Pomagajte, ako boga znate, i drugovi i drugarice! Ne mogu više! Pucam po šavovima, živ nisam!Sin završava osnovnu školu, osam godina, ne bih da elaboriram čega sve ne, potrajalo bi. Pripreme za kvalifikacioni za upis u srednju školu, takodje ne bih elaborirao, ko zna, zna, ko ne zna kaš˙će mu se samo. Nezgodne godine, prve ljubavi i izlasci baš onda kada bi trebao da najviše uči, takodje ne bih! Banjica, puna navijača Rada (znate ono po zidovima UF, smrt policiji i tako to), takodje ne bih. Sa svim tim se nekako borimo, košta mnogo živaca, ali teramo. Moja žena i ja. Trudimo se da ne izgubimo kontakt sa svojom decom, jer ako to izgubimo... ne bih dalje.Dobro, i, rekao bi čovek, šta si nam novo rekao? Polako, kažem ja. Bliži se kraj školske godine, popravljaju se ocene. Svaki poen za kvalifikacioni se računa. Kod nas se u kući nije neka panika. Sin je vrlo dobar, mogao bi mnogo bolje, OK, nije smak sveta, upisaće se, i