10:19
11
NOV
2008
| 0 | 0 | 1772 | 0 |
10:32
12
NOV
2008
| 0 | 0 | 783 | 0 |
11:10
13
NOV
2008
| 1 | 0 | 687 | 0 |
| hipoKRIZijA |
| „Ako je finansijska kriza, zašto kod nas nije propala nijedna banka, nijedno osiguravajuće društvo? Kakva je to finansijska kriza, sve banke stoje, sva osiguravajuća društva stoje a propadaju recimo remontni zavodi, Vojno-remontni zavod? Mislim, to je malo čudno... Kod nas finansijski izvori živi i zdravi, hvala bogu, a propadaju preduzeća, a sve se kaže zbog finansijske krize. Da li to znači da su ova preduzeća, da Vojno-remontni zavod je recimo uzimao novac iz američkih banaka, pa kad su one pukle, pukao je i on? Mislim, nelogično je, hoću da kažem, evidentno je da se iza toga krije nešto drugo i da se ova kriza u svetu koristi za izgovor da se neki poslovi ovde urade na brzinu.“ |
| Gost: Branislav Čanak, predsednik sindikata Nezavisnost Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Svetska finansijska kriza je, kao nekad Kosovo, sada postala izgovor za sve što neko ne želi ili ne može da objasni. Tako se, pored vesti o patrijarhu i Euleksu, promaljaju informacije da privatizovana preduzeća prednjače u otpuštanju radnika. Nema pouzdanih podataka koliko je ljudi poslednjih sedmica u Srbiji ostalo bez posla, jer se tim brojevima manipuliše, tako da se kreću od nekoliko stotina do 5.000. U Britaniji je u utorak, to je bilo prekjuče, ostalo 4.000 ljudi na ulici. U Sjedinjenim Američkim Državama poslodavci su samo u oktobru otpustili oko 240.000 zaposlenih. U Sloveniji se barata brojem od 13.000, Hrvati predlažu new deal i nacionalno jedinstvo u štednji. Predviđa se da će sledeće godine u Srbiji biti 120.000 ljudi bez posla, o merama štednje ne znamo mnogo, jer Vlada još nije konačno odlučila. Ministar Ljajić obećava da će inspekcija kontrolisati otpuštanja, sindikati otpuštanja porede sa lovom u mutnom, a radnici nemaju adresu na koju bi se obratili. Šta konkretno sindikati mogu da učine u zaštiti radnika i njihovih prava, ključno je pitanje današnjeg „Kažiprsta“. Gost je Branislav Čanak, predsednik sindikata Nezavisnost. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Pre nego što odgovorimo na ovo pitanje o tome šta sindikat može da učini u zaštiti prava, koje mehanizme ima na raspolaganju, želela bih da vas pitam o vesti koja će danas svakako biti, ukoliko se odluči konačno o tome, a vezano je za pregovore sa MMF-om, a MMF kaže - ili povećanje penzija ili zamrzavanje plata, pre svega u javnom sektoru. Ovu odluku sada donosi Vlada, ona je više politička nego ekonomska. Šta vi kažete, za šta biste se vi odlučili kao predsednik sindikata? Čanak: Pa, to je kao ona stara narodska - ako uzmeš kajaćeš se, ako ne uzmeš kajaćeš se. Opet, ne možete jednoj populaciji oduzeti da biste dali drugoj populaciji, a to se sve dešava u istom društvu, u istoj državi. Tako da je to vrlo nategnuto, najbolje je podeliti jednako teret, ali ga onda treba prvo definisati. B92: A kako biste vi to rešili? Čanak: Prvo, ja mislim da krenem od vaše prve rečenice, vi ste nazvali ovo, što je tačan naziv, svetska finansijska kriza. Ako je finansijska kriza, zašto kod nas nije propala nijedna banka, nijedno osiguravajuće društvo? Kakva je to finansijska kriza, sve banke stoje, sva osiguravajuća društva stoje, a propadaju recimo remontni zavodi, Vojno-remontni zavod? Mislim, to je malo čudno. B92: A šta hoćete da kažete? Čanak: Pa, u Americi je počelo, baš kako i jeste naziv, prvo su propale hipotekarne banke, odnosno finansijske organizacije, pa su počele druge banke, pa osiguravajuća društva, pa je to tako u Engleskoj, pa je to tako u Nemačkoj, pa u Švajcarskoj. I onda iza toga ide privreda koja se finansirala iz tih izvora, odnosno, onda se pokazalo da li su oni... da li imaju plasmana na tržištu, da li mogu sami da žive, da li trebaju.. koliko su zavisili od ovih finansijskih izvora. Kod nas finansijski izvori živi i zdravi, hvala bogu, a propadaju preduzeća, a sve se kaže zbog finansijske krize. Da li to znači da su ova preduzeća, da Vojno-remontni zavod je recimo uzimao novac iz američkih banaka, pa kad su one pukle, pukao je i on? Mislim, nelogično je, hoću da kažem, evidentno je da se iza toga krije nešto drugo i da se ova kriza u svetu koristi za izgovor da se neki poslovi ovde urade na brzinu. B92: A šta se krije i koji poslovi? Čanak: Pa, očigledno da je ova poslednja faza privatizacije više nego neuspešna i da ona nije mogla... da se završi posao, takođe nisu mogle da se raščiste neke stvari u našoj privredi, nije mogao da se raščisti monopol uvoznika, da se podstakne izvoz. Nije bilo, očigledno nije bilo spremnosti da se postigne politički dogovor, nije bilo političke volje i srećom po njih eto krize. Sad sve što nismo mi uspeli da uradimo sad ćemo to da utrapimo krizi i sve ćemo naći, sva izvinjenja ćemo naći u toj krizi. B92: Šta je bilo neuspešno u toj privatizaciji, iz perspektive radnika, iz perspektive sindikata, koji treba da štiti po svojoj osnovnoj funkciji radnička prava? Čanak: Pa, po meni, ono na čemu stalno insistiramo, ovo je najduža privatizacija u istoriji čovečanstva. Sve privatizacije su završene za četiri do pet godina, u Sovjetskom Savezu, dakle, u ogromnom Sovjetskom Savezu završena je za 2 godine i 4 meseca, sa svim otporima Komunističke partije koja je bila u Dumi, sedela i smetala, pa je ipak završena privatizacija. Kako je, to je druga stvar, ali je završeno, to nije na dnevnom redu u Rusiji, to nije na dnevnom redu ni u jednoj državi više, to je na dnevnom redu jedino u Srbiji. I to govori puno o prirodi privatizacije, da je i ona bila politički upotrebljavana i zloupotrebljavana. I sada, kad je došlo do kraja, kada treba poslovi da se završe, da se stavi pečat na to, da se to stavi u arhivu, očigledno da to ne može da se uradi, sada hajde, koga ćemo da okrivimo - krizu. B92: Da, to će biti tema drugog dela, vratimo se samo na ovo što je dnevnopolitički aktuelno, a to su, uslovno rečeno, mere štednje. Koliko je sindikat Nezavisnost, koliko ste vi kao lider sindikata, spremni da saopštite svom članstvu da će plate na primer morati da budu zamrznute, jer je to u interesu društva u celini, a ne samo 400 i nešto hiljada ljudi u javnom sektoru? Čanak: Pa, ja sam spreman, ja zbog toga i trpim, ja trpim i kod svog članstva i gunđanje i ljutnje i zašto nam kvariš, otprilike, ono... zašto si me probudio kad sam lepo sanjao. Ali ja ne mogu, ja sam to i govorio, ja sam komentarisao i ovaj opšti kolektivni ugovor i naročito sam govorio, imajući u vidu situaciju u kojoj se to dešava.... B92: To je dosta veliki namet na budžet. Čanak: Jeste i ja znam šta ima u kasi i znam da je to neostvarivo, ono što piše u opštem kolektivnom ugovoru, ali sam potpisao svestan da mnogi ljudi ne razumeju da... oni više žele da vide taj potpis tamo na papiru i papir da imaju u rukama, a da li će se ostvarivati taj papir oni ne znaju. Ili će tražiti na osnovu toga nemoguće stvari, ali je činjenica da smo mi ušli i ulazimo u duboku krizu, deo krize je proizveden u svetu, a deo je... otvara se kriza koja se zapletala stalno ispod tepiha i sad ona izlazi na površinu. B92: E, sad, mi imamo vest iz Hrvatske gde Mesić i Sanader predlažu hrvatski new deal, predlažu mere štednje, zamrzavanje plata, ali i zamrzavanje cena komunalnih usluga za sledeću godinu. Taj new deal još nije doveden do kraja, dakle, nije odlučeno šta će konačno biti, kako će izgledati taj projekat u Hrvatskoj, ali koji bi, recimo bio vaš predlog Vladi kako da štedi i kako da država uštedi, a da to nije vezano samo za mere koje se zovu smanjivanje plata u upravnim odborima? Dakle, kako suštinski da uštedimo, a da radnici i penzioneri prežive? Čanak: Pa, evo, prvo da krenemo od hrvatskog new deala, oni su to nazvali new deal iako to originalnom nazivu uopšte ne odgovara. Naime, Ruzveltov new deal je pokrivao neke sasvim druge stvari, prvo, kriza je bila slična ovoj, ali je imala druge razmere, u drugim okolnostima, i ono što je ta kriza podrazumevala jeste rešavanje. U Ruzveltovom new dealu su bili javni radovi da bi se zaposlilo što više Amerikanaca, prvi put su se otvarale socijalne ustanove, tj. ishrana nezaposlenih i prvi put je, ove dve hipotekarne firme koje su sada propale, one su osnovane baš tada u new dealu kako bi pomogle američkim radnicima da kupe jeftinije kuću. Dakle, to je tada, kod Hrvata je otprilike opis krize ovakav, kod nas je slično kao u Hrvatskoj, ali ima velike razlike, mada samo u nekim stvarima. U Hrvatskoj su recimo neke stvari gde oni imaju izlaznu varijantu, to je recimo turizam, mada i oni sad, gledao sam pre neko veče na hrvatskoj televiziji, oni imaju veoma ozbiljne rezerve kako će im izgledati iduća sezona, da li će moći da izguraju blizu ovog što su imali ove godine, što je i realno. Ali mi imamo neke pretpostavke koje bismo mogli, neki naš new deal da unesemo, koje nisu baš toliko... New dealovi ne podrazumevaju nikakav populizam ili demagogiju, to je ili deal ili nije deal. B92: Koja bi bila vaša ideja o tome za nas? Čanak: Prvo, nažalost, mi sada ne možemo da završimo privatizaciju onako kako je moglo da se završi, jer ko će sada kupovati ono što je preostalo kada svi beže u neke druge stvari, ko će vam kupiti Bor sada? Kako ćete privatizovati recimo ova velika javna preduzeća? Ko će vam sad kupiti železnicu ili EPS? Dakle, vi morate da izdržavate, i tu nema štednje, to morate da izdržavate, ali to onda morate racionalizovati konačno, da ako tamo radi 500.000 ljudi, a treba da radi 50.000, država mora da se pobrine da to tako i bude, s tim što onih 450.000, kažem, to je uslovan broj, čisto pesnički se izražavam, ne može da ide na ulicu, neko mora da ih izdržava. Opet, kolika je kasa? To znači da pogledamo koliko će iduće godine biti u zajedničkoj kasi i da vidimo kako ćemo pravedno i pravično da raspodelimo to što je u kasi. B92: A kako je moguće to pravedno i pravično raspodeliti u takvoj situaciji, u kojoj na primer, 120.000 ljudi ostane bez posla? Čanak: Pa, znate šta, ali mi imamo troškove, ali to svakako nisu uštede u tim troškovima tako što ćete skidati platu gradskoj skupštini za 10%, od toga nećete uštedeti ništa, ni za dve penzije, a kamoli nešto ozbiljnije. Niti ovo što inače lepo zvuči kad čujete, kako će skinuti plate ovim u upravnim odborima u javnim preduzećima. Da li će to spasiti srpsku privredu, ili će spasiti penzionere? - Sigurno neće. Dakle, moraju da se naprave ozbiljniji rezovi, mora pre svega fiskalna politika da se promeni, da se primeri ovoj situaciji. Monetarna politika mora da bude još restriktivnija nego što jeste, to znači da Jelašić mora da bude ono što jeste puta 10 i da se to poštuje, jer on to zna i to veoma dobro radi, ali očiti su pritisci, politički pritisci na njega da odstupi od pravila profesije. Dakle, moramo da poštujemo svi pravila igre i u tome nema odstupanja i nema lova u mutnom, u krizi nema lova u mutnom, a ja vidim prema ovim stvarima, prema ovim reagovanjima da i u ovoj situaciji neki političari pokušavaju da love u mutnom. B92: Postoji li nekakav dogovor ili ideja o dogovoru? Vidim da ministri izjavljuju svaki dan - svi smo u istom čamcu, i sindikati i radnici i privreda i Vlada, što može biti tačno, a i ne mora, ili kažu - sada moramo da napravimo nekakav dogovor svi zajedno šta nam je činiti. Postoji li ideja o tome da vi kao predsednik sindikata i vaš kolega iz samostalnog sindikata sednete, bez obzira na Socijalno-ekonomski savet, ne govorim o tome, govorim o jednom čvrstom dogovoru o tome šta treba da radi ova država, odnosno društvo da bi se zaštitili zaposleni? Čanak: Pa, mi smo još pre pet godina nudili onoj tadašnjoj Vladi da potpiše socijalni pakt koji upravo podrazumeva i ovakve situacije. Socijalni pakt je razvojni dokument, ali on u sebi sadrži elemente ventila za slučaj krize i to raznih stepena krize. Mi smo tu ideju ukrali od Iraca, koji su '87. godine to uradili i isplivali iz krize, čak i sad plivaju zahvaljujući tom paktu koji je četvrti put obnovljen, njegova važnost je 10 godina. Tad su nas odbili, pa smo ponovo pre tri godine, pa ponovo sad smo.. i sad je konačno prihvaćeno, premijer Cvetković je prihvatio i na tome će se raditi već početkom.. počećemo ovog meseca... B92: A šta je konkretno prihvatio? Čanak: Prihvatio je da se radi kao taj dokument, socijalni pakt u kome će se podeliti uloge i podeliti odgovornosti i podeliti ko koliko steže kaiš. I to, ja tačno znam koliko vi stežete kaiš i vi znate koliko ja stežem kaiš, ako vidim da niste stegli toliko ja imam mehanizam u socijalnom paktu da vas kaznim. B92: Koji mehanizam u tom socijalnom paktu bi imao sindikat? Čanak: Mi bismo imali mehanizam da se uzdržimo svih protesta svake prirode, od preduzeća do ulice, dakle, masovnih protesta, ako država ispunjava, pa onda ide spisak šta ispunjava. B92: A šta bi trebalo po sindikatu da ispuni? Čanak: U ovoj izvornoj varijanti mi smo tražili recimo da rast bude 7%, stabilan rast, da stopa zapošljavanja bude toliko i toliko, da penzije moraju da budu tolike i tolike, e, onda mi nećemo štrajkovati. E, sad, sad se to već menja u ovim okolnostima, to bi sad morali nove parametre da stavimo, ali se stvari u odnosima ne menjaju. Dakle, mi nećemo štrajkovati, nećemo izaći na ulicu ako vi uradite ovo, a pratićemo dnevno, to znači ne kad se završi važenje socijalnog pakta, pa da proverimo šta je ko uradio. Ne, dnevno se prati i dnevno se reaguje. B92: I šta vam je premijer rekao, kada biste vi mogli da sednete i da dogovorite taj socijalni pakt? Čanak: Već je određena grupa, takozvani... B92: Konačno? Čanak: Nije takozvani, kolegijum Socijalno-ekonomskog saveta koji čine ministar za rad i tri predstavnika socijalna partnera i sekretar Socijalno-ekonomskog saveta, treba da sednu i da naprave, kako smo to nazvali, kostur socijalnog pakta, a onda ćemo puniti, stavljati na taj kostur mišiće, meso, da vidimo iz svakog ugla, socijalno, ekonomski, politički, i to bi trebalo da bude gotovo već do februara. B92: To je februara 2009.? Stalno se pominje ta 2009. kao da će ona za 10 godina, ona će za mesec dana, to je prekosutra, zato pitam, da li je kasno do februara? Čanak: Ne, ali ne može, ako ćete ozbiljno da uradite, to nije dva lista papira, to je tridesetak, 50 stranica ko zna čega, ko zna šta sad moramo da obuhvatimo. Mi ćemo od Iraca uzeti njihov prvi i sada inovirani koji su nedavno, letos su potpisali... inovirani, IV dekadu. Pa da vidimo prvo kako je to išlo kod nas, kod njih je.. u momentu potpisivanja prvog socijalnog pakta oni su bili četvrti odozdo u Evropskoj uniji po svemu. Po ekonomskom rastu, po zaposlenosti, sad su pre početka ove krize bili četvrti gore. Znači, oni su napravili taj put i najveći protivnici i sindikata i socijalnog dijaloga u Irskoj će vam reći da je to zahvaljujući socijalnom paktu. B92: Koliko će u tom socijalnom paktu biti mehanizama zaštite ljudi od otpuštanja? Ja ne znam kakvo je predviđanje sindikata Nezavisnost, ali Unija poslodavaca kaže da bi 120.000 ljudi moglo ostati bez posla već u 2009. goidni, što je brzo. Čanak: Znate šta, dobar deo te cifre bi ostao bez posla, samo što to nisu smeli da kažu političari, kad bi oni zagrizli u ova javna preduzeća kako treba da se zagrize. Oni su očigledno to odlagali, nisu znali šta da rade sa tim brojem otpuštenih i sad im je ova kriza odlično došla da otpuste još duplo više. B92: Da, šta vaš sindikat predviđa, koliko će ljudi biti otpušteno? Čanak: Mi smo imali projekcije za slučaj da se stvarno krene u privatizaciju ili restrukturiranje javnih preduzeća, u jednoj verziji ovoliko, u drugoj verziji ovoliko, ali ni u jednom slučaju nije bilo ni blizu ove cifre. Tako da izgleda da će sada metla da počisti ono što nije trebalo, ono što nije ekonomski opravdano. Meni izgleda da se to priprema za kad prođe kriza za prodaju, da onda bude minimalno opterećeno brojem zaposlenih i da se lakše proda. Čini mi se da je to ideja, da sad u ovoj magli, da se to iskoristi, što je jako pogrešno. B92: A na osnovu čega zaključujete da se koristi prilika u magli? Čanak: Zato što ja nisam nigde video nijedno, a verovatno ni vi niste, ako jeste ja vas molim da mi kažete gde ste pročitali iole racionalno ekonomsko objašnjenje za otpuštanja, ova dosadašnja otpuštanja. B92: Ja nisam nijedno obrazloženje čula, u novinama ga nema... Čanak: Ni ja, znate šta, ja pažljivo pratim i stranu štampu, za svako otpuštanje koje ste vi pomenuli, u Velikoj Britaniji, u Americi ima ekonomsko racionalno objašnjenje, ne izvinjenje, ne - izvinite što smo vas otpustili, nego tačno se vidi... B92: Ali ako poslodavac kaže - to je višak? Čanak: Znate šta, ima viškova i viškova, zašto je višak recimo u Vitalu, to ne mogu da shvatim, kad imaju monopol na tržištu, mogu da prodaju šta god proizvedu, mogu da proizvedu u Srbiji.. da prodaju u Srbiji, mogu da izvezu u okolinu, jer hrana će biti... tražnja za hranom je stalno velika i biće sad sve veća i veća. B92: A kako vi objašnjavate recimo da su radnici u prehrambenoj industriji ugroženi, spadaju među četiri najugroženije privredne grane: metalci, prehrambena, građevinci i hemija? Kako objašnjavate otpuštanje u prehrambenoj industriji? Čanak: Prosto zato što nikada država nije imala nikakvu strategiju u prehrambenoj industriji od druga Tita naovamo, nikada nikakvu strategiju, da kažemo poljoprivreda nama ne treba, recimo to je jedna strategija. Ili, poljoprivreda nama treba, pa ćemo zato ulagati toliko... daćemo recimo seljacima da plaćaju 5% poreza koliko drugi plaćaju ili neće plaćati porez narednih pet godina, ili kad kupuju semensko žito neće plaćati koliko je na tržištu nego će ih subvencionisati država. Mi smo verovatno jedina država na svetu koja ne subvencioniše adekvatno u potrebama one koji proizvode hranu. Svuda se subvencionišu, od Amerike do Kine, samo se kod nas ne pomaže, to znači da mi nemamo strategiju. I tamo možete da imate otpuštenih 1, a možete da imate otpušenih 100.000, nema strategije, nemate definicije, da kažete - to je zato što je strategija ušla u tu i tu fazu, pa u toj i toj fazi ima viškova. Ja ne mogu da objasnim opet ni na jedan mogući realan način da jednog čoveka otpuste u poljoprivredi, jer ne mogu da nađem meru za to zašto je otpušten. B92: Da, da, a koje mehanizme sindikat ima na raspolaganju da zaštiti ljude koji su otpušteni s posla? Čanak: Pa, znate šta, mi pokušavamo da branimo ono što prema zakonu može da se odbrani, to znači ako ste otpušteni po zakonu, to je viša sila, za nas je to viša sila, to ne može da se brani, ali ako je kršen zakon, a u većini slučajeva je kršen zakon, što je opet, da se vratim na početak našeg razgovora, ako je ekonomska kriza, zašto morate da kršite zakon kad otpuštate? B92: A na koji konkretno slučaj mislite kad kažete kršenje zakona? Čanak: Pa, recimo, otpuštate predsednika sindikata, to sam sinoć video na televiziji, otpušten je predsednik ne našeg sindikata, nego da li Samostalnog sindikata, otpušten je, on ne može da bude otpušten kakva god da je kriza, da je potpuni slom svetske prirode on po zakonu ne može da bude otpušten, a on je otpušten. Prema tome, to je neka zloupotreba, to nije ekonomska kriza, nema, dakle, u zakonu ne piše - u slučaju ekonomske krize biće otpušteni i oni. Pa, onda će biti otpušten i predsednik Republike valjda. Mislim, jednostavno mora da se poštuje zakon, kriza je kriza, ali na krizu moramo da damo legitimne i legalne odgovore, a ne možemo da od krize pravimo neku domaću hajdučiju koja će samo pojačati krizu u svim njenim elementima. B92: A ministar Ljajić kaže da će inspekcija proveriti otpuštanja. Znate li da je negde inspekcija proverila? Čanak: Ja ne znam, ili ne izađu ili kad izađu nađu da je sve onako baš bajkovito, Diznilend jednostavno, ja ne znam, u nekim stvarima se čak oglase da su nenadležni iako jesu nadležni. B92: A da li vama, kao predsedniku sindikata, to nešto govori? Čanak: Govori mi, protestujemo stalno, ja sam protestovao, samo povodom jednog štrajka koji se dešava ovde u Beogradu u jednoj televiziji, ja sam protestovao više puta kod direktora Ristanovića, direktora Inspekcije rada Srbije, ali rezultat je nula i dalje. B92: A u kom smislu nula, šta ste mu rekli i šta je on vama rekao? Čanak: Nisam ništa rekao, mi smo predali žalbu na jedno rešenje službe koja je.. Inspekcije rada koja je nezakonito... i još nema rešenja po žalbi iako je u pitanju štrajk, znači mora munjevito da se reši. B92: Znači, sindikat nema načina da zaštiti radnike od otpuštanja? Čanak: Pa, ja mogu da štitim u okviru onih svojih nadležnosti i statuta, a zakon i nadležnost je zakona da štiti onog ko je doneo zakon, nisam ja doneo zakon, donela ga je država. Znači, država garantuje da će svojim monopolom sile da natera sve u Srbiji, sve građane u jednoj državi da poštuju zakon koji je ta država donela. Ja nisam doneo Zakon o štrajku, niti sam doneo Zakon o radu, ja ne mogu da nateram vas da ga poštujete, ali onaj koji je doneo taj zakon mora da vas natera, jer to je od kad postoji.. od stare grčke države to je pravilo države, zato države i postoje. B92: Da li u taj pakt koji smo pomenuli pre pet minuta mogu na bilo koji način da se unesu nekakve odredbe koje će posebno štititi u ovoj krizi? Čanak: Moraće da se unesu, zbog svih ovih iskustava moraćemo, to će biti sasvim drugačiji pakt od... u Evropi postoje četiri socijalna pakta, ovaj će biti peti i on će biti sigurno zbog ovih raznih hajdučija, biće u svom jednom poglavlju... imaće poglavlje koje ne postoji ni u jednom socijalnom paktu upravo zato da bi se suzbili ovi razni ekscesi van zakona, a da država nije u stanju ili ne želi da reaguje po zakonu. B92: Vaš kolega iz Samostalnog sindikata preti socijalnim buntom u slučaju masovnog otpuštanja radnika i štrajkovima, to je nekako u nesaglasju sa ovim što sada... Čanak: Pa, znate šta, nećemo mi čekati, ako do toga dođe sigurno nećemo mi da piskaramo, negde da pravimo socijalni pakt u momentu kad je ogroman talas otpuštanja, prekinućemo pisanje i izaći ćemo na ulicu, to nema druge, to je refleks sindikalni. To nije pitanje procene, ako vas neko toliko isprovocira onda ćete morati da adekvatno odgovorite. B92: A kakav je vaš utisak iz današnje perspektive, kakva je ta eventualna provokacija? Čanak: Pa, znate šta, bilo bi dobro da do nje ne dođe, jer ja ne znam u šta bi moglo da se izrodi posle taj naš socijalni bunt. On može da bude organizovan od nas, ali vrlo lako u Srbiji može da bude otet, kidnapovan od nekih političkih snaga i da preraste u nešto sasvim drugo. Prema tome, morali bi neki političari koji imaju mogućnost da odlučuju da imaju u vidu i tu varijantu, da sve može da počne kao socijalni bunt i da počne iskreno kao socijalni bunt, ali u jednom momentu da se pretvori u nešto sasvim drugo. B92: A u kom smislu da bude otkinut? Čanak: Pa, da bude otkinuto parče tog bunta ili čitav komad bunta, da se pretvori u političke revandikacije i da... a Srbija vri od toga, non stop vri godinama, od Miloševića, on je posadio to seme zla i čas posla možete, bilo koji bunt, za platu, za neisplaćeni topli obrok, i taj bunt može da se lako pretvori u političke revandikacije. B92: Da li je to iz perspektive krize koja će 2009. godine, za mesec dana, kako čujemo, doći u punom jeku i ovde u Srbiju, odgovorno ponašanje sindikata? Čanak: Očigledno da nam se u Srbiji ne bi sve ovo dešavalo da su ljudi koji odlučuju o Srbiji odgovorniji nego što jesu. Mnoge stvari... ovo se ne bi desilo, pazite, ova kriza dolazi pa dolazi, ali mi bismo je sačekali u zdravijem stanju. Ako vi ležite na infuziji već desetak godina i dođe još neko otvori prozor i stvori promaju, kao što je ova sada, pa postoji veća izvesnost da ćete se dodatno razboleti nego da ste bili na nogama kad je taj neko otvorio prozor. Mi ležimo na infuziji već od 2000. godine u krevetu i stalno nam neki lekari dolaze i nešto nam šapuću na uvo - biće bolje, biće bolje, ne brini, samo ti izdrži. I u tom momentu neka budala otvori prozor i dođe svetska finansijska ekonomska kriza, a mi smo još na infuziji od one naše miloševićevske krize. Prema tome, mi smo već u nokdaunu i u nokdaunu sačekujemo krizu. Dakle, veći stepen odgovornosti nego kod bilo koga u Evropi mora da postoji u Srbiji. B92: E, sad, s obzirom na činjenicu da su predstavnici Vlade pristali da napišu taj socijalni pakt... Čanak: Ne, ne pišu oni, pišemo zajedno, voleli bi oni da pišu sami, vrlo bi voleli... B92: ... da učestvuju u pisanju socijalnog pakta, šta to vama kao predsedniku sindikata govori, da li to znači da su oni spremni da zaista zagrizu u mere štednje, racionalnog ponašanja, odgovornog ponašanja prema radnicima ili je to prosto pristanak zbog pritiska? Čanak: Ja ću biti prvi put politički neumeren pa ću reći da su verovatno dvojica ljudi za to pozitivno odgovorni, pre svega to je premijer, koji je to oberučke prihvatio u prvom razgovoru, odmah, i to vrlo iskreno i počeo odmah da razrađuje to, da razrađuje, znači ne da kaže - pa, vidite vi to, nego odmah je počeo da daje ideje kako bi to moglo da izgleda. I u susretu koji smo imali sa Borisom Tadićem, predsednikom Republike Srbije, negde pred potpisivanje kolektivnog ugovora, i on je vrlo pažljivo slušao, ne mogu da kažem da je kao Cvetković reagovao, ali je vrlo, vrlo pažljivo slušao i govorio da je to veoma, veoma zanimljivo. To je bilo u aprilu, dakle, ni reči o krizi, dakle, ta dva čoveka su ideju socijalnog pakta oberučke prihvatili, za ostale ne znam. Eto, prvi put sam politički neumeren. B92: U kom smislu neumereni? Čanak: Pa, znate, ja uvek izbegavam da kažem - ova partija je bolja ili ona partija je lošija ili ovaj političar je divan, onaj ne valja. Jednostavno, nije mi to posao. B92: Dobro, ali počelo je pisano, oni su načelno prihvatili, zašto da ne. Čanak: Da, ali sad će vam svako prihvatiti, sad su pozvali MMF da dođe kao vatrogasac, što recimo u aprilu ne bi niko uradio. B92: Mislite da sami nisu mogli da smisle mere štednje bez MMF-a? Sede tamo ekonomisti... Čanak: Znate šta, jedno je ako ja smislim pa onda moram da polažem račune kad me prozivaju, drugo, uvek imam izgovor - nisam ja, majke mi, to je MMF, eto, baš sam pokušao da im kažem - jeste normalni, ali oni navalili pa hoće... Zato je MMF u Srbiji, da bi se vadili na MMF, to nije prvi put. Ja sam više puta ustanovio, baš u MMF-u u Vašingtonu sam i kad je njihov prošli predstavnik Kiršhofer bio ovde u Beogradu, više puta sam uhvatio u laži naše političare koji su tvrdili da im je MMF naredio i odem kod Kiršhofera, kaže - ja nemam pojma o tome. Vadili su se i tada na njih i MMF je zato pozvan ovde, zato što oni nemaju petlju da kažu narodu - takva je i takva situacija, ja vam kažem ima da štedite i odgovaram i položiću pred vama odgovornost zbog toga i moju fotelju. Nego će uvek imati u rezervi - nisam baš, ako bude mnogo vruće uvek mogu da kažem - ma, MMF, ne bih ja nikada, pa pogledajte kako sam lep i pametan. B92: Kada biste vi sada bili u poziciji da kažete - treba da štedimo, na čemu biste prvo uštedeli? Čanak: Pa, prvo bih.. ja bih prvo štedeo na.. iako je to, i s te strane razumem političare, i ja polažem račune i ja imam zaposlene koji su moji članovi, a ti zaposleni su višak. Recimo, ja tvrdim da nemoguće da u jednoj ovakvoj Srbiji, čak da joj sve ide kako treba, da država bude najveći poslodavac, to već nije u redu. To toliko miriše na socijalizam da ja reči nemam. Pazite, ako je jedini i najveći sa 430.000 zaposlenih, pa toliko Francuska, Nemačka nemaju, Engleska nema toliko zaposlenih u upravi. Samo po sebi ta cifra je, čak da primaju po 1 dinar platu, sama činjenica da su zaposleni toliki, koga oni opslužuju toliki, koga? To znači jedan na jedan nas ima, mislim, to je nerealno, iako mi imamo sindikat u upravi pravosuđa i neki moji članovi sede tamo, ali onda se moramo dogovoriti, ako je ta cifra ogromna, a jeste ogromna, moramo da se dogovorimo po kom kriterijumu, kada, u kom roku, u kojim sekvencama će ti brojevi biti smanjivani i šta će se desiti sa tim ljudima. Ono što je najbolnije i na šta ljudi reaguju negativno uslovnim refleksom kada čuju da su otpuštanja zato što, ili će biti uskoro, zato što niko im nije predstavio šta će se desiti posle otpuštanja, šta se dešava sa njima i njihovom porodicom. Znaju da po zakonu oni idu na biro, na Nacionalnu službu za zapošljavanje, to je ograničeno par meseci, ono što primaju tamo je nedovoljno za cigarete i šta posle. U privredi u kojoj recimo pre krize u Evropi je prosečno čekanje na posao, na bilo koji posao, dakle, prosečno čekanje bilo je 26 nedelja. I sad, ja mogu da izdržim, a u svim državama je bilo više od 26 nedelja pomoć države. I to znači, ja dobijem posao ako tražim za 26 nedelja, ako ne tražim bilo je 60 nedelja, to znači, doći će posao kod mene kući, ako ni onda neću onda će me izbaciti sa svih spiskova i onda do viđenja. Kod nas ta računica, niko nema takvu računicu na raspolaganju. Ja sad da izgubim posao ja nemam pojma da li ću ikada više dobiti posao, to je tragično, ali bukvalno tako, da li ću ikada, do kraja svog života dobiti bilo koji posao. Tako da je kod nas otpuštanje ravno smrtnoj kazni. B92: Ko po vašem sudu treba da ima tu ideju šta sa tim ljudima? Čanak: Znate šta, mi moramo da imamo sasvim drugačiji projekat od projekta opsluživanja nezaposlenih. Opsluživanje nezaposlenih postoji u razvijenim tržišnim ekonomijama i razvijenim tržištima rada, gde postoje te fluktuacije, tražnja, ponuda i gde ti ljudi prođu kroz taj filter koji se zove nacionalni biro za zapošljavanje, prođu privremeno, prekvalifikuju se ako je potrebno i dobiju novi posao. Ali ako je to poslednja instanca u kojoj neko boravi onoliko meseci koliko je to predviđeno zakonom, a posle toga do viđenja, pa mi moramo da mislimo sada ne o tome šta radi Nacionalna služba, mada i njoj treba velika pomoć, nego šta će se desiti posle toga kad protekne ono što je zakonom predviđeno za mene, izgubio sam posao i prođe tih nekoliko meseci koliko je predviđeno, šta sa mnom, ko brine onda o meni. Mi ćemo doći u situaciju da ovih 120.000 će biti servisirani recimo prema zakonu toliko i toliko nedelja na birou, odnosno u Nacionalnoj službi, šta posle? To je ogromna cifra. B92: A to je 120.000 porodica. Čanak: Da, to je 120.000 porodica, to je 120.000 učenika u raznim stepenima obrazovanja, ko će njima kupiti knjigu, doručak za školu, patike? A i taj koji se tako u tim uslovima školuje, kakav će on biti lekar sutra, kroz 20 godina, inženjer, kakve će mostove on praviti, kakav će biti profesor, o tome treba razmišljati. Mi razmišljamo... čak sam često uhvatio mnoge ljude ovde, od običnih do političara, misle tek ponekad o tome šta će sutra biti. Uglavnom im je mera šta će biti do kraja dana, ponekad sutra, to su oni slobodniji likovi koji misle šta će sutra biti. Šta će biti za 10 godina, pitajte nekoga, da li neko ikada razmišlja, a da je to stavio na papir i uzeo parametre koje je nauka odredila, pa onda kaže - aha, za 10 godina smo mi u još goroj situaciji nego sada, ako ne uradimo ovo, ovo i ovo. |
09:50
17
NOV
2008
| 2 | 0 | 3792 | 0 |
| resTRIKcija |
| „...imate jedno političko...Šta se tamo prodaje? - Pa, prodaju se određene ideje, određeni programi. E, sad treba postaviti pitanje kako je nešto nekom prodao kao političku viziju, kao politički program, kao proceduru i tako dalje, a mogao je znati, morao je znati ili je trebao znati da je to neostvarivo...svi naši izbori se obavljaju po jednoj jednostavnoj primitivnoj srpskoj proceduri gde se okolo zvecka sa kasicom prasicom i obećava se ovo ili ono. To nije samo sada, to je u Srbiji, sećate se one priče o opanku, daću vam levi opanak pre izbora, pa kad dođem na vlast dobićete i desni, pa kad dođe onda nema desnog, pa nemaš ni levi. Prema tome...politička proizvodnja treba da se promeni, ona treba da bude objektivizirana, da bude pod kontrolom birača, mora da se smanji, moraju da ostanu referentni igrači. Pa, ako mi imamo 500 političkih preduzeća, što u mirovanju, što aktivnih, pa onda pustimo da se to 10 godina stabilizuje na 15, na 5, na 7 i tako dalje, mi znači nismo hteli da podignemo neki prag rentabilnosti, prag efikasnosti političke proizvodnje da ti imaš odgovornost i tako dalje...“ |
| Gost: Miodrag Zec, profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila:Tijana Tomanić |
| B92: Sigurna sam da je u poslednjih nekoliko nedelja bar neko od vas kada je izlazio iz prodavnice bio neprijatno iznenađen onim što je iz nje izneo, a da je ostavio u toj istoj prodavnici onoliku količinu novca za koju je ranije moglo više robe da se kupi. Kurs dinara je danas negde na nivou na kom je bio 2005. godine, ali su zato za 30% veće cene. Ekonomisti upozoravaju da se tu neće stati, da nas očekuje novi talas poskupljenja, međutim, iz finansijskih krugova kažu da ekonomisti dižu paniku, a iz Vlade kažu da, eto, oni samo što se nisu uhvatili u koštac sa efektima svetske ekonomske krize. U narednih pola sata nama nije cilj da dižemo paniku, u narednih pola sata pokušaćemo da vidimo kako smo to došli do ovde dokle smo došli i ko je za to odgovoran i šta nas ubuduće očekuje. O svim tim pitanjima razgovaraćemo danas sa mojim gostom, to je profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, profesor Miodrag Zec. Dobro jutro i dobrodošli u „Kažiprst“. Opozicija, verovatno ste čuli, oštro kritikuje Vladu zbog toga što, kako kažu, nije te mere koje je odlučila da donese posle potpisivanja aranžmana sa MMF-om imala hrabrosti da sprovodi pre nego što je taj aranžman potpisan, te da je MMF iskoristila kao alibi za sve ono što je trebalo da se uradi. Da li se ti argumenti vama čine realnim, pre svega, da li nas sada skupo košta ispunjavanje predizbornih obećanja? Miodrag Zec: Pa, ono skupo košta i ono se ne može ispuniti, u suštini se ne može ispuniti. I kad raspravljamo tu genezu o krizi i tako dalje, vidimo, prvo su rekli - neće nas pogoditi, pa drugo, pogodiće nas malo, pa treće rešićemo sami, pa četvrto MMF će biti savetodavan, pa peto - stend baj sa 520 miliona, pa onda šesto - može biti 1.000, milijarda i tako dalje. Znači, prosto, mislim da vlast kod nas svaku dobronamernu kritiku posmatra sa one osione strane i tako eto, odjednom, prosto kad neko kaže pada kiša, dok ne kaže zvanično neko da ne pada kiša onda kao ne pada kiša. Prema tome, mi imamo problem koji je delimično izazvala druga ravan, koja je važna za našu javnost. Desila se svetska ekonomska kriza, to će se tek raspraviti kako i zašto se desila i zašto nije na vreme ni tamo neko u Americi... Nije to slučajno, nije to cunami, pa i cunami se predviđa, mali zemljotres, a nekoliko velikih zemljotresa je bilo pre ovoga na američkom tržištu, pa nije alarmirano da će biti cunami. Prema tome, nije se ništa desilo tek tako slučajno, neko je zatajio da obavesti, neki regulatori nisu radili svoj posao, nisu uradili ono što su morali i zašto su plaćeni da rade i tako dalje. I sada imamo tu finansijsku krizu koja je opšta ispričnica za sve. Imali smo 10-15 godina sankcije, one su nam krive, inače bi sve bilo krasno i lepo, i sad imamo svetsku ekonomsku krizu. Ona će pogoditi našu zemlju, pogodiće više nego što se na prvi pogled činilo i više verovatno nego što se sad procenjuje, međutim, taj problem nije osnovni, postoji naš problem unutra. Mi imamo problem i da je svetska privreda u ekspanziji, a mi imamo problem. Primera radi, jedan od prvih zadataka tranzicije koja je počela 2000. godine, da se obezbedi monetarna stabilizacija, to je prva faza. Druga faza, da se liberalizacijom cena isprave dispariteti, a treća faza je privatizacija, pa restruktuiranje, to je školski primer. E, sad, mi posle osam godina, je l' mi imamo monetarnu stabilnost? - Nemamo je. Je l' imamo visoku stopu inflacije? – Imamo. Je l' imamo da Narodna banka interveniše da očuva ovaj kurs? – Interveniše. Je l' imamo ravnotežne cene, jesmo ispravili disparitete? – Nismo. Je l' će poskupeti gas 60%, je l' će poskupeti grejanje, je l' će poskupeti stanarine? Mi smo držali standard jednim delom cena koje kontroliše država, e, sad ako hoćete da isterate deficite iz javnih preduzeća, koji su posledica dve stvari, jedna je što je neefikasnost, što imaju viška zaposlenih, što troše prekomerno, a s druge strane, što neke cene ne plaćamo. Znači, mi ovde jabuke plaćamo više nego u Nemačkoj, a struju manje, a poljoprivredna smo zemlja. Prema tome, sad će na scenu stupiti da će cene pojesti plate, pošto povećanja neće biti, biće za inflaciju, onda znači redukcija standarda. E, to je kod nas, dobro, političari su takvi kakvi su i u svetu oni vole da kažu... B92: Pa, je l' to treba da bude opravdanje, kako neko može da se iznenadi? Miodrag Zec: Oni vole da kažu... ne, ne, oni vole da kažu... Vidite kod nas obračun, čas je bruto društveni proizvod i nacionalni dohodak u dolarima zato što je više, što je više dolara jer dolar pada. Šta sad kad dolar raste prema evru, on će rasti, primera radi? Dobro, oni koriste ljudi da.... njihov proizvod je politika i oni pokušavaju da ga upakuju i da ga prodaju. Ono što ja zameram političarima što je ovo mala zemlja, što se ovde svi znaju i što sve stvari izađu na videlo i nije ovo velika zemlja, velikih resursa, našao si naftu pa ti možeš odlagati neke probleme... Ne, ovo je mala, mala zemlja, vrlo plitko tržište i tu će sve vrlo brzo postati očigledno. I u tom smislu mislim da političari treba da promene svoj kurs. B92: Da, ali ova mala zemlja ima poprilično veliki kabinet premijera, premijer ima veliki kabinet. Kada se priča o tome da sad svi mi treba da štedimo, uporedo sa tim se govori da bi država trebalo isto tako da stegne kaiš. Da li pretpostavljate neku iskrenost kada se govori o štednji i spremnosti svih da štede, a kad vidite na šta sve odlazi novac? Miodrag Zec: Pa, evo, taj jedan primer, Srbija nikad nije bila manja, mislim, bila je Jugoslavija, nikada Vlada nije bila veća. Pa, nepristojno je, nepristojno je pričati o nečemu a to sam ne raditi. Kod troškova državne uprave imamo dve stvari, imamo tu ogromnu obimnost, pa mi vidimo da sad, 2008. godine se iznajmljuju i dalje zgrade za ministarstva. Zamislite u Beogradu su bile dve države, dve države su bile, Savezna Republika, odnosno SFRJ i Srbija, država isto sa svojim organima. E, sad u sve te zgrade ne može da stane samo ovo što sad radi Srbija, i ako pogledamo tu jednu činjenicu koliko Vlada ima činovnika, odnosno ministara, vidimo mi imamo 26 plus premijer, plus sekretar. To je daleko najviše u regionu, čak i ove zemlje na koje mi želimo da se ugledamo i tako dalje, prvi posle nas su Makedonci, koji su još najmanji i u najtežem položaju, imaju 23, Rumuni imaju 19 kabinet, neki imaju 16, Hrvati. I kažu oni - mala je to ušteda. Nije to mala ušteda, to je znak, to je simbol. Kad pogledamo evropske vlade, kad pogledamo američku vladu, kad pogledamo rusku vladu, imaju manji broj ministara nego mi. O čemu se ovde radi? Radi se o prosto jednom političkom modelu, kad vi dođete na vlast vi dođete da rešite svoje personalne, stranačke, rođačke i sve druge probleme i svako zapošljava sad svoje, a zbog raznih razloga najavljuju otpuštanja neki drugi, pa se to ne desi. Svako javno preduzeće ima rast zaposlenih i tako dalje. I to je jedan problem, znači, naša administracija je preglomazna i najveća u regionu i na broj stanovnika i na GDP i na sve te stvari. Druga stvar, možda mnogo i važnija koja se uopšte i ne vidi, Vlada priča o restruktuiranju privrede, restruktuiranju javnog sektora, restruktuiranju čitavog društva, o smanjivanju potrošnje, a da li smo mi uopšte, i to je pitanje koje nije se često postavljalo u našoj javnosti, da li smo mi, da li je Vlada spremna da restruktuira samu sebe. Ne mislim tu samo na broj, mislim na način rada, mislim na sistem odlučivanja, mislim na transparentnost. Primera radi, ako vi imate danas elektronsku Vladu, pa imate svu tu modernu tehnologiju, pa što će na sednici Vlade po metar papira da neko čita? Prvo je nepristojno, zna se da ne može neko metar materijala pročitati, ne može. E, sad kad vi vidite na sednici Vlade da svi ministri imaju po metar, onda ovi manji neki u razgovoru će imati 75 cm, ovi uopšte bez pola metra papira na stolu, kad se neko slika za vlast, za javnost ispada da on ništa ne radi. I tako se cela procedura odlučivanja, ona je nasleđena iz samouprave, ona je prekomplikovana, ona nije transparentna. Umesto da kao što drugi kažu, posle sednice Vlade sve je za 15 minuta na sajtu, pa ti čitaš odluke i tako dalje. Imamo besmislene situacije, ogromni su troškovi. Evo, recimo u tim javnim nabavkama, objavili su svi, objavili sve javne pozive za tržište hartija od vrednosti, sve odluke i tako dalje, umesto da sad imate sajber društvo, na sajtu te i te kompanije objavljuje se to i to i tako dalje. Mnogo je tu troškova, mnogo je procedura, mnogo je zaposlenih i tako dalje. I ova administracija kao sve administracije u svetu kreira sebi posao, jer ona zna, ljudi lično i prirodno, čim ja nemam neko ovlašćenje, čim ja nemam ovo ili ono i tako dalje ja od sutra mogu postati višak, ja sam samo proširujem i proširujem svoju delatnost. I kod nas je trend proširivanja delatnosti kontrole i državnih organa i paradržavnih i regulatornih tela, do te mere prevazišao samu svrhu postojanja da oni to i ne mogu da urade. I zato, bilo šta vi tražite od ministarstva, bilo kakvo mišljenje čekaćete pet meseci, ne može to ni stići da se odgovori, ali kad se postavi pitanje da li Vlada treba da to odlučuje - treba, o svemu treba, i prosto se vrtimo u krug. Znači, reforma države kao takve, države kao političkog modela, države kao nekog proizvoda, jer kad vi ne možete napraviti cipele ili papuče ili slavinu, ne znate napraviti, neko zna bolje, pa i država je jedan složen proizvod kao ljudski organizam. Ima svoju anatomiju, organe, ima svoju fiziologiju, ima svoje razne procedure, i to je ogroman posao. Mi ne vidimo da se tom poslu prišlo. B92: Da, ali se s druge strane iz vladajuće koalicije na primer čuje da država ne sme da funkcioniše samo kao socijalna ustanova, a da je Vlada pod stalnim pritiskom.. ne može da funkcioniše pod stalnim pritiskom nerealnih obećanja koja su davana. Pa, kad se sve to sada pogleda, u kom pravcu može da funkcioniše? Miodrag Zec: Ko je to napravio? Znači, vi imate jedno političko tržište, znači, realno tržište i političko tržište. Šta se tamo prodaje? - Pa, prodaju se određene ideje, određeni programi. E, sad treba postaviti pitanje kako je nešto nekom prodao kao političku viziju, kao politički program, kao proceduru i tako dalje, a mogao je znati, morao je znati ili je trebao znati da je to neostvarivo. E, sad onda kad ljudi to traže, kad vi izađete u izbornoj kampanji pa obećate, obećate da ćete povećati ovo... pa, svako je... svi naši izbori se obavljaju po jednoj jednostavnoj primitivnoj srpskoj proceduri gde se okolo zvecka sa kasicom prasicom i obećava se ovo ili ono. To nije samo sada, to je u Srbiji, sećate se one priče o opanku, daću vam levi opanak pre izbora, pa kad dođem na vlast dobićete i desni, pa kad dođe onda nema desnog, pa nemaš ni levi. Prema tome, politički model političkog tržišta, politička proizvodnja treba da se promeni, ona treba da bude objektivizirana, da bude pod kontrolom birača, mora da se smanji, moraju da ostanu referentni igrači. Pa, ako mi imamo 500 političkih preduzeća, što u mirovanju, što aktivnih, pa onda pustimo da se to 10 godina stabilizuje na 15, na 5, na 7 i tako dalje, mi znači nismo hteli da podignemo neki prag rentabilnosti, prag efikasnosti političke proizvodnje da ti imaš odgovornost i tako dalje. Zašto u svetu tako, manje-više su sve to dve-tri partije, pa čak i u ovim zemljama u tranziciji, ali kod nas ko nema šta da radi ili osnuje političku partiju ili osnuje univerzitet. Ne, mislim, stvarno, to pitanje treba... ja dobronamerno to postavljam, ja sam relativno i u godinama kad sam indiferentan na to sve skupa, ali žao mi je jer znam da to ne može funkcionisati. B92: Osim što se otvoreno vidi ispunjavanje predizbornih obećanja, koliko god da su ona i bila nerealna, iz Vlade se uporedo sa tim se sve vreme govori da oni preduzimaju niz mera kako bi sprečili efekte svetske ekonomske krize. Profesore, da li vi vidite, možete li da mi navedete sada neke od mera koje ste vi uspeli da vidite koje se sada primenjuju u praksi, koje bi to dokazale? Miodrag Zec: Pa, ne, ne, oni su najavljivali da će nešto uraditi, ono što su uradili to je rebalans budžeta, to je kontra ovome svemu. Dobro, sada najavljuju taj stend baj aranžman koji sadrži te elemente, ali evo, uzmimo neke konkretne stvari. Premijer je najavio jednu stvar za koju sam ja smatrao da je vrlo važna, to je da se podigne garancija na depozite za štednju, jer štednja je u velikom problemu i psihološkom i tako dalje. I sad, posle izvesnog vremena, sećate se.... je ubeđivao - nema potrebe. Pazite, ne možete vi sa stanovništvom objašnjavati neke stvari koje stanovništvo ne razume, šta je to adekvatnost kapitala, šta je ovo, šta je ono. Ne tvrdim ja da su banke loše, ali nije prosto, šta onaj Pera Perić zna šta je adekvatnost kapitala i da li država garantuje ulog ili ne garantuje. Jednostavna stvar, svi okolo su garantovali i onda je premijer Cvetković, i to je dobro izašao i rekao - garantujemo. Međutim, gde je zakon? B92: U Skupštini. Miodrag Zec: Pa, u Skupštini. Drugo je rekao da će rasteretiti štednju poreskih davanja da bi na taj način... na primer te dve mere, drugih i nema u Skupštini. A ovo u Skupštini, kako naša Skupština radi to može biti za pet godina. Oni se ljudi nadgornjavaju, objašnjavaju ovo ili ono, i sad to će biti.... Primera radi, imate čitav niz praktičnih pitanja na koje niko ne zna da odgovori. Saopšteno je da će biti smanjen porez na štednju, biće ukinut 2009. godine, ja sad pitam kako se to provodi, vi sad oročite u banci, niko vam ne zna reći ima li poreza ili nema li poreza. To je jedna važna stvar, i tako dalje i tako dalje. Prema tome, on kad je rekao to, te dve, tri, pet stvari to treba da se desi za 15 dana da bi imalo... prosto da bi bilo ono što je čovek rekao, da bi se to i sprovelo, a ne ovako, kad je na dnevnom redu. Pa, mi smo sve jedan rok produžili, sve jedan, evo, pasoš. Pa, sve zemlje u okruženju izdale su te pasoše, sad mi smo problem, pa produžavamo... Šta smo mi to uradili na vreme da bismo mi bili sad sigurni da će se to desiti? B92: A zašto toliko oklevanje, čemu takva ležernost, je l' mi zaista sada imamo priliku da budemo tako ležerni, iz čega se stiče u stvari pravo na zaključak da smo mi na tu krizu otporni? Da li se takvi primeri mogu videti i u okruženju, na primer u Hrvatskoj? Miodrag Zec: Ma, ne, mi smo otporni na krize, mi smo svašta kao narod preživeli, ovakvog naroda teško ćeš naći, ovaj narod je prosto bogom dan da tako funkcioniše. I mi jesmo u tom smislu psihološki otporni, jer ako ste vi prošli cunami, uragane razne, zemljotrese, ovo je ništa. U tom smislu, ali nije država kao država, mi smo najranjiviji u regionu, to im je rekao i MMF. Zašto? Pa, rekao je ono što neki ljudi tvrde već 3-4 godine. Ljudi, izvoz je ključni indikator stabilnosti jedne države, sposobnost da mi drugima prodamo svoju robu. Da li smo mi sposobni da prodamo drugima svoju robu? - Pa, nismo. Kod nas stalno raste deficit platnog bilansa i širi se to i raste.. i samo se menja način na koji se to pokriva. I dok stvari idu tako da su doznake visoke, da su prihodi od privatizacije visoki, da su reprogrami kredita visoki, da je ulaz kapitala poslovnih banaka visok, stvar se može finansirati. Čim to stane, a staće, staće privatizacija, već je stala, da oni sad mogu da prodaju naftu za 2 milijarde druge bi pesme pevali, ali ne može. Da se može Bor da proda za 400-500 miliona druga bi to bila situacija. E, sad ti namakni... znači, ti svake godine pokriješ nečim što nije trajno i što nije tržišno, i normalno, imaš apresiran kurs, da se uopšte nikom ne isplati izvoziti. Sad vi meni recite situaciju jednu, ako ste pre tri godine, kako vi kažete, imali kurs sličan ovome, i ako je neko ušao u dugoročan izvozni aranžman, recimo da izvozi nameštaj, da izvozi bilo šta, i on je tamo postigao cenu toliko i toliko evra, 100 evra za stolicu, i to je sad 85 dinara. A sada su mu u međuvremenu, u zadnjih pet godina 70-80% otišle neke cene i materijala i zemljišta i taksi i struje i vode i ovoga i onoga, i on je tad verovatno bio na granici rentabilnosti da to izveze, kako će sada to? On ide direktno u gubitak, a istovremeno ta stolica ovde sad je otišla na 200 dinara. I normalno da niko neće da izvozi. Srce jedne privrede, mala zemlja, mala privreda, ona mora da izvozi najmanje 80, 70% i više društvenog proizvoda, mi to ne radimo, to je naš hendikep. Jedina zemlja koja ima potpuno drugu politiku to je Slovenija, ona je išla u ekspanziju, da kupuje preduzeća, da daje investicije i tako dalje i da ima izvoz. Oni su restruktuirali tu privredu, to Gorenje je uspelo znači da prodaje i u Nemačkoj, sad se pravi i u Valjevu. Pa ima eksterne investicije i tako dalje, mi imamo samo dve eksterne investicije, tu Republiku Srpsku i to je dobro, to je ovaj Telekom i tako dalje. I to je problem, šta sada kada to sve skupa prestane, ključno je izvoz. Ovo je tržište, znači, ta priča o kursu, mora se narodu objasniti odakle te devize, kako one dolaze. Najnormalnije je da dolaze zato što neko izveze robu, pa mu on plati u devizama, on vrati ovde, pretvori u dinare i nastavlja dalje. Sve ostalo je ranjivo, da li će rasti ili padati devizne doznake, verovatno će padati. Mi imamo potpunu promenu strukture migracije, sad se ide u Ameriku, ide se daleko, nema više one privremene migracije. Drugo, stari stanovništvo, gube se veze i tako dalje. Da li će privatizacioni prihodi padati? Pa, drastično će padati, prvo što je kriza i što sad je teško. Znači, mi umesto da dobijemo privatizacioni prihod, a dobili smo milijardu i po od Telekoma, pa 400 od ovoga, pa 350 od Robnih kuća, znači kao da smo izvezli 350 miliona. E, šta sad kad treba praviti Fijat? Sad ti treba da uložiš iz budžeta da bi napravio zajedničko preduzeće. Pa si objavio tender za Bor pa sad treba da opet uložiš nešto i tako dalje. Pa, imaš gasovod, pa treba da uložiš nešto. Znači, problem je što će nestati, što će ta diskrepanca poći drugom tokom i zakonito vući kurs nagore, zakonito vući. B92: Da, stalno se postavlja pitanje na šta je dosad odlazio novac iz svih investicija, iz privatizacija. Danas i Rusi dolaze, kako oni kažu, dolaze da završe razgovore sa nama o tom gasno-naftnom aranžmanu, ali premijer kaže da je to tek početak. Znate dobro kakva je istorija tog slučaja. Šta očekujete, šta će biti sa tim poslom? Miodrag Zec: To je teško, zaista teško reći pošto je dosta konfuzno sve to saopštavano, ja na krajju ne znam šta su se tu dogovorili, na bazi čega. Da je to politički obojeno, jeste politički obojeno, ja nisam siguran da će se iz toga izroditi neki veliki priliv novca. S Rusima, to je Šojgu rekao - gospodo, vi ste to tražili, vi ste to dobli i gotovo je. Ja mislim da se sa Rusima teško može pregovarati, oni su velika sila, kao što se teško može pregovarati sa bilo kakvom velikom silom. Ono što Rusi imaju to nema niko, mi kažemo - povećaćemo energetsku sigurnost. Gas je uvek ruski, bilo da dolazi kroz cevi iz Mađarske, bilo da dolazi kroz cev iz Bugarske. Drugo, mi smo najviše platili taj aranžman, i Bugari su napravili zajedničko preduzeće 50:50, nisu prodali naftu, naftno preduzeće, mi smo prodali. Okej, da li to ima nekog političkog drugog računa, ja to ne znam, ali ja mislim da će se to vrlo teško poboljšati bilo šta što nije primarno njima rečeno. Jer, prosto, velika sila, pa zašto bi platila ako ne mora, zašto bi platila. Mi imamo i druge, sve velike kompanije, bilo ruske, bilo američke. Pa, zašto Lukoil nije... kako on funkcioniše? Pa, stalno mu se odlaže renoviranje, mislim, to je... to mi nećemo da shvatimo, da su jedno interesi, a drugo je ovako jedna poetska predstava. B92: A kad kažete MI, mislite na...? Miodrag Zec: Mi, Srbi, mislim, znate, mi stalno sebi pridajemo... prvo, mi patimo od jednog strašnog problema da sami sebi pridajemo značaj veći nego što jeste, da sami sebe proglašavamo važnijim učesnikom u istoriji nego što jesmo. Pa, to Kosovo, po turskim izvorima uopšte se Kosovo ne pominje kao neka važna stvar. Nemamo sad vremena, niti je ovo prilika... znači, prosto, i koridor recimo, ja sam se sad skoro vratio tim putem, pa nema tu saobraćaja, nema tu teških kamiona, ne može on čekati pet dana na granici između nas i Hrvatske, nas i Makedonije i tako dalje, neće da čeka i ako neće u Evropsku uniju, čemu to. Drugo, imamo potpuno besmislenih, imamo hiljadu besmislenih... evo, recimo jednog primera, imamo najveće putarine u Evropi mi, ne drugi i onda imamo kao fol da je jeftinije domaćima nego strancima, a u stvari obrnuto je, evo, sad ako imam vremena da vam to ilustrujem. Znači, da biste otišli do Subotice i vratili se recimo automobilom to vas košta 10 evra i pretpostavimo da neko svaki dan ide tim putem kamionom da ga košta 15 evra i tako dalje. Nema vinjete, ono što se skupi te putarine to prvo dok se ogroman broj ljudi taj plati, pa te rampe, pa malo se pokrade, svako prosto ti je besmisleno. Zašto mi ne uvodimo vinjete? Vi kad dođete na granicu Švajcarske vi imate da platite putarinu 50 evra za godinu dana, u Austriji 10 evra 7 dana, i vi se vozate kao domaćin 7 dana sa istom, možete sedam puta otići u Suboticu znači za 10 evra, a ovde je 70 evra. Kad naiđe stranac on ne može kupiti manje od 7 dana, on kao dobije utisak da je kupio nešto jeftino, on je platio tranzit 10 evra, on je platio tranzit. Tako da, i sve su sad zemlje uvele te vinjete, znači smanjili su broj tih tamo, a kod nas svako drži neki štambilj, neku kasu i nešto naplaćuje, od parkinga do autoputa i tako dalje. Zašto su drugi uveli to, a mi to nećemo da uvedemo? Mi pričamo da je jeftinije za naše domaće, a u stvari je skuplje kad se uzme tarifa, kad on tamo plati za mesec dana. Evo, Slovenci su imali rampe, odmah ih skidaju, ostali smo mi i Hrvati, imaju u Francuskoj rampe. Primera, takvih primera ima na stotine, umesto da ti gradiš... ti imaš potpuno sulude stvari, evo, primera radi iz života, ja gledam pred jednim obdaništem na Vračaru policija kažnjava roditelje koji daju decu, nema nigde stati, a tu je napravljeno obdanište. Ona tu zakonito kažnjava ovu srednju klasu i tako dalje. Drugi slučaj istoga dana, ja ne mogu da uđem u garažu stao je džip i dođe policajac, ja hoću da skloni džip, on kaže - Za 32.000, gospodine, da ja sklanjam ovo nema govora. Ja kažem - a zašto tolika policija služi, a zašto služe ti toliki paukovi i tako dalje. Znači, prosto je, ozbiljna je stvar urbanizam, ozbiljna je stvar grad, ozbiljna je stvar država, njom neko mora sistematski da se bavi da bi ti napravio taj sistem. Pa, uzmimo Novi Beograd, ti si prodao postojeću kanalizacionu mrežu i tako dalje, pa smo po dva reda zgrada ovde napravili i gde su te pare? Je li napravljena magistrala, napravljen neki novi vodovod, je li napravljena fabrika vode? - Jeste, ali to je kredit. Je li most, i tako dalje. I ti si znači nasledio nešto, to si rasprodao, e, sad treba da praviš ovo, pa praviš ono i tako dalje. Mi kapitalne neke stvari koje smo trebali u privatizaciji da rešimo nismo rešili, mislim da će to biti problem i taj problem, ja ne kažem da se on mogao lako rešiti, ja ne tvrdim, međutim, Vlada je zato da rešava te teške probleme i da dovuče investitore. Mi imamo čitav niz kapitalnih preduzeća, nismo našli nikakve kupce i našli smo loše kupce. B92: Sad postoji mišljenje, može se čuti recimo iz Privredne komore Srbije, pojedini ekonomisti to isto tvrde, da Srbija sa ovim aranžmanom sa MMF-om šalje poruku da je ona sada takva zemlja da može da održi makroekonomsku stabilnost i da se sada očekuje veći priliv investicija. Je l' vi zaista sad očekujete da će strani kapital sad da pohrli u Srbiju? Miodrag Zec: Ne, sporazum sa MMF-om je neophodnost, to je sad više nego očigledno i drugog izlaza i nema. Znači, mi sada nemamo nikakav savet, imamo praktično stend baj aranžman, pa sad pričamo da nećemo povući novac ili hoćemo i tako, tu je taj aranžman. Da li taj aranžman diže kreditni rejting? - Pa, diže. Da li će doći do velikih investicija? - Pa, to je vrlo, vrlo diskutabilno, to zavisi od toga šta se dešava u centralama. Mi imamo dve nepovoljne stvari, vraćaće se novac tamo da se tamo saniraju stvari i tamo je recesija u Evropi, pa će izvoz biti još teži, još teže će biti prodati našu robu. Ja ne očekujem neki veliki skok investicija dok ga nije bilo ni do sada, i do sada smo mi imali dve vrste investicija i to je problem, to je problem. Znači, imali smo direktne investicije kroz privatizaciju, u redu, došao je neko i kupio preduzeće. Šta je bilo sa tim parama? Deo para je otišao u budžet i u budžetu se potrošilo za socijalna restruktuiranja, za subvencije, za plate, penzije i tako dalje. Znači, mi smo prodali imovinu, a potrošili smo novac. S druge strane, došao je veliki nivo investicija u takozvane portfolio investicije, to se događalo na berzi. Došao je neko i kupio je fabriku piva, dao je pristojnu cenu, kome? Pa, onim ljudima koji su besplatno dobili akcije, tih 100 miliona je takođe otišlo u frižidere, šporete, letovanja, zimovanja. Znači, ogroman deo investicija iz privatizacije je otišao u potrošnju. B92: Izvinite što sam vas prekinula, dakle, pričamo o investicijama, šta je sve potrebno da se ovde promeni, kakva klima bi morala da se stvori da bi se ovde zaista privlačile investicije? Kako će da bude nadoknađena ta razlika koju mi stvaramo? MMF tvrdi da mi godišnje trošimo oko 6 milijardi evra više nego što proizvedemo, da smo najranjiviji u regionu, da trošimo više nego što zaradimo. Pa, koja to investicija nama može da pomogne, ako je recesija dovela do toga da investicije praktično i nemamo? Dakle, recesija je pogodila one koji bi trebalo da dođu ovde da ulažu, samim tim i nas. Kod nas je privatizacija pri kraju, ni tu se nešto nismo proslavili, tenderi propadaju. Miodrag Zec: Pa, evo, odgovoriću na to pitanje samo da povežem ovo gde smo stali zbog odjavljivanja. Znači, mi imamo nekoliko blokova privatizacije, neke su transakcije dobre, a šta je prodato? Prodato je, znači, jedna industrija koja je mahom strašno interesantna svagde, Telekom svako bi kupio, fabriku duvana svako bi kupio, pivare i tako dalje, i taj novac je završio u potrošnji. Mi imamo čitav niz kapitalnih preduzeća koja bi trebalo da izvoze, primera radi taj... je l' postoji IMR Rakovica - skoro da ne postoji, je l' postoji IMT, tih 50.000 traktora - ne postoji. Znači, nama fali, nama ključno fale nove grinfild investicije u proizvodni eksportni sektor. Da li se može do toga doći? - Pa, možda može uz radikalnu redefiniciju uslova privređivanja, poreza, dozvola i tako dalje. Jeftin je ovde rad, ovo što se sad najavljuje da će doći neke investicije iz Slovenije ili iz Rumunije i tako dalje, objavile su vesti, to samo može doći zbog jeftinog rada, jeftin rad. E, sad, ako domaće cene odu toliko visoko pitanje je da li ćemo mi uopšte imati jeftin rad. Mi smo imali skoro prikaz na televiziji, ljudi rade u konfekciji za 6.000 dinara, pitanje je da li je to održivo. Drugi je problem da li mi imamo radnike za realnu proizvodnju, mi smo stanovništvo koje stari, promenjena je starosna struktura, kvalifikaciona struktura. Svi beže iz materijalne proizvodnje, nema ovde škole za zidare, bravare i tako dalje. Znači, mi možemo očekivati da ovde dođu investicije koje zahtevaju mnogo, mnogo jeftinog ljudskog rada, to je realnost, to je realnost i za Kinu. Znači, zašto je tamo otišao? Pa zato što je rad jeftin, što su ekološki troškovi mali, što su porezi mali... Prema tome, nema tu velike priče. E, sad, da li mi kao društvo možemo to uopšte da prelomimo, jer ovde su očekivanja da će svi biti na berzi, da će svi raditi u državnoj administraciji, u Skupštini i tako dalje. Ti šalješ jednu poruku da prosto... ja mislim da će se vrlo teško naći ovde radnici i može se vrlo lako desiti da ovo kao što imamo sada u Crnoj Gori, pogledajte ko tamo radi - pa, rade samo ljudi koji su došli da rade preko leta, kad idete na odmor. Neko je prodao tu zemlju, neko je prodao kuću, neko je prodao akcije, neko je u parlamentu, neko u vladi, neko u nekom regulatornom telu, neko ima plažu, e, sad, ko dolazi, dolaze radnici i tako dalje. Znači, ono kao što su Rumuni dolazili kod nas da rade, oni sad više neće doći, pitanje je u okruženju, on ima skoro punu zaposlenost. Mi moramo, taj udar će biti veliki, to otrežnjivanje će biti, znači, mora da dođe neka eksportna industrija, to je spas. B92: Znate i sami da je u poslednjih mesec i po dana oko 3.000 ljudi ostalo bez posla, najavljuje se da će se to dešavati i ubuduće. U javnom sektoru će plate biti zamrznute i priča se o tome da bi ti potezi vlade, u stvari, trebalo da vode socijalnoj sigurnosti i stabilnosti. Da li očekujete eventualne socijalne tenzije? Ipak je reč o sektoru koji je bio naviknut na povećanja plata i s druge strane, dužna sam da vas pitam, jer su to tražili naši slušaoci, ako neko zamrzne platu, zašto ne zamrzava i cene? Miodrag Zec: Pa, naši slušaoci, uopšte mi smo navikli, živeli smo u komunizmu i mi imamo sledeću paradigmu. Kaže - dajte nam plate pa da platimo cene, ako mi daš platu platiću grejanje, platiću... Ima ta logika sa stanovišta pojedinca opravdanje i u istorijskoj naslazi i u normalnoj percepciji pojedinca. Međutim, ono što se dešava u ekonomiji, prvo idu cene, a plata ako bude, znači, kako ekonomija..... uloži u ovu zemlju, u zgrade, u radnike pa napravi proizvod, pa ako uspeš da prodaš po ceni, pa ćeš tek imati dobit. Znači, prosto je nešto na kraju, mi smatramo da je nešto početak, zato što kod nas je prosto u ovoj krizi... nije se promenila paradigma ni političkog saobraćaja, ni vrednosna paradigma. Još uvek vi ovde možete prodavati razne opscene i tako dalje, a ljudi žele da... znate šta, kad bi neko hteo da kaže ovde ljudima šta je realno stanje, možda su tu politički u pravu, ne bi oni glasali za njih. Jer on kad kaže - ja ću vam dati platu, kaže - ti si naš, kad kaže - ljudi, jer ova zemlja, nije joj saopšteno ono što se desilo u velikim svetskim prevratima, ono što je Čerčil rekao - ja ću vam dati krv, znoj i suze, mi smo u takvoj... Ne, ovde sunce sija, vetar ćarlija i onda ti dođeš i onda polako, otežeš i ovo je došlo kao poslastica, svetska ekonomska kriza, jer sad je to opšte jedna koprena za sve. Prema tome, mora se slati poruka, mora se slati sasvim drugačija poruka. Srbija nema resurse, Srbija nema neobnovljive resurse, Srbija nema turističke prihode i tako dalje, Srbija mora kao i većina srednjoevropskih zemalja da živi od teškog industrijskog rada. E, da li to neko želi da čuje? - Pa, verovatno ne želi, ali će to tako biti, i samo će doći kapital koji će reći - mali porezi, male takse, mala ekološka zaštita i jeftin rad, i surovo je to sve skupa, i to će biti surovo. |
09:32
18
NOV
2008
| 1 | 1 | 2841 | 0 |
| Tači,tačke,nema više vraćke |
| „...Beograd definitivno treba da shvati da je Kosovo jedna nezavisna i demokratska država, nema ingerencije na Kosovu. Takve tendencije Beograda treba da se zaborave jednom zauvek... san Beograda o Kosovu jednom zauvek treba da umre. Oko suvereniteta i integriteta Kosova nikada neće biti nikakvog kompromisa sa Beogradom... Ja sam veoma ponosan što sam rukovodio OVK, veoma sam ponosan misijom koju je ona završila i oslobađanjem celog Kosova i time što je oterana sva vojska i policija i činovnici s teritorije Kosova. I kad bih imao još sto drugih života ne bih ništa izmenio od onog što sam uradio u prošlosti. OVK nije činila zločine, Beograd je počinio genocid na Kosovu i to je zatvoreno poglavlje.“ |
| Gost: Hašim Tači, premijer Kosova Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Gost Radio-televizije B92 ovog jutra je gospodin Hašim Tači. Gospodine Tači, hvala što ste pristali da budete gost naše televizije. Gospodin Danijel Frid je danas ovde na Kosovu i čuli smo da postoji šansa da se problem Euleksa reši. Koje to mehanizme gospodin Frid ima na raspolaganju, a koje nemaju ljudi iz Brisela, da biste vi pristali na njegove uslove? Hašim Tači: Poseta gospodina Frida bila je planirana. Poseta je veoma dobro primljena na Kosovu, time se pozdravlja napredak i uspeh koji smo postigli i naša dobra saradnja sa svim susednim zemljama, kao i uspostavljanje dobre vlasti. Naravno da Euleks treba da se uspostavi na celoj teritoriji Kosova u saglasnosti sa dokumentima i odlukama Evropske unije. Ovo je u skladu sa odlukom za nezavisnu i demokratsku državu Kosovo, sa Ustavom Kosova i dokumentom gospodina Ahtisarija. B92: Ali zašto vi ne prihvatate Euleks uz šest tačaka koje je ponudio Ban Ki Mun? Hašim Tači: Dokument od šest tačaka nije predlog Kosova nego predlog Beograda. B92: Ali, međunarodni predstavnici.... Hašim Tači: Ne može da se sprovodi na Kosovu u ovoj formi i u ovom sadržaju, on je neprihvatljiv za naše institucije i naš narod. B92: Šta je vama konkretan problem, koja je tačka najveći problem za vas? Hašim Tači: Problem je u Beogradu, jer Beograd definitivno treba da shvati da je Kosovo jedna nezavisna i demokratska država, nema ingerencije na Kosovu. Takve tendencije Beograda treba da se zaborave jednom zauvek. Na Kosovu neće biti ilegalnih ili nelegitimnih struktura, neće postojati paralelne strukture u pravosuđu, policiji, carini ili u drugim sektorima. Mi ćemo funkcionisati kao stabilna i jedinstvena država sa funkcionalnim sistemom za sve građane Kosova. B92: Međutim, taj predlog Beograda su prihvatile i neke zemlje Evropske unije i Ujedinjene nacije, organizacija u kojoj biste vi jako želeli da imate stolicu. Hašim Tači: Euleks koji ima pun mandat ima punu podršku svih međunarodnih mehanizama, bio bi dobro prihvaćen i od Prištine. Imamo tesnu saradnju, ali nećemo prihvatiti nove uslove za raspoređivanje te misije. Euleks ima pun mandat i taj mandat mi podržavamo u celini, mi smo partneri. B92: Kako razumete poruku gospodina Kušnera od pre neki dan, kad je rekao da savetuje svojim prijateljima iz Prištine da prihvate Euleks i da može da vas pogleda u oči i da vam kaže, kako je rekao, da vi vrlo dobro znate ko su vam prijatelji? Meni je to zazvučalo kao pretnja, a vama? Hašim Tači: Kušner je neko ko dobro poznaje Kosovo, poznaje region, on je prijatelj svih tih ljudi sa kojima je radio i naravno sa mnom. On je deo međunarodnog angažovanja i ne bih želeo da ga sada personalizujem. Kušner je poznat po izjavama koje daje, često su interesantne. B92: Mislite da su interesantne? A šta je interesantno u tim izjavama? Hašim Tači: Bile su interesantne, ali ne i sprovodljive za Kosovo, ali mi cenimo ulogu i doprinos Pariza. Gospodin Kušner je investirao na Kosovu, bio je lično prisutan ovde i ima zasluge za ceo progres. B92: Ukoliko se uvođenje Euleksa ne završi onako kako želi Priština, šta ćete preduzeti? Hoćete li ignorisati misiju? Hašim Tači: Mi ćemo ceniti i podržati Euleks, on je dobrodošao na celoj teritoriji Kosova, ali ne zbog Beograda, nego uz podršku Evropske unije i svih drugih međunarodno relevantnih faktora. Ali ovo je i poruka da san Beograda o Kosovu jednom zauvek treba da umre. Oko suvereniteta i integriteta Kosova nikada neće biti nikakvog kompromisa sa Beogradom. Za sva druga praktična pitanja spremni smo da razgovaramo. Aktuelne ideje Beograda identične su sa idejama Slobodana Miloševića. B92: Da su ideje Beograda u ovom trenutku san Slobodana Miloševića, Beograd ne bi diplomatskim sredstvima rešavao problem. Hašim Tači: Ovo nije rešavanje problema, ovo je početak stvaranja novih problema. B92: Kako razumete onda da tih šest tačaka koje su vama sporne, koje predlaže Ban Ki Mun...? Hašim Tači: Mi smo dali naše predloge i sugestije koji bi vodili ka približavanju i integrisanju zajednica, a ne podelama. Definitivno za Prištinu dokument od šest tačaka je neprihvatljiv. B92: Nećete valjda reći da Ban Ki Mun i međunarodna zajednica sanjaju Miloševićev san? Hašim Tači: Aktuelne ideje Beograda ne razlikuju se od nekadašnjih Miloševićevih ideja o Kosovu. Ja sam cenio i jako cenim ulogu međunarodne zajednice, a naročito tokom ovog devetogodišnjeg perioda njenog prisustva na Kosovu, ali niko ne može da pravi paralele između Beograda i uloge međunarodne zajednice na Kosovu. Uloga međunarodne zajednice na Kosovu bila je veoma cenjena, poštovana i ceo ovaj progres postignut je od međunarodne zajednice i institucija Kosova. B92: Razumem, ali ta međunarodna zajednica sada podržava ideje Beograda o šest tačaka, a ne ideje Prištine. Hašim Tači: Kada pričam o idejama Beograda, ne pričam samo o dokumentu od šest tačaka, mislim na ideje o podeli Kosova, o etničkim podelama. B92: A gde ste čuli tu ideju o podeli Kosova? Hašim Tači: Vlasti Beograda po celom svetu pričaju o tome, ali bile su neuspešne. Mi želimo dobre odnose sa Srbijom oko pitanja koja su u interesu za oba naroda, ali Beograd treba da zaboravi na Kosovo i više da razmišlja o Briselu. B92: Beograd u ovom slučaju razmišlja o Briselu, sa njima je i pregovarao o šest tačaka, ali neću sada to da vas pitam. Kada govorimo o podeli Kosova... Hašim Tači: Kosovo je nezavisna i suverena država i ima svoje vlasti i odlučuje sama o sebi uz pomoć međunarodne zajednice. B92: Kakav autoritet u ovom trenutku ima vaša Vlada da potpuno odbije Euleks i dokument u šest tačaka? Koje mehanizme imate na raspolaganju? Hašim Tači: Mi ne odbijamo Euleks, mi podržavamo Euleks. B92: Govorim o šest tačaka. Hašim Tači: Ako mislite na tih šest tačaka, njega odbijamo, to je samo ideja, projekat. B92: Hoćete li danas Danijelu Fridu reći - ne pristajemo ni na šta? Hašim Tači: Mi ćemo reći naše mišljenje, ali poseta Danijela Frida ne tiče se samo ovih šest tačaka. Uloga i podrška Sjedinjenih Država Kosovu je nezamenljiva, mi imamo specijalne odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, kako sa Bušovom administracijom, tako i sa novom administracijom koja se trenutno osniva, Obaminom administracijom. Mnogi ljudi koji su bili na vlasti tokom '98. i '99. biće ponovo uključeni i u ovoj novoj administraciji. B92: Gospodine Tači, kakav autoritet u ovom trenutku ima Vlada u Prištini, Vlada Kosova, vaša Vlada da kaže NE povodom Euleksa, povodom šest tačaka, povodom predloga međunarodne zajednice zemljama koje su priznale Kosovo? To su najveće zapadne zemlje, koje su pristale u tom priznanju da kažu da je to poštovanje međunarodnog prava. Hašim Tači: Ja prvo pozivam Srbiju da prizna Kosovo kao državu, to je u interesu i Srbije i Kosova, u interesu mira i stabilnosti i regionalne saradnje. Jedan takav mudar korak Srbije doprineo bi približavanju Briselu. Kosovo su priznale 52 zemlje članice Ujedinjenih nacija, većina članica NATO-a i Evropske unije, zatim Sjedinjene Države i sedam zemalja iz Grupe 8. Kosovo je država, mi funkcionišemo i donosimo državne odluke. Današnje Kosovo je drugačije od Kosova pre 10 meseci, ima državni subjektivitet i tesno sarađuje sa međunarodnom zajednicom. Ali dokument od šest tačaka nije smislila međunarodna zajednica, to je jedan loš dokument. B92: Kako nisu, kad oni predlažu? Hašim Tači: Oni su samo doprineli olakšavanju dijaloga. B92: Gospodine Tači, poslednjih nedelja se u Srbiji, ali ne samo u Srbiji, i u zapadnoj štampi, otvorila priča o navodnoj trgovini organima 300 Srba i Roma nestalih odavde posle dolaska međunarodnih snaga, a to je pokrenula Karla del Ponte. Hašim Tači: To su samo izmišljotine, intrige jedne neuspešne osobe kao što je Karla del Ponte. B92: Moja televizija je objavila izveštaj UNMIK-a iz 2004. godine pre nekoliko dana. Hašim Tači: Sve to može biti improvizacija. B92: Zašto onda, ako mislite da je improvizacija, ne otvorite istragu ovde o tom pitanju i dokažete da je to improvizacija? Hašim Tači:Istrage su vodile i međunarodne i kosovske institucije. B92: A kako objašnjavate da taj izveštaj niko nije video i da je došao anonimnim kanalima u javnost? Hašim Tači: Sve se to odvijalo na transparentan način. B92: A šta je bilo transparentno u tome? Hašim Tači: Pa, proces istrage koju su vodile međunarodne organizacije. Radi se o izmišljotinama Beograda da bi ugrozili ugled i imidž Kosova. Bilo je toga i pred proglašenje nezavisnosti, a ima toga i sada zbog procesa priznavanja nezavisnosti. Ali hteo sam da dodam još nešto, pozivam sve Srbe da se vrate na Kosovo, a one koji su zauzeli njihove stanove na severnom delu Mitrovice da ih oslobode da bi građani mogli tamo da se vrate. Za ekstremiste i radikale neće biti mesta na Kosovu bez obzira kojoj nacionalnosti budu pripadali. B92: Pitaću vas i o tom pozivu, znam da ste potpisali i dokument vredan sedam miliona evra za povratak i integraciju u tri opštine. Da se vratimo samo na ovaj slučaj, zar mislite da je Beograd bio u stanju da instruiše Karlu del Ponte da laže, i Hjuman rajts voč, koji su takođe objavili priču o 300 nestalih Srba? Hašim Tači: Da budem iskren, ne bih rekao da ne može. B92: Verujete u to da je Beograd instruisao gospođu Del Ponte i Hjuman rajts voč da lažu? Hašim Tači: Ja ne patim od paranoje, ali može se i to desiti. B92: Ali niste spremni da istražujete taj slučaj? Hašim Tači: Ovaj slučaj se istražuje. B92: Vaše sudstvo ga istražuje? Hašim Tači: Domaći i međunarodni organi na tome rade. B92: I dokle se stiglo, da li znate kao premijer? Hašim Tači: Ja nisam ni istražitelj, ni tužilac, nego sam predsednik Vlade Republike Kosovo. B92: Jasno mi je da vi niste adresa za to, pitam da li ste se možda interesovali. Hašim Tači: Jesam i vi možete dobiti informacije kod određenih međunarodnih i domaćih organa, ali sve je to čista izmišljotina. B92: U redu. U Beogradu je inače objavljena jedna vest, a to je da je gospodin Haradinaj posetio Tiranu u septembru, da je tamo tražio da se dokumentacija u slučaju žute kuće i severa Albanije ukloni, a posle toga je objavljena vest da ste između 15. i 25. septembra vi sa dvojicom kolega bili takođe u Tirani insistirajući na istoj stvari. Samo mi recite da li je to tačno ili nije? Hašim Tači: Ja nisam pozvan danas da komentarišem ono što piše po bulevarskim novinama u Beogradu, ali ponoviću, sve je to samo laž. B92: B92 je to objavio, mi nismo žuta štampa. Hašim Tači: Ne mora da znači da ste vi savršeni. B92: Zar vam nije stalo do toga da tom istragom koja će biti ozbiljna, u kojoj će se otvoriti pitanja ratnih zločina bivše OVK, ukoliko ih je bilo, istražite i dokažete ovo što vi tvrdite da ih nije bilo, i da time skinete zapravo taj teret koji OVK nosi? Hašim Tači: Ja sam veoma ponosan što sam rukovodio OVK, veoma sam ponosan misijom koju je ona završila i oslobađanjem celog Kosova i time što je oterana sva vojska i policija i činovnici s teritorije Kosova. I kad bih imao još sto drugih života ne bih ništa izmenio od onog što sam uradio u prošlosti. OVK nije činila zločine, Beograd je počinio genocid na Kosovu i to je zatvoreno poglavlje. B92: U redu, znači, vi mislite da ne treba da se istražuju ni pojedinačni zločini Oslobodilačke vojske Kosova, ukoliko postoje, a i haški procesi su tim povodom bili otvoreni. Hašim Tači: Vi znate da su zbog izmišljotina u Hagu bili i Limaj i Haradinaj i tamo su na kraju obojica oslobođeni kao nevini. Zbog izmišljotina da bi se napravio politički balans... B92: Pobedilo je to što nije bilo dokaza jer su neki svedoci nestali ili su umrli ili ubijeni, to je pobedilo, rekli su da nema dokaza. Hašim Tači: Ja verujem u pravdu, a ne u izmišljotine. B92: Gospodine Tači, ako zovete Srbe da se vrate, ako imate projekat za njih, ako mislite da oni treba da dođu i da se integrišu u društvo Kosova koje je sada nezavisna država, zašto bi vam verovali ti Srbi koji u bivšoj OVK vide zločinačku organizaciju, kada vide da vaša Vlada i pravosuđe na Kosovu ne žele da otvore priče koje njih već godinama bole? Znate, u Srbiji postoji udruženje otetih i nestalih. Hašim Tači: Ja se osećam veoma dobro zato što sam samo u ovom desetomesečnom periodu uložio više nego sve prethodne Vlade Kosova u proteklih osam godina za povratak izbeglica. I zna se takođe dobro da se posle proglašenja nezavisnosti nisu ljudi iseljavali, oni su deo Skupštine. Ja vladam multietničkom Vladom i posetio sam ih, razgovarao sam sa njima i konketno sam pomagao i zato ih pozivam da se vrate. Na Kosovu ima mesta i to sigurnog mesta, stabilna je zemlja, mesto progresa i integracija. Imanja i kuće nisu ugrožene, garantovane su, svako je dobrodošao. B92: A zašto onda u Prištini na primer nema Srba? Srbi iz Prištine su otišli. Hašim Tači: Dobrodošli su i slobodni da dođu i žive tu ili gde žele. B92: A jeste li vi spremni.... Hašim Tači: Danas u Prištini nijedan stan, nijedna kuća ili plac više nije uzurpiran, svi su slobodni. B92: Kako to da Srbi tvrde drugačije? Hašim Tači: Srbi mogu da kažu drugačije, ja ne mogu u njihovo ime da odlučujem da li će oni prodati ili ne, ali nasilno nijedna nije uzurpirana. B92: Prema podacima kojima mi raspolažemo u Beogradu, postoji 29.000 formalno rešenih slučajeva za povraćaj imovine na Kosovu u vašim sudovima. Hašim Tači: To je nešto drugo, organi pravosuđa neka funkcionišu, neka rade svoj posao, imaju moju punu podršku. B92: Jeste li vi spremni da, ukoliko neki Srbin dobije rešenje suda, pošaljete policiju da izbaci one koji su trenutno u njegovoj kući nasilno? Hašim Tači: Pravo svakog državljanina Kosova je da ima pravo da raspolaže svojom imovinom i biće mu garantovano. B92: Da li slučajno znate, znam da ste vi premijer i niste konkretna adresa za to pitanje, ali da li ste se slučajno interesovali koliko je.... Hašim Tači: Ja govorim za Kosovo, za Prištinu, za sva mesta na Kosovu, oni su dobrodošli, pozvani su i bezbedno mogu da se vrate svojim imovinama. B92: Kako onda objašnjavate istraživanje... Hašim Tači: Ali isti standardi moraju da važe i za severni deo Mitrovice. B92: Kako objašnjavate onda istraživanje UNDP-a? Znam da verujete toj organizaciji, da vaša Vlada sa njom ima jako dobru saradnju. Prema njihovom istraživanju koje je objavljeno u oktobru, 75% Srba koji su anketirani ovde na Kosovu se oseća nebezbedno. Od tih 75%, 50% njih se oseća nebezbedno na ulici. To je njihov osećaj. Hašim Tači: Ja ne pričam o utiscima i paranojama, nego vam pričam o realnosti koju smo mi izgradili na Kosovu. B92: To je njihov osećaj, osećaj nebezbednosti. Hašim Tači: Ja ih razumem, ali mi se trudimo da se menjamo i menjali smo stvari nabolje na Kosovu u svim oblastima. B92: Koje? Hašim Tači: U svim oblastima... Ja ih posećujem, drago mi je što me oni dočekuju i što pričamo i dobro se osećam. Posetio sam ih u Lipljanu, u Gračanici, u Čaglavici, počeo sam i sa konkretnim projektima u Lapljem Selu, u Orahovcu. Pozvao sam i one sa Brezovice da napuste te domove, da im sagradimo stanove i sve troškove će snositi Vlada... B92: Ali, da li Vlada Kosova tim povratnicima nudi posao? Hašim Tači: E, to je nešto drugo, socijalna kriza na Kosovu postoji kod svih, ja ne mogu da radim za nekog više, a za nekog manje, ja radim za sve isto. Socijalna kriza postoji za sve, ona utiče na sve građane, ali Srbi građani Kosova i manjine poštovani su na najafirmativniji način i to im je garantovano Ustavom. B92: Gospodine Tači, šta ste vi učinili kao premijer Kosova? Kažete, razgovarali biste sa Beogradom. Šta ste u tom pravcu učinili da privolite Beograd na razgovor? Hašim Tači: Ja bih želeo da razgovaram sa Beogradom, da imamo saradnju sa Beogradom. B92: Sa kim u Beogradu biste najradije razgovarali? Hašim Tači: Sa legitimnim vlastima. Problem postoji u Beogradu, ja cenim prozapadni duh predsednika države i predsednika Vlade, ali njihov stav o Kosovu ostao je isti. B92: Da je njihov stav ostao isti, sada bi Srbija bila u ratu sa Kosovom. Hašim Tači: Srbija je izgubila rat na Kosovu i izgubila je sve ratove koje je započela u bivšoj Jugoslaviji. B92: Publika B92 jako dobro zna sve o Miloševićevoj politici. Hašim Tači: Lice Srbije u odnosu na Kosovo je genocid, ali mi umesto rata nudimo mir, pružamo ruku pomirenja, mira i stabilnosti u regionu. B92: Ali šta ste učinili da ta ruka zaista bude pružena? To je načelno rečeno - pružam ruku, a šta je konkretan potez? Hašim Tači: Srbija je počinila genocid, a ne mi i oni treba da budu više svesni i ne treba da imaju mentalitet Slobodana Miloševića, a sve vreme puno govore o demokratiji. B92: U tužilaštvu za ratne zločine postoji optužba za genocid protiv vas i za dela terorizma. Hašim Tači: To je istorija stara 20 godina, od perioda Miloševića i Koštunice i svih. B92: Kad ste poslednji put bili u Beogradu? Hašim Tači: Poslednji put u Beogradu bio sam... samo sam u stvari prošao kroz Beograd na putu za Austriju i bio sam mali, bio sam sa porodicom. B92: Pre koliko godina je to bilo? Hašim Tači: '87. ili '89. godine. B92: Razumela sam da znate i dobro govorite srpski. Govorite li dobro srpski? Hašim Tači: Mnogo bolje razumem srpski nego što mogu da ga govorim. B92: Hvala vam što ste bili gost „Kažiprsta“ i Radio-televizije B92. |
10:40
19
NOV
2008
| 4 | 3 | 2749 | 0 |
| Vlast je vlast,al čast je čast |
| „...jedno je koalicija sa SPS-om, a drugo je deklaracija o pomirenju sa SPS-om... zato što je besmisleno praviti pomirenje sa strankom koja je kriminalne prošlosti, a dokaz je tome da imate Miloševića kao predsednika te stranke u nekoliko sudskih presuda za ubistva, za atentate kao inspiratora... vladajuća koalicija je napravljena nekoliko meseci pre te deklaracije i SPS uopšte ne interesuje deklaracija nego ih interesuje koferče, posao za brata, sestrića, plate od 600.000 dinara...Šta se promenilo u SPS-u? Jesu se oni ogradili od onog vremena kad ih je vodio Milošević? Ne, svaki dan govore - pa, eto, to je ista politika, samo sad sa drugim izvođačima. Znači, ovom deklaracijom se SPS ne ograđuje od Miloševića, a samim potpisivanjem te deklaracije DS beži od Zorana Đinđića...To mora da se sredi.... recite mi da li bi ljudi koji su glasali za Demokratsku stranku glasali za nju kad bi znali da će ona ući u koaliciju i pisati deklaraciju ovog tipa sa SPS-om. Da Krkobabić bude šef vlade, koji postrojava MMF, Vladu i Narodnu banku, da vam kroz Vladu trči ovaj, kako se zove, Mrkonjić... Molim vas, pa, da li bi?... Ja sam glasao za DS, ne bih glasao za DS da sam znao da će da napiše ovu deklaraciju sa SPS-om... Ja ovde spašavam čast i pozivam druge da spase obraz i čast DS-a, jer je ona jedina koja može da pomeri Srbiju napred, samo kad bi počela da ponovo radi po svom programu i svom statutu.“ |
| Gost: Zoran Živković, bivši premijer Srbije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Pružanje ruke pomirenja fraza je koja u regionalnim političkim krugovima ima jako mnogo korisnika, svi političari regije koja je donedavno bila u ratovima danas načelno govore o pomirenju koje se istopi na prvoj prepreci koja vreba iz prošlosti. Tako tužba i kontratužba Hrvatske, odnosno Srbije u naknadnim političkim tumačenjima nemaju suštinsko objašnjenje ili saosećanje za nekoliko hiljada mrtvih civila u Vukovaru ili 200.000 proteranih na drugoj strani. Čak i u ovoj priči čujemo da ministar Jeremić, obrazlažući kontratužbu, govori da u stvari pružamo ruku pomirenja. Pomirenje je gradivo koje se jako teško uči i još teže polaže, to se odnosi na Srbiju i na pomirenje političkih partija. Bivši premijer Srbije Zoran Živković traži da se najviši organi njegove partije, Demokratske stranke, čiji je član, izjasne, odnosno odbace deklaraciju o nedavnom pomirenju sa Socijalističkom partijom Srbije. Gospodin Živković je danas u „Kažiprstu“. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Pre nego što popričamo o vašoj inicijativi, želela bih da vas pitam kakav je vaš utisak o ovom sporu sa Hrvatskom. Odnosi su prilično zahladneli, naša kontratužba, kako se to kaže u medijima, je zapravo politička odluka. Kakav je vaš utisak o tome, koliko je ona dobra, po vašem sudu? Živković: Mislim da je i tužba Hrvatske i ova pretnja kontratužbom poraz politike, znači, da je bilo politike i da je bilo želje da se prevaziđu ti problemi iz prošlosti, a sve sa ciljem da nam budućnost bude lakša, bolja i zajednička i posebna, u svakoj državi, ne bi došlo do ovoga. 2001, 2002, 2003. su vođeni razgovori sa Hrvatskom o tome da se tužba povuče, mi smo imali napredak u našim odnosima, ukinute su vize, počela je... Vize su ukinute pre svega zbog Srba iz Hrvatske, pošto je njima bilo najpotrebnije da imaju slobodan prolaz preko te granice. Trudili smo se da dođemo do spiska Srba koji su optuženi pred hrvatskim sudovima da ne bi upadali u pritvor čim pređu granicu, da se ispitaju te tužbe... Bilo je puno napretka i onda od 2004. na ovamo mi imamo potpuno zahlađenje odnosa sa Hrvatskom. B92: A šta se u međuvremenu promenilo, po vašem mišljenju? Živković: Pa, promenila se politika koju je vodila tadašnja Vlada, znači ove dve Koštuničine vlade i ova Vlada premijera Cvetkovića u stotinak dana koliko je prošlo očigledno da nije stigla ili nije htela da menja tu politiku. I posebno je poražavajuće to što se nama dešava u Ministarstvu inostranih poslova. Znači, mi svakodnevno imamo... B92: A šta je poražavajuće? Živković: Pa, svakodnevno imamo pobede, znači, uvek kad vidim ministra inostranih poslova na televiziji, on kaže da smo mi pobedili negde nešto, a onda nam se dešavaju stvari koje su sve gore i gore po nas, bilo da dolaze iz Brisela, Vašingtona ili iz Zagreba. Znači, moglo je u protekle četiri godine da se sa Hrvatskom pođe napred u tom pregovaranju oko te tužbe, da se nađe nešto što bi se nazvalo vansudsko poravnanje, namirenje, da se nekim izjavama, nekim deklaracijama to prevaziđe i da mi u cilju dobrosusedske saradnje i interesa građana i jedne i druge zemlje prevaziđemo taj problem. Danas kontratužba... ne znam, znači, ja mislim da to... to mi deluje kao preemotivna reakcija. Šta se time dobija? Neko će postaviti pitanje kontratužba za Oluju iz '95. godine, a zašto sada, zašto su Srbi čekali 12 godina da podignu tužbu za nešto što se desilo pre 12 godina, zašto nije podneta tužba '96. ili '97. ili '99. ili 2001., nego danas. Ovo je.. liči mi na parničenje, a parničenje nikad ne može da zameni politiku. B92: Kakav je vaš utisak kada gledate hrvatski politički vrh, da li oni žele da poboljšaju odnose? Živković: Isto važi i za hrvatski vrh politike, znači, oni zbog svojih unutardržavnih interesa, zbog interesa unutrašnje politike, evo, sad će ovo predstaviti kao veliku pobedu i na tome će veslati narednih nekoliko meseci ili možda i više, bez stvarne želje da učine ono što je obaveza političara, posebno političara u vlasti i u Hrvatskoj i u Srbiji, a to je da pokrenu život napred, da ljudima bude bolje. Ovo je jedna igra političara koja se obija o glavu građanima. B92: Čime može da se objasni činjenica da je poslednjih meseci u regionu nastala dosta zategnuta atmosfera, ne samo između Srbije i Hrvatske, nego tu je i Kosovo, tu je i Makedonija i Crna Gora i tako dalje? Da li postoji jedan faktor koji je uticao na to, a sve vreme pričamo o dobrosusedskoj saradnji? Svi u regionu imamo obavezu da sarađujemo da bismo ušli u Evropsku uniju i svi se pozivaju na to. Živković: Naravno, nije svuda isto i nisu svuda isti razlozi za pogoršanje te regionalne saradnje, ali je u najvećem broju slučajeva, a to je slučaj u Hrvatskoj i u Srbiji posebno, to je nesposobnost vlasti da rešava unutrašnje probleme od kojih narod živi. I onda se uvek traži emotivni ventil u tome da ćete da nekoga preko granice napadnete oko nečega. B92: Je l' to mehanizam svake vlasti? Jeste vi imali tu vrstu mehanizma da zataškavate jedan problem izmišljajući drugi ili stavljajući u prvi medijski plan drugi? Je li to mehanizam po kom funkcionišu sve vlasti? Živković: To nije univerzalni mehanizam i mislim da je svima jasna razlika između onoga što je radila Vlada koju sam ja vodio, odnosno Vlada Zorana Đinđića koju sam ja vodio zadnju godinu dana i onoga što se dešava posle. Mi se nismo trudili da budemo popularni, mi nismo imali hokus-pokus rešenja, mi nismo obećavali da ćemo rešiti problem nezaposlenosti za dve-tri godine, mi nismo obećali da ćemo da sačuvamo teritoriju, da ćemo da budemo dobri sa svima na svetu, da smo najbolji na Balkanu. Ne, mi smo pričali ljudima objektivne probleme, znači, o tome da nam je loša državna uprava, da su javna preduzeća neefikasna, da je privreda upropašćena i da će biti puno, puno posla da se sve to popravi. Naravno da je ta vlada i Zoran Đinđić lično i moja Vlada imala nizak rejting zbog toga, ali to je posao reformske vlade, prve tranzicione vlade, da ljudima kaže istinu. Od 2004. godine na ovamo se pričaju bajke, bajke da će da nas spasi Rusija, da će da nas spasi Evropska unija, da ćemo da spasimo sve, da ćemo biti sa svima dobri, da naš rejting u svetu rapidno skače, da naši vodeći rukovodioci imaju lične prijatelje među političarima u svetu, da će sve biti u redu. B92: Ali je činjenica da su pomaci ipak napravljeni i da smo u boljoj poziciji nego tada. Živković: Protok vremena... U odnosu na 2003. ne, apsolutno, znači, u odnosu na 2003. protokom vremena se standard povećao zato što su one privatizacije koje su urađene do tada počele da donose rezultate i zato što je u međuvremenu... B92: Saradnja sa Hagom je poboljšana. Živković: To nije tačno da je saradnja sa Hagom popravljena, bila je odlična u 2003.... B92: Kako nije? Imamo još dva haška optuženika. Živković: Bila je odlična u 2003. godini i mi smo u 2003. bili isto daleko od kandidature za Evropsku uniju kao danas. B92: Ali ja ne bih da sada to upoređujemo, zato što... Živković: Vi ste počeli... B92: Ne, nisam, samo sam pitala za mehanizam, a vi ste onda počeli da analizirate svoju vladu. Živković: Nisu isti, znači, možete da vodite politiku tako što ćete da pričate istinu ili da vodite politiku tako što ćete pričati bajke. B92: Ali smo počeli o tome zašto su regionalni odnosi tako strašno poremećeni i da li postoji jedan faktor koji je na to uticao, da li se može jednim faktorom promeniti sve? Živković: Nesposobnost političkih elita da rešavaju životne probleme građana i onda prebacivanje na drugu temu. B92: Kako objašnjavate činjenicu da svi političari danas, ali i ovde u Srbiji pričaju o tom pomirenju? Evo, i ministar Jeremić je juče rekao - Uprkos svemu mi pružamo ruku pomirenja Hrvatskoj, što lepo zvuči. Živković: Pa, lepo zvuči ako deluje iskreno, ako ne deluje iskreno, bilo ko to da kaže, onda je to smešno. B92: Kako vi razumete pomirenje u političkom smislu? Živković: Pomirenje nije samo... i u životu i u politici, nije politika neko vanživotno stanje, to je deo života bilo kog od nas... Ne morate sa svima da se pomirite, ja sam protiv pomirenja sa svima, ne mogu da se pomirim sa kriminalcima, ne mogu da se pomirim sa lopovima, ne mogu da se pomirim sa onima koji su radili meni o glavi, mojim prijateljima, mojoj državi, mom narodu, i koji se nisu promenili nego samo rekli - nećemo više. Nema potrebe da budete sa svima dobri, ali ako hoćete da napredujete onda gledate pragmatično ko vam je potreban u tom napretku. B92: Ako su potrebni i ti o kojima govorite? Živković: Ako su vam potrebni dobri odnosi sa susedima, naravno da ćete da se pomirite sa njima, jer vam trebaju da biste zajedno pošli put Evrope. Ako su vam potrebni dobri odnosi sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama kao „decision makerima“ na ovom svetu onda ćete biti dobri i sa njima, ako vam treba Rusija zbog gasa, i tu ćete se pomiriti, ali to ne znači da treba da pređete granicu crvene čuvene linije, pa da onda kad vam trebaju Rusi za Kosovo da im poklonite NIS za nekakav potok koji je, evo, ni Putin više ne zna da li će da bude iskopano, odnosno da li će taj gasovod uopšte da se pravi. Tako da ne morate da se pomirite sa svima nego se, posebno to važi za političare koji nisu u ličnoj svađi sa nekim nego oni predstavljaju birače, deo građana, većinu građana, manji deo građana, i oni moraju da se, štiteći interese tih građana nekad sagnu, nekad kleknu, nekad pokažu snagu, ali sve u cilju da ta država i taj narod živi bolje. I to nije nikakva demagogija, zbog toga postoji politika. B92: Zašto se onda jedna velika politička partija kao što je DS iz pragmatizma ne bi pomirila sa drugom političkom partijom koja se zove SPS? Živković: Pa, evo, to se desilo pre mesec dana, potpisivanje te deklaracije. Šta je bolje ili šta mislite da će biti bolje? Čak je predsednik Demokratske stranke rekao da kad on potpiše nešto i kad se nešto dogovori sa SPS-om, skoči kurs, skoči dinar. E, pa da vas obavestim, u tih mesec dana kurs je, desilo se obrnuto ovog puta. Dve stvari tu treba razlikovati, jedno je koalicija sa SPS-om, a drugo je deklaracija o pomirenju sa SPS-om. B92: Zašto ste sada, posle mesec dana, pokrenuli zvaničnu inicijativu, ili ste je možda ranije pokrenuli, pa je sad dospela do medija? Ja ne znam, ali vidim da je sada to aktuelno. Živković:Nisam, odmah sam, sutradan sam rekao da je to... ono što sam napisao... B92: Tako je, zvanična inicijativa za organe stranke. Živković: Sutradan sam rekao da je nerazumna, nemoralna i nestatutarna. Trebalo mi je 15 dana da dođem do adresa članova Glavnog odbora, pozvao sam stranku da mi daju adrese članova Glavnog odbora da ostvarim svoje pravo po jednom članu statuta gde član Demokratske stranke može da pokrene inicijativu. Hteo sam da napišem pismo svim članovima, dobio sam odgovor da ne mogu to da dobijem. Onda sam morao da tražim polako adrese tih 360 i nešto članova, kad sam skupio sve te adrese, onda sam poslao u prošli ponedeljak pismo. Znači, nisam se dosetio kasno nego je to bila tehnika, znači, i to je, nisam lobirao, nisam zvao nikoga pre toga, da kažem - ja pokrećem nešto, pa mi ti odgovori pozitivno. Ne, to je moja obaveza kao nekoga ko je u toj stranci više od 15 godina i nekoga ko je prošao to vreme devedesetih i koji smatra da to vreme devedesetih nisu bili međustrančki sukobi nego su oni pucali u nas, u narod, pa i u nas. B92: Dobro, šta želite da postignete? Vi ste već rekli šta mislite o svemu u javnosti. Šta želite sad ovim? Živković: Naravno, hoću pored ta dva argumenta nerazumnosti i nemoralnosti da se pozovem i na treći argument, a to je nestatutarnost. Znači, ne može Demokratska stranka koja drži vlast u celoj državi, što je dobro, da ne poštuje svoje akte. Znači, deklaraciju po statutu DS-a može da donese samo Skupština stranke. B92: Koliko sam razumela gospođu Kolundžiju, Glavni odbor je ovlastio predsednika da to uradi. Živković: Moguće, ali Glavni odbor i dalje nije Skupština stranke, Skupština stranke je telo od 1.500-1.600 ljudi, možda sad i više i zove se Skupština i nikakav Glavni odbor ne može da bude surogat za Skupštinu, niti predsednik treba da bude surogat za Skupštinu. Prema tome, neka se izjasne, neka kažu da ja grešim, statutarno ne grešim sigurno. B92: Ali zašto vam je stalo do toga da se izjasne i da kažu makar i da vi grešite? Zašto vam je stalo do toga? Živković: Zato što znam da sam u pravu, zato što je besmisleno praviti pomirenje sa strankom koja je kriminalne prošlosti, a dokaz je tome da imate Miloševića kao predsednika te stranke u nekoliko sudskih presuda za ubistva, za atentate kao inspiratora. Samo nije bio živ i nije bio u zemlji pre toga, pa nije moglo da mu se sudi, inače bio bi osuđen. Ta ista stranka sada ima zajedno sa Palmom i penzionerima stotinak-dve stotine hiljada glasova, koga oni predstavljaju? B92: Dobro, dovoljno da se napravi koalicija, dovoljno za DS da napravi vladu. Živković: Ne, ne, ali dovoljno da se napravi koalicija... ne, mogla je da se napravi koalicija i sa radikalima. Pre šest meseci je Toma Nikolić bio najveći đavo u Srbiji za Demokratsku stranku i za demokratske snage i onda je Demokratska stranka spašavala Srbiju od Tome Nikolića, a sad se najavljuje koalicija sa Tomom Nikolićem. Pa, šta se tu dešava? Je l' se neko promenio nekim magičnim štapićem za šest meseci, postao bolji? B92: Dobro, ali šta treba da radi Demokratska stranka ukoliko osvoji veliki broj glasova i ne može da napravi vladu, i izbor joj je to? Živković: Da uđe u koaliciju sa SPS-om, ali da SPS bude zakrpa u toj koaliciji, jer je njena vrednost - vrednost zakrpe i da DS sprovodi svoju politiku u toj koaliciji. Ja sam bio u saveznoj Vladi gde je DOS bio u koaliciji sa SNP-om Crne Gore. Znači, to je za nijansu gore nego SPS, nećete verovati, znači, ako su ovi kripto kriminalni komunisti, ovi su bili trockisti, ali su oni... mi smo morali da budemo sa njima u koaliciji zbog izbornih rezultata, ovi su u toj koaliciji bili zaduženi da se voze automobilima i da popiju flašu viskija dnevno, a mi smo vodili našu politiku. Znači, to je bila politika DOS-a, sve odluke su bile odluke DOS-a. U koaliciji SPS-a, Palme, penzionera i DS-a prvo se ostvaruju programski ciljevi penzionera. Koji? To je stranka za koju je glasalo 0,1% penzionera. B92: Dobro. Živković: Ne, ne, nije dobro, nije dobro, znači, u koaliciji jedne minorne stranke danas i velike stranke DS, ta minorna stranka zagađuje DS svojom politikom. To mora da se sredi. B92: Zašto ste vi i dalje u Demokratskoj stranci ako je ona zagađena? Živković: Zato što je DS... najlepše godine sam proveo u njoj, neozbiljno, ali ozbiljno, to je moja stranka, niko ne može da me isključi iz moje stranke, ja mislim da je ta stranka jedina sposobna da Srbiju značajno pomeri napred prema Evropi, samo da radi ono što joj piše u programu i statutu. B92: Ali vi jako ružno pričate o toj partiji. Živković: Nije tačno. Šta sam ružno rekao? B92: Pa, evo, sve ovo što ste dosad rekli, o pomirenju, o... Živković: Šta sam rekao što nije tačno? Znači, nekoliko dana u novinama postoje komentari te moje inicijative, tu se spremilo, i istoričari i CESID i razni kandidati za ambasadore koji se trenutno predstavljaju kao komentatori i analitičari... B92: Dobro, ljudi imaju pravo da kažu šta misle, kao i vi. Živković: Slažem se, ali niko nije rekao nijednu ozbiljnu zamerku na moj tekst. Odgovori su - pa, eto, doneta je, pa što da je kvarimo. Ja kažem Skupština može da donese deklaraciju, oni kažu - pa, Glavni odbor je doneo... Kakve to veze ima? Pa, onda u Živkovićevoj vladi su bili ratni zločinci, to je jedna glupost koju je rekao jedan mlad istoričar iz neukosti, pa sam ga juče zvao telefonom da mu kažem da to nije tačno. On je rekao Perišić je bio u vašoj Vladi. E, dok je on bio u Vladi on nije bio optužen za ratne zločine, ni u Vladi Zorana Đinđića i u mojoj Vladi ne bi bio niko ko je ostao dužan za parking, a kamoli da je optužen za nekakve ratne zločine. To su važne stvari, znači, ja sam poneo deklaraciju, pošto niko to nije čitao, verovatno. B92: Pa, ne verujem da nije. Živković: Pa, mislim, ono... možda je neko trčao preko tog teksta, ali... Znači, ja nisam ulazio u inicijativi u detalje koji su arhigluposti. Znači, evo, imate, sad ću vam reći par detalja. Kaže deklaracija - 'Mi oduvek pripadamo Evropi i delimo evropske vrednosti.' Je l' to važi i za vreme kad je Milošević bio vlast ovde? Jesmo i tada delili evropske vrednosti? Ja mislim da nismo, a kad ovo piše u deklaraciji to znači da je to pranje SPS-a. Imate još.. pominje se duhovni prostor, javni mediji, kao da postoje tajni mediji, pa sad će da.. ovde se jačaju javni mediji, zaboga, naravno da postoje samo javni, ali... Imate recimo i jednu ordinarnu glupost koja kaže - 'Privreda mora da se obnovi svim raspoloživim sredstvima, zarez, deviznim rezervama i tako dalje.' Privreda da se obnavlja deviznim rezervama? Pa, to je.. o tome je razmišljao Gadafi jedno vreme i Čaušesku, ali su odustali. Znači, imate... ovo je pisao neko ko je loše kopirao Miru Marković i to je tekst koji je onako sramota za bilo koga, a kamoli za Demokratsku stranku. B92: Dobro, i sad mene zanima koji vi efekat želite da postignete sada ovom inicijativom. Šta očekujete da će da se dogodi kada ta inicijativa stigne na sto pred članove organa vaše stranke? Živković: To je kao da pitate nekoga u ludnici, a da nije štićenik, šta pokušava da uradi... B92: Pa, šta želite? Živković: Hoću da kažem ono što misli većina članova Demokratske stranke i funkcionera DS-a. B92: A kako to znate? Živković:... ali ne sme... Pa, zato što imam kontakte sa njima, a ne smeju to da kažu. I sigurno ogromna većina članova, odnosno birača DS-a. Znači, recite mi da li bi ljudi koji su glasali za Demokratsku stranku glasali za nju kad bi znali da će ona ući u koaliciju i pisati deklaraciju ovog tipa sa SPS-om. Da Krkobabić bude šef vlade, koji postrojava MMF, Vladu i Narodnu banku, da vam kroz Vladu trči ovaj, kako se zove, Mrkonjić... Molim vas, pa, da li bi?... Ja sam glasao za DS, ne bih glasao za DS da sam znao da će da napiše ovu deklaraciju sa SPS-om. Znači, hoću da... B92: Ali smatrate da je dobro praviti koaliciju? Živković: Koalicija kao nužnost u kojoj SPS treba da bude zakrpa. B92: Da li vi sve te članove i funkcionere stranke za koje tvrdite da su protiv ove deklaracije želite da animirate na jedan poseban način ovom inicijativom? Živković: Ja im dajem priliku da spasu čast DS-a. B92: U kom smislu? Živković: U tom smislu da na Glavnom odboru glasaju da se poništi ta deklaracija. To ne znači da se razvrgne koalicija, to ne znači da se preda vlast radikalima i crnom đavolu, nego samo tražim da se ovaj sramni tekst... B92: Da li to znači cepanje stranke? Živković: Naravno ne, naravno ne. Drugo, i pre toga, ovaj tekst je ništavan jer je potpisan od neovlašćenog lica, ne može deklaraciju da potpisuje bilo ko osim ako Skupština ne donese takvu odluku i zato taj tekst treba odlukom Glavnog odbora... B92: Mislite da šef stranke nije ovlašćeno lice? Živković: Nije ovlašćen, osim ako Skupština stranke ne donese... ne glasa za takvu deklaraciju, što se nije desilo. Ne cepam stranku naravno, to je, znači, verovatno i malo dete u Srbiji zna kako se cepaju stranke, pošto je to onako čest slučaj, čest običaj, pa sigurno da ovo što ja radim je potpuno suprotno od toga. DS je jedina stranka... B92: Kako suprotno? Živković: Pa, tako lepo što da sam hteo da je cepam onda bih izašao sa svojim programom. Ja ovde spašavam čast i pozivam druge da spase obraz i čast DS-a, jer je ona jedina koja može da pomeri Srbiju napred, samo kad bi počela da ponovo radi po svom programu i svom statutu. Znači, ja pokušavam, kako bi se to reklo u vreme komunizma, da zaštitim DS od revizionizma. Evo, recimo, to bi bio izraz '65. godine, a danas ja pokušavam da stranku vratim u onaj posao koji je.. u onu misiju, na one ciljeve zbog kojih je ona osnovana, koji su definisani u njenom programu. Ja bih voleo da ljudi koji vode DS danas, većina njih pročita program stranke. On je malo neobičan, nije kao kod drugih stranaka, malo je dug, zahteva volju za čitanjem i razumevanje političke teorije i političke prakse, ali neka učine napor, neka pročitaju to i onda će videti da rade antistatutarno. Znači, ja ne radim ništa protiv statuta, da radim bilo šta protiv statuta bio bih kažnjen nekom disciplinskom merom. B92: Ako je ta deklaracija koja je potpisana nešto što je pragmatična stvar, u smislu stabilnosti vladajuće koalicije, protiv koje vi, kako razumem, nemate ništa protiv, ako je pragmatizam u pitanju, zašto bi je onda poništavali? Živković: Pa, to je naivno, znači, vladajuća koalicija je napravljena nekoliko meseci pre te deklaracije i SPS uopšte ne interesuje deklaracija nego ih interesuje koferče, posao za brata, sestrića, plate od 600.000 dinara... B92: To interesuje samo SPS? Živković: Da, u ovoj situaciji, ja se nadam da to nisu motivi ljudi iz DS-a zašto ulaze u vlast, nego da imaju druge motive, a za SPS tvrdim da su to motivi. Šta se promenilo u SPS-u? Jesu se oni ogradili od onog vremena kad ih je vodio Milošević? Ne, svaki dan govore - pa, eto, to je ista politika, samo sad sa drugim izvođačima. Znači, ovom deklaracijom se SPS ne ograđuje od Miloševića, a samim potpisivanjem te deklaracije DS beži od Zorana Đinđića. B92: A zašto vi ne osnujete svoju stranku i ne sprovodite program? Živković: A zašto vi mene morate da... moje pravo je da radim u politici... B92: Ne, ovo je samo pitanje. Živković: Naravno da me ne interesuje da osnujem stranku, zato što osećam DS mojom, više mojom nego bilo čijom drugom. Prema tome, postoje istraživanja koja su rađena, naravno, ovde se rade svakakva istraživanja i ubeđivali su me da to 5% i nije tako nedostižan cilj za stranku koju bih ja osnovao. Ja sam rekao - dobro, čak i da je to tačno šta ja od toga imam i šta Srbija ima od toga, da budem još jedna strančica koja će da se bori sa SPS-om za naklonost DS-a? Ne, DS је snaga, DS je mehanizam, mašina koja može da promeni Srbiju nabolje. Ne treba je slabiti tako što ćete da osnivate pet malih Demokratskih stranaka sa ciljem da se i vi ugurate u neki auto i u neki kabinet. Ja sam to završio odavno, ja sam imao kabinet kad sam bio privatnik i auto i sekretaricu i nije cilj politike da se bahatite, nego cilj je da nešto menjate. Uvek kad vidim da DS stoji na parkingu i ne menja ništa nego onako brmće u mestu ja moram da reagujem zato što je to moje ljudsko pravo, građansko pravo, zato što je to moje pravo kao člana DS-a. B92: Ali DS ima jako veliku podršku, prema poslednjem istraživanju koje je urađeno, 40% onih koji bi u ovom trenutku glasali, to je najveća podrška ikada. Živković: Slažem se da je to velika podrška, ali bez želje da direktno poredim, velika podrška se vrlo često viđa, recimo, Milošević je imao veliku podršku, radikali imaju veliku podršku, mnoge nazadne stranke u našem okruženju imaju veliku podršku. Velika podrška ne znači apsolutno direktno i mudrost i reformski kurs, nego ljudi su glasali za Demokratsku stranku iz raznih razloga, neki kao ja zato što su uvereni da je ona snaga koja može da promeni Srbiju, drugi zato što su se plašili radikala, treći zato što im je simpatičan neko, ali to da neko ima 40% rejtinga ne znači samim tim da je politika koju on vodi dobra. B92: Tako je, ali ne znači ni da su birači neumne supstance. Živković: Naravno, nisam ja to rekao, ali isto tako znači da birači, građani uopšte nemaju obavezu da duboko ulaze u politiku, jer to nije njihov posao. One postoje, političke stranke, da bi rešavale neke stvari da se građani ne bi bavili time. B92: Da li imate problem sa tim što će možda DS na lokalu ući u koaliciju sa naprednjacima? Živković: Hajde da pustimo da se to desi. B92: Dobro, a kako vam se čini ta ideja koja je zaista, koliko vidim, sve realnija? Živković: Pa, ako postoje pragmatični razlozi za to, to znači da u toj stranci, u naprednjacima postoje ljudi koji mogu zajedno sa ljudima iz DS-a da pokrenu neku sredinu, ja nemam ništa protiv toga, ali to ne znači da odmah treba da se bratimimo sa njima i da zaboravimo sve što je bilo pre. Znači, to znači.... B92: A kako treba da se ta vaša Demokratska stranka ophodi prema naprednjacima, prema socijalistima i tako dalje, ako ne da pruži ruku pomirenja, da spusti tonus na političkoj sceni? Kakva je vaša ideja? Živković: Tonus je spušten odavno, DS danas vodi politiku koja bi mogla da se definiše kao Dorijan Grej politika. Znači, politika samozaljubljenosti u svoj glas, u svoje reči, ali ne i u dela, jer dela nema. Vlada se... nije DS prva stranka koja ima dominantnu vlast u jednoj državi. Evo, pogledajte okolo, s kim se pomirio HDZ u Hrvatskoj ili socijalisti u Bugarskoj ili liberali u Rumuniji ili ne znam... s kim su se pomirili? Ko je pisao deklaracije? Ko je prao nečiju zločinačku prošlost time da bi ušao u koaliciju sa njim? Niko. Zašto se to ovde desilo, ne razumem. Moj prvi argument protiv ove deklaracije je da je ona nerazumna. B92: A niste mogli da popričate sa predsednikom Tadićem o tome? Živković: Pa, verovatno da nisam mogao da popričam, zašto bih ja... ja nisam u klubu obožavatelja, niti... B92: To razumem. Živković:.. niti sam u delu ljudi sa kojima se konsultuje predsednik Tadić. To je njegovo pravo, naravno, ne zameram, niti mislim da bilo ko iz DS-a sa mnom treba da... Možda bi bilo smisleno da sa nekim ko vam je 15 godina u stranci, pa je bio i na nekim funkcijama, pa prošao malo politike, možda bi bilo interesantno da ga nekad pitate nešto, ali ne mora. Ali ja isto imam pravo da reagujem na to što se dešava u Srbiji, pa i u Demokratskoj stranci kao građanin, i to treba tako shvatiti. Znači, ne osnivam stranku, nemam nameru da rušim Tadića, želim samo da DS radi posao koji je definisan programom i statutom. Odmah. |
10:39
20
NOV
2008
| 2 | 1 | 1622 | 0 |
| Genetske predispozicije |
| „... postoji mnogo ožiljaka na sve strane...postoji taj uštogljeni, ustaljeni, žilavi, okoravljeni balkanski atavizam koji nas stalno drži u jednoj revanšističkoj napetosti. Dakle, to je nešto što nas stalno dovodi na ocenu da li smo mi s jedne strane oštećeni, da li smo mi žrtve neke planetarne zavere u kojoj su svi osim nas, i da li smo mi učinili dovoljno da se te zavere oslobodimo ili da je možda na neki način pobedimo. I u tom smislu, dakle, najbolji reper za to su one godine koje predstavljaju inače možda najgori deo naše istorije u kojoj smo vodili ratove, čak u kojima nismo učestvovali i u kojima su na neki način zapisani... zapisana i ta vrsta mirnodopske ili ratne genetike, kako kad i kako za koga, koja je najčešće vezana za Hrvatsku. I u toj situaciji mi imamo mnogo stvari koje i na emotivnom i na političkom i na istorijskom nivou sa Hrvatskom nisu raščišćene i to nas uvek na neki način ponovo vraća na početak. Ponovo nas vraća na početak posebno ono što predstavlja jednu vrstu istorijskog podsećanja na ono šta se događalo i na ono što će se tek događati u vezi s tim.“ |
| Gost: Ljubodrag Stojadinović,vojno-politički komentator Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Pravni sukob između Hrvatske i Srbije pretvorio se u politički i sa neizvesnim posledicama po građane i Srbije i Hrvatske. Taj sukob mesecima tinja na verbalno-političkom nivou, a nekako se počeo zaoštravati posle ubistva Pukanića, a potom je kulminirao odlukom Međunarodnog suda pravde da se proglasi nadležnim u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid. Podaci o žrtvama su i sa jedne i sa druge strane izvađeni su iz arhiva i više se na nivou statistike koriste za razmenu argumenata. U toj licitaciji niko ne kaže koliko je strašno da izbeglice na obe strane i dalje žive kao građani drugog reda, kako nismo pronašli sve nestale i sve grobove i kako sem načelnih izvinjenja suštinski ni u Srbiji ni u Hrvatskoj još nismo spremni za postupak Vilija Branta. Kakve su moguće posledice ove priče, hoće li one biti novo zataškavanje međusobne netrpeljivosti ili ovo može da se iskoristi kao povod da se suštinski razjasne neke stvari, neka su od pitanja za mog današnjeg gosta, novinara „Politike“ koji je nekada davno radio i kao čelnik Službe za informisanje JNA, odakle je oteran s posla. Dobro jutro, Ljubo, hvala što ste ovde. Pre svega ovoga, vi ste dobili otkaz i u „Politici“ nedavno, pa ste ponovo vraćeni na posao. Da li je to učinilo novo rukovodstvo? Stojadinović: Ne, to je učinio inspektor rada, a ja se nadam da će to da se ubrzo prevaziđe pošto nisam od onih koji vole da rade pod sporom, niti želim da budem u sporu sa bilo kim. Pretpostavljam da će novo uredništvo na čelu sa Draganom Bujoševićem taj problem koji je nastao na osnovu onoga što sam ja govorio javno. Dakle, problem je u stvari u tome što sam ja o nekim stvarima govorio javno i to je ocenjeno kao napad na interese kompanije. Moje je uverenje da sam ja na taj način u stvari branio kompaniju, ali dobro, to je sad već pitanje spora koji je u toku i koji će, nadam se, biti rešen na način koji će omogućiti i meni da radim i kompaniji da u skladu sa mojim sposobnostima opstane na onom nivou na kome želi da opstane nezavisno od mene. B92: Poslednjih nekoliko dana je to novo rukovodstvo počelo da radi, bilo je dosta napisa o tome šta se dešavalo u „Politici“ poslednjih meseci i nedelja. Da li se primećuje neka promena iznutra, da li osećate nešto? Stojadinović: Pa, ja se nadam... mislim da Dragan Bujošević, moj kolega koga inače znam godinama, da ima potencijala da u tom smislu nešto promeni, dakle, da promeni u „Politici“onaj njen impuls koji je poslednjih nekoliko godina držao uz jednu političku opciju koja je bila inače takva kakva je bila. Dakle, mislim pre svega na garnituru gospodina Koštunice i na njegov neposredni uticaj ili uticaj njegovih ljudi na uređivačku politiku „Politike“ preko svojih izaslanika koji su tamo radili. Naravno, to će ići prilično teško, ali ja mislim da je ideja novinara „Politike“ da oni budu odvojeni od uticaja bilo kakve političke grupacije, klike ili interesne grupe i da to budu novine koje će imati u svom... u demokratskom okviru u kome će raditi, koji će na svoj način na osnovu svog uticaja stvarati, da budu zaista nezavisne novine i da će one biti otprilike poligon za slobodna mišljenja o tome šta je u ovoj državi najbolje da se uradi, da slobodno kritikuju vlast i da je popravljaju, jer to je pored ostalog uloga novina, i da je to otprilike po meni jedan od parametara koji će određivati uspon „Politike“, koja je inače neophodna za društvo u Srbiji, koja ima ugled i u Srbiji i na Balkanu i koja ima imperativ da taj ugled očuva i da ga podigne na nivo koji je u skladu sa mogućnostima „Politike“. B92: Dobro, sada bih se vratila na temu zbog koje ste ovde u „Kažiprstu“. Napisali ste u današnjem komentaru, u uvodniku, da smo simbolički ovaj politički sukob Hrvatske i Srbije, pa i pravni, jer je tu i tužba, a najavljena je i kontratužba, da smo simbolički tek počeli da izlazimo iz devedesetih, da to dokazuje ova situacija u kojoj smo sada. Ili, da kažem, je moj utisak, ako mogu da kažem, imam utisak kao da tek ulazimo u njih na osnovu ovoga što se dešava. Stojadinović: Ne, ta rečenica glasi da smo tek bili počeli simbolički da izlazimo iz devedesetih, ali nas ovo što se sada događa, pre svega na emotivnom planu, a svakako i na političkom, jer ovde politika ne može biti odvojena od emocija, da nas ponovo na neki način silovito vraća u te devedesete. B92: A kako to objašnjavate? Stojadinović: Pa, mislim da postoji mnogo ožiljaka na sve strane, da postoji taj uštogljeni, ustaljeni, žilavi, okoravljeni balkanski atavizam koji nas stalno drži u jednoj revanšističkoj napetosti. Dakle, to je nešto što nas stalno dovodi na ocenu da li smo mi s jedne strane oštećeni, da li smo mi žrtve neke planetarne zavere u kojoj su svi osim nas, i da li smo mi učinili dovoljno da se te zavere oslobodimo ili da je možda na neki način pobedimo. I u tom smislu, dakle, najbolji reper za to su one godine koje predstavljaju inače možda najgori deo naše istorije u kojoj smo vodili ratove, čak u kojima nismo učestvovali i u kojima su na neki način zapisani... zapisana i ta vrsta mirnodopske ili ratne genetike, kako kad i kako za koga, koja je najčešće vezana za Hrvatsku. I u toj situaciji mi imamo mnogo stvari koje i na emotivnom i na političkom i na istorijskom nivou sa Hrvatskom nisu raščišćene i to nas uvek na neki način ponovo vraća na početak. Ponovo nas vraća na početak posebno ono što predstavlja jednu vrstu istorijskog podsećanja na ono šta se događalo i na ono što će se tek događati u vezi s tim. B92: Da, kada kažete da ideja o zaveri nije prevaziđena, ona se možda menja od trenutka do trenutka ili od situacije do situacije, ali generalno ona postoji. Da li se razlikuje ta matrica danas u odnosu recimo na vreme kada ste vi bili na čelu Službe za informisanje Vojske, kada je takođe postojala ta ideja o zaveri i kada smo svakodnevno bili obasipani informacijama o tome da svi rade protiv nas? Da li se i u čemu razlikuje to? Stojadinović: Ne, kada sam ja bio na čelu Službe za informisanje tadašnje Vojske mi nismo imali taj problem, mi smo imali problem jedinstvene države. Tada je bila jedinstvena država Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i onda je postojala ideja o tome da ta država bude sačuvana. Ja sam naravno bio protiv one hipoteze koja je potencirala ulogu vojske u očuvanju države, postojala je čak jedna ideja da sve može da propadne, pa čak i država čija je to vojska, ali vojska može da opstane. Dakle, ta vrsta fiktivne pozicije Vojske nije bila održiva i zbog toga sam ja kasnije, zbog otpora prema jednoj takvoj ideji, koja je inače bila utopistička, verovatno izgubio tamo tu službu. I ja ne znam ni što sam izgubio službu tamo, jer je moj opstanak u toj situaciji tamo bio nemoguć. Ali nije... tada nije bilo takve vrste utopije samo u Vojsci, ta utopija je pre svega bila politička, a Vojska je imala onu, rekao bih pre svega ideološku ulogu u očuvanju onoga što se objektivno nije moglo sačuvati. Dakle, čitav taj sistem, mehanizam SFRJ u poslednjim godinama, posebno posle Titove smrti, on je bio projektivan da se raspadne, a onda je Vojska neovlašćeno, sama na sebe uzela ulogu da sve to sačuva, što je bila iluzija. I konačno, Jugoslovenska narodna armija je u konačnom tom epilogu postala generator građanskog rata, jer je ona dala i kadrove i oružje i jedinice za sve buduće države koje su nastale iz te zbratimljene jedinice naroda i narodnosti u SFRJ. B92: Koliko je predsednik Mesić u pravu kada kaže da nije vojska Hrvatske ušla u Srbiju, nego je bilo obrnuto? Stojadinović: Ne, Mesić je propustio da zapazi jednu stvar, ako Mesić govori kao čovek koji je objavio da je rasturio Jugoslaviju, onda ta njegova teza može da bude tačna, ali on je to rekao pre nego što je Jugoslavija prestala da postoji. Dakle, vojska je imala problem sa svojom samodefinicijom u to vreme, dakle, ona je... u vojsci je postojalo ideološko uverenje da je to jugoslovenska vojska. Međutim, mnogi oficiri su bili projektovani kao oficiri budućih nacionalnih država. Nije mogla srpska vojska da upadne u Hrvatsku onda kada je to bila teritorija JNA gde su bili i Srbi i svi drugi, a onda su kasnije pred raspad mnogi počeli da napuštaju tu vojsku. I u tom smislu, dakle, Stjepan Mesić nije u pravu, on govori pre svega sa pozicije na kojoj se sada nalazi, pozicija koju je projektovao u situaciji kada je bio predsednik Predsedništva one države koju je imao zadatak da sruši. Naravno, on to nije uradio sam, ali on je bio simbol nestanka te države, a samim tim i nestanka JNA koja se pretvorila u ono o čemu sam već govorio u odgovoru na prethodno pitanje. B92: Međunarodni sud pravde će naknadno odlučiti da li će i taj period da uđe u ovu priču, jer Hrvatska traži da se sudi za period od '91. do '95, i da li će se i za Vukovar suditi po toj tužbi. Da se podsetimo na trenutak samo toga i onda bih se vratila na ove aktuelne odnose. Kakva je uopšte bila ideja, zašto je razoren Vukovar, po vašem mišljenju? Stojadinović: Ja zaista ne znam, mislim da je ta ideja inače u mnogim nelogičnostima koje su se pokazale u tom ratu, u mnogim, kako bih rekao, manifestacijama velike nesposobnosti, vojničke nesposobnosti i nesposobnosti da se procene razlozi za bilo kakve vojničke postupke i korake. Da je razaranje Vukovara bio jedan iracionalan eksperiment koji zaista nije imao nikakvog smisla osim dokazivanja prestiža koji više čak nije ni postojao. Dakle, razaranje Vukovara je jedan spomenik gluposti tadašnjeg rukovodstva JNA i on se ničim... on se ne može opravdati ni politički, ni vojnički, ne može se opravdati ni taktički, ne može se opravdati ni operativno, jer ništa od toga nije doneo. On čak ne može biti opravdan ni kao proizvod emocija tadašnjeg ljutitog vojnog rukovodstva koje je počelo da trpi poraze pre svega zbog svoje nesposobnosti, pre svega zbog nesposobnosti da sazna o čemu se tu zapravo radi i šta u toj situaciji koja je bila tako dramatična valja uraditi, ali u izboru tih najgorih i najglupljih mogućih poteza izbor da se sruši Vukovar je bio ubedljivo šampion i gluposti i nesposobnosti. I ja zasad nisam u stanju bez podrobnog proučavanja tog dela istorije i misaonog sklopa ljudi koji su o tome odlučivali da dam dovoljno dobar odgovor na to zašto je neko odlučio da ruši Vukovar na taj način i zašto je mislio da je posle toga postignuto nešto kad je tek posle toga počelo da se ruši sve ono zbog čega je navodno Vukovar i napadnut. I to je ta sumanuta ideja koja je kasnije potencirala mnoge stvari koje su i dovele do razaranja te države čija je JNA bila. Posle toga je nastala ona deviza da će JNA biti samo na onim teritorijama kod naroda koji je žele kao svoju, pa se ispostavilo da je više niko ne želi kao svoju i onda se ona postepeno povlačila sve dublje i dublje na granice Srbije i čak je jedva prihvaćena kao svoja na mestima gde se to očekivalo kao sasvim pouzdano. I to je jedan od indikatora, jedan od razloga, jedna od slika koja je mogla da na neki način objasni taj veliki sunovrat koji je u mnogim domenima, a posebno u Vukovaru, o kome smo već govorili, potpuno neobjašnjiv. B92: Čak i vojnički? Stojadinović: Posebno vojnički, znači, to je nešto što nema nikakvu, apsolutno nikakvu vojničku logiku, čak kad bi se tražila logika apsurda, ona čak ni tamo, ni u tom domenu ne postoji. Kad se kadnije videlo koje su to jedinice pružale otpor onda je bilo sasvim sumanuto upotrebiti takve snage za takvu jednu vrstu navodne pobede. U vojničkom smislu, dakle, ako je već o tome reč, mada je i to besmisleno, Vukovar je daleko lakše bilo neutralisati njegovim blokiranjem, zaobilaženjem, a ne rušenjem. No, to je već sad pitanje za one ljude koji su u penziji, koji se nalaze u drugim zemljama i koji sad post festum pišu svoje memoare o tome šta se tada događalo. Nažalost, ni posle svega oni nisu razumeli kakva je njihova uloga u tome i šta znače te odluke. B92: Da, i simbolika je u tome da Međunarodni sud pravde odluči na dan kada je Vukovar vraćen. U tome je pronađeno mnogo simbolike, pre svega u Hrvatskoj. Stojadinović: Kada je Vukovar vraćen, ali sigurno da tu postoji veliki problem u tom, rekao bih u tom pravnom nasleđu, šta je bilo šta, šta je bilo čije, da li je tad postojala Hrvatska ili je to bila JNA, da li je to srpska agresija, kako tvrde pravnici u Hrvatskoj ili se radi o pokušaju države SFRJ koja je i tada bila pod raspadom, da očuva deo svoje teritorije, što je formalno-pravno tačno. Ali praktično se radilo o mnogim drugim dramatičnim problemima koji su iz ove pozicije još uvek nesagledivi i oni se moraju još uvek istorijski tumačiti. B92: Da, nekako u emotivnim nastupima koje smo mogli poslednjih dana i čitati i videti, ne samo političara u Skupštini, dakle, onih koji su u politici, već i običnog sveta, kaže se da kontratužba vraća dignitet Srbiji. Slažete li se vi sa tom ocenom, mislite li da kontratužba koju smo najavili može da nam vrati dignitet u ovom smislu? Stojadinović: Kontratužba ne može da vrati dignitet, ona može da vrati ideju, neku vrstu ideje o samopoštovanju, jer je očigledno da smo mi u svim ovim procesima koji su vođeni poslednjih godina, u svim prethodnim vojničkim i političkim porazima, uključujući tu i poraz garniture koja je pregovarala o Kosovu, izgubili to nacionalno samopoštovanje. I mi ga gubimo i dalje pred međunarodnim institucijama koje vrlo često donose one odluke za koje verujemo da su neočekivane i nelogične. Jedna protivtužba ne može da vrati dignitet, niti onu vrstu integriteta koji država koja je normalna, dobro uređena, može da ima. To može da bude samo jedan korak koji će... da se u razumevanju zločina sa jedne i sa druge strane nađe neka vrsta, rekao bih, poravnanja u razumevanju odgovornosti. Dakle, ovde je to podeljeno na političke interese i na političke grupacije koje se time bave, ali u sukobu pojmova kao što je genocid, etničko čišćenje, razni zločini koji su i iz ovih pozicija i onda bili nepojmljivi, da sve to može da bude razlog i povod za jednu katarzu. Pa, ako nije bilo moguće vansudsko poravnanje, onda je moguće sudsko poravnanje, dakle, neka vrsta ravnoteže, neka vrsta ravnoteže u tužbama. Ta vrsta ravnoteže u tužbama bi mogla da bude znak i Srbiji i Hrvatskoj da njihove svađe, njihove tuče, ti balkanski atavizmi, toljage na sve strane i kame i licitiranje sa žrtvama više neće biti tolerisane i da bi to moglo da bude, ta vrsta ravnoteže bi mogla da bude bar prividno lekovita za sadašnji stadijum odnosa, koji već prelazi u neku fazu simboličko hladnog rata između Beograda i Zagreba. Ali to, ta tužba konkretno Srbiji neće doneti ništa mnogo bolje od situacije u kojoj se našla pre nego što je kontratužba uopšte najavljena. B92: Međutim, kada ste jednom pisali o Srebrenici, tada ste pominjali katarzu i rekli ste da je ona moguća jedino ako prevrednujemo svoje patriotske zablude. Koliko smo mi ovde, koliko su političari, koliko je politički vrh u Srbiji spreman da prevrednuje naše patriotske zablude? Sada govorimo o hrvatskim žrtvama, koje smo im mi naneli, je l'? Stojadinović: Pa, ne, ja mislim da može, ali s druge strane postoji mnogo tog negovanog ekstremizma. Taj se negovani ekstremizam i potencirani ekstremizam ponekad razume kao patriotizam. Ta vrsta nadripatriotizma nam strašno smeta u prevrednovanju našeg odnosa, pre svega prema zločinima koji su počinjeni u ime Srbije i Srba. Dakle, rekao bih da zločin nema svoju nacionalnost i da u odnosu Srbije i Hrvatske vrlo često postoji licitiranje sa kvalitetom zločinaca. B92: U kom smislu? Stojadinović: U tom smislu da se negde kaže - jeste, naši su počinili zločine, ali su njihovi zločinci bili još gori. Dakle, nema osude zločina, ako je već reč o razumevanju uloge sopstvene strane ili zločina u ime sopstvene nacije, nego se govori da su zločini, znači, oni se ne negiraju i ne osuđuju, nego se kaže, oni se opravdavaju time da kad se govori da su zločini druge strane bili mnogo gori nego na primer, pod znacima navoda, naši zločini. I to se radi sa obe strane. Dakle, iz Hrvatske se govori da su svi zločini, sve ono što je urađeno devedesetih godina, da je to maltene bilo u sklopu tog domovinskog rata i da tu zločina i nema, odnosno, da je svaki postupak u ratu koji je u principu haotičan i gde je teško odrediti granicu između ratne etike i zločina, da je sve to opravdano. S druge strane, nama se čini da svaki pokušaj da se vrednuju ili prevrednuju ta etička svojstva takozvanih boraca u ime srpstva koji su postali zločinci, da se to ponekad razume kao deo međunarodne, planetarne zavere protiv nas. Znači, ta vrsta paranoje nas ne odvodi dalje od tih zločina, nego nas čak približava onom nivou vrednosti koji je možda vladao devedesetih godina i gde je carovao ekstremizam. I sada zbog toga postoje pokušaji da se ekstremizam, onaj koji je vezan za srpsku verziju šovinizma, vrednuje kao nešto što predstavlja inače objektivnu vrednost u odnosu sa Hrvatskom u ovom trenutku, a i inače. Dakle, za njih je ovo što se sada dešava dokaz da sa Hrvatskom i nije trebalo menjati odnose i da nije potrebno nkakvo komšijsko približavanje, nego neprekidni konflikt, neprekidni ekscesi i da je to jedina prava mera odnosa između dve države. B92: U toj licitaciji žrtvama koja je poslednjih dana ponovo aktuelna mi se pozivamo na 250.000 ljudi koji su u operaciji 'Oluja' proterani iz Hrvatske, a nekako zaboravljamo kako smo ih primili ovde ili kako ih je tadašnji režim primio. Ja se sećam da su bili zaustavljeni na granici i da je nekoliko hiljada tih izbeglica bilo vraćeno na front i hapšeno po Beogradu. Kako zaboravljamo u toj celoj priči na naš odnos prema sopstvenim ljudima? Stojadinović: Ne, ti ljudi su bili žrtve i jedne i druge strane, dakle, ja se dobro sećam, to je bio 4. na 5. avgust '95. godine. U Beogradu je stanje bilo redovno, kako bi se to reklo, državna televizija je tada tu vest saopštila kao sedamnaestu po redu, a to je bila jedna... jedan strašan egzodus, jedna velika tragedija. 250.000 ljudi je krenulo prema matici verujući da je matica ona koja će ih raširenih ruku primiti. S one strane su oni bili proganjani kao element koji je inače odgovoran za izazivanje sukoba u Hrvatskoj. I sada se događa da su ti ljudi na neki način, iako su tada praktično prećutani u političkom establišmentu koji je onda bio na vlasti, ali u ovoj situaciji nije u pitanju politička garnitura koja je vladala Srbijom, nego Srbija kao država koja se odnosi prema svojim građanima ili prema onima koje je smatrala svojim građanima i prema onima koje je, dakle, stimulisala da rade nešto, možda da se dignu na oružje, da proizvedu takozvanu 'balvan revoluciju' ili nešto slično. I u toj situaciji ti su ljudi žrtve istorijskog konteksta i jedne i druge strane. Normalno da je Hrvatska najodgovornija za pokušaj etničkog čišćenja, ali Srbija je pokušala da to u tom trenutku, dakle, imajući u vidu sopstvenu odgovornost za sudbinu onog dela naroda koji je inače u matici video sve ono što je predstavljalo njihovu ideju o nacionalnom korpusu. Dakle, to je ta vrsta zloupotrebe egzodusa koja ni danas ne prestaje i ja mislim da neće ni prestati, mislim da tužba u tom smislu može da bude opravdana, ali ta vrsta zloupotrebe se već u Hrvatskoj vidi kao jedna vrsta, rekao bih, pokušaja da se proizvede jedna verzija zvaničnog hrvatskog cinizma, da je čak Srbija optužena za tu vrstu progona. I to je jedno pravno, političko, etičko i vrednosno nadgornjavanje koje i pored svega, i pored svih argumenata, Srbiji ne može doneti mnogo dobra. B92: Nekoliko puta su se političari odavde izvinjavali, pa i Hrvatskoj, Marović se izvinio nekoliko puta, pa je prosto bilo već devalvirano koliko se izvinjavao. Predsednik Tadić je u jednoj emisiji hrvatske televizije rekao Hrvatima 'izvinite'. To se sada izvlači kao argument sa ove strane da smo mi pružili ruku pomirenja. Da li je ta vrsta izvinjenja, po vašem sudu, zaista ruka pružena ka pomirenju? Stojadinović: Pa, dobro, ja mislim da ta vrsta izvinjenja predstavlja u stvari onaj pristup koji ima smisla u traganju za nekom verzijom pomirenja, ali se to svodi, to se naravno svodi na one ljude, na one pojave i na one slučajeve koji su poznati, gde je bilo zločina u ime jedne strane. Naravno, niko od njih ne može biti Vili Brant, jer niko nema takve kapacitete, niti je situacija takva da se može praviti analogija za postupkom Vilija Branta. Ovde je reč naprosto o vrlo mutnim odnosima i vrlo, rekao bih, teškoj jednoj političkoj pristrasnosti koja može svako izvinjenje da devalvira na bilo kojoj strani. Dakle, strana kojoj je upućeno izvinjenje može da kaže da ono nije dovoljno i da ne sadrži sve elemente koji su neophodni, a strana odakle je izvinjenje došlo u svojim ekstremističkim krugovima uvek traži elemente izdaje i reciprocitet druge strane odakle, na primer do izvinjenja nije došlo. Ili je to izvinjenje selektivno ili je ono svedeno samo na neke otprilike fragmente koji nemaju značaj ili se smatra da nemaju značaja za stranu kojoj je upućeno. B92: Rekli ste da se ova priča između Srbije i Hrvatske može definisati kao simbolički hladni rat. Po vašem mišljenju, koju posledicu može da ima ovaj simbolički hladni rat, s obzirom na činjenicu da svi međunarodni pravni stručnjaci procenjuju da će se presuda čekati naredne četiri godine. Dakle, koje neposredne posledice može da ima ovaj simbolički hladni rat? Stojadinović: Pa, dobro, ja se iskreno nadam da faktičkog povratka u devedesete ne može biti, dakle, ratni bubnjevi i trube ne mogu ponovo da sviraju, jer su uslovi za to prestali, mada verujem da ima takvih ljudi koji bi vrlo rado posegnuli za tim i probali bar još jednom i na jednoj i na drugoj strani. Ali sigurno da će to zahlađenje dovesti do jedne napetosti na Balkanu, posebno u srpsko-hrvatskim odnosima, koje može da košta na neki način pre svega građane Srbije u Hrvatskoj. Ono može da utiče uopšte na odnose u regionu, na zahlađivanje tih odnosa, na neke vrste međusobnih, hajde da kažem, diplomatko-političkih kazni ili onih vrsta restrikcija koje se inače u takvim slučajevima primenjuju. Ne verujem da će Hrvatska da menja svoj vizni režim, jer su srpski turisti ponovo počeli da dolaze na Jadransko more, ali je sigurno da će nivo ekstremizma da bude i na jednoj i na drugoj strani potenciran ovim što se događalo. Dakle, imaćemo ponovo još ekstremnije grupe takozvanih navijača, grupe koje će praviti incidente na sportskim susretima, a to nije beznačajno, mi znamo da je praktično građanski rat započeo, ako ne direktno, ali onda u simboličkom smislu posle utakmice Zvezda - Dinamo i posle tuče koja je izbila između fudbalera i policije na stadionu u Maksimiru. Dakle, sportski susreti, sportska publika nije nimalo zanemarljiva kad je u pitanju odnos između dve države, mada ona nema takvu moć, niti u političkom, niti u faktičkom smislu. Ali je sigurno da će sukob koji će biti očigledno dugotrajan i koji će se vrlo sporo rešavati, koji će se vrlo sporo odmrzavati, da će imati negativne posledice i po Srbiju i po Hrvatsku u pogledu tih potencijala integrisanja u Evropsku uniju, a i to posebno za nas. Posebno za nas zbog toga što je Hrvatska na neki način ipak bliža Evropskoj uniji i ako budu te okolnost da ona bude primljena pre Srbije tu onda nastaje veliki problem povodom onog prava jednoglasja, odnosno prava veta. I niz drugih problema koji nadam se neće biti tako dramatični da bi potpuno zaustavili onaj nivo odnosa i približavanja, tog evolutivnog približavanja koje je inače vrlo oprezno i koje se možda može razumeti i kao, pre nego što se ovo dogodilo, nekom vrstom otopljavanja. Ali to otopljavanje će ići sve više i mislim da će narednih godina između Srbije i Hrvatske ipak da vlada relativni led, hladnoća i nešto što će štetiti i jednoj i drugoj državi. |
12:19
24
NOV
2008
| 0 | 0 | 593 | 0 |
| SET zakona,GEM amandmana |
| „...da li poslanici time što podnose amandmane iz želje da poprave ili promene zakone utiču na neefikasnost rada parlamenta...Da li o tim zakonima treba da se raspravlja i gde je mesto da se o tim zakonima raspravlja ako ne parlament? Za klimu u parlamentu uvek mora da bude odgovoran onaj ko ima najviše poslanika i onaj ko organizuje rad, opozicioni poslanici ne znaju kada će sednica biti zakazana, ni šta će biti na dnevnom redu. Dnevni red najčešće sa temama i sa zakonima koji će biti na dnevnom redu prvo čujemo iz sredstava javnog informisanja.... Sve to i te kako utiče na efikasnost rada parlamenta i na broj podnetih amandmana. Što se tiče poslanika Demokratske stranke Srbije...svi naši amandmani su uvek u smislu samo da poprave te zakone. Naši amandmani imaju za cilj da ti zakoni budu bolji, da rešenja budu bolja......negde polovinom jula meseca...su nas obavestili da su onii...napravili vrlo jasan i precizan plan, da će do kraja jula biti doneto 13 ili 14 zakona, do 1. septembra još desetak, a do kraja ili do 1. oktobra svi preostali zakoni. Da vas podsetim da u ovom trenutku od tih četrdesetak zakona samo je 13 u skupštinskoj proceduri, neki su usvojeni, od tih 40 samo je 13 došlo do skupštinske procedure, svi ostali još uvek nisu usvojeni ni na Vladi, i gde je onda tu crna rupa...“ |
| Gost: Rade Obradović, potpredsednik Skupštine i zamenik šefa poslanika Demokratske stranke Srbije Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Skupština Srbije nastavlja raspravu o amandmanima na set pravosudnih zakona, trebalo bi da se završi rasprava o amandmanima i na putne isprave, na zakon o osiguranju depozita. Oko 500 amandmana podneto je na tako obiman dnevni red, u Poslovniku piše da je predviđeno 15 minuta po svakom amandmanu. Ne moram da vam računam koliko je to vremena, ali zato se time ozbiljno dovodi u pitanje niz nekih drugih stvari. Jedna od njih je šta je sa inicijativom za izglasavanje nepoverenja Vladi, a ona je na dnevnom redu u petak, šta je sa budžetom, kažu da samo što nije, verovaćemo im na reč da će biti završen do četvrtka i usvojen na sednici Vlade, potom će takođe biti dostavljen republičkom parlamentu. Vlast optužuje opoziciju za, kako kažu, spori rad i neefikasnost Skupštine, opozicija, pak, takve optužbe odbacuje i kaže da je vlast ta koja bi trebalo sa tim problemom da se nosi. O tome ko je za šta ovde odgovoran u narednih pola sata razgovaramo sa potpredsednikom Skupštine i zamenikom šefa poslanika Demokratske stranke Srbije. Gost „Kažiprsta“ je gospodin Rade Obradović. Dobro jutro i dobro došli. Gospodine Obradoviću, podneto je oko 500 amandmana na dnevni red, bar oko 100 je podnela vaša stranka. Da li se osećate prozvanim kad je reč o kritikama da opozicija onemogućava efikasni rad Skupštine? Obradović: Često se ponavlja to pitanje da li Skupština radi sporo, da li poslanici time što podnose amandmane iz želje da poprave ili promene zakone utiču na neefikasnost rada parlamenta. Ja bih samo podsetio da i često se pita koji je to recept. Kada pričamo o tome kako parlament treba da radi treba da se setimo recimo 2004. godine kada je većina, vladajuća većina sa mnogo komplikovanijom opozicijom, tada su u opoziciji bili Srpska radikalna stranka, dve velike partije i Demokratska stranka. Te godine je doneto 88 zakona, 2005. stotinak zakona sa istim ovim Poslovnikom, sa zakonima koji su bili isto izuzetno važni. U ovom slučaju, na početku ste rekli, otvorili ste nekoliko važnih pitanja, budžet, budžet je trebalo da bude gotov 1. novembra po Zakonu o budžetskom sistemu i Zakonu o Vladi, pre mesec dana je trebalo budžet da stigne u Skupštinu. Zašto su ti rokovi predviđeni? Pa, da bi imalo vremena da se izanaliziraju zakoni, da se dobro pripreme rešenja, da se napravi kontakt sa ministrima, da se neke stvari rasprave u dogovoru ministra sa poslaničkim klubovima, da se sve nejasnoće razjasne i onda bi verovatno i broj amandmana bio nešto manji. Treba podsetiti da je u ovom paketu set pravosudnih zakona, ti zakoni potpuno menjaju čitavu jednu granu vlasti. Ide se na potpuni reizbor novih sudija, biraju se znači svi sudije iz početka, postavljaju se drugačiji organi u okviru sudstva, ukida se ogroman broj sudova u velikom broju gradova u Srbiji. Da li o tim zakonima treba da se raspravlja i gde je mesto da se o tim zakonima raspravlja ako ne parlament? Za klimu u parlamentu uvek mora da bude odgovoran onaj ko ima najviše poslanika i onaj ko organizuje rad, opozicioni poslanici ne znaju kada će sednica biti zakazana, ni šta će biti na dnevnom redu. Dnevni red najčešće sa temama i sa zakonima koji će biti na dnevnom redu prvo čujemo iz sredstava javnog informisanja, pa tek onda čujemo... vidimo da je sednica zakazana. Sve to i te kako utiče na efikasnost rada parlamenta i na broj podnetih amandmana. Što se tiče poslanika Demokratske stranke Srbije, ja ću naravno govoriti samo o našem radu u parlamentu, svi naši amandmani su uvek u smislu samo da poprave te zakone. Naši amandmani imaju za cilj da ti zakoni budu bolji, da rešenja budu bolja... B92: Koliko je vaša stranka podnela amandmana na ovaj dnevni red? Obradović: Teško mi je sad reći... B92: Više od 100, manje od 100? Obradović: Bilo je nekih zakona u čijim su pripremama učestvovali naši ministri ili je bilo nekih izmena, recimo, jedan ministar je došao na sednicu poslaničkog kluba, neke stvari koje su bile... B92: Koji ministar? Obradović: Ministar Marković je došao na sastanak poslaničkog kluba, neke stvari koje nisu bile jasne smo raspravili, mislim da na taj zakon onda nismo podneli nijedan amandman, jer sve što je bilo eventualno nejasno raspravljeno je sa ministrom u neposrednom kontaktu i nije bilo potrebe da mi tu intervenišemo amandmanima. Treba istaći to kao dobar primer i to smo mi uvodili kao praksu dok smo bili vladajuća većina te tri godine... B92: Znači, Demokratska stranka i DSS ipak mogu da se dogovore? Obradović: Pričamo o konkretnim stvarima i o konkretnim problemima. Ministar Marković je pozvao poslanički klub i izrazio želju da dođe, naravno da smo organizovali takav sastanak i u razgovoru s njim to radili. Ministri iz Demokratske stranke Srbije one četiri godine su to imali kao praksu i imali su sastanke sa većinom poslaničkih klubova i vlasti i opozicije, tako su rešavali veliki broj problema. Tako, da završim, za klimu u parlamentu, za efikasnost parlamenta i za količinu donetih zakona uvek je najodgovorniji onaj ko ima vladajuću većinu. B92: Poslanik Demokratske stranke gospodin Vlatko Ratković, koji je predsednik zakonodavnog odbora, rekao je, sad ja to moram da citiram - da je politički nekorektno da poslanici opozicije govore o svim amandmanima ukoliko je to usmereno na odugovlačenje i opstruiranje rada parlamenta. Da li pozicije DSS-a prepoznajete u takvim ocenama? Obradović: Naši poslanici govore o amandmanima, postoji potreba i Poslovnik daje mogućnosti da poslanik bude informisan. Recimo, sad je u jeku svetska ekonomska kriza i više nije nikakva tajna, poznata je stvar, u Srbiji se dugo skrivalo i čak je bilo ideja da u stvari Srbija i Kina će jedine imati koristi od ekonomske krize. Sada se, posle mesec ili dva, vidi da to baš i nije tako, recimo da je velika ekonomska kriza, građani su suočeni da je evro na 88,5-89-90. Ako poslanik ima potrebu da nešto zna o toj temi i ako je to pitanje na mestu, kada on treba da ga otvori, za jedno šest meseci, kada bude potpuno irelevantno šta se sa tim dešava? Recimo, ja sam izašao da pitam kada će stići budžet, prekršen je Zakon o budžetskom sistemu i Zakon o Vladi, o tome sam već govorio. Kada ćete vi da to pitanje postavite i kome, ako ste vi narodni poslanik koga su građani izabrali i čiji je zadatak da osim što donose zakone imaju i kontrolnu funkciju u parlamentu? Vaš zadatak je da kontrolišete rad izvršne vlasti. Da li vi treba da iskoristite svoje pravo i da ukažete na to da je zakon povređen? Ili je to zloupotreba? Naši poslanici govore isključivo o problemima koji se tiču građana, koji se tiču dnevnog reda i koji se tiču podnetih amandmana i koriste svoje pravo isključivo u skladu sa poslovnikom. B92: Jedan deo ove emisije mi ćemo upravo posvetiti onome o čemu ste vi sada govorili, ali ja bih pre toga samo da se zadržimo na problemu efikasnosti rada parlamenta. Smatra se da će, kad bude usvojen novi poslovnik, neka pravila igre biti znatno drugačija. Da li su za vašu stranku nove odredbe poslovnika koje se najavljuju prihvatljive? Pre svega mislim na to da se skraćuje vreme za raspravu, skraćuje se vreme za usvajanje pojedinih zakona. Obradović: Ideja o promeni poslovnika bilo je i ranije, sećate se i prethodne godine da je bilo isto takvih ideja, gde je u stvari jedini recept za efikasnost parlamenta bio to da verovatno poslanici uopšte ne učestvuju u raspravi po zakonima i amandmanima. Ne znam, pošto ima svakakvih ideja o kojima se može pročitati u novinama. Radne grupe koje rade na zakonu i na poslovniku su praktično tek počele sa radom. Naš stav je pre godinu dana bio da prava poslanika ne treba da se smanjuju, nego da postoje drugi mehanizmi, drugi instrumenti da se sve to uradi, da parlament radi mnogo efikasnije nego što to radi danas. B92: Činjenica je da vaša inicijativa za izglasavanje poverenja ili nepoverenja, već kako kome odgovara... Obradović:Naša je nepoverenje, ima i mogućnosti da se traži poverenje... B92: Ta sednica je zakazana za petak i sad je sva prilika da se i vi suočite sa činjenicom da insistiranje na učešću u raspravi vas praktično udaljava od tog trenutka kada ćete Vladu suočiti sa vašim argumentima, za to zbog čega bi njoj trebalo da bude izglasano nepoverenje ili zbog čega bi eventualno trebalo da budu raspisivani izbori. I vama je, kad se tako gleda, od koristi da se ta rasprava što pre završi. Obradović: Nama je od koristi da zakoni koji se tiču pravosuđa i koji se tiču uređenja potpuno nezavisne grane vlasti budu dobri, da se u raspravi ukaže na sve nedostatke koje smo mi uočili i da se prilikom glasanja svi oni amandmani koji mogu te zakone da poprave da se usvoje. Nakon toga važno je da se otvore sve važne teme za koje smatramo da Vlada nije uradila u ovom periodu i zbog kojih je ta rasprava i pokrenuta. Teško mi je da se setim kada je, pošto predsednik parlamenta ima pravo po poslovniku da zakazuje sednice parlamenta, teško mi je da se setim kada je poslednji put sednica, kada su ovako zakazane sednice u nizu, sednica koja treba da počne nakon završetka sednice koja je u toku bila održana na vreme i prethodna i ona pre nje. Svaki put je predsednik parlamenta imao pogrešnu procenu što se tiče vremena, verovatno pokušavajući da stvori pritisak kod poslanika da skrate vreme za raspravu koju im definiše poslovnik. Što se nas tiče, apsolutno ćemo raditi i radimo i duže nego što to predviđa poslovnik, govorićemo sve ono što mislimo da je važno, a nakon toga biće vremena da se govori i o Vladi. B92: Ali nije zastoj samo u tome, gospodine Obradoviću, tu je i niz evropskih zakona koje bi parlament trebalo da donese. Zato često mogu da se čuju svakakve ocene, jedna od njih je i da je Skupština crna rupa, kad je o tome reč. Obradović: Vi ste citirali sve ono što smo čuli iz novina, ali ako dobro mogu da se setim negde polovinom jula meseca je bila zajednička konferencija predsednika Skupštine i potpredsednika Vlade, zaduženih za evropske integracije, gde su nas obavestili da su oni dogovorili, napravili vrlo jasan i precizan plan, da će do kraja jula biti doneto 13 ili 14 zakona, do 1. septembra još desetak, a do kraja ili do 1. oktobra svi preostali zakoni. Da vas podsetim da u ovom trenutku od tih četrdesetak zakona samo je 13 u skupštinskoj proceduri, neki su usvojeni, od tih 40 samo je 13 došlo do skupštinske procedure, svi ostali još uvek nisu usvojeni ni na Vladi, a gde je onda tu crna rupa najbolje govore ti numerički podaci. B92: Znate li koliko to još zakona parlament očekuje da dostavi Vlada? Obradović: Pa, prvo, što se tiče tog seta zakona, preko 20, ja mislim 29, tako je bar rekao predsednik odbora za evropske integracije koji vodi jasnu evidenciju. Pri tom ako pogledate i u okviru vladajuće koalicije, recimo Suzana Grubješić je protestovala zašto predsednik Odbora ne zakazuje sednice tog Odbora... B92. Ona je šefica poslaničkog kluba G17 plus. Obradović: Ranije, u prošlom sazivu je ona bila predsednik tog Odbora. Taj Odbor nije zasedao nekoliko meseci, i to su sve problemi koji postoje u okviru vladajuće većine, vladajuće koalicije i koji sad pokušavaju da se prebace i prevale na nekog drugog. Postoji puno problema, recimo, vi znate da.. pričali smo o kršenju određenih zakona, izabran je Savet Narodne banke, telo koje više ne postoji, a niko nema ideju da treba da se usvoji zakon o Narodnoj banci koji će to telo da uskladi sa Ustavom Republike Srbije. Nas čeka veliki broj zakona koji moraju da budu usklađeni sa Ustavom Republike Srbije do 31.12. Koliko ja znam, nijedan od tih zakona nije u skupštinskoj proceduri. Te zakone može da predloži ili vladajuća većina ili će da ih predloži... B92: Koji su to zakoni? Obradović: Pa, na primer zakon o Narodnoj banci. Na primer zakon o Narodnoj banci koji mora da se usvoji i da se sve ono što je urađeno protiv sadašnjeg Ustava i protiv važećeg zakona da se uskladi. Taj zakon je predložiloDSS, pa da vidimo da li će se naći u proceduri. B92: Ideja vodilja vaše stranke, dakle, DSS-a kad je o toj inicijativi o nepoverenju Vladi reč je pre svega Euleks i to neko kosovsko pitanje, međutim, u raspravi o rebalansu budžeta upravo ste vi iznosili za skupštinskom govornicom najoštrije kritike na račun ekonomske politike Vlade. Da li ćemo mi u toj raspravi o nepoverenju slušati priču o ekonomskoj politici ili će to, kada je o DSS-u reč, ipak biti Kosovo? Obradović: Više puta kada je govoreno o toj inicijativi rečeno je da nas interesuju sve važne teme za koje je odgovorna Vlada i koje po našem mišljenju nisu urađene u skladu sa interesima građana i države Srbije. I rekli smo da ćemo govoriti o problemu vezanom za Kosovo, odnosno Euleks, i vezano za sve ekonomske probleme koje Vlada ne rešava. Što se tiče misije Euleks i stanja na Kosovu naši stavovi su tu više nego jasni i poznati, više puta smo istakli koje su to sve važne stvari koje Vlada ne radi na način na koji je potrebno, a što se tiče ekonomskih pitanja, o tome smo dosta govorili, o rebalansu budžeta. I rebalans budžeta, tu smo govorili pre svega i o ekonomskoj politici Vlade i o odgovoru Vlade na ekonomsku krizu. Rebalans budžeta je odličan primer da se govori o efikasnosti ili neefikasnosti parlamenta. Mi smo imali tridesetak amandmana, govorili smo o svim važnim problemima, ukazivali smo na krizu koja nadolazi, ukazivali smo na probleme sa kojima će biti suočeni građani, privreda i svi segmenti društva, finansijski sistem. Tada je rečeno da je to što mi govorimo širenje panike, da ništa od toga ne stoji, a onda posle 7 ili 10 dana je praktično 90% onoga što smo mi govorili ušlo u aranžman sa MMF-om. Kada je to rekao MMF, onda to nije bila ni opstrukcija, ni trošenje vremena, ni kritika kritike radi. B92: Ali ste isto tako za skupštinskom govornicom, gospodine Obradoviću, optužili Vladu premijera Cvetkovića da vodi populističku politiku. To su ozbiljne optužbe. Koji su vaši argumenti da tako nešto izgovarate? Obradović: Nisam ja to nikad rekao, ja sam samo pročitao... B92: Jeste, na konferenciji za novinare koju ste... Obradović: Ne, ja sam to izgovorio, ali ja sam pročitao memorandum... Znači, sastavni deo budžeta je memorandum o ekonomskoj politici i taj memorandum u stvari predstavlja ekonomsku politiku Vlade, budžet predstavlja cifre, a memorandum daje ukupnu sliku ekonomske politike, Vlada daje projekciju još dve godine unapred. Ja sam samo pročitao ono što je Vlada sama za sebe rekla, ovo je dokument koji je usvojen u oktobru... B92: Vlada je za sebe rekla da vodi populističku politiku? Obradović: Republika Srbija, Ministarstvo finansija, memorandum koji je usvojen i objavljen u Službenom glasniku, oktobar 2008. godine, na strani 56, o rizicima sa kojima može Republika Srbija da bude suočena, naslov glasi 'Populistička ekonomska politika', ozbiljan fiskalni rizik predstavlja mogući nastavak sprovođenja populističke ekonomske politike. Znači, ne vođenje, ne, nego nastavak populističke politike koja se već vodi, strana 56 memoranduma o ekonomskoj politici. Ja sam samo pročitao ono što je sama Vlada za svoju politiku rekla, jer oni najbolje znaju šta rade i kakvu politiku vode. B92: A je li sad vreme za vođenje populističke politike? Obradović: Nikada nije vreme za vođenje populističke politike, a naročito ne u ovom trenutku, jer Srbija nije izolovano ostrvo i sve ono što se dešava, ekonomija Srbije je vrlo zavisna od spoljnotrgovinske razmene, od drugih zemalja sveta. Ekonomija Srbije i Srbija troši godišnje 500 milijardi više nego što zaradi, tih 500 milijardi se prethodnih, odnosno prethodne godine se popunilo tako što smo uzimali strane kredite, tako što smo prodavali preduzeća i tako što su naši radnici koji su radili u inostranstvu iz inostranstva slali određena sredstva ovde. Mi smo upozoravali u raspravama u parlamentu da će, pošto je ceo svet suočen sa finansijskim krizama, da će količina tih kredita prvo biti mnogo manja, jer će mnogo manje slobodnih sredstava u svetu biti. Drugo, ta sredstva će biti plasirana po mnogo većim kamatama, biće mnogo skuplja nego što su sada. Što se tiče privatizacije, praktično sva velika preduzeća su privatizovana, a u vreme krize i ono što možete da prodate možete da prodate po mnogo nižoj ceni nego što to realno vredi. A pošto su svi zaposleni, ogroman broj, videli ste samo da Siti banka, to je ona banka koja će u Srbiji da otvori grinfild investiciju, je suočena sa stravičnim padom vrednosti na berzi, otpustila je 70.000 ljudi. I naši radnici koji rade u inostranstvu su pod udarom te krize, tako da i ta količina tih doznaka iz inostranstva će biti mnogo manja nego što je bila do sada. I biće jako teško popuniti budžet, a budžet se... ovaj budžet i rebalans budžeta su pravljeni prema predizbornim obećanjima i nemaju veze ni sa ekonomijom ni sa... B92: A na osnovu čega to tvrdite? Obradović: Na osnovu toga što opet to kažu ljudi iz Vlade, da kažu da se male stranke u Vladi, to je izgovorio na vašoj jednoj emisiji, u Utisku nedelje je izgovorio državni sekretar ministra finansija, i rekao je da treba obratiti pažnju da se male stranke u Vladi plaše izbora i da hoće da u prvoj izbornoj godini ispune sva predizborna obećanja. To je rekao guverner Jelašić, i on je rekao - pa, treba voditi računa da mandat Vlade traje četiri godine i da moraju sva predizborna obećanja da se ispune u prvoj godini. Jer, ono što ukazuje na neodgovornost i na neozbiljno ponašanje, prvo, u maju mesecu kada su završeni izbori ili u junu ili julu kada je ta Vlada napravljena i kada se izašlo sa programom te Vlade, bilo je više nego jasno da u svetu počinje recesija i da ta recesija mora da se prelije na Srbiju. I tada je moralo da se ozbiljno vodi računa o ekonomiji, sve da do tada to i nije bilo jasno. Prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora, ono je potpisano pre 10 dana, ko će te pare da obezbedi? Mi se zalažemo za to, naravno, treba građanima dati, penzioneri imaju male penzije, zaposleni imaju male plate, treba dati regres, treba dati topli obrok, samo je pitanje, i to može svako da obeća, pitanje je gde naći 100 milijardi dinara ili nešto više, milijardu evra, da bi se isplatio regres i topli obrok. A to je bilo pre sedam dana, to nije bilo pre 10 godina, i onda se kaže građanima - nemojte da kupujete frižider, televizor i šporet, jer tako ćete da štedite, a mi ćemo... nema veze, mi ćemo potpisivati dokumente za koje svi znamo da nikada neće biti realizovani, kao da pričamo o 1930., jer televizor i frižider su ogroman luksuz, a ne potreba građana koji to kupuju, ne da bi imali tri televizora kod kuće, nego da bi zadovoljili neke elementarne potrebe. B92: Sad bi to sve imalo mnogo veću težinu da vi niste predstavnik ovde opozicione stranke, a je li, uloga opozicije je da kritikuje Vladu. Vi to sad otvoreno i govorite, ali dok vi optužujete Vladu da je ležerna u vođenju ekonomske politike, s druge strane, morate priznati da opozicija ima tu neku ležerniju ulogu, da vi sada možete da iznosite niz kritika, jer prosto niste uključeni u sam taj proces rešavanja problema. Obradović: Nije tačno, prvo, naravno da opozicija ne može da kreira te osnovne elemente politike, zato je opozicija. I u parlamentu ima jedino priliku da ukazuje na nedostatke. Pričali smo kad smo govorili o rizicima sa kojima je Srbija suočena, jedno su rizici bankarskog sistema, drugo su rizici koje ima građanstvo, treće su rizici koje ima privreda. I mi smo govorili sa ciljem da ukažemo na sve probleme sa cijem da se ti problemi reše. Navešću kao primer, bankarski sistem je prvi bio na udaru, mi smo još 8. oktobra, poslanička grupa DSS-a je predložila da se poveća depozit, da bi se time garantovali ulozi... B92: Gde ste predložili, kome? Obradović: Predložili smo zakon, zvanično zakon u skupštinsku proceduru, tada smo bili optuženi za neznanje, populizam, neodgovorno ponašanje, da bi Vlada 10 dana kasnije predložila ne 20 nego 50.000 evra. Predložili smo da, pošto je ovo kriza koja očigledno ima nesagledive razmere, ja sam prošle nedelje bio u okviru Svetske banke postoji parlamentarna mreža Svetske banke, imali smo dosta sastanaka u Parizu, niko se ne usuđuje, bio je Dominik Stroskan, niko se ne usuđuje da kaže koliko će kriza trajati i koliko će ona biti ozbiljna i duboka. DSS je predložio da se u okviru parlamenta formira parlamentarna komisija koja bi analizirala sve elemente krize i koja bi predlagala mere. U sastavu te komisije kao najvišeg tela, predsedavao bi predsednik parlamenta, a sedeli bi predstavnici svih nezavisnih organa koje jedino parlament može da okupi, i Komisija za hartije od vrednosti, Narodne banke, predsednik Vlade, ministar finansija i bili bi predstavnici svih poslaničkih klubova. Naravno da je to skinuto sa dnevnog reda prvi put kad je bilo glasanje, pošto smo predložili da se to uradi po hitnom postupku, a pre nekoliko dana sam pročitao izjavu predsednika Vlade da će u neka od ovih pitanja koja su važna uključiti i razgovarati sa predstavnicima opozicije. Razmere ove krize su nesagledive... B92: I je li vas neko pozvao? Obradović: Ne, niko nas nije kontaktirao, pri tom se sa merama kasni. Naš zakon o depozitu još uvek nije usvojen, mi smo ga predložili, naš zakon, DSS je predložio zakon 8. oktobra, danas je 24. novembar, taj zakon je u proceduri, tek se čeka na raspravi glasanje, predlog Vlade. Najavljeno je da će se predvideti određene mere koje se tiču građana, nijedan od tih zakona nije u proceduri. Ako vi hoćete da reagujete morate da reagujete sa zakonima i da ih Skupština usvoji, i to ne mogu da budu ni uredbe, ne mogu da budu ni neke druge mere. Sa budžetom se kasni više od mesec dana, druga stvar, ukazivali smo na to da će ozbiljan problem biti devizni kurs, ako dinar bude nastavio ovako da raste. Mi smo to govorili kad je bilo vreme, pre više od mesec dana, i tada smo ukazivali na potrebu da se ide na pozajmicu od MMF-a. Pri tom je naša procena bila da bi to trebalo da bude između 500 miliona i milijardu, bliže milijardi evra, i da to bude pozajmica koja nije kredit, to je pozajmica koja se samo povlači u slučaju potrebe da se odbrani kurs. Tada je prvo rečeno da ne treba, predsednik Vlade je rekao da aranžman sa MMF-om nije kreditnog i nije finansijskog karaktera nego je samo dogovor oko budžeta, da bi 10 dana kasnije bio usvojen taj aranžman. Ušlo se u pozajmicu od 300 i nešto miliona evra, samo u toku ovog meseca je više od 400 miliona evra otišlo na odbranu kursa. Do kad će guverner uspevati da brani taj kurs, pitajte građane koji imaju kredite na stan, nameštaj, automobil ili bilo šta drugo, a tih, recimo samo stambenih kredita je oko milijardu i 300-400 miliona u Srbiji. B92: Čuli ste sada za ovu poslednju intervenciju, četiri najveće banke na predlog Centralne banke omogućavaju neku vrstu rešenja pomoći građanima kad je reč o tim kreditima i da se proširi taj period otplate i da... Obradović:U svakoj ozbiljnoj državi ako hoćete da imate efikasne mere onda morate da zahvatite sve segmente koje kriza može da pogodi. Jedno su bile devizne štediše i one su zaštićene, devizne štediše su zaštićene osiguranjem depozita. Jedno su štediše druge koje i oni svi mali akcionari koji imaju akcije na berzi, berza je krahirala jer je pala za 70 i nešto % i to defakto znači krah, bez obzira što predsednik Komisije za hartije od vrednosti, koji je odgovoran za to, kaže da su to mali poremećaji, ako nešto izgubi 75% svoje vrednosti to je krah berze. Ono što će se desiti sledeće godine to je da će privreda biti u ozbiljnim problemima, prvo neće biti slobodnih sredstava, a kamate su drastično porasle. Videli ste da je Narodna banka potpuno suprotno, i to je ta priča da li smo mi isti kao čitava Evropa i svet. U Evropi i svetu i SAD drastično smanjuju kamatne stope, a u Srbiji se referentna kamatna stopa podiže na 17,75%. Po koliko procenata će privreda moći da uzme kredit od banke ako je referentna kamatna stopa 17,75%? Pa to je bar 25%. Ako je privreda uzima i ako preduzeća uzimaju kredite po 25% kamate, koliko će onda biti cena koju će građani da plate? B82: Nastavićemo razgovor, ja sam dužna da odjavim televizijski deo „Kažiprsta“. Dakle, čuli ste stavove DSS-a koje je ovde izneo potpredsednik Skupštine iz te stranke i zamenik šefa poslanika DSS-a u Skupštini, gospodin Rade Obradović. A mi nastavljamo „Kažiprst“ na radiju. Obradović: Sledeće godine privreda je zadužena skoro 11 milijardi evra u inostranstvu i unutrašnji dug je 600 i nešto milijardi dinara. Samo inostranstvu dospeva tri i po milijarde za otplatu, šta ako privreda u ovoj situaciji kada je tražnja manja, kada su sredstva značajno skuplja, šta ako privreda ne bude mogla da vraća te pare? To će onda biti ista situacija kao sa svim ovim vestima koje čitamo i slušamo na televiziji o hiljadama radnika i desetinama i stotinama koji ostaju bez posla. Šta će se onda desiti? Da li će onda privreda da utiče na ukupnu ekomnimiju čitave zemlje? - Pa, naravno da hoće. Još uvek ne postoje nikakve mere koje rešavaju probleme privrede. B92: Je l' biste bili isto tako kritični da ste sada, na primer, ministar finansija? Obradović: Da. B92: Sadašnje Ministarstvo finansija i premijer najavljuju budžet od 729 milijardi dinara, deficit nešto više od 40 milijardi, odnosno 1,5% brurto društvenog proizvoda, to je okvirno, kažu da se čeka preciznija podela novca. Stav je premijera, dakle, budžet će biti restriktivan i Vlada će pokazati svoju spremnost da štedi. Je l' imate vi poverenja? Obradović: Ja nisam ranije čuo te cifre, ali sadašnji budžet je bio 695 milijardi, vi ste sada rekli 729, to je 30 milijardi povećanja, tek kada budemo videli kompletan budžet moći ćemo da govorimo o svim elementima, ali meni to ne ukazuje baš na štednju. Tim pre, kada... pričao sam o proširenom dejstvu kolektivnog ugovora, kada slušamo ministre šta izjavljuju, recimo Mrkonjić je najavio, ministar Mrkonjić je najavio da će za 7 ili 8 godina biti završen metro u Beogradu. Metro koji je potreba Beograđana, svi koji žive u Beogradu saobraćajne gužve i probleme Beograd ima, ali s jedne strane, kad pogledate vesti stranih agencija vidite da se brojne investicije u inostranstvu bar odlažu na neko vreme. Kod nas se najavljuju nove i nove, i s jedne strane slušate brojne priče potpuno nekoordinirane, više je nego jasno da ne postoji koordinacija između pojedinih ministarstava po pitanju trošenja para. S druge strane, imate priču o štednji, onda pročitate u Službenom glasniku da se raspisuje konkurs, da se traži firma koja će da izvrši brendiranje Srbije u jeku ekonomske krize i tu se potroši milion i po evra. I sad o kakvoj se tu štednji zapravo radi? B92: Dobro, to je pokušaj da se brendira... Brendirali ste i vi Srbiju u vreme mandata Vojislava Koštunice, išao je i spot na CNN-u i tu su bili.... Obradović: U vreme kada je rast društvenog proizvoda bio 8% godišnje, kada je bilo investicija, kada je sve to... bilo je i pogrešnih kadrova, greške se dešavaju, to je ispravljeno, i jedan od rezultata toga bio je značajan rast prihoda u turizmu, dolazak stranih investitora i sve ono što se dešavalo. Da li se to radi u jeku ekonomske krize kada ne znate ni kako će se puniti budžet i kada više nema stranih investitora? B92: Nemamo puno vremena, ostalo je još nekoliko stvari da vas pitam, pa bih vas molila samo ako biste mogli toliko da... da sarađujemo tako da odgovori budu što kraći... Obradović: Odgovaraću sa da i ne. B92: Kakav je vaš stav, hoće li biti usvojen budžet do kraja godine? Hoće li opozicija tako nešto da omogući? Obradović: To ne zavisi od opozicije, prvo zavisi od kvaliteta budžeta, zavisi od... B92: Pa od dužine rasprave, od svega... Obradović: Kad dođe u Skupštinu, kad će biti stavljen na dnevni red, ali bilo bi izuzetno važno zbog svih signala koji se šalju i građanima, a i svim tim ljudima u inostranstvu od kojih očekujemo pomoć da to bude urađeno do kraja godine. B92: U Vladi postavljaju pitanje čemu vaša inicijativa za izglasavanje nepoverenja Vladi ako iza toga stoji 86 poslanika, što je daleko od potrebne većine da se sve to izglasa u parlamentu. U Vladi kažu da je to gubljenje vremena. Obradović: Jedna od ideja može da bude na početku sednice da se zakaže sednica sa sto tačaka dnevnog reda, a onda se utvrdi da vladajuća većina ima 126 poslanika, onda kaže nećemo raspravljati, ajmo da pređemo na glasanje, pošto ionako vas ima manje nego što je potrebno za srušite neki zakon, onda ćemo sve to da glasamo u istom danu i da to završimo i onda budemo efikasni. Smisao tih inicijativa je da otvorimo sve važne teme, da o njima raspravljamo u parlamentu, jer je parlament mesto gde se raspravlja o radu Vlade. To je naša ustavna mogućnost, a s druge strane, ko kaže da ako naši argumenti ne budu dovoljno jaki neki od poslanika koji sada podržavaju Vladu ne promene stranu? B92. Na primer LDP? Još samo jedno pitanje, ali vezano je direktno za stranku kojoj pripadate. Dvojica vaših stranačkih funkcionera pominju se u optužbama, jedan da je utajio porez, gospodin Zoran Lončar, i pominje se gospodin Todorović, koji se optužuje za finansijske zloupotrebe u Ministarstvu za Kosovo. Da li ste iznenađeni, da li ste upoznati sa tim problemima i kako ćete to da rešite? Obradović: U subotu sam došao sa ovog skupa koji se dešavao u Parizu i jednu i drugu vest sam pročitao u novinama. Tiče se rada dva različita organa, u jednom slučaju poreske uprave, a u drugom slučaju se radi o Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno tužilaštvu. Naš stav je i u ovom i u svakom slučaju sličnom da organi moraju da rade svoj posao, da moraju da utvrde sve činjenice i sve dokaze i da apsolutno u skladu sa zakonima mora da se postupa. Svako ko je na bilo koji način prekršio zakon mora da dođe pod udar zakonskih odredbi. B92: Pa, i ako je iz DSS-a? Obradović: Bez obzira na stranku. |
12:19
25
NOV
2008
| 5 | 0 | 1851 | 0 |
| Stupica |
| „...Ja mislim da je Milorad Pupovac koji je jedan vrlo inteligentan čovek, ne samo što je inteligentan u glavi, nego je tako da kažem, inteligentan iz glave, ume sve da kaže što misli. On tako nešto predlaže da bi se smirile te nepotrebne strasti oko same ove stvari... Ovo je komisija koja bi trebalo da, koliko ja razumem Pupovca, da radi na tome da se vaspostavi poverenje između Srbije i Hrvatske i da se zapravo ta jedna predstava o nekom hiljadugodišnjem neprijateljstvu, jazu između ta dva naroda prebrodi zato što do Drugog svetskog rata Srbi i Hrvati nikad nisu ratovali kao Srbi i Hrvati, a što se tiče vojski u kojima su bili Srbi i Hrvati, nažalost, mobilisani vojnici Austro-Ugarske, kako Hrvati, ali i Srbi su morali da ratuju protiv Srbije u Prvom svetskom ratu. I ako razgrnemo tu, kako bih rekao, to opterećenje, onda ćemo se usmeriti na poboljšanje odnosa bez utvrđivanja onoga šta je bilo... mi možemo da se složimo da tu, kako on kaže, prošlost ostavimo iza sebe, da sad ne ulazimo u to gnusno prebrojavanje žrtava.... Profesor Puhovski je rekao nedavno, svejedno je što se tiče genocida i drugih krivičnih dela da li je 20 žrtava, 20.000 žrtava, 50.000 žrtava, 100.000 žrtava, genocid je genocid već sa jednim čovekom. Tako da bi bilo dobro da izbegnemo to licitiranje...“ |
| Gost: Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava. Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: TijanaTomanić |
| B92: Ideja Milorada Pupovca da se osnuje Savet poverenja između Hrvatske i Srbije za sada je tema komentara istoričara, predstavnika nevladinih organizacija, analitičara i crkvenih krugova. O tome još ništa nisu rekli čelnici ni Srbije, ni Hrvatske, čija komunikacija je svedena poslednjih nedelja isključivo na optuživanje u smislu krivice za rat i zahlađenje trenutnih odnosa. Mi smo imali Komisiju za istinu i pomirenje koja nikada nije počela da radi, te tako ništa nije ni utvrdila. Zato postoji delimično skepsa u pogledu ovog predloga pogotovo ako za utvrđivanje činjenica iz prošlosti nema volje ljudi na vlasti. Da li je moguće formirati Savet za saradnju i poverenje koji treba da u nazivu ima i tu reč, kada smo sada sa Hrvatskom u sporu pred Međunarodnim sudom, jedno je od pitanja za mog gosta gospodina Vojina Dimitrijevića, direktora Beogradskog centra za ljudska prava. Dobro jutro, hvala što ste ovde, profesore. Koliko je ostvarljiva ova ideja Milorada Pupovca da se formira Savet poverenja između Hrvatske i Srbije u ovom trenutku, kada je poverenje na veoma niskom nivou? Dimitrijević: To je nužna inicijativa zato što po mom mišljenju je stvorena nepotrebna zategnutost povodom ovog spora pravnog koji se vodi pred sudom. Mnogi ljudi vode sporove pred sudom, ako pogledate privreda se ne sastoji ni u čemu drugome već povremeno preduzeća ulaze u sporove, pa čak oko toga ne prestaju svi odnosi, ne zagađuje se atmosfera do kraja. Ja mislim da je Milorad Pupovac koji je jedan vrlo inteligentan čovek, ne samo što je inteligentan u glavi, nego je tako da kažem, inteligentan iz glave, ume sve da kaže što misli. On tako nešto predlaže da bi se smirile te nepotrebne strasti oko same ove stvari. jer, videćemo kasnije da je genocid jedna jako specifična stvar i da je to prenaduvano zato što je to jedini način da jedna država tuži drugu državu za neko krivično delo, inače države ne mogu da izvrše genocid. Ali, vi ste sami naveli razloge za skepsu, jer prosto kod nas postoji i strah da se ne može jednostavno napraviti jedno takvo telo, jer smo mi zalihe uglednih ljudi potrošili, ako mogu to tako da kažem. B92: Na šta konkretno mislite kad to kažete? Dimitrijević: Probajte da sastavite nešto kao što je bila i ona Komisija za istinu i pomirenje, nađite ljude za koje će svi da kažu - e, ovo je čovek od integriteta, ovo je...nije samo da je inteligentan, nego da ima poštovanje u svim sredinama, da mu se ne može staviti na teret ništa nečasno. Pojaviće se tabloidi, niko drugi, pa će da ga rasture, tako da ljudi zaziru prosto da uđu u takve stvari, zašto? Jer to bi se moglo nadoknaditi nekim velikim novcem... B92: Hoćete da kažete da je ovo zapravo neostvarivo? Dimitrijević: Vrlo je teško, ne, ne, ideja je dobra, samo moram da priznam da i vi ste na putu kad vidite da su to neke teškoće, da će ljudima padati na pamet razne stvari. Pa, šta je bilo sa Savetom za lustraciju, kome nije dopušteno da proradi, pa šta je bilo sa autoritetom ne samo međunarodnog tela, nego naših nacionalnih tela, šta je sa Radio-difuznim savetom, šta je sa svim tim mestima gde neki ljudi treba da budu totalno nezavisni, totalno nepristrasni, i to obično naiđe ne neki otpor, jer se velikom broju njih može prišiti nešto neprijatno? A drugo, veliki broj ljudi smatra da više ne treba da se izlaže takvim napadima. B92: Pupovac kaže da bi ta eventualna komisija trebalo da pomogne političarima i jedne i druge zemlje da izađu iz stupice u kojoj su se našli trenutno. Dimitrijević: Da, on zna bolje srpski... B92: Koliko je zapravo moguće da takva komisija pomogne političarima da izađu iz stupice, ako ne postoji politička volja da se ona formira sa vrha, kod tih ljudi koji su u stupici, kako on kaže? Dimitrijević: Dobro, znate, ako stvorite jedno telo od autoriteta koje će biti autoritet za političare mora se reći da političari nisu svi isti, niti je to neka kakana profesija, kako to hoće da se napravi, to je profesija kao svaka druga, neka oblast delatnosti. I neki ljudi među njima su podložni ne uticajima, nego poštovanju, respektovanju nečijeg mišljenja i nečijeg stava, ako taj neko se opaža kao častan i nepristrasan. Sad naravno to neće biti lako, nije ta ideja ni razrađena, ali trebalo bi verovatno u takvu komisiju da uđu i neki parlamentarci. Samo pogledajte koliko je teško naći parlamentarce koji bi se tu ponašali, kako bih rekao, nepristrasno i nereklamerski. Pa, tu treba da uđu takozvani intelektualci, pa treba da uđu Srbi iz Hrvatske, pa treba da uđu Srbi koji su izbeglice iz Hrvatske. Sve to preko nekih imena koja su neporočna, koja se ne mogu napasti i to kod nas nije verovatno neizvodljivo, ali je teško izvodljivo, i to iz dva razloga, što će se pristupiti uništenju ugleda tih ljudi u medijima, a drugo, što ima ljudi kojima je već dosadilo da izigravaju neke autoritete moralne i da budu odmah podvrgnuti pljuvanju. Imate recimo, neki ljudi neće da idu u neke emisije gde se glasa i tu svaka šuša može da se javi pa da te ocrni, zašto bi se izlagao tome. B92: Ovakva jedna komisija ili kako god da se zove, uvek me na Čerčila podseti izraz komisija. Da li bi ona trebalo da se bavi utvrđivanjem krivice za ono što se desilo u prošlosti ili isključivo utvrđivanjem činjenica? Dimitrijević: To nije komisija za istinu, za utvrđivanje činjenica, jer se s tim pokazalo da to baš ne ide tako lako. Ovo je komisija koja bi trebalo da, koliko ja razumem Pupovca, da radi na tome da se vaspostavi poverenje između Srbije i Hrvatske i da se zapravo ta jedna predstava o nekom hiljadugodišnjem neprijateljstvu, jazu između ta dva naroda prebrodi zato što do Drugog svetskog rata Srbi i Hrvati nikad nisu ratovali kao Srbi i Hrvati, a što se tiče vojski u kojima su bili Srbi i Hrvati, nažalost, mobilisani vojnici Austro-Ugarske, kako Hrvati, ali i Srbi su morali da ratuju protiv Srbije u Prvom svetskom ratu. I ako razgrnemo tu, kako bih rekao, to opterećenje, onda ćemo se usmeriti na poboljšanje odnosa bez utvrđivanja onoga šta je bilo. B92: A da li je to moguće, ako nismo saglasni o tome šta se dogodilo? Dimitrijević: Ne, mi možemo da se složimo da tu, kako on kaže, prošlost ostavimo iza sebe, da sad ne ulazimo u to gnusno prebrojavanje žrtava, neću reći ništa novo. Profesor Puhovski je rekao nedavno, svejedno je što se tiče genocida i drugih krivičnih dela da li je 20 žrtava, 20.000 žrtava, 50.000 žrtava, 100.000 žrtava, genocid je genocid već sa jednim čovekom. Tako da, da izbegnemo to licitiranje bilo bi dobro kad bi Pupovac to stavio na papir i kad bi mu se neko pridružio iz tog civilnog društva i vrlo je važno što je on oslovio crkve. B92: Mislite da je važno da one učestvuju? Dimitrijević: Važno je, vrlo važno... B92: Zašto je važno? Dimitrijević: Nažalost, pa nismo pripadnici jedne iste hrišćanske monoteističke crkve, dakle, mi verujemo u jednog Boga, doduše verujemo u jednog Boga i sa muslimanima, ali to i jednima i drugima nekako ne ide lako u glavu. Ali ovde je zajedničko Sveto pismo, sve je zajedničko, sem nekih razlika. Prema tome, imate dve crkve, Srpsku pravoslavnu crkvu i Katoličku crkvu u Hrvatskoj koje imaju opasne sklonosti ka jeresi da budu crkve jednog naroda. to ne bi smele da budu hrišćanske crkve. Prema tome, da ovaj sukob između Srba i Hrvata, Srbije i Hrvatske u 20. stoleću nije komplikovan razlikom religije, on bi verovatno bio blaži, jer nažalost, često se kad pogledate mešovita područja, recimo u Hercegovini, često ćete videti da je jedna porodica do prekjuče bila isto, pa su katolici postali Hrvati, a pravoslavni Srbi. Znači, crkva može da odigra vrlo veliku ulogu kakvu je recimo igrala u Latinskoj Americi, jer nelogično je da crkva hrišćanska bude ravna paganskim crkvama, pa da svaki narod ima svog Boga, pa kad idu u rat ovaj Bog je na mojoj strani, njegov Bog je na njegovoj. Isti je Bog. B92: Rekli ste na početku da ta tužba, odnosno proces pred Međunarodnim sudom pravde nije ništa posebno i ne bi trebalo da bude, međutim, on je ipak izazvao... Dimitrijević: Znate, vi možete ako to postoji, ta sklonost, a naročito sklonost i mogućnost da se u politici profitira ako se krene na nekoga... B92: Govorite o unutrašnjem političkom.... Dimitrijević: I jedno i drugo, ove tužbe i protivtužbe se podnose iz unutrašnjopolitičkih razloga, zato što se uvek može, nažalost, kod nas profitirati i ako se oštro podvikne nekom narodu koji se smatra niže vrednim, kod nas su Albanci ili se smatra tradicionalno neprijateljskim kod nas Hrvati. Isto je u Hrvatskoj u odnosu na Srbe, tako da se stiče popularnost, na taj način se stiče i neka predstava odlučnosti tih ljudi, stiču se i glasovi. A onda, pošto, ono što sam napomenuo, pošto vi drugu državu ne možete da tužite za krivično delo, jer države nemaju, što je rekao Slobodan Jovanović, sposobnost hotenja, one ne mogu da budu krive za krivično delo, jedino je genocid kopča gde možete da pokrenete postupak protiv države zato što je omogućila, olakšala, što su njeni organi sproveli genocid, ali taj postupak nije krivični, nego je građanski postupak i može da se završi samo time što će nekome da sud kaže nešto niste lepo uradili, kao što je nama rekao u slučaju Bosne, ili da osudi neke pare odštete itd. Ali ne može u ovom sporu Međunarodni sud pravde koji nije krivični sud, on ne može da proglasi nikoga krivim za izvršenje genocida, nego samo da konstatuje da je genocid postojao i da je neka država tu u tom pogledu se nije odnosila prema tome kako treba ili ga je sama pomogla da se izvrši ili kao što je u našem slučaju, nije preduzela sve mere da se spreči ili nije kaznila one koji su izvršili. B92: Kolike su šanse da u ovom slučaju to dobijemo? Dimitrijević: Ja mislim da šanse nisu nikakve, pre svega bih hteo da kažem da je ovo likovanje u Hrvatskoj što je sud prihvatio nadležnost i ovo tugovanje ovde što se to desilo, ja ne znam.... Znate, hrvatska pobeda je Pirova pobeda, da li postoji izraz Pirov poraz ne znam, ali ovo je Pirov poraz. Niti je ovo pobeda neka, niti je ovo nešto, neki veliki poraz, to je samo jedna strategija odbrane da se još u procesnoj fazi, znači, utvrđivanju nadležnosti to pitanje skine s dnevnog reda. Ta strategija nije uspela i sad se tek ide na to da li je izvršen genocid, u kojoj meri je Srbija kriva za taj genocid, a ako bude protivtužbe, a verovatno će biti, onda da li je u Hrvatskoj izvršen genocid i u kojoj meri je država kriva za to. Šanse da tu neko dobije su vrlo male, jer u Bosni su postojale presude jednog krivičnog suda, to je ovaj Haški tribunal, da je u Srebrenici izvršen genocid i jedan čovek je osuđen za to, drugi se optužuju. U Hrvatskoj ne postoji nijedna presuda protiv nekog Srbina da je izvršio genocid, niti od Hrvatske niti od međunarodnih sudova. Isto tako, znači, ne postoji presuda ni za Srbina, ne postoji presuda za Hrvata, na čemu će sada ove strane da grade svoj slučaj, kad nema krivične odluke. B92: A kakva im je mogućnost? Dimitrijević: Pa, ne znam, mogućnosti imaju da potroše puno para na, što je rekao gospodin Todorić, moj kolega, da potroše puno para na pravnike i na advokate, to su sporovi na neki način neću da umanjujem, kako bih rekao, dostojanstvo svega toga, ali to je ono, imate u literaturi, a imate i kod nas na selu ljudi koji dovrše život sporeći se, trošeći ogromne pare samo da pobede, da bi pobedili, na kraju ne znaju oko čega su počeli. Svi se ljudi koji se razumeju u ovim uslovima gde se kod nas diskusija vodi tri minuta na televiziji, pošto nemamo ni naučne časopise, niti u štampanim medijima se mnogo o tome piše, svi se slažu da niti je Srbija, recimo, najugledniji od njih je advokat Nobilo, niti Srbija može da dobije taj spor meritorno, niti Hrvatska može da dobije. B92: Gde vi vidite onda smisao toga? Dimitrijević: A smisao je unutrašnjepolitički, ja mislim da je vrlo dobro opet profesor Pupovac ukazao da ni Tuđman nije hteo da tuži dok njegovi ovako žestoki sledbenici nisu smuvali sledeću Vladu da to pokrene. A ja mislim da Tuđman i Milošević su se odlično razumeli i zato ja ne bih na našoj strani otvarao pitanje Knina i preseljenja, nešto mi vrlo čudno liči na to, na neki aranžman. Pogledajte samo ono što se zna otprilike o tome, zašto je poslat general Mrkšić, zašto tamo nije bilo protivljenja itd. A boga mi, ni Milošević nije odobravao nikakvu tužbu protiv Hrvatske, jer to se sve desilo... '95. godine se desila 'Oluja', pa moglo se tužiti već '96. Tužen je NATO '99, ali Milošević nije dozvoljavao da se podnese tužba, kao što ni Tuđman nije dozvoljavao. B92: Znači, da kažemo da kontratužba nije smislena? Dimitrijević: Da budem precizan, pravnički mora da se podnese, jer ne može se dopustiti sada kad je jedna strana dokazala nadležnost i vodi postupak, da ona vodi postupak, a da Srbija bude stalno u gardu i da se brani. B92: Pa dobro, ali mi smo osporavali tu nadležnost, je l' tako? Dimitrijević: Dobro, ne znači to, osporavali smo, mislili smo to je normalno, sud je rekao da je nadležan. E sad, kad je nadležan, vi ne možete reći... možete sto puta da kažete 'osporavali smo', ali sada je nama prilika da vidimo šta se tamo desilo, tim pre što i sam Nobilo kaže da ima više genocidnih radnji verovatno u 'Oluji' nego što ima genocidnih radnji u Vukovaru. Jer, u Vukovaru kad je vojska rasturala i bombardovala sve to živo nije pitala ko je Srbin, ko je Hrvat, a boga mi, kod 'Oluje' se išlo na iseljenje Srba. Iseljenje, etničko čišćenje, sve to nije još genocid. I to je ono što javnost vrlo teško razume da je genocid jedno specifično krivično delo, gde se traži posebna namera. Da je sad razlika između genocida i teškog ratnog zločina ili zločina protiv čovečnosti, koji su se dešavali počev od Vukovara u svim mestima, praktično je mala, jer nema više smrtne kazne. Prema tome, ti težu kaznu od doživotne robije ne možeš da dobiješ, dobićeš je i za genocid i za ovo. Ali, to nas vraća na to, na ono što najpametniji ljudi govore, te stvari moraju da se rešavaju kroz individualnu odgovornost, onda nećemo govoriti o kolektivnoj krivici ni srpske ni hrvatske nacije, nego ćemo naći onoga koji je to izvršio. Još bolje, i to je počelo, da se nađu ti ljudi i da im sude njihovi sopstveni sudovi, što se već dešava i u Hrvatskoj i u Srbiji. B92: Da, zato se i postavlja pitanje svega ovoga sada. Dimitrijević: To je sad jedno trošenje para i energije, ali niko se ne može iz njega izvući. B92: Da, ali kako objasniti da se 2008. troši iz političkih razloga, hajde da kažemo, kako kažete, unutrašnje-političkih razloga, novac i energija na ove stvari? Dimitrijević: Pa nije to jedina stvar na koju se troši, tako je počelo. Znate, tu stručnjaci ne mogu... Ja skoro pouzdano znam da su najozbiljniji hrvatski stručnjaci predlagali da se odustane od toga. Međutim, ko sluša stručnjaka? To je politička odluka. I onda se to pokrenulo i gonilo dalje itd, to bi se shvatilo tamo kao znak slabosti. E sad, kod nas verovatno ima stručnjaka, među koje spadam i ja, ako se zovem stručnjakom, koji smatraju da ne treba se upuštati u sve te dalje poteze jer to nigde ne vodi, ali i razumem da politička elita ne može da odustane od protivtužbe, koja je legitiman način vođenja postupka i prosto u jednom trenutku nužan odgovor na ovo što se naišlo, zato što se to njima politički ne isplati. I videćete da u tom pogledu, nažalost i u zaoštravanju retorike prema Hrvatskoj, se stiču poeni politički ovde. B92: Vidite li Vi neku strategiju u u zaoštravanju.odnosa, kada govorimo o politici, ne o pravu? Šta je posledica? Dimitrijević: Znate, ja sam video strategiju vrlo jasnu i zato sam smatrao da je to iz unutrašnjepolitičkih razloga dobro, podnošenje onog zahteva za savetodavno mišljenje. Jer, bez obzira šta će biti rezultat, to je bilo pametno od sadašnje Vlade da pitanje Kosova izmesti pred međunarodne organe, da to traje neko vreme dok se ne nađe neko rešenje, jer je Kosovo, nažalost, argument naše krajnje desnice, koji uvek može da bude vrlo opasan. B92: Ali, ovde je situacija obrnuta. Dimitrijević: E, ovde će sada da se protumači kao slabost prema Hrvatskoj, to biste morali njih da pitate. Ali, mora se reagovati nekako na mogućnost koja se otvara time što je nadležnost priznata i što je neosporno da je genocidni događaj ili radnji teških ratnih zločina bilo i u Hrvatskoj, i sada to ne može da se ostavi bez odgovora zato što bi ovde politička elita zbog toga trpela. To ne znači da stručno treba skakati sebi u usta. Znate, u međunarodnom pravu ima izraz 'estopelo', da ne možeš da koristiš jedan argument čas za sebe, čas protiv sebe. Srpski se to zove - skočiti sebi u usta. I mi smo insistirali na jednom prigovoru sada za nadležnost da sud, sasvim opravdanom prigovoru, da sud ne može da sudi za krivična dela koja su se desila pre 1992. godine, kada još nije Savezna republika Jugoslavija postojala, i u tome nam je i Puhovski dao pravo, govoreći samo da u tadašnjoj JNA je bilo više od polovine nesrba u vojsci. I kad smo to izneli, taj prigovor nije odbijen nego je samo odložen za kasnije, a mi posle toga hoćemo da tužimo za Drugi svetski rat. To ja zovem skakanjem sebi u usta. B92: Koliko je ono smisleno u pravnom smislu? Dimitrijević: Upravo ste uspeli da pokažete da konvencija o genocidu nije važila za ovu zemlju pre '92. godine, a sad hoćete da pokažete da je važila za Hrvatsku i pre nego što je postojala od 1941. godine. I onda vam se javlja ono staro, to je karakteristika nacionalizma, samoproglašavanja za žrtve, da ćemo da tužimo i za ko zna šta, šta je bilo sto godina... B92: Ako bismo mogli da definišemo naše trenutne odnose sa Hrvatskom, jesu li oni mnogo hladni? Jesu li oni na malo boljem nivou nego tokom rata? Jesu li nepopravljivi? I da li vidite našu strategiju u tim odnosima, ne samo prema Hrvatskoj nego i prema regionu? Govorim o spoljnoj politici. Dimitrijević: Znate, tu život pobeđuje kroz običan narod. Prema tome, očigledno su odnosi bolji na nivou društvenom, na nivou međuljudskom, na nivou poznavanja ljudi, na nivou trgovine. B92: Čak i tužilaštava. Dimitrijević: Što je rekao Puhovski, tek se kriminalci razumeju jako dobro. Na nivou kulture, vidite koliko je to opet... Ipak je to jedan jezički prostor, gde i pozorišta rade isto, izdaju se slične knjige itd. Tako da, to ide ka jednom mirnodopskom pomirenju i razumevanju, ali i naravno uvek ima snaga koje to hoće da pale i te snage su obično politički jače, one spadaju u političku sferu, a društvena sfera ide okolo. B92: A da li razumete da recimo ministar Jeremić pali tu situaciju, ili je to strategija koju mi ne shvatamo? Dimitrijević: Nije mogao da uradi ništa sam, da s jedne strane ne izražava neki stav Vlade, a s druge strane, ne vidi da on posle takvih izjava koje mnogi osuđuju kao neumerene dobije ogromnu popularnost prema merenjima. Prema tome, i on spada u politiku i radi ono što se narodu sviđa. B92: Da li je u opisu posla jednog šefa diplomatije da to radi? Dimitrijević: A on je popularan upravo zbog ovih izjava za koje... B92: Zapadni mediji kažu da je Srbija u ratu sa ostatkom sveta, ponovo, uništila regionalne odnose, ministar Jeremić je najugroženiji Srbin, ako se dobro sećam jednog nemačkog medija... Dimitrijević: Pa, dobro, mada sve je uzeto prema onome, on ima jedan rečnik koji nije uobičajen za ministra spoljnih poslova, ali verovatno ga je neko ovlastio da taj rečnik koristi. E, sad ja ne mogu da uđem u to, jer to ne znam, ali ne bih verovao da smo mi takva država gde svaki ministar može da govori šta mu padne na pamet. Mada neki put posumnjam da tako i jeste, jer vidim da razgovore, sad slušam vesti, razgovore sa Rusijom vodi samo SPS. Tri delegata je SPS... B92: Umesto DSS. Dimitrijević: Da, prema tome znači da mi imamo čak i sektore saradnje sa pojedinim zemljama vezane za stranke. B92: Kako razumete kao neko ko je stručan, kako ste i sami rekli, koja je strategija u ovom trenutku naše spoljne politike u kojoj u jednom trenutku povlačimo ambasadore ili strane ambasadore proglašavamo nepoželjnim osobama, a onda ih vratimo, onda radimo suprotno? Onda zaoštravamo odnose sa Hrvatskom, čitav region je u nekakvom polusukobu, što može da se odrazi čak i na naše strateško opredeljenje, ako je to i dalje EU, mada Oli Ren kaže da neće. Kako to razumete, koja je naša strategija, šta mi želimo? Dimitrijević: Za to nisam stručnjak, to su međunarodni odnosi, ja tu nisam dovoljno obavešten, ali u svakom slučaju ima i dosta neznanja. Znate, ako imate... ako trezveno gledate na mere koje preduzimate protiv nekoga ko je priznao Kosovo, onda imate najoštriju meru da prekinete diplomatske odnose. Pošto to nećete onda povlačite ambasadore na konsultacije... pa ih vratite. Onda sledeće što možete da uradite proterate, proglasite za personu non grata... B92: Onda za dve nedelje pozovete.... Dimitrijević: Onda proterate samo slabijim državama i kažete vratite se ponovo. Sad ispada da je Anka Vojvodić kriva, da je učinila nešto. Rekoše mi ljudi da su je videli na Kalenićevoj pijaci ovih dana, znači ona ima potpuno pravo kao privatno lice da ponovo dođe. Znači da ona ništa nije doprinela toj lošoj politici, tako da je to... prosto imam pred sobom, ako sam pogrešio izvinjavam se. Pred sobom grupu ljudi koji savetuju ministre i kažu - pa, evo, ovo smo uradili, ovo smo uradili, nećemo da prekinemo odnose, pa jes', možemo još da ih proteramo, a oni su mala zemlja pa ćemo nekako to da sredimo. To vam ne deluje ozbiljno, državnički i ja to teško mogu da razumem ali s obzirom na toliko mnogo neznanja kod nas, koliko je mnogo nekog skupa znanja koje je zapravo skup predrasuda, ja se ničemu ne čudim. Ne čudim se ni tome što recimo ovaj... sad dok se razvila ova kuknjava u odnosu na presudu o nadležnosti, nisam video nikoga da je pažljivo pročitao i rekao u javnosti koje su njene... Ona je delimično vrlo slaba presuda, to što se nama ne sviđa i našim političarima ne sviđa nije razlog da i ja ne kažem da je ona u jednom delu slaba. Slaba je oslanjajući se na neku prastaru presudu........ 1924. godine. Ne sećam se da je iko to čitao i da je rekao šta je u toj presudi slabo i da tu ima izdvojenih mišljenja u korist Srbije od onih sudija koji nisu iz zemalja koje su tradicionalni prijatelji, znači nije ruski, kineski sudija nego i francuski sudija i čuveni, najsrećniji verovatno sudija Međunarodnog suda pravde koji potiče sa Madagaskara, pa niko ne može da kaže da je pristrasan, a važi za jednog od najboljih sudija. B92: Da, i samo poslednje pitanje koje nema veze sa ovom temom, ono što će narednih dana biti sigurno tema jeste Savet bezbednosti i pitanje Euleksa. Ban Ki-Mun je, tako kažu nezvanični diplomatski izvori iz Ujedinjenih nacija, po pravilu su oni tačni, je tokom noći poslao izveštaj članicama Saveta bezbednosti i u tom izveštaju je i dalje naših šest tačaka. Konstatuju se četiri tačke Prištine, koje su suprotne od ovoga što mi predlažemo. Kako vi razumete to da sada posle svega, posle proglašenja nezavisnosti i posle ideje da Euleks uđe na Kosovo, da posle svega ovo sada deluje kao nekakvo popuštanje Srbiji? Dimitrijević: Ima tu... sad konačno u tom Ministarstvu za Kosovo upravljanje Kosovom stoje ljudi koji žive tamo i koji to malo bolje znaju, za razliku od patriotskih Beograđana koji su vodili kosovske probleme, vidite koliko je tu bilo korupcije i tako dalje. Prema tome, oni će birati ono što je za srpski živalj tamo povoljnije, a druga stvar je da ako se oko nečeg u Savetu bezbednosti slože Rusija i SAD onda zbog ove prve Srbi ne smeju da pisnu, a zbog ove druge Albanci ne smeju da pisnu. Prema tome, biće ono šta odluči Savet bezbednosti, ako nema veta. |
11:57
26
NOV
2008
| 1 | 0 | 610 | 0 |
| Zlatna koka i pilići |
| „...kad bi počelo da se češlja po upravnim odborima svih javnih preduzeća pitanje je šta bi isplivalo na površinu. A onog momenta kada nešto eskalira do te mere da postane slučaj... onda se prosto ta osoba pusti niz vodu... ljudi po partijskoj liniji odlaze u upravne odbore zato što su obavezni da deo prihoda koji tamo stiču daju partiji... govori se o cifri od 20%, sad je pitanje kojih 20%, na šta, da li su to bonusi, da li je to od svake plate ili je to opet neka donacija koja pod nekim drugim oblikom ide partiji. Ali je izvesno da partijski čovek kada je došao na funkciju javnog preduzeća ne raspolaže u potpunosti prihodima koje ostvaruje...kad dođe do ovoga, ja mislim da bi se spustila prašina, čovek se pusti da ode niz vodu i tako se završi...pazite, onaj ko uzme javno preduzeće kao plen, kao zlatnu koku...,koja mu donosi prihode...javna preduzeća su povezana sa partijama...te kase ne treba razdvajati, zašto bi se oni borili, šta mislite, da se njima baš upravlja Aerodromom, baš žele da unaprede menadžment... Ja u to sumnjam, kao što sumnjam u napredovanje bilo kog javnog preduzeća od telekomunikacija do NIS-a, ja mislim da su to dobre pozicije za zapošljavanje svojih kadrova, jer pored toga što ljudi uđu u Upravni odbor, imate tamo mogućnosti da još dosta ljudi zaposlite. Tako su se partije nažalost pretvorile u jednu netransparentnu fabriku koja svaka za sebe gleda gde da se snađe, gde da uzme više i koliko da udomi svojih pristalica, odnosno članova.“ |
| Gošća: Radojka Nikolić, glavna i odgovorna urednica časopisa „Ekonometar“ i magazina „Biznis“ Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Dobro jutro, samo da vas obavestim da danas „Kažiprst“ kasni iz potpuno nepredviđenih razloga, a glavna tema bi trebalo da bude koliko se kriza politički zloupotrebljava, jesmo li u zakašnjenju, jer Vlada još ne predlaže konkretne mere u smislu rešavanja ekonomske krize. Posle bivšeg direktora Železnica Šarančića, sada je i direktor Aerodroma, koji je sebi dao bonus od 11.500 evra postao tema u Skupštini, tako su se svi, pa i predsednik zgrozili nad platom i bonusom direktora javnog preduzeća koga je imenovala vlast ili Vlada, koji ima Upravni odbor u kome sede predstavnici partija na vlasti i koji je nadređen tom preduzeću. U međuvremenu dok svi načelno brinu o krizi koja dolazi nikako da se usvoje ni prethodne odluke o garanciji i mere štednje i mere koje treba da predloži Vlada još ne znamo. Ministar finansija Velike Britanije je rekao obrazlažući paket mera za ublažavanje posledica krize u toj zemlji da postoji izbor, dozvoliti da recesija ide svojim tokom i da porodice i kompanije propadnu ili pomoći porodicama i kompanijama da ne propadnu. Koliko se kriza ovde politički zloupotrebljava, jesmo li u zakašnjenju, jer Vlada još ne predlaže konkretne mere u smislu odluke, su pitanja koja će biti postavljena u današnjem Kažiprstu koji će trajati nešto kraće, a gošća je Radojka Nikolić, glavna i odgovorna urednica časopisa „Ekonometar“ i magazina „Biznis“. Dobro jutro, Radojka, hvala što ste ovde. Stigla je pre minut-dva vest da je direktor Aerodroma Nikola Tesla Bojan Krišto uputio otvoreno pismo u kome obaveštava javnost da podnosi ostavku na mesto direktora javnog preduzeća. On kaže - Želim da ukažem da je moj najveći greh što sam vredno i odgovorno radio i sa svojim timom ostvario rezultate koje Aerodrom nije zabeležio u poslednjih 20 godina, itd., itd. Ovo će biti naravno tema u našim narednim informativnim emisijama, ali on jeste bio juče ceo dan tema. Koliko god da je vredno radio, verujemo da jeste, to preduzeće je pod 1 - monopolista, a pod 2 - to preduzeće kontroliše Vlada koja ima i Upravni odbor. Kako je moguće da se o Bojanu Krištu raspravlja kao o izolovanom slučaju, a zapravo je reč o pojavi koja postoji u svim javnim preduzećima? Nikolić: Jeste, potpuno ste u pravu, to je kao što smo maločas u uvodnom delu razgovarale, ono što ste rekli zaista je paradigma ovoga što nam se dešava. Zašto? Zato što su javna preduzeća najbolji partijski plen, to se uverimo posle svih izbora. Oko čega najviše traju rasprave? Oko toga ko će se smestiti u koje javno preduzeće. I onda, od tog momenta počinju i velike plate i veliki bonusi i sve ostalo što se dešava. Da ne zaboravimo kad je reč o gospodinu Krištu, sećate se pre 7-8 meseci, možda ima i godinu dana da su naglo porasle aerodromske takse, imamo u regionu najskuplje takse. Objašnjenje tada je bilo da će povećanje taksi doprineti unapređenju, dogradnji aerodroma, promeni neke infrastrukture, nameštaja i svega ostalog, opreme za bolje funkcionisanje. Od toga ništa se nije videlo, čak ni nešto što bi moglo da zakamuflira recimo da postoje neka ulaganja, a kao što vidimo, evo gde su otišle pare. B92: Kako da razumemo to da se svi i partijski lideri, čak i šef države i gospodin Dinkić, svi su se zgrozili nad tim bonusom od 11.500 evra? Pre toga su se zgražali nad Šarančićem, čak gospodin Ilić juče, čuli smo kad kaže da Krišto treba da bude u zatvoru, bez obzira na to što je i njegov čovek delio bonuse. Svi se nad tim zgražavaju, ali i svi znamo da su ti ljudi odgovorni, makar kao članovi Vlade, za poslovanje tih istih preduzeća. Nikolić: Ja lično mislim da oni njih puste niz vodu, znate... B92: U kom smislu? Nikolić: U tom smislu što kada izađe afera, ja mislim da toga ima još mnogo, samo što se ne zna, saznamo za aferu koja se otkrije, koja izbije u prvi plan, gde neko pokaže spiskove pa kaže - vidite kakav je. To kad bi počelo da se češlja po upravnim odborima svih javnih preduzeća pitanje je šta bi isplivalo na površinu. A onog momenta kada nešto eskalira do te mere da postane slučaj kao što je slučaj Šarančić ili slučaj Krišto, onda se prosto ta osoba pusti niz vodu, jer s druge strane, imate i kombinaciju koja nikada nije dokazana, to je kombinacija o kojoj se priča, da ljudi po partijskoj liniji odlaze u upravne odbore zato što su obavezni da deo prihoda koji tamo stiču daju partiji. Pa je sad pitanje koliko je to, ja znam da Rekord, u nekim zatvorenim razgovorima govori se o cifri od 20%, sad je pitanje kojih 20%, na šta, da li su to bonusi, da li je to od svake plate ili je to opet neka donacija koja pod nekim drugim oblikom ide partiji. Ali je izvesno da partijski čovek kada je došao na funkciju javnog preduzeća ne raspolaže u potpunosti prihodima koje ostvaruje. Na kraju, pogledajte koliko nama koštaju kampanje, mi imamo izbore na svakih godinu i po-dve dana. Netransparentni su potpuno izvori finansiranja partijskih stranaka, partijskih prihoda, odnosno izdataka za izbore. Vi nikad niste videli strukturu partije koja kaže - potrošio sam na ovu kampanju milion evra tako što sam 20% dobio od ovoga, 10 od onoga, ovo od članarine... da tačno vidite odakle pare za sve to, a imate u kampanji preplavljene oglasne stranice u štampi, televizijska oglašavanja. Pri tom se pozivaju čuvene agencije da rade, one takođe koštaju, i to pravljenje spotova košta i ostalo, tako da mislim da je tu sve upleteno, ali kad dođe do ovoga, ja mislim da bi se spustila prašina, čovek se pusti da ode niz vodu i tako se završi. B92: U međuvremenu državni revizor tumara jer nema sobu u kojoj će da radi. Kako da objasnimo činjenicu da niko nema uvid u završni račun javnih preduzeća koji treba da pokaže ulaganja i dobitke poslovanja? Nikolić: Pa evo, upravo ovim spletom okolnosti, pazite, onaj ko uzme javno preduzeće kao plen, kao zlatnu koku, hiljadu puta je upotrebljen taj izraz, koja mu donosi prihode. Pazite, javna preduzeća su povezana sa partijama, to uopšte, te kase ne treba razdvajati, zašto bi se oni borili, šta mislite, da se njima baš upravlja Aerodromom, baš žele da unaprede menadžment i da se tu nađe... Ja u to sumnjam, kao što sumnjam u napredovanje bilo kog javnog preduzeća od telekomunikacija do NIS-a, ja mislim da su to dobre pozicije za zapošljavanje svojih kadrova, jer pored toga što ljudi uđu u Upravni odbor, imate tamo mogućnosti da još dosta ljudi zaposlite. Tako su se partije nažalost pretvorile u jednu netransparentnu fabriku koja svaka za sebe gleda gde da se snađe, gde da uzme više i koliko da udomi svojih pristalica, odnosno članova. B92: Pronašla sam jednu analizu u kojoj je dat jedan ilustrativan primer jednog preduzeća iz Beograda koje je menjalo direktora posle izbora 2000, 2004. i 2008. i kada je novi direktor došao 2000. zatekao je 100 novozaposlenih u izbornoj kampanji, kada je njegov naslednik došao 2004. sačekalo ga je pored tih 100 još 90 novozaposlenih. Ovaj koji je došao 2008. je imao 42 novozaposlena. Od ukupno 1.100 radnika 200 je zaposleno posle svake promene direktora. Nikolić: To je upravo ovo o čemu pričamo. B92: Ali to je ono što je gospođa Dana Popović rekla, nekakva prećutna saglasnost postoji između stranaka. Nikolić: Da, pa zato što, pazite, oni se, u ovom žargonu se kaže svako je nekog džepirao, oni sebe drže, samo je pitanje kad će ko izaći sa kojom argumentacijom. Ja znam kod tebe za ovo, ti znaš kod mene za ono, ti ćuti o mojem, ja ću ćutati o tvom, i to je takav sistem, to je prosto instalirano kao mehanizam koji nažalost funkcioniše nekoliko godina. Vi osim toga imate u državnoj upravi broj zaposlenih je 2001. godine bio negde oko 8.000, danas radi gotovo 30.000 ljudi u državnoj upravi. Znači, po definiciji su se umnožavali ovako kako su se partije menjale. I imate u opštinama, evo, pogledajte bilo koju opštinu u Srbiji, tamo imate tri puta više zaposlenih od optimalnog broja kakav je potreban za funkcionisanje. U nizu opština u Srbiji znamo primere, ljudi se bore za stolicu. Znate kako izgleda jutro? Tako što nemaju svi dovoljno stolica i onda trče svi u pola 7, 7, ko prvi sedne na stolicu - njegova je. Mislim, karikaturalno izgleda, ali je istina, jer koja god je partija dolazila dovlačila je i zapošljavala svoje... B92: Postoji jedan podatak iz opštine Leskovac, koji sam pronašla na Internetu, koja ima 600 zaposlenih, a najveća fabrika u tom gradu ima 500. Nikolić: Da, evo, to je... B92: Međutim, da li su predlozi za smanjenje direktorskih plata i plata ljudi u upravnim odborima u javnim preduzećima, ili smanjenje plata u upravi zaista štednja ili je štednja nešto drugo? Nikolić: Pazite... B92: Koliko može da se uštedi na platama? Nikolić: Malo može sigurno, bilo koja štednja da i ona nešto malo doprinese, ali ono što jeste problem to je što je instaliran jedan sistem koji proizvodi partijsku birokratiju. Državna birokratija je postala partijska, vi ste dobili posao preko partije. Za mene je to nešto najstrašnije što može da se dogodi, možete vi lično da pripadate nekoj partiji, ali vaša profesija ne mora da ima veze uvek sa partijom. Ona može u nekim ključnim momentima gde je reč o političkoj nekoj organizaciji i tako dalje, ali, zaboga, primati ljude u članstvo da bi dobili posao i na taj način omasovljavati partiju, na taj način držati, povezati partiju, privredu, funkcionisanje države, birokratiju, ja mislim da to samo vodi u propast. Inače, o uštedama ni govora, pa pogledajte, zamislite sad te sitne male uštede na tim platama koje nisu baš enormno velike i ove uštede, neka samo ovi vrate bonuse, pa uporedite te dve stvari i videćete da je 10 bonusa u Aerodromu Beograd veće nego 100 ušteda na sitnim platama u opštinskoj administraciji. B92: Unija poslodavaca je već predložila neke mere, pročitala sam i analize nekih ekonomista da je to trebalo da predloži Vlada, a ne Unija poslodavaca. No, svejedno, predložene su neke mere za štednju, pomoć i poslodavcima i radnicima, razgovara se o socijalnom paktu, radnici neće štrajkovati, poslodavci neće otpuštati i tako dalje. Međutim, koliko mi objektivno kasnimo sa merama? Ni one prethodne dve-tri koje su predložene, od garancija štednje do ukidanja poreza na profit od trgovine akcijama, odnosno papirima od vrednosti, još nisu stupile na snagu, jer Skupština ih nije usvojila. Koliko mi objektivno kasnimo, jer za nekoliko nedelja počinje 2009. godina? Nikolić: Tačno, potpuno ste u pravu, ja mislim, što se krize tiče i uopšte cele ove situacije koja je pokrenula talas otpuštanja, da ima nekoliko veoma pogrešnih poteza koji su povlačeni i koji su nas doveli za vrlo kratak period, u roku od mesec i po do dva dana do ove situacije u kojoj se nalazimo. Prvo, Vlada je tvrdila ima krize - nema krize, jeste recesija - nije recesija, imamo sporazume sa sindikatima, nemamo sporazume. Onda su počeli talasi otpuštanja koji uopšte nemaju veze sa svetskom krizom. Kako je mogla kriza sa Vol strita da udari u Kikindu za samo 15 dana i po ostalim mestima? Tu je iskorišćena jedna dimna zavesa koju... Svi koji su mislili nešto da urade u krizi kojoj su možda objektivno, a možda neobjektivno imali višak radnika sada su kao dobar razlog imali svetsku krizu. Tako da mislim da od početka se Vlada nije dobro postavila prema problemu, ne možete vi da jednog dana izađe premijer i kaže da Srbija ulazi u recesiju sledeće godine, a da tri dana posle toga kaže - pa, možda i neće biti recesije. Pa, mislim... a da onda kaže - imaćemo rast od 4% u 2009. umesto 6 predviđenih, pa to je recesija. Pa, nije recesija, to je manji rast, recesija je minus, ako idete 2-3 kvartala u minus, ako imate rast od 4% to je impresivno. Onda se nekako sticajem okolnosti dogodilo da se u prošlih mesec i po dana drži nekoliko vrlo značajnih međunarodnih sastanaka koji su svi bili posvećeni krizi. Euromanik konferencija u Solunu, posle toga ovde Osmi investicioni samit, pa je onda bio izveštaj... ponovo su pitali Roberta Petersona iz konsultantske kuće koja je u junu ove godine dodelila izuzetno pozitivnu ocenu Srbiji. Od 34 zemlje Srbija je bila na trećem mestu rangirana po dobrim uslovima za proizvodnju. I onda su ga pitali, pazite, to je rečeno u junu, sada je počela svetska kriza, da li se nešto promenilo na tom planu u Srbiji. To je sada bilo pre 15 dana, i čovek izjavljuje da Srbija uopšte nema razloga da paniči i da diže tenziju oko toga da li je u krizi ili ne. Mi ćemo naše ocene ponovo pogledati zato što su to ipak ocene koje zemlji određuju nekakav rejting i uvažavaju se, ali Srbija kao prvo nije prezadužena zemlja, stanovništvo je dužno 400 evra po glavi dok je u Hrvatskoj na primer 3.000 evra. Hrvatska je mnogo ugroženija, Rumunija je ugroženija, Bugarska je ugroženija. U Rumuniji je zaduženost po stanovniku 1.200 evra, u Bugarskoj je oko 700 evra, kad uporedite to sa... Dakle, Srbija nije prezadužena zemlja. Drugo, Srbija nije izvozno zavisna zemlja, to što mi imamo onaj naš večiti problem koji pokazuje da smo nekonkurentna privreda, što malo izvozimo, verovali ili ne, ovoga puta to se javlja kao dobar efekat, pod znacima navoda, mislim, onaj je loš, pa ni ovo neće... neće biti mnogo gori, pošto je već dovoljno loš. To je poenta, tako da, kaže, ona i dalje ima perspektivu rasta. Šta se dogodilo? Dogodilo se da mi imamo.. mi smo bili u krizi i bez krize, jer mi smo zemlja sa mnoštvom problema koji se samo gomilaju u prošlih 5-6 godina. Čega god da se dotaknete, od nedovoljno konkurentne privrede, nedovoljno razvijene proizvodnje, nedovršenih reformi, nedovršene tranzicije, nedovršene privatizacije, visokog spoljnog deficita, slabog izvoza, ma šta god... obrazovanje, formiranje male privrede, malih i srednjih preduzeća. Znači, šta god od toga da pipnete mi svuda imamo problem. Dakle, takve zemlje, kriza jeste, može da pogodi, ali ona ih okrzne. Ovo je kriza koja pogađa razvijene zemlje i prvenstveno je na njih udarila, najviše oni i kukaju, što je normalno. Nama treba još mnogo da se razvijamo da bismo došli do faze kada možemo da budemo nekom jačom krizom... Dakle, mi moramo mnogo naših stvari da uradimo da poboljšamo, nezavisno od toga ima li krize ili nema krize. I samo još ovaj detalj, ono što... stalno su sada pozivali na štednju, ljudi koji nemaju dovoljno novca za preživljavanje, to je zaista velika većina stanovništva pitaju se šta da štedim, kad ja iovako sve što imam potrošim na hranu i komunalije. Pogrešno se postavlja problem, reč je o štednji onih koji novac imaju i koji treba da vrate novac u bankarske kanale. Iz bankarskog kružnog toka novca u prošlih mesec dana zbog panike koja je prilično nepotrebno stvorena ljudi su povukli milijardu evra štednje. Ta milijarda više ne služi bankama kao podloga na osnovu koje mogu da daju kredite. To je jedna mera kojom su banke pogođene, druga je što zbog svetske krize, sad je to drugi tok krize, na međunarodnom tržištu oni ne mogu iz svojih centrala da povlače dovoljno novca da kreditiraju ovde privredu i stanovništvo. I sada su se banke našle u sendviču, ovde su građani izvukli depozite i oni nemaju milijardu, sad zamislite koja je milijarda, pa mi kad dobijemo milijardu evra investicija mi smo presrećni, smatramo da smo među najuspešnijim zemljama, je li tako? S jedne strane, nemaju tu milijardu, s druge strane, ne mogu da povlače iz svojih centrala novac i to je sada... za nas je tako, sami sebe u stvari blokiramo tom nejasnom situacijom i nejasnim predstavljanjem krize. B92: Da li se razmišlja o tome da se ide na privremeno finansiranje, jer ne može da se dogovori oko budžeta. Trebalo bi da sutra bude to predloženo na sednici Vlade. MMF je otišao, oni su nam dali neke generalne smernice, ali postoji nekakav problem. Šta bi to značilo u ovom trenutku? Nikolić: Kad god se pomene budžet i usvajanje budžeta, ja se nikada ne brinem, zato što je novac potreban državi, odnosno potreban je partijama, odnosno ljudima koji predstavljaju partije u Vladi i u telima koja o tome odlučuju. Prema tome, oni će se dogovoriti, u pitanju je sigurno neka nagodba ko će šta, gde da se poslednje doterivanje mehanizma uradi i sve će biti u roku, nikada budžet nije kasnio, a i kada je kasnio postojale su one klauzule za privremeno finansiranje, ti instrumenti su korišćeni, tako da se oko toga ne treba uopšte da brinemo. Onima kojima je potreban novac, oni će usvojiti mere... B92: Da li i u kojoj meri sve nas treba da brine kurs evra, koji je sada ponovo skočio i šta to odražava? Nikolić: Kurs odražava oscilacije koje su se dogodile na tržištu, prvo ovo o čemu govorimo, da više nema dovoljno novca u bankarskom sistemu. Kada nema deviza dovoljno na našem međubankarskom tržištu uvek kurs oscilira, ali, setite se da su priče o kursu išle do toga da dinar treba da vredi, odnosno evro treba da vredi 120 dinara, a sada se brinemo oko margine u kojoj kurs ide do 90 dinara. Mislim, očigledno je da nema mnogo logike u ekonomskoj teoriji, pod znacima navoda, ili pričama koje prate sva ova događanja oko toga koliko zapravo dinar treba da vredi. Kurs će sigurno oscilirati, prema nekim, hajde da kažem, nezvaničnim informacijama koje ja imam, da je u ovim dogovorima sa MMF-om, da se išlo do neke procene da bi oscilacija mogla, margina u oscilaciji mogla da se kreće do 90 dinara, tako da znači te oscilacije možemo očekivati, ali u suštini je reč o tome kolika je ponuda deviza na međubankarskom tržištu, koliko se istrguje toga dana i ono što je najvažnije, mislim da Narodna banka Srbije interveniše s pravom zato što jeste da to ima implikacija druge vrste, da ne ulazimo sad u elaboraciju, ali svi ljudi koji vraćaju kredite u dinarima veoma dobro znaju šta znači kada sledećeg meseca treba da da 12 ili 13% za ratu više, a zamislite da je kurs stvarno 100 ili 120 koji bi to izdaci bili i koliko bi to bio udar na budžet svakog stanovnika. |
10:28
27
NOV
2008
| 0 | 0 | 1422 | 0 |
| NIVO II |
| „Ne treba imati iluzije da je to odmah dobijena bitka, nije, ali jeste vrlo ozbiljan pomak...mi smo ponovo na Savetu bezbednosti raspravljali o Kosovu, a zašto raspravljamo ako je Kosovo nezavisno za nekoga? Zašto nas uopšte zovu da mi govorimo o tome, zašto uopšte neko prihvata naših šest tačaka, ako mi nismo važni u toj igri...sad treba sledeći korak.... sledeća adresa na koju mi moramo da se fokusiramo je Brisel...Sada Brisel mora shvatiti da smo mi faktor. Mislim da oni shvataju, samo je sad to važno da materijalizujemo time što će odmrznuti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, time što će nam dati nekakav ubrzani put za pridruživanje Evropskoj uniji, time što će stabilizovati Srbiju kao takvu i omogućiti da ovaj narod malo bolje živi i da kao takav budemo konstruktivan partner Evropske unije i isto, sad mrzim tu frazu, ali faktor stabilnosti na Balkanu. Nema stabilnosti na Balkanu ne bude li Srbija stabilna, jednostavno, to je sad svima jasno“. |
| Gost: Oliver Ivanović, državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Posle više od pola godine rasprave o Euleksu ova misija će početi da se raspoređuje tokom decembra, jer je noćas po našem vremenu Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija glasao za to da misija bude pod ingerencijom Ujedinjenih nacija, da bude statusno neutralna, da ne primenjuje Ahtisarijev plan. Međutim, debata na temu šta je sakriveno iza prihvatanja Euleksa, posredno odricanje od Rezolucije 1244, tj. suvereniteta ili je ovo uvod u podelu, tek je dobila na zamahu. Na drugoj strani, prištinske vlasti kažu da će sarađivati sa Euleksom, ali na osnovu Ustava i plana Martija Ahtisarija. Kakav će u stvari efekat imati raspoređivanje Euleksa, kako se u stvari zove to što će se u albanskim sredinama tretirati Euleks na jedan, u srpskim na drugi način, neka su od pitanja za gosta Kažiprsta. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Ivanoviću, evo, na samom početku, juče je prihvaćen ovaj predlog od šest tačaka, Savet bezbednosti je glasao jednoglasno za to. Euleks bi trebalo da počne, kako je najavljeno, od decembra da radi. Kakav će konkretan efekat na terenu imati raspoređivanje te misije? Ivanović: Prvo, ne znamo kojom će se dinamikom raspoređivati, jer svako postavljanje datuma u ovakvoj situaciji je veštačko, znači, 2.decembar, 9. decembar, to sigurno nisu datumi za koje sa sigurnošću možemo tvrditi da će početi raspoređivanje Euleksa. Druga stvar je gde će se on raspoređivati, znači, on neće u srpskim sredinama, više nego očigledno, čak i da je odluka Saveta bezbednosti drugojačija, srpska zajednica doživljava Euleks prilično, kako da kažem, neprijateljski. Euleks je u prošlosti satanizovan kao takav, mada smo mi kao predstavnici... B92: Oprostite što vas prekidam, šta znači da se neće raspoređivati u srpskim sredinama? Ivanović: Pa, neće odmah, razume se, jer odluka Saveta bezbednosti ostavlja mogućnost da se Euleks rasporedi, ali je potrebno vreme da narod shvati da Euleks dolazi kao čisto tehnička misija, ono što smo govorili od samog početka, tj. da je moguće da se pojavi ukoliko prihvati naša tri uslova. Evo, na ovaj način je Savet bezbednosti u ime Euleksa prihvatio naše zahteve da to bude po Rezoluciji, da to bude statusno neutralno, znači da ne primenjuje Ahtisarijev plan. To je ono što smo tražili, dobili smo to. Znači, Euleks kao takav može bitno da pomogne da se stabilizuje srpska zajednica. B92: Kako? Ivanović: Pa, Unmik nije uspeo recimo, stub jedan ili sektor jedan koji se bavio pravosuđem i policijom nije baš uspešan. Ja kažem, do sada nisu uspeli da razreše nijedan od velikih zločina koji su etnički motivisani, a učinjeni su protiv Srba. I uvek u ovakvoj situaciji pomenem najmanje četiri zločina, to je Staro Gacko, 14 ubijenih, Podujevo, 12 ubijenih, ne znam, porodica Stolević u Obiliću i Goraždevac, dvoje dece ubijeno i nekoliko ranjenih. To su veliki zločini koji jednostavno nemaju... nikakav rezultat u tom smislu nisu postigli, da ne govorim o nizu drugih zločina kao i 17. martu 2004. godine, Unmik u tome nije uspeo. Ova misija dolazi kao prilično robusna misija, dolazi sa... B92: Šta znači robusna misija? Ivanović: Mnogo oštrija nego što je Unmik, Unmik dolazi u jednom konfuznom trenutku kada se još nije znalo ko, šta, gde, i oni dolaze da bukvalno donesu mir, tako da im prevashodni zadatak nije bio vladavina prava, nego donošenje mira i stabilnosti, zaustavljanje sukoba među etničkim zajednicama. I normalno, u tome su na početku imali mnogo problema po tom pitanju i oni su.. nisu obraćali pažnju na pravosuđe i policiju. Kad su postali svesni da tu postoje etnički motivi za zločin kao takav i da je on permanentan, znači, postali su svesni oni od prvog dana, kad su shvatili da će to nastaviti, oni jednostavno nisu mogli da prilagode svoju ulogu tome i izgubili su vreme. Kad jednom izgubite dizgine iz ruke, onda je teško to vratiti natrag i ja mislim da je Unmik jednostavno bio zastrašen svim pretnjama koje su kosovski Albanci suptilno, ali na vrlo osmišljen način upućivali prema predstavnicima međunarodne zajednice, kad god su oni pokušali da rešavaju etničke motive za zločine oni su govorili o mogućoj reakciji i o tome kako su patili. Znači, apsolutno su imali jedan jedini cilj da potpuno amortizuju svaku ideju o sprovođenju ozbiljne istrage po pitanju tih zločina o kojima sam govorio. B92: Šta praktično znači, kako će praktično na terenu po našoj zamisli da se ogleda ta statusna neutralnost, to što se Euleks neće ponašati u skladu sa Ahtisarijevim planom? Šta to praktično znači za nekog Srbina koji živi na Kosovu? Ivanović:To praktično znači da on ni na koji način neće pokušavati da Kosovo, Prištinu nametne kao centar odlučivanja, nego je više nego jasno da Euleks dolazi, raspoređuje se uz saglasnost Republike Srbije i Srbija se politički u tom smislu uvlači u igru. Šta to znači za običnog čoveka? On sad zna da ukoliko iz bilo kog razloga ne bude zadovoljan time kako se ta bezbednost sprovodi, pravna bezbednost, pravna sigurnost ili fizička bezbednost, on se može obratiti i Beogradu i Beograd može uticati, tako da kažem, na ponašanje Euleksa dole. Euleks će morati da uskladi svoje ponašanje i sa zahtevima Prištine, ali i sa zahtevima Beograda. B92: Kritičari odluke da se Euleks prihvati kažu da smo se mi posredno odrekli suvereniteta, odnosno Rezolucije 1244. Ivanović: To su po meni malo naivni zahtevi, pravo da vam kažem, jer ako neko očekuje da će sad Velika Britanija recimo ili SAD glasati za Rezoluciju Saveta bezbednosti, novu rezoluciju Saveta bezbednosti u kojoj će reafirmisati teritorijalni integritet Srbije, to se neće dogoditi, razume se, ali diplomatija je umetnost mogućeg. Znači, ne možete naterati ove zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova da se oni odreknu tog priznanja, ali im možete na ovaj način zapravo kroz Euleks, kroz dogovor u Savetu bezbednosti jednostavno, oni su reafirmisali Rezoluciju 1244, a ona nedvosmisleno govori o teritorijalnom integritetu Srbije. Prema tome, mi nismo mogli više dobiti od ovoga. Ovo govore ljudi koji su opozicija, ovo govore ljudi koji žele po svaku cenu da vlast, vladajuću koaliciju diskredituju i sasvim sigurno da ne mogu misliti tako. B92: Ali šta smo mi praktično dobili time što je usvojeno tih šest tačaka u pogledu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, šta je praktično posledica toga?Jer Kosovo je i dalje to što je bilo, i dalje ostaju priznanja, kao što kažete. Ivanović: Praktičan pomak je u tome što do ovih šest tačaka Srbija je bila potpuno van igre, mi smo imali period od 17. februara do današnjeg dana gde nas niko ni za šta nije pitao po pitanju Kosova. I onda sada odjedanput nas vraćaju u igru, odnosno vraćamo se mi sami u igru, jednom vrlo konstruktivnom, rekao bih dobro promišljenom političkom, mi dobijamo nekoliko pluseva, odluku Generalne skupštine o prihvatanju naše inicijative. Ne treba imati iluzije da je to odmah dobijena bitka, nije, ali jeste vrlo ozbiljan pomak. Sad je ovo drugi, mi smo ponovo na Savetu bezbednosti raspravljali o Kosovu, a zašto raspravljamo ako je Kosovo nezavisno za nekoga? Zašto nas uopšte zovu da mi govorimo o tome, zašto uopšte neko prihvata naših šest tačaka, ako mi nismo važni u toj igri? Znači, potpuno je pogrešna percepcija, to misle kosovski Albanci, misle oni koji su priznali nezavisnost. B92: Dobro, a kako Srbija treba da iskoristi tu važnost u igri, ako kažete da smo važni? Ivanović: Sigurno je da smo važni i ja sam siguran da sad treba sledeći korak. Ono što... sledeća adresa na koju mi moramo da se fokusiramo je Brisel sada. Sada Brisel mora shvatiti da smo mi faktor. Mislim da oni shvataju, samo je sad to važno da materijalizujemo time što će odmrznuti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, time što će nam dati nekakav ubrzani put za pridruživanje Evropskoj uniji, time što će stabilizovati Srbiju kao takvu i omogućiti da ovaj narod malo bolje živi i da kao takav budemo konstruktivan partner Evropske unije i isto, sad mrzim tu frazu, ali faktor stabilnosti na Balkanu. Nema stabilnosti na Balkanu ne bude li Srbija stabilna, jednostavno, to je sad svima jasno. B92: Sad hoćete da kažete da je Euleks bio jedan od uslova za ovo što kažete? Ivanović: Ne, ni slučajno, naprotiv, Euleks smo mi namerno odvojili od toga, to je deo koji se tiče jednog dela... deo rekao bih međunarodne aktivnosti na Kosovu i Metohiji koji mi smatramo... B92: Da, ali zašto bi Brisel onda na osnovu toga popustio? Ivanović: Ne treba Brisel da popušta, Brisel treba da shvati da je to interes, zajednički interes, ako je Brisel ozbiljno zainteresovan za stabilnost na Balkanu, on mora da zna da mora stabilizovati prvo Srbiju, to je osnovna stvar, odnosno, omogućiti da se mi sami stabilizujemo. Ne treba niko da nam u tom smislu ne znam kako pomaže, samo ne treba ni da nam odmaže postavljanjem novih uslova, jer bilo je i tih intencija, da se Euleks uslovi upravo tako kako ste vi danas postavili. Međutim, to je odbijeno automatski, to niko nije podržao. B92: S obzirom na činjenicu da će taj Euleks u albanskim sredinama funkcionisati na jedan način, u srpskim na drugi način, da li su onda u pravu oni koji kažu da u tome ima osnove za podelu Kosova? Ivanović: Ne, apsolutno ne, jer sudovi i policija, to su dva osnovna, dva bitna elementa Euleksove misije, i carina. Mi nastojimo da se mreža sudova proširi, mi nastojimo da se sudovi formiraju u onim sredinama koje će možda biti buduće opštine po reorganizaciji lokalne samouprave. Znači, imamo opštinski sud ili bar taj osnovni sud i u Ranilogu, Pasjanu i u Ranilogu i Patrešu, Vrbovcu, i nastojimo znači ispod, južno od reke Ibra da imamo pozitivne efekte ovoga što smo postigli danas. B92: Da, ali ako funkcioniše čak i sama misija na različite načine to znači da na neki način neguje paralelne svetove. Ivanović: To je tačno, to su dva pitanja, ova misija Euleks kao takva neće moći da deluje jednako na severu i jednako u srpskim sredinama u Pomoravlju, namerno to moram da ponovim, jer se ne radi samo o severu, nego se radi o svim srspkim sredinama, na isti način kao što deluje u Prištini. Prosto, mi ćemo uzeti Unmik, imaćemo Unmik kao posrednika za jedno izvesno vreme. Onoga trenutka kada Unmik, to je uostalom i Zanijer upravo tako objasnio, onoga trenutka kada srpska sredina bude prihvatila Euleks, odnosno budemo videli da oni deluju u skladu sa onim što su obećali, onda će spasti otpor prema njima i splasnuće potreba za Unmikom kao posrednikom. Onda će doći do rekonfiguracije Unmika. Za sada ja ne mogu da kažem da je smanjivanje broja zaposlenih u Unmiku rekonfiguracija. Ne, to je jedan jednostrani potez kojim se samo smanjuje broj zaposlenih, samim tim smanjuje se broj Unmikovih ljudi na terenu, ali to još uvek ne znači rekonfiguraciju. B92: Ali šta je onda strategija, ako ćemo mi u jednom trenutku prihvatiti Euleks kao i Albanci, da li mi prihvatamo onda na neki način integraciju, šta mi prihvatamo, šta je zapravo strategija? Ivanović: Strategija je, ako uopšte to možemo tako nazvati, prosto, situacija nam nameće određene poteze i to je ovo, da mi nećemo prihvatiti da mi budemo delovi institucija dokle god kosovski Albanci tvrde za sebe da imaju nezavisnu državu, mi ne možemo biti delovi tih institucija. Zato nam i u tom smislu Unmik pomaže, jer Unmik nam je jedan jedini posrednik, Unmik je jedini sagovornik, ako baš hoćete, i kao što ste čuli u izveštaju Ban Ki-Muna i stoji taj predlog šest tačaka, zapravo definišu tako naš odnos. Znači, imaćemo predstavnike Unmika po vertikali koji će jednostavno biti naš supervizor umesto Ministarstva za unutrašnje poslove Kosova ili Ministarstva pravosuđa Kosova. B92: Ali ako dobro razumem, znači, Srbi, srpska zajednica na Kosovu i sever i zajednica u enklavama, dakle, Srbi će i dalje živeti u svom paralelnom svetu, je li tako? Ivanović: To jeste ozbiljan problem, ja moram da kažem da... B92: Bez obzira na Euleks? Ivanović: Bez obzira... Ja samo kažem, postoji jedno nerazumevanje, znači Unmik zapravo nam pomaže da mi možemo biti deo nekakvog velikog sistema, a da istovremeno ne budemo integrisani u kosovske institucije koje predstavljaju institucije nezavisne države. B92: Što znači šta? Ivanović: Što znači samo da ćemo imati tu taj svoj poseban lanac komande, a da Euleks će vršiti superviziju, nadzor, on će samo vršiti nadzor svih infrastruktura, i onih koji su preko Unmika vezani, znači naših, i onih delova tih institucija koje su... među kojim, znači gde su kosovski Albanci, gde su direktno vezani za njihova ministarstva. S druge strane, moram da se vratim na tu temu, ja mislim da je to ozbiljna tema, to pitanje podeljenosti, to pitanje nedostatka komunikacije. To niko sad u ovom trenutku ne doživljava kao poseban problem, ali meni se čini da će za godinu ili dve to biti ozbiljan problem. B92: Čak je i Zanijer rekao u jednom trenutku sinoć - Hoću lični utisak da kažem, da je kosovsko društvo duboko podeljeno i da se živi u dva paralelna sveta . Ivanović: Čovek tog nivoa nema pravo na lično mišljenje i to mišljenje je službeno mišljenje, da vam odmah kažem da mi živimo u dva odvojena sveta to je tačno, i to je ono što će biti ozbiljan problem jer nedostatak komunikacije među dve etničke zajednice je doveo do konflikta, to je početak svega, to je početak kraja, tako da kažem i ovde može biti ozbiljan uzrok za sukobe, jer čim nemate komunikaciju nemate razumevanje. Nema razumevanja, to je blizu konflikta. Manji konflikti mogu prerasti u veći, ja i naslućujem da bismo, ukoliko ne uspostavimo bilo kakav kontakt sa kosovskim Albancima u naredne dve godine ili tri godine, mogli imati ozbiljne probleme ili će Srbi zbog nedostatka bilo kakve perspektive i zbog stalne opasnosti od takvog konflikta verovatno početi da odlaze u malo većem broju. B92: Ko će da uspostavi kontakt, da li je to Unmik, da li on treba da posreduje? Ivanović:Unmik i međunarodna zajednica moraju shvatiti kolika je opasnost od toga, jer ako to oni ne shvate onda mi imamo alternativu samo u nekakvim našim poslovnim ljudima koji su zadržali tu komunikaciju. Ja mislim da je taj svet biznis ljudi, ljudi iz biznisa mogao puno pomoći u tome i oni imaju jasan motiv, to je posao koji stvara određeni profit, ali to je isto komunikacija. Ja sem međunarodnih predstavnika dole, Unmik pre svega, ali i druge međunarodne organizacije koje će se naći na Kosovu i koje će imati ozbiljnije zadatke tamo ubuduće, kao što je OEBS, ja vidim još ovu poslovnu zajednicu, tako da kažem, i nevladin sektor. Moraju se očuvati ti kontakti, to je opasno, ljudi ne shvataju kolika je ta opasnost i to je samo pitanje momenta kad će dovesti do nižih, do čarki na nižem nivou, ali kad se jednom počne to događati onda svakako nije dobro ni za jednu zajednicu. B92. Kako vi zamišljate taj kontakt praktično? Ivanović: Pa, ja kažem, mi ga nemamo uopšte. B92: Ne biznis, ne govorim o biznisu. Ivanović: Vidite, Unmik... evo, sad da pomenem pitanje decentralizacije koju Albanci žele da sprovedu po Ahtisarijevom planu, a nas to ne interesuje, mislim, Ahtisarijev plan kao takav je generalno odbačen, iako normalno postoje elementi Ahtisarijevog plana koje bismo rado prihvatili ako bi ih Unmik prezentirao na jedan neutralni način. Ja sam pokušao u razgovoru na jednoj međunarodnoj konferenciji u Berlinu da razgovaram sa Piterom Fejtom i objasnio sam mu da ovo što on radi, što pokušava da sprovede decentralizaciju i Ahtisarijev plan zapravo može da uništi jednu strašnu ideju. Srbi neće učestvovati u toj decentralizaciji, do ovoga trenutka Vlada Srbije nije eksplicitno izašla sa jakim, snažnim stavom, ali ako Vlada Srbije bude rekla, uputila poruku kosovskim Srbima - to što radite to je sprovođenje Ahtisarijevog plana protiv čega smo mi, videli bi, sutradan više ne biste imali nijednog Srbina koji bi u tome učestvovao. Upozorio sam ga da greši zarad sitnih poena, da je uspešan u sprovođenju nečega što je on sebi zacrtao kao zadatak, može da uništi jednu dobru ideju. A ako Unmik preuzme da radi tu decentralizaciju i ako to bude potpuno statusno neutralno, ako se u tom smislu ne pojavljuje ministar za lokalnu samoupravu Kosova, onda mislim da Srbi će u većoj meri učestvovati i Vrbovac kao opština ili Klokot kao opština, to govorim o istom mestu, ili Parteš ili Ranilug, su jednostavno nešto što je nasušna potreba tih Srba. Kad se formiraju kao opštinske jedinice ili opštine, onda će one imati i policijsku stanicu, imaće verovatno i svoj sud, i to je ono što zaokružuje, tako da kažem, one osnovne potrebe, ali komunikacija mora da postoji. B92: Upravo to i pitam. Mogu oni da imaju sve svoje, ali moraju da komuniciraju. Ko treba da komunicira? Ivanović: Ja mislim da na lokalnom nivou Srbi moraju biti oslobođeni tog strašnog bremena odgovornosti, da ako kontaktiraju sa Albancima su onda izdajnici. Ne, ne, to na lokalnom nivou apsolutno ne stoji tako, ja mislim da oni moraju imati tu slobodu, a tu slobodu će prvo morati sami da izbore, a drugo, mislim da u tome moraju biti podržani na lokalnom nivou nešto što ni u kom smislu ne sme biti zloupotrebljeno da bi se situacija na Kosovu prikazala lepšom nego što stvarno jeste ili stvarala neka idilična slika o tome kako sve funkcioniše. Kosovski Albanci u međunarodnim institucijama pokušavaju stalno i na međunarodnim nastupima svojim, stalno pokušavaju da sliku prikažu boljom nego što jeste. To ste videli i sinoć, mislim, to ste videli.. odgovor našeg ministra je otprilike bio pravi, nemojte nam pričati o tome, jer to nije tako, dovoljno je da uključite televizor, pa ćete videti da je situacija dole mislim malo drugačija nego što to oni predstavljaju. Ali ja opet bih morao da se vratim na taj lokalni nivo, na tom lokalnom nivou postoji komunikacija i to je između komšija, između prvih suseda i tako dalje, ali ne u institucionalnom smislu. Znači, komunikacija sa centrom, sa Prištinom, sa Vladom koja ima svoju zastavu, himnu, šta ja znam šta sve nema i koja nastoji da sebe promoviše kao demokratsku vladu nezavisne države, ta komunikacija neće postojati i tu je Unmik onaj koji može da nam posluži kao posrednik. B92: Što znači šta praktično, mi kažemo Unmiku, Unmik kaže Tačiju? Ivanović: To je tako sada, šest tačaka su tako išle, mi smo imali kontakt sa Unmikom samo, ni sa kim drugim, Unmik je bio zadužen da komunicira i sa Tačijem, Unmik je bio zadužen da komunicira i sa Ivom de Kamarbonom, i sa Briselom i sa Vašingtonom, Njujorkom. Prema tome, Unmik je neophodan dole, Unmik jednostavno ne može da ode sa Kosova, prosto je neophodan svima, neophodan je Srbima jer mi nemamo drugu mogućnost da komuniciramo sa ovim drugim, da kažem, hajde, političkim predstavnicima, znači, ni Albancima ni ove dve misije za sada. Unmik je neophodan i Albancima, jer oni koji tvrde da stvarno žele da pomognu Srbima nemaju drugu mogućnost da komuniciraju direktno sa Srbima, kao što je Vlada Kosova, ona može da komunicira sa Srbima samo u tom smislu ako bude imala nekoga kao posrednika koji će biti prihvatljiv za kosovske Srbe. B92: Znači, Unmik će imati faktički sada, kako je Zanijer rekao, političku ulogu? Ivanović: Jeste, to je politička uloga i to otvara novo pitanje šta će onda raditi ICO, odnosno međunarodna civilna kancelarija, jer oni zapravo preklapaju svoje uloge. Ja mislim da se smanji manevarski prostor za međunarodnu civilnu kancelariju i mislim da Evropska unija i Njujork, znači Ujedinjenen nacije moraju razmisliti o tome da li nam takva misija uopšte treba. B92: Da, koliko je vama u Ministarstvu za Kosovo bitno kome će Euleks da podnosi izveštaj? Pošto Brisel tvrdi da će podnositi izveštaj njima, a Ban Ki-Mun kaže Ujedinjenim nacijama. Ivanović: Tu više nema dileme, to je možda bila dilema do juče, ali juče je Ban Ki-Mun zapravo svojim izlaganjem, svojom odlukom i jednoglasnim glasanjem u Savetu bezbednosti zapravo stvoren uslov da Euleks neizostavno podnosi izveštaj Njujorku. To je bila i naša ideja od samog početka, da se stvar vrati Njujorku, jer Evropska unija je jedna interesna zajednica koja donosi odluke uglavnom konsenzusom, ali spremaju se normalno da promenama Ustava stvore mogućnost da se glasa i većinom glasova. Mi tu imamo veoma nepovoljnu atmosferu, da imamo 27 zemalja. 22 su priznale nezavisnost Kosova, što znači da sa njima teško možemo naći zajednički jezik po pitanju Kosova. Savet bezbednosti je nešto drugo, to je najviša međunarodna organizacija i mi ćemo nastojati da sve ozbiljne stvari vezane za Kosovo rešavamo tamo, jer tamo, ne treba kriti, mi imamo dve zemlje koje imaju puno razumevanja za naše stavove i uopšte za međunarodno pravo, to je Rusija i Kina u ovom trenutku, i zašto bismo izgubili taj instrument koji nam omogućava da zadržimo aktivno i otvoreno zadržimo to pitanje za koje mislimo da je egzistencijalno važno za Srbiju uopšte. B92: Kada govorite o statusu Kosova često koristite reč tranzicioni status, a šta znači tranzicioni status? Ivanović: Pa, znate, ovo su predstavili.. Ahtisari je zapravo ovo predstavio kao konačni status Kosova, kosovski Albanci su to doživeli tako i oni su doskora mislili da je to stvarno konačni status. Sad postaje jasno da to ništa nije konačno, da je jasno da dokle god.... B92: Koliko razumem, oni i dalje misle da je konačno, ne vidim da.... Ivanović: Druga je stvar šta pričaju, a druga je stvar šta misle... B92: ... da drugačije kaže Nemačka. Ivanović: Samo, molim vas, recite, zašto neko ko je konačno nezavisan mora u Ujedinjenim nacijama, da bi od zemlje od koje se otcepio traži saglasnost za nešto kao što je misija Evropske unije, zašto bi to neko... Zašto Evropska unija jednostavno ne pošalje svoje ljude dole, zašto traži saglasnost od Srbije.... B92: Dobro. Šta je sledeći korak Srbije posle raspoređivanja Euleksa koji će biti statusno neutralan i neće sprovoditi plan Martija Ahtisarija? Ivanović: Srbija je uspela u tom smislu i sada Srbija mora da se koncentriše na domaće zadatke. Sada mi moramo rešiti pitanje našeg Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, što pre doći do statusa kandidata, Srbija mora da se koncentriše na svoju ekonomiju. B92: Šta je u pogledu Kosova naša sledeća ideja‚ šta je posle toga? Ivanović: Ovo je kao u šahu, sad možemo vući poteze, znači potez levo-desno, jer se ne može stvar pomeriti, niti mogu kosovski Albanci pomeriti stvar, niti možemo mi. Prosto, mi ne možemo ubediti ove 52 zemlje da se povuku, a kosovski Albanci ne mogu za sebe tvrditi da su nezavisni, jer u Ujedinjenim nacijama neće moći da se predstave kao takvi i dokle god je tako Srbija ima aktivnu ulogu. Što se Kosova tiče Srbija sad mora da se.... B92: Odnosno, status kvo? Ivanović: Jeste, to je status kvo, to je to, to nam je to za sada. Srbija sada.. mislim da se mi moramo koncentrisati sada na Srbe, na građane, jer očito je da kočnica u vratima su ovoga puta bili Srbi, oni su ti koji su stavili nogu i nisu dozvolili da se vrata u potpunosti zatvore. Mi smo sa 110, 120.000 ljudi koji dole žive zapravo poslali problem, ali i deo rešenja. Neizostavno je da se sada rešenje mora tražiti i to uključujući i kosovske Srbe, sve političke opcije koje dole žive i iz Srbije. To je ono što je sada fakat, ali ja ponavljam sada, sada moramo raditi nešto da se ta zajednica stabilizuje, srpska zajednica dole stabilizuje. Mi sad moramo uraditi nešto i međunarodna zajednica mora nešto uraditi... |
Ukoliko i ti želiš da objavljuješ svoju muziku ili radio emisije, predstavi nam se i dobićeš tu mogucnost
Objavi nov audio