12:23
30
JUN
2011
| 0 | 0 | 1276 | 0 |
10:59
28
JUN
2011
15:20
23
JUN
2011
11:38
22
JUN
2011
| 0 | 0 | 1262 | 0 |
11:42
21
JUN
2011
| 0 | 0 | 848 | 0 |
12:35
16
JUN
2011
| 0 | 0 | 1195 | 0 |
10:29
15
JUN
2011
| 0 | 0 | 1259 | 0 |
10:10
13
JUN
2011
11:03
09
JUN
2011
| 0 | 0 | 1063 | 0 |
10:40
08
JUN
2011
10:55
06
JUN
2011
10:56
02
JUN
2011
10:29
31
MAJ
2011
11:16
30
MAJ
2011
11:06
26
MAJ
2011
11:08
25
MAJ
2011
| 0 | 0 | 697 | 0 |
10:30
24
MAJ
2011
| 0 | 0 | 896 | 0 |
10:33
23
MAJ
2011
| 0 | 0 | 962 | 0 |
12:48
19
MAJ
2011
10:25
18
MAJ
2011
| 0 | 1 | 1786 | 0 |
11:17
17
MAJ
2011
10:21
16
MAJ
2011
10:17
12
MAJ
2011
11:24
11
MAJ
2011
| 0 | 0 | 955 | 0 |
10:26
10
MAJ
2011
10:02
09
MAJ
2011
10:32
05
MAJ
2011
| 1 | 1 | 1418 | 0 |
11:54
28
APR
2011
11:07
27
APR
2011
10:34
26
APR
2011
11:58
20
APR
2011
10:36
12
APR
2011
10:25
07
APR
2011
11:37
06
APR
2011
10:09
04
APR
2011
10:10
31
MAR
2011
10:37
30
MAR
2011
| 0 | 0 | 1072 | 0 |
10:09
29
MAR
2011
| 0 | 0 | 1025 | 0 |
10:09
28
MAR
2011
| 0 | 0 | 899 | 0 |
10:13
24
MAR
2011
| 0 | 0 | 1441 | 0 |
12:16
23
MAR
2011
10:59
22
MAR
2011
| 0 | 0 | 1571 | 0 |
10:15
21
MAR
2011
10:22
17
MAR
2011
| 3 | 1 | 1520 | 0 |
10:28
15
MAR
2011
10:19
14
MAR
2011
10:31
10
MAR
2011
09:32
07
MAR
2011
| 0 | 0 | 964 | 0 |
10:29
03
MAR
2011
10:41
28
FEB
2011
| 0 | 0 | 1720 | 0 |
10:48
23
FEB
2011
10:18
22
FEB
2011
11:48
21
FEB
2011
11:13
17
FEB
2011
10:41
15
FEB
2011
10:48
14
FEB
2011
10:04
08
FEB
2011
10:41
07
FEB
2011
10:20
03
FEB
2011
10:47
02
FEB
2011
10:35
01
FEB
2011
10:48
31
JAN
2011
| 0 | 0 | 1317 | 0 |
10:47
27
JAN
2011
| 0 | 0 | 919 | 0 |
10:33
26
JAN
2011
10:54
25
JAN
2011
11:53
20
JAN
2011
10:30
19
JAN
2011
11:30
18
JAN
2011
11:08
17
JAN
2011
11:05
13
JAN
2011
10:56
12
JAN
2011
12:07
11
JAN
2011
10:17
10
JAN
2011
11:07
30
DEC
2010
| 1 | 1 | 1307 | 0 |
10:33
29
DEC
2010
10:07
28
DEC
2010
10:25
27
DEC
2010
| 1 | 0 | 995 | 0 |
17:41
23
DEC
2010
| 4 | 3 | 3388 | 0 |
10:35
22
DEC
2010
10:41
21
DEC
2010
10:47
20
DEC
2010
11:22
16
DEC
2010
| 0 | 0 | 881 | 0 |
11:07
15
DEC
2010
10:10
14
DEC
2010
10:13
13
DEC
2010
10:22
08
DEC
2010
| 0 | 0 | 878 | 0 |
10:26
07
DEC
2010
10:24
02
DEC
2010
10:22
01
DEC
2010
| 0 | 0 | 1256 | 0 |
10:36
29
NOV
2010
| 0 | 0 | 980 | 0 |
10:15
24
NOV
2010
10:23
23
NOV
2010
| 0 | 0 | 657 | 0 |
19:30
22
NOV
2010
11:13
18
NOV
2010
10:19
17
NOV
2010
10:13
16
NOV
2010
10:22
09
NOV
2010
10:05
04
NOV
2010
10:08
02
NOV
2010
| 0 | 0 | 679 | 0 |
10:20
01
NOV
2010
| 0 | 0 | 1000 | 0 |
10:09
28
OKT
2010
| 0 | 0 | 855 | 0 |
10:08
27
OKT
2010
| 0 | 0 | 897 | 0 |
10:36
26
OKT
2010
10:16
25
OKT
2010
10:41
21
OKT
2010
10:21
20
OKT
2010
10:20
19
OKT
2010
11:10
18
OKT
2010
10:44
13
OKT
2010
10:32
07
OKT
2010
10:56
06
OKT
2010
10:32
05
OKT
2010
| 0 | 0 | 1342 | 0 |
10:58
30
SEP
2010
10:34
29
SEP
2010
| 0 | 1 | 1160 | 0 |
10:08
27
SEP
2010
10:45
23
SEP
2010
11:32
21
SEP
2010
| 0 | 0 | 1034 | 0 |
10:31
20
SEP
2010
| 0 | 0 | 960 | 0 |
10:29
15
SEP
2010
| 0 | 0 | 1017 | 0 |
17:15
14
SEP
2010
10:15
13
SEP
2010
10:27
09
SEP
2010
| 0 | 0 | 1283 | 0 |
11:05
08
SEP
2010
10:11
07
SEP
2010
| 0 | 0 | 782 | 0 |
10:39
01
JUL
2010
| 0 | 0 | 1141 | 0 |
11:31
30
JUN
2010
| 0 | 0 | 698 | 0 |
10:09
29
JUN
2010
10:16
28
JUN
2010
10:33
24
JUN
2010
| 0 | 0 | 760 | 0 |
10:18
23
JUN
2010
11:19
22
JUN
2010
| 0 | 0 | 819 | 0 |
10:53
16
JUN
2010
11:41
15
JUN
2010
10:08
14
JUN
2010
11:15
10
JUN
2010
| 0 | 0 | 744 | 0 |
18:21
09
JUN
2010
10:13
07
JUN
2010
10:45
02
JUN
2010
| 0 | 0 | 437 | 0 |
10:30
01
JUN
2010
10:10
31
MAJ
2010
10:13
27
MAJ
2010
| 0 | 0 | 657 | 0 |
10:25
26
MAJ
2010
| 0 | 0 | 562 | 0 |
12:02
25
MAJ
2010
10:44
24
MAJ
2010
| 0 | 0 | 667 | 0 |
12:02
19
MAJ
2010
11:04
18
MAJ
2010
10:16
13
MAJ
2010
11:18
12
MAJ
2010
| 0 | 0 | 566 | 0 |
11:19
11
MAJ
2010
10:13
10
MAJ
2010
11:38
06
MAJ
2010
11:44
05
MAJ
2010
| 0 | 1 | 1615 | 0 |
10:39
03
MAJ
2010
| 0 | 0 | 463 | 0 |
10:40
28
APR
2010
12:33
27
APR
2010
12:09
21
APR
2010
11:42
20
APR
2010
11:24
15
APR
2010
11:02
14
APR
2010
11:41
13
APR
2010
| 2 | 0 | 751 | 0 |
10:33
12
APR
2010
| 4 | 1 | 1626 | 0 |
18:10
08
APR
2010
12:49
07
APR
2010
11:04
06
APR
2010
11:35
05
APR
2010
12:16
01
APR
2010
| 0 | 0 | 1015 | 0 |
12:59
25
MAR
2010
10:37
24
MAR
2010
10:34
23
MAR
2010
10:18
22
MAR
2010
12:00
18
MAR
2010
12:59
17
MAR
2010
| 0 | 0 | 588 | 0 |
11:37
16
MAR
2010
10:29
15
MAR
2010
| 1 | 0 | 616 | 0 |
Tema: cene, plate, poskupljenja i potrošacka korpa
11:52
11
MAR
2010
12:38
10
MAR
2010
10:30
09
MAR
2010
11:00
04
MAR
2010
11:13
01
MAR
2010
11:11
25
FEB
2010
10:56
22
FEB
2010
11:00
18
FEB
2010
10:48
17
FEB
2010
12:52
15
FEB
2010
| 0 | 0 | 243 | 0 |
11:33
11
FEB
2010
12:06
10
FEB
2010
10:13
09
FEB
2010
10:27
08
FEB
2010
10:32
03
FEB
2010
10:28
01
FEB
2010
| 0 | 0 | 512 | 0 |
11:08
28
JAN
2010
| 0 | 2 | 611 | 0 |
11:41
27
JAN
2010
10:45
26
JAN
2010
10:16
21
JAN
2010
10:44
20
JAN
2010
| 0 | 0 | 421 | 0 |
12:05
13
JAN
2010
12:14
12
JAN
2010
11:23
11
JAN
2010
| 0 | 0 | 1160 | 0 |
10:15
31
DEC
2009
| 1 | 0 | 562 | 0 |
11:25
28
DEC
2009
| 1 | 0 | 710 | 0 |
Tema: Srbija i Hrvatska, posle predsedničkih izbora u komšiluku
12:05
24
DEC
2009
12:15
23
DEC
2009
| 1 | 0 | 566 | 0 |
10:12
21
DEC
2009
| 1 | 0 | 464 | 0 |
10:33
17
DEC
2009
10:18
14
DEC
2009
11:30
08
DEC
2009
| 0 | 0 | 674 | 0 |
10:10
07
DEC
2009
11:09
03
DEC
2009
| 1 | 0 | 541 | 0 |
11:38
02
DEC
2009
10:41
01
DEC
2009
10:55
25
NOV
2009
12:07
24
NOV
2009
| 2 | 0 | 504 | 0 |
10:15
23
NOV
2009
10:31
19
NOV
2009
11:25
18
NOV
2009
| 0 | 0 | 516 | 0 |
10:19
17
NOV
2009
| 0 | 0 | 517 | 0 |
09:00
16
NOV
2009
10:44
12
NOV
2009
10:20
11
NOV
2009
| 0 | 0 | 519 | 0 |
11:23
10
NOV
2009
10:30
05
NOV
2009
11:21
04
NOV
2009
11:31
02
NOV
2009
| 0 | 0 | 336 | 0 |
10:12
27
OKT
2009
10:49
26
OKT
2009
| 1 | 0 | 412 | 0 |
10:14
22
OKT
2009
| 0 | 1 | 482 | 0 |
11:15
21
OKT
2009
11:01
20
OKT
2009
11:58
19
OKT
2009
11:55
15
OKT
2009
11:12
13
OKT
2009
10:37
12
OKT
2009
10:39
08
OKT
2009
11:08
07
OKT
2009
| 0 | 0 | 1737 | 0 |
10:56
06
OKT
2009
| 0 | 0 | 410 | 0 |
10:29
05
OKT
2009
10:55
01
OKT
2009
10:40
29
SEP
2009
10:57
23
SEP
2009
10:17
22
SEP
2009
10:41
21
SEP
2009
11:00
16
SEP
2009
10:29
14
SEP
2009
11:14
24
JUN
2009
11:04
22
JUN
2009
| 1 | 0 | 633 | 0 |
11:40
18
JUN
2009
12:07
17
JUN
2009
10:48
16
JUN
2009
10:19
15
JUN
2009
| 1 | 0 | 501 | 0 |
11:14
10
JUN
2009
11:08
09
JUN
2009
12:07
08
JUN
2009
11:13
04
JUN
2009
| 0 | 0 | 593 | 0 |
11:14
01
JUN
2009
10:36
28
MAJ
2009
10:22
25
MAJ
2009
12:41
20
MAJ
2009
10:40
18
MAJ
2009
11:30
14
MAJ
2009
10:50
13
MAJ
2009
| 1 | 0 | 340 | 0 |
10:43
12
MAJ
2009
10:50
11
MAJ
2009
11:24
07
MAJ
2009
| 0 | 0 | 496 | 0 |
11:12
04
MAJ
2009
12:29
30
APR
2009
10:27
29
APR
2009
10:41
28
APR
2009
| 0 | 0 | 330 | 0 |
10:38
27
APR
2009
12:32
23
APR
2009
10:38
21
APR
2009
| 0 | 0 | 445 | 0 |
11:22
16
APR
2009
11:15
15
APR
2009
| 3 | 1 | 771 | 0 |
10:21
08
APR
2009
10:18
07
APR
2009
| 0 | 0 | 481 | 0 |
10:47
06
APR
2009
10:24
02
APR
2009
10:56
01
APR
2009
10:18
30
MAR
2009
| 1 | 0 | 568 | 0 |
11:09
26
MAR
2009
10:19
25
MAR
2009
10:15
24
MAR
2009
10:19
23
MAR
2009
10:42
19
MAR
2009
| 1 | 0 | 627 | 0 |
10:57
18
MAR
2009
10:16
17
MAR
2009
| 1 | 1 | 577 | 0 |
10:19
16
MAR
2009
10:25
12
MAR
2009
10:26
11
MAR
2009
10:31
10
MAR
2009
| 1 | 0 | 563 | 0 |
10:36
09
MAR
2009
| 0 | 0 | 504 | 0 |
10:28
04
MAR
2009
11:00
03
MAR
2009
10:17
02
MAR
2009
| 0 | 0 | 544 | 0 |
09:30
25
FEB
2009
| 0 | 0 | 625 | 0 |
Glad gladnih i sitost sitih |
| „Srbija mora u Evropu, ja verujem da veliki broj ljudi razmišlja o tome na... način - -treba otići u neku poslovnicu avionsku ili na železničku stanicu, kupiti kartu za Srbiju da se provoza do Evrope. E, ne ide se tako u Evropu... Evropska unija insistira na ravnomernom razvoju Srbije. Evropska unija neće da primi Srbiju u Evropu u kojoj tri četvrtine u ovom trenutku finansijskog kapitala se vrti u beogradskom krugu dvojke. Evropska unija insistira da se stvori lanac evroregija po Srbiji, Evropska unija insistira na maksimalnom stepenu lokalne samouprave po Srbiji, otvaranju tajnih dosijea, donošenju zakona o povraćaju otete imovine itd, itd. Jesu li to uslovi koji ponižavaju Srbiju? Ili su ovo uslovi u interesu budućnosti ovog naroda...mi moramo da donesemo jednom jednu jasnu odluku - jesmo li mi za Evropu. Ako jesmo za Evropu onda moramo bezuslovno zemlju evropeizovati, a ne može i tamo i ovamo... ako smo svuda pomalo onda nismo nigde stigli. Naš prioritet mora biti Evropa... hoću jaku Srbiju, samo jaka Srbija kao država može da se vrati na svoje Kosovo. Kako Srbija može postati jaka - samo tako što će ući u Evropsku uniju i NATO pakt, nijedan drugi put neće napraviti jaku Srbiju. Ja sam za jaku Srbiju, jer samo ona može da se vrati na Kosovo.“ |
| Gost: Vuk Drašković,lider SPO i bivši šef diplomatije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst Radija B92, ja sam Danica Vučenić. Slučaj Kovačević pored brojnih spoljnopolitičkih otvorio je i unutrašnja pitanja, od slobode medija, debate o Zakonu o klasifikaciji tajnih podataka, odgovornosti u Ministarstvu spoljnih poslova, pitanja poštovanja prava građana na informisanost. Tek sada se otvaraju putem nezvaničnih, a ne zvaničnih izvora pitanja o kojima javnost nije mesecima obaveštena. Blic piše da državni činovnici peru ruke od skandala i da je Kovačević po povratku znao da neće biti vraćen, te da će dobiti godinu dana uslovno. Borba postavlja pitanje odgovornosti u centrali Ministarstva spoljnih poslova. Ministar Dačić ima primedbu na medije, jer, kako kaže, moguće je da Sjedinjene države odustanu od razgovora zbog pisanja medija o slučaju Kovačević, te da tužilaštvo nije izdalo nalog da se istražuje po Vladi o odavanju državne tajne. Kada govorimo o slučaju Kovačević postavlja se i pitanje da li je reč o težem spoljnopolitičkom ili unutrašnjem skandalu. Dilema je koju ćemo postaviti pred današnjeg gosta gospodina Vuka Draškovića, koji je i bivši šef diplomatije, dobro jutro, hvala što ste ovde. Pre svega ovoga, gospodine Draškoviću, prosto imam potrebu da postavim pitanje, da Vas zamolim za komentar sinoćnjeg događaja u Sava Centru, kada je zabranjena dogovorena konferencija za novinare Gej strejt alijanse i kada je direktor Sava Centra rekao to što je rekao. Drašković: Rado i lako ponavljamo parolu - Srbija u Evropi, pa postavimo sebi pitanje da li bi tako nešto što se desilo u Sava Centru bilo moguće u jednoj Britaniji, u jednoj Nemačkoj, u jednoj Francuskoj ili bilo kojoj evropskoj zemlji. Time sam ja odgovorio na Vaše pitanje, a dodao bih i ovo, za svaku sam i svačiju slobodu do granice, naravno, da se ne ugrožava sloboda drugih. Ne vidim da bi ta parada koja je tamo bila najavljena ugrožavala bilo čiju slobodu. B92: To govori o tome koliko smo neiskreni u poštovanju.. u kako da kažem, deklarativnom izjašnjavanju za evropske vrednosti ili o tome da nismo spremni da ih prihvatimo, po Vašem sudu? Drašković: Nismo spremni da ih prihvatimo ili većinu tih vrednosti nismo spremni da prihvatimo, a kad kažemo - Srbija mora u Evropu, ja verujem da veliki broj ljudi razmišlja o tome na taj način - treba otići u neku poslovnicu avionsku ili na železničku stanicu, kupiti kartu za Srbiju da se provoza do Evrope. E, ne ide se tako u Evropu. B92: E, sada, koliko po Vašem sudu, da postavim pitanje o glavnoj temi, je ovaj slučaj oko Miladina Kovačevića, odnosno tu je više slučajeva koliko razumem, da li je to po Vama teži spoljnopolitički ili unutrašnji politički problem? Drašković: Pa, postao je i spoljnopolitički i unutrašnje politički, a nije trebalo da bude ni jedno ni drugo. Naši odnosi sa Sjedinjenim državama su i bez slučaja Kovačević spali na najnižu tačku posle 2000. godine. I onda, potpuno nepotrebno ionako delikatni odnosi Srbije i Sjedinjenih država su nepotrebno zategnuti oko ovoga što se događalo sa Miladinom Kovačevićem. B92: Koliko je jedan konzul, Vi ste bili šef diplomatije, u svom delovanju samostalan ili zamenik konzula u ambasadi bilo koje zemlje? Dakle, da li je moglo do toga da dođe, a da to nije znala centrala? Drašković: Pa, nikada ne može biti samostalan da krši zakon države u kojoj živi i da krši naš zakon. Konzularna diplomatska predstavništva su diplomatska predstavništva i moraju da poštuju i međunarodne, odnosno pre svega međunarodne norme, diplomatske konvencije. I ja moram da kažem da je država Srbija preko svog konzulata u Njujorku dala garancije američkoj državi da će se Miladin Kovačević pojaviti pred američkim sudom tog i tog dana i da je država Srbija uplatila i kauciju kao pokriće toj garanciji. E, prema tome, ne postoji nijedna činjenica koja je smela da omete realizovanje ove preuzete reči države. Drugim rečima, Kovačević je morao da se pojavi predviđenoga dana pred američkim sudom. B92: E, sad, koliko se lanac odgovornosti onda završava na dva konzula, zameniku konzula i konzulu po Vašem mišljenju? Da li se tu završava lanac odgovornosti, s obzirom da je država garantovala? Drašković: Odgovornost, mislim, država se onda upustila u neke poteze koji ne priliče državi nego paradržavi, pa je posle date garancije... B92: Na koje konkretno mislite? Drašković: Pa, mislim na taj potez da je posle toga falsifikovana putna isprava za Kovačevića sa potpuno lažnim podacima i omogućilo mu se da pobegne u Srbiju. To je nedopustivo, međutim, i u tom trenutku je država mogla da otkloni posledice, eto, recimo, nezakonitog, naopakog delovanja svog činovnika, predstavnika u konzulatu, nažalost, to se nije desilo. Ovde su zagraktali svi patrioti da je taj momak heroj, da je on osvetnik, da tako i treba, prebiti Amera i onda otići u Srbiju i naći slobodno utočište. Baratalo se time da smo sada nemoćni, da mi više ne možemo njega da isporučimo bez obzira što je država falsifikovala putne isprave i napravila tešku povredu Bečke konvencije, čiji je potpisnik. Pa se pričalo da naš Ustav je iznad svega, a da naš Ustav zabranjuje isporučivanja naših građana. Pre svega, to nije tačno, u našem Ustavu, kažimo jednom da je laž i da govore neistinu svi koji govore da Ustav zabranjuje isporučivanje. Ne zabranjuje, čak i da zabranjuje, u ovom slučaju ne bi se radilo o isporučivanju nego u vraćanju u pređašnje stanje. B92: Koji je to mehanizam vraćanje u pređašnje stanje? Šta bi se dogodilo? Drašković: Pa, mehanizam je bio taj da jednostavno taj momak odavde ovde kad je došao bude izručen američkom sudu kao što se država obavezala. Međutim, od toga nije bilo ništa, mediji u Americi su podigli veliku buku. Kad? Ne posle tuče, ne kada se Kovačević našao u pritvoru, čak američki tužilac, prema mojim saznanjima nudi nagodbu advokatu Kovačevićevom. U početku, dok je on bio u Americi, to je bilo šest meseci zatvora. Tu je nagodbu trebalo prihvatiti, i država je onda morala da se stara o njegovim uslovima za tih šest meseci u zatvoru. To je zadatak države, tih šest meseci davno bi prošlo, Miladin Kovačević bi danas bio na slobodi, nastavio bi studije u Americi, niti bi bilo unutrašnje političkog problema, niti bi bio spoljnopolitičkog problema. Ničeg ne bi bilo ni da smo ga po prebacivanju u zemlju izdavanjem lažnih isprava vratili na zahtev američke strane u Ameriku. Opet ne bi bilo ni spoljnopolitičkog.... B92: Možete li da procenite zašto to nije urađeno, zašto to država nije uradla? Drašković: Pa, žalosno je naprimer da, ja nisam video skoro nijednoga našeg pravnika da je rekao da nikakav Ustav nije prepreka da država ispuni svoju obavezu datu preko konzulata u Njujorku američkoj državi. Osim toga, postalo je politički u jednom trenutku jako profitabilno da se taj momak... tuča, toliko se tuča dešava na studijama, Miladin Kovačević nije bio nikakav kriminalac pre toga, taj momak nije ni sada kriminalac, a zapravo je njegov život sada uništen. Uništen je ovakvim postupkom i države i patriota ovde u državi koji su ga proglasili za... B92: Pa, dobro, i on je punoletan, zna šta radi. Drašković: Pa, jeste, ali sada je upropašćena porodica onoga Štajnhauera, a sada je dodatno upropašćena i porodica Miladina Kovačevića. To su mirni, dobri ljudi njegovi roditelji i njihova drama je strašna sada, ali mislim da nesreća u kojoj se našao Miladin i ta porodica, pre svega je nesreća onih koji su od momka napravili ovde zvezdu. Od jednog postupka koji nije nikako bio za veličanje napravili su herojsko delo, pa su toga momka naterali da dodatno paradira ovde po zemlji. Nije to sigurno bila njegova volja, to je bila volja njegovog advokata, to je bila volja patriotskih partija koje su ga vodale i po Skupštini, što je izazvalo dodatnu ozlojeđenost porodice prebijenoga u Americi studenta i američke Vlade. I sada, kada treba da se nađe izlaz iz ovakve situacije odjednom pitanje - a šta mi sada da radimo, pa ne vredi to milion dolara. Pa, ne vredi milion dolara, ali koji je izlaz sada? Uslovi za Miladina Kovačevića sada u Americi su daleko gori nego u trenutku kada je sud nudio nagodbu. Mada... B92: Međutim, da li je tu ključ priče Miladin Kovačević ili odnos države prema svemu tome, odnosno naši odnosi sa Sjedinjenim državama? Drašković: Država je dala garancije, država je morala.. .nie ispunila svoje garancije i svako prebacivanje odgovornosti na nekoga drugoga je besmisleno. B92: Kako je moguće po Vašoj proceni, bili ste u diplomatiji, bili ste šef diplomatije, da jedan konzul ili vicekonzul, oni su sada u nekakvom postupku, ne mogu da procene, kakve su to diplomate koje ne mogu da procene šta će da izazove činjenica izdavanja lažnog ili drugog putnog lista kada smo dali garanciju da taj čovek neće napustiti zemlju? Drašković: Generalni konzul po svoj prilici nije ni znao o čemu se radi, a taj službenik da li je to uradio sam na svoju volju, na svoju ruku ili je konsultovao nekoga u Beogradu ja to ne znam i u to neću da se upuštam. Da je konsultovao bilo koga i da mu je dao naopaki savet, to se moralo otkloniti, čak i po Miladinovom prebacivanju u zemlju. Pa, i u ovom trenutku povraćaj u pređašnje stanje je jedan od izlaza, i onda nestaje i unutrašnje političkih problema i spoljnopolitičkih problema, malo u dramatičnijoj situaciji. B92: Šta znači tačno povraćaj na pređašnje stanje sada u ovom trenutku? Drašković: To znači isporučivanje američkom sudu, mada... B92: Mislite da za to ima ovde, da kažem...? Drašković: Slušajte, ja govorim, ne bi to bilo isporučivanje, ne bi to bilo izručenje, nego naprosto se kaže - u momentu kada se to i to desilo taj momak je bio u Americi, bila je tuča, prebio je jednog čoveka, uhvatio ga je američki sud, ukoliko američka strana i dalje na tome insistira. Međutim, dodatno se sada komplikuje što se država posle svega upustila u pregovore sa američkom državom, pa je prihvatanjem tih pregovora o eventualnom suđenju, bar tako saznajem iz medija, u Srbiji i plaćanjem nadoknade porodici ovoga pretučenoga Štajnhauera. I američka država prihvatila da se zapravo ne poštuje obaveza koja je data u momentu kada je data kaucija da Kovačević izađe iz pritvora. B92: Što implicira kakav zaključak? Drašković: Pa, videćemo, nije moje, ja samo govorim činjenice. Dok sam ja bio ministar spoljnih poslova, moram to da kažem, nije se desilo ništa slično, što uopšte ne znači da je ovaj ministar spoljnih poslova znao, sigurno nije znao, ali se to moglo na vreme otkloniti. B92: Da li to govori, ovaj slučaj govori o kadrovima koji idu u našu diplomatiju, u konzulate? Drašković: O kadrovima sada... sad ćemo za konzula u Njujorku da šaljemo člana Srpske akademije nauka... To je opet skretanje na periferiju, pažnje na periferiju. Suština je u tome da je država u jednom trenutku prihvatila poziciju da bude paradržava, pričama da naš Ustav zabranjuje isporučivanje, neću više da ponavljam, to nije tačno, niti bi to bilo isporučivanje. B92: Kako razumete ovu odluku da se stavi oznaka državne tajne na ove razgovore? Drašković: Pa, to je besmisleno, to je besmisleno, a naročito je... B92: A zašto je besmisleno? Drašković: Pa, naročito je besmisleno ići i istraživati sada po redakcijama odakle vam vest. Pa, sigurno da nije ta odluka o pregovorima sa američkom Vladom doneta u bilo kojoj redakciji u Srbiji, nego na sednici Vlade. Pa, ako hoće da istražuju ko je to doturio medijima neka onda imaju poligraf, pa neka zovu ministre na poligraf. B92: Da, koliko razumem, tužilac još nije izdao nalog za istragu u Vladi, odnosno prisutnima, tako ministar Dačić kaže. Drašković: Ovim samim povodom treba da se otvori i pitanje šta sve može biti proglašeno državnom tajnom. Po meni državnom tajnom može da bude proglašeno samo neka informacija ili neka odluka koja štiti bezbednost države i nacionalne i državne interese. B92: Da li na bilo koji način ova stvar štiti, odnosno ugrožava ukoliko se objavi bezbednost, po Vašem sudu? Drašković: Pa, vidimo kako štiti, izazvala je plimu nezadovoljstva, unutrašnjeg nezadovoljstva u zemlji. Ne verujem da je to unutrašnje nezadovoljstvo državni interes. B92: Da li je odluka da se stavi državna tajna na ovakvu jednu priču neozbiljna odluka Vlade, po Vašem sudu, da li je to neozbiljno što su učinili ili je po Vašem sudu, težina slučaja takva da ona zaslužuje oznaku koja se zove tajna i koja...? Drašković: Ne zaslužuje tu oznaku, ni državne tajne, ni službene tajne. Mislim da je najbolje bilo kazati - našli smo se u teškoj situaciji, Amerikanci neće da nam daju nekih 60 miliona dolara pomoći koja nam sleduje, gledamo da nađemo sada izlaz iz svega ovoga gde smo se našli, a našli smo se našom krivicom, a ne američkom krivicom, pa eto, vodimo pregovore, pokušavamo da se dogovorimo na taj i na taj način. I to bi onda ljudi razumeli. B92: Kakva je, gospodine Draškoviću, kada formalno gledamo, kakva mora da bude komunikacija između centrale u Beogradu i jedne ambasade, odnosno jednog konzulata u bilo kojoj zemlji? Drašković: Pa, normalna radna komunikacija. B92: Šta to znači? Drašković: Pa, neću ja sada ovde da se ponašam kao neko ko je tri godine bio šef konzulima, ja sam bio ministar spoljnih poslova. Konzuli sami znaju, postoji pravilnik o radu, šta moraju tamo da rade. Oni su tamo na usluzi našim građanima koji rade u Sjedinjenim američkim državama i pri tome moraju poštovati naše propise i moraju poštovati diplomatske konvencije i moraju poštovati propise zemlje domaćina. Nema tu mnogo filozofije, sada se iz ničega pokušava stvoriti nešto. B92: Koliko je ministar Dačić u pravu kada kaže da bi ovo sada što mediji rade, pisanje medija moglo da ugrozi te pregovore, pisanje srpskih medija, pregovore o rešenju... izlazu iz ove situacije? Drašković: Nisam o tome razmišljao. Ja sam čuo jednu drugu njegovu izjavu, da misli da taj mladić, govorim o Kovačeviću, treba da odgovara pred bilo kojim sudom jer je kriv, i to je u redu. B92: Pa, dobro, ali treba i krivica da se utvrdi prvo valjda. Drašković: Pa, mislim, krivica... mene najviše u celoj sada stvari posle svega ovoga što sam rekao nervira ova hipokrizija onih u Srbiji koji su prvo toga momka kad je došao u Srbiju proglasili za heroja i sada ti isti zapravo vode jednu hajku protiv njega. Pa, nemojte da idemo u detalje. Na naslovnim stranama tolikih medija sada je Kovačević monstrum, a pre samo nekoliko dana bio je heroj i osvetnik, osvetnik Kosova, osvetnik NATO bombardovanja, osvetnik svih zločina istorijskih i velikih zločina Amerike prema srpskom narodu. Mislim da se i srpski takozvani patriotizam koji je za mene uvek bio nakazni patriotizam sada uslikao na pravi način. U celoj ovoj stvari koja je ma koliko neprijatna, eto, to slikanje tog nakaznog srpskog patriotizma je dobra strana ovoga slučaja. B92: Zašto je dobra? Drašković: Pa, dobra je, mislim da porodica Miladina Kovačevića i on sam bi danas bili mnogo u boljoj situaciji da su se držali dalje od tih trgovaca ljudskom nesrećom koji su uvek spremni da tuđu nesreću iskoriste za neke svoje ciljeve, do granice kada im je to lagodno, a u trenutku kada treba tražiti neke izlaze onda dižu ruke. B92: Kako je moguće da proizvod jedne kafanske tuče, koja je to i bila, posle toga šta se sve dešavalo, da iovako niske odnose sa SAD dovede do ove tačke koja je najniža moguća, kako ste rekli od 2000.? Drašković: To je nepotreban spor, to sam na početku rekao, potpuno nepotreban, toga spora nije trebalo da bude. B92: Kako je moguće taj spor prevazići u ovom trenutku po Vama, šta Vlada treba sada da uradi? Drašković: Neka to rade oni, ja nisam na bilo kakvoj poziciji da mogu ja da donosim neke odluke, da dajem neke predloge, a već sam izneo činjenice i sugerirao sasvim dovoljno. B92: Dobro, koliko je ova odluka, gospodine Draškoviću, evropskih ministara da odlože odluku o dolaženju misije jedna vrsta, da kažem, poraza za Srbiju? Drašković: Pa, bojim se da ta odluka nema baš direktnu vezu sa traganjem za optuženim Mladićem, iako je povezana sa tim. Evropska komisija, prema mojim saznanjima, zna ili Evropska unija, da bi njena misija da dođe u Srbiju sada ustanovila zaista maksimalnu spremnost države da uhapsi Mladića. Ustanovila bi čak da su i strani intelidžensi, strane službe apsolutno angažovane maksimalno u saradnji sa našom službom i našim poternim organima da uđu u trag optuženom i da ga uhapse. Međutim, tu postoji jedna sumnja, ako bi se, ja ne kažem da je to pravilno stanovište, naprotiv, mislim da je naopako stanovište, i da treba skinuti odmah, da treba deblokirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, dozvoliti primenu Srbiji. Međutim, ima nekih zemalja u Evropskoj uniji koje na celu stvar gledaju iz drugog ugla, a tamo se odluke donose konsenzusom, pa kažu - jeste, sada je Srbija maksimalno spremna da uhapsi Mladića, ako deblokiramo Sporazum te maksimalne spremnosti će nestati. Čak kažu i da Mladić bude uhapšen i isporučen Hagu opet se ništa radikalno ne bi promenilo u srpskom pristupu prema Evropskoj uniji, jer su u Srbiji već proglasili dodatnim ultimatumima zahteve Evrope da Srbija mora da ispuni dugačku listu uslova, kao i svaka druga država koja je pristupala Evropskoj uniji, koja je mogla da ih ispuni. B92: Govorite o zakonima i...? Drašković: Jeste, govorim o tome naprimer, o regionalizaciji. Evropska unija insistira na ravnomernom razvoju Srbije. Evropska unija neće da primi Srbiju u Evropu u kojoj tri četvrtine u ovom trenutku finansijskog kapitala se vrti u beogradskom krugu dvojke. Evropska unija insistira da se stvori lanac evroregija po Srbiji, Evropska unija insistira na maksimalnom stepenu lokalne samouprave po Srbiji, otvaranju tajnih dosijea, donošenju zakona o povraćaju otete imovine itd, itd. Jesu li to uslovi koji ponižavaju Srbiju? Ili su ovo uslovi u interesu budućnosti ovog naroda? U interesu budućnosti ovog naroda, ali mi imamo ovde antievropske snage koje zapravo... B92: Na koje antievropske... na opoziciju mislite, na antievropske snage u vlasti, na koje? Drašković: Pa, zašto bih ja to delio na opoziciju i na poziciju pre svega i postavljao nekakvu tvrdu među? Ima sigurno i u opoziciji ljudi koji su za Evropu, ima sigurno i u vladajućim strukturama ljudi koji su protiv Evrope. Ali mi moramo da donesemo jednom jednu jasnu odluku - jesmo li mi za Evropu. Ako jesmo za Evropu onda moramo bezuslovno zemlju evropeizovati, a ne može i tamo i ovamo. Naravno da je potrebna maksimalna saradnja sa Rusijom, sa Amerikom, energetski se vezati za Rusiju itd., ali ako smo svuda pomalo onda nismo nigde stigli. Naš prioritet mora biti Evropa, ako smo za nesvrstane onda kažimo - mi smo za obnovu nesvrstane pozicije, onda ne možemo u Evropu, onda ne možemo u NATO. Moramo jasno da kažemo ako smo za Evropu, onda ne možemo biti ni protiv NATO, onda moramo da budemo i za ulazak Srbije u NATO, iako nam to niko u Briselu direktno neće reći - uslov je da uđete u NATO, ali nema nijedne istočnoevropske zemlje koja je ušla u EU, a da nije prethodno ušla u NATO. B92: A koliko su principi, tri osnovna principa naše spoljne politike na neki način u koliziji jedan sa drugim? Prvi je očuvanje suvereniteta, drugi je evropska integracija, treći je regionalna saradnja. Drašković: Kog suvereniteta? B92: Pretpostavljam Srbije, da to misli... Drašković: Suverenitet Srbije... B92: Na to misle ljudi koji su... Drašković: Koliko ja znam suverenitet Srbije, ako izuzmemo suverenitet nad Kosovom, nije ugrožen ni od koga, a suverenitet države Srbije nad Kosovom je izgubljen '99. godine Kumanovskim sporazumom, nije izgubljen teritorijalni integritet. I šta mi imamo u ovom trenutku? Mi u ovom trenutku imamo da je po našem Ustavu i po Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, koja je još uvek na snazi, Kosovo u državnim okvirima Srbije. A imamo istovremeno situaciju da države Srbije uopšte nema na Kosovu. Prema tome, o kakvim mi to prioritetima govorimo? Ja nisam iz te patriotske priče, ja sam iz jedne druge priče koja možda nije patriotska, a ona glasi ovako - hoću jaku Srbiju, samo jaka Srbija kao država može da se vrati na svoje Kosovo. Kako Srbija može postati jaka - samo tako što će ući u Evropsku uniju i NATO pakt, nijedan drugi put neće napraviti jaku Srbiju. Ja sam za jaku Srbiju, jer samo ona može da se vrati na Kosovo. B92: Pošto su to principi na kojima počiva naša spoljna politika, kako je ministar rekao, koliko se mi spotičemo o taj prvi princip u svojim odnosima prema Zapadnim zemljama? Drašković: Ama, mi se spotičemo u svojim odnosima prema nama samima, jer zaista, svaka priča o tome da mi branimo svoju sudsku, zakonodavnu, izvršnu, policijsku vlast nad Kosovom je neshvatljiva. Pa, nije ovo srednji vek, ni vek nepismenosti, ni zatucanosti, pa ljudi mogu da uključe Internet i da vide Kumanovski sporazum, ako već nisu bili na Kosovu, i da vide realnost, surovu realnost na Kosovu, da tamo države Srbije nema, nema njenog suvereniteta. Osim samo u onom delu koji je sadržan u teritorijalnom integritetu, koji je zagarantovan Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti, ali da ne gubimo vreme... B92: Kako treba... da ste šef diplomatije i danas kako biste razumeli poruku američkog ambasadora koji kaže - previše vam je fokus na Kosovu, treba da se bavite realnim životom? Kada je Blic anketirao ambasadore najvećih Zapadnih zemalja ovde u Srbiji to je primedba koju smo čuli od američkih predstavnika. Drašković: Moj odgovor bi bio ovakav - maksimalno sam fokusiran na Kosovu, na povratak moje države Srbije na njenu teritoriju koja se zove Kosovo i Metohija. Pa, baš zbog toga sam bezuslovno za Srbiju u Evropi i Srbiju u NATO-u, jer to vodi ka jakoj Srbiji koja jedino takva može da se vrati na Kosovo. I već sam odgovorio na to pitanje. B92: Danas će u Skupštini Srbije, odnosno sutra biti postavljanje pitanja Vladi i premijeru o ekonomskoj krizi. Šta biste ih Vi pitali da ste sutra u sali? Drašković: Ali nisam. B92: Ali šta biste kao pitanje postavili? Drašković: Mnogo ima pitanja, a možda ne bih pitao ništa. B92: Zašto.. kako ne biste ništa? Drašković: Pa, to je jedna parlamentarna demokratska tekovina i u redu je da se održavaju i dobro je da se održavaju takve sednice na kojima se ministri nađu pod unakrsnom paljbom poslanika. Međutim, nešto bi pre toga trebalo u ovoj dramatičnoj situaciji da se kaže, situacija nije nimalo ružičasta. Mesec-dva, tri i onaj veliki talas cunamija ekonomske, moralne i svake druge krize će pritisnuti Srbiju. Imamo li odgovore šta da radimo? B92: A kakav je Vaš utisak da li ih imamo, odnosno da li ih imaju oni koji treba da ih imaju? Drašković: Mislim da se nepotrebno potcenjuje to što stiže. Kriza je već u Srbiji, ali kao da imam utisak da većina razmišlja - pa, ne može nama kriza ništa, jer mi živimo u krizi već 18 godina. B92: Što nije netačno. Drašković: Pa, nije netačno, ali ne možete sada... pa, možda i jeste netačno, jer posle 2000.... B92: Ne, nije netačno da živimo u krizi... Drašković: Pa, nekakav prag i demokratije i uslova života i zarada i svega podignut je u Srbiji. Kad nešto osetiš i imaš, pa onda odjednom počneš to da gubiš, onda to nije isto kao kad ga nisi imao. Ja znam jedno selo, čitao sam u novinama, gde nikad nije bilo struje i odjednom stigne struja u to selo. Dok nije bilo struje nikad nisu demonstrirali, međutim, udari grom u trafo stanicu i nestane nekoliko dana struje, celo selo je izašlo da pravi barikade, da protestuje i da kaže da bez struje se ne može živeti. Prema tome, ja mislim da moramo da osluškujemo šta radi koja država. Amerika je krenula, mislim da je predsednik Obama zaigrao ruski rulet, ili će se Amerika brzo izvući iz ove krize ovim merama koje je on predložio, Kongres i Senat usvojio, ogromne pare su uložene i uložene su pre svega u zapošljavanje. To je trošenje radi zapošljavanja, to je neki savremeni Ruzveltov new deal. Iz toga bih i ja preporučio našoj Vladi sledeće - ne rešavajte krizu otpuštanjem ljudi, jer gubitak posla proizvodi krizu, pa kako možete krizom da se borite protiv krize? U ovom trenutku je najpreče ne otpuštati ljude i ulagati pare u one infrastrukturne objekte, to i Amerika radi. Znači, ono što je neophodno Srbiji, manimo se svega drugoga bez čega se u ovome času može, ali ljudi moraju da žive, ljudi moraju da rade, ljudi moraju da imaju plate. Dosta je ionako sirotinje u Srbiji, nijedan više novi ne sme da bude, pomažimo onome kome je najteže. Ovi koji su presiti neka budu manje siti, a ovi koji su gladni, koji su nesrećni neka budu manje nesrećni. Znate, ja nikada neću zaboraviti jedne divne stihove Marine Cvetajev, napisala ih je kad je imala 15 godina, kao devojčica je napisala ove stihove: Ja na svetu imam neprijatelja dva, to su blizanci nerazdvojni sliti, glad gladnih i sitost sitih. B92: Hvala što ste bili u Kažiprstu. Čuli ste gospodina Vuka Draškovića i Kažiprst B92, prijatno. |
09:30
24
FEB
2009
| 0 | 0 | 344 | 0 |
Pregovarač |
| „Ko će da plati? Prvo da vidimo da li će biti plaćanja, koliki će biti novac, pa tek onda možemo da pričamo o samom plaćanju. Vi ne treba da zaboravite da, kada je u pitanju diplomatija i odnosi, da postoji više interesa... mi na godišnjem nivou primamo američku pomoć u iznosu negde oko 60 miliona dolara...Da li mi smemo da ugrozimo takve odnose zbog propusta dva službenika? Ne smemo...mi činimo sve što je u našoj mogućnosti da odnos popravimo i zbog svega ovoga sada je upravo stavljena oznaka poverljivosti, jer nije u pitanju, kao što su nažalost mediji pogrešno preneli, gospodin Kovačević i barska tuča, da je to zaista niti bi se Vlada, niti bi se iko bavio ovim problemom, nego samo tužilaštvo i nadležni organi. Upravo zbog toga što pričamo o kompleksu diplomatskih odnosa, s jedne strane, međunarodne pomoći, američke pomoći, budućih odnosa između nas i SAD, Vlada je morala da se umeša i da uđe u pregovore...Kada je Vlada počela pregovore...Vi ste sigurno primetili da su svi pritisci na Srbiju prestali, zato što su američki zvaničnici rekli - u redu, ajmo da iznađemo rešenje. Kakvo će biti rešenje ne zavisi samo od srpske strane, valjda i američka strana predlaže rešenja. Nije situacija u pregovorima da vi kažete - evo, mi ćemo da vam platimo, evo, jeste li zadovoljni. Ne, znači, to je jedan kompleks u kojem su oni nama tražili određene stvari, mi njima nudili takođe određene stvari, i upravo to je suština pregovora. Znači, naravno da su uslovljeni kompletni odnosi između Srbije i Amerike povodom ovog slučaja.“ |
