*( Za vencanim stolom….sada sedis eto(!!!???)… i ne gledas nikog…..nikog oko sebe….a sto bi gledala …kad videla bi mene…stavi svoj potpis … …i idi sto pre ….)
Zurle…talambasi..placni glas ocajnika…kafana ispunjena dimom…odasvud cepa reski miris pasulja pomesan sa otuznom paletom alkoholnih isparenja…Cuje se pucketanje cerovih drva,konobarica obuvena u cuvene Borosane,novim naramkom hrani pomahnitalu ALFU,poslednje cudo tehnike ,kad su u pitanju grejna tela na cvrsto gorivo…ispred mene sok od dunje…kiseo nikakav…pre ce biti da je to bio sok od dzenerike kojem su Srbijankini vesti tehnolozi dodali malo ekstrata dunje..tek da zamirise. Ne pijem ja njega sto volim dunju ,vec sam od malena znao da ima nesto u tom ALKOHOLU ,i tako gledajuci vec prilicno nalizanog strica hteo sam da moj sokic makar zalici ,ko taj rizling koji je iz tada meni neobjasnjivih razloga,moj stric vestim pokretima,onako “iz zgloba”, sekao sifonom sode,sve se nesto smejuci i cokcuci ka susednom stolu.A tamo je bilo parkirano jedno dvajes flasa od Valjevskog piva,sve prazne.Bilo je tu i prevrnutih cokanja,tri metalne piksle pune pikavaca.Konobarica se motala oko tog stola uporno pokusavajuci da rascisti nered ispred ukomiranog gosta,makar da vrati stoljnjak koji se izvukao do poda,dok je druga polovina astala bila gola i pokazivala izgrebanu,dobro umascenu hrastovinu..A pijandura..e on nije mogao da govori kolko je bio utapiran… samo je mlatarao rukama , pokusavajuci da gospodju u plavo-beloj ,radnoj uniformi.. capi za dupe ,ali bezuspesno.I za tu akciju su mu refleksi bili ocajni.Posto bi pet sest puta njegove ruke zaplivale u prazno,konobarica je odustajala,vukuci svoju utegnutu zadnjicu kod drugih,treznijih gostiju. Ja sam sa dunje presao na sok od borovnice.Striko je narucio “crno vino” za mene sve namigujuci kelnerici.Bambusao je ju je godinama,to sam ukapirao tek kasnije…mnogo kasnije.Kako je samo vrckala .Ja sam gledao strica kako je meraci i srkuce spricericu,u isto vreme, pri svakom tom njenom epskom odlasku.Tanka casa sa crvenim sadrzajem je mocno stajala ispred mene.Pitao sam se da li u fabrici stakla postoji cika koji na svaku tu casu ispisuje “2dl”?..E to mora da je bogovsko zanimanje ! Moji drugari su hteli da budu piloti , lekari ,advokati i sta ti ja znam…Ja sam ozbiljno hteo da radim u fabrici stakla i da se gotovo svakog dana neki zaludni gost ,iznova i iznova pita : ko je to napisao ta slova i brojke po ovim casama?Opaka stvar .Niko nema pojma.A ti si taj car.Tajnije zanimanje nego biti sef neke obavestajne sluzbe…A da.. umalo da zaboravim…Malo-malo sam bacao pogled na zelenu kutiju.Ona je bila mnogo vazna.Bio je to DEDA MRAZOV poklon za mene.Taman smo se vratili sa dodele novogodisnjih paketica.Onaj stricev kolega je bio mnogo dosadan .I bazdio je na vinjak.Iz aviona sam ga provalio.Lazni DEDA MRAZ .Tad sam mislio da “KRUSIK” ove godine nije imao para da dovede “pravog” DEDA MRAZA,pa su angazovali Vukotu.Jednog od najdosadnijih pijandura sa kojima me moj stric ikada upoznao.Al kako god, poklon je bio vrhunski.Posle tradicionalnog slikanja ,upoznao sam neke vrsnjake koji su mnogo losije prosli od mene.Bilo je tu nekih kamiona,kaubojaca ......al vozic !......mislim da smo samo nas dvojica dobili jednako vredan poklonNisam mogao da docekam da kod kuce uklopim sine i pokrenem celu skalameriju , sa cak cetri vagona.Slika na kutiji je obecavala,ja sam se samo molio da ne proizvodi neki iritirajuci zvuk ko policijska kola , isto na baterije, koja su mi pola sata po pustanju u pogon odmah oduzeli.Valjda ne pisti…a mozda cu i uspeti da pronadjem i iscupam zvucnik ,pa necu nikog nervirati dok budem gledao lokomotivu kako se krece u krug oko mog licnog rudnika sa ugljem …stric je opako insistirao da posle prigodne proslave idemo u kafanu i ja sam to cutke ispostovao. Jednom sam se zajebo ,tad mi je ukinuo mesecno sledovanje “Krasovog”zivotinjskog carstva ,taman kad su mi falile tri slicice da popunim album…e od tad se nisam nikad usprotivio njegovoj pustoj zelji za Kafanom “JABLANICA”. --Dule,a sto onaj cika te oce da place ,te nece..?Jel to njega nesto boli..? --Boli nego sta,i nece ga skoro proci…nego pusti sad to …oces ti jos jedno vince? --Nema sanse , vec mi se piski,al cu izdrzati do kuce… --Pa sto ne pisas ovde ..ajde da te odvedem… --Necu ,tamo je najodvratnije mesto koje sam ikad posetio. --Mislis puno smrdi.? --I smrdi i odvratno izgleda onaj ..onaj …cucavac. Jel se to tako zove...? --Jeste, jeste cucavac,a vala si u pravu vec dvajes godina kolko dolazim ovde nikad ga niko nije posteno oribo…a jesi siguran da ces izdrzati… --Ma hocu nije mi frka…eeej onaj cika se isekao ….joj kako krvari… --Okreni glavu…A Miloje koji ti je bre vise…sta si to napravio?oces da se seces ,pa seci se kod kuce konjino glibava… --Cica,ajdemo odavde sad ce i policija da dodje.. --Ma kakva policija…ludacka kosulja…to njemu treba…Jesi tako mislio da vratis Radmilu..?magarce ni jedan..Daco..ajde koliko smo duzni, pa da mi idemo polako… nisu ova sranja za malog…kud ga i dovedoh…koliko..? --…Nemam pojma Dule…vidis da trazim neku krpu da makar zaustavimo dalji svinjokolj.. --Oce biti dosta tri “rudara”.. --Ma nema sanse da je toliko.. --Ajde nema veze,sve sto pretekne ti sledeci put castis .. --dovidjena teta Daco..i srecna vam Nova godina.. --CAO MALENI ,vidimo se mi jos Dule..mislim pre doceka? --Ma docek je tek prekosutra ..vidimo se ..ajde vidi da ovaj som pretekne..a posle nek se kolje na drugom mestu ..ako je bash toliko resio…CAO DACKE… Ja nemam pojma sto,al koliko god bilo gadno morao sam jos jednom da pogledam tog…tog Miloja,jeste.. tako zvao.Ispred njega je bila vec velika crvena fleka..ko zna koliko krvi je nakapalo na zeleno beli karirani stoljnjak.On je se smejao,il mi je to tako izgledalo dok su iz njegovih crvenih ociju lile suze.I sto je najcudnije ko da je pevao..u stvari nekakvim isprekidanim sapatom nekako je cvileo sve se tresuci…pre nego sto smo izasli na ulicu ja sam sa njegovih usana procitao reci…iste one reci koje su dopirale sa radija.Ipak je pevao…Daca ga je osamarila par puta.Kakva zenska?Vise se nije bunio da mu veze krpu preko krvave desne ruke. Napolju je padao onaj mokri odvratni sneg.Jos nekoliko koraka i moj rudnik i lokomotiva pocinju da rade punom parom.Mozda je i bolje sto se Miloje iskasapio.Posle bi me Dusan naterao da veceram,pa jos jednu borovnicu..ma i na cucavac bi morao da idem.Fala Miloje..ti ces se ionako izvuci..u opasnim si ti rukama.
13:02
26
FEB
2010
Za vencanim stolom
Zurle…talambasi..placni glas ocajnika…kafana ispunjena dimom…odasvud cepa reski miris pasulja pomesan sa otuznom paletom alkoholnih isparenja…Cuje se pucketanje cerovih drva,konobarica obuvena u cuvene Borosane,novim naramkom hrani pomahnitalu ALFU,poslednje cudo tehnike ,kad su u pitanju grejna tela na cvrsto gorivo…ispred mene sok od dunje…kiseo nikakav…pre ce biti da je to bio sok od dzenerike kojem su Srbijankini vesti tehnolozi dodali malo ekstrata dunje..tek da zamirise.
Ne pijem ja njega sto volim dunju ,vec sam od malena znao da ima nesto u tom ALKOHOLU ,i tako gledajuci vec prilicno nalizanog strica hteo sam da moj sokic makar zalici ,ko taj rizling koji je iz tada meni neobjasnjivih razloga,moj stric vestim pokretima,onako “iz zgloba”, sekao sifonom sode,sve se nesto smejuci i cokcuci ka susednom stolu.A tamo je bilo parkirano jedno dvajes flasa od Valjevskog piva,sve prazne.Bilo je tu i prevrnutih cokanja,tri metalne piksle pune pikavaca.Konobarica se motala oko tog stola uporno pokusavajuci da rascisti nered ispred ukomiranog gosta,makar da vrati stoljnjak koji se izvukao do poda,dok je druga polovina astala bila gola i pokazivala izgrebanu,dobro umascenu hrastovinu..A pijandura..e on nije mogao da govori kolko je bio utapiran… samo je mlatarao rukama , pokusavajuci da gospodju u plavo-beloj ,radnoj uniformi.. capi za dupe ,ali bezuspesno.I za tu akciju su mu refleksi bili ocajni.Posto bi pet sest puta njegove ruke zaplivale u prazno,konobarica je odustajala,vukuci svoju utegnutu zadnjicu kod drugih,treznijih gostiju. Ja sam sa dunje presao na sok od borovnice.Striko je narucio “crno vino” za mene sve namigujuci kelnerici.Bambusao je ju je godinama,to sam ukapirao tek kasnije…mnogo kasnije.Kako je samo vrckala .Ja sam gledao strica kako je meraci i srkuce spricericu,u isto vreme, pri svakom tom njenom epskom odlasku.Tanka casa sa crvenim sadrzajem je mocno stajala ispred mene.Pitao sam se da li u fabrici stakla postoji cika koji na svaku tu casu ispisuje “2dl”?..E to mora da je bogovsko zanimanje ! Moji drugari su hteli da budu piloti , lekari ,advokati i sta ti ja znam…Ja sam ozbiljno hteo da radim u fabrici stakla i da se gotovo svakog dana neki zaludni gost ,iznova i iznova pita : ko je to napisao ta slova i brojke po ovim casama?Opaka stvar .Niko nema pojma.A ti si taj car.Tajnije zanimanje nego biti sef neke obavestajne sluzbe…A da.. umalo da zaboravim…Malo-malo sam bacao pogled na zelenu kutiju.Ona je bila mnogo vazna.Bio je to DEDA MRAZOV poklon za mene.Taman smo se vratili sa dodele novogodisnjih paketica.Onaj stricev kolega je bio mnogo dosadan .I bazdio je na vinjak.Iz aviona sam ga provalio.Lazni DEDA MRAZ .Tad sam mislio da “KRUSIK” ove godine nije imao para da dovede “pravog” DEDA MRAZA,pa su angazovali Vukotu.Jednog od najdosadnijih pijandura sa kojima me moj stric ikada upoznao.Al kako god, poklon je bio vrhunski.Posle tradicionalnog slikanja ,upoznao sam neke vrsnjake koji su mnogo losije prosli od mene.Bilo je tu nekih kamiona,kaubojaca ......al vozic !......mislim da smo samo nas dvojica dobili jednako vredan poklonNisam mogao da docekam da kod kuce uklopim sine i pokrenem celu skalameriju , sa cak cetri vagona.Slika na kutiji je obecavala,ja sam se samo molio da ne proizvodi neki iritirajuci zvuk ko policijska kola , isto na baterije, koja su mi pola sata po pustanju u pogon odmah oduzeli.Valjda ne pisti…a mozda cu i uspeti da pronadjem i iscupam zvucnik ,pa necu nikog nervirati dok budem gledao lokomotivu kako se krece u krug oko mog licnog rudnika sa ugljem …stric je opako insistirao da posle prigodne proslave idemo u kafanu i ja sam to cutke ispostovao. Jednom sam se zajebo ,tad mi je ukinuo mesecno sledovanje “Krasovog”zivotinjskog carstva ,taman kad su mi falile tri slicice da popunim album…e od tad se nisam nikad usprotivio njegovoj pustoj zelji za Kafanom “JABLANICA”.
--Dule,a sto onaj cika te oce da place ,te nece..?Jel to njega nesto boli..?
--Boli nego sta,i nece ga skoro proci…nego pusti sad to …oces ti jos jedno vince?
--Nema sanse , vec mi se piski,al cu izdrzati do kuce…
--Pa sto ne pisas ovde ..ajde da te odvedem…
--Necu ,tamo je najodvratnije mesto koje sam ikad posetio.
--Mislis puno smrdi.?
--I smrdi i odvratno izgleda onaj ..onaj …cucavac. Jel se to tako zove...?
--Jeste, jeste cucavac,a vala si u pravu vec dvajes godina kolko dolazim ovde nikad ga niko nije posteno oribo…a jesi siguran da ces izdrzati…
--Ma hocu nije mi frka…eeej onaj cika se isekao ….joj kako krvari…
--Okreni glavu…A Miloje koji ti je bre vise…sta si to napravio?oces da se seces ,pa seci se kod kuce konjino glibava…
--Cica,ajdemo odavde sad ce i policija da dodje..
--Ma kakva policija…ludacka kosulja…to njemu treba…Jesi tako mislio da vratis Radmilu..?magarce ni jedan..Daco..ajde koliko smo duzni, pa da mi idemo polako… nisu ova sranja za malog…kud ga i dovedoh…koliko..?
--…Nemam pojma Dule…vidis da trazim neku krpu da makar zaustavimo dalji svinjokolj..
--Oce biti dosta tri “rudara”..
--Ma nema sanse da je toliko..
--Ajde nema veze,sve sto pretekne ti sledeci put castis ..
--dovidjena teta Daco..i srecna vam Nova godina..
--CAO MALENI ,vidimo se mi jos Dule..mislim pre doceka?
--Ma docek je tek prekosutra ..vidimo se ..ajde vidi da ovaj som pretekne..a posle nek se kolje na drugom mestu ..ako je bash toliko resio…CAO DACKE…
Ja nemam pojma sto,al koliko god bilo gadno morao sam jos jednom da pogledam tog…tog Miloja,jeste.. tako zvao.Ispred njega je bila vec velika crvena fleka..ko zna koliko krvi je nakapalo na zeleno beli karirani stoljnjak.On je se smejao,il mi je to tako izgledalo dok su iz njegovih crvenih ociju lile suze.I sto je najcudnije ko da je pevao..u stvari nekakvim isprekidanim sapatom nekako je cvileo sve se tresuci…pre nego sto smo izasli na ulicu ja sam sa njegovih usana procitao reci…iste one reci koje su dopirale sa radija.Ipak je pevao…Daca ga je osamarila par puta.Kakva zenska?Vise se nije bunio da mu veze krpu preko krvave desne ruke.
Napolju je padao onaj mokri odvratni sneg.Jos nekoliko koraka i moj rudnik i lokomotiva pocinju da rade punom parom.Mozda je i bolje sto se Miloje iskasapio.Posle bi me Dusan naterao da veceram,pa jos jednu borovnicu..ma i na cucavac bi morao da idem.Fala Miloje..ti ces se ionako izvuci..u opasnim si ti rukama.
Објавио Miguel Trafficante у 05.41