| Gost: Slobodan Homen,državni sekretar u Ministarstvu pravde Novinar: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst Radija B92, ja sam Danica Vučenić. Uprkos tumačenju zaštitnika građana i poverenika za informacije od javnog značaja, kao i niza pravnih eksperata da informacija o navodnoj isplati milion dolara nekome u slučaju Miladina Kovačevića od javnog interesa, te da se kroz priču o državnoj tajni i našem novcu posredno ugrožavaju prava građana, Vlada nije odlučila da skine odluku o tajnosti. U međuvremenu su saslušani novinari, navodnog insajdera koji je rekao vest od javnog značaja traži policija. Mi nemamo odgovore na pitanja ni o novcu, ni o čemu se pregovara, ni zašto je tajna ne samo sadržina, već izgleda i forma pregovora, kao i ljudi koji pregovaraju, ni šta je ulog u ovim pregovorima. Nadamo se da ćemo deo ovoga saznati u današnjem Kažiprstu, gost je gospodin Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde, inače u medijima označen kao jedan od pregovarača. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Pregovarate li Vi u ime države u ovom slučaju? Homen: Mislim da je najbolji dokaz što sam ja danas ovde sa Vama da Vlada zaista nema nameru ništa da krije. Juče je Vlada izdala saopštenje u kome je naravno potvrdila postojanje pregovora koji su u toku. Kad su u pitanju odnosi sa Sjedinjenim američkim državama ja ne bih licitirao ni oko čega u ovom trenutku. Ono što je takođe jasno, da će ova oznaka poverljivosti stajati na dokumentu samo dok traju pregovori i to je od same polazne pretpostavke bilo da je to princip dok traju pregovori, da postoji ova oznaka i ona će biti u vrlo, da kažem, u nekom kratkom roku i skinuta. To nije prvi put kad su u pitanju pregovori sa pogotovo stranim državama da takva oznaka poverljivosti postoji. B92: Kada će odluka biti skinuta? Šta znači brzo? Homen: Brzo znači čim se okončaju pregovori, za pregovore postoje dve strane, to su Sjedinjene američke države i Vlada Republike Srbije. B92: Mada u saopštenju Vlade kaže - u interesu svih strana, pa implicira da je više od dve strane. Homen: Ne, implicira da su dve strane, znači jedna strana su Vlada Sjedinjenih američkih država, druga Vlada Republike Srbije, i u dogovoru s obe strane postoji ova klauzula poverljivosti. I mislim da to nije prvi primer kad su u pitanju pregovori sa stranim državama, setimo se i belog šengena, koji je zaista Vladi Republike Srbije odgovarao da bude iznet u potpunosti u javnost, jer je Vlada završila 99% svojih obaveza, ali zbog insistiranja Evropske unije mi nismo mogli da objavimo te pregovore. Znači, potpuno je slična situacija. B92: Da li Vi pregovarate? Homen: Pregovara Vlada Republike Srbije, a o svim detaljima ćete biti obavešteni nakon skidanja oznake poverljivosti. B92: A šta znači Vlada Republike Srbije, valjda tu Vladu čine neki ljudi, ko pregovara u ime Vlade? Homen: Vladu čine ljudi, Vlada ima svog ovlašćenog predstavnika, svi znamo ko je ovlašćeni predstavnik Vlade. U ime Vlade može da pregovara samo ovlašćeni predstavnik. B92: Zašto je to tajna ko je ovlašćeni predstavnik Vlade? Kakve veze... zašto je forma pregovora tajna? Zašto je ime čoveka tajna? Homen: Jednostavno, kad stavite oznaku poverljivosti sve ono što se nalazi u samom dokumentu jeste tajna i smatramo da je to bio najbolji način da se što pre dođe do dogovora. A ono što je dokaz da mi zaista nismo imali nameru da držimo duže vremena oznaku poverljivosti jeste što nije u pitanju samo Republika Srbija i građani Republike Srbije, valjda je svima bilo jasno da bilo kakva vrsta dogovora između SAD i Srbije će biti objavljen i u američkim medijima. Naravno, ovog puta se krenulo obrnutim postupkom, prvo je kod nas ova informacija dospela u javnost, pa je tek onda bila objavljena u SAD. Mi smo sigurni i očekivali smo da će biti objavljena zbog toga i da smo hteli zaista dugo vremena, nismo mogli da držimo oznaku poverljivosti.... B92: A šta ste očekivali, oprostite, da će biti objavljeno? Homen: Pa, sigurno i u američkim medijima, samim tim vi ne možete da krijete dugo tu informaciju... B92: Zašto je krijete, to je poenta? Homen: Pa, vrlo je jednostavan odgovor, dok traju pregovori ne smemo da.... B92: Šta je u tim pregovorima pa je potrebno da se oni sakriju? Homen: U ovom trenutku je sve ulog... B92: Šta znači sve? Homen: Znači, način dogovora, vrsta dogovora, pa možda i iznos o kome pričamo. Ovo sve što je objavljeno zaista nije zacrtano, niti je ugovoreno ovako kako je objavljeno. B92: Šta znači milion dolara koje je objavljeno, šta znači ta informacija? Je li to tačno ili nije tačno, s obzirom da tužilac...? Homen: Hajde kratko sada da Vam kažem, tu informaciju, da ne ulazim dalje, znate da ne mogu da iznosim informacije, nije tačna, iznos nije toliki koliki je objavljen u medijima. B92: Ali postoji neki iznos čim je tužilac.... Homen: Pregovara se i o novcu, ali nije iznos toliki koliki je naveden u medijima. B92: Dobro, šta je... s obzirom.. ja sam ovde izvadila iz Krivičnog zakonika, član 316. 5 i 6 stavovi, postoje odredbe o tajnosti, pa se između ostalog kaže šta bi moglo da prouzrokuje štetne posledice ukoliko bi se odavanje tajne dogodilo - bezbednost, odbrana zemlje ili političke, vojne ili ekonomske interese Srbije. Šta je ovde ugroženo pa je tajna u slučaju kafanske tuče Miladina Kovačevića? Homen: Ne radi se o kafanskoj tuči Miladina Kovačevića, protiv njega će se voditi krivični postupak. Ja duboko verujem da će to biti u našoj zemlji, i čvrst je stav Vlade i polazna pretpostavka u ovim pregovorima da svako mora da odgovara za krivično delo koje je učinio, da niko ne sme biti zaštićen, pogotovo ne ako je napustio jednu zemlju i pobegao u drugu. Prema tome, krivična odgovornost, a ponavljam još jednom, mislim da ne treba da se više vraćam na tu temu, u pitanju su samo pregovori i ništa više. B92: Međutim, hajde nam objasnite, ako je državna tajna u smislu stava 5. ovog člana, ne smatraju se podaci ili dokumenti koji su upravljeni na teške povrede osnovnih prava čoveka. On je povredio prava čoveka. Homen: Zaista sad, hajde ako pričamo o formalno pravnom, te dve stvari zaista ne možete da povezujete, jer tu se ne radi uopšte o povredi. B92: Nego o čemu? Homen: Znači, da bi neko bio odgovoran za nešto što je učinio mora da bude krivično gonjen i osuđen. Da li mi imamo presudu u slučaju Miladina Kovačevića? Nemamo, da li imamo u SAD - nemamo, da li imamo ovde - nemamo. B92: Pa, zašto onda mi plaćamo nešto...? Homen: Ovde je započet postupak i postupak će biti okončan. Kada postupak bude okončan i utvrđena eventualna krivična odgovornost, tek tog trenutka mi možemo da pričamo o eventualnoj naknadi štete. Znači, uopšte se u ovom slučaju ne radi... B92: A o čemu, o kakvoj sumi je onda ovde reč o kojoj govorimo? Homen: O čemu Vi sada pričate jeste pitanja na koja dokumenta može da se stavi oznaka poverljivosti. Ministarstvo pravde je pripremilo nacrt Zakona o klasifikaciji podataka, više od šest meseci se radi na tom zakonu. Mi smo jedna od retkih zemalja u Evropi koja nema taj Zakon, odnosno mi imamo odredbe koje dolaze iz nekih ranijih, starih vremena, još iz Socijalističke Jugoslavije, iz Miloševićevog vremena, upravo u koje se u raznim dokumentima nalaze.... B92: Koliko sam razumela, u 400 dokumenata reguliše... Homen: Jeste, u 400 dokumenata. Ono što je jedan od naših uslova i za pridruživanje... B92: Koji ste Vi od tih 400 izabrali da stavite kao oznaku tajnosti...? Homen: Ne, mi smo napisali potpuno novi Zakon, jer vi ne možete da koristite... B92: Ne, u slučaju Miladina Kovačevića koji ste dokument izabrali? Homen: Hajde da završimo s ovim pa ćemo se vratiti. Znači, ne možete da koristite nijedan od tih 400 propisa, bilo je neophodno napisati potpuno nov zakon. Ovaj Zakon je u poslednjem korpusu zakona koji se bave zaštitom ljudskih prava, pre toga smo mi kao Ministarstvo pravde predložili Zakon o zaštiti ličnih podataka, koji je usvojen, i sada je upravo u pripremi Zakon o klasifikaciji, koji ja verujem da će se naći već negde u aprilu na zasedanju Skupštine. B92: A trebalo je u februaru da bude na javnoj raspravi, tako je bar bilo najavljeno. Homen: On je završen, a javna rasprava počinje, ali ja Vam sad pričam kada će se on naći u Skupštini. Znači, to je mesec april najverovatnije. B92: Dobro, koji od tih 400 dokumenata ste odabrali koji regulišu pitanje tajne da stavite tajnu na ovaj slučaj? Homen: Zaista, o nekim od stvari ja ne mogu da se izjašnjavam i nadam se da je to jasno, ali i to će biti objavljeno i objašnjeno odmah po objavljivanju samog dokumenta. B92: Kome zapravo će ići taj novac ako ga bude? Kome može da ide taj novac? Štajnhauerovoj porodici, Vladi, da li smo mi ucenjeni američkom pomoći, u čemu je problem? Homen: Znači, haj'mo da prvo krenemo ispočetka. Znači, da pogledamo stvari kako su se zaista desile. Pre svega mi kao Republika Srbija imamo interes da pojačamo svoj, da kažemo, međunarodni položaj. To je izuzetno važno, pogotovo kad su u pitanju odnosi s jednom izuzetno važnom zemljom kao što su Sjedinjene američke države, bez obzira što možda trenutno imamo neka razmimoilaženja, kao što su pitanje Kosova i Metohije, ali vi sad bez kvalitetnog odnosa sa takvom silom vi ne možete da gradite svoj diplomatski put. Vama SAD trebaju kao pomoć u više pravaca, čak i kad su u pitanju evropske integracije. S druge strane, ne treba zaboraviti da je broj glasova SAD u određenim vrlo značajnim institucijama, kao što su Svetska banka, ide i do 40%. Znači, ne radi se samo o internom odnosu između Srbije i SAD, nego jednostavno, Srbije i celog sveta. Tu je znači zadatak broj 1 da se ti odnosi poprave da bi Srbija zaista... B92: Hoće li taj novac popraviti taj odnos? Homen: Ne, ne radi se o novcu, taj ugled može da se popravi na više načina. Pod 1 je da mi dokažemo da smo kadri i sposobni da sudimo svima, ja mislim da je Vlada, odnosno da su srpski sudovi pokazali da su kadri da sude, jer ako su sposobni da sude za ratne zločine i za organizovani kriminal i određena najteža krivična dela, siguran sam da mogu da sude i gospodinu Kovačeviću za ono što je učinio. E, tu upravo dolazi onaj suštinski problem, mi kao država moramo da povratimo izgubljeno poverenje, koje smo izgubili najvećim delom '90-ih godina, jer danas se u delu američke javnosti... B92: Dobro, gospodine Homen, vratimo se na ovaj slučaj... Homen: Vratiću se... upravo se vraćam na slučaj. U delu američke javnosti postoji sumnja da smo mi kadri da sudimo Kovačeviću i upravo to je problem zašto je potrebno na poseban način regulisati odnose između Amerike i Srbije... B92: Koliko je ta sumnja uslovljena činjenicom da su mu državni službenici omogućili da pobegne, država? Homen: Apsolutno.... B92: Faktički, da li se lanac odgovornosti zaustavlja na ta dva državna službenika' Homen: Mi o slučaju Kovačević ne bi ni pričali da ne postoji učešće službenika Vlade Republike Srbije. B92: Da li se lanac odgovornosti na njima završava? Homen: U ovom trenutku se vodi protiv njih krivični postupak i to zbog zloupotrebe službenog položaja. Svi dokumenti su dostavljeni tužilaštvu, sve je dostavljeno sudu i ja mislim da će se... odnosno, verujem, ne mogu sad da tačno procenim kad je u pitanju sud, ali da će proces brzo biti okončan. U sudskom postupku će biti jasno čija je to odgovornost, da li su u pitanju samo dva službenika, kao što ja verujem da jesu, ili će biti potrebno da se utvrdi odgovornost još nekih, da kažem, dalje državnih službenika u ovom slučaju. Znači, isto je element da će se pred našim sudovima utvrditi odgovornost, i tu jeste upravo problem, mi ne pričamo uopšte u ovom trenutku o gospodinu Kovačeviću, niti on treba da bude tema našeg razgovora. Problem je upravo propusti koje su uradili državni službenici Republike Srbije i zbog toga smo mi pogoršali odnose sa SAD. B92: Kome će ići ta pomoć? Američke novine pišu porodici Štajnhauer, kome ide taj novac' Homen: Za dve nedelje vrlo rado ću doći kod Vas u emisiju pa ćemo pričati o svemu. B92: Odakle će taj novac da se nađe? Ko će da plati to? Homen:Ko će da plati? Prvo da vidimo da li će biti plaćanja, koliki će biti novac, pa tek onda možemo da pričamo o samom plaćanju. Vi ne treba da zaboravite da, kada je u pitanju diplomatija i odnosi, da postoji više interesa. Vi znate da mi na godišnjem nivou primamo američku pomoć u iznosu negde oko 60 miliona dolara. B92: Da li je to ulog u pregovorima? Homen: Da li mi smemo da ugrozimo takve odnose zbog propusta dva službenika? Ne smemo. Znači, mi činimo sve što je u našoj mogućnosti da odnos popravimo i zbog svega ovoga sada je upravo stavljena oznaka poverljivosti, jer nije u pitanju, kao što su nažalost mediji pogrešno preneli, gospodin Kovačević i barska tuča, je da je to zaista niti bi se Vlada, niti bi se iko bavio ovim problemom, nego samo tužilaštvo i nadležni organi. Upravo zbog toga što pričamo o kompleksu diplomatskih odnosa, s jedne strane, međunarodne pomoći, američke pomoći, budućih odnosa između nas i SAD, Vlada je morala da se umeša i da uđe u pregovore. Ulaskom u pregovore, razgovorom i pokušajem da se iznađe problem mi ćemo doći do tog konačnog rešenja, a koje će naravno do poslednjeg detalja biti objavljeno u narednih nekoliko nedelja. B92: Dobro, znači američka pomoć je uslovljena u tim pregovorima? To ste rekli posredno... Homen: Ja mislim da su sasvim jasne izjave gospođe Hilari Klinton i visokih američkih zvaničnika u prethodnih šest meseci. Kada je Vlada počela pregovore, to je bilo pre nekih šest meseci, taj podatak mogu da Vam dam, Vi ste sigurno primetili da su svi pritisci na Srbiju prestali, zato što su američki zvaničnici rekli - u redu, ajmo da iznađemo rešenje. Kakvo će biti rešenje ne zavisi samo od srpske strane, valjda i američka strana predlaže rešenja. Nije situacija u pregovorima da vi kažete - evo, mi ćemo da vam platimo, evo, jeste li zadovoljni. Ne, znači, to je jedan kompleks u kojem su oni nama tražili određene stvari, mi njima nudili takođe određene stvari, i upravo to je suština pregovora. Znači, naravno da su uslovljeni kompletni odnosi između Srbije i Amerike povodom ovog slučaja. B92: U redu, gospodine Homen, ko će da plati to, hoćemo li mi građani to platiti? Homen: Ako bude plaćeno biće tačno objavljen izvor... B92: Ili će Kovačević iz svog džepa da plati ili konzuli ili ko god? Homen: U svakom slučaju ako dođe do plaćanja država će pokušati da se refundira od onih koji su prekršili zakon. Ako ne bude bilo moguće, mi ćemo morati koliko god da mi... B92: A kako ćete to građanima objasniti? Homen: Evo, vrlo lako... B92: Kako ćete nam objasniti da mi plaćamo poreze da bismo plaćali....? Homen: Ako dođe do plaćanja i pre nego što se potpiše sporazum kad završe pregovori, biće sve objavljeno, pa neka sami građani donesu odluku. Jeste problem platiti jedan jedini dinar iz budžeta Republike Srbije, ali hajde da vidimo šta je interes Srbije, da li je interes Republike Srbije da primi 60 miliona dolara pomoći ili da kažemo - ne, mi nećemo dati ni dinar, mi nećemo dobiti tu pomoć, nećemo dobiti pomoć po stotinama drugih projekata koji nisu vezani za ovih 60 miliona. I građani sami neka procene šta je veći interes za Republiku Srbiju. B92: A koliko Vas, gospodine Homen, Vi radite u Ministarstvu pravde, ekspert ste, između ostalog i državni funkcioner, koliko Vas uznemirava činjenica da dva regulatorna tela nezavisna, poverenik za informacije od javnog značaja i da čovek koji štiti prava građana, kažu da su time... da su posredno prekršena naša prava i da je to informacija od javnog značaja koju Vi nećete da saopštite? Homen: Hajde da budemo precizni i što su oni rekli, znači, oni su pričali obojica, gospodu vrlo dobro poznajem i izuzetno cenim, i jedan i drugi su u pravu u smislu da nama nedostaje Zakon o klasifikaciji podataka. Ali su se obojica u svojim izjavama, molim Vas, ogradili i rekli da oni smatraju da takva stvar ne bi trebala da bude pod oznakom strogo poverljivo, ali su se ogradili da ne znaju šta je sadržina pregovora. Isto tako, ja predlažem da ih pozovete u emisiju kad bude objavljeno, kad budu videli informaciju o pregovorima, pa onda neka kažu da li je informacija... Vrlo je teško pričati o nečemu, da li nešto treba da bude strogo poverljivo, odnosno državna tajna ili ne.... B92: Da Vi sad niste u Vladi i da pročitate u novinama da Vlada planira da da milion dolara novca građana za nešto što je posledica kafanske tuče, šta biste Vi rekli, da je to informacija od javnog interesa ili da nije od javnog interesa? Homen: Prvo, to što ste rekli nije tačna informacija i pregovori ne idu u tom pravcu, pod 1. A pod 2, potpuno podržavam pravo javnosti da ima informaciju, ono kad će biti prava tema za razgovor, da li ovo treba da bude poverljivo ili ne, jeste onaj trenutak kad je objavljen dokument. Pa i Vas pozivam i poverenika i ombudsmana da kažu - da, jeste ili nije trebalo. Vrlo je teško oceniti i pričati o nečemu ako dokument niste videli. Podvlačim i ponavljam još jednom, nije oznaka tajnosti stavljena na suštinu, nego samo na tok pregovora. Kad dobijemo dokument vrlo rado ću doći kod Vas u goste pa da pričamo... B92: Nije na suštinu, nego na tok, ne razumem... Homen: Na tok pregovora zato što... B92: Šta to znači nije na suštinu nego na tok? Homen: To znači da dokumenti dogovora nisu napravljeni. Znači, Vi kažete milion dolara, ja mogu da kažem 30.000 dolara. B92: Čekajte, Vi kažete sedam meseci pregovarate i još ne znate šta će da se dešava. Homen: Ne.. pa mi ne bi izneli na Vladu predlog zaključka da pregovori nisu pri kraju, ali pregovori još uvek nisu okončani. Biće prilike i nadam se da ćemo moći detaljnije da razgovaramo po objavljivanju skidanja tajnosti. B92: A kada američka štampa napiše, pozivajući se na portparola Hilari Klinton ili Stejt Dipartmenta, jer izjave su slične, da je isplata tog novca koji oni zovu odšteta ili što god, privatna stvar Vlade i porodice Štajnhauer, šta na to možete da kažete? Homen: Podvlačim da oznaka poverljivosti koju jedna Vlada stavi važi za obe države i naravno da ni oni ne mogu da iznose sve detalje dogovora. B92: Ali su rekli da je to privatna stvar Vlade... dakle, iznose detalje... Homen: Vi ste mene pitali da li pregovaramo, ja kažem - ne, pregovara Vlada, pa možemo tako u krug... B92: Pa, ne znam šta znači Vlada pregovara, to nama nije jasno... Homen: Pa, ja Vam kažem, dobro, zna se ko je ovlašćeni predstavnik Vlade, verovatno premijer, pa možemo i tako da izgradimo logiku... B92: Pa, ne zna se, nećete da nam kažete... Homen: Pa, ne mogu da Vam kažem, ali ću vrlo rado, kažem, doći i objasnićemo sve detalje kad dođe vreme. Isto važi i za Sjedinjene američke države. Najvažnije je, i mislim da je mala cena da se napravi ovaj dogovor između nas i Amerike, da se poprave odnosi i da jedna ta bedna kafanska tuča, ako mogu tako da je nazovem... Ja mislim da u istoriji diplomatije se nije desilo da takav mali incident može da izazove ovako velike probleme između dve države, s tim što odnos nije fer. S jedne strane imate jednu veliku i bogatu zemlju, s druge strane imate malu Srbiju kojoj je izuzetno važno prijateljstvo i saradnja sa Amerikom, jer... B92: Čiji je građanin u komu bacio njihovog državljanina i ovde smo ga u medijsku zvezdu pretvorili... Homen: Jeste, što je sramota. Isti taj Kovačević ide u Skupštinu, šeta se, posećuje određene političke stranke. Ako neko misli da takva poseta ne kvari dalje diplomatske odnose, pa upravo je to što Amerika gleda. B92: Pa i Vaša predsednica Skupštine je rekla kako svako ma pravo da dođe u Skupštinu, to je bilo objašnjenje. Homen: Ona je rekla vrlo jasno - nažalost, da ona nije srećna što je došao, ali da svako ko nije u pritvoru ima pravo da poseti Skupštinu, to bi bilo kršenje ljudskih prava.... Ali mislim da je sramota pozvati ga u Skupštinu, mislim da mu mesto nije tamo. B92: Hoće li se lanac odgovornosti završiti kada je reč o državi na ta dva državna službenika, na konzula, bivšeg konzula i vicekonzula...? Homen: Po mojim saznanjima ja mislim da se tu i završava lanac odgovornosti. Naravno, ja nisam pozvan to da cenim, to je moje mišljenje da se tu zaista završava lanac odgovornosti, ali mislim da će sudska odluka biti vrlo precizna. B92: Mislite da tu treba da se završi lanac odgovornosti, s obzirom da su oni zastupali državu i određena...? Homen: Mislim da su oni to uradili zaista na svoju ruku. Postojale su često špekulacije i u medijima da je u pitanju bilo davanje ili primanje mita, odnosno da postoje elementi krivičnog dela. Ne mogu da znam naravno, ali čisto, mišljenja sam da čak i to nije u pitanju, da jednostavno nastup roditelja gospodina Kovačevića je doveo do toga da oni prekrše zakon i da izdaju putnu ispravu. Naravno, opet sad malo prejudiciramo, sve će utvrditi istraga, sigurno bi najlakše za sve nas bilo da se utvrdi da je tu bilo konkretno nekog krivičnog dela, osim ova dva za koje gonimo. Ali ono što je važno je i preventivni momenat, mislim da će ovo zaista poslati poruku i svima, a pogotovo službenicima u Vladi koji bilo gde u svetu predstavljaju Vladu da mora mnogo ozbiljnije da se radi, jer ovo više nije Srbija '90-ih godina, nije u Srbiji Milošević kad ste mogli da radite šta god ste hteli, kad smo mogli u sudovima da gonimo predsednike svih evropskih država, da vodimo postupke, jer nam se moglo. Još uvek neki od tih postupaka su aktuelni, verovali ili ne... B92: Da, ali kakva je poruka građanima, s obzirom na činjenicu da je utisak da jedan građanin ove zemlje ima povlašćen položaj iz nekog razloga? Homen: Ne, uopšte nema povlašćen položaj, on će biti krivično odgovoran. Ja duboko verujem i želim da verujem da će to biti u Srbiji i da će biti osuđen. Eto, sad sam čak i rekao više nego što bi trebalo. A poruka što se tiče Vlade mislim takođe da je jasna, čak i kada preti ozbiljna politička šteta, jer sad, prvo ste postavili pitanje odakle plaćamo, je l' iz budžeta, mi smo spremni da i pređemo preko toga i da progutamo taj vrlo nezgodan zalogaj ako je to u interesu građana Srbije. B92: Preko čega da pređete? Homen: Pa, preko... Vi ste rekli činjenicu, da li ćete platiti iz budžeta, to boli sve građane, to boli i mene. Ja se prosto odvratno osećam ako jedan dinar budemo dali iz budžeta, jer bolje da smo dali za bolnicu ili za školu... B92: Pa, to je zajednička kasa, to nije privatna Vladina kasa. Homen: Slažem se... ne, ne, pričamo iz budžeta, ne pričam ni o čemu drugom, nema tu tajnih izvora, nego ako se bude išta plaćalo platiće se iz budžeta. Mnogo je bolje da te pare odu za neku bolnicu ili školu. Kažem, lično se zaista loše osećam zbog toga, ali mi je drago da budem deo nečega, da smo rekli - u redu, ovo je manja politička šteta što će građani biti nezadovoljni, jer ćemo učiniti veliku korist za državu. I opet dođemo čak i na onu prostu matematiku, ako ćemo da pokvarimo odnose sa jednom zemljom, da ostanemo bez velikih para, bez velike pomoći u Svetskoj banci, jer znate, mi danas pregovaramo o kreditima što je izuzetno važno za zemlju, zarad plaćanja određenog iznosa... B92: Te odnose smo odavno i pre Kovačevića pokvarili, tako da... Homen: E, pa sad, hajde da ne idemo paušalno, mislim da je veći interes i da je velika hrabrost premijera i svih koji su učestvovali u ovom postupku da predloži tako, šta god javnost mislila. Ono što jeste bio u pravu i što... kažem, jedino što ste u pravu odjutros, nemojte da se ljutite, jeste pitanje da li je trebalo da se stavi oznaka poverljivosti, jer upravo da nije bilo oznake... B92: Ko je predložio....? Homen: Samo malo, da nije bilo oznake poverljivosti ja zaista mislim da mi o ovome ne bi dugo pričali, da bi svim građanima bilo sasvim jasno, jer je vrlo eksplicitno opisano ko je šta prekršio i u čemu je problem i u kom pravcu treba da se završi ovaj dogovor. B92: Ko je, gospodine Homen, predložio da se stavi oznaka poverljivosti? Homen: Vlada je predložila, bez obzira na špekulacije u medijima, jer to je princip kada su u pitanju važni, osetljivi pregovori sa stranim državama stavlja se oznaka poverljivosti. Naravno, selekciju šta je važno ili ne rešiće novi Zakon o klasifikaciji podataka. B92: Nije Ministarstvo spoljnih poslova ili pravde, kako je bilo...? Homen: Ne, generalno postoji, hajde da kažem, patern sistem rada gde se kaže - u redu, kad su pregovori sa stranim državama osetljive prirode, gde druga strana ne bi smela da sazna detalje pregovora.... Jer, hajde ovako, mi kažemo - evo, mi smo spremni da platimo.... B92: Koja druga strana ne sme da sazna? Homen: Sjedinjene američke države. B92: Oni ne smeju detalje pregovora da saznaju? Homen: Pa, naravno, evo, recimo, mi zauzmemo stav... B92: Čekajte, Vi pregovarate s njima, a oni ne smeju detalje da saznaju? Homen: Hajde da me saslušate. Recimo, mi kad kažemo na Vladi koliko smo spremni da platimo štetu, hipotetički, kad bi se plaćalo i kažemo to je 500.000 dolara. Ako druga strana svojim kanalima, putem javnosti i obaveštajno dobije tu informaciju naravno da će insistirati na 500.000 dolara. Možda je to naša maksimalna cena, pa krenemo na iznos od 30.000. Možda je upravo ovim objavljivanjem naneta šteta, a jeste, hajde tako da gledamo, i samo to može dovoljan razlog da bude oznaka poverljivosti dok traju pregovori. Ako ništa drugo, utvrđivanje eventualne naknade i zbog toga je službena tajna i čvrsto tvrdim da je zaista dok su pregovori važno da ta oznaka bude. Sada je naravno svejedno, a ono što mi opet... B92: Šta je svejedno sad? Homen: Pa, kažem, dobar deo tih pregovora objavljen je u javnosti, a s druge strane, opet mogu da kažem da svi podaci nisu tačni koji su izneti. B92: Šta nije tačno? Nije tačna suma, to ste rekli. Homen: I ima još stvari koje nisu tačne, ali opet, pozivam Vas... B92: Koje? Pa kažite šta nije tačno. Homen: Pa, najbolje da Vam pokažem, da Vam dam ceo zaključak Vlade... Znači, pričaćemo naravno za dve nedelje, videćete da je i zaključak i informacija koju je Vlada tada pripremila zaista u najboljem interesu građana Srbije. I mislim da ćemo imati prilike da pričamo o tome... B92: Ko pregovara u ime američke strane? Da li je to ambasador, koji je nivo? Homen: Hajde da stvarno malo... da relaksiramo, znači ako ne mogu da iznesem pregovarače s naše strane, zaista ne mogu... Ono za šta sam zaista želeo da dođem kod Vas u emisiju je da kažem - mi zaista ne krijemo ništa. I ovo je sistem, i nažalost i kod Vas... B92: Osim cele odluke. Homen: Pa, odluka je 90% poznata, osim nekih detalja koji su zaista od ključne važnosti, sad da se baš i oni ne znaju. Ono što mi je jako žao, što je najviše prouzrokovala ta oznaka da je strogo poverljivo ili službena tajna, upravo to što je napravljena zaista velika zabuna u javnosti. I ovako, ako mogu da pomenem, Vaša televizija je objavila jednu rečenicu, zaista koja mene lično... onako mi je zasmetala, da ne kažem i zabolela, to jeste, u kajronu je išao tekst: Vlada Republike Srbije je odlučila da plati milion dolara za slobodu Kovačevića. Zaista, to zvuči, kad građani pročitaju najgore moguće. Potpuno razumem, znači, uopšte ne pozivam se na vas, nego su svi mediji to posle preneli, koga treba da prebijem za milion dolara, protest koji se delio na ulici. B92: Naravno, zašto je Vlada sebe stavila...? Homen:Vlada nijedan dinar nikad ne bi platila ni za čiju slobodu i svako mora da odgovara. Gospodin Kovačević, koji je pored toga što je uradio lično za sebe, napravio je i problem državi. B92: Ako posredno ne plaćamo za to, šta plaćamo? Homen: Upravo zbog toga je problem sama oznaka poverljivosti, jer i dalje postoje zabune, a naravno, ajmo jednom da pokušamo da budemo ozbiljna država i da ne iznesemo sve u javnost ako je tako odlučeno. Da li je pravilno odlučeno da bude službena tajna, to ćemo ceniti kad bude objavljeno, naravno, možemo da utvrdimo odgovornost... B92: A šta Vi mislite? Homen: Apsolutno dok traju pregovori i ni dan više. Onog trenutka kad se zaključe pregovori, ugovor, odnosno sporazum, u kojoj formi bude bio, mora odmah da de skine, jer nema razloga to da krijemo. Mislim da je Vlada uradila veliku stvar ovim, da ne treba da se stidimo rešavanjem tako ozbiljnog problema. Naravno... B92: A zašto je sebe Vlada stavila uopšte u tu poziciju da bude predmet, da kažem, zezanja, šala itd.? Pa, Vi ste bili u organizaciji koja se borila humorom protiv... Homen: Jeste, slažem se s Vama, ali upravo dolazimo do onog pitanja ko je taj ko je procenio da ovakvu stvar treba da iznese u javnost, šta je tim političkim poenima dobio. Naravno, tu kad pogledate, znači, tužilaštvo je krenulo sad da utvrđuje, naravno, ušli su.... B92: Šta Vi procenjujete ko ima koristi od objavljivanja? Homen: Ušli smo u jednu aferu gde je počelo da se pominje gušenje medija, gašenje, što je prosto neverovatno, upravo Vi znate, sami ste rekli Otpor i Demokratska stranka, pa ja sutra ne bih bio ovde gde sam.... B92: Dobro, svejedno, policija je otišla u novinu... Homen: Čekajte, i to ću da objasnim, bez ikakvih ideja da se utiče na bilo koji medij, Vi znate i ovde kad je B92 u pitanju da država je davala podršku bezbednosti itd. Policija je otišla da uruči poziv... B92: Država je divna, nemam reči... Homen: Ne, ne, pričamo o slobodi medija, hajde sad da budemo iskreni do kraja. Policija je otišla da uruči poziv, nikog nije našla, pozvala je telefonom. Opet dolazimo na istu priču, određeni mediji objavljuju - policija upala u redakciju Borbe, jer su dva policajca u civilu upala tako što su došla da uruče poziv. Opet greška zbog oznake poverljivo, a naravno, mediji uopšte nisu u tom smislu važni, mediji su objavili ono što su dobili. Bilo je saslušanja u policiji, urednica je rekla - neću da objavim... na šta ima pravo po Zakonu o javnom informisanju, i bila je pozvana i kao građanin. Što se tiče medija, tu je priča završena, ali dolazimo u mnogo gore... B92: Ko je imao interes da objavi tu informaciju po Vašem sudu? Ko je taj insajder koji je imao interesa bilo kakvog...? Homen: Naša procena je da je u dodiru sa tim dokumentom moglo da bude negde oko pedesetak ljudi, znači, ako uzmete ministre, prateće službe. Ja samo ne bih voleo, a siguran sam da će tužilaštvo i policija utvrditi i želim da vidim zaista odgovornu tu osobu, bez obzira ko bio, iz koje stranke i da li je ministar u pitanju, utoliko pre. Ako je odgovoran, jer ako je, sad zaista nemam informacije, ali ako je u pitanju neka politička igra da bi vi naštetili Ministarstvu spoljnih poslova ili Ministarstvu pravde ili jednoj stranci, sad, naravno, i Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarstvo pravde su iz Demokratske stranke, je li tako? Ako je to igra, mislim da je zaista neko ne zaslužuje da bude u Vladi jer ne ume da ceni državni interes. I moraju te dnevne političke igre da budu iznad... ne znam šta da Vam kažem, ne želim da verujem u to da je neko zbog političkih igara to pustio, ali ako se to utvrdi taj je zaista mora da bude odgovoran. B92: A iz kog razloga, u šta verujete, zašto je pušteno? Homen: Pa, ja mislim da neko je hteo da postigne politički cilj... B92: Koji? Homen: Popravljanje imidža svoje stranke ili unutarpartijskih odnosa, teško je pričati, videćemo zaista ko je. Naravno, sve ovo važi ako pričamo... B92: A koja stranka je po Vašem sudu popravila imidž ovim objavljivanjem? Homen: Pa, teško je reći, ja mislim da nijedna stranka nije popravila imidž, nego mislim da će cela Vlada ozbiljno popraviti svoj imidž kada sve bude objavljeno i kad bude bila skinuta oznaka tajnosti. B92: Jeste li Vi bili na toj sednici Vlade kad je...? Homen: Jesam. B92:... kada je ta odluka doneta? Homen: Jesam. B92: I da li je policija već počela ili ko već da propituje po Vladi? Homen: A ne, ne, ta sednica je bila pre određenog vremena kada je doneta ova odluka... B92: Ne, pitam sada da li je počela....? Homen: Policija je krenula da radi, ono što jeste bilo zaista najjednostavnije, to je pitati novinara. Naravno, novinar se pozvao na Zakon o informisanju i odbio da kaže... Pa sad kažem, zašto... B92: Jesu Vas pitali? Homen: Nisu još, ali nije jedini način da kao u srednjem veku vi sednete pa saslušavate pedesetak ljudi, koliko bi moglo da bude u dodiru sa tom informacijom, postoje i drugi načini... B92: A koji su to načini? Homen: Pa, sad, to su određene istražne tehnike, ja ne bih navodio, koje stvarno i ne znam koje tužilaštvo i MUP su se odlučili da sprovode, ali siguran sam da nije rešenje saslušati 50 ljudi, to se tako nekada radilo. I da ćemo u neko najskorije vreme to otkriti, mislim da je čvrsta opredeljenost premijera da se to zaista sazna i da se ta odluka sankcioniše. Zašto je ovo važno sada, zašto je važno da se ovaj princip zaista utvrdi do kraja, ko je izneo informaciju? Ovo u slučaju Kovačevića mi možemo da se sporimo da li, odnosno Kovačević, odnosi SAD i Srbije, treba ili ne treba da bude službena tajna i može ombudsman da ima svoje mišljenje i ja svoje, sve je to u redu. Ali ima mnogo ozbiljnijih i delikatnijih stvari o kojima Vlada raspravlja, koje zaista u smislu bezbednosti bi trebale da ostanu tajna, makar neko vreme. Postavlja se samo pitanje do kog nivoa vi imate kredibilitet i ugled i smete da raspravljate o takvim važnim stvarima. Ako ste sigurni da će takva informacija da procuri ili ako se bojite da će da izađe u javnost. Jedan je segment javnost, to o čemu i pričamo danas, a druge su neke strane obaveštajne službe, znači, ne mora sve ni da bude objavljeno kroz medije. I upravo zbog toga ja zaista smatram da treba da... B92: Mislite da strane obaveštajne službe sad mogu da imaju koristi od ove informacije? Homen: Od ove ne, od ove sigurno ne, ali od bilo koje druge koje se raspravljaju na Vladi. Vidite, ako ovakva informacija bude objavljena u novinam pitanje je šta je drugih poverljivih informacija recimo izašlo, ne u javnost, nego jednostavno iz zgrade Vlade. I zbog toga mislim da je od suštinskog značaja, ako želimo da pokažemo da smo ozbiljna država, da se utvrdi odgovornost. B92: I šta će se desiti sa tim insajderom koji je objavio... pustio informaciju od medija koju dva nezavisna regulatorna tela tumače kao informaciju od javnog interesa? Homen: Ne radi se uopšte koja je informacija i o čemu se radi, ako ima oznaku mi je poštujemo, a političku odgovornost će Vlada snositi iako nije trebalo na pregovore da stavi oznaku poverljivosti. Hajde samo da razdvojimo dva postupka, da li je ovo trebalo utvrdićemo kad bude objavljeno i razgovaraćemo... B92: Šta da li je trebalo? Homen: Staviti oznaku poverljivosti. Vi kažete jeste, nije, i mi objašnjavamo zašto jesmo. Ali potpuno drugi element priče, ako je imalo oznaku ajmo da budemo ozbiljna država i to da se poštuje... B92: Bez obzira što je reč o informacijama od javnog interesa? Homen: Ne, to vi ne znate u ovom trenutku, a ja ne mogu da komentarišem... B92: Pa, naše pare moraju biti informacija od javnog interesa, ako je u pitanju novac građana. Homen: Ono što niko ne ograničava prava, nego je pitanje samo kog trenutka će biti, znači, pregovori se završe, odmah postaje takva informacija, znači to je samo pitanje... Ajmo samo da razdvojimo te dve stvari, da li treba da bude ili ne, sigurno će biti predmet razgovora kad bude objavljeno u potpunosti. B92: Dobro, 1. marta na snagu stupa Zakon, novi Zakon o zapleni imovine. Homen: Jeste, jedan od suštinskih zakona u borbi protiv... B92: Nekoliko rečenica samo da kažem o njemu... Homen:... organizovanog kriminala, samo kratko da pojasnim, teret dokazivanja se prebacuje na okrivljene sa strane države i jednostavno, onim učiniocima najtežih krivičnih dela može biti oduzeta celokupna imovina bez obzira da li je u direktnoj sprezi sa krivičnim delom. B92: Hoće li biti do kraja marta imenovani kandidati za Visoki savet sudstva i tužilaštva...? Homen: Ja verujem da će Skupština negde do 15. marta već imati jedno posebno zasedanje i da će odlučivati o kadrovskim pitanjima. Tri su vrlo značajna pitanja, jedno je potvrđivanje ustvari, jer Skupština samo potvrđuje članove Visokog saveta sudstva, Državnog veća tužilaca i ono što je takođe podjednako važno, Agencije za borbu protiv korupcije. B92: Dobro, kriterijumi, to nas zanima... Homen: Kriterijumi su ?????????? u toku opšteg izbora sudija, kriterijum je... B92: O njima treba Venecijanska komisija da da mišljenje? Homen: Jeste, Veće tužilaca je pre nekoliko dana nama dostavilo svoj oblik kriterijuma za tužilačku organizaciju, u ovom trenutku ona se prevodi i biće upućena na Venecijansku komjisiju. Isto je sa kriterijumima za izbor sudija, u ovom trenutku se piše pravni osnov i ja verujem da će u narednih desetak dana... B92: I taj izbor sudije tumače kao lustraciju, reizbor itd. Homen: To će naravno sve reći Venecijanska komisija, ja mislim da zaista treba da se obratimo nadležnom organu, a to je... U Savetu Evrope postoji najznačajnije telo koje se bavi tim pitanjima, to je Venecijanska komisija, prepustimo njima da kažu svoj komentar na ove kriterijume. B92: I poslednje pitanje, završavamo emisiju, gospodine Homen, da ste Vi sada u poziciji ministarke pravde ili na mestu sudije Vrhovnog suda i da ste bili u sukobu interesa i uzeli dve plate da li biste podneli ostavku iz moralnih razloga? Homen: Suštinsko je pitanje ovde da li je bilo ili nije bilo sukoba interesa, nikada nije utvrđen sukob interesa. Ministarka je podnela ostavku u RIK-u iz razloga što oseća moralnu obavezu, kao i svi drugi članovi Demokratske stranke. Ono što se opet nije desilo, a što je važno sada istaći, kritika se slomila na ministarku pravde i na Sonju Brkić. 36 članova... B92: Radi se o dva visoka... Homen: Sve se slažem, 36 članova RIK-a, drugi nisu ni ostavke podneli, a ministarka je vratila novac. Znači, imamo Krasićevu ženu, sestru Vjerice Radete, i da ne nabrajam sve ostale, svi raniji ministri, ministar Lončar u dva mandata član RIK-a i sve je u redu. Znači, imamo pitanje moralne odgovornosti zbog toga je ministarka i vratila novac... B92: Tek kad su građani... kad je počela medijska.. onda... kad se postavilo pitanje moralne odgovornosti... Homen: A šta je sa ostalih 34...? B92: U redu, ja Vas pitam za Vaše... Homen: Ja kažem jeste, podneta je ostavka i vraćen je novac, ali ovamo, sad ja Vas pitam, još 34 člana, niko ostavku nije podneo, odnosno ne 34, pošto su još dva iz DS-a podnela, odnosno svi iz DS-a, šta je sa ostalim strankama? Da li moralnu odgovornost mora da oseća samo DS? Dajte da vidim jedno... B92: Pa, DS je osetila odgovornost tek kad se u javnosti o tome počelo pisati. Homen: A ovi nisu nikada... ovi nisu nikad... Ono što je rešenje... B92: To je strašno u redu, ali je činjenica da... Homen:... gradnja sistema, ministar Marković je završio novi Zakon i ja samo se nadam da će što pre biti u Skupštini. Članovi RIK-a mogu biti samo profesionalci, u ovoj zemlji kao i u pravosuđu samo sistemski stvari možete rešavati. B92: Da li biste Vi bili i dalje ministar pravde da ste u toj poziciji? Homen: Da je utvrđeno postojanje sukoba interesa, kao što nije utvrđeno za ministarku, to je... naravno da bi mogli da postavite to pitanje. Nijednog trenutka nijednom odlukom nije utvrđeno postojanje sukoba interesa i nikada republički Odbor za ministarku o tome nije raspravljao, kao ni za Sonju Brkić. B92: I etički je da svi ostanu na svojim pozicijama? To hoćete da kažete? Homen: Svi su podneli ostavke. B92: U RIK-u, ja govorim o ovim drugim... to pitam... Homen: Svi su podneli ostavke i pozivam i ostale u RIK-u da podnesu ostavke, hajde jednom da budemo isti. U redu, pitanje moralne odgovornosti, krivi smo, ali hajde da vidimo i drugu stranu koja ne trpi nikakvu kritiku danas što su ostali,... A znate šta je sada... B92:Zašto se ne oseti odgovornost kada to nije u medijima? Zašto se tek u medijima oseća odgovornost? Homen:.... smešna situacija, da Vam to kažem, znate ko ima većinu sada u RIK-u? Opozicija, e, pa zato neće da podnesu ostavku, iskoristili su našu moralnu odgovornost da imaju većinu glasova u Republičkoj izbornoj komisiji... Pazite, zamena mandata poslanika, nije to bezazleno telo bez obzira na sve... B92: Završavamo. Hvala što ste bili u Kažiprstu. Čuli ste gospodina Slobodana Homena, državnog sekretara u Ministarstvu pravde i Kažiprst B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić, prijatno. |
09:30
23
FEB
2009
| 0 | 0 | 343 | 0 |
Gusto sito |
| „...ulazak Srbije i zvanično u recesiju... problem sa kojim se Vlada u ovom momentu više suočava...rast cena, čak i u onom periodu kada je dinar jačao u odnosu na evro...mi smo imali jednu prilično značajnu visoku stopu rasta cena od nekih desetak procenata...samo da kažem da nije to samo posledica globalne krize, to...ima dublje korene, privreda u Srbiji još uvek nije restrukturirana kako je trebalo, nažalost, iako smo već godinama u tranziciji i taj posao nije završen. Javna preduzeća nisu ni taknuta, još uvek posluju kao i pre 15 godina, i tu se mnogo, mnogo toga nije promenilo, i tu je ključ nestabilnosti sa kojom se Srbija suočava više nego ova globalna kriza... mi smo stali negde na pola puta, onaj ko misli da je tranzicija u Srbiji završena taj se grdno vara, ona je zastala na pola puta. Ostala je druga polovina i to mnogo teža polovina posla da se obavi, to je restrukturiranje javnog sektora u kome radi nekoliko stotina hiljada zaposlenih, uključujući i javna preduzeća, zdravstvo, prosvetu, vojsku, policiju itd. Znači, to je ogroman, ogroman broj zaposlenih i nažalost, ogroman višak zaposlenih sa kojima država ne zna jednostavno šta da radi. Restrukturiranje javnih preduzeća zaista je neophodno, ona su na kraju krajeva, ako pogledate negde čak možda i uzrok ovog opšteg lanca nelikvidnosti, jer država prvo nije izmirila svoje obaveze. „ |
| Novinar: Suzana Trninić Gost: Milan Ćulibrk,glavni urednik magazina Ekonomist Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst B92, ja sam Suzana Trninić. Danas startuje Vladin paket povoljnijih bankarskih kredita za privredu i građane. Taj paket je težak 122 milijarde dinara, do toga je 20 namenjeno građanima za kupovinu automobila, nameštaja, tehničke opreme, poljoprivredne mehanizacije. Učešća nema, kamata je fiksna 4,5% za Punto i 6,5% za ostalu robu. Što se kreditiranja privrednika tiče mogu se čuti neke ocene da će najviše koristi od toga imati veliki trgovinski lanci, čitaj Delta. Šta stoji iza ovog Vladinog paketa mera, ko će od njega imati najviše koristi, ko neće, to je tema za početak razgovora sa glavnim urednikom Ekonomista, moj gost Milan Ćulibrk, dobrodošao. Ćulibrk: Još bolje vas našao. B92: E, sada ti meni reci za šta ćeš danas da se prijaviš, kupuješ Punto, frižider, podne obloge, za šta si se odlučio? U koju banku ideš? Ćulibrk: Pa, neću nigde, pravo da vam kažem, bez obzira na sve to mislim da ova krizna vremena još uvek zahtevaju zaista da se dobro promisli pre nego što se uđe u jedan kreditni aranžman. Mada, ruku na srce, zaista su uslovi kredita izuzetno povoljni, kamatna stopa teško može da bude jevtinija na ove potrošačke kredite, i ako zaista nekome nedostaje neka bela tehnika, neke podne obloge ili tako nešto, a odgovara mu i domaća proizvodnja, onda je to sasvim dobar izbor. Potpuno je druga priča u tome što smo mi pre ovog paketa stalno upozoravali da sada su procene da će kriza možda trajati pune tri godine, da se ne nazire još uvek kraj, da možda najgore još nije ni došlo i da bi trebalo se uzdržati od ove potrošnje. To važi i za državu, ali bogami, važi i za svakog od nas pojedinačno. B92: Pa, jeste, nije prošlo ni mesec dana od kako smo slušali da ne treba kupovati frižidere, televizore, a sada - kupujte zato što je domaće. Ćulibrk: Država ima jedan drugi problem, zapravo industrijska proizvodnja u decembru je drastično pala, u januaru je bila katastrofalna i tim tempom ove godine bi ona mogla da bude i desetak posto manja nego prošle godine, što bi naravno imalo svoje posledice i na pad bruto domaćeg proizvoda, odnosno na ulazak Srbije i zvanično u recesiju. To je problem sa kojim se Vlada u ovom momentu više suočava nego što je to problem inflacije koji je bio doskora onaj ključni problem, jer nikako nije uspevala da zaustavi rast cena, čak i u onom periodu kada je dinar jačao u odnosu na evro. Dakle, mi smo imali jednu prilično značajnu visoku stopu rasta cena od nekih desetak procenata, tako da je to bio ključni problem sa kojim se suočavala Vlada. Međutim, kada je globalna kriza eksalirala, kada su počele da se osećaju posledice ovde, samo da kažem da nije to samo posledica globalne krize, to je... ona ovde ima probleme, ima dublje korene, privreda u Srbiji još uvek nije restrukturirana kako je trebalo, nažalost, iako smo već godinama u tranziciji i taj posao nije završen. Javna preduzeća nisu ni taknuta, još uvek posluju kao i pre 15 godina, i tu se mnogo, mnogo toga nije promenilo, i tu je ključ nestabilnosti sa kojom se Srbija suočava više nego ova globalna kriza. B92: Detaljnije ćemo da analiziramo te mere, ajmo odmah na početku da razjasnimo na koje se to domaće proizvođače ti krediti odnose? Zato što su ljudi prilično zbunjeni, evo, naprimer, uđete u Merkator da kupite frižider, možete da kupite onaj koji je proizveden, Gorenje frižider koji je proizveden u Valjevu, ne možete onaj koji je proizveden u Velenju. Ćulibrk: Tako je. B92: Koje su to još naše firme koje proizvode proizvode koji mogu danas da se, od danas da se kupuju? Ćulibrk: Pa, recimo, evo, što se tiče podnih obloga to je svakako ovaj Tarket Sintelan, inače domaći proizvođač iz Bačke Palanke, ali i jedan od najvećih evropskih i svetskih proizvođača podnih obloga. On ima svoje fabrike i u Rusiji, Ukrajini itd. Dakle, to je jedan od proizvođača, što se tiče ove bele tehnike možda Alfaplam iz Vranja, možda Milan Blagojević iz Smedereva i još neki tako proizvođači, Magnohrom, da li to još uvek radi, kako radi, kakav je kvalitet. Dakle, pre nego što se odlučite za kupovinu treba dobro pogledati i odnos cene i kvaliteta koji se za to dobija, uporediti ga sa odgovarajućim proizvodima i onda videti da li se, bez obzira na povoljne uslove kreditiranja, isplati kupiti nešto ili ne. B92: Pričalo se o tome da li Punto potpada u tu kategoriju made in Serbia, pa čuje se iz Vlade da jeste Punto taj automobil koji može da se kupi... Ćulibrk: Ja mislim da je to politička odluka, dakle, objektivno gledano nijedan deo se ne proizvodi u Srbiji, ovde se samo sklapa i čisto sumnjam da bi u bilo kakvoj nekoj ozbiljnoj analizi to mogao da prođe one kvantitativne pokazatelje koji su neophodni da bi se jedan proizvod proglasio domaćim. Ali, doneta je politička odluka da to bude kao domaći proizvod, da se na taj način podstakne taj projekat koji je dogovoren sa Fiatom. Na kraju krajeva, tu će na sklapanju tih automobila radiće zaposleni iz Kragujevca, i to je jedino što bi moglo taj automobil da prevagne u odluci da to bude domaći proizvod. B92: Kome Vlada praktično pomaže ovim merama, ko će imati najvišu korist od subvencionisanih kredita? Čujem neka tumačenja da naprimer tu banke će najbolje proći zbog tih visokih kamata, pa da li tu tako stoje stvari? Ćulibrk: Pa, ja nisam siguran prvo da će se ovo sve... ceo ovaj paket o kome se stalno priča, i ljudima se nekako već usadilo u svest ta cifra od 122 milijarde, ja se plašim da efekat krajnji možda neće biti ni upola te cifre... B92: Šta to znači? Ćulibrk:Evo, konkretno, imamo dva odvojena paketa, jedan za privredu, jedan za građane, za privredu je težak 40, za građane 20 milijardi dinara. Problem je u tome što država iz budžeta izdvaja samo 3 milijarde za subvencionisanje kamata, ostalih 60 milijardi da obezbede banke iz sopstvenih izvora. Nisam siguran da u ovom momentu na svojim računima srpske banke imaju toliko novca. Druga stvar, čak i ako imaju pitanje je da li imaju dovoljno platežno sposobnih klijenata za koje su sigurni da će im pozajmljeni novac uspeti i da vrate. Srbija je suočena sa velikom nelikvidnošću, mnoga preduzeća imaju blokirane račune niz meseci, neki čak i godinama, i sada se postavlja ključni problem za banke kome dati kredit, a pri tome biti u dobroj meri siguran da će oni taj kredit uspeti da vrate bez obzira na kamatnu stopu. B92: Država je najavila da na subvencionisanje kamatnih stopa neće moći da računaju banke koje su smanjile svoju kreditnu aktivnost, ali praktično kad se pogleda najviše je takvih banaka. Ćulibrk: Pa, nije, ja sam mislio da jeste, jer je objavljen podatak da na nivou celog bankarskog sektora u poslednjem kvartalu prošle godine je došlo do pada kreditne aktivnosti, što prevedeno na obični jezik znači da je masa ukupno odobrenih kredita bila manja nego recimo krajem septembra. Ispostavilo se da najveći broj banaka zapravo ispunjava taj kriterijum i da nekoliko samo banaka nije u toj grupi. Njima je ostavljen rok, dakle, pošto se stalno gleda kako se kreću stvari, ukoliko oni uspeju u prvom ovogodišnjem tromesečju da povećaju svoje plasmane u odnosu na poslednji kvartal prošle godine onda će se već u aprilu kvalifikovati da i one uđu u to. Ali, kažem, pitanje je ovde više ne ko ispunjava uslove, nego da li banka hoće i ima dobre klijente kojima može da plasira taj novac. B92: Iz nekih se banaka moglo čuti i da je kamatna stopa neprimerena, da su troškovi banaka pri finansiranju tih kredita veliki i da izjednačavanje uslova za odobravanje kredita od 20.000 evra i 4 miliona evra praktično dovodi do toga da banke imaju interes da ulaze u posao, da kreditiraju velike privrednike. Da li će ovi mali biti u nepovoljnijem položaju? Ćulibrk: Sve se......... upravo tako, da će najdeblji kraj izvući mala i srednja preduzeća, jer da bi neko njemu odobrio kredit od 20.000 evra on mora da prođe čitavu proceduru kao i za odobravanje kredita od 5 miliona evra. Pri tome su mali sada suočeni sa jednim dodatnim problemom, da bi opstali na tržištu oni svoje proizvode moraju nekome da prodaju, oni ih uglavnom prodaju preko velikih trgovinskih lanaca. Šta se tu dešava? Nekada je bilo uobičajeno da rok plaćanja bude 30 ili 60 dana i posle toga je to izvestan period produženo bilo na 90, sada zbog nelikvidnosti velikih trgovinskih lanaca ti rokovi idu i preko 150 dana. Znači, vi danas proizvedete robu, date ga trgovcu i on vam taj proizvod plati posle 5 ili 6 meseci. Za tih šest meseci onaj proizvođač nema novca, nema obrtna sredstva, on mora da se zadužuje, on mora da plaća kamatu banci, što znači da praktično on kreditira trgovca, jer da mu trgovac vrati pare onda bi trgovac morao da se zaduži. Jednostavno, veliki trgovinski lanci imaju tu poziciju i tu mogućnost da sav svoj teret prevaljuju na male. I zato se plašim da će mali ponovo da izvuku najdeblji kraj. B92: I zbog tog Vašeg objašnjenja ustvari praktično su se negde i kada se pričalo o tome da Vlada ima nameru da sa 122 milijarde uđe u ovakvu vrstu subvencionisanih kredita kod banaka, da se sada tu pominje Delta kao ustvari najprepoznatljiviji trgovinski lanac u zemlji, koji bi tu najviše mogao da profitira, te da i Vlada je potpuno svesna te činjenice i u to ušla upravo iz tih potpuno otvorenih interesa. Da li Vi vidite na toj relaciji bilo kakvu istinu? Ćulibrk: U ekonomiji postoji jedno veliko pravilo, kada mi je dug mali to je moj problem, kada je moj dug veliki onda to postaje problem onoga kome ja dugujem. Znači, u ovom slučaju pretpostavljam da je država bila svesna toga da bi eventualni problemi koji bi nastali otvoreno, za sada samo prikriveno kroz prodružavanje rokova otplate, mogli da dovedu u problem i čitav niz onih dobavljača koji su oslonjeni na velike trgovinske lance. Znači, oni jednostavno nemaju izbora, ne mogu oni da prodaju po zelenim pijacama, po malim trgovinskim radnjama, to je suviše komplikovano, suviše za njih.. jednostavno, oduzima mnogo i vremena i energije. Tako da su oni jednostavno prinuđeni na to i sada traže izlaz. Dakle, to jeste jedan veliki problem i država očito je svesna toga, ali možda je dobro rešenje baš zbog toga što je maksimirana, dakle, ne može jedan veliki bilo koji privredni subjekat u Srbiji da dobije dominantnu sumu od ove pomoći, jer je ograničena masa kredita koji može da dobije jedan privredni subjekat. Dakle, ne postoji ona mogućnost da 5 miliona evra uzmete od jedne banke, 5 miliona evra od druge, 5 miliona od treće, nego ukupna suma koju možete da pozajmite je 5 miliona evra. B92: Kritičari ovih mera često sada govore i da su ustvari ove mere Vlade samo kozmetičke, da njima Vlada ustvari ne pomaže građanima, već pokušava da sanira lošu monetarnu politiku guvernera i Centralne banke. Pa, je l' vidite tu... da li tu leže zaista razlozi za ulazak u ovakav aranžman? Ćulibrk: Pa, te dve stvari.... B92: Samo da budem jasna, to su kritike pojedinih predstavnika opozicionih partija u republičkom Parlamentu. Ćulibrk: Ove dve stvari apsolutno nemaju nikakve veze, dakle, monetarna politika koju je sprovodila Narodna banka u prethodnom periodu i ove mere Vlade apsolutno nemaju nikakve veze. Dakle, to su potpuno dve odvojene stvari, Narodna banka je u prethodnom periodu bila prinuđna da vodi veoma restriktivnu monetarnu politiku, što znači da zateže, da povlači viškove likvodnosti da bi sprečila dali rast cena. Dakle, uprkos jačanju dinara sve do septembra prošle godine, uprkos tome što je Narodna banka ograničila masu potrošačkih kredita, uprkos tome što građani nisu mogli da se zaduže više od trećine svoje plate, znači, cene su u Srbiji i dalje rasle. Rasle su zato što je država vodila ekspanzivnu fiskalnu politiku, što je trošila više nego što objektivno može. I onda je guverner morao da povlači ??????? novca, to je koštalo apsolutno, znači, ništa u ekonomiji nema besplatno od ručka, sve košta. A ovo sada što se radi je zapravo potpuno nešto drugo. Dakle, sada Vlada pokušava da spreči recesiju koja je na pomolu. Znači, to su dve potpuno odvojene stvari, a u skladu sa tim i Narodna banka je ukinula svoje restriktivne mere, dakle, čak je dozvolila bankama i mogućnost da više ne moraju da zaračunavaju obaveznih 30% učešća ili depozita na potrošački kredit, sada kredit može da se dobije i bez učešća i bez depozita pod uslovom da to banke prihvate. Ali sudeći po svemu, zbog toga što kriza još se ne nazire njen kraj čisto sumnjam da će veliki broj banaka ukinuti učešće ili depozit. To će im biti jedna vrsta sigurnosti da će onaj ko uzme kredit i da ga vrati. B92: Postoji još jedna vrsta kritika, to je da se očekuje eventualna zloupotreba kredita kada je reč o kreditima koji su namenjeni privredi. Konkretnija da budem, postavlja se pitanje da li je Vlada na najbolji mogući način zaštitila zaposlene u firmama kod privrednika koji će konkurisati za kredite da posle dobijanja tog kredita on nije obavezan da zadrži isti broj zaposlenih u toj firmi. Ćulibrk: Pa, taj posao, taj deo posla će raditi država, dakle, Tržište rada, oni imaju evidencije svakog meseca kako se kreće stanje radne snage u konkretnom preduzeću na nivou cele Srbije. Ali je ovde ključna stvar što će ipak kredit odobravati banke, dakle, neće tu moći država da izvrši pritisak na bilo koju banku i da kaže - ovome moraš da odobriš kredit, kao što je to nekada bilo, jer oni znaju - OK, država će meni da subvencioniše otprilike nekih 5% kamate, ali ako ja dam nekome kredit od 100 miliona da bih od države dobio 5 miliona subvencionisane kamate, ja rizikujem onih 100 miliona koje dajem kao glavnicu. Da li sam ja spreman da rizikujem 100 miliona da bih dobio 5? Ne verujem da će bilo koja banka ulaziti u kreditiranje rizičnih projekata i nesolventnih, nesolidnih klijenata. Dakle, tu će biti gusto sito i verovatno će se mnogi od danas već uveriti koliko će biti teško dobiti novi kredit. Banke su i u prethodnom periodu imale na svojim računima dosta, relativno dosta dinara, ali ih nisu odobravale tako lako. Došli su do stanovišta da je sada bolje da drže novac, čak i po cenu da na njemu gube kad ga drže na svojim računima, dakle, da on ne daje nikakvu kamatu, nego da ga plasiraju uz visoke kamatne stope, ali uz neizvesnost da neće moći da naplate kredit. B92: Ono što se može čuti je da se rezultati primene ovih mera mogu videti tek negde možda na proleće. Istovremeno iz Ministarstva ekonomije ministar Dinkić izražava neko očekivanje da bi moglo da dođe do blagog privrednog rasta tokom godine. Doduše, nije ulazio u to koliki bi rast mogao da se očekuje, znači, nikakve prognoze nije davao. Da li su te dve stvari povezane i da li ove mere zaista mogu da koliko toliko oporave srpsku privredu? Ćulibrk: Pa, evo, recimo budžet za ovu godinu je usvojen u decembru mesecu. On je pravljen na proceni, projekciji da će ove godine rast bruto domaćeg proizvoda biti između 3 i 3,5%. Sada je već jasno, dakle, posle mesec i po dana, da od toga apsolutno nema ništa, mi možemo da budemo apsolutno srećni ako bude uopšte ikakvog privrednog rasta, ako on bude 0,5%. Čak su neke procene da bi bilo odlično ukoliko se zadržimo i na nivou kakav smo imali prošle godine, pa čak i neki blagi pad bi bio možda mogao da se posmatra kao uspeh. Pre svega zato što nema dotoka stranih investicija, ove godine će to biti neuporedivo manje nego prošle godine... B92: Bila su velika očekivanja naročito posle Davosa. Ćulibrk: Tako je, pa, to je ovde problem sa podgrevanjem nerealnih obećanja. Znači, i ovaj paket od 122 milijarde je na neki način to isto, jer dobar deo te podrške će stići u Srbiju tek u drugoj polovini godine. To su oni međunarodni krediti od Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicione banke, Nemačke razvojne banke, KFV ili Vlade Italije. Ti krediti moraju da prođu ratifikaciju u Parlamentu, a mi znamo svi kako nam Parlament funkcioniše čak i kad su takve stvari u pitanju. Godinama nismo mogli da povučemo 400 miliona dolara od Svetske banke, izuzetno povoljan kredit po kamatnim stopama koje su neuporedivo niže od tržišnih, samo zato što Parlament nije bio u stanju da sedne i da usvoji.. da ratifikuje te ugovore. B92: Znači, tu smo gde smo. Ćulibrk: Apsolutno. Ja se plašim samo da u narednom periodu može da bude još i gore zato što u prošloj godini, u nizu prethodnih godina domaći privrednici su imali jedno relativno lak način da dođu do nedostajućih sredstava. Oni su uzimali kredite direktno u inostranstvu, dakle, ne u Srbiji, od banaka koje posluju u Srbiji, nego od njihovih centrala u inostranstvu. Dakle, u Rimu, u Beču, u Nemačkoj, tako da su po tom osnovu dolazile na milijarde evra. Ove godine takvih kredita više nema, ti prekogranični krediti su praktično skoro potpuno zaustavljeni, a što je još gore, deo tih kredita će ove godine da dospe i za naplatu, što znači da će morati da se vrate. B92: Pominjao si budžet, pominjao si uvećanje budžetskog deficita, već je izvesno da će da dođe do rebalansa budžeta za 2009. i ministarka finansija je rekla da je država u januaru potrošila 800 miliona više nego što je uspela da prikupi. Gde će da se traži izlaz iz takve situacije, ima li uopšte bilo kakvih opravdanja i da li i ta ekonomska kriza je jedino što ćemo mi i da nastavimo da slušamo kada je reč o svemu što nam se dešava na tom ekonomskom planu? Ćulibrk: Pa, ima tu mnogo, mnogo toga, ne može samo sve krizom da se obrazloži. Prvo, sam taj deficit u budžetu od 800 miliona, bio bih presrećan ukoliko bi se on zadržao na tom nivou do kraja ove godine, jer bi to značilo neki manjak u budžetu od desetak milijardi. On je projektovan 4-5 puta veći. Problem je ovde što u januaru ukupni prihodi budžeta su bili samo 45 milijardi, dakle, tim tempom. Mi bismo uspeli da prikupimo do kraja ove godine nekih 550 milijardi, što je 2 milijarde evra manje nego što je planirano, odnosno manje od rashoda. Dakle, mi bismo imali u tom slučaju, ukoliko se rashodi ne bi kresali, imali bi budžetski deficit od 2 milijarde evra. E, tu je problem. Dakle, očito je da nešto na prihodnoj strani budžeta nije u redu, prihodi ne teku onako kako se očekivalo, što se delom može objasniti, ako padne industrijska proizvodnja pada unutrašnji promet, pada uvoz. Znači, manji su prihodi od PDV-a, manji su prihodi od carine, plašim se da ima i pojačanog izbegavanja plaćanja poreza na dodatu vrednost, jer neke analize pokazuju da u poslednje vreme veliki broj privrednika baš zbog toga što je suočen sa nelikvidnošću pokušava da skrene malo u tu sivu zonu i da na taj način smanji uplate u budžet. Tada na neki način sebi ostavi nešto viška novca. B92: I ne krije se, iz samog premijerovog okruženja da se ide i na to da PDV čak bude i više nego što je bio do sada. Ćulibrk: To je jedna od opcija, ja mislim da bi to bilo onako, prilično opasno, u svakom slučaju bi poguralo cene naviše, povećalo bi teret, opterećenje privrede koja i ovako ne može da izdrži. Srbija već sada ima jednu od najvećih javnih potrošnji po njenom učešću u bruto domaćem proizvodu. I plašim se da bi povećanje PDV-a moglo samo da nas otera još korak dalje. Drugo, verovatno bi motivisalo na kraju krajeva neke privrednike da razmisle i o tome da ponovo pređu u sivu zonu, jer ih je bilo dosta koji su dugo radili na crno, pa su uspeli da legalizuju svoje poslovanje. Možda bi sada neki krenuli i kontra putem ukoliko bi država povećala PDV. B92: I ono na šta se uvek vratimo, to je da će zemlja još više morati da se zadužuje da bi održala tu javnu potrošnju. Gde će da nađe taj novac, kuda to sve sada vodi? Ćulibrk: Pa, to je ono što smo govorili, dakle, do septembra prošle godine situacija je bila apsolutno drugačija. Imali ste na svetskom tržištu obilje prilično jevtinog novca, kada se to posmatra sa ove tačke gledišta, jer recimo, mogli ste da nađete kredit za 5-6% napolju, a sada je razlika ona koja se zaračunava Srbiji samo zbog toga što uzimate kredit iz Srbije 6%. Dakle, na onu cenu koja stvarno košta napolju vi dodajete još 6% da biste mogli da povučete bilo kakav novac ako ste iz Srbije. Znači, to je pod broj 1. Pod broj 2, smanjuje se dotok novca od centrala, matičnih banaka koje su takođe imale dosta novca i koje su plasirale u Srbiji. Sada su i one suočene sa problemima u svojim zemljama, imali smo i preporuku čak nekih susednih zemalja da neki novac iz Vladinih paketa koji se sprema baš za te zemlje, ne šalje u druge zemlje regiona, nego da podstaknu domaću privredu. I konačno, treće, mi ne možemo očekivati neke velike privatizacije u ovoj godini, zaista nije vreme za prodaju onog preostalog porodičnog srebra, kao što je Telekom ili kao što su još neka javna preduzeća, bar dok ne prođe kriza. I četvrta stvar, država je mislim, napravila inicijalnu grešku još prošle jeseni u oktobru, novembru, kada je sa MMF-om razgovarala o ovom važećem aranžmanu, što nije odmah tražila. Ja sam svo vreme insistirao na tome da je trebalo tražiti odmah, od početka 2,5 milijarde dolara, pošto je to kredit iz predostrožnosti, odnosno aranžman iz predostrožnosti, koji vam omogućava da pare povučete ako vam budu neophodne, a ne morate. I zaista ne koštaju mnogo, 0,25% godišnje kamata samo na ta sredstva, ukoliko ih ne povlačite, a predstavljaju vam strašnu sigurnost ukoliko dođe do debalansa, ukoliko dođe do poremećaja na deviznom tržištu itd. B92: Država i ove mere ustvari tretira kao kratkoročne, kao praktično neku prvu pomoć u ovakvoj situaciji, i sve vreme se govori da oni prosto ne stižu da se bave tim nekim fundamentalnim reformama, kad je reč o suočavanju sa ekonomskom krizu. Da li i dalje mogu tu da se nalaze opravdanja da se ne stiže da se obavi jedan ozbiljniji posao, koji je sveobuhvatniji, da se stalno tim nekim kratkoročnim merama suočavamo s problemima koji nailaze? Ćulibrk: Pa, ja pretpostavljam da je Vlada sada u problemu, da gleda samo kako da pregura dan za danom, bukvalno da ne dođe do nekih većih socijalnih problema, da ne dođe do nekih otpuštanja itd. Ali postoji i jedan veliki broj ekonomista koji smatra da bi u ovom, praktično ovakvom ambijentu kada maltene sve stoji, trebalo to vreme iskoristiti za one krucijalne, suštinske reforme koje su zaustavljene još pre pet godina. Dakle, mi smo stali negde na pola puta, onaj ko misli da je tranzicija u Srbiji završena taj se grdno vara, ona je zastala na pola puta. Ostala je druga polovina i to mnogo teža polovina posla da se obavi, to je restrukturiranje javnog sektora u kome radi nekoliko stotina hiljada zaposlenih, uključujući i javna preduzeća, zdravstvo, prosvetu, vojsku, policiju itd. Znači, to je ogroman, ogroman broj zaposlenih i nažalost, ogroman višak zaposlenih sa kojima država ne zna jednostavno šta da radi. Restrukturiranje javnih preduzeća zaista je neophodno, ona su na kraju krajeva, ako pogledate negde čak možda i uzrok ovog opšteg lanca nelikvidnosti, jer država prvo nije izmirila svoje obaveze. Ona putarima duguje nekoliko desetina milijardi dinara, zbog toga putari ne izvršavaju svoje obaveze prema svojim dobavljačima, zato njihovi dobavljači opet su dužni nekom tamo četvrtom, petom. To je taj lanac koji počinje od države, samo zato što javna preduzeća nisu restrukturirana kako je moralo i kako je trebalo. Imali smo nažalost samo jedan primer privatizacije, i to potpuno pogrešan, ali o tome smo pričali hiljadu puta i ne bi bilo sada u redu da se ponovo vraćamo na taj nesretni NIS. B92: Ali se uvek vratimo na staro pitanje, a to je da li ova Vlada ima i dalje kapacitet da izađe na kraj sa svim tim tako velikim problemima. Ćulibrk: Pa, nesreća ove Vlade je zaista što se njen mandat potrefio nekako baš u to vreme kada je počela ozbiljnije da se oseća ta globalna svetska kriza i kada je ceo svet praktično zapao u recesiju. Mi imamo neku nesreću, ja ne znam šta, da li je to usud ili je prokletstvo, nemam pojma, ali u svakom slučaju, tokom '90-ih kada je ceo svet bio u strašnoj ekspanziji, kada su stope rasta u razvijenim zemljama sveta bile po 3-4%, a u zemljama u tranziciji i desetak procenata, mi smo prepolovili društveni proizvod zahvaljujući ratovima, sankcijama, svemu ostalom. Posle smo ponovo izgubili mnogi broj godina u stalnim izborima, odlažući reforme itd. Znači, kada je ceo svet se razvijao mi smo padali zato što... zbog nekih unutrašnjih gluposti i nesuglasica. E, sada, kada je na neki način stvorena Vlada od koje se zaista očekivalo da na ekonomskom planu može nešto da uradi, gledajući njen sastav ovako, potrefilo se da je ona došla upravo u trenutku kada je najnepovoljnija situacija za bilo kakav neki napredak u ekonomskoj sferi. B92: Ostaje nam još malo da porazgovaramo o kursu, o tome ćemo u nastavku razgovora. Ne znam da li ste imali prilike da čujete, Dragan Đilas je, doduše predstavljajući se kao funkcioner Demokratske stranke, ne kao gradonačelnik Beograda, nedavno rekao da je kurs evra od 95 dinara ravan katastrofi, i pozvao i guvernera i državu da reaguju na to da strane banke moraju da budu sprečene da evre iznose iz Srbije. Da li očekujete i da će guverner i država da reaguju na takvo upozorenje jednog visokog funkcionera stranke na vlasti i otkud to da gradonačelnik, odnosno visoki funkcioner Demokratske stranke upozorava na takve stvari? Ćulibrk: Pa, nažalost, imamo dugo sećanje... B92: Jeste vi iznenađeni uopšte tom pričom da se iznose...? Ćulibrk: Apsolutno ne, nisam iznenađen, kao što nisam iznenađen ni nastupima u javnosti, kritikama na račun guvernera. Ja se sećam, jedna predizborna kampanja, više se ne sećam da li za ove poslednje ili one tamo izbore, je bila kada su takođe visoki funkcioneri Demokratske stranke tvrdili da je u to vreme realan kurs dinara 120 za evro. Posle toga kada je formirana Vlada i kada su ti isti ljudi ušli u Vladu nisu više govorili o tome da je realan kurs 120 dinara za evro. Sećam se da su pojedini veliki uvoznici tražili da se kurs pod hitno obori na 83 dinara za evro, da su bili prilično neugodni, nelagodnim tonom se obraćali i premijeru i ministrima zahtevajući to. Dakle, svako ima neki svoj interes, svi smo svedoci koliko je bilo povika na Narodnu banku kako drži kurs na nerealno niskom nivou.... B92: A koji bi bio interes gradonačelnika Beograda, odnosno funkcionera Demokratske stranke kad ovo govori? Ćulibrk: Ja ne znam, mislim, mi smo dugo bili suočeni sa kritikama Centralne banke sa pozicije da precenjen dinar zapravo guši srpski izvoz. Sad smo došli u situaciju da imamo kurs negde 95 dinara i sada više niko ne govori da je to podsticajno za izvoz, sada je to katastrofa. Pri tome, ja ne vidim šta Narodna banka može da uradi, osim da potroši sve devizne rezerve i pri tome da odbrani kurs na par meseci. Posle toga, kad potroši devizne rezerve ko će da brani kurs? Onda više niko ne može da ga brani ni na jednom nivou, onda možemo da odemo u katastrofu. B92: Da li je tajna da strane banke iznose novac iz Srbije u svoje centrale? Ćulibrk: Možda bi Narodna banka trebalo zaista jednom onako da izađe i sa potpuno preciznom i tačnom analizom, tačno je da je bilo iznošenja deviza, ali znate šta, tačno je takođe da je bilo onako brzometnih kredita tokom oktobra meseca, kada su građani Srbije uspaničeno dizali svoju štednju sa svojih uloga u ovdašnjim bankama, od kojih je dobar deo upravo su te strane banke. Da bi uspele da obezbede dovoljne količine keša za isplatu te štednje one su uzele kratkoročne kredite kod svojih matičnih centrala. I posle izvesnog vremena, kada se štednja ponovo počela da vraća u banke, kada je panike nestalo, oni su te pare vratili. E, sada, ja ne znam, samo možemo da definišemo da li je to iznošenje deviza. Ako ste vi prethodno pozajmili, pa vratili dug, da li to može da se tretira kao iznošenje deviza. B92: Pa, konkretno, gospodin Đilas je rekao, dakle, da su banke koje su ovde otvorene, citiram - super zarađivale zato što je kamata na kredite bila četiri puta veća nego u zemljama Evropske unije, a da su sada kada su ugrožene njihove centrale odlučile da pare povuku nazad odjednom. I da bi on bio mnogo srećan kada bi javnost znala koliko je koja banka transferisala svojoj centrali evra iz Srbije u poslednja dva i po meseca, jer to prema njegovim procenama može da ima katastrofalne posledice. Ćulibrk: Da, i ja bih bio srećan ukoliko se ne bi objavljivali podaci u poslednja dva i po meseca nego od momenta kada su te strane banke došle u Srbiju. Koliko su unele novca, koliko su profita u tom periodu ostvarile, koliko su profita reinvestirale, odnosno uložile u razvoj u Srbiji, a koliki su deo tog profitaiznele iz zemlje. Samo to je podatak, podatak koliko su iznele u poslednja dva i po meseca, ako su pre toga unele 5 milijardi, iznele 300 miliona u poslednja dva i po meseca, imaćemo podatak da su iznele 300 miliona, a šta je sa onih 2 milijarde? Ne govorim da je tako, samo kažem da to daje jednu potpuno iskrivljenu sliku, i zato kažem da bi možda bilo zaista dobro da Narodna banka sedne i, čak možda i po bankama ili bar za bankarski sektor u celini, stranim bankama da izdvoji i da kaže šta se to zaista dešavalo. Ovako, stalno podrivamo neke priče i dolazimo do toga kako neko ovde izvlači pare. Ma, nemaju oni potrebe da izvlače pare, kamatne stope su u Srbiji još uvek najviše u regionu, zašto bi neko izvlačio pare odavde ako u Srbiji može da se zaradi kamatna stopa na ovim državnim kreditima, koje država subvencioniše, 11% u evrima. Ko je lud da iznosi pare? B92: Hvala što si bio moj gost danas. Čuli ste stavove Milana Ćulibrka, glavnog urednika magazina Ekonomist. Ja sam Suzana Trninić, ostanite uz nas, prijatno. |
10:19
19
FEB
2009
| 1 | 0 | 521 | 0 |
Poglavice |
| „Ko vas može vratiti na Kosovo? Pa, samo Amerika, ne može vas Rusija vratiti na Kosovo. Mi smo definitivno, posebno posle gruzijske krize, u dvorištu NATO-a, Evropske unije i Amerike, to su gazde. I sad mi u tom dvorištu glumatamo, niko nas ne tera, uopšte nas Rusi na to ne teraju, imate nekakvu vojnu neutralnost, te neki antiamerički, ne znam kakav, revolucionarni stav, te hoćemo od njih pare, ali nećemo da nam zadaju kriterije...oni su definisani kao saveznici Amerike... oni su definitivno saveznici Amerike, između ostalog, ne po izboru samo Amerike i što nose zastave, nego što je Srbija iskočila iz tog voza, prešla na takozvanu neutralnost i utrpala se na ruske pare. Dakle, Amerika uvek kao velika i ozbiljna sila ili savremeno Rimsko carstvo, ona uvek zna da treba da ima neko pleme tamo u nekim gudurama koje će da gurne na drugo pleme ukoliko to drugo pleme reši da puca po njenim vojnicima.“ |
| Gost: Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Šef Unmika dolazi u Beograd, gde će razgovarati sa predsednikom Tadićem i šefom diplomatije Jeremićem o, kako kažu ovde, planu od šest tačaka. Tamo iz Unmika kažu da će biti reči o mnogim temama iz izveštaja Ban Ki Muna od novembra. Do posete dolazi dva dana pošto je u Prištini proslavljena godišnjica nezavisnosti i u trenutku kada su Srbi nezadovoljni, jer se plan od šest tačaka ne primenjuje, Albanci jer bi trebalo eventualno da se primeni. Istovremeno se odvija javna razmena navodnih ponuda zvaničnog Beograda o razgovorima s Prištinom i obrnuta. Koliko je važna današnja poseta Zanijera Beogradu, jedno je od pitanja za mog gosta, gospodina Dušana Janjića, direktora Foruma za etničke odnose. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Koliko je važna ova poseta danas, s obzirom na položaj Unmika na Kosovu i na rekonfiguraciju i formalno smanjenje njegovog uticaja? Janjić: Kad bi gledali po tom kriterijumu, onda manju nego njegovih prethodnika, šefova Unmika, na primer Štajnera, koji je imao svu vlast, ali okolnosti su se promenile, jer zapravo na neki način drži u životu i Beograd i Ujedinjene nacije na Kosovu. Dakle, mislim da je to jedna značajna poseta i da bi ona trebalo da rezultira dogovorom oko metodologije daljih razgovora ili barem oko formata. Dakle, ja ne sporim da će biti mnoge druge teme otvorene, kako se to dešava kada i neka vrlo praktična pitanja koja su tu, carina itd., ali je je ključno pitanje kako će se nastaviti proces daljeg primenjivanja šest tačaka i posebno onih oko kojih bi moralo da bude razgovora. B92: A kad kažete da drži Beograd u životu, u kom smislu to mislite? Janjić: Pa, to je jedan... nekako mi smo navikli da govorimo o negativnim stvarima, ali to je jedan uspeh bio da se izboksuje ova vrsta rezolucije, da se i peko Saveta bezbednosti pronađe jedna formula po kojoj 1244 nije živa. Nije bitno šta piše, mislim, važno je šta piše u pravu, ali od toga se ne živi. Ovde je preko Saveta bezbednosti politički potvrđeno da 1244 još važi i Ban Ki Mun je zapravo tih šest tačaka i buduću ulogu Unmika predstavio kao ispunjavanje zahteva za reformom Unmika koji je još postavio Kai Aide. Time je Beograd dobio jedan značajan prostor da može da kaže da Rezolucija nije mrtva, da može da se bori za primenu Rezolucije, ali faktičko stanje ide u korist zapravo potiskivanja Rezolucije i prevođenja Kosova na njegova akta, na Ustav, na joint actions Evropske unije. Tako da je to u međunarodnom pravu vrlo važno, u pravnom smislu vrlo važno, i u diplomatskom smislu naravno veliki, veliki uspeh. Drugo, zašto je to još važno, omogućilo je u tom momentu kad je to postignuto, omogućilo je i Ujedinjenim nacijama i Evropskoj uniji da nađu nekakav izlaz. Bili su u problemu, Evropska unija je počela da preuzima, a nije mogla i ne može da preuzme sve funkcije koje bi morala, Ujedinjene nacije nisu mogle da se povuku pred činjenicom da većina članica Generalne skupštine, plus veto Rusije, plus uzdržani stav Kine koji uvek može da se pretvori u veto, da je to jedna ozbiljna pretnja budućim misijama i ulozi u mirovnim misijama i jedinstvu Ujedinjenih nacija. Dakle, formula ova im je pomogla da se oni kao nešto pitaju na terenu. B92: Međutim, šta znači činjenica da se danas razgovara o formatu pregovora, da se u stvari odlaže primena tih šest tačaka, zašto? Janjić: Pa, to je sad ovaj problem između prava i politike i realnosti. U realnosti Unmik i te kako sarađuje sa Evropskom unijom i Euleksom, smanjio je broj činovnika, otišli su policajci međunarodni. Znači, Ujedinjene nacije se faktički svode na par ljudi u početku u kancelarijama na Kosovu, koji se bave tim pre svega pitanjima zajednica, a onda će se verovatno svesti na par ljudi samo u Njujorku i nekoj vrsti komunikacije sa Evropskom unijom. E, to nije dogovoreno, ko će ispred Evropske unije biti taj oficer, da li, što bi generalnom sekretaru odgovaralo i Ujedinjenim nacijama, Solana i njegov naslednik, ili na primer Piter Fejt. B92: Dobro, da li iz toga treba da zaključimo da je sporna primena ovoga što se nama odavde servira kao završena stvar? Janjić: Ne, mislim da je ministar Jeremić potpuno u pravu i to je jedan detalj... B92: U čemu je u pravu? Janjić: Evo, sad ću vam reći. Prvo, u upornosti koju pokazuje, negde do drskosti, znate, ako vi odete na nesigurno zakazan sastanak u Njujork i onda radite svoj posao kao da je Ban Ki Mun tamo, a on vas je delimično izbegao, otišao u Davos, vi na kraju izbijete direktan sastanak s njim. Znači, prvo upornost da gura ono što mu je obećano ili što je dogovoreno. Drugo, rekao sam da je to potrebno Ujedinjenim nacijama, jer one nisu... nije tačno što se ovde priča da su one odbacile Ahtisarijev plan, nisu ga prihvatile, ali većina članica Saveta bezbednosti je bila za njega. Realna situacija izbacuje 1244. E, sada, po meni to se nalazi u šest tačaka. To je već, neću reći vekovima, ali od 2003. godine nešto o čemu se govori, da su to životna ili tehnička pitanja o čemu treba da sa postigne dogovor i mora da se postigne dogovor. I to uopšte više sad veze nema sa statusom. B92: Zašto se onda razgovara sada o formatu, načinu na koji će početi tek da se razgovara o tome, a ne o tome kako će se to primeniti? Posle toliko vremena... Janjić: Ja moram da kažem da tu prvo ima nešto s čim sam se ja susretao od '80. godine, a pogotovo '93. kad su se ubacili stranci. Svaku priliku Albanci su koristili da prvo dobiju priznanje da su nacija, pa onda da je Kosovo republika, pa Kosovo država, da potvrde status. To je onaj prvi znak da oni nisu sigurni u status, bez obzira šta pričao Tadić i ovaj, oni su frustrirani činjenicom da sporije ide priznavanje i da jako sporo ide ono što se zove uspostavljanje funkcionalne države. S druge strane, i Beograd je frustriran objektivnim gubitkom kontrole nad Kosovom, ali to ne može da kaže svojoj javnosti, jer svi se mi sećamo da je Koštunica otišao maltene kao čovek koji je odbranio Kosovo, on dan-danas deli lekcije, a pregovarački tim je dobio pozitivnu ocenu, a u stvari izgubili Kosovo. B92: Da li treba da razumemo ovo odlaganje tih primena kao ustupak Albancima sada? Janjić: Prva stvar je taj u pregovorima poznat, a pogotovo ovde prisutan mentalitet da stalno pokušavate imati što jaču poziciju da definišete u kom svojstvu mi razgovaramo. Drugi problem je ko je međunarodni predstavnik, jer Evropskoj uniji i Albancima odgovara, Kosovu, da što pre pokažu Pitera Fejta kao glavnog međunarodnog kontrolora i da izbace Zanijerija iz igre, i indirektno 1244. Beograd ne priznaje Pitera Fejta. Ja pretpostavljam da će se na kraju naći neko miksovano rešenje, da će i jedan i drugi sedeti... B92: Koju težinu u ovom slučaju ima Beograd? Janjić: Pa, Beograd ima... B92: U slučaju Zanijera, Pitera Fejta? Janjić: Ima, ima značajnu ulogu, istu onu kao i Kosovo i to je prepušteno zapravo njima. Ovde, u ovu priču se ne mešaju ni Amerikanci, ni Rusi, oni su dali svoju saglasnost, jer je njima trebao onaj glavni dobitak, da se kaže - OK, 1244 je živa, šest principa su sasvim dovoljni da se u prvoj fazi uspostavi komunikacija Beograda i Prištine, da se po posebnom metodu, ali u istom cilju rešava status Srba na samom Kosovu. A to je odgovor koji može da zadovolji i jedne i druge. Beograd može da zadovolji Rusiju, da je 1244 živo samo to, a Evropska unija je shvatila da je to stvoren prostor da se ona širi, i to je tačno. I šta mi imamo sada u realnosti? U realnosti mi imamo da onaj ko je najorganizovaniji, a to su kosovske vlasti na terenu i Euleks, oni se šire i to na sever, i to pod firmom primene šest tačaka. A onaj drugi deo primene koji njima ne odgovara, e, o tome ćemo da pregovaramo. Dakle, radi se o ukopavanju pregovaračkih pozicija, ali ja hoću jednu stvar da kažem što stalno zaboravljam. Ako hoće Srbija u Evropsku uniju i ako hoće Kosovo u Evropsku uniju, a hoće navodno, oni moraju da reše sva ta pitanja koja su pobrojana u šest tačaka, ama baš sva. To spada u normalnu, kako bi rekli, mapu puta za ulazak u Evropsku uniju, čak da nije bilo sukoba kojih je bilo i da nije bilo secesije, jednog dana će, i oni znaju dobro, Vlada Kosova i Vlada Beograda, da će jednog dana morati o tome da pričaju, ali taj dan još nije blizu zbog rešavanja ovog pitanja ko je ko u međunarodnoj zajednici. B92: Dok oni rešavaju format pregovora, dok se reši ko će da sedne da razgovara o policiji, carini, kulturnoj baštini itd., dakle, o životnim pitanjima koja su vezana za ljude koji žive dole, ti ljudi će u međuvremenu da žive tako kako žive, sa jedan koma nešto evra dnevno, koliko imaju na raspolaganju da potroše. Janjić: Da, to je što se tiče Albanaca, to je podatak koji je za njih vezan. Pa, tu je odavno poznata priča, kad je Kosovo, politika i svakodnevni život običnih ljudi uopšte ne idu zajedno. Da tragedija bude veća, sad kad govorimo o ovim velikim gubitnicima Srbima, na njima je ta zloupotreba još veća. Vi ste videli kako je izgledalo to u Zvečanima i ako neko misli da je ohrabrenje Srbima kad mu kažeš da su Srbi u Zvečanima, to je jedna otrcana staljinistička fraza, gde se pojavi drug Staljin tu se nalazi SSSR. Pa je tako ispalo da je Srbija u Zvečanima. Njima je Srbija u Beogradu. Zašto ovo kažem? Postoji jedan talas kojim se niko ne bavi, onih par hiljada ljudi, mislim da je u vašoj emisiji neko govorio od ljudi koji dole žive, od ovih funkcionera, iseljavanja, jednog tihog iseljavanja. Pa, Srbi su živeli u enklavama... B92: Većina. Janjić: To što severnjaci misle da to nije enklava, to je njihov problem, ali i to je enklava, samo malo veća, pa oni imaju osećaj slobode, a unutar sebe imaju albansku enklavu koja ih žulji kao kamen u cipeli. Dakle, ali pre svega iz centralnog Kosova i Pomoravlja. Drugo, imamo jedan talas koji je stvarno zapanjujući, optužbe na lidere srpske, pogotovo one koji se približavaju Evropskoj uniji u razgovorima... ne u pregovorima, u komunikaciji, da su lopovi, da kradu itd. Time se stvara jedna atmosfera koja je najopasnija, jer vidite, ako vi pomerite dva ili tri viđena doktora iz te sredine ili učitelja ili pomerite nekog viđenog političara, za njim će krenuti hiljade. Ja to stalno govorim, da je posao za javnog tužioca i za ozbiljni razgovor, na primer u Vladi, šta znači ovaj napad Srpske narodne stranke na Radu Trajković. I nije problem Rada Trajković kao ličnost, ona sigurno doživljava to traumatično manje ili više, ali sigurno dosta, tu je problem koje posledice to izaziva ako se ona pomeri kao direktor, predstavnik jedne institucije. Ako neko ima problem sa tim što je ona direktor, može da je smeni, može i Marka Jakšića da smeni, ali ići sa pričama da stalno tamo neko krade, da su tamo lopovi, to znači dalje udaljavanje politike od svakodnevnog života. Ljudi se osete bespomoćni i jedan deo ljudi, a to radi već godinama, nalazi rešenje u približavanju komšijama Albancima i kosovskim institucijama, a mi se stalno pravimo blesavi da postoje ljudi koji su u kosovskoj Vladi, kosovski Srbi, u kosovskoj Skupštini, u kosovskoj policiji... B92: Bio nam je u gostima pre neki dan baš čovek... Janjić: Imali ste dvoje, ja mislim, jednog odavde, jednog iz Prištine. Dakle, ti ljudi postoje. Stalno se pravi jedna, kako da kažem, podvojenost... B92: A koliko je realna Fejtova opaska koja je izgovorena u Briselu, da bi bio zadovoljan da Beograd ohrabri kosovske Srbe da prihvate centralnu Vladu u Prištini? Da li je to realno? Janjić: To se sluša, verujte, ja sam to slušao od Štajnera, Hekevika, svi oni to ponavljaju... B92: Međutim, sada su okolnosti izmenjene u odnosu na ono vreme.... Janjić: Nije samo to, ima nešto što nije promenjeno. Isti taj Fejt, svi ti blagorečivi, Tači i ostali, nemaju program konkretne integracije. Pa, kako vi kažete - hajde, dođite kod nas i onda sledi logično pitanje - izvinite, ali možete li vi da platite plate, je l' može Kosovo da finansira sve one ljude koji su zaposleni u tim institucijama? Drugo, rešavajući socijalne probleme, Srbija je siromašna, ali je bogatija od Kosova, ona na primer nakači na jedan dom zdravlja, sad brojke, mogu da pogrešim za 50 na primer, na dom zdravlja Gračanicu s platama par stotina ljudi koji ne rade svi tu, ali dobijaju neku vrstu pomoći. To Kosovo ne može da preuzme. B92: Međutim, imaju li u Beogradu ideju o tome šta će sa enklavama južno od Ibra? Janjić: Znači, ovi apsolutno nemaju ideju šta će da rade sa Srbima, imam utisak da onako priželjkuju neko stanje, kako se ono govori... Silajdžić, celovita Bosna, a kome se ne sviđa neka ide. Otprilike to je i filozofija i albanskih vođa i međunarodne zajednice dole. Što se tiče Beograda, mislim da je prva ideja kako ja da budem dobar, kako da ja kao ministar napravim i sa svojom ekipom što više novca u što kraćem roku. B92: Na šta konkretno mislite kad to kažete? Janjić: Pa, mislim konkretno na činjenicu da se tamo sliva ogroman novac, da jedan deo novca je potpuno opravdan. Živeti u uslovima u kojima se živi i biti isturen kao neka vrsta odbrane državnog nacionalnog interesa i prisustva na Kosovu, to mora država i da plati tim ljudima. Oni žive u nekoj.. i rade u potpuno nenormalnoj situaciji, u okruženju koje nije normalno, ali verujte, to je vrlo mali broj ljudi, to je negde oko desetak hiljada ljudi koji je na takvim platama. I nisu to tako velike plate, za neke jesu, jer rade posao u nenormalnim uslovima. To je jedan deo posla, ali ogroman deo para ide u navodne projekte. Evo, i sad smo čuli da novi ministar sprema projekat održivog povratka i opstanka, ne znam čega. Čović je takva tri projekta spremio, nema Vlade koja nije taj projekat spremala i nikad ga nije usvojila. Čak mislim da je ova prošla, to je Dinkić išao pa je otvarao neke objekte, ne znam da li su bile žičare, on to strašno voli, ali od toga na kraju nema ništa. Vi možete godinama da odete u Zvečane, u Leposavić i da gledate fabriku medicinskih rastvora koja je sazidana, koja je zaključana, poslužila je samo za otvaranje i ne radi, jer se tamo podstiče trgovina i pare se peru preko trgovine. I zato smeta carina i zato je jako korisno, i mislim da će se tu brzo postići dogovor sa Zanijerijem i sa Euleksom da se carina što pre uspostavi, jer to je već postalo vrlo opasno za privredu centralne Srbije, ta količina robe i novca koja prolazi mimo carinjenja. B92: Dobro, da li je onda gospodin Malići u pravu kada kaže da bi dogovor o šest tačaka bio zapravo međufaza u preuzimanju kontrole Prištine nad celom teritorijom? Janjić: Pa, on je sigurno u pravu sa stanovišta Evropske unije, Amerike i Kosova. Rekao sam da su oni i prihvatili šest tačaka kao stvaranje političkog jednog miljea u kome postepeno mogu da primenjuju svoja, da kažem, pravila. Drugo, imaju oni u rezervi još jednu ideju koja je vrlo realna, to je da se ide u nekoliko faza, pa da se ne integriše cela srpska zajednica odmah, nego prvo na primer centralno Kosovo, pa onda u nekoj povoljnijoj situaciji sever. Znači, to je neka vrsta njihove procene politike.... B92: A kakva je vaša procena o preuzimanju kontrole nad severom, za koju Fejt kaže da može biti opasna? Janjić: Pa, i ja moram da kažem da je najopasnije što Beograd nema jasnu strategiju šta će da radi sa tim Srbima. Drugo, što ovde malo-malo dobiju šansu ovi koji misle da preko noći, samo je bog njih čekao da reše probleme, to su ovi što tamburaju o podelama ne shvatajući da nema podele u stvarnom svetu, može razmena teritorije, može određivanje nove granice. Ali onda pošteno narodu reći - ode Preševo i Bujanovac za ono do severa, iznad Ibra. Dakle, u Beogradu se stalno luta između ideja koje su potpuno nenormalne, ja se sećam one Ćosićeve priče... izvinjavam se, Čovića, tu nema razlike, 200.000 ljudi odmah vratiti. Ne možeš da ih nađeš, nije toliko otišlo u zadnjem talasu, pa masovan povratak, pa ovakav povratak. Jednostavno, nikako da dođu do pragmatičnog poteza. Da budem vrlo otvoren, ne možete se vi vratiti i uspostaviti kontrolu na Kosovu na roku od sada pa za jedno pedeset godina sigurno, ali OK, vi imate pravo da ne priznate nezavisnost, ali imate obavezu da već sad povučete poteze koji će vas u budućnosti vratiti na Kosovo. Ko vas može vratiti na Kosovo? Pa, samo Amerika, ne može vas Rusija vratiti na Kosovo. Mi smo definitivno, posebno posle gruzijske krize, u dvorištu NATO-a, Evropske unije i Amerike, to su gazde. I sad mi u tom dvorištu glumatamo, niko nas ne tera, uopšte nas Rusi na to ne teraju, imate nekakvu vojnu neutralnost, te neki antiamerički, ne znam kakav, revolucionarni stav, te hoćemo od njih pare, ali nećemo da nam zadaju kriterije. Potpuno jedna politika koja se na kraju svede da oni neće ni Kosovo, ni Evropsku uniju. B92: Da se vratimo eventualnim budućim pregovorima, koji format razgovora bi, po vama, bio realan da se osmisli, da sednu i razgovaraju? Kad kažemo format na šta se to misli? Janjić: Ja mislim da će se to završiti na kraju na radne grupe, na možda otvarajući sastanak na višem nivou, da će radne grupe biti od odgovarajućih činovnika i direktora javnih ustanova i da će u njihovom radu učestvovati kao posmatrači ili medijatori i Unmik i Piter Fejt, mislim njegov ofis. I očekujem jedan dugi, dugi proces čišćenja problema po problem. Mislim da su dva prva problema... toliko su alarmantna da počinju da liče na one požare u Australiji. Prvi je taj problem carine, drugi je problem dokumenata i slobode kretanja, zbog Cefte, zbog nas, zbog Srbije. I mislim da su to prva dva pitanja koja se moraju rešiti. Ima i ono malo tehničko pitanje pod kojom firmom će biti predstavništvo Euleksa u Beogradu, gde će biti ta kancelarija, u kojoj od zgrada. Tako, te stvari će se relativno, po meni brzo rešavati u ovom formatu, ne očekujem nikakve poststatusne razgovore o statusu, jer to se sigurno neće dogoditi. Nema ni Beograd interes da o tome sad priča dok ne vidi odluku Međunarodnog suda pravde. Albanci će biti samo naterani na te razgovore, a to nije, kao što sam rekao, realno u ovoj perspektivi. B92: Da li su poststatusni razgovori realni i posle presude Međunarodnog suda pravde? Janjić: Nisu realni u ovoj perspektivi koju sada imamo, ovog globalnog rasporeda, gde je Rusija od tog famoznog septembra 2006. uzela Kosovo kao svoju kartu za odnose sa Amerikom. E, sad, kad se namire Amerika i Rusija, a mi ne znamo kad će to biti, kao što vidim, oni se jako fino namiruju preko Uzbekistana, Kazahstana, Gruzije, sad će na primer Amerikanci dobiti aerodrome u Uzbekistanu za rat u Avganistanu. Dobiće logističku podršku, pravo kretanja trupa preko Rusije. Sve vreme ja skrećem pažnju ovdašnjim političarima, nije na delu rat Rusije i Amerike, ni priprema za rat, na delu je pregovaranje o poziciji Rusije u evroatlantskoj alijansi. Rusija želi da bude jedan i prvi, mi smo prvi, vi ste drugi glas i drugi partner, a ne da bude jedan od 20 i nešto. B92: Da li je onda Tači u pravu kad kaže da bi Rusija mogla priznati to Kosovo, kao što je rekao današnjoj „Politici“? Janjić: Da, na dugi rok to nije isključeno, neki... ne znam o čemu pričamo, o 20 godina, 10 godina, to nije isključeno da bi Rusija mogla priznati, kao što nije ni isključeno da kad Beograd to shvati i Amerika može da prihvati Beograd kao strateški partner na Zapadu. Vidite, ima jedna drama trenutno koja se odvija, a mi uopšte ne učestvujemo, mi ne učestvujemo ni u evropskim integracijama u realnom smislu, mi uopšte ne učestvujemo u raspravama na primer o zajedničkoj strategiji, energetskoj strategiji Evropske unije. B92: A koja drama? Na tu dramu mislite? Janjić: Sad vam govorim jedna regionalna drama. Kako je Srbija izolovana i kako je u lošim odnosima sa većinom suseda, bivših republika, polako se ta jadransko-jonska inicijativa nameće ne samo kao NATO inicijativa o saradnji, nego se ona nameće kao normalna zamena za zapadni Balkan. Ali to znači jadransko-jonska bez Srbije, mi smo se zbog onog SCG držali na njoj. Vidite, to je vrlo... to menja geografiju i politiku, to znači da se pravi jedna alijansa, alijansa ekonomskog mini-tržišta, zajedničkog, koje obuhvata Hrvatsku, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Grčku, Kosovo. E, pogledajte sad tu balans, tu se sad sve menja. Grčka ulazi na velika vrata, kao velika sila, vuče veliki profit iz tog tržišta, jer je najrazvijenija, Albanci postaju jedinstveni ekonomski prostor, možda i politički, i onda se uloga Srbije potpuno marginalizuje. To je jedan scenario koji Amerika ne želi, ali ga ima pripremljenog ukoliko do njega dođe. Do njega može doći ukoliko Srbija nastavlja svoje samoizolovanje, znači, svoj prekid komunikacija sa svakim onim koji je na primer priznao Kosovo, pa on... govorim o ovim bivšim.. o Crnoj Gori i Makedoniji, otvoreno o tome govorim, drugo, sa... B92: Čekajte, da li vi mislite da naše vlasti toga nisu svesne? Janjić: Pa, mislim da je deo vlasti jako svestan, da mi imamo jedan deo vlasti, pre svega ovi iz DS-a, G17 plus, mislim da i Koštunica, mislim da mnogo više znaju nego što su spremni da javno kažu, imaju tu podvojenu ličnost, jedno javno govore, drugo rade kad su u odgovornosti, u vlasti. Mislim da su mnogi od njih svesni, ali ne postoji ukupno politički konsenzus i ne postoji većina u parlamentu koja bi to podržala. B92: Da, ali ako 62% stanovnika, kako kaže istraživanje Strateškog marketinga koje je uradio za B92, izvinite, 61,27% ispitanih građana misli da je Kosovo izgubljeno, zašto to vlasti ne mogu da govore? Ili makar da se ponašaju u skladu s tim? Janjić: Prvo ću reći, mi smo tokom onih pregovora sa Ahtisarijem, radila je ista ta, čak šira ekipa, radili su reakcije na pregovore, i tad je postojala kombinacija da je srpska javnost bila spremna da uz neke garancije prihvati uslovnu nezavisnost sa dodatnim garancijama. Beograd nikad to nije uzeo u obzir, uslovnu nezavisnost nikad nije uzeo u obzir opciju na primer konfederalizovane ili saveza država, nikada nije uzeo u obzir. Nije on ni sa Crnom Gorom, a kamoli sa Kosovom. Dakle, džabe je govoriti, mi imamo jednu politiku koja nije upravljanje društvom, to je prodaja ideloške magle da bih ja lično i moja grupa dobro živeli, a kontrolni mehanizam ne postoji od kad je Milošević srušen. On je bio nekakav diktatorski kontrolor, on je srušen, tog mehanizma više nema i sad se stvar odvija onako po nagodbama partijskih spahija, svako ima neki svoj domen gde je važan. Drugo, Beograd ima jedan širi problem, to je da ne zna da odgovori šta je Srbija. Kad vi ne znate da kažete šta je Srbija i kad ne radite na jačanju Srbije, dakle, države Srbije... B92: Kako ne zna da odgovori šta je Srbija? Janjić: Pa, jedni misle da će Srbija jednog dana imati Republiku Srpsku, pa će vratiti Crnogorce, shvatiće oni da su pogrešili. Znači, Srbija je država svih Srba. Drugi deo misli da je Srbija zapravo država građana Srbije, onih koji žive na teritoriji centralne Srbije, Vojvodine, eventualno Kosova jednog dana. 61% kaže - pa, dobro, ne mora ni Kosovo. U tom je to, a to je veliki identitetski problem i politički problem. Evo, ja ću vam reći jedan primer, ovi heroji naši koji su pisali ovu Strategiju nacionalne bezbednosti, to zaista treba biti heroj i Sokrat i napisati nešto kad vam Vlada ne kaže ni ciljeve, ni za koji period, ni za koju državu. Stvarno su uradili maksimalno što su mogli, i oni na primer, koriste, kao što su svi radili, termin nacionalna bezbednost. Sad ja kažem, dobro, ljudi... B92: A šta je sporno? Janjić: Pa, sporno je, u srpskom jeziku postoji državno i nacionalno, ako mi samo prevedemo sa engleskog da ništa nije sporno, da je nacionalno jednako nacionalnoj državi, kad su u pitanju Francuzi ili postoje etnicitet koji nema snagu naše nacije. Ništa nije sporno, ali na srpskom je sporno, evo, reći ću vam šta je sporno. Ako je to državna strategija, onda je u redu šta su napisali, ako je nacionalna, šta će oni raditi sa Srbima izvan granica, šta će oni raditi kao Srbija da ojačaju uporište srpskoj zajednici, da li će je razvijati kao posebnu državu ili će se boriti za njena manjinska prava? To je deo bezbednosti, vama preko manjine ili preko dijaspore dolaze rizici. B92: Da, da se vratimo, imamo još nekoliko minuta do kraja „Kažiprsta“, da se vratimo ovim pregovorima. Kako treba da razumemo izjave tipa - došao bih u Beograd da pregovaram sa Tadićem i obrnuto, da li je to deklarativno? Da li je to marketing ili je to početak ipak nečega, ipak je neko glasno izgovorio - pregovarao bih? Janjić:To je prvo jedna uobičajena fraza balkanskih političara - spremni smo da u svako doba na svakom mestu razgovaramo o svemu, to je ono što sam ja petao na mom đubrištu, hajde, dođi ako smeš. A drugo, jeste i priprema javnosti da se pokaže kako, eto, nisam ja isključio. To je jako lepo pokazati pred Briselom, Vašingtonom i Moskvom, ja sam spreman da razgovaram. Drugo, pripremaš i svoju javnost... B92: Pošto to obe strane pokazuju, pitanje je kome veruju taj Brisel, taj Vašington i ta Moskva. Janjić: Pa, očigledno da oni vrše pritisak na obe strane, svako na svoju stranu i da političari polako, ako sad pratimo Tačija i Sejdijua, polako, kako bih rekao, švinglaju ka pregovorima. U početku je bilo - ma, samo... ma, ne dolazi u obzir, jedino da nas priznaju kao nezavisnu državu, a onda ćemo mi da pregovaramo. E, sada, mogu ja da idem i u Beograd, pre toga - da, ali Piter Fejt, ne može Zanijeri. Znači, to samo pokazuje da traje i da napreduje priprema ovih razgovora o formatu pregovora, i o tome je reč, ko će sedeti za okruglim stolom u tom momentu. I verovatno će se to rešiti, kao što sam rekao, kao što je bilo i u Beču 2003, biti neki sastanak za propagandu, možda čak i odvojeni ovako, Zanijeri, Fejt u Beogradu, možda i neko jači od njih, pa tu se nešto dogovore, pa onda u Prištini. I onda krene, što je mnogo važnije, radne grupe. B92: Da li je Išinger bio u pravu kada je pre dva dana ponovo pomenuo onu svoju staru priču o dve Nemačke? Janjić: Nije u pravu, ja njega inače lično volim i razumem njegovu sesiju, nažalost, nije u pravu, jer nova istočna politika Vilija Branta je došla kada je on skupio hrabrosti da drugačije osmisli svoj odnos sa Rusijom, pa onda i sa Nemcima pod ruskim uticajem. I to je vratilo Nemačku na poziciju vodeće sile Evrope. Srbija nema šansu za to, Srbija nema državnike, to je prvo, to treba da dođe iz Srbije. Drugo, Srbija nema uopšte nameru da osmisli svoju poziciju u 21. veku i nema više resursa i kapacitete, toliko je opljačkana, uništena institucionalno da bi mogla da bude bilo kakav lider bilo gde. I tu je problem, jer Vili Brant je već osetio snagu Zapadne Nemačke iza sebe i znao je da će biti lider ukoliko prvi iskorače ka Rusiji, odakle dolaze opet famozan gas i nafta. To je prvi razlog, drugo, ako bi gledali globalniju sliku, iskustvo koje će jednog dana koristiti Albancima i Srbima i iskustvo francusko-nemačko posle II svetskog rata. To je to iskustvo, a ne srpsko-hrvatsko o pomirenju, ono je irelevantno, Hrvati i Srbi su postali, što bi Marks nekad rekao, neistorijski narodi, neće ih niko, ni u Evropu, ni u NATO. A ovi Albanci, oni deluju necivilizovano, ali je, kako se to kaže, mlada populacija, živa populacija i pokriva značajan deo prostora. Može da bude most između bivšeg komunizma, sad su oni preuzeli tu ulogu i Grčke koja je bila u NATO-u sve vreme. Dakle, promenila se politička geografija, Srbija je imala tu šansu 2000. godine, posle oktobra sve je duvalo u leđa tim vetrovima, da ona bude lider Balkana. Setite se te, nisu to bile fraze, to su bila očekivanja Zapada i obećanja Đinđića i drugih, ali nije usledilo definisanje jasne vizije i strategije društveno-ekonomskog, političkog razvoja Srbije. B92: Pre nekoliko dana nekoliko američkih službi je objavilo jednu analizu u kojoj je rečeno da globalna kriza može da postane veća pretnja po bezbednost nego terorizam. I to je naravno imalo velikog odjeka. Može li ta analiza da se primeni i ovde, na nas, s obzirom na događaje u Subotici, s obzirom na izlive mržnje u Novom Sadu, s obzirom na te incidente koje smo imali? Janjić: Pa, povezivanje... B92: Da li je to atmosfera neizvesnosti, šta je to? Janjić: Ne, ne, to je potpuno racionalno... Pazite, to je urušavanje ekonomskih institucija, u konkretnom slučaju to je povratak na onih sto miliona koliko košta jedna kafa, setimo se '93. U konkretnom smislu ovde u siromašnom društvu to znači... Albanci već sad imaju 50-60% nezaposlenih, znači 80, ovde to može da znači 50% radno sposobnih nezaposlenih, a to je onda idealan prostor za ilegalan rad, za organizovani kriminal, ilegalne emigracije, narkomaniju i za terorizam. Znači, to direktno stvara prostor i Amerikanci su potpuno u pravu. Ima nešto što je takođe važno, nezavisno od globalne finansijske krize i nisam ja baš siguran da Amerika i ne upravlja tom krizom, ali to je sad priča koja će biti jasnija za godinu-dve. Amerika tu jako dobro stoji, ja se za nju ne bojim, prebaciće ona svojim mehanizmima teret na nerazvijene. Ovde vlada jedna pogrešna, da kažem, ludilo, mi smo mali i nerazvijeni, pa neće nas pogoditi. Hoće, ostaćeš i bez tog malog. B92: Evo, imate naslov - 60.000 preduzeća pred bankrotom. Janjić: Pa, naravno, krilo se, pogledajte šta je govorio... Sad, da vam kažem, ima druga stvar koja je ovde važnija kad ste spomenuli Ameriku, i ja imam lude asocijacije. Barak Obama u svim svojim radovima i govorima i knjigama, kad se pripremao za politiku i govorima i u imenovanju Bajdena i u jačanju ovlašćenja potpredsednika, stalno govori da se Amerika ne može više kretati ad hok, ona mora da ima nacionalnu strategiju i strategiju nacionalne bezbednosti. Amerika je pred definisanjem nacionalnog interesa, jedan je ekonomska stabilnost Amerike, a to znači i svih zemalja koje su prijatelji. Videli ste kako se ono "kupuj američki" pretvorilo odmah u korist i Evrope, na prve kritike Meksika i Kanade. Naš je problem što u ovom momentu mi ne znamo kojih je to pet tačaka gde želimo da budemo dobri sa Amerikom i što već ne sede naši ljudi, lobiraju i razgovaraju u Vašingtonu i mole da uđemo u fusnotu nacionalnog interesa Amerike. B92: Bogami, na poziv gospođe Klinton tamo idu 26. Tači i Sejdiju. Janjić: Pa, oni idu, oni su definitivno... oni su definisani kao saveznici Amerike. Oni imaju taj minus, izuzetno je govorio Malići kod vas, da ih zbog toga ne priznaje značajan broj država koje su antiamerički orijentisane. Ali oni su definitivno saveznici Amerike, između ostalog, ne po izboru samo Amerike i što nose zastave, nego što je Srbija iskočila iz tog voza, prešla na takozvanu neutralnost i utrpala se na ruske pare. Dakle, Amerika uvek kao velika i ozbiljna sila ili savremeno Rimsko carstvo, ona uvek zna da treba da ima neko pleme tamo u nekim gudurama koje će da gurne na drugo pleme ukoliko to drugo pleme reši da puca po njenim vojnicima. A ona u Bondstilu ima vojnike koji ne treba da prave Kosovo, ta priča Kosovo - NATO država, to je potpuno ludilo ideološko. Oni ratuju na Bliskom istoku, znači, oni njima trebaju sveži i odmorni, a ne da se maltretiraju sa lokalnim plemenima. Dakle, Albanci će sve više postajati saveznici Amerike i ove kosovske bezbednosne snage treba gledati kao specijalne antiterorističke i žandarmerijske jedinice koje treba da razdvajaju lokalno stanovništvo kad se pobije, a ne da to rade kao što rade u Čaglavici 2004. američki marinci. Albanci preuzimaju rizik i odgovornost za sukobe sa albanskim ekstremizmom i terorizmom, to je poenta, da bi ovi ratovali na Bliskom istoku. B92: Hvala što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste gospodina Dušana Janjića, direktora Foruma za etničke odnose i „Kažiprst“ B92, koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:30
18
FEB
2009
| 0 | 0 | 530 | 0 |
Da poteče med i mlelo |
| „... uzrok poremećaja je haos na tržištu koji vlada već desetinama godina. Nama se stalno pojavljuju manjkovi, viškovi, nama se stalno pojavljuje roba koja se baca i roba koja je preskupa... zato što nismo uređeni kao recimo na Zapadu...tamo je svaka... cela Evropska unija ima svoju kvotu u litar, pa svaka zemlja, pa svaki seljak, i ne može se desiti nikad ni višak, ni manjak...znači da dobiješ količinu godišnju koju treba da proizvedeš i za to dobijaš subvenciju i ti više ni manje od toga ne proizvodiš, jer onda nema ni viškova, ni manjkova...a mi to naravno ne možemo odmah da uradimo. Imamo mi i drugih problema... kod nas u poljoprivredi, kao i u drugim oblastima hara mafija, monopolisti, pojavljuju nam se stranci...stranci, monopolisti, mafijaši, oni su vam i u poljoprivredi, oni su dodatni problem, osim što mi nismo uredili, pa ne izgledamo kao zapadna Evropa, nemamo subvencije, nemamo kvote, za šta treba vremena. A imamo i ove ljude koji se rukovode pohlepom i kojima nije stalo... šta, njihov cilj je profit, baš njih briga cena toga... ja sad apelujem na sve vaše gledaoce...da li je normalno da neko upakuje taj litar, odnese ga do prodavnice i proda vama za 60 dinara, a mi smo ga proizveli za 20? Sama ta činjenica, tih 60 dinara vam daje odgovor. Naravno da su monopolisti, naravno da trgovina uzima previše i naravno da je to... Kad budu intervenisale robne rezerve i kad se otkupi ovaj višak trenutni i kad spasemo ove ljude i od pokolja krava i od toga da budu socijalni slučajevi, sledeći korak države, mora s tim da se razračuna, jeste da pritisne te monopoliste i te koji ekstra zarađuju, da ovi potrošači u našoj Srbiji dobiju neku normalnu cenu mleka 45-50 dinara, a da seljak dobija 20. „ |
| Gosti: Petar Milankov, predsednik opštine Nova Crnja, koji je i predsednik Asocijacije poljoprivrednika, i Dragan Vrbljanac, poljoprivredni proizvođač iz Srpske Crnje Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Kasnimo 7 minuta, jer su i gosti kasnili zbog vremenskih prilika. Samo da kažem da su glavne saobraćajnice u Beogradu uglavnom raščišćene, to su one kojima saobraćaju autobusi, a da na autoputu od Beograda ka Nišu, Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici ima mestimično lapavice i raskvašenog snega na kolovozu, zbog čega je neophodna znatno sporija vožnja, uz držanje većeg odstojanja između vozila. To je savet Auto-moto saveza, dok na prilazima zimskim centrima na kolovozu ima do 5 cm snega, pa je obavezna upotreba lanaca. Inače, tema današnjeg „Kažiprsta“ će biti problem na tržištu mleka. Proizvođači mleka traže zabranu uvoza mleka u prahu i najavljuju protest ukoliko država ne reši problem otkupa mleka, a samim tim i viška. Danima traje borba farmera, mlekara i države zbog viška mleka koji je nastao jer su mlekare otkazale ugovore proizvođačima. Sinoć je bio jedan sastanak proizvođača i predstavnika Ministarstva u Zrenjaninu, njih 200 je zameralo državi da ne čini dovoljno da se reši ovaj problem. U „Kažiprstu“ su ovog jutra gospodin Petar Milankov, predsednik opštine Nova Crnja, koji je predsednik Asocijacije poljoprivrednika, dobro jutro. I naš drugi gost je proizvođač, gospodin Dragan Vrbljanac iz Srpske Crnje. Dobro jutro i vama, hvala što ste ovde. Kakav je put od Zrenjanina ka Beogradu, odnosno od Srpske Crnje ka Zrenjaninu, pa ka Beogradu? Vrbljanac: Loš je put, zato i kasnimo malo. B92: Je li sneg bar malo raščišćen? Vrbljanac: Pa, bacaju so, ali još uvek je klizavo. B92: Šta je bilo sinoć na tom sastanku, šta je rezultat tog sastanka u Zrenjaninu gde je oko 200 ljudi razgovaralo sa predstavnicima države? Milankov: Glavni rezultat tog sastanka jeste da idemo sad na sastanak sa gospodinom Draginom, sa ministrom, znači, zakazano nam je u 10 sati. Inače, mi smo pre deset dana, prvo Nova Crnja, pa onda okrug severnobanatski, prihvatili jedan plan, on je možda manjkav, verovatno je manjkav, ali ja nisam čuo od tad bolji. Znači, to je plan u dve faze, gde bi trebalo u prvoj fazi da država interveniše i otkupi u vidu mleka u prahu te viškove da ne bi došlo do ovog zastoja i 2.000 socijalnih slučajeva imaćemo u srednjebanatskom okrugu ako se desi da prestane otkup. A druga faza je, pošto je mleko preskupo, pošto mi dobijamo 20 dinara, a vi ga plaćate, mislim na potrošače, 80, ta cena od 60 dinara jako je velika, taj jedan brik-pak je dinar, a vi sami gledajte gde je onih 60. To u drugoj fazi treba da vidi država gde je ta razlika od 60 dinara i to mora da se smanji, znači, cena mleka mora da se smanji. B92: Gospodine Vrbljanac, šta tačno vi kao proizvođač mleka očekujete da država učini, šta je vaš zahtev? Vrbljanac: Pa, šta reći, znači, zahtev je proizvođača mleka se svodi samo ka jednom, da se nastavi dalji otkup sirovog mleka i da, saradnja sa onima sa kojima smo do sada i imali saradnju. Znači, nikako ovi radikalni rezovi, da ih tako nazovemo, kao što je fabrika Somboled iz Sombora učinila prema nama, znači proizvođačima mleka. B92: Kako se dogodilo da prekinu otkup, je li to bilo najavljeno? Vrbljanac: Pazite jednu stvar, nikakvog šuškanja, nikakve informacije nije bilo prema nama, jednostavno danas smo seli i čuli da oni jednostavno prekidaju totalan otkup mleka od nas. B92: Je l' vi imate nekakav ugovor, kako izgleda taj odnos između vas i onih koji otkupljuju mleko? Vrbljanac: Imamo potpisan ugovor sa fabrikom Somboled, to je sad Dukat iz Sombora, o proizvodnji mleka, gde se sve mi obavezujemo, ne oni, nego mi... B92: Na šta se vi obavezujete? Vrbljanac: Obavezujemo se da ćemo na primer proizvesti toliko i toliko mleka, obavezujemo se da ćemo proizvesti mleko odgovarajućeg kvaliteta, znači, mlečne masti, proteinske vrednosti.... toliko i toliko. Znači, obavezujemo se da u slučaju nekih poremećaja, što se tiče otkupnog mesta gde su ljudi predavali mleko, da smo dužni da predajemo mleko na najbližem drugom otkupnom mestu. Znači, sve se mi obavezujemo, mi smo ti koji smo limitirani, nismo imali pravo glasa, nismo imali pravo ničega, znači, oni su nam određivali cenu i... B92: Koliko ste po litri dobijali u poslednje vreme? Vrbljanac: Prosečna cena je bila oko 20 dinara. B92: I vi lično ste toliko po litri dobijali? Vrbljanac: Ne, ja sam robni proizvođač, ja sam dobijao veću cenu. B92: A zašto veću? Vrbljanac: Pa, znači, mleko mi je u ekstra klasi, na osnovu toga sam dobijao i veću cenu i to sa premijom koja je bila od države 1,40 dinara. B92: Koliko vi imate krava i koliko mleka isporučite dnevno? Vrbljanac: Sad u ovom trenutku imam 33 grla na farmi, nisu sva muzna grla, to su i junice u porastu, u ovom trenutku, pošto je faza zasušenja grla, mi smo imali dnevnu količinu negde oko 300-350 litara, sad u ovom trenutku. B92: Na vašoj farmi? Vrbljanac: Da, sad u ovom trenutku. B92: I dobro, šta sad radite sa tih 350 litara mleka dnevno koje ne možete da isporučite? Vrbljanac: Pa, još uvek Somboled preuzima količine mleka... B92: Još tih sedam dana? Vrbljanac: Da, još tih sedam dana, za dalje se ništa ne zna, ovo sad, čuli ste od predsednika, znači idemo na razgovore sa resornim ministrom Sašom Draginom, pa se nadamo povoljnom rešenju i naše situacije i ljudi iz zrenjaninskog okruga. Oni su sad trenutno u problematici, njima se ne preuzima mleko. B92: I koliko otprilike ima ljudi kojima se sad, u ovom trenutku, ne uzima mleko u Zrenjaninskom okrugu? Vrbljanac: U zrenjaninskom okrugu... pa, to su naseljena mesta Aradac, Staraš, Jankov Most i Melenci. Otkupna mesta u tim naseljenim mestima, količina mleka je negde oko 10.000-10.500 litara dnevno. B92: I šta se čini sa tim mlekom koje se ne preuzima, je l' može ono da se skladišti? Vrbljanac: Oni ga ljudi sada skladište u laktofrizima. B92: Koliko to može da stoji a da ne propadne? Vrbljanac: Pa, dva do tri dana, tako u tim rashladnim uređajima. B92: Šta može posle toga sa tim da se uradi? Vrbljanac: Pa, šta, seljak kao seljak, šta drugo da radi, mora ga ili baciti... ali mislim, ekološka katastrofa po okolinu i po sve... B92: Gospodine Milankov, zašto je Somboled pristao da još sedam dana otkupljuje mleko od ljudi iz opštine Nova Crnja? Milankov: Pa, zato što smo mi iz Nove Crnje pokrenuli sve ovo pre desetak dana, prvi od svih i zato što sam ja lično zvao, intervenisao, tražio, podsećao ga kakav je to ugovor i tako... B92: Znači, to je lična inicijativa, nema nikakve veze sa bilo kakvim sistemom ili odlukom? Milankov: Ne, naša opština je izuzeta, u ove četiri je prestao otkup. B92: Šta je, po vama, uzrok ovog poremećaja? Milankov: Pa, uzrok poremećaja je haos na tržištu koji vlada već desetinama godina. Nama se stalno pojavljuju manjkovi, viškovi, nama se stalno pojavljuje roba koja se baca i roba koja je preskupa. B92: Zašto je to tako? Milankov: Pa, zato što nismo uređeni kao recimo na Zapadu. Ja sam bio na seminaru 22 dana u Nemačkoj, tamo je svaka... cela Evropska unija ima svoju kvotu u litar, pa svaka zemlja, pa svaki seljak, i ne može se desiti nikad ni višak, ni manjak. B92: Šta znači kvota? Milankov: Pa, kvota znači da dobiješ količinu godišnju koju treba da proizvedeš i za to dobijaš subvenciju i ti više ni manje od toga ne proizvodiš, jer onda nema ni viškova, ni manjkova. Ali to je dugoročno rešenje, a mi to naravno ne možemo odmah da uradimo. Imamo mi i drugih problema, mi smo u tranziciji, znači, tu kod nas u poljoprivredi, kao i u drugim oblastima hara mafija, monopolisti, pojavljuju nam se stranci, znači, to su ljudi... B92: Kakva mafija i kakvi monopolisti konkretno? Milankov: Raznorazna, ja mogu da krenem od svog sela, ne treba dalje da idemo... B92: Objasnite nam na primeru recimo svog sela. Milankov: Pa, evo, recimo 300 hektara najbolje zemlje seoske, park, 150 godina stablo pod zaštitom, parcele za groblje uknjižio je 1/1 neki Eraković i neki Vikon Bogatić pre 3-4 godine i recimo, ja sam zvao tužilaštvo, pravobranioce, išao u Ministarstvo poljoprivrede. Čovek je uknjižio državnu zemlju umesto da uzme kao poverilac, ne znam šta mu sleduje iz raspada našeg kombinata, uknjižio se i sad je to njegovo. I navodno, ova država to ne može da prepravi. Taj isti kombinat kupio nam je Englez, oterao je sve ljude kući, 1.500 hektara mu radi četiri čoveka, celu noć oreš, a onda stigne kamion i istovaraš džakove. Znači, ljudi rade kao robovi. To su ti stranci, ovaj najbogatiji u Srbiji čovek, taj se bavi trgovinom, to znate, da ga ne spominjem. A znači, stranci, monopolisti, mafijaši, oni su vam i u poljoprivredi, oni su dodatni problem, osim što mi nismo uredili, pa ne izgledamo kao zapadna Evropa, nemamo subvencije, nemamo kvote, za šta treba vremena. A imamo i ove ljude koji se rukovode pohlepom i kojima nije stalo... šta, njihov cilj je profit, baš njih briga cena toga. B92: Da, gospodine Vrbljanac, ministar trgovine je rekao da u Srbiji ima 200 i nešto mlekara i da ukoliko neke od njih ne žele da otkupljuju mleko, da vi imate mogućnost izbora. Kakvu vi mogućnost izbora imate da svoje mleko sada prodate nekom drugom, ako Somboled neće da ga otkupi? Imate li mogućnost da birate? Vrbljanac: Pa, u ovom trenutku apsolutno ne, mi smo i kontaktirali, kad smo dobili to obaveštenje od Somboleda da prestaju sa otkupom, ne znajući da će nam produžiti tih, pod znacima navoda, sedam dana, kontaktirali smo i Imlek, kontaktirali smo i Mlekoprodukt, čak su bili pregovori sa ljudima iz Mlekoprodukta. Znači, svi se sada vade na ovu situaciju zbog poremećaja na tržištu mleka da nisu u mogućnosti da otkupe viškove koje sad navodno... da tih 10.500 litara mleka su problem za sve mlekare u Srbiji. B92: A male mlekare i srednje mlekare? Vi sad govorite o ovim velikim kombinatima, šta je sa malim mlekarama? Vrbljanac: Mi smo sad trenutno u nekim pregovorima sa jednom malom mlekarom, ali ništa u ovom trenutku ne mogu vam približnije reći, što se tiče tog načina prerade i pakovanja mleka i preuzimanja tih robnih viškova, da ih nazovemo tako, od proizvođača i Srednjebanatskog okruga. B92: Da, a gospodine Milankov, ministar Dragin je rekao da su monopolisti i monopolizovano tržište odgovorni za ovu krizu na tržištu mleka, da je to jedan od problema. A može se čuti i da postoji nekakav kartelski sporazum među njima, da jedni drugima ne ulaze na teren, te da tako seljaci faktički nemaju mogućnost izbora. Šta vi znate o tome? Milankov: Pa, naravno, evo, mi čekamo odluku Vrhovnog suda, a već je Komisija donela odluku. Ja sam, čini mi se, ovde rekao već, ako je za nas 20 dinara, a za vas potrošače 80, evo, ja sad apelujem na sve vaše gledaoce, potrošače, da li je to njima normalno, da li je normalno da neko upakuje taj litar, odnese ga do prodavnice i proda vama za 60 dinara, a mi smo ga proizveli za 20? Sama ta činjenica, tih 60 dinara vam daje odgovor. Naravno da su monopolisti, naravno da trgovina uzima previše i naravno da je to... Kad budu intervenisale robne rezerve i kad se otkupi ovaj višak trenutni i kad spasemo ove ljude i od pokolja krava i od toga da budu socijalni slučajevi, sledeći korak države, mora s tim da se razračuna, jeste da pritisne te monopoliste i te koji ekstra zarađuju, da ovi potrošači u našoj Srbiji dobiju neku normalnu cenu mleka 45-50 dinara, a da seljak dobija 20. Zato je došlo do ovog. B92: Međutim, vi ćete danas od ministra Dragina, s kojim se sastajete posle emisije, tražiti da se za robne rezerve otkupi mleko. Međutim, tri ministarstva prvo moraju da se saglase o tome, pa onda tu odluku mora da donese Vlada. Čak i da se to dogodi, to je kratkoročno rešenje problema. Šta je dugoročno rešenje? Milankov: Dugoročno je ovo što pričam, dugoročno rešenje jeste da država isto tako, ne samo jedno ministarstvo, nego možda cela Vlada, reše ovih 60 dinara. B92: A kakav je vaš utisak, nakon kontakata koje ste imali poslednjih sedmica, koliko ima volje za to da država dugoročno reši ovaj problem? Milankov: Imam... mislim da imaju volje, mislim da ono... ja sam mislio da će imati manje volje. Ja sam jako pozitivno iznenađen medijima, vama, svaka vam čast, znači, stvarno ste se zainteresovali za slučaj, a čini mi se da i ovi iz Vlade, bar ti s kojima smo mi kontaktirali, nisu to sad najviši nivo, jer mi sad idemo kod Saše prvi put, da jesu zainteresovani. Ja sam optimista, da će oni ovo da otkupe, mora da otkupe, jer pazite, šta mi radimo... B92: Koliko država treba da da novca da bi se to mleko otkupilo? Opet se prevaljuje na teret građana, na neki način. Milankov: Sad ću da vam kažem, dala je minimum 20 milijardi država para poreskih obveznika da se podigne ova proizvodnja mleka. Pa, ako sad treba da da još jednu milijardu, evo, vi sami odgovorite meni, je li to normalno? Naravno da treba da daju još pola milijarde, milijardu i da štetu možda na tom mleku, koei će otkupiti, ali da spasemo proizvodnju, za koju je potrebno 10 godina da je podignemo i da ne pravimo socijalne slučajeve od domaćina. B92: Da, gospodine Vrbljanac, ukoliko država ne reši ovaj problem, vi imate 30 grla, kako kažete, nisu sve muzare, neke su mlađe, ali šta se dešava onda, objasnite mi posledicu toga ako se to ne reši, recimo za vašu farmu? Šta ćete vi raditi sa svojim kravama? Vrbljanac: Pazite, u ovom trenutku ja ne mogu precizirati kakve će posledice biti, ali sigurno će biti fatalne. B92: Šta znači fatalne? Vrbljanac: Pa, fatalne po nas proizvođače i po tržište mleka i po stočni fond i po sve što se tiče razvoja i proizvodnje mleka. Šta je, problemi su veoma veliki, znači, u 99% domaćinstava ljudi su kreditno opterećeni, što sa kreditima od fondova za razvoj pokrajinskih, republičkih, što od kredita preko banaka. Te kredite neko mora vratiti. B92: Za šta su se sve dizali krediti, na primer, za jednu farmu? Vrbljanac: Znači, konkretno ja sam korisnik kredita od Fonda za razvoj Pokrajine koji je bio namenski kredit za proširenje matičnog stada. Dobio sam sredstva, konkurisao sam, dobio sam, stavili smo hipoteke na nekretnine, rađen je biznis plan, dobili smo sredstva namenski za kupovinu grla koja smo i kupili i doveli u naše gazdinstvo. B92: I koliko košta jedna krava? Vrbljanac: Jedno, da kažemo, pedigrirano grlo sad na tržištu košta između 1.500 do 2.000 evra, u zavisnosti od rase, da li je holštanfrizijska ili simentalska rasa, ali hajde da kažemo da jedna prosečna cena je oko 1.750-1.800 evra. A ako dođe, ne daj bože, ja opet kažem, do pomora tih grla, opet će profitirati trgovci, nakupci koji će kupovati ta grla po ceni od 400-450 evra. B92: Znači, meso će faktički kupovati? Da li to znači da bi onda nastala dugoročno čak i nestašica mesa? Vrbljanac: Pa, znači sve, povlači automatski, lanac je spojen, karike su spojene... B92: I sada, kada vi sračunate, vi hranite te krave, negujete ih, prodajete mleko, da li se vama isplati po ceni od 17-20 dinara, da li ste na nuli, u plusu, u minusu, kakva je računica? Vrbljanac: Bez lažne skromnosti, na prosečnoj ceni od 20 dinara ljudi preživljavaju. B92: Šta znači preživljavati u stočarstvu, to jest u proizvodnji mleka? Vrbljanac: Pa, znači jedva sastavljati kraj sa krajem, to uporno na ovim skupovima svim gde se sastajemo, gde mi razgovaramo, ja apelujem na ljude iz Ministarstva, hajde da kažemo... B92: Šta vi sve treba da kupite da biste negovali tu kravu? Vrbljanac: Šta treba da kupimo? Treba pre svega da proizvedemo hranu na našim njivama, na našim oranicama koje obrađujemo savesno, kao svi savesni domaćini. Znači, treba da proizvedemo hranu da bi te krave mogle da žive i da egzistiraju i da daju ono što daju. B92: Jer, evo, ministar trgovine kaže da je kukuruz jeftin, pa onda nema razloga da mleko bude skupo, jer krava jede... šta jede krava? Vrbljanac: Pa, nažalost, krava ne jede samo kukuruz, to je koncentrovani deo gde se koriste koncentrati za ishranu krave, da bi ta krava mogla da živi i da daje mleko. Ako ona ne dobija, neće moći ni njen vlasnik da ubira plodove svoga rada. Znači, nažalost, da je cena kukuruza takva na tržištu, jer proizvodnja tog kukuruza na parceli mnogo više košta nego ono što seljak može da dobije ili farmer, da ga nazovemo po savremenom.... B92: Ovo što predlaže ministar Dragin - dinar premije, pa onda još dinar po litru, da li je to nešto što je zadovoljavajuće za vas? Vrbljanac: Pa, da, ako dobijemo ta 2 dinara, a prvi dinar da bismo dobili treba da imamo prosek od 27,7 litara po grlu. Voleo bih da vidim te ljude da stanu ovde ispred kamera, koji imaju prosek 27,7 litara po grlu. To još u ovom trenutku nije moguće, znači, ići će se na muzni prosek ili na štalski, ja već ne znam kako su i to zamislili, a onaj drugi dinar da bismo ostvarili, mi moramo da imamo mleko u ekstra klasi svi, da bi ostvarili to. Znači, nije dobra ideja. B92: A da li se vi kao proizvođač mleka osećate na neki način ucenjenim od onih koji otkupljuju mleko? Zato što nemate mogućnost izbora. Vrbljanac: Slobodnom rečju možemo reći da smo ucenjeni, mi nemamo prostora da delujemo i da ostvarujemo sami plasman svojih roba, jedina mogućnost koja nama sad predstoji je formiranje te centralne laboratorije preko koje ćemo mi moći da ostvarujemo naša prava. Znači, da znamo pravu vrednost kvaliteta našeg mleka, u kojoj je ono klasi i koliko ono vredi na tržištu. To nam je jedini spas u ovom trenutku. B92: A šta je problem sa ovim laboratorijama koje sada postoje? Milankov: Problem je zato što ljudi predaju mleko i nemaju pojma koliko će to mleko da košta i kojeg je kvaliteta. B92: Kako je to moguće? Objasnite nam. Milankov: To je moguće u poljoprivredi, kad predaješ repu, na primer, ti posle deset dana saznaš koji ti je uzorak, pa ti, na primer, skinu 70%, kažu da je prljavština, a 30 da je repa, ili takve stvari. Pa, moguće je zato što nemamo tu centralnu laboratoriju... B92: A koja laboratorija u ovom trenutku pregleda mleko? Milankov: Samo one u mlekarama. Znači, vi predate i čekate njihov rezultat i ako je potražnja velika, onda je uzorak lošiji, ako je potražnja mala, onda vam daju malo bolji, to je očigledno, to svi znaju. B92: Znači, vi ne verujete rezultatima tih testova? Milankov: Pa, zašto bismo im verovali? B92: A zašto ne biste? Milankov: Ja moram da skrenem pažnju vašim gledaocima da ako dođe do uništenja proizvodnje mleka, da je to primer viđen već mnogo puta. Evo, recimo Pionirovo seme je u Mađarskoj duplo skuplje nego u Srbiji, ista kuća semenska, samo zato što su oni uništili svoju proizvodnju semenskog kukuruza kad je došla demokratija. Ja opominjem sve kupce mleka da ako se desi da se uništi proizvodnja mleka, sigurno iza toga sledi da će mleko biti mnogo skuplje i mnogo nekvalitetnije nego što je sada, i zato to što oni zovu gašenje požara intervenciju robnih rezervi... Ja se slažem da to nije nikakva mudra mera, ali nažalost, mi otkad smo to predložili ni od koga u ovoj državi nismo čuli ništa mudrije, a znam sigurno da moramo da spasimo proizvodnju mleka, jer će nas to strašno koštati, potrošače i nas. B92: Ministar Dragin je predložio da se nađe neka mlekara koja je u stečaju, da se uloži u nju novac i da ona postane na neki način rezervna varijanta za proizvođače mleka. Da li je to izvodljivo, po vašem sudu, i da li bi to rešilo problem? Milankov: Teoretski jeste izvodljivo, nisam čuo za tu ideju ministra, vi mi sad to kažete. Drago mi je da čovek hoće da nađe neko rešenje, teoretski je izvodljivo, zašto da ne. B92: Koliko je praktično izvodljivo, s obzirom na činjenicu da jedan Investicioni fond prema nalazima Antimonopolske komisije drži 47% tržišta otkupa mleka? Milankov: Pa, ja opet se vraćam na ono kratkoročno, da li će robne rezerve ili će on pronaći mlekaru u stečaju i šta, to je gašenje požara, to znači, slažem se da je slična mera kao to što smo mi predložili. Dugoročno, ovaj monopolista kojeg ste pomenuli, država onda mora ozbiljno njime da se pozabavi. Ja ne znam šta čeka taj Vrhovni sud, evo, pozivam ih, koliko oni to već, godinu dana nešto razmatraju? Komisija je donela odluku. Dugoročno mleko je skupo i to je problem, a ako bi bilo jeftino, ljudi bi ga kupovali, mi bismo imali kome da predamo i sve bi bilo u redu. B92: „Večernje novosti“ objavljuju danas, gospodine Vrbljanac, informaciju da Subotička mlekara namerava da zatvori nekoliko otkupnih stanica za mleko, u Malom Iđošu, u Feketiću, Mokrinu, Verušiću, u blizini Utrine u jednom subotičkom naselju. Ukoliko se zatvore sve ove stanice i ako to nisu jedine stanice koje će biti zatvorene, kakva je dugoročna posledica po vas kao proizvođača? Vrbljanac: Pazite, ne znam za ovu informaciju, Subotička mlekara je u pitanju? B92: Subotička, „Večernje novosti“ su danas objavile to. Vrbljanac: Nisam pročitao... B92: Kao nezvaničnu informaciju. Vrbljanac: Nisam imao taj podatak... B92: Da namerava da ih zatvori od 1. marta. Ali, ukoliko se zatvore otkupne stanice, šta će biti posledica? Vrbljanac: Pa, posledica je egzistencija ljudi koji žive direktno od te proizvodnje, tu je problem. Pa, isključimo sve nas, uzmimo samo jedan pojam - dete. Koliko je dece u pitanju? Njihova egzistencija, njihova budućnost, šta sa njima dalje, kako školovati, kako obrazovati, kako vaspitavati decu? B92: Šta bi po vama bilo dugoročno rešenje, da li ove kvote, da li planska proizvodnja mleka, šta bi bilo rešenje u kome ne bi bila ugrožena vaša egzistencija? Vrbljanac: Da me niko pogrešno ne razume, na selu sad ipak žive obrazovani, edukovani ljudi. Promenila su se vremena strahovito, znači, ljudi koji znaju da uključe mozak, znaju da razmišljaju, znaju da računaju. Mislim, ne želim nikoga da uvredim sa ovim konstatacijama koje iznosim. Po meni nema strategije, nema plana razvoja mlečne industrije, stočnog fonda, svinjogojstva, ratarstva. Znači, sve to kreće odozgo, od Ministarstva poljoprivrede, od države, od Vlade. Tu treba da budu kompetentni ljudi koji će napraviti planove i programe razvoja sela, gradova i svega ostalog. Znači, kad kažem sela i gradova, znači kako da se razvija selo, kako da funkcioniše. Treba da se izađe konkretno i da se kaže - aha, u Srpskoj Crnji postoji farma Manojlović, ona ima u zapatu sada 35 grla, gospodo, na vašoj farmi vi možete da zadržite vaših 35 grla, proizvodićete toliko i toliko mleka, od vas toliko za srpsko tržište. Isto tako i za farmu Tomić u Stajićevu, toliko i toliko grla, toliko i toliko mleka, toliko i toliko toga. Znači, nema, sve što proizvodite viška, snalazite se sami. Tako isto i u poljoprivredi. Nikad da izađemo koliko ovoj zemlji treba kukuruza, koliko ovoj zemlji treba pšenice i da li uopšte treba, pa ako ne treba, korektnije je reći - ne treba, kazati tom seljaku - ostavi oranicu u parlogu, nećete ih raditi, nećete ih obrađivati. B92: Vi sada proizvodite mleko, pomuzete svoje krave i one daju određenu količinu mleka i do sada ste svu tu količinu davali za otkup ili ste imali unapred dogovoreno koliko litara treba da predate? Vrbljanac: Ne, nismo imali nikakvih problema što se tiče, moram biti korektan da kažem to, nismo imali problema sa Somboledom što se tiče... koju smo proizvodnju imali, oni su tu proizvodnju nama otkupljivali. To je tako za sada funkcionisalo, nije bilo kvota toliko, e, sad, mi smo toliko otkupili od vašeg gazdinstva, nećemo više, snalazite se na drugu stranu. Odjednom je došlo do tog problema. B92: Dobro, i sad, ukoliko se ne reši problem, šta ćete preduzimati dalje? Milankov: Pa, ja se bojim da... prvo, što ja verujem da će problem da se reši, a šta nam dalje predstoji, pa gledali ste grčke farmere. Znači, moraćemo da izađemo na ulice, da prosipamo mleko, da blokiramo puteve. Ja pozivam potrošače, ja smatram da su oni ništa manje u šteti nego mi, možda i više, zašto da daju tih 60 dinara, zašto da sebi uskraćuju da jedu mleko jer je preskupo. Oni treba da nas podrže. Budemo li izašli na ulice, ja pozivam sve potrošače da izađu zajedno sa nama. B92: Koliko dana još imaju proizvođači mleka na raspolaganju da reše ovaj problem da ne bi prosipali mleko, da se ne bi mleko pokvarilo koje stoji u tim bazenima? Milankov: Pa, još 24 sata. Vrbljanac: Alarmantna je situacija na terenu, to je nažalost činjenično stanje, ali šta da radi proizvođač sa mlekom koje je već rashlađeno na određenu temperaturu, koje su mlekare trebale da preuzmu, a ne preuzimaju. Izlaza nema, ekološka katastrofa, verujte ono što kažem, mleko kad se pusti... B92: Dobro, ali ne može mleko da se pušta u reke, jer će zagaditi reke, jedino u znak protesta... Vrbljanac: Ne, ne, u znak protesta... B92: Mislim, zna se kako se pušta mleko, u kanalizaciju uz pratnju policije. Vrbljanac: Ali nije to izlaz da dođe do tog puštanja mleka, poenta je u tome da se to mleko preradi i da završi tamo gde treba da završi, na trpezama naših sugrađana. B92: Dobro i još poslednje pitanje, gospodine Milankov, koje nema veze sa temom današnje emisije, ali ima veze sa poljoprivredom. Ovo vas pitam kao predsednika Asocijacije poljoprivrednika. Mi smo dobili informacije da je problem takođe i u voću i povrću koje je smrznuto u hladnjačama, jer ne postoji tražnja. Ono je bilo pripremljeno za izvoz, ali izgleda da zbog globalne krize nema dovoljno tražnje iz zemalja u koje smo izvozili i da je problem sa tim hladnjačama i da je problem sa tim voćem koje može da propadne. Da li znate nešto o tome? Milankov: Znam, u emisiji Oko RTS-a bio sam sa čovekom koji ima veliku proizvodnju i hladnjaču, to je tačno. Oni su platili preskupo, sad ne mogu da prodaju i hladnjače su pune, ali to se nadovezuje na onu moju priču iz vašeg prvog pitanja, da je kod nas haos na tržištu poljoprivrede, da se kod nas stalno pojavljuju veliki viškovi i veliki manjkovi, da mi stalno nešto bacamo, a nešto se preskupo plaća. I opet moramo vratiti priču na to, naravno, Asocijacija i sve. Država mora da uvede red. Kod Tita je bila organizovana proizvodnja i to svi pamte, oni koji su stariji kao dobro. Znači, poljoprivreda ne može da tako funkcioniše što će svako da radi ono što hoće, nego mora iz jednog centra biti dirigovana. B92: I evo, da iskoristim priliku, iako je već 10 i 7, da vas pitam, vi orete.. obrađujete oko 200 hektara zemlje. Milankov: Da. B92: Kako ste planirali, šta ćete da sejete da biste mogli to da prodate? Na osnovu čega vi planirate? Milankov: Pazite, postoji puno parametara... ne mogu da vam objasnim, uglavnom na osnovu neke intuicije i idemo na četiri kulture, sve po malo, pa ako ovo će nam omanuti, ovo ćemo nešto zaraditi i na kraju ćemo doći do nekog proseka. B92: Znači, intuicija je glavni parametar u strategiji razvojavaše proizvodnje? Milankov: Pratimo mi i kretanje na berzama i sve, kao što Dragan kaže, celu zimu paor danas je učenik koji mora da stalno uči i kad su u pitanju semena, hemija itd., i situaciju na tržištu moramo da pratimo i da pokušavamo da dobro procenimo i posejemo ono što će trebati. Ali, to je mnogo teža varijanta i tu ima veliki faktor sreće, tu treba izbeći jednom dobrom organizacijom sa vrha. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste „Kažiprst“ Radija B92 i goste „Kažiprsta“, gospodu Petra Milankova, predsednika opštine Nova Crnja, i Dragana Vrbljanca, proizvođača mleka iz Srpske Crnje. „Kažiprst“ su radili Marko Gojgić i Danica Vučenić, ostanite sa nama. Samo na kraju emisije da kažem da iz Auto-moto saveza preporučuju da se između vozila drži veće rastojanje i da se sporije vozi, jer je na kolovozima sneg i lapavica. Ostanite sa nama, prijatno. |
10:19
17
FEB
2009
| 0 | 0 | 625 | 0 |
Deklarisanje i etiketiranje |
| „...dovoljno je samo da kažete - ja sam patriota, a onaj tamo je izdajnik, i bez obzira da li vi nešto radite i u ime čega radite i za šta se vi zalažete, vi ste jednostavno sebe deklarisali, drugog ste etiketirali. Međutim, mi smo spremni da se borimo sa tim izazovima, jer živimo sa svojim narodom na Kosovu svakodnevno i živimo južno od Ibra i obilazimo sve one Srbe koji žive po novobrdskim mahalama i po Metohiji. I nije cela priča samo severno od Ibra, ljudi žive i južno od Ibra i suočavaju se sa velikim problemima, sa siromaštvom. Tamo ima puno gladnih ljudi, puno žednih ljudi, puno bez garderobe, bez krova nad glavom... mi moramo da opstanemo na tim prostorima. Znači, opstanak srpskog naroda nema alternativu. Za bilo koju priču vi mora da zadržite subjekat priče, subjekat priče je srpski narod, Srbi koji žive dole na Kosovu...Zar niko ne može da shvati... u kakvoj se poziciji mi to nalazimo, u čemu je to neko veći Srbin od bilo koga ko je ušao u kosovske institucije? Da biste mogli da kažete za sebe, znači, ne da se deklarišete, nego da neko drugi možda kaže za vas da ste patriota, morate to što radite, mora da vam proizlazi iz glagola raditi za svoj narod... ako pričamo da je Kosovo Srbija, zašto kosovski penzioner ne može da podigne kreditnu karticu nego kaže - odjavite se i prijavite se negde u centralnoj Srbiji? Zašto ne možete da podignete kredit iz neke banke u centralnoj Srbiji? O čemu se tu radi, pa šta pričamo mi...“ |
| Gost: Bojan Stojanović, šef poslaničkog kluba Samostalne liberalne stranke u Skupštini Kosova i zamenik predsednika ove stranke Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: U Prištini će biti proslavljena prva godina nezavisnosti. U Zvečanu će Srbi usvojiti deklaraciju kojom će odluku o nezavisnosti još jednom definisati jednostranom i nevažećom. U Prištini će biti svečane sednice, defilei, koncerti i vatromet. U Zvečanu će sednici zajednica opština prisustvovati poslanici iz Beograda. Kosovska policija saopštava da su preduzete sve mere da današnji dan prođe u redu. Inače, od juče se analizira protekla godina na Kosovu. Dok predstavnici Prištine glorifikuju dostignuća tamošnje politike optužujući Beograd za kontinuitet politike Miloševića, odavde se može čuti da Srbija nikada neće priznati Kosovo, da Kosovo nije nikakva država, da je bezbednost za Srbe više nego sporna. Srbi, njih oko 130.000, koliko je ostalo na Kosovu, prema podacima kojima se barata u javnosti, uglavnom žive paralelan život. Nisu integrisani, ne priznaju centralnu vlast, međutim, postoje predstavnici Srba koji su odlučili drugačije. Jedan od njih je i šef poslaničkog kluba Samostalne liberalne stranke u Skupštini Kosova, koji je i zamenik predsednika ove stranke, gospodin Bojan Stojanović, koji je ovog jutra u „Kažiprstu“. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Stojanović: Dobro jutro, hvala vam na pozivu. Dobro jutro vama i svim slušaocima vašeg radija kao i gledaocima Televizije B92. B92: U Prištini će se slaviti, a u Zvečanu se pravi ta sednica Skupštine, zajednica skupština opština na kojoj će biti poslanici iz Beograda. Gde će danas biti predstavnici vaše partije? Stojanović: Pa, predstavnici naše partije neće biti u Zvečanu, predstavnici naše partije su odlučili da budu sa narodom u ostatku Kosova, sa srpskim narodom... B92: Gde? Stojanović:... jer, kao što znamo, dve trećine Srba živi južno od Ibra. Biće u Gračanici, Dobrotinu, Gušterici, probaćemo da obiđemo malo brdski kraj, Šilovo, Vitinu, probaće neko da ode i u krajeve oko Peći... B92: A zašto nećete biti na sednici Skupštine u Prištini, kada ste poslanici? Stojanović: Ja mislim da to više nije pitanje zašto mi nećemo biti na toj sednici, i pre godinu dana, 17. februara 2008. godine, mi smo jasno iskazali svoje neslaganje sa deklaracijom o nezavisnosti i to će ostati kao trajni trag u deklaraciji da 10 srpskih poslanika nikad nije potpisalo deklaraciju o nezavisnosti. B92: Međutim, vi ste ipak predstavnici vaše partije i Srba u Parlamentu, a ne priznajete državu u čijim ste institucijama, imate i ministra u Vladi. Stojanović: Pa, znate šta, čovek u životu svakog dana donosi veće ili manje odluke, ali postoje dani i trenuci kada donosite odluku da li ćete uopšte biti više ikad u situaciji da o bilo čemu odlučujete. Mi smo 17. februara napustili sve to, trebalo nam je mesec i po dana da otprilike napravimo jedan konsenzus sa samim sobom prvo, pa onda sa zajednicom, delom zajednice koji podržava ovako nešto što mi radimo, i odlučili smo se da jednostavno uđemo ponovo u te institucije i da se na praktični način svakodnevno borimo za interes svoje zajednice. B92: A u tom razmišljanju i dilemama koje ste lično imali, koja je bila najteža dilema? Stojanović: Pa, ta pitanja da li priznajete, kako učestvujete, to etiketiranje koje dolazi od strane mnogih i naravno, nama ne smeta to što oni pričaju, nama smeta... B92: A šta pričaju? Stojanović: Pa, ovako, da vam kažem, mi smo možda kao Srbi, pogotovo sa Kosova, znači, neću pričati o širem srpskom narodu, napravili otprilike dva brenda, deklarisanje i etiketiranje. Znači, dovoljno je samo da kažete - ja sam patriota, a onaj tamo je izdajnik, i bez obzira da li vi nešto radite i u ime čega radite i za šta se vi zalažete, vi ste jednostavno sebe deklarisali, drugog ste etiketirali. Međutim, mi smo spremni da se borimo sa tim izazovima, jer živimo sa svojim narodom na Kosovu svakodnevno i živimo južno od Ibra i obilazimo sve one Srbe koji žive po novobrdskim mahalama i po Metohiji. I nije cela priča samo severno od Ibra, ljudi žive i južno od Ibra i suočavaju se sa velikim problemima, sa siromaštvom. Tamo ima puno gladnih ljudi, puno žednih ljudi, puno bez garderobe, bez krova nad glavom. Nije tako crno-bela kosovska slika. B92: Šta će biti danas vaša poruka tim Srbima koje ćete posetiti u enklavama? Šta je glavna poruka koju ćete im reći? Stojanović: Prva naša poruka je da jednostavno mi moramo da opstanemo na tim prostorima. Znači, opstanak srpskog naroda nema alternativu. Za bilo koju priču vi mora da zadržite subjekat priče, subjekat priče je srpski narod, Srbi koji žive dole na Kosovu, bez obzira odakle se pričalo, iz Beograda, Novog Sada ili severne Mitrovice ili Gračanice. B92: Da li je opstanak Srba na Kosovu uslovljen integracijom ili Srbi mogu da nastave paralelni život? Vi ste pristali da se na neki način integrišete, da li je to recept za opstanak Srba? Stojanović: Pa, da vam kažem, sad šta znači ta kompletna integracija, ne znam kako će to ići, zato što i kosovske institucije ne daju nikakav pozitivan signal Srbima. Ja se tu slažem sa mnogim stavovima da to mora mnogo kvalitetnije da bude. Međutim, vidite da nije dobro kada neko proslavlja, neko se žali na to, jedan narod je nezadovoljan, drugi je zadovoljan, moraće tu doći do još nekih redefinisanja odnosa. Mislim da i albanska zajednica ne shvata da takav model nezavisnosti, pa to ne postoji više nigde na svetu. B92: Kako u komunikaciji sa svojim kolegama poslanicima ili sa kolegama u Vladi Kosova mirite taj stav da ne podržavate nezavisnost, a sedite sa njima zajedno u institucijama? Kako to objašnjavate? Stojanović: Pa, to je politika, to je demokratija. Jednostavno imam pravo da se ne slažem... B92: Da, ali ne podržavate državu čiji ste poslanik. Da li je to logično? Stojanović: Ne radi se samo da li podržavate ili ne podržavate, ja vam opet kažem, to je stvar i osećanja. Često kažemo - Bože, šta li mi ovde radimo, da li smo u pravu, a onda kada napustimo sve to, kada odemo posle posla kući i kada vam kaže sin - Bože, oni uopšte ne razmišljaju da li neko ima da piše domaći, opet su isključili struju. Sutra kad se vratimo, ja pokušam da nađem ministra i da pitam da li nekad tome ima kraja, da li ćemo nekad rešiti ijedan problem. Možda je i nama teško. Zar niko ne može da shvati u kakvom se... u kakvoj se poziciji mi to nalazimo, u čemu je to neko veći Srbin od bilo koga ko je ušao u kosovske institucije? Da biste mogli da kažete za sebe, znači, ne da se deklarišete, nego da neko drugi možda kaže za vas da ste patriota, morate to što radite, mora da vam proizlazi iz glagola raditi za svoj narod. Šta radite praktično? B92: Koliko vaše kolege poslanici, koliko ministri u Vladi Tačija razumeju probleme Srba? Kako komunicirate sa njima? Stojanović: Pa, da vam kažem, nije to ni toliko strašno da razumeju probleme, međutim, u procesu rešavanja, nije tu problem samo sa srpskom zajednicom, problem je što uopšte nema napretka dalje sa svim ljudima koji žive na Kosovo. Nemojte da mislite da su i Albanci zadovoljni s onim što se dešava dole. B92: Videla sam podatak da je 50% nezaposlenog stanovništva na Kosovu, da 45% njih živi sa evro i po dnevno, koliko može da potroši. Stojanović: Mene ne bi iznenadilo da je taj procenat i malo veći, ali, znači, ne može ni srpska zajednica, to je ono što ne znam kako će ljudi da razumeju kada kažem, ne mogu Srbi biti mirni, zadovoljni ako većinska albanska zajednica bude apsolutno nezadovoljna sa svim i svačim, jer, znate šta, kada proradi stomak, oni ne razmišljaju više ni o svojoj porodici, ni o svojim najbližima, a ne o Srbima ili bilo kom drugom ko živi na tim prostorima dole. Međutim, mi se trudimo da što bolje izmenadžiramo i naravno, prisustvo međunarodne zajednice je jako neophodno. Mi smo ovde imali priču oko Euleksa, stop Euleksu, stop međunarodnoj kancelariji civilnog predstavnika, ali mi smo oslonjeni na njih. Ono što se praktično dešava je da svakodnevno oni nama pomažu u rešavanju praktičnih problema. I kada neko zapleni lekove i kada neko pošalje humanitarnu pomoć i kada neko pošalje mazut za škole, mi u opštini sa Vladom razgovaramo i sa civilnim predstavnikom i uvek nađemo neko rešenje, jer, ja imam običaj da kažem, da se ne bi naljutili ministri iz Vlade, nekako bolje razumeju kancelariju gospodina Pitera Fejta nego nas. B92: Kakvu komunikaciju imate sa predstavnicima Srba na Kosovu, sa drugim predstavnicima Srba, sa predstavnicima iz Mitrovice, sa načelnicima okruga ispod Ibra? Da li imate bilo kakvu komunikaciju sa njima? Stojanović: Pa, nešto zvanično posebno ne, ali nezvanično, kada se desi neki problem, mi komuniciramo i to nije sporno. Imam utisak da se...ne bih želeo nikoga posebno da prozivam, ali kao da se ponašaju da im je neko ušao u njihov teren, u njihov rejon... B92: U kom smislu? Stojanović: Pa, svih ovih 9 godina su oni imali diskreciono pravo i hipoteku nad sudbinom kosovskih Srba. Ja ne znam, ja nikad nisam video takav papir, da piše tako nešto da ne može običan građanin, običan čovek da kaže ono šta ga muči, da mu niko ne bi pretio da će mu ostati porodica bez hrane, jer će on dobiti otkaz u firmi. I to se dešava dole na Kosovu, hteo to neko da prizna i da shvati ili ne, to se svakodnevno dešava. B92: Šta konkretno? Stojanović: Pa, 5. oktobar se na Kosovu uopšte nije desio, preobukli su se dresovi i nastavili su i dalje da jašu svoju priču. To što se dole dešava je silovanje realnosti. Zašto niko ne kaže, ja se obraćam i ljudima sa Kosova koji ovo znaju, Srbi to znaju da im svakodnevno, ako oni kažu da ovako ne može više, znači, mi moramo da razgovaramo sa Albancima. Ako hoćemo da živimo ovde, mi s nekim moramo da pričamo, odmah dobije etiketu izdajnik, pazi se šta radiš, ti ćeš ostati bez posla, i to ljudi znaju. Običan narod to zna, to se svima dešava svakodnevno i to nije nikako dobro. B92: Da li vi imate tu etiketu? Da li se tako odnose ostali Srbi prema vama, kao prema izdajniku? Stojanović: Da vam kažem, jedan deo zajednice verovatno, međutim, svakodnevno sve više ljudi shvata vašu priču i sve više ljudi će da progovori, sve više ljudi dolazi kod nas. Mogu vam reći da samo u kancelariju u Gračanici za zadnjih mesec i po dana je bilo 150 porodica ili ljudi koji su došli, zatražili pomoć po raznim pitanjima. B92: Koju vrstu, na primer? Stojanović: Pa, imovinsko-pravni odnosi, zapošljavanje, rešavanje stambenog pitanja, oduzimanje pokretne imovine ili dokumenata, nemogućnost regulisanja kosovskih dokumenata, jer znate šta, nije tačno da niko ne učestvuje i niko se nije integrisao. Pa, zar niko neće da kaže da imate 17.000 i nešto ljudi koji primaju kosovske penzije? I što je apsurd, više od polovine njih uopšte ne živi na teritoriji Kosova. Šta je bilo sa KPS policajcima, kako smo odjednom zaboravili tu priču?.... ispoštovali odluke države Srbije, od 330 policajaca 18 se samoinicijativno vratilo, dvoje je preminulo u međuvremenu od 17. februara i 310 njih rade na bankomatu, kako kažu kosovski Srbi. B92: Šta to znači? Stojanović: Nastavljaju da primaju platu, svakog 1. od kosovskog Ministarstva unutrašnjih poslova, a s druge strane se neko hvali kako smo mi napravili, vidiš, uspeh, jer mi smo to dobro izmenadžirali. A ko zbog svega toga trpi? Trpi srpski narod dole na Kosovu, jer su pljačke povećane, krade se pokretna imovina, automobili, krade se stoka, kradu se traktori. Vi imate teška razbojništva, u Gračanici smo imali pre dvadesetak dana preko puta manastira oko 8 sati, 20 časova i 15 minuta po podne čovek je pretučen, slomljena mu je noga, ruka, opljačkan je, uzeto mu je 4.000 evra. To se desilo nedelju dana ranije u jednom magacinu u Lapljem Selu, a par dana ranije i u Suvom Dolu. To je nedopustiva stvar, imate nekog ko prima platu, znači... međunarodnoj zajednici Albanci ne trebaju da dokažu kako neko radi na ulici, umesto toga oni kažu - evo, podatak, pogledajte, oni primaju platu, oni su tu. Ja vam kažem da je to najveća greška što su uopšte ti ljudi povučeni iz Kosovske policijske službe, običan narod trpi, jer sada imate patrole policajaca u kojima su samo Albanci, između Gračanice i Lapljeg Sela, između Šilova i Kusa, u Štrpcu, to nije dobro. B92: Međutim, uspevate li vi svojim učešćem u institucijama da unapredite bezbednosnu situaciju, šta ste uspeli da uradite do sada? Vi ste i u Odboru za bezbednost u Skupštini, Saša Rašić je član Saveta za bezbednost, ako se ne varam, kao ministar za povratak. Šta ste uspeli da uradite? Stojanović: Dobro, mi evidentno je da smo odlučili da učestvujemo u svim procesima gde možemo imati kontrolu donošenja odluka. Ne ide to nimalo lako, ali svaki put kada se sastane odbor za bezbednost, ja jasno podignem svoj glas i kažem - nemojte pričati o severu Kosova, jer bezbednost nije dobra ni južno od Ibra i ne samo u srpskim sredinama, i u albanskim sredinama. I jasno im kažemo vrlo hrabro, vrlo hrabro, čak i ako se, kada se potegne pitanje šverca na severu, ja im kažem - u redu.... B92: A šta znači - hrabro im kažete? Vi morate da skupite hrabrost da im kažete? Stojanović: Pa, da vam kažem... nije to baš tako da je vama život ugrožen, nisam mislio na tu vrstu hrabrosti da vi to njima kažete, ali da biste nastavili, kasnije i da radite sa tim ljudima, da sarađujete, morate dobro da odmerite ono što pričate. Ono što sam primetio jeste da i oni to znaju, da čekaju od nekog drugog da im kaže. Ja kažem u redu je, naftni derivati se dovode do sredine mosta na Ibru, ko ih preuzima južno od Ibra? Pa, ne rade to Srbi, a šta je s tim? Zašto tu ne primenjujete zakon? B92. Šta je odgovor? Stojanović: Pa, odgovor je, verujte mi, da većina njih se apsolutno slaže, čak su i preduzeli određene mere. Ako ste videli, sa kosovske strane je bilo i određenih hapšenja vezano za šverc. B92: Međutim, koliko su prištinske vlasti, koliko su predstavnici Albanaca sa Kosova u vlasti spremni da se suočavaju sa sopstvenim zločinima, po vašem sudu? Da istražuju sopstvene zločine nad Srbima? Za 1.400 ljudi se ne zna ni da li su ubijeni, nestali, šta je sa njima bilo. Stojanović: Vidite, ono što je evidentno, ako hoćemo da budemo ozbiljni, da nas neko ozbiljno shvati, jeste da oni su do sada pokazali da apsolutno nisu spremni sa time da se bore. Međutim, mi od Euleksa očekujemo tako nešto, da će on to podići na jedan veći nivo, da će oni koji su došli, po mojim informacijama ti ljudi izgleda znaju svoj posao, znaju šta rade i da će jednostavno vršiti permanentni pritisak na kosovsku Vladu i da će taj proces početi. B92: S kim komunicirate ovde u Beogradu? Da li komunicirate s predstavnicima beogradskih vlasti? Da li imate bilo kakvu komunikaciju s predstavnicima Demokratske stranke, G17 plus, s nekim u Vladi? Stojanović: Pa, to je stvarno veliki problem, zato što oni s nama ne komuniciraju, ne gledaju to na praktične načine i nije problem u Beogradu, ja opet kažem, problem je i u ljudima koji zastupaju beogradsku politiku i koji iskrivljenu sliku o nama i uopšte realnosti o Kosovu prenose Beogradu. B92: Na koje ljude mislite? Na šta konkretno mislite? Stojanović: Pa, vidite, vi ste devet godina imali koordinatore, zamislite vi, da li je normalna priča da u Gračanici preko puta manastira postoji kancelarija na kojoj piše "Predsednik Skupštine opštine Glogovac"? Da li je to normalno? Pa, ti ljudi čuvaju svoj položaj, ti ljudi, ja sada ne znam kolike su im plate kada je skinuto 25% od ukupnog primanja, imali su platu 8.000 dinara veću nego predsednik države, gospodin Boris Tadić. Pa, šta vi mislite, da će oni da ispričaju priču, da će oni da podrže ovo što mi radimo? Što gore, to bolje, i to narod svakodnevno vidi. Ja se plašim da nije dobro da se naprave opet neka sučeljavanja stavova javno, čak možda i na ulici između Srba koji učestvuju u institucijama Vlade Republike Srbije i koji primaju enormna primanja i onih koji su gladni. Samo 9.000 ljudi ima na budžetu države Srbije. Tamo imate mnogo gladnih ljudi, mnogo dobro neodevene dece, mnogo dece bez knjiga, mnoge neopremljene škole, ljude bez vizije. B92: Međutim, nisu oni sebi dodelili te plate, automobile i ostalo, to je dodelio Beograd. Kako razumete to da niko od predstavnika zvaničnog Beograda ne komunicira s vama i s partijom koja takođe ima poslanike u Parlamentu Kosova? Stojanović: Dobro, nekih nezvaničnih kontakata mi imamo i nadamo se da će administracija predsednika Tadića i ova Vlada koja, dobro, možda već nije nova, smoći snage i hrabrosti jednostavno da nas pita - dobro, šta je to što vi radite dole, da vidimo koji su to rezultati. B92: A šta mislite, zašto vas ne pitaju? Stojanović: Pa, opet vam kažem da mislim da je to loša poruka koja je preneta od samozvanih lidera kosovskih Srba, jer su oni devet godina predstavljali i već su tu napravljene neke političke veze i vezice i sa političkim delom i sa medijima. Mi smo u medijskoj blokadi, odnosno ljudi ne mogu da vide to što mi radimo i da zbog toga još uvek nismo došli, da kažem, u neku poziciju da možemo da... B92: A jesu li predstavnici vaše Samostalne liberalne stranke pokušavali da stupe u kontakt sa nekim? Stojanović: Mi pokušavamo svakodnevno to da uradimo i kada kažem postoje nezvanični kontakti, to je ona priča kada kosovska carina zapleni lekove, onda se zove Samostalna liberalna stranka da izvrši pritisak da se ti lekovi vrate, i naravno, mi to uradimo uvek sa uspehom. I kada se zapleni kiseonik, zovu nas i mi uradimo uvek sa uspehom... B92: A ko vas zove, odavde iz nekih ministarstava? Stojanović: Pa, dobro, nije u tome priča, veoma je rovita situacija sa našim kontaktima i sa našim pozicijama, tako da ne bih baš o tome puno da pričamo, ali činjenica je da tu pokazujemo da nas interesuje samo interes naše zajednice. Mi nismo postavljali, niti imenovali direktore u domovima zdravlja, niti u kliničko-bolničkim centrima, znači, to nije naša politička opcija. Oni često znaju da kažu dosta nekih stvari koje nisu na svom mestu za nas, ali je činjenica da se dole dešava nešto što, opet napominjem, nije crno-belo, tamo je veoma veliki kolorit i ta priča neće moći još dugo da se drži. B92: Koja? Stojanović: Pa, ta priča ko u ime čega radi šta. Sada će biti pokrenuta jedna inicijativa u saradnji sa NVO-ima i ljudima koji su učestvovali u institucijama i koji sad učestvuju da izađe jedna knjiga pod radnim nazivom "U ime čega", da vidimo šta je sa tim projektima, jer svi ćute i niko ne kaže da je 40 miliona dolara samo Vlada Sjedinjenih Američkih Država uložila na Kosovu, od toga 36 severno od Ibra. Jer niko ne sme da kaže da put Gračanica - Laplje Selo od ove zime više ne postoji, a neko ga tri puta pravi, tri puta seče vrpcu za taj put. B92: Kako ne postoji? Stojanović: Zato što je sada u takvom stanju da taj put je postao makadamski, jer su takve rupe otvorene, to su krateri, tu više Srbi maltene ne mogu da prolaze. Šta je sa tih 9 godina i tri puta izgradnje tog puta? B92: A šta je suština? Stojanović: Želimo da prikažemo ko je šta radio, ko je u čemu učestvovao, znači, ne želimo apsolutno poimenično da pričamo, želimo da pričamo o projektima i određenim sastancima gde su učestvovali određeni predstavnici. Znači, vidite sad, nismo mi jedini Srbi koji učestvuju u razgovorima sa Vladom i sa međunarodnom zajednicom. Samo što mi dođemo i o tome kažemo javno i u Skupštinu Kosova i u Vladu ušli smo javno, a oni, kada su god prisutni, zajedno sa nama traže da ne budu prisutni mediji tu, da se niko ne oglasi po tom pitanju. B92: A ko dolazi da prisustvuje sastancima i kakvim? Stojanović: Pa, biće u toj knjizi, objavićemo, nije dobro da... dobro je što se uključuju, tako da nije dobro da sada... B92: Dobro, ne morate poimence, ako ne želite, ali ko dolazi, predstavnici Srba sa severa, predstavnici nekih drugih? Stojanović: Oni koji su ruinirali ove institucije. Vidite šta je apsurd u svemu tome, pa mi smo Skupštinu Kosova napravili, mi iz Samostalne liberalne stranke. Ja se do pre tri godine nikada nisam bavio politikom i kada sam video da se sudbinom moje dece bave ljudi koji se bave ne obraćajući uopšte pažnju na njih, kao da nisu živa. Ne samo moja deca i ostala kosovska deca širom Kosova. Mi samo pričamo o Gračanici, a znate li kako žive ljudi u selu Skulane, koje je samo na desetak kilometara od Gračanice? Izgubili su volju za životom, kosovski narod je vredan narod, bila su dvorišta sa cvećem, pošišana trava, tarabe uredno postavljene, sada je korov. Ljudi žive.... kada im pukne staklo na vratima, oni stave karton od bombonjere. Šta mislite zašto? Vi te ljude gledate u oči i vidite da oni ne vide ništa, oni ne vide budućnost, u njihovim očima vidite sve to o čemu sam vam ja pričao, i tu tarabu i to uređeno dvorište, oni pate. B92: Zašto im Vlada Kosova ne da novac da srede ta dvorišta ili posao? Stojanović: Ne radi se o tome da neko da novac da sredite dvorišta, jednostavno, ljudi su izgubili volju, nemaju budućnost, nemaju perspektivu. Mi dole školujemo... B92: Čekajte, je li za to odgovorna Srbija ili Vlada Kosova? Stojanović: Odgovorni su svi, zamislite 500 miliona evra. Znate li koliki je kosovski budžet ukupno za teritoriju celog Kosova? Milijardu i 260 miliona, a Vlada Republike Srbije pola milijarde izdvaja za kosovske Srbe. Verujte mi da kosovski Srbi kada čuju tu priču oni misle da je to neka šala, da su dinari, pa nešto pretvaraju... pa, to je nemoguće. Znate li na šta bi ličile srpske sredine dole na Kosovu da svake godine stvarno dolazi tih pola milijarde? Je l' znate šta kaže narod dole? Pogledajte najnovije izveštaje, ne veruju više toj priči, tim političarima. Imate izveštaj UNDP koji je jako neutralan, 70 i nešto posto ljudi na Kosovu neće da čuje o ljudima koji su ih predstavljali do sada, jer toga nema, oni kažu - to sve dolazi do Ibra i vraća se. Ja vam samo prenosim šta oni misle o tome, zato vam kažem i o ovoj knjizi, mi ne želimo da prozivamo nikakva imena, mi nismo plaćeni da nekome sudimo ili da nekoga gonimo. Mi samo hoćemo da predstavimo - da, to je to. Fakultet u Leposaviću su finansirale... finansirala je Vlada Sjedinjenih Američkih Država, verovatno ga je finansirala i Vlada Republike Srbije, i u redu je, možda su to dva fakulteta, ali mi želimo da kažemo, ovaj jedan je finansiran iz ovih sredstava pa ćemo naći. Vlada Kosova je finansirala puno projekata, ne možete vi dolaziti sa kesom ili sa koferčetom u kojim ćete poneti par majica i baviti se sudbinom kosovskih Srba, onih napaćenih dole na Kosovu, a pri tom da vam deca žive po Londonu, Parizu, da se školuju po Americi. Ta priča više ne pije vodu, srpskom narodu je toga dosta, i videćete, to nezadovoljstvo sada rapidno raste, jer ljudi hoće da kažu - da, niko od tih ljudi koji su nezadovoljni ne gleda loše na Beograd, naprotiv, sa mnogo više ljubavi i poverenja i sa mnogo velikom zahvalnošću Beogradu što se brine za kosovske Srbe. B92: Kako je moguće da većina Srba ne odobrava to da ste vi u institucijama Kosova? Stojanović: Pa, dobro, ne znam odakle taj podatak koliki broj Srba podržava, koliki broj ne podržava. Kada su bili izbori, to je bila takva presija, takav pritisak da je to bilo strašno. Ljudi su se predstavljali u ime ovoga ili ime onoga, čak to nije ni za televiziju čija imena su se oni predstavljali, jer to narušava nacionalni interes Srba, pa znači, mi ćemo prećutati, nećemo pričati o tome, ali ćemo verovatno napraviti kontakte pa ćemo uspeti sa Vladom da menadžiramo to i da vidimo na primer, na koga su se pozivali... Zamislite vi, dole su najveće patriote, možda ovo neko u Novom Sadu ne shvata, ali mene interesuje da ljudi sa Kosova vide da neko sme da kaže. Najvećim patriotizmom se bave ljudi koje je naša policija, naša vlast '96, '97, '98. procesuirala i hapsila zbog davanja lažnih dokumenata Albancima koji su bili osuđivani za iredentizam osamdesetih godina. Zamislite vi, glavnu priču, kaže - ja sam ne znam ko, čovek koji je radio kao kuvar u Prištini SUP-ovskom u restoranu. Je l' ta priča može da traje? Pa, ne može, to ljudi dole znaju i svi oni ljudi koji žive i koji znaju ljude, svi ti ljudi sa centralnog Kosova, pošto se priča o centralnom Kosovu, njih 25.000 znaju da je ovo što ja vama kažem istina. B92: Dobro, samo je pitanje zašto vam Srbi onda dole ne veruju? Stojanović: Ne znam odakle vama podatak.... B92: Pa, sami ste rekli da vam daju etikete... Stojanović: ... za mesec i po dana 150 slučajeva samo prijavljeno u kancelariji poslanika, kako nam ne veruju ljudi kada mi ove godine delimo 94 stana koje smo izgradili, 60 za povratnike i 34 za socijalno ugrožene slučajeve, i kada imamo preko 3.500 lično podnetih aplikacija. Svi ovi ljudi, roditelji ove dece, mi smo odradili jednu brošuru gde se ovde vidi, uradili smo na srpskom, na engleskom, a čak i za one koji ne znaju da čitaju, stavili smo slike, pa da mogu da vide šta smo uradili. B92: A gde zidate te kuće? Ko zida te kuće, zapravo? Stojanović: Ovo nije kuća, ovo je škola... B92: Ali te stanove? Stojanović:... ovo je dom zdravlja u Suvom Dolu, ovo je igralište koje su finansirali ljudi iz US AID-a i kada je tabla postavljena, došli su određeni ljudi, skinuli i stavili natpis Vlada Republike Srbije, jer verovatno je neko duplirao taj projekat. B92: Postoji li ijedna partija sa kojom komunicirate ovde u Srbiji, sa kojom imate neku saradnju? Stojanović: Pa, postoji par partija, ja sam rekao s kojim imamo nezvanično kontakte i postoji mnogo veći broj ljudi koji su uključeni u politiku i možda ne mogu zvanično da vam predstave partijske stavove, ali su svesni neophodnosti ovoga što mi radimo. B92: Da li činjenica da vi učestvujete u radu Skupštine, da ste poslanik u Skupštini Kosova, da imate ministra u Vladi Kosova, govori da vi ne podržavate zvaničnu politiku Beograda, mislite da je ona loša prema Kosovu? Stojanović: Pre tri godine, kad smo oformili Samostalnu liberalnu stranku, mi smo jasno rekli da se ne bavimo statusnim pitanjima i to se do dana-današnjeg ništa nije promenilo. Ja mislim da Srbi treba da učestvuju u svim procesima gde možete vršiti kontrolu donošenja odluka, a ukoliko se u međuvremenu nešto desi, ukoliko dođe do redefinisanja statusa, a pri tom i da Srbi ostanu da žive dole na Kosovu, lakše će svi ti Srbi izaći iz tih institucija, ući u druge ili se uopšte više ne baviti tim poslom... B92: A da li činjenica da ste u vlasti govori da ne verujete da može da dođe do redefinisanja statusa? Stojanović: Da vas pitam, od '99. godine, zar nismo svakog 15. ili 1. u mesecu čekali da se vrati vojska i policija? Pa, deset godina se nije vratila vojska i policija. Da li neko veruje da će da dođe vojska i policija? Ja samo pričam malo protiv... o tom kriminalu. Mi smo čekali, pošto sam ja bio na licu mesta, četiri i po sata policiju iz Kuršumlije ili iz Niša da dođe da izvrši uviđaj. Je l' mislite da je to moguće, da je to realnost? Ja sada, kada se završi ova emisija, bez obzira da li neko slavi na ulici ili ne, ja prolazim tim putem, tim ulicama, ja dođem na nešto što neko zove granica, neko zove administrativni prelaz, kako god hoćete. Vi morate da stanete, ljudi nose pištolje, imaju uniforme, tamo piše Republika Kosovo. Ja ne mogu njima da otmem te ambleme i da skinem, ali stalno pričamo o.... Počeo sam da pričam o tome da nešto što mi ne možemo da promenimo mi se i ne trudimo da utičemo na to. Da li je moguće, zamislite kad mene zaustavi KPS policajac, šta ja treba da uradim? Da ga savladam, znači da izvršim civilno hapšenje, jer kažemo da ti si na teritoriji države Srbije, i hajde sad, ako sam fizički jači od njega, mogu nešto da uradim, ali kako da ga prevedem preko administrativnog prelaza, kako mi kažemo do Kuršumlije, do najbliže stanice policije? Da li je to logično? Zamislite da je mene sada neki prijatelj u Beogradu zamolio, da kaže - molim te, pošto su dole LCD televizori jeftiniji, hoćeš li mi kupiti jedan. Kupim ga u Prištini, za koju neko kaže - pa, to je država Srbija, i kada dođem na administrativni prelaz, šta mi kažu, da platim carinu. Pa, ja kao običan građanin, da li mene treba da interesuje koja je granica nad granicama, koja je carina na granicama i koja je policijska služba na granicama? Ja kažem - ja sam ga kupio u Prištini, mene ne interesuje, je li to deo Srbije ili nije deo Srbije. B92: A kako vi lično doživljavate Kosovo, kao deo Srbije, kao samostalnu državu, kakav je vaš lični odnos prema tome, a ne politički? Stojanović: Ja Kosovo lično doživljavam kao deo svog neotuđivog identiteta, ja ne želim da živim nigde drugo nego tamo, ja želim i Šar Planinu, i ja ću se za to boriti, trudiću se svim silama, međutim, ono za šta sam stvarno zabrinut to je da li srpska zajednica ima dole budućnost. Mi imamo rasturen sistem obrazovanja, škole postoje, profesori postoje, međutim, osim medicinske škole, mi druge škole maltene i nemamo. Vi nemate nijednog veterinara, nemate veterinarski smer, uopšte ne postoji, a Srbi žive u ruralnim sredinama. Doduše, i razumljivo je, ljudi rade samo u zdravstvu, prosveti i u opštinama. Nemate privredu, nemate ničega... Hajde da mi neko objasni kako to doživljava Vlada Republike Srbije, Skupština, svi ti ljudi koji stalno pričaju o Kosovu. Kako doživljavaju Kosovo, kada je činjenica da 10 godina nijednog srpskog proizvođača na Kosovu ne zastupa Srbin? U čemu je tu problem? B92: Da li i vi mislite, kao što kažu u Prištini, da je ova današnja poseta poslanika Zvečanu neka vrsta provokacije? Stojanović: Da vam kažem jednu stvar, ne bih ja sad išta... u Prištini kažu provokacija, to je njihov lični stav. Svakako je dobro da, čak to ne mora imati veze sa statusom kada neko dođe i kada vas podrži, a deo je vašeg naroda, to je jako dobro. Međutim, ja smatram da možda zbog medija nisu hteli da objave, valjda da će ti poslanici naći za shodno i da će obići Živanovu, Repušinu... Zašto da ne odu da vide kako se tamo živi? B92: Je l' vas lično pogađa što vas nisu zvali na tu skupštinu? Stojanović: Na koju skupštinu? B92: Na taj skup srpskih zajednica da dođete, da budete tamo sa svima njima u Zvečan? Stojanović: Ne, zašto, oni će biti u Zvečanu, ja ću možda malo kasnije, pošto sam ovde u emisiji, biti sa ljudima možda u Skulanovu ili Suvom Dolu i mislim da je to tim ljudima bitnije. Hoće li neko otići u Štrpce odatle? Zašto nismo držali... pa, zašto nismo držali tu Skupštinu u Novom Brdu ili u Goraždevcu? Šta je problem? Ako kažemo - nema nikakvih problema, mi ne odustajemo... Pa, to je praktična stvar, pričamo priču... Vidite, mi smo kosovskim Srbima dodelili ulogu, glavnu ulogu u filmu, ali po prvi put se snima film gde je glavna uloga statista, i svi su statisti, znači, proživljavaju svoj život u nemogućnosti da utiču apsolutno ni na jedan način na njega. B92:Kakav je vaš utisak o politici zvaničnog Beograda prema Kosovu, da li je to realno ili nerealno? Stojanović: Nerealno, jako nerealno, sve ovo što smo pričali je upravo nerealno. Pa, Skupštinu Srbije, zašto ne održimo sednicu Skupštine u ovim mestima koje sam ja nabrojao? B92: Govorim o najvišoj mogućoj politici, diplomatskim potezima. Koliko je to realno? Stojanović: Znate šta, ta priča na šest tačaka i sve to.. ne znam, ja mislim da je to neki kredit koji je Vlada Srbije i diplomatija srpska dobila. Nisam toliko upućen u tu visoku politiku, bavim se svakodnevnim problemima. Ono što je moj utisak je da je taj kredit mogao na mnogo kvalitetniji način da se istroši i ono što predstavlja na terenu je možda u jednom periodu zamrzavanje statusa severa. Praktično ljudima južno od Ibra ne znam koliko će značiti, ljudi koji žive dole znaju da Euleks već sada nije statusno neutralan. Ne razumem, nije bitno šta vi kažete, nego kako se ponašate. B92: Da li na vaš lični život na bilo koji način utiče činjenica da su 54 države u svetu priznale Kosovo? Da li na bilo koji način utiče na život Srba na Kosovu to koliko je država priznalo, ili koliko ih nije priznalo, u zavisnosti iz koje perspektive gledate? Stojanović: Pa, praktično osim naziva, na Kosovu se život ništa posebno nije promenio, priznala jedna, bilo proglašeno ili ne, život kosovskih Srba se nije promenio. Promeniće se sve više i više život kosovskih Albanaca‚ kada shvate da - evo, proglasili smo nezavisnost i šta sutra, sutra je svanulo sunce, imamo li plan za dalje? Ekonomija, privreda, s kime će da se integrišu kosovski Albanci? To je priča za sve nas, da jednostavno oni sada shvataju veliki problem toga, i ono što mene plaši jeste da niko ne priča o tome, o zastavama koje su na... Ja sam jasno izrazio svoje nezadovoljstvo, ja ću u narednom periodu jako puno pričati o tome... B92: O kojim zastavama? Stojanović: Albanske zastave, to je ono što mene plaši, imam utisak da sada pošto vide da po ovoj varijanti nezavisnosti ne ide ništa dobro, da možda sada žele da dižu tenzije kao, biće bolje, evo, samo još kada budemo jedinstveni sa Albanijom. Da li neko razmišlja u Srbiji unapred, da li neko razmišlja o toj priči da možda sve ukazuje na to? A to se svakodnevno vidi, jer imate pet albanskih, jednu kosovsku zastavu, ili imate stotinak samo albanskih zastava na mostu, nemate nijednu kosovsku, kakva god da je. B92: Možete li vi da utičete na taj proces ili ne možete? Stojanović: Pa, možemo da upozoravamo i da pričamo sa međunarodnom zajednicom i da vide da mi nismo slepi i da je to onaj naš strah i da mi opravdano strahujemo za svoje živote i stalno pričamo jednu priču i stalno se pitamo... Kad nas pitaju šta je sa statusom i tom pričom, da mene ono što interesuje jeste bilo kakva pozicija bilo čega, šta to praktično donosi u poboljšanju kvaliteta života ljudi. B92: Da li se bilo šta u ovih godinu dana od nezavisnosti, od proglašenja nezavisnosti do sada, evo, tačno je godinu dana, promenilo za Srbe na Kosovu? Stojanović: U kom smislu? B92: U negativnom, u pozitivnom, u bilo kom smislu. Stojanović: Da vam kažem, mnogo negativnih stvari se dešavalo Srbima tako da više ne možemo ni da izbrojimo ni period od pre godinu i pre dve ili tri, činjenica je da ta situacija malo popušta, da je i albanski narod umoran. Videli su danas Srbi ne mogu ništa posebno da utiču na to, Albanci, ako neće da vide Srbina, ne odu u neko srpsko mesto i nemaju s njima komunikaciju. Ništa Srbi više ne utiču na neke bitne procese, ali činjenica je da jednostavno.. zašto niko ne kaže da je mnogo ljudi na Kosovu, mnogo kosovskih Srba kaže - pa, šta bude, da bude, da me niko ne dira, ja ću ostati da živim. Zašto niko ne pohvali te ljude koji ostaju dole da žive? Pa, onda, ono što mene jako boli, meni je žao što nisam stigao u televizijskom delu emisije da kažem o tome, pa, imate u Skupštini Kosova poslanike koji su sa Kosova dole, pa je l' vi mislite da mi ne znamo gde je bila njihova imovina i kome su oni prodali imovinu i uzeli milione evra i sad se sa distance bore za pravo Srba? I maltene, svaki put kad drže govor počnu da plaču u Skupštini. Pa, to narod na Kosovu zna, zna narod na Kosovu, zna i ko je uzeo milion i ko je uzeo dva miliona za zemlju i kako je dobio pre '99. tu zemlju, koje državne firme je bilo vlasništvo pa je sad dobio. Mi to znamo i to hoćemo da kažemo. Zašto? - Zašto će neko da nas optužuje da smo izdajnici? Pa, ne, nije problem, izaći će to jednog dana sve, postoje slike, postoje dokumenta o svemu tome. Pa, verujte mi da mnogi ljudi koji sada u najboljoj nameri rade sve to upravo su dezavuisani od ljudi koji prave neku lažnu sliku o tome. Mogu da dođu dole, ja ih pozivam da dođu dole da žive, evo, ja ću im lično pokloniti plac, para imaju, verovatno, mogu da podignu stambene kredite, vidim da u Beogradu to može, jer ako pričamo da je Kosovo Srbija, zašto kosovski penzioner ne može da podigne kreditnu karticu nego kaže - odjavite se i prijavite se negde u centralnoj Srbiji? Zašto ne možete da podignete kredit iz neke banke u centralnoj Srbiji? O čemu se tu radi, pa šta pričamo mi? B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste gospodina Bojana Stojanovića, šefa poslaničke grupe Samostalne liberalne stranke u Skupštini Kosova i zamenika predsednika te stranke, i „Kažiprst“ B92, koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:22
16
FEB
2009
| 1 | 0 | 799 | 0 |
Traumatizovano društvo |
| „...ovo ruiniranje parlamenta je politička odluka... građani misle da je parlament nužno ovakav... prosto to je politička odluka da se ne reaguje. I svaka najpovršnija analiza rada parlamenta bi vam pokazala da sigurno 80% poslanika iz... koalicije oko Demokratske stranke nikada ni jednu jedinu reč nije rekla u parlamentu, što po meni obesmišljava postojanje poslanika u parlamentu...Drugim rečima, Demokratska stranka, ovo je neverovatno što ću vam reći, ona je zapravo saglasna s time da se ruinira ugled parlamenta u Srbiji, jer ona nije reagovala onda kada je trebalo, tek sada kada su stvari propale do kraja, sad se odjednom promenio Poslovnik i sutra se usvaja. I sad kažu da će okrenuti list i u februaru 2009. godine...ja mislim da će ove godine doći ili do rekonstrukcije vlade ili do novih izbora, ja zaista ne verujem da ovo može dugo ovako da traje. Ova velika iluzija u kojoj mi živimo da mi idemo evropskim putem je netačna, naš evropski put je jako usporen i mislim da je toga svesna većina građana Srbije.. nije tačno da je samo parlament kriv za usporavanje u reformama, kriva je Vlada, takođe, koja nije usvojila zakone i poslala Skupštini. „ |
| Gost: Žarko Korać, poslanik u Skupštini Srbije i predsednik Socijaldemokratske unije Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: U Srbiji, osam godina nakon demokratskih promena, republički javni tužilac gleda snimke iz Skupštine kako bi stekao uvid u to da li je jedan politički lider iz Šumadije na nacionalnoj osnovi vređao jednog političkog lidera iz Sandžaka. Obojica lidera su bili deo demokratskih promena pre osam godina. U međuvremenu, Amerika je izabrala Afroamerikanca za predsednika, a mi se suočavamo sa stalnim pitanjima da li ovde ima bilo kakvih promena i da li ima bilo kakvog napretka koji je napravljen za ovih osam godina. Da li ima bilo kakvog napretka na primer u javnom govoru? Što se Skupštine Srbije tiče, da bude sve potpuno jasno, nije to prvi put da se u parlamentu za skupštinskom govornicom izriču stvari zbog kojih se stiče zaključak da se narušava dostojanstvo parlamenta, ali i nas samih. Moj gost u narednih pola sata je gospodin Žarko Korać. Dobro jutro i dobro došli. Predsednica parlamenta je u intervjuu jednim novinama rekla da veruje i nada se da će kod poslanika da proradi savest, te da će se ubuduće malo drugačije raditi. Pa, gospodine Korać, je li savest ta na koju ubuduće treba da računamo? Korać: Na savest svakako treba računati, ali nažalost, savest nije dovoljna. Bez ikakvog cinizma, da sam ja čekao da gospođi Đukić-Dejanović proradi savest, ona je bila istaknuti član Socijalističke partije Srbije za vreme Slobodana Miloševića, i koliko znam, prijateljica sa njegovom suprugom, da sam ja čekao da njoj proradi savest, Slobodan Milošević bi i dalje bio na vlasti. Mi smo tražili izbore koje je Milošević izgubio. Drugim rečima, ona je predsednik Skupštine, ona mora da se stara o tome kako funkcioniše Skupština. Kad govorite o tom incidentu, ja sam bio u sali i zgranuto sam gledao šta se dešava. Ona je, ako se sećate, prekinula sednicu neposredno posle te izjave Velimira Ilića umesto da ga je kaznila. Ona je tek naknadno kaznila njega i Čanka zbog sukoba koji je usledio posle prekida, ali to je izrazit primer kako ona nije reagovala i ona ne može da pobegne od svoje lične odgovornosti. O savesti neka se priča na nekom drugom mestu, postoje odluke koje se moraju donositi, ali ovde imate jedan ozbiljniji problem. Mesecima ona ne radi ništa, ja ću odmah reći, to nije samo njena lična stvar, samo da kažem što se tiče nje, pošto ste od nje krenuli, ona dopušta da se ruinira ugled parlamenta do krajnjih granica... B92: Ali govori da joj stari Poslovnik nije davao dovoljno prostora, te da će ove izmene i nju samu naterati da oštrije reaguje u određenim trenucima. Korać: Ne, radi se o političkom dogovoru koji je postignut, da kad sutra bude usvojen Poslovnik, to je znači sutra, samo je to tačka dnevnog reda, i onda će veći broj poslanika da ode na Kosovo, u Zvečan. Znači, ona... to je dogovor... to je znači odgovornost ZES-a, Socijalistička partija Srbije je sklopila koalicioni sporazum i čini vlast danas sa tim pokretom Za evropsku Srbiju, koju vodi pre svega Demokratska stranka. Svako ko gleda parlament videće da su glavni sukobi između dva danas razdvojena dela bivše Srpske radikalne stranke, i tu jeste najveći broj incidenata, i da niti ona reaguje, niti... sad tek, u poslednje vreme, šefica poslaničke grupe, gospođa Kolundžija, dakle, ništa lično o njoj, nego prosto to je politička odluka da se ne reaguje. I svaka najpovršnija analiza rada parlamenta bi vam pokazala da sigurno 80% poslanika iz te koalicije oko Demokratske stranke nikada ni jednu jedinu reč nije rekla u parlamentu, što po meni obesmišljava postojanje poslanika u parlamentu. Poslanici su tu da predstavljaju svoje birače, hajde da kažem široko, građane Srbije, bar deo građana. Drugim rečima, ovde je od početka doneta odluka da parlament uopšte ne reaguje i ovo ruiniranje parlamenta je politička odluka. Tačno je da to rade dve sukobljene strane Srpske radikalne stranke, gde ova koju vodi Todorović zaista koristi sva sredstva da bi pravila opstrukciju u parlamentu i sebi pokušala da digne rejting. Ali isto tako je činjenica da do pre nedelju dana ili deset dana oni koji su na vlasti, koji imaju koaliciju koja daje predsednika parlamenta uopšte na to nisu reagovali. I to treba vrlo jasno reći u ovom trenutku, jer građani misle da je parlament nužno ovakav. Srpska radikalna stranka je mogla do sada stotinama puta da bude kažnjena odbijanjem od plate. Evo, tek sada je poslanik koji je izazvao incident i udario drugog poslanika kažnjen udaljavanjem sa sednice. Kada biste vi udaljavali poslanike, za šta su oni krivi, oni bi morali da se zapitaju u jednom trenutku kako će to izgledati na kraju kada svi budemo udaljeni mesec dana ili ne znam koliko iz sale, ko će onda govoriti. Znači, oni to više ne bi radili, ali odluka je da se to dopušta. B92: Stav predsednice parlamenta i njeno opravdanje je bilo potpuno drugačije, njeno opravdanje je ležalo u činjenici da vladajuća većina želi da izbegne tu vrstu sukoba sa najjačom, praktično najbrojnijom opozicionom poslaničkom grupom, te da bi svaka vrsta dovela još do produbljivanja sukoba i produžavala u nedogled sednice. Da li mislite da tu može da se nađe opravdanje? Korać: Znate, to me podseća na jednoga... jedna priča s Filozofskog fakulteta od posle rata, gde je jedan kasniji profesor branio doktorat i onda je jedan, inače stariji, moj vrlo ugledni kolega profesor psihologije, počeo da viče na njega što je nešto pogrešio u radu. Bio je prgav čovek, inače vrlo obrazovan i pametan. I ovaj je ćutao, i onda kad su ga posle pitali - pa, što nisi profesoru nešto odgovorio, on je rekao - pa, ja ćutim tu dva sata i posle sam doktorirao i ko te pita šta je bilo na odbrani doktorata. Evo, ja verujem da ja... meni... ovo nisam ispričao da se možda slučajno neko seti, verovatno se niko živ posle toga stvarno nije sećao, ali to je jedna strašna logika, i to je logika Demokratske stranke. Posledica je da ćete vi izgurati možda neki zakon bez otpora s vaše strane, ali da ste ruinirali u međuvremenu... Znači, šta je cena te odluke? Cena je vrlo jednostavna, ako vi idete na izbore u parlamentarnoj demokratiji i birate poslanike, i ti poslanici onda naprave neku većinu i parlament počne da radi. Ako neko opstruira u potpunosti neprekidno rad parlamenta, on u stvari šalje poruku da su izbori besmisleni, da je diktatura bolja. Pogledajte kako je naša javnost zbunjena, jedni predlažu prekid prenosa sednica, drugi predlažu, sad sam video, PUPS je najoriginalniji, da sudija za prekršaje sedi u sali. Stvarno, šta se sve sete penzioneri... ti... ne penzioneri kao penzioneri, nego u toj političkoj stranci. Treći predlažu da se, kako se zove, svi sednu i dogovore. Slavica Đukić-Dejanović stalno kaže šefovi poslaničkih... šta da se dogovore ako to već rade? Posledica je da vi onda u stvari ruinirate parlamentarnu demokratiju, i to je posledica i to Demokratska stranka mora da zna. Ako ona ćuti sve vreme, Nada Kolundžija, ja stalno govorim o njoj samo kao o šefu, ne kao o osobi lično, pošto mi je prijateljica, ustane za govornicu i kaže - Mi zahtevamo od vas, gospođo predsednice parlamenta, da reagujete. Ona je povremeno ustajala, zaista žena... ali mesecima to nije radila. Onda vi imate za posledicu da su građani u Srbiji sad blizu mišljenja, vi čitate te da treba smanjiti parlament, većina misli da u stvari treba raspustiti parlament jer Srbiji ne treba parlament. To je katastrofa za mladu demokratiju, i to je nečija odluka. Znači, još jedanput, trebalo je reagovati, jer opstrukcija se retko koristi u razvijenim demokratijama, ona se koristi isključivo kad ste protiv nekog zakona i neke odluke, tada se ide na opstrukciju, koje ima različitih oblika u raznim zemljama. U Americi to znači da vi u Kongresu možete da govorite neprekidno, neprekidno, neprekidno satima, odnosno više od 24 časa i onda se to skida sa dnevnog reda, ali to se koristi veoma retko i samo kad zaista neki zakon i propis..... a ne da opstruirate rad parlamenta u celini. Drugim rečima, Demokratska stranka, ovo je neverovatno što ću vam reći, ona je zapravo saglasna s time da se ruinira ugled parlamenta u Srbiji, jer ona nije reagovala onda kada je trebalo, tek sada kada su stvari propale do kraja, sad se odjednom promenio Poslovnik i sutra se usvaja. I sad kažu da će okrenuti list i u februaru 2009. godine... B92: Upravo sam to htela da vas pitam, da li te izmene Poslovnika zaista mogu da naprave čudo i uvedu red kog nema jako dugo u Skupštini? Korać: Slušajte, Srbija ima toliko propisa koje niko ne... Naravno da mogu, pod uslovom da postoji politička volja. Znači, kad bude usvojen ovaj izmenjeni Poslovnik, koji je sad priča za sebe, da ne otvaram, nemamo dovoljno vremena o tome da li su svi ti predlozi u redu. Centralno je pitanje imate li vi političku volju da se konfrontirate Srpskoj radikalnoj stranci, da li će onda vaš rejting malo da padne, da li vi imate pretenziju da uzmete i malo glasova Srpskoj radikalnoj stranci, da li vi plaćate cenu činjenici da ZES ili istraživanja tvrde Boris Tadić imaju 40% popularnosti u Srbiji? Šta vi želite, da budete popularni kod svih građana Srbije ili hoćete da sprovodite....? Neće moći i jedno i drugo. Zoran Đinđić nije bio tako popularan kao Boris Tadić, a razmislite zašto - zato što je imao vrlo određene političke stavove i ulazio u konfrontacije i sukobe, i to žestoke. U politici nije sukob radi sukoba politički poželjan, ali je neophodan kada morate stvari učiniti jasnim i kada se morate za nešto založiti. Alarmno zvono zvoni već mesecima da se parlament ruinira. Slušajte, šta mislite kako se ja osećam kada odem unutra, nisam ja jedini, ima tamo još pristojnih ljudi, uđem i sednem i gledam da jedan šef poslaničke grupe pokazuje cipele za skupštinskom govornicom, da nisu 700 evra, da drugo... Vi ne znate ta dobacivanja, ja ne smem da ponovim kakve psovke se čuju neprekidno. Mi smo, ne znam da li znate, seli između te dve zavađene grupacije da se ne bi.. B92: Da, poslanička grupa LDP-a sedi između DSS-a.... Korać: Sedi između da bismo ih razvadili da se ne tuku. To svi vide i umesto da kažu - nećemo dozvoliti, ako to budete radili, isteraćemo vas iz sale, to dozvoljava postojeći Poslovnik. Ne, ne, mi to nećemo da radimo, mi želimo da nas svi vole, u stvari, mnogi birači Radikalne stranke će shvatiti da je najbolja evropska Srbija. Znate šta, to je direktno posledica sve jedne političke odluke, znači, ne ruši Demokratska stranka parlament, odnosno to čini pre svega Srpska radikalna stranka, ali nije jedina, ali ona pre svega svojim opstrukcijama Poslovnika i toka sednice, ali u tome, neverovatno ali istinito, učestvuje i Demokratska stranka, odnosno ta grupacija koja se tome ne suprotstavlja. B92: Sedite u skupštinskim klupama i isto tako dobro kao i ja znate da nije prvi put da se u parlamentu za govornicom ili van nje izgovaraju stvari zbog kojih bi moralo oštro da se reaguje i zbog kojih se narušava ugled parlamenta, ali je javnost oštro reagovala posle ovog ispada Velimira Ilića i sada bi trebalo da reaguje i tužilaštvo. Ko postavlja granice kada treba da se reaguje i u kom trenutku? Korać: Naše društvo, znači, svako društvo ima svoje granice. Postoji naravno nešto što se zove opšti demokratski okvir. Nema nikakve sumnje da to jeste bio govor mržnje. Moram da kažem da je predsednica poslaničke grupe Nada Kolundžija ustala i reagovala i posle toga sasvim adekvatno. Moram da kažem, da budem sasvim iskren, da Boris Tadić je nedvosmisleno osudio to, ali vi ste videli da u Kliničkom centru ste juče imali litiju, od Vojislava Koštunice do ne znam koga, svi su došli da daju podršku gospodinu Velimiru Iliću kao bolesnom čoveku. Znači, naša javnost je očigledno oko toga podeljena, međutim, naša javnost mora da uspostavi standarde šta je dozvoljeno, a šta nije. Gospodin Ilić to nije prvi put uradio, on je govorio za bivšu gradonačelnicu Beograda, gospođu Hrustanović, da je njen muž iz poznate ustaške porodice, što je inače potpuno netačno, čovek nije ni iz kakve ustaške porodice, a osim toga, kakve to veze ima s gospođom Hrustanović. On je govorio da Labus nije Srbin, što takođe uzgred nije tačno, ali je i taj argument koristio protiv njega. Znači, nije prvi put da on to radi, pitanje je naravno za birače njegove koliko će dugo oni to tolerisati, ali je centralno pitanje za Srbiju i našu javnost šta ona o svemu tome misli. Ako portparol Demokratske stranke Srbije, gospodin Mladenović, ja sam pažljivo pročitao tu izjavu, izjavi da nije to baš tako kako je javnost shvatila i da se konačno gospodin Ilić izvinio. Ako predsednik Demokratske stranke Srbije ode da poseti gospodina Ilića, možemo smatrati da ta stranka ne vidi poseban problem u tome što je rekao gospodin Velimir Ilić. To što je gospodin Ljajić otišao, to je ljudski gest, individualni čin i on na to svakako ima prava, ali ta uvreda nije lična uvreda, to je mnogo ozbiljnija uvreda koja kaže da je Karađorđe započeo ustanak protiv Turaka, protiv muslimana, pa je nezgodno da jedan čovek koji ima muslimansko poreklo, odnosno Bošnjak, da šalje poziv. To je neviđena izjava, tako da će naša javnost svojim reakcijama odrediti šta je dozvoljeno. B92: Ilić i dalje tvrdi da bi se uvidom u stenogram, ali i da će tužilaštvo kada pogleda snimke sa te sednice Skupštine, videti da tu nije bilo govora mržnje. Kakav je uopšte vaš stav prema tom izjašnjavanju tužilaštva, da li će to u stvari da bude i jasna ocena kako čitavo društvo zaista gleda na govor mržnje i kako se svi mi prema tome određujemo? Korać: Ja mislim da se najvažnije već desilo, većina aktera na našoj političkoj sceni javno je već rekla šta misli o tome, i to je naše ogledalo. Ja sam već rekao kako je to videla Demokratska stranka Srbije koja je rekla da to nije baš dobro shvaćeno, jer se on izvinio, Tadić je nedvosmisleno osudio... Znači, naslikali su se svi akteri, neki tako što su ispravno rekli da se to ne sme raditi, a drugi koji su našli mnogo opravdanja. Znači, i pre tužilaštva ta priča je na neki način završena, naša javnost je pokazala šta misli o ovom teškom ispadu, ne prvom, kako kažem. Međutim, ja moram da kažem da je, primera radi, ja sam sedeo u Skupštini u prošlom sazivu kada je doktor Jakšić sa Kosova rekao u jednom sukobu oko Kosova, da je Vladan Batić, ja citiram direktno - izvinjavam se Romima, rekao da je on Ciganin, da ga ne čudi. Pa kad je to stvarno izazvalo reakciju svih poslanika, moram iskreno reći, čak i iz Srpske radikalne stranke su se šokirali, onda je on izašao i rekao da nije hteo da uvredi Cigane, nego ciganski mentalitet, što je u suštini prava rasistička izjava, jer to sad znači, nisu Romi u pitanju nego da oni imaju izgleda neki poseban negativan mentalitet. Samo da vas upozorim, tada Demokratska stranka Srbije nije opozvala i tražila da gospodin Jakšić vrati mandat, već ga je ostavila u Skupštini. On danas nije više poslanik, ali je on to uradio, i ja ću vam, ako je potrebno, mogu da vam pošaljem kopiju stenograma, snimaju se sve sednice, da vidite tačno, zastrašujuće... B92: Da, javnost je to takođe pratila, ali vi sada kažete da je tada parlament reagovao, ovog puta reakcije u parlamentu i ostale reakcije koje su usledile nisu bile jedinstvene. Nije bilo saglasnosti o tome da treba osuditi govor gospodina Ilića. Naprotiv, neke ocene, čak iz vladajuće koalicije, išle su do toga da treba građanima na izborima prepustiti da oni sami kazne... Korać: Ne, ne, javnost mora da reaguje, ona je reagovala, ja sam već rekao, da ne ponavljam, naslikali su se svi, neki su to žestoko osudili, Demokratska stranka jeste osudila i to žestoko, a drugi su i bili puni razumevanja. Što ga brani njegova stranka, to mi je razumljivo. Znači, pa, pogledajte danas medije, to je prepuno... i tačno su podeljeni politički, oni koji su orijentisani na jedan način, za to imaju razumevanja... Znači, Srbija u svakom trenutku definiše svoja pravila šta je dozvoljeno i šta nije dozvoljeno i mi ćemo očigledno morati još mnogo vremena da potrošimo da bi ovakve izjave bile osuđene od većine građana. Ja ću samo navesti primer, da je rehabilitacija jednoga biskupa izazvala reakciju kancelara Nemačke Angele Merkel. Ja želim da upozorim da je papa Nemac, etnički ili po poreklu Nemac i da je to vrlo osetljivo pitanje za Nemce, jer Nemačka nije većinski katolička zemlja, ona je većinski protestanska. Pa, eto, kad se cela Nemačka usudila... to je znate, pričam presedan, da pozove papu da papa odgovori šta on misli o holokaustu, jer je taj biskup negator holokausta. I vi ste videli da je onda papa naredio biskupu da se pokaje, papa ima pravo to da radi. Uzgred, biskup se još nije pokajao, ali je papa izjavio da on nedvosmisleno osuđuje holokaust i smatra da se dogodio. Znači, kancelar Nemačke je, što je, znate, dosta smelo za jednog nemačkog kancelara, naterao papu da nešto kaže. U civilizovanom svetu te stvari idu tako, znači, kancelar Nemačke je rekao - ti si papa, ti si moralni autoritet za milijardu ljudi, još si poreklom Nemac, ona to nije rekla, ali i to je bilo........ cele Nemačke kao narod koji je odgovoran za taj holokaust. Neću da prihvatim takvu odgovornost, Angela Merkel, koja je rođena kad je rat praktično bio završen, koja nikakve veze nema sa holokaustom lično, ona je na tom insistirala. E, mi ćemo još dugo putovati kao društvo da dođemo do tačke da neko ko je vrhovni autoritet u ovoj zemlji zatraži od Velimira Ilića da se nedvosmisleno izjasni. Naša crkva je nedavno o Statutu Vojvodine, a recimo, zar ne misli da bi kad već hoće da reaguje, to je njeno pravo, ja moram da kažem, ona ima pravo kao i svaka institucija, jedino bih voleo da promišlja kada reaguje, kada ne. Zar ne bi bilo interesantno da je neki vladika reagovao na ovo i pitao ima li ovo neke veze sa hrišćanstvom, da li je to hrišćanski deliti ljude na ovakav način i šta se to tačno zamera Rasimu Ljajiću kao građaninu Srbije, koji je rođen u ovoj zemlji, u njoj živit, uzgred je i i ministar u toj vladi. Znači, i bio je ministar u vladi s gospodinom Ilićem, u prošloj vladi su bili gospodin Ljajić i gospodin Ilić zajedno ministri. Tada gospodinu Iliću nije smetao gospodin Ljajić. I još treća stvar, ne samo ko je reagovao, ko nije, ko je reagovao i kako, nego i ko nije reagovao. Drugim rečima, neki su prećutali, čekaju da sve ovo prođe, do nove prilike. B92: Ko je odgovoran za klimu koja je sada stvorena u društvu? Prvo smo godinama stalno govorili da nam je kriv Sloba, onda smo neko vreme govorili da je kriv Koštunica, a ko je sada odgovoran? Jer, prošlo je osam godina od tih petooktobarskih promena i od tog vremena u kome su se svi dičili time da smo se izborili za slobodu govora, da ni to nismo imali. I šta je na kraju, posle osam godina? Korać: Posle osam godina Srbija jeste napravila u nekim stvarima nesumnjivo napredak, znači, vlast se smenjuje na izborima. Mi nismo imali osnovno pravo, to Milošević nije dao, nije dao rezultate izbora, nije hteo da prihvati da je izgubio na izborima, znači, niste imali, kako bih rekao, preduslov demokratije. Mi smo ipak imali nekoliko vlasti koje su se promenile na izborima, ali imali smo i ubistvo premijera. Znači, taj bivši režim je ubio prvog demokratskog premijera i to je velikim delom obeležilo naš dalji razvoj. Te sile mraka su tu još oko nas. Ja smatram da uvek najveću odgovornost ima onaj ko je na vlasti. Ja nisam rekao jedinu odgovornost, ali on uvek ima najveću odgovornost. B92: To ne govorite kao opozicionar, to govorite kao psiholog... Korać: Ne, kad sam ja bio na vlasti, znate, meni su ljudi zamerali stvari za koje ja stvarno nisam bio odgovoran i zamerali su mi stvari za koje sam ja čak nešto učinio, bilo mi je neprijatno da sad javno kažem - jeste, ja sam pokojnom Zoranu otišao i rekao - Zorane, to nije dobro, to je ružno, čovek nije tu na nesreću, ne može on sad da kaže - tačno je, rekao mi je, nije rekao. Zato ja nikad to nisam rekao. Naravno da sam bio i ja protivan nekim stvarima koje su se dešavale u vreme dok sam ja bio na vlasti, ali moja je odgovornost, ja ne mogu od nje pobeći, neko te izabrao... To se kod nas sada izbegava, znači, za sve što se zbiva ipak je najveća odgovornost, nije jedina, ne pravi Demokratska stranka incidente u Skupštini, naravno da ne pravi, ali odgovornost je onih koji su danas na vlasti. Ne možete stalno težiti da budete popularni, da imate 40% podrške, nekada ćete imati i 80% podrške, nekada ćete imati 5% podrške. Ja moram da kažem jednu notornu stvar, mogućno je, desi se to u životu, retko, ali se desi, da sedam i po miliona ljudi greši, a da je jedan jedini čovek u pravu. Nije u masi, u podršci uvek istina, istina je tamo gde vi pokažete prstom i kažete - za ovo ću se boriti, to je moja istina. Nekada su ljudi koji su bili... znate, eto, sad su proslavili u Orašcu, juče, Sretenje, znači početak najvažnijeg datuma moderne srpske istorije, odluku da Srbija započne svoju nacionalnu revoluciju koja je uspešno završena, jer je Srbija dobla prva na Balkanu tu svoju nezavisnu državu. A koliko je tih ljudi bilo? Većina slušalaca neće ni znati tačno koliko se ljudi skupilo, koliko je tih ljudi bilo, malo, ali oni su verovali u to i bili su u pravu, mi smo njihova deca. Kao što je napisao Njegoš u „Prahu oca Srbije“, posvetio Karađorđu, jeste Karađorđe otac Srbije, on je doslovno naš otac u političkom i državnom smislu. Znači, može i mala grupa ljudi da bude u pravu, e, to je ta strašna PR politika i politika istraživanja javnog mnjenja. Jedino kako treba voditi politiku to je da te stalno svi podržavaju, a ne može se tako. Znači, mora se nekada nešto reći što nema podršku, ali je važno za budućnost Srbije, i dok mi budemo imali u ovom trenutku na vlasti ljude kojima su istraživanja javnog mnjenja praktično jedini putokaz o tome kako se vodi politika, Srbija će ovako izgledati. Stani iza nečega, ne mora... Ja nisam bio popularan dok sam bio na vlasti, ali znate, ja sam ipak doživeo, neću nikog da imenujem, mnogi koji su me napadali, ne svi naravno, ali neki mi posle kažu - žao mi je, mislim da sam tad pogrešio, i to je ljudski, tad je.... Meni je to čak pošteno, čovek kaže - tako sam tad mislio, sad mislim drugačije, ja kažem - dobro, šta da radimo, nažalost, nije dobro što si me tad napadao zbog neke Srbije, ali... Znači, još jedanput, uvek je najveća odgovornost vlasti, jer ona se vrlo vešto krije i kaže - ne, nismo mi krivi, Poslovnik je kriv, kriva je Slavica Đukić-Dejanović, kriva je Nada Kolundžija... Nije tačno, politička odluka je donesena da se u politici, na javnoj sceni, brani samo ono što je popularno. B92: Rekli ste jednom da su u ovoj zemlji bili kratki periodi normalnog i mirnog života, mnogo češće oni drugi periodi psihoza. Kolika je i koja je cena takvog života za sve građane? Korać: Pa, ogromna je, to vidite i sami da su ljudi nervozni, agresivni, da su netolerantni, da je sve na ivici nekog incidenta. Ja kad stojim u redu u samoposluzi, časnu vam reč dajem, svaki puta ovako imam glavu uvučenu u ramena, čekam ko će da se posvađa. I onda ja se trudim da budem ekstra ljubazan prema onoj kasirki, prema onom čoveku što obezbeđuje bezbednost, na izlazu uvek mu se ljubazno javim, samo da bih negde ako mogu stišao atmosferu. Gledao sam jednu staricu koja je jedva ispred mene vadila one stvari polako, stara žena, možda je i razmišljala da li ima para da plati, bože, kako su se izdrali u redu - je l' može to brže. Šta znači njima tih pola minuta u životu, toliko provedu spavajući i gledajući glupe emisije na televiziji? Znači, takva jedna netolerancija, mi smo jedno traumatizovano društvo i to neće brzo proći. B92: Sad vas ovo pitam kao psihologa, prosto vas suočavam sa statističkim podacima, koji pokazuju da je mentalno zdravlje u Srbiji sve lošije, da svaki četvrti građanin boluje od depresije, da je više samoubistava, da je nasilje u ekstremnom porastu. Kad sve to sagledate, i to da je ekonomska kriza, i kakva je čitava situacija, da li smatrate da ova vlada ima kapacitet da sa svim tim užasavajućim podacima i sa takvom realnošću izađe na kraj? Korać: Ja mislim će ova vlada biti jako neuspešna, pre svega zato što je ona koncepcijski loše postavljena.... B92: U smislu? Korać: U smislu da se odluke donose izvan vlade, premijer i potpredsednici vlade moraju da... svako ko je bio u vladi koja je bila efikasna zna da premijer mora da donosi ozbiljne odluke, ne možete imati vladu u kojoj se odluke donose izvan nje, a to je pre svega naravno Boris Tadić i predsedništvo Demokratske stranke. Tako vlada ne može da funkcioniše i ja mislim da će ove godine doći ili do rekonstrukcije vlade ili do novih izbora, ja zaista ne verujem da ovo može dugo ovako da traje. Ova velika iluzija u kojoj mi živimo da mi idemo evropskim putem je netačna, naš evropski put je jako usporen i mislim da je toga svesna većina građana Srbije. Koliko će.... B92: Šta mislite konkretno kada kažete - naš evropski put je jako usporen? Korać: Pa, kako nije usporen, kada vi nemate elementarnu stvar, evo, ja ću vam reći i vašim slušaocima i gledaocima. Vlada kaže - evropski zakoni, a ko sprečava vladu da nam kaže sledeće, to bi uradila vlada koja zaista ima kapacitet, rekla bi ovako - u martu vlada usvaja te i te zakone, šalje skupštini, u aprilu te i te, u junu te i te, u julu te i te, ako radi vanredno skupština. Je l' ona to uradila? Niko živ ne zna koje ona zakone radi, nije tačno... B92: Znate li da je napravljen pregled toga koliko je koje ministarstvo uradilo u vladi? Korać: Neka ministarstva koja su jako mnogo dala na svoj PR su se pokazala da su vrlo malo uradila. Znači, gde su ti timovi, ko vodi timove, zašto bi javnost ostala uskraćena? Na primer, imate grupu zakona za beli šengen, mi kasnimo sami u tome, jer MUP ne može da izdaje dovoljno biometrijskih pasoša. Zašto, u čemu je problem? Nema dovoljno mašina? Nema dovoljno mesta... Znači, ništa od toga naša javnost... znači, nije tačno da je samo parlament kriv za usporavanje u reformama, kriva je Vlada, takođe, koja nije usvojila zakone i poslala Skupštini. Znači, još jedanputa, a zašto mi ne znamo koje to tačno zakone... Vlada ima svoj program, kao što ima firma svoj program, kao što ima škola svoj program, kao što ima fakultet svoj program, šta, kada, koje nedelje se dešava, kad su ispiti, kad su predavanja, kad su kolokvijumi, kada, šta, kad su sednice veća, kad sednice katedri, kad sednice odeljenja... To ne postoji, znači, da nam Vlada kaže šta je u februaru ona od zakona na Vladi... koji su to timovi koji rade, zašto mi to ne bismo znali? Ako gospodin Đelić stalno priča o evropskim integracijama, a na kojim on tačno zakonima radi i ko radi te zakone? Ja sam radio Zakon o informisanju, Zakon o radio-difuziji, znači, ja sam bio zadužen... svi su znali u Vladi da ja sa novinarima i pravnicima radim te zakone, to je bila moja odgovornost. Ko je sad odgovoran za šta, niko ne zna. B92: Razgovaraćemo o toj odgovornosti na radiju, ovo je kraj televizijskog izdanja „Kažiprsta“. Dakle, hajde da pričamo o toj odgovornosti, stalno iz Vlade stižu poruke da je Skupština ta koja ne završava posao, da Vlada završava sve ono što je potrebno i da dovršimo tu priču o evropskom putu Srbije i zbog čega mislite da ova Vlada nema taj kapacitet da nas do Evrope i dovede. Korać: Pa, zato što nam je kroz sve ove mesece pokazala da nema takav program rada, ja ne govorim o tekućim poslovima u Vladi i vanrednim problemima s kojima se Vlada suočava, to je već samo po sebi teško. Teško je voditi Vladu, teško je biti u Vladi u jednoj zemlji u tranziciji sa ovakvim nasleđem i sa ekonomskom krizom koja je užasna ove godine, će biti... i možda i sledeće. Znači, ako govorimo o usvajanju evropskih zakona, koji su meseci kad će Vlada usvojiti te zakone, njen program, pa, može da kaže kasni jedan zakon... Ona to nema, zato što je to jedan haos. Znači, koji su tačno zakoni? Svi kažu - potreban je zakon... Ko je odgovoran za taj zakon? - Ne znamo. Kad će doći u Skupštinu? - Kad ga Vlada usvoji. Neka Vlada kaže - znate, evo, ja ću sad reći da je jedan poslanica Srpske radikalne stranke, eto, ja da citiram i njih, jedanputa rekla jednu potpuno tačnu stvar. Vi kažete da Skupština ništa ne radi, vi nam recite koje ste vi zakone poslali u Skupštinu koje mi nismo usvojili. B92: Da, to je rekla gospođa Gordana Pop-Lazić za govornicom. Korać: Ali to je tačno. Znači, evo, ja ću nažalost morati da se složim, jer je to istinita izjava. Znači, koje su oni to zakone poslali.. znači, oni nisu sami uradili, ali ovo loptanje sa odgovornošću već pokazuje da nešto nije u redu, jer Vlada bi inače rekla - mi smo te, te i te zakone poslali, vi ste krivi, Skupština nije uradila svoj deo posla, nije ih usvojila. Ja sam zastrašen, zastrašen sam neefikasnošću postojeće Vlade i moram reći, nekompetentnošću jednog broja ministara, nisam rekao svih, ali jedan broj ljudi koji se danas nalazi u Vladi ni po jednom kriterijumu ne bi trebalo da bude na tom mestu, a pre svega zbog toga što oni nemaju kapacitet da obave posao koji im je poveren. B92: O kome govorite i zbog čega tako mislite? Korać: Pa, ja sam se kolebao da li da neka imena pomenem, hajde da ovaj put ostavim vašim slušaocima da oni sami dobro promisle, ali je potpuno jasno da se u nekim oblastima ništa ne radi, da su neke oblasti potpuno... B92: Koje oblasti? Korać: Evo, recimo sad su s neba pa u rebra odjednom smo čuli da ćemo dobiti ekološke zakone, je li to prioritet Vlade? Znate, ja mogu... ja sam ipak sedeo u dve Vlade, šta je prioritet ove Vlade, koji zakoni? Pazite, kad kažem koje grupe zakona, vi možete sad raditi na zakonu protiv diskriminacije, koji ja lično kao psiholog i kao neko kome je profesionalno to blisko jako podržavam, ali Vlada nije rekla da je to prioritet. Ako neće da kažu kog meseca usvajaju šta je na dnevnom redu Vlade od zakona, šta su Vladini prioriteti? Ne može da kaže Vlada - nama su prioritet sve, kao što Vuk Jeremić kaže - jedanputa nam je prioritet i Kosovo i Evropa, sad vidim da je u pismenom izveštaju, domaćoj zadaći koju je dao premijeru Cvetkoviću, prvi naravno kao odlikaš, napisao da je treći prioritet poboljšanje regionalne saradnje, za koju je on odgovoran, da je narušena. Znači, svaki put se menjaju prioriteti. Koji su tačno prioriteti? Ako je poljoprivreda prioritet Srbije u ekonomskoj krizi, a šta treba tu da uradimo? Znači, mi imamo situaciju da se Vlada tetura od krize do krize, a onda kad se pojavi kriza, odluke se donose.... ni u jednoj zemlji takva vlada nije mogla biti uspešna. B92: Moram da vas pitam o problemu sa besplatnim udžbenicima, koje će prvacima deliti Ministarstvo prosvete. Vi ste u Odboru za prosvetu u Skupštini Srbije, te vas svi pitaju šta mislite o celoj ovoj situaciji koja je napravljena sa besplatnim udžbenicima za prvake koji se u stvari vraćaju, znači to je praktično pozajmica, udžbenici se pozajmljuju na korišćenje, pa se onda ostavljaju sledećim generacijama. Ali problem nastaje kada se ima u vidu da su udžbenici namenjeni za interaktivnu nastavu, po njima mora da se piše, po njima mora da se crta, te će se samim tim tretirati kao oštećeni i njih će roditelji na kraju krajeva morati da plate. Korać: To je primer kako se donose odluke koje nisu potpune, naravno da se interaktivni udžbenici ne mogu vraćati i to je trebalo jasno reći na koje udžbenike se misli. Ja moram da kažem slušaocima da u civilizovanim zemljama učenici ne cepaju udžbenike nego ih stvarno sačuvaju, na kraju godine ostave na klupi da bi mogla da koristi sledeća generacija. Ako to možete raditi sa knjigom iz biblioteke, onda se to može uraditi i sa udžbenikom. Znači, nije tačno da se to ne radi u svetu, radi se, ali to traži jedno drugačije vaspitanje naše dece, i svi smo mi slabi kao roditelji i od svoje dece ne očekujemo ništa u tom smislu. Znači, treba da se nauče deca da ako mogu da čuvaju, ali tačno da se kaže koji su to udžbenici, to očigledno ne mogu biti neki udžbenici u prvom razredu..., ti interaktivni udžbenici. Znači, to je trebalo uraditi, tu su koliko ste mi pokazali, pitanja o tome kakva će to biti naknadna kontrola u Ministarstvu prosvete, pominje se gospođa Fila. Stvarno ne znam šta znači procena koji udžbenici mogu, koji ne mogu, onda kad se završi zakonom propisana procedura za odobravanje udžbenika. Ja sam protiv toga da Zavod za izdavanje udžbenika ima monopol u Srbiji, ja mislim da pod određenim uslovima svi izdavači mogu da se pojave na konkursima za udžbenike. U pitanju je kvalitet udžbenika, a ne ko izdaje. Vidim da je sad čak i pomenuto da neko štampa u Kini. Šta se koga tiče gde se štampa udžbenik ako se on dobija po povoljnijoj ceni? Znači, centralno pitanje je da ta procedura odobravanja udžbenika bude kako treba, a po mom mišljenju svako može na nju da se javi. Ja sam protivnik monopola države u izdavanju udžbenika, jer taj monopol inače je priča za sebe koja u ovom društvu još nije ni otvorena. B92: Gospodine Korać, hvala vam što ste bili moj gost danas u „Kažiprstu“. Dakle, čuli ste stavove predsednika Socijaldemokratske unije Žarka Koraća. Ovo je kraj „Kažiprsta“. Za tonsku realizaciju i pripremu zaduženi su bili Tijana Tomanić i Marko Gojgić, ja sam Suzana Trninić. Prijatno. |
10:20
12
FEB
2009
| 0 | 0 | 847 | 0 |
Nacionalni baksuzluk |
| „... deo nacionalizma je kukanje nad svojom sudbinom. Ali ja moram da priznam da smo i baksuzi na neki način, drugi odu, padnu jedan razred, pa na jesen odu na popravni pa ga poprave. A kod nas je pad u jednom razredu na popravnom već toliko gore da se pitamo uopšte treba li polagati. Mi smo toliko rokova propustili za tu Evropsku uniju, pre svega za Savet Evrope, gledajte koliko nam je trebalo. I svaki put je bilo gore, i sada se nekako trudimo da uđemo u Evropsku uniju koja i sama ima teškoća, koja i sama neće imati ta sredstva da nam pomogne da se dignemo, kao što je doskora davala nekim drugima... kada se jedna država koja se percipira kao mala i slaba i kada se smatra da je dobro da ona istupi drsko, da povrati svoj autoritet, da podvikne nekome, to može da bude teško kontraproduktivno i ja mislim da se to i dešavalo, jer mi, još je rano da se mi kočoperimo dok god od nekoga tražimo i pomoć i podršku. I zapravo želimo da uđemo u jedno društvo koje onda neko od te tendencije opstruira...“ |
| Gost: Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Posle izjave da ne preporučuje Srbiji da aplicira za kandidaturu u Uniji, komesar Evropske unije za proširenje Oli Ren dolazi u Beograd gde će, kako je sam rekao, ohrabriti Srbiju da nastavi reforme radi priključenja Uniji. Nezvanično se može čuti da će Renu predsednik Srbije izneti argumente i razloge za prijavljivanje za kandidaturu. Otvoriće se danas i novo sedište delegacije Evropske komisije u Beogradu, koje je treće po veličini u svetu. Delegacija Parlamentarne skupštine Saveta Evrope, koja je provela nekoliko dana ovde, ima utisak da je parlament problematičan, da je demokratija u problemu, jer između ostalog, partijski šefovi upravljaju poslanicima. U drugom izveštaju koji se pojavio kao nezvanična vest u novosadskom „Dnevniku“ koji će čitati navodno ministri Evropske unije o stanju u Srbiji na početku 2009. piše i to da zvaničnici ne treba da podgrevaju nerealna očekivanja građana. Samo dan pre Renove posete preduzeta je velika akcija hapšenja državnih službenika i osumnjičenih za pronevere, zloupotrebu položaja, novca, dilovanja drogom. Koliko akcije protiv kriminala i korupcije koje se kao prioriteti navode u svim dokumentima Unije, mogu da umekšaju zahtev Unije o isporučenju Ratka Mladića, jedno je od pitanja za gosta današnjeg „Kažiprsta“, profesora Vojina Dimitrijevića, direktora Beogradskog centra za ljudska prava. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Dimitrijević: Dobro jutro. Teško je bilo po ovom snegu doći. B92: Jesu li, u međuvremenu, ulice očišćene? Dimitrijević: Pa, jesu gde sam ja prošao, neko se trudi oko toga. B92: Kad sam ja jutros dolazila, bile su grozne. Dimitrijević: Nije iznenađenje u februaru kao što je nekada bilo. B92: Da. Evo, danas dolazi Oli Ren na nekoliko sati u Beograd. Najavljeno je da je poseta smišljena kao novo ohrabrenje Srbiji da nastavi reforme da bi se priključila Uniji. Međutim, sva je prilika da će tema razgovora biti ova naša ideja da se kandidujemo. Ren kaže da ne bi trebalo. Kako vi to razumete? Dimitrijević: Pa, možda Ren nešto zna što ja ne znam, ali mislim da se tome pridaje suviše veliki značaj. Svako može da se kandiduje kad hoće, možda Ren kaže dobronamerno - nemojte se sada kandidovati jer imate dosta neispunjenih uslova, dosta teškoća, i može čak privatno da kaže neko ko nije baš oduševljen vašim članstvom, može da iskoristi nešto protiv vas. B92: Mislite da nije značajno kada Oli Ren to kaže? Dimitrijević: To nije... ne odlučuje Oli Ren o prijemu, ali on možda procenjuje... Znate, to se meni desi, izvinite na toj paraleli, da nekada na ispitu ukažem studentu da bolje odustane, da ne polaže danas jer će dobiti samo šesticu, a inteligentan je pa može da dobije više. Dakle, imate tu vrstu, izvinite na tom poređenju, ali imate tu vrstu saveta gde može neko ko vam je prijatelj da kaže - nemojte u ovom trenutku, te političke okolnosti nisu dobre. Sa druge strane, ima mnogo stvari koje još mi treba da uradite u zemlji, gde vi imate bolju reputaciju. Možda je to to, ne verujem da je Ren, prema onome što je do sada pokazivao, zlurad prema Srbiji, da on želi da spreči njeno učlanjenje. B92: Mada, moram priznati da pomalo cinično zvuči kada kaže - dolazim danas da ohrabrim Srbiju, dva dana posle toga što je rekao - nemojte da se kandidujete. Dimitrijević: Pa, znam, ali on ohrabruje Srbiju, ono što mi često kažemo, čak i neprijatelji Evropske unije kažu - važno je da Srbija živi pod tim standardima, važno je da se u Srbiji živi onako kako se smatra da su to evropski uslovi, a nije važno da li smo članovi. To je recimo norveški argument, nije važno da uđemo u Evropsku uniju, mi živimo već na osnovu tih standarda. A ovo se može, ja ne branim Rena, ne znam ja sve to, niti sam ga ikada video, može se tumačiti i tako da - poradite na tim stvarima, jer očigledno je recimo da beli šengen ne ide, ne samo što nas neko ne voli, nego što nismo napravili ni pola toga od onoga što treba da se uradi, uključujući najbanalnije stvari kao što su pasoši. Ali i to bi trebalo da pitate nekog drugog, ja nisam našao da je to nešto mnogo važno, mnogo dramatično, jer niko ne može da nam zabrani da se kandidujemo. B92: Da li bi, po vašem mišljenju, mi trebalo ipak da apliciramo? Vlada Todorić, koji je bio savetnik Đelića, kaže da ipak treba aplicirati, poredi nas sa Hrvatskom, koja nije imala... Dimitrijević: Tu treba videti dve stvari, kakav je efekat u zemlji i kakav je efekat van zemlje. Očigledno da treba uraditi nešto da se ova erozija, ovo poverenje u Evropsku uniju, razočarenje zbog čekanja, koje vidimo u ispitivanju javnog mnjenja, da se to smanji. Možda bi se to smanjilo time što mi pokazujemo da hoćemo da se učlanimo i pokazujemo da smo jednostranom primenom tog ugovora krenuli tim pravcem, jer iz Vlade su stizali različiti signali. Nije to poverenje i želja za učlanjenje u Evropsku uniju stigla ne znam odakle, iz tabloida, stiglo je iz Vlade koja je povremeno delovala raštimovano, govorila je uvek da ima neki drugi... neki su govorili da imamo neki drugi prioritet. Onda je bilo čistih falsifikata da Evropska unija od nas traži da priznamo Kosovo da bi nas primili. To su ti signali koji su umanjili tu sklonost, a drugo, kad god se čeka na nešto, na neka poboljšanja, a u očima mnogih ljudi Evropska unija je neki lepši život, možda i sa manje rada i bez rada, je li, onda naravno kad se mnogo čeka, to onda počinje da kopni. I zato možda nam treba učiniti neke gestove. Znate, spoljna politika se ne vodi toliko ili samo za inostranstvo, nego se vodi i za zemlju. B92: A kakav efekat može da ima činjenica koju ste maločas spomenuli, da smo imali zaoštrenu retoriku prema Evropskoj uniji? Dimitrijević: Znate, stvara se zla volja, ima dve stvari gde mi pretpostavljamo da je u inostranstvu nešto mnogo bolje nego ovde. Jedna stvar je da tamo nema glupih ljudi, verovatno isto toliko kao kod nas procentualno, i onda s druge strane, da nema mrzovoljnih ljudi koji imaju neke svoje ko zna kakve razloge da budu za nešto i protiv nečega. I tu onda kada se jedna država koja se percipira kao mala i slaba i kada se smatra da je dobro da ona istupi drsko, da povrati svoj autoritet, da podvikne nekome, to može da bude teško kontraproduktivno i ja mislim da se to i dešavalo, jer mi, još je rano da se mi kočoperimo dok god od nekoga tražimo i pomoć i podršku. I zapravo želimo da uđemo u jedno društvo koje onda neko od te tendencije opstruira. B92: I predstavnici Evropske unije imaju zamerke na rad našeg parlamenta, kažu da ne funkcioniše, da postoji jedna vrsta nerada, opstrukcije, i ono što njima posebno smeta je uticaj lidera partija na poslanike, to jest nemogućnost da poslanici sami glasaju onako kako misle da bi trebalo. Koliko sada ti unutrašnji problemi koje mi očigledno imamo i koje oni navode u izveštajima, mogu da nam budu dodatna ozbiljna prepreka u evropskim integracijama, možda i ozbiljnija nego druge? Dimitrijević: Mi na neki način ne shvatamo da postoji društvo, da postoji država i da društvo daje isto signale inostranstvu kao što ih daje država, a parlament je susret društva i države. Vi ne znate, to je jedna po rangu najviša institucija, međutim, ona odražava stanje u društvu, znači način ophođenja, ona odražava, ako hoćete, stav prema ženama, ali i stav nekih žena prema drugim ženama itd. To se sve vidi u parlamentu, a na kraju krajeva, kad se donese jedan Ustav na brzinu, pa se u njemu ne kaže jasno šta znači proporcionalni sistem kod nas, nego se kaže da poslanik može da preda svoj mandat Skupštini... svojoj stranci ili koaliciji gde je izabran, i kada se dopušta ta praksa aktiviranja nekakvih blanko ostavki, pa se onda s njima igraju igre. Onda to stvara jedan veliki utisak neozbiljnosti, nedoraslosti, a onda je to i nedoraslost celoga društva, jer ne možete vi odvojiti, i to je, što je najgore po ovu zemlju je to što te mane koje se... ili taj nekakav neočekivan niski nivo i diskursa i diskurs je... ne mogu se pripisati samo državi, nego prosto se počinje da veruje da je društvo takvo da neminovno proizvodi sve to. Ali ako u Ustavu piše da ste vi zapravo.. .mi ne znamo za šta smo glasali, jer mi glasamo proporcionalno, glasamo za koaliciju, za njen program, tu jedan čovek bude određen, taj drugi čovek može da bude zamenjen. I onda ne znamo kao građani koga da pozovemo na odgovornost. B92: Da li je za razne evropske institucije koje to kritikuju važnija činjenica da parlament ne funkcioniše zbog te nezrelosti o kojoj govorite ili zato što parlament nije funkcionalan i ne usvaja zakone potrebne za pridruživanje Evropi? Dimitrijević: Pa, on nije funkcionalan, to je sad ono što se najbolje vidi... B92: Zbog usvajanja zakona? Dimitrijević: Znate, imate neke stvari koje se mogu numerički predstaviti, pa ćete da kažete - treba da donesete sto zakona, vi niste doneli ni 30, što nažalost, niste doneli ni 30, ne samo što parlament ne radi, nego što i Vlada ne radi kako treba. Onda dolazite do onog poraznog zaključka, to je sad u modi reći, da ste slaba država, nepostojeća država itd. Ili drugi je rizik da se neke institucije koje se u demokratiji smatraju vrhunskim, a to je parlament, pošto se tako kompromituju onda jačaju druge komponente vlasti. I očigledno neko radi na tome da prosto idemo prema idealu koji je, kako bih rekao, nama istorijski blizak, prema nekoj vrsti Putina u Srbiji, prema nekom.... B92: A kome je to u interesu, ko to radi? Dimitrijević: Znate, to se dešava, ljudi koriste priliku, ne mora to da bude zavera, oni koriste priliku. Sve ukazuje na to da je parlament nesposoban, da je Vlada isto tako slaba, prema tome, ko je tu nego predsednik. E sad, da li to predsednik stvarno hoće, to se nikad ne bih usudio da kažem kao što neki kažu, ali znate, kad vas okolnosti guraju u jednom pravcu onda ima.. postoje i oni u okolini koji mogu, čak i mnogi ljudi mogu da smatraju - pa, dosta ovoga, daj jednom da se izvučemo, pa ćemo videti kako ćemo. Ali iza njih stoji vrlo opasna tendencija jedna... B92: Koja? Dimitrijević: Kod nas ta žudnja za šefom, žudnja za čvrstom rukom... Pa, gledajte, svi ti obožavaoci Rusije, oni ne obožavaju Puškina, Ljermontova, Gorkog, nego cara, a carevi su Puškina slali u smrt ili u Sibir ili već negde drugde. O ruskoj kulturi se kod nas zna vrlo malo, ali oduševljenje je upravo u putinizaciji, da opet dobijemo cara premudrog koji sve zna, vrlo brzo reaguje. Znate, lične vlasti su vrlo elastične, izgledaju vrlo efikasno dok stvar ne upropaste do kraja, a onda o tome piše istorija. B92: Da li ovde postoji ta želja za ličnom vlašću? Dimitrijević: Ja mislim da... ja ne znam ko bar dovoljno lično... ne znam da li čak i partije, nego očigledno će se skupljati oko najglavnijeg kandidata za to, oko predsednika će se skupljati ljudi koji će želeti da se ogreju u njegovom okruženju i da onda ojačaju tu funkciju. Ne znam za njega lično, on nije pokazivao takve sklonosti, a drugo, može to neminovno da se nametne, da ljudi kažu - dosta. Znate, to što je parlament brbljaonica, to je deo Lenjinove strategije da pokaže da je taj građanski parlamentarizam propala stvar. I onda dolazi do jednog raspoloženja koga vidite u ispitivanju javnog mnjenja, dajte nam nekog, brate, ne najsurovijeg diktatora, dajte nam nekog prosvećenog diktatora da sredi ove stvari. Ja se bojim ovoga, kao što proričem za 20 godina opet jaku Komunističku partiju, bez obzira na to što se svi kunu da je to gotovo, jer ako se nastavi ovakav lopovluk, ako se nastavi ovakva proždrljivost i pohlepa novih kapitalista, tajkuna, oni će dobiti tu reakciju. Te stvari kreću ciklično i zapadni kapitalizam je tek posle Oktobarske revolucije naučio da se malo umiri. B92: Da, sada da se vratimo temi. Juče i prekjuče je bila najopsežnija akcija hapšenja, od državnih službenika do lekara, do osumnjičenih za dilovanje droge, 30 i nešto ljudi je osumnjičeno za razne vrste kriminala, pronevere, zloupotrebe službenog položaja. Da li to može na bilo koji način da se dovede u vezu sa posetom Rena u smislu da - eto, pokazujemo da smo napredovali na polju borbe protiv korupcije i kriminala? Dimitrijević: To je i to, ali morate voditi računa da ima nekih stvari koje dobri političari i oni ljudi koji žele da dođu do vlasti ili da je sačuvaju, moraju da rade iz unutrašnjih razloga. Znate, naše društvo ima razne mane, ali građani su već siti kriminala razne vrste i kulta kriminalaca i prodora kriminalnog ponašanja, halapljivosti i u državnoj formi. Ne zaboravite, među ovima koji su uhapšeni ima i visokih funkcionera nekih ministarstava. B92: Dobro, ali sve se to dešava u danima kada predstavnici RIK-a neće da vrate novac. Dimitrijević: To da ne govorimo, o tome da se te funkcije ne mogu spajati, da neko ne može da obavlja dve važne državne funkcije, pa onda kad ih bar obavlja, onda kada se to desi u zemlji sa nekom boljom tradicijom, onda se bar za jednu ne uzmu pare. Ali ta halapljivost u društvu gde je prosečna plata od 30.000 dinara, gde je normalno da se u nekom preduzeću koje ne zarađuje ništa ili u nekoj... za neki posao koji nema opravdanje, uzmu ne dva puta veće, nego 15 puta veće pare. To vrlo remeti poverenje građana. E, sad, naravno ako se to poklopi s tim da se to radi da bi se ovde zadovoljilo toj nekoj želji za uklanjanjem kriminala. Ako to istovremeno šalje dobru sliku, što nesumnjivo šalje dobru sliku u inostranstvo, onda možda postoji nada, kao što kod nas uvek postoji nada, nažalost mislim pogrešna, da ćemo nešto da uradimo, pa će oni da zaborave da traže Mladića. B92: Koliko to može da umekša evropski stav o neophodnosti izručenja Mladića? Dimitrijević: To ne verujem da će da se desi i ne verujem da je to samo zbog unutrašnjih razloga Holandije. To mi je isto smešno, kaže - Holandija iz svojih unutrašnjih razloga traži izručenje Mladića, umesto da ga mi tražimo iz svojih unutrašnjih razloga, koji su mnogo bitniji nego neka griža savesti zbog nekog holandskog bataljona. B92: Čime objašnjavate tu atmosferu pohlepe i grabeži u društvu, to što je parlament postao brbljaonica? Šta je izazvalo sve to? Dimitrijević: Ako se ratuje 10 godina u ovakvom ratu koji spada u te takozvane nove ratove, tu postoji velika studija o tome, koji su uglavnom pljačkaški ratovi, onda oporavak od tih 10 godina, oporavak traje dva i po puta duže. B92: Ali delovalo je kao da smo na tom putu... Dimitrijević: Pogledajte i tu školu, pogledajte šta deca rade u školi, onda se setite kako su rasla, setite se žestokih momaka, setite se kulta svakojakih ubica. Dovoljno je samo da kaže da ubija za Srbe i za Srbiju itd. To je sad došlo u škole. Setite se zapravo da se u toku bosanskog rata, da su sve tri strane vrlo lepo trgovale, pozajmljivale jedne drugima topove, davale municiju itd. U suštini, ono što sam shvatio čitajući nešto o tim novim ratovima, jeste da ih vode hladnokrvni materijalisti, gramzivci, kriminalci, a da su žrtve ne samo obični građani koji su tu preseljeni, nego su i članovi Akademija nauka koji daju opravdanje za sve to. I oni su verovatno sa gledišta tih velikih, koji su zaradili ogromne pare, i oni su smešna bića koja su im samo pomogla da... Jer, svaki gangster želi da oplemeni svoje, da bude Robin Hud, i to su im pomogli. I sad, naravno, iz svega toga, iz te čitave kulture, ugrađivanja, podmićivanja, drpisanja, ne možete izaći tako brzo. B92: Ne, ali je samo pitanje zašto je to toliko vidljivo sad, u ovom trenutku? Zbog krize, zbog čega? Dimitrijević: Pa, dobro, neke stvari, znate, morate da kažete da su... B92: Da li zato što se objavljuje, piše o tome? Zašto? Dimitrijević: Zato što je generalno, sad ćete čuti... društvo je generalno bolje zato što su one najstrašnije stvari ipak na neki način sklonjene. Nećete naći mnogo ljudi koji bi sad išli da ne znam koga ubijaju, da ratuju i tako dalje. Ali naći ćete dosta onih koji bi malo da se očešu kao i drugi što su. Prema tome, pošto se smanji, kako bih rekao, pažnja u odnosu na te najkrupnije, najdramatičnije, najjezivije stvari, onda počinje javnost da otkriva ono što je moglo možda da se prikrije nekim, kako bih rekao, rodoljubivim parolama. Tako da, saznajemo, nema toga više, ali više saznajemo, što znači da postoji neka demokratizacija društva. Ne zaboravite, dok je Staljin bio u Rusiji, nijedan avion nije pao i obožavaoci Staljina stvarno misle da nisu padali avioni, jer se nije znalo. B92: Arhipelag Gulag... Međutim, poruke koje dobijamo povodom ove priče o platama u Republičkoj izbornoj komisiji, o njihovim ostavkama itd., jesu da su političari, da su svi oni jako odgovorni i da podnose ostavke, jer imaju odgovornost prema javnosti. I to je imaju sada, kad je javnost obaveštena o tome. Dimitrijević: Dobro, to se dešava svuda u svetu, nego, meni je smešno što podnosi samo pola ostavke, oni su imali dve visoke funkcije, pa sad treba sa obe da odu, jer suština je u nepomirljivosti. Nije toliko problem tih honorara, nego u nepomirljivosti jedne funkcije s drugom. E, sad, neko ako napravi taj greh, on treba da razmišlja i o ovoj drugoj funkciji, tim pre što je potpuno neshvatljivo da se tako mogu davati toliki honorari. Ali i to se saznaje na neki način. E, sad, budimo oprezni... B92: Ne, ali se nama to predstavlja kao da su oni sada odgovorni... Dimitrijević: To je pokušaj, ne uspeva to kad se sazna, ali dobro, hajde da kažemo onda kako se te stvari rešavaju u svetu. Svuda ima korupcije, svuda ima gramzivosti. Recimo, pogledajte Austriju koja je jedna nama bliska po tradiciji itd., svake pete godine izbije velika afera, neko se nakrao itd. i taj daje ostavku, odlazi i tako. U Japanu bi izvršili harikiri, ali mi smo još daleko od takve kulture. Ali kod nas je već činjenica da se daje ostavka veliki napredak u odnosu na ranija vremena kad ljudima nije padalo na pamet da daju ostavke. Naročito zbog moralne odgovornosti, jer recimo, ostavka ministra saobraćaja što su se slupali neki vozovi. Pa, nije on bio otpravnik poslova, vozova, ali on je odgovoran zbog te organizacije. E, kod nas se to brani do poslednjeg trenutka i ostavka se daje samo kao parada ili ako neko naloži da se kao da ostavka, što je opet svedočanstvo da su kod nas političke stranke jače od države. B92: Da, ali čudno da ministarka pravde i sudija nisu znale da je nespojivo biti na dve funkcije u isto vreme. Kako da onda običan građanin to zna? Dimitrijević: Ali dobro, skretana je pažnja na to. Ne, mi smo u procesu tog... ja se nadam da će to ići nabolje i na kraju krajeva, mediji su takvi da se ipak nešto kroz njih sazna. Međutim, uvek se bojim da će neko da to iskoristi kao argument protiv demokratije uopšte, kao argument protiv izbora uopšte i da kaže - daj da dođemo u ona sjajna vremena kad nikad nismo saznali da je postojala građevinska mafija. Ja gledam zgrade sagrađene sedamdesetih godina i naših misija, pa vidite da je i onda postojala građevinska mafija, jer tad to je nemoguće da je neko platio za takve projekte. B92: Samo nije pao avion, niko nije video. Dobro, da se vratimo Evropskoj uniji na kraju emisije. Kako biste vi procenili, gde je, na kojoj je poziciji u ovom trenutku naša težnja za priključenje Uniji? Imali smo potpuni zastoj u vreme Koštunice, onda je to nešto krenulo, gde smo sada? Možemo čuti kritike da smo ponovo u potpunom zastoju. Da li i vi imate taj utisak? Dimitrijević: Mi smo ipak jedan veoma... deo nacionalizma je kukanje nad svojom sudbinom. Ali ja moram da priznam da smo i baksuzi na neki način, drugi odu, padnu jedan razred, pa na jesen odu na popravni pa ga poprave. A kod nas je pad u jednom razredu na popravnom već toliko gore da se pitamo uopšte treba li polagati. Mi smo toliko rokova propustili za tu Evropsku uniju, pre svega za Savet Evrope, gledajte koliko nam je trebalo. I svaki put je bilo gore, i sada se nekako trudimo da uđemo u Evropsku uniju koja i sama ima teškoća, koja i sama neće imati ta sredstva da nam pomogne da se dignemo, kao što je doskora davala nekim drugima. B92: Sad mi lupamo na vrata.... Dimitrijević: Ali to moramo mi da se raspitamo, mi idemo u tom pravcu, pošto postoji raspoloženje da se Evropska unija utvrdi na ovim prostorima, ali mi nećemo dobiti one prednosti koje smo mogli da dobijemo da smo to uradili na vreme, uključujući i tu da smo mi mogli da budemo unutra, da od nas zavise novi članovi, a ne obrnuto. B92: Ministar Jeremić poslednjih dana ponavlja šta su prioriteti spoljne politike, na prvom mestu je stavio suverenitet i teritorijalni integritet, na drugom mestu su evropske integracije i na trećem mestu je regionalna saradnja. Međutim, po vašem sudu, koliko su ova tri prioriteta u koliziji jedan sa drugim? Naime, regionalna saradnja iz perspektive Brisela podrazumeva i saradnju sa Kosovom, dobre odnose sa regionom, sa kojim mi nemamo baš najbolje odnose. Dimitrijević: Ja mislim da oni i ne misle toliko... znate, ako imate u Evropskoj uniji jedne države koje nisu priznale Kosovo iz nekih svojih razloga, onda oni sigurno ne podrazumevaju da je saradnja sa nekim etninetom koji još nije prerastao u državu da je to susedska saradnja. Međutim, to se više odnosi na kvarenje hotimično, nehotimično odnosa sa drugim susednim državama, koje su neosporno nezavisne države. I pored tuge koja je propratila osamostaljenje Crne Gore... B92: Da, mi nemamo dobre odnose ni sa Crnom Gorom, ni sa Makedonijom, ni sa Hrvatskom... Dimitrijević: Ja se divim da postoje i takvi, pošto znate da je to bila prosto tragedija skoro kad je bio referendum u Crnoj Gori. B92: A kako vam se čine ta tri prioriteta postavljena zajedno, tako jedan za drugim? Dimitrijević: Pa, znate, to je za zadovoljenje svih mogućih... Ipak je ova Vlada kompromisa, ovo je Vlada sjedinjavanja nekih snaga koje su doskora istorijski bile u teškoj suprotnosti, potpisuju doduše neke deklaracije o pomirenju, pa se mora svakome dati nešto. Doduše, menja se retorika nabolje, sad je zaštita... B92: Čija retorika? Dimitrijević: Retorika samog ministra, više nije samo odbrana... sad je ustavnog poretka... Prema tome, ustavni poredak bi mogao da uključi i neko drugo poimanje Kosova. Međutim, u vezi s Kosovom, kad smo ga se već dotakli, nervira to što se u celoj toj diskusiji kao da smo imperija neviđenih razmera zaboravlja da tamo živi bar milion i po Albanaca o kojima bi isto trebalo razmišljati. I šta bi bilo, da li je neko spreman da ih pusti u parlament, da li je neko spreman da im... To je jedna vrsta nadmenosti prema jednoj maloj naciji, tim pre što i oni, kad se uzme, nisu baš mala nacija, jedna nacija koja ne bi trebalo da se tako ponaša. Nismo mi imperija koja može da savlada takve situacije. B92: Možda vi ne vidite da jesmo? Dimitrijević: Ne, i tu postoje neki pokazatelji. Velika Britanija, kad je bila carstvo, ona je mogla da skupi ove divljake koji su sada navijači, nekada su išli za najamnike u vojsku, neki otpor. Ali mi smo radili, naročito pod Miloševićem, stvari koje su u istoriji se radile, ali pre 150 godina. I ostala nam je ta navika da mnogo mislimo na ono poslednje vreme. B92: „Blic“ je danas objavio da je ministar Jeremić podneo izveštaj svom premijeru, reč je o onim izveštajima koji su bili pominjani pre nekoliko meseci, kao vrsta preslišavanjem ministara od premijera, ili predsednika. Ministar je rekao da bi on sebi dao osmicu za rad. Koliko biste vi dali šefu diplomatije? Dimitrijević: Ja sam u jednoj izjavi koja, doduše nije bila autorizovana pa je napravila izvesne nesporazume, ja sam Ministarstvu dao trojku, ali gimnazijsku. E, sad, ako se ona... B92: To bi bila sedmica na primer? Dimitrijević: Ja mislim da bi sedmica bila. Mora se reći da su uslovi... nisu laki, zadaci nisu laki i jedino što moram da pohvalim jeste da je ipak... da su neki unutrašnji najluđi pritisci na spoljnu politiku nekako vešto premešteni na neke odluke sa inostranstvom. I da iskoristim tu priliku, da ja nisam u tom intervjuu napao ni na koji način novog ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama, ja njega uopšte ne poznajem, niti sam imao nešto protiv njegove mladosti. Za mene su svi ljudi vrlo mladi, nego sam mislio da je onaj koji mu je napravio reklamu, obrazloženje za to da bude ministar što je radio... da bude ambasador, to se negde i zove ministar savetnik, bude ambasador što je radio u Ilinoju i zato što poznaje Obamu... ja sam mislio da mu je napravio lošu uslugu, jer onda to... jedno shvatanje da možeš prići Obami. Kad postane u Americi neko predsednik, onda to što ga lično poznajete, sem ako niste u školu išli s njim, ne vredi mnogo. B92: Kako ste razumeli odluku Haga da se to suđenje Šešelju, zbog zaštite svedoka, faktički zamrzava za neko vreme? Dimitrijević: Je li neko citirao Šekspira kod vas u „Kažiprstu“? B92: Ne znam, moguće je i to, četiri godine radim... Dimitrijević: Hajde da budem prvi. Ima u Hamletu na jednom mestu, koliko se sećam u prevodu, kaže - I tako preduzeća velika i smela skrenu svoj tok i gube ime dela. To vam je sa Haškim tribunalom, znate, '93. je osnovan sa velikim nadama, prolazi toliko vreme, prvi put u istoriji praktično, onda to više nisu velike marke kakve su bile u Nirnberškom sudu, nego su tu... čak neke sudije, neki pravnici kojih njihove vlasti hoće da se otarase, kao što je ovaj Antoneti, koji.... B92: Koji je jedini glasao protiv ove odluke. Dimitrijević: Znam, ali to je... ako ste ga gledali kako je vodio proces do sada, uključujući i to da Šešelju savetuje da nađe izdavača na engleskom za 1.100 strana svoje knjige itd. Delovao je izrazito nekompetentno, ali cela stvar je do te mere onako Šekspirovski krenula u pogrešnom pravcu da više niko ozbiljno ne uzima. To što se poziva naš savet da postoji nepoverenje prema njemu, pa isto tako nepoverenje postoji i u Hrvatskoj, isto tako postoji i u Bosni i Hercegovini, ako su u pitanju Bošnjaci, svako za svoga, to je bilo za očekivanje. Ali je Tribunal mogao da uradi nešto vodeći računa o toj, kako bih rekao, nekoj... jednoj okolnosti. Kad naš Vrhovni sud donese skandaloznu odluku, a takve ne donosi retko, ne pada nikome na pamet da kaže da ukinemo sudstvo. Međutim, kad ovakav sud donese lošu odluku, onda svi govore protiv njega i očekuju itd., a niko se nije potrudio da prenese hrvatska mišljenja o Haškom tribunalu koja su ista takva kao ovde, samo je tamo antihrvatski sud. B92: Jeste, Tanja Tagirov je jednom pisala o tome. Dimitrijević: E, sada kada se dese ovakve... prvo, okolnost da se Šešelj, šta god ja mislio o njemu ili neko drugi, on je čovek koji ne bi smeo da sedi toliko dugo u istražnom zatvoru ni u kojoj zemlji, on tamo sedi. Ali druga je greška što su sudije bile neke ispod nivoa svojih optuženih, mislim pre svega na Miloševića i Šešelja, koji su vrlo inteligentni i vešti ljudi, i dopustilo se da se nešto desi što u Srbiji ne bi moglo da se desi. Ne možete vi biti optuženi za teško krivično delo, a nemati branioca, oni će vam ga nametnuti, a ovde su ostavljeni da se sami brane, jer su svesno išli na to da ih se ne tiče sud nego ih se tiče publika koja ih gleda preko televizije. B92: Da li ovu debatu oko Statuta Vojvodine razumete kao debatu koja je deo političkog folklora ili ona može da ima ozbiljne posledice? Dimitrijević: Pa, znate, sve može da ima ozbiljne posledice. Ja nisam Vojvođanin, Vi ste Vojvođanka, vi ćete mi reći. Ja imam utisak da u Vojvodini ne postoji niko ozbiljan koji hoće da otcepljuje Vojvodinu od Srbije i ne znam kome bi je predao, većinom su tamo Srbi. A s druge strane, znam da postoje kod nas političke snage koje su sklone, bliske tom ekstremnom nacionalizmu, da oni stalno žele da plaše narod da će neko nešto da nam oduzme. To je na kraju, kad je i počelo, počelo je s Kosovom, pa jogurt revolucijom, pa će Vojvodina da ode... I sada kada se reši pitanje Vojvodine na neki način, onda će neko da se uplaši da će Beograd da se otcepi. Stalno postoje neke pretnje strašnim opasnostima koje opravdavaju mobilizaciju oko takvih naj... kako bih rekao, najnaprednijih snaga. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste profesora Vojina Dimitrijevića i „Kažiprst“ B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:48
11
FEB
2009
| 1 | 0 | 399 | 0 |
Nacionalna trauma |
| „...u Srbiji mnogi misle da u Ustavu treba da stoji da je Vojvodina autonomna, a zapravo da Vojvodina ne bude autonomna ni po čemu i da bude jednostavno neka vrsta autonomije na papiru... postoji u ovim krugovima a i šire, jedna užasno rasprostranjena predrasuda u Srbiji, koja je potpuno netačna, a to je da je regionalizovana ili federalna ili decentralizovana država slabija i jednostavno pogodnija na raspad, na destabilizaciju nego centralizovane nacionalne države. Međutim, ako pogledamo život, pogledamo države Evrope, onda ćemo ustanoviti da uz retke izuzetke sve stabilne, uspešne, moćne evropske države i privrede su ili federacije ili snažno decentralizovane države. Dakle, stvarnost je sto puta napisala taj koncept snažne, centralizovane države, ali kao da su se neki naši intelektualci, neki naši krugovi, ostali u nekom 19. veku oko toga i misle da će država da opstane zato što je centralizovana...imamo traumu Kosova, imamo traumu raspada federacije, osamostaljenja Crne Gore, imamo još živu traumu devedesetih kada se raspala Socijalistička Jugoslavija, i mnogi žele sad veštački da naprave paralelu između procesa regionalizacije, decentralizacije, pitanja Vojvodine i ovih žalosnih iskustava. To je, tako da kažem, jedna veoma opasna igra, jer...Ovakve veštačke paralele samo dižu tenziju, stvaraju neku sliku o problemu koji zapravo ne postoji...“ |
| Gost: Tamaš Korhec, jedan od pisaca Statuta Vojvodine iz Saveza vojvođanskih Mađara i sekretar Pokrajine za propise Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Debata o Statutu Vojvodine je iz buke prerasla u histeriju. Ovo je ocena predsednika Skupštine Šandora Egerešija. Nezvanično se može čuti i da u vladajućoj Demokratskoj stranci nema jedinstvenog stava o Statutu, dok je SPS protiv. Sudbina Statuta Vojvodine za sada nije poznata, a da li Vojvodina može da proglasi nezavisnost od Srbije na osnovu ovog Statuta, jedno je od pitanja za gosta „Kažiprsta“, gospodina Tamaša Korheca, koji je jedan od pisaca Statuta Vojvodine iz Saveza vojvođanskih Mađara i sekretar Pokrajine za propise. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Korhec, da li je izjava gospodina Ištvana Pastora, koju je objavio današnji „Blic“ prenoseći vest mađarske agencije Vajdasag MA, da je došlo vreme da se pitanje Statuta Vojvodine internacionalizuje, stav partije ili je to lični stav gospodina Pastora? Korhec: Na nivou partije, odnosno stranke o ovoj temi još nismo se izjašnjavali, dakle, to smatram da je stav predsednika, što naravno ne znači da sutra neće postati stav stranke. Iako sam ja lično skeptičan u vezi bilo kakve internacionalizacije... B92: Zašto? Korhec: Ne zato što generalno mislim da međunarodni faktor može doneti samo loše, nego zato što međunarodni faktor se uglavnom meša, upliće u naše stvari, ako se mi pokažemo slabim i nemoćnim da rešimo neku stvar. Generalno, državno uređenje, pitanje regionalizacije, decentralizacije ne spada u međunarodne odnose. Dakle, tu nemamo neke međunarodne standarde koji bi bili obavezujući za našu zemlju. Jedina stvar gde stvarno može se postaviti pitanje nekog međunarodnog pritiska jeste ako država ne poštuje sopstveni Ustav, a u ovom slučaju, ako se ovo ovako nastavi, doći ćemo u situaciju da imamo jedno potpuno protivustavno stanje, da imamo krizu ustavnog i javno-pravnog sistema, jer je Ustav predvideo da će Vojvodina dobiti Statut po novom Ustavu... B92: Jer je sad na snazi stari Ustav. Korhec: Koji je protivustavan, dakle, o tome niko ne govori, ali sadašnji Statut, važeći Statut Vojvodine je protivustavan u najmanje 10-ak, 15-tak tačaka i to nije sporno. Niko se time ne bavi nego se bavi eventualnim spornim odredbama predloga novog Statuta. B92: Kažete da se međunarodni faktor meša uglavnom kada država pokaže slabost, to jest kada političke snage jedne države pokazuju slabost. Da li je pitanje Statuta Vojvodine pitanje na kojem mi pokazujemo slabost? Korhec: Ono što sigurno pokazujemo jeste da ovo pitanje je na neki način zapostavljeno u poslednjoj deceniji. Ovo pitanje se aktualiziralo na način da je Ustav naložio da Vojvodina ima jedan drugačiji položaj u odnosu na položaj koji je imala po Ustavu iz '90. godine i da se naš pravni sistem trebao prilagoditi tom novom ustavnom položaju Vojvodine. Kada smo počeli da implementiramo taj novi ustavni položaj Vojvodine, prvi korak je Statut u tom pogledu, onda se ispostavilo da u Srbiji mnogi misle da u Ustavu treba da stoji da je Vojvodina autonomna, a zapravo da Vojvodina ne bude autonomna ni po čemu i da bude jednostavno neka vrsta autonomije na papiru. B92: Kako objašnjavate to da je taj Ustav usvojen u Skupštini Vojvodine pre četiri meseca... Korhec: Statut. B92: Da, Statut, pardon, lapsus. Statut je usvojen u Skupštini Vojvodine pre četiri meseca i čitava debata i buka se diže sada, kada bi trebalo po nekakvoj proceduri u Skupštini Srbije da se razmatra i zakon prateći i ovaj Statut. Tada nije bilo takve debate kakva se sada razvila u javnosti ili histerije, kako kaže gospodin Egereš. Korhec: Mislim da tu ima zapravo dva razloga za to, prvi razlog jeste da to dokazuje da je cela ova buka, ova debata - veštačka. Dakle, zapravo da značaj tog Statuta u pravnom sistemu Republike Srbije ni slučajno nije tako veliki. B92: A šta znači veštačka, šta pod tim podrazumevate? Korhec: Pa, to podrazumevam da neke političke stranke, opozicione političke stranke su namirisale da se na tematici novog Statuta Vojvodine, odnosno položaja Vojvodine mogu da mobilišu svoje birače, da mogu da aktualizuju neku političku temu u nekom vremenu gde su se pokazali kao nemoćnim da bilo koju ozbiljnu političku temu nametnu javnosti Republike Srbije. Dakle, to je neki čisto partijsko-politički interes u tome da se... B92: Govorite o Demokratskoj stranci Srbije, ako ja dobro razumem? Ili o nekoj drugoj partiji? Korhec: Pa, možda je on neki stožer ovih aktivnosti, ali naravno, celokupna opozicija sada se bavi ovom problematikom. B92: Međutim, ono što je zanimljivije od toga da je opozicija protiv Statuta, je da postoji problem i u vladajućoj koaliciji. Da li je SPS učestvovao u kreiranju Statuta? Vi ste jedan od pisaca tog Statuta. Korhec: Naravno da jeste, dakle, SPS nije samo glasao na predlog Statuta u Skupštini Vojvodine, nego je u toj fazi javne rasprave, pa čak i pre te javne rasprave formulisao svoje predloge, svoje dopune, svoje izmene u odnosu na tekst. Jedan deo tih njihovih predloga je ugrađen u Statut, nakon čega su oni rekli da usaglašeno sa partijskom centralom oni mogu podržati ovakav predlog Statuta. B92: Da li možete da se setite koji su bili predlozi SPS-a? Korhec: Oni su uglavnom insistirali na tome da se što više naglašava u uvodnim odredbama da je Vojvodina deo Republike Srbije, da je to autonomija isključivo u okviru države Srbije, da zapravo autonomija Vojvodine proizilazi iz Ustava Republike Srbije i da zapravo ta povezanost Vojvodine i Srbije mora da bude izrazito i na više mesta naglašena u samom Statutu. Te njihove primedbe su ugrađene i nakon toga su oni rekli da nemaju nikakvih problema. B92: Dajte nam jedan primer povezanosti Vojvodine i Srbije. Korhec: Pa, već u preambuli i već u prvom članu samog Statuta se na više mesta naglašava da je Vojvodina deo Republike Srbije, da je autonomija u okviru Republike Srbije koja je nastala isključivo iz razloga što Ustav Republike Srbije daje taj status Vojvodini. Dakle, na ovaj način se želelo izbeći, da tako kažem, nagađanje oko toga da je autonomija Vojvodine nešto što je starije od Ustava Republike Srbije, što vuče u neka istorijska prava građana Vojvodine. I na ovaj način smo čak i tu simboličku ravan uskladili sa Ustavom i rekli da zapravo autonomija proizilazi isključivo iz Ustava. B92: A kako objašnjavate da i Demokratska stranka, kako nezvanično možemo čuti, nije saglasna s nekim odredbama Statuta? Demokratska stranka je glasala za taj Statut, učestovala u njegovom kreiranju, a i SPS, koji je takođe to podržao. U čemu je sad problem? Korhec: Znate, ono što je izvesno, da proces decentralizacije i proces regionalizacije Srbije je jedan proces koji je potpuno suprotan koncepciji nacionalne centralizovane Srbije, koja je na osnovu nekih ideja iz 19. veka nametnuta u drugoj polovini osamdesetih godina kao neki ideal državnog uređenja Srbije. Dakle, tu su neki akademici, tu su neki konzervativni intelektualni klubovi u Srbiji koji se vezuju za taj, ja ga nazivam Miloševićev model Srbije, koji je jedna etatistička centralizovana država. Ovakav koncept, dakle, decentralizacije, regionalizacije Srbije je nešto što je teško uskladljivo sa tim konceptom nacionalne države iz 19. veka. To je razlog da su se oni mobilisali, jer postoji u ovim krugovima a i šire, jedna užasno rasprostranjena predrasuda u Srbiji, koja je potpuno netačna, a to je da je regionalizovana ili federalna ili decentralizovana država slabija i jednostavno pogodnija na raspad, na destabilizaciju nego centralizovane nacionalne države. Međutim, ako pogledamo život, pogledamo države Evrope, onda ćemo ustanoviti da uz retke izuzetke sve stabilne, uspešne, moćne evropske države i privrede su ili federacije ili snažno decentralizovane države. Dakle, stvarnost je sto puta napisala taj koncept snažne, centralizovane države, ali kao da su se neki naši intelektualci, neki naši krugovi, ostali u nekom 19. veku oko toga i misle da će država da opstane zato što je centralizovana. B92: Mislite li da su delovi partija koje su vaši partneri zaista pod uticajem devetnaestovekovnih ideja, i da je to razlog? Kako kao političar objašnjavate to da te ideje nisu plasirali onda kad se taj Statut pisao i kada se on usvajao, nego sada? Korhec: Pa, kažem, tome je razlog da su neke opozicione stranke sad videle priliku ili prepoznali priliku da se oko ovog pitanja napravi buka, da se to politizuje, da se napravi prvorazredna politička tema, jer misle da naši građani jednostavno ne čitaju taj Statut, ne mogu da utvrde da li je to tačno što se kaže i jednostavno, imamo jednu nacionalnu traumu. Imamo traumu Kosova, imamo traumu raspada federacije, osamostaljenja Crne Gore, imamo još živu traumu devedesetih kada se raspala Socijalistička Jugoslavija, i mnogi žele sad veštački da naprave paralelu između procesa regionalizacije, decentralizacije, pitanja Vojvodine i ovih žalosnih iskustava. To je, tako da kažem, jedna veoma opasna igra, jer te dve stvari... B92: Zašto je opasna? Korhec: Zato, mislim da se veštački stvara jedna tenzija oko nekog pitanja koje veze nema sa onim procesima koji su se odigravali i koji predstavljaju stvarno gorka iskustva za građane Srbije. Ovakve veštačke paralele samo dižu tenziju, stvaraju neku sliku o problemu koji zapravo ne postoji. Znate, mi smo više puta naglasili, u Vojvodini je dve trećine stanovništva srpske nacionalnosti. Ti Srbi u Vojvodini nemaju nikakvog problema sa svojim nacionalnim identitetom, dakle, bilo kakva nagađanja da se tu odvija neki proces da se ti Srbi denacionalizuju, pa to uopšte ne postoji u životu. Dakle, stvara se jedna atmosfera u kojoj se optužuju građani Vojvodine, uključivši i Srbe u Vojvodini, da žele da stvore neku svoju državu na prostoru Srbije. B92: Međutim, neke od primedaba prihvataju delovi vladajuće koalicije, koja očigledno snosi odgovornost za to stanje o kome govorite. Kako to objašnjavate? Korhec: Pa, zvanično se ti stavovi ne prihvataju, ali ima nezvaničnih znakova da se zapravo... B92: Evo, gospodin Dačić je jasno rekao - Državu u državi ne želimo da prihvatimo. Korhec: To je sasvim jasno, ali u ovom Statutu nema ništa u vezi države. Dakle, ako on misli da se u Vojvodini ne treba... ne treba od Vojvodine praviti federalnu jedinicu ili da se stvara država, onda smo mi na istim talasnim dužinama. Ali ako on misli da u ovom Statutu ima elemenata koji predstavljaju napad na suverenitet države, onda se razilazimo. B92: Šta bi trebalo da piše u Statutu da bi to bio napad na suverenitet države? Dajte nam primer. Korhec: Primer bi bio ako bi se na bilo koji način u Statutu pojavilo pravo na samoopredeljenje građana u okviru Srbije. Takvo jedno pravo, na samoopredeljenje, bi moglo u nekom sledećem koraku dovesti do toga da Vojvodina može da se osamostali. Ako bi se u tom Statutu pojavila neka ovlašćenja koja su tipični atributi državnog suvereniteta, kao što je recimo monetarna politika, kao što je državna bezbednost, kao što je odbrana zemlje, kao što je međunarodno-pravni suverenitet, kao što je recimo generalno bankarski sistem, kao što je recimo sudski poredak u zemlji, onda bismo mogli reći da deo suvereniteta Republike Srbije prelazi na Vojvodinu. Nemate nijedan elemenat suvereniteta koji prelazi na Vojvodinu ako bi se ovaj Statut izglasao. B92: Da li su međunarodni ugovori deo prenošenja suvereniteta sa Republike na Pokrajinu? Korhec: Bili bi, ako bi Vojvodina imala pravo na osnovu Statuta da zaključuje međunarodne ugovore sa suverenim državama. Statut jasno kaže da se takvi ugovori mogu sklopiti isključivo sa drugim regijama u okviru Evrope, to znači da su to međuregionalni sporazumi ili ugovori koji uopšte nemaju elemenat međunarodnog suvereniteta. B92: Čega je odraz Vojvođanska akademija nauka i umetnosti, koja je takođe sporna za kritičare ovog Statuta? Šta je to? Kako se to pravno vidi? Korhec: Vojvođanska akademija nauka i umetnosti je postojeća institucija, koja se kao postojeća institucija pojavljuje u ovom Statutu.... B92: Inače, 2003. ponovo ustanovljena. Korhec:... i predstavlja ustanovu, javnu službu, jeste javna služba od posebnog značaja za Pokrajinu, ali čak i Zakon o javnim službama omogućuje Vojvodini da ovakve vrste ustanova formira. Akademija nauka i umetnosti je nešto što u svetu uopšte nije unificirano regulisano. Dakle, imamo državne akademije, imamo privatne akademije nauka, imamo regionalne akademije, imamo strukovne akademije. Dakle, ne postoji nijedan razlog da posmatramo Vojvođansku akademiju nauka i umetnosti kao atribut državnosti, jer u mnogim državama nemamo ni državnu akademiju. Dakle, to je jedna potpuno veštački stvorena dilema. B92: Još jedna od kritika, koju bih volela da nam objasnite, jeste da je ona prva rečenica - Vojvodina je regija u kojoj žive građani i građanke, problematična iz perspektive DSS-a u odnosu na ustavnu kategoriju, gde se kaže - srpskog naroda i svih koji... Korhec: Pa, Srbija jeste država srpskog naroda, Vojvodina nije država koja bi bila država srpskog ili nekog drugog naroda. Vojvodina je autonomna pokrajina gde građani i građanke ostvaruju svoja prava. Baš zato što Vojvodina ne pledira da bude država mi nismo vezani definicijom Srbije kao države. Dakle, Vojvodina je sama sebe definisala kao autonomnu pokrajinu u okviru Republike Srbije na ovaj način. B92: Da li ste saglasni sa ocenom koja se čula baš od poslanika vaše partije, da postoji ozbiljna opasnost da Statut doživi fijasko i da bi za to mogla biti odgovorna Demokratska stranka? Korhec: Pa, znate, stranka koja ima najveći uticaj na državnu politiku, neosporno najveći uticaj, snosi i najveći deo odgovornosti oko toga da se Ustav primeni, da se Statut usvoji. Dakle, nije sporno da ako se doživi bilo kakav fijasko, kao što ste vi to najavili, da će odgovornost snositi stožer vladajuće koalicije. Dakle, da li je to objektivna odgovornost, da li je to subjektivna odgovornost, ja nemam dovoljno informacija i nemojmo unapred da presuđujemo. B92: Međutim, postavlja se pitanje u kojoj je sad fazi taj Statut, šta se sad sa svim tim dešava? Da li to znate? Korhec: Naravno da znam, dakle, postignuta je saglasnost da Statut Vojvodine mora da bude paralelno izglasan zajedno sa Zakonom o nadležnostima Vojvodine. To bi bio jedan omnibus 2 popularno rečeno, i to je potrebno zato što Ustav kaže da nije dovoljno u Statutu regulisati u čemu je Vojvodina autonomna i nadležna, nego se pitanja o pokrajinskom značaju utvrđuju zakonom. Dakle, da bi se Statut mogao primeniti, mora da se prateći republički zakon donese. Sada je u toku rad na izradi i definisanju nacrta tog zakona, mi imamo jednu radnu verziju koja je pripremljena krajem novembra, i interes jeste da kad se pripremi taj nacrt zakona, onda da krene zajedno na izglasavanje u republičkoj Skupštini. B92: Međutim, pominje se mogućnost da taj Statut bude vraćen u Skupštinu Vojvodine. Korhec: Pa, vratiti niko ne može Statut, osim Skupštine Vojvodine. Dakle, jedino Skupština Vojvodine može pre izjašnjavanja republičke Skupštine da povuče predlog Statuta. O tom uopšte nije bilo do sada reči, dakle, jedino što se spominjalo jeste, ako se u tom zakonu o nadležnostima neke nadležnosti, neka pitanja budu nešto drugačije regulisana nego u Statutu, jer nismo mogli postići pun konsenzus oko toga koje su te nadležnosti, onda će se taj deo Statuta izmeniti od strane same pokrajinske Skupštine. Dakle, to je ideja koja je ovako realna ili realistička... B92: Ali je li to za vas prihvatljivo? Korhec: Prihvatljivo jeste, ako te nadležnosti ne budu osakaćene. B92: Šta to znači? Korhec: Pa, to znači, u samom Statutu su predviđene oblasti i neke nadležnosti koje smatramo da Vojvodina može uspešnije, efikasnije u interesu građana obavljati nego Republika. Inače, u okviru onih ustavnih nadležnosti, što Ustav spominje. Ako bi se... B92: To je član 29. Statuta, ako se ne varam? Korhec: Da. Ako bi se u značajnoj meri osakatilo, recimo 30% toga izbacilo ili bi promene išle isključivo u pravcu da se umanje ili smanje nadležnosti Vojvodine, onda sam ja rekao da ja ne mogu zamisliti situaciju da ja učestvujem u takvom jednom sakaćenju Statuta. Ali ako se radi o tome da se preciziraju u okviru tih nadležnosti neke nadležnosti, u nekim oblastima neka bude to manje, u nekim više, u tome naravno kao stručnjak sam spreman učestvovati. I mislim da bi onda moglo da se u Skupštini Vojvodine nađe ponovo 90 poslanika koji bi takve izmene podržali. B92: Bilo je reči o tome da bi moglo da dođe do za neke jezičkih promena, za druge suštinskih promena, u vezi s tim međuregionalnim ugovorima. Šta je prihvatljiva promena za vas? Korhec: Meni je potpuno prihvatljivo da međuregionalne ugovore ili međunarodne ugovore između regija i Vojvodine da preformulišemo i da glase da su to međuregionalni sporazumi. Niko ni na šta drugo nije mislio, niko nije u tom delu... pa, celo poglavlje se zove "Međuregionalna saradnja". Dakle, kad imate međuregionalnu saradnju, onda je nemoguće da Vojvodina sklapa međunarodne ugovore sa suverenim državama, ali da to bude još preciznije, da bude još manje mogućnosti da se to drugačije tumači, naravno da smo spremni da to modifikujemo. B92: Da li možete da nam kažete šta je najverovatnije da će se dešavati s tim Statutom? Da li će biti vraćen na neki način u Novi Sad? Korhec: Nemam čarobnu kuglu da bih tu dao neke procene. Ono što ja smatram realnim, čim bude pripremljen taj nacrt zakona o nadležnostima, onda ćemo moći da kažemo da se može krenuti u neku modifikaciju nekih članova samog Statuta. Dok ja ne vidim taj tekst koji je usaglašen sa republičkom Vladom, jer taj Zakon ne priprema pokrajinska administracija, to se priprema većim delom u okviru Vlade Republike Srbije uz našu saradnju. Dakle, ako bude pripremljen taj Zakon o Vojvodini, o nadležnostima Vojvodine, onda ćemo moći videti da li ima prostora da se taj Statut doradi u tom pogledu. Ali ono što sam ja siguran, da ako tu dođe do značajnog smanjenja autonomije, što bi ponovo svelo Vojvodinu na neku županiju u okviru Srbije, neku formalnu autonomiju, naravno, ja u tome nisam spreman da učestvujem. Ali teško bi bilo... moja prognoza je da ćemo ipak uspeti da nađemo neki zajednički jezik, jer u svim ovim razgovorima zapravo, barem u okviru koalicije... B92: A s kim u koaliciji razgovarate poslednjih dana o tome? Korhec: Pre svega je sad komunikacija između republičkih ministara i resornih pokrajinskih sekretara. Dakle, sada postoji jedna komunikacija u kojoj oni žele utvrditi da u toj oblasti koja je obuhvaćena Ustavom i Statutom, šta bi ono bilo što bi moglo efikasno da se preuzme od strane Pokrajine, a da to bude u interesu i Republike i svih građana generalno. Dakle, tu je zapravo priča, a naravno, ti ministri su često visoki funkcioneri u političkim strankama te koalicije. Ako ti razgovori budu uspešni, ja vidim prostora da se stvarno prevaziđe ovaj problem i da mi u februaru ili najkasnije u martu izglasamo i Statut i taj prateći zakon. B92: Da li je za vas problem to što se crkva umešala u ovu priču oko Statuta Vojvodine? Korhec: Ja generalno i kao vernik i kao političar spadam u one ljude koji misle da crkva ne treba da ćuti u javnom životu. Dakle, ja tu odvojenost crkve i države ne posmatram tako da postoji jedan zid između politike, između države i crkve. Dakle, to što se crkva oglašava ponekad u vezi pitanja koja su zapravo na dnevnom redu u Skupštini ili koja su pitanja u užem smislu politička pitanja, to za mene ne predstavlja nikakav problem. Ono što je za mene iznenađujuće u ovom konkretnom slučaju, da se crkva oglasila povodom nekog pitanja, konkretno decentralizacije i regionalizacije Srbije, koja nikakve dodirne tačke, po mojim saznanjima, sa učenjem, hrišćanskim učenjem ili hrišćanskom verom nema. Dakle, kada se crkva oglašava po pitanjima braka, po pitanjima ugroženosti nekih socijalnih slojeva, ravnopravnosti žena i muškaraca, položaja žena u društvu, sve su to pitanja gde smatram da je potpuno opravdano da se crkva oglašava i potpuno je to u skladu sa hrišćanskim učenjem. Ali ne mogu stvarno videti ni u uporednom nekom pravu i praksi situaciju kada se država oglašava za centralizovani ili decentralizovani model uređenja države, to je nešto gde ne mogu povezati, Bibliju i ovo pitanje. B92: A koliko je, po vašem sudu, upravo to oglašavanje crkve uticalo na to da se ta rasprava, ta debata o Statutu u javnosti podigne na nivo koji gospodin Egereš zove histerijom? Korhec: Ja mislim da je to pre počelo, dakle, nije to vezano za ovo oglašavanje crkve, ali da je to doprinelo tome da se sad ovo pitanje još više aktualizuje, to je sigurno. Ja mislim da su neki konzervativni krugovi, politički krugovi u Srbiji vršili pritisak da jednostavno crkvu na neki način privole na jednu stranu u ovom pitanju, koje, kažem, ja ne vidim da je povezano sa hrišćanstvom. B92: Da li ste saglasni sa ocenama da je ovaj sukob oko Statuta na neki način sukob Beograda i Novog Sada? Da je to sukob ljudi koji žive u Vojvodini i ljudi koji rade u Beogradu, a poreklom su iz Vojvodine, kako je još definisan, kako sam videla, onih koji žive pored Dunava i pored Save mislim pre svega na ministre? Šta je to za vas? Korhec: Ima tu više elemenata u ovom sukobu. Dakle, svakako da ima tu različitih elemenata, dakle, svakako da postoji i neki građanski interes u smislu da se očekuje da autonomija Vojvodine recimo obezbedi viši standard, životni standard stanovništva u Vojvodini. Ali ja generalno mislim da je suština sukoba negde drugde. Suština sukoba leži u tome što sam malopre najavio, kako zamišljamo Srbiju, kako zamišljamo Srbiju kao našu državu na početku 21. veka. Da li je zamišljamo kao jednu centralizovanu, etatizovanu, nacionalnu državu ili je posmatramo kao jednu modernu evropsku regionalizovanu državu sa jakom lokalnom samoupravom, sa autonomijom Vojvodine. Dakle, tu imamo jedan značajan sukob. Kažem, mnogi konzervativci u eliti Srbije doživljavaju Srbiju jedino kao jaku nacionalnu, centralizovanu državu. Vojvodina se ne uklapa u ovaj koncept, pa je to pre svega razlog. Imamo i jedan drugi razlog koji je ekonomske prirode. Decentralizacija, ovlašćenja, regionalizacija znači da delom sredstava koja se na neki način ostvaruju na teritoriji Vojvodine neće više da se upravlja centralizovano, nego će se upravljati lokalno. B92: A koji način od ova dva je predominantan u ovom trenutku, ekonomski ili politički? Korhec: Smatram da je ovaj politički, ideološki momenat jači u odnosu na ekonomski, iako se često ekonomski interesi sakrivaju iza tih, da tako kažem, političkih stavova u vezi uređenja države. Dakle, ne mogu proceniti da li je motivacija onih koji sada žestoko napadaju Statut u tome da se pribojavaju da će ta ekonomska autonomija dovesti do manjeg uticaja centrale na dešavanja u Vojvodini, ili da je reč stvarno o tome da taj koncept 19. veka preovladava u njihovim glavama. B92: Da li pitanje Statuta Vojvodine može da postane problem vladajuće koalicije koji može da dovede do razlaza? Da li može na taj nivo problema da se podigne? Korhec: Opasnost postoji, opasnost svakako postoji, jer ako ova vladajuća koalicija opstane, ona mora u ovom mandatu da taj položaj Vojvodine definiše. Jednostavno, to nameće Ustav, dakle, ako se to ne dogodi, ako se to na neki način želi odužiti, onda na taj način imamo tu krizu ustavnog poretka, a svaka kriza ustavnog poretka je jednostavno nešto što ugrožava funkcionisanje države i vladajuće koalicije. Samo da vam spomenem neke stvari koje se uopšte gube iz vida u toj nekoj raspravi. Svako govori o ustavnosti Statuta Vojvodine, a niko ne govori o tome da imamo jedno potpuno protivustavno stanje u kome odredba Ustava prema kome Vojvodina ima svoju sopstvenu imovinu, definisana zakonom, ili da Vojvodina ima svoje izvorne prihode, nije jednostavno u praksi realizovana. Dakle, republički zakonodavac krši već od 31. decembra Ustav Srbije u pogledu nedonošenja ovih zakona. Dakle, izgleda da se Ustav veoma selektivno želi primeniti. Kada je reč o Statutu, o autonomiji Vojvodine, onda Ustav ne mora da se primeni, kada je reč o nekim drugim stvarima onda se neprestano pozivamo na Ustav. To je ta selektivna primena prava koja ima duboku tradiciju u Srbiji. B92: Javna rasprava pre donošenja Statuta trajala je svega mesec dana. Da li bi do ovih problema koje sad imamo došlo, do ovakve debate koja je veoma žučna u javnosti, da je, pre usvajanja Statuta Vojvodine, ta rasprava bila duža i da je možda bila transparentnija? Korhec: Ja mislim da ti osnovni razlozi koji koče izglasavanje Statuta u Skupštini Republike Srbije ne bi mogli biti otklonjeni na taj način. Dakle, mi bismo mogli u jednoj stručnijoj široj raspravi eventualno da izbalansiramo nekoliko članova koji se sad pojavljuju kao razlog sporenja oko Statuta, da menjamo ili da uskladimo. To nije sporno, ali ništa ne bismo promenili u odnosu na ono što sam vam rekao kao ključni razlog sporenja oko Statuta, dakle, koncepcija Srbije kao države, ništa tu ne bi moglo da se pomogne, jer zapravo taj sukob proizilazi iz različitog viđenja Srbije i različitog viđenja vladavine prava. Dakle, mi smatramo da ako je nešto zapisano u Ustavu da se to mora primeniti, drugi misle da treba primeniti samo onda ako njima to odgovara. E, sad, to je ogromna koncepcijska razlika oko poimanja prava, poimanja Ustava, i u tom pogledu ništa ne bi pomoglo ako bismo držali još pet stručnih debata, jer zapravo eventualno bi onda bili neki drugi članovi osporeni u samom Statutu, a ne oni koji sad predstavljaju neki šlager. B92: Možda da su ova putovanja gospodina Egerešija i gospođe Đukić organizovana tada, predstavljanje Statuta po Srbiji, što sad neki nazivaju putujućim cirkusom? Korhec: Sigurno da bi to otežalo da opozicija mobiliše političku javnost u Srbiji u pravcu napada na Statut, ali kažem, ni to ne bi moglo da spreči da se na ovoj temi suprotstave dve Srbije. Jedna Srbija koja je vezana za koncept, memorandumski koncept Srbije i druga Srbija koja želi jednu modernu evropsku viziju srpske države da ostvari. B92: Koliko je ljudi učestvovalo u pisanju Statuta? Korhec: Znate, jako je to teško odrediti. Ono što je sigurno, i malo se o tome govori u javnosti, da je neka radna verzija ovog Statuta prvi put pripremljena 2006. godine, kada je donet novi Ustav Republike Srbije, za vreme prethodnog mandata vojvođanske Skupštine. Naša koalicija je bila veoma slična u tom sazivu, jer u Vojvodini te evropski orijentisane snage imaju kontinuitet vlasti, evo, već u trećem izbornom mandatu. I onda se to pitanje stavilo na stranu, jer je Ustavni zakon ograničio mogućnost donošenja novog Statuta tek novoizabranom sazivu pokrajinske Skupštine. Šta je namera bila, možda da se promeni taj sastav, pa da se dođe do nekih drugih rešenja. E, kad smo mi ponovo dobili izbore, konstituisali novu pokrajinsku vlast, onda smo uzeli one radne verzije dokle smo stigli ranije i onda je započet novi rad. Ja kao profesor ustavnog prava i kao pokrajinski sekretar u trećem mandatu za propise i upravu, normalno da sam imao neku koordinatornu i važnu ulogu u tom procesu, ali su učestvovale i poslaničke grupe i članovi Izvršnog veća, pa na kraju krajeva, mnoga rešenja koja su sada sadržana u samom Statutu su rezultat javne rasprave. Mi smo iz javne rasprave više desetina manje važnih ili važnih rešenja ugradili u sam Statut. Znate, tu ima puno autora, ali ako želimo da kažemo, aktivno je na radu na Statutu učestvovalo najmanje 6-7 ljudi. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Korhec: Hvala na prilici. B92: Čuli ste gospodina Tamaša Korheca, pokrajinskog sekretara za upravu i propise i „Kažiprst“ B 92 koji su radili Marko Gojgić i Danica Vučenić. Prijatno |
10:11
10
FEB
2009
| 0 | 0 | 485 | 0 |
Maloumni |
| „...ničije pravo nije da blokira Narodnu skupštinu, da pravi od unutarpartijskog problema državni problem i zapravo smo mi imali pod nekom maskom promocije prava jednu zloupotrebu prava...treba razlikovati pravo da se razgovara o različitim temama od prava da se blokira rad Skupštine i da građani stvarno mesecima slušaju o nečijim ljubavnicama, kućama i mandatima... ... radi se o jednom izuzetno ponižavajućem odnosu prema građanima Vojvodine, zbog toga što se očigledno njihovi legitimni predstavnici ocenjuju kao ljudi koji su nesposobni da rade svoj posao... kao neki zaista maloumni rođaci kojima, eto, treba pustiti malo da se zaigraju, ali tog momenta kada to njihovim starateljima, u ovom slučaju u Beogradu, ne odgovara, onda da se potpuno menja neka priča... čak se ne radi ni o kakvom otporu nego prosto o nezainteresovanosti ljudi koji sede u Beogradu, i suštinskog nerazumevanja problema i potrebe građana Vojvodine za jednim takvim aktom...Izgleda se opet radi o nekakvoj unutarstranačkoj... predmetu unutarstranačkog dogovora...dogovori su u pitanju, a oni se ne smeju voditi unutar stranke, jer i nije Autonomna pokrajina Vojvodina unutarstranačka stvar u Demokratskoj stranci. To je pitanje svih građana Autonomne pokrajine.“ |
| Gošća: Aleksandra Jerkov, zamenica šefa poslaničkog kluba Za evropsku Srbiju i funkcionerka Lige socijaldemokrata Vojvodine Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Vladajuće partije pripremaju izmenu Poslovnika Skupštine Srbije i žele da u parlament uvedu red i da ga učine efikasnijim. To je u nakraćem obrazloženje pod kojim će se danas pred poslanicima na vanrednom zasedanju naći izmene Poslovnika. I dok vlast funkcionalnost i uvođenje reda vidi kao prioritet u radu parlamenta, opozicija tvrdi da će nove odredbe Poslovnika ukinuti demokratiju i uskratiti parlamentarnu debatu. Mesecima je parlament pod budnim okom javnosti kao prvi na rang listi neomiljenih institucija. Tako se u javnosti doživljava i zahtev poslanika da rade samo kada su kamere uključene, za šta RTS od juče traži novac, pa ispada da pored pretplate treba da finansiramo i prenose. Pored Skupštine i njenog Poslovnika i TV prenosa i zarada članova u Republičkoj izbornoj komisiji, druga tema koja otvara politički problem, ne samo na relaciji opozicija - vlast, već naprotiv, i u vladajućoj koaliciji jeste Statut Vojvodine, pre četiri meseca usvojen u vojvođanskoj Skupštini. A u „Kažiprstu“ je zamenica šefa poslaničkog kluba Za evropsku Srbiju Aleksandra Jerkov. Dobro jutro, Aleksandra, hvala što ste ovde. Poslanicima je već zvanično upućen predlog izmena Poslovnika. Šta je suština tih izmena o kojima će danas odlučivati poslanici? Aleksandra Jerkov: Pre svega treba reći da je ovo jedno prelazno rešenje, zapravo da ovo nije krajnji cilj, pošto radna grupa koja se bavi izmenama Poslovnika, odnosno donošenjem novog Poslovnika, i dalje radi i u njoj se nalaze predstavnici svih poslaničkih grupa i čak svih stranaka koji su u Skupštini Srbije, bez obzira na to da li te stranke imaju svoju poslaničku grupu ili ne. I ona je otvorena, dakle, za sve stranke. Tako da, u nemogućnosti da se dođe do nekog dogovora, to zaista traje već, još iz prošlog saziva saziva, manje-više su ostali isti poslanici, s obzirom na to da je taj saziv trajao prilično kratko, je donešeno kao neko prelazno rešenje. Radi se, dakle, o izmenama i dopunama Poslovnika, a ne o novom Poslovniku. Ono što je zapravo ključno u ovom predlogu koji će se danas naći pred poslanicima, to je da su tih nekoliko članova koji su se pokazivali u proteklom periodu kao najproblematičniji, da tako kažem, će biti na neki način promenjeni. Suština promene se odnosi zapravo na to, pošto je naravno ta čuvena povreda Poslovnika bila ono što je najviše kočilo, odnosno mi smo bili svedoci toga da poslanici pod maskom toga da reklamiraju povredu Poslovnika zapravo zloupotrebljavaju Poslovnik, tako da se ograničilo njihovo pravo da se javljaju po istoj stvari samo jedanput. I svelo se na to da kada se govori o povredi Poslovnika da se mora govoriti o povredi Poslovnika koja je učinjena na sednici Narodne skupštine Republike Srbije, neposredno nakon toga što je povreda Poslovnika učinjena. B92: Biće skraćeno vreme za debatovanje o zakonima i o amandmanima. Aleksandra Jerkov: Samo da završim oko povrede Poslovnika. Dakle, ne može se više javljati pod okriljem povrede Poslovnika, a da se priča o tome šta je neko pročitao u jučerašnjim novinama, šta je... da li je njegova baba ne znam gde mogla da dobije protezu, pa je zbog toga zdravstveni sistem loš. Nego se radi, dakle, o povredama koje su nastale konkretno na sednici ili... i naravno, ukoliko se pokaže da narodni poslanik zloupotrebljava to svoje pravo, predsednik ima pravo da mu izrekne neku meru. Što se tiče drugih povreda, one se svode upravo na to vreme rasprave o pojedinostima i to je jedno mesto gde je Liga imala zamerku, zbog toga što je vreme za raspravu o pojedinostima jednako vremenu za raspravu u načelu, što znači da je tu izgubljena ta jedna dobra praksa koju je Skupština Srbije imala, a to je da bar u jednom segmentu male i velike stranke, male i velike poslaničke grupe budu jednake, što ovde neće biti. B92: E, sad, hoćete li vi glasati za ove promene, hoće li se Liga saglasiti s njima, da li ih podržavate vi kao predstavnica svoje stranke? Aleksandra Jerkov: Slažemo se zbog toga što te ocene koje dolaze da on uskraćuje nekome prava nisu istinite, zbog toga što ničije pravo nije da blokira Narodnu skupštinu, da pravi od unutarpartijskog problema državni problem i zapravo smo mi imali pod nekom maskom promocije prava jednu zloupotrebu prava. Tako da u tome Poslovnik, ove predložene izmene jesu dobre. B92: Međutim, koliko na ovaj način vladajuća većina administrativnim merama pokušava da nadomesti nesposobnost da upravlja Skupštinom, jer postoji već 13 članova sadašnjeg Poslovnika, na osnovu kojih može da se kažnjava svako ko zloupotrebljava govornicu? Aleksandra Jerkov: Ti članovi ostaju isti, oni su... B92: Ali oni se očigledno nisu koristili. Aleksandra Jerkov: Jeste, ja sam to stalno i govorila, ni ovaj sadašnji Poslovnik nije loš, ni ovaj sadašnji Poslovnik nije dozvoljavao ovakvo ponašanje nekih poslaničkih grupa... B92: Zašto je to tolerisano? Aleksandra Jerkov: Očigledno nije postojala volja da se on primenjuje. Ukoliko će ovo biti, eto, neka prekretnica, pa da počne da se primenjuje Poslovnik, mislim da to nije loše. Ima ta jedna priča kad su pitanja evropske integracije, doduše, Hrvatska kada je bila negde u ovom periodu recimo u tom procesu evropskih integracija kao mi što smo, pa je došla jedna delegacija Evropske komisije i onda je njihov ministar za evropske integracije govorio njima kakve oni sve procedure imaju, koje su zakone doneli, koji su u pripremi, i on je rekao - dobro, ali to mene ne interesuje, nas interesuju tri stvari - primena, primena i primena. I on je rekao tada da u tom slučaju on može da kaže da dve od te stvari veoma uspešno primenjuju. Tako da mislim da kada dođemo do toga da ga primenjujemo, neće biti loš, zbog toga što i postoje druge mere, ove administrativne mere su stvarno krajnja instanca. B92: Međutim, opozicija misli da se ukida pravo na parlamentarnu debatu, koliko razumem, dva puta nedeljno mogu da govore, utorkom i četvrtkom, o stvarima koje se ne odnose na dnevni red, dakle, da ukažu na probleme u društvu, u politici, i da kažu... pa, čak i o babama i protezama u tih sat vremena mogu da pričaju. Ali oni misle da im ukidate pravo na debatu i da ukidate demokratiju. Aleksandra Jerkov: Suština parlamentarne debate jeste debata o zakonima i samim tim što će biti dva dana u kojima će moći da se priča, nadam se ne o ljubavnicama, nečijim bazenima i ne znam čemu, nego zaista o problemima u društvu. I to je u poređenju sa nekim drugim parlamentima veoma tolerantno, međutim, postoji potreba naravno. Opozicija je nažalost pokazala u prethodnom periodu da je Skupština uvek ono mesto gde se slove svi problemi društva, od problema u nekim lokalnim skupštinama, pa do zaista problema koji jesu državni. Sve se to reflektuje u Skupštini, naravno zbog toga što opozicija u tome vidi svoju priliku da se promoviše. Međutim, radi se o tome... B92: Što je prirodno. Aleksandra Jerkov: Naravno, i to jeste pravo opozicije, međutim, treba razlikovati pravo da se razgovara o različitim temama od prava da se blokira rad Skupštine i da građani stvarno mesecima slušaju o nečijim ljubavnicama, kućama i mandatima. B92: Dobro. Međutim, zašto vladajuća većina dopušta da se blokira Skupština na taj način i ne primenjuje odredbe od 101. do 113. člana koje mogu da reše problem blokade, opstrukcije, pričanja za govornicom, zloupotrebu te govornice itd.? Aleksandra Jerkov: Sadašnji Poslovnik je imao taj član 100 koji je dosta nesrećno regulisao pravo poslanika da reklamira povredu Poslovnika, gde nije bilo ograničenja. Tako da formalno-pravno nije se mogao neko recimo kazniti ako izlazi 15 puta za govornicu, van vremena govori o nečemu što je van dnevnog reda. Ovo sad, recimo, konkretno ta promena člana 100 to omogućava, tako da... B92: Ali šta pokazuje,. po vašem mišljenju, činjenica da neko govornicu zloupotrebljava ili koristi 15 puta zaredom da bi pričao iste stvari? Šta je smisao toga? Aleksandra Jerkov: Zavisi i od stvari o kojoj se govori. Ukoliko se radi o nečemu zbog čega poslanik koji to radi smatra da ne može da obavlja svoju poslaničku dužnost, zbog čega smatra da Skupština mora da reaguje zbog nečega, onda bi to čak moglo biti opravdano. Međutim, i to ima svoju meru, dakle, sve što prelazi u blokadu nije opravdano i sve što prelazi u blokadu ne može biti način rada u Skupštini. B92: Međutim, koliko će pokušaj vladajuće većine da sada, kako kažete, učinite parlament funkcionalnim, rešiti suštinu problema u Skupštini, a to je da su sporni mandati, da se oni tumače ad hok, od situacije do situacije itd.? Dakle, koliko će ovaj Poslovnik pomoći? Aleksandra Jerkov: Problem sa mandatima potiče iz Ustava, ne iz Narodne skupštine Republike Srbije, niti iko u Narodnoj skupštini Republike Srbije poslanicima Srpske napredne stranke može da oduzme mandate. To je prosto jedna činjenica i bez obzira na to ko šta misli. Recimo, stav Lige socijaldemokrata Vojvodine jeste da ti mandati pripadaju Srpskoj radikalnoj stranci. Mi smo u svakoj lokalnoj samoupravi, gde god su postojale ostavke, glasali za to da one budu aktivirane i da mandati pripadnu Srpskoj radikalnoj stranci. Međutim, bez obzira na to ko šta misli o toj situaciji, to ne daje Srpskoj radikalnoj stranci za pravo da blokira rad Narodne skupštine. Tako da, suština se mora rešiti na nekom drugom mestu, problem i ne potiče iz Narodne skupštine Republike Srbije, a ovaj Poslovnik će nam pomoći na taj način da bar, eto, sprečimo poslanike Srpske radikalne stranke ili sve druge poslanike koji vrše opstrukciju, da to rade bez obzira na to koji su razlozi. Zbog toga što jako treba razlikovati pravo opozicije da ukazuje na probleme koji su bitni u društvu.... B92: Pa, i pravo da vrše opstrukciju... Aleksandra Jerkov: Jedno je opstrukcija, drugo je blokada Skupštine, u tome je zapravo osnovna nesuglasica... B92: Koliko vama kao predstavnici partije koja se zalagala za demokratizaciju svih prethodnih godina od devedesetih naovamo, predstavlja problem u ovom trenutku što ćete doneti izmene Poslovnika sa kojima se neće saglasiti cela opozicija u Skupštini, a treba da postupa po njemu? Skupština nije isto što i izborna kampanja, vi svi radite u toj Skupštini. Aleksandra Jerkov: Naravno. B92: Ove izmene Poslovnika su volja vladajuće većine par ekselans. Aleksandra Jerkov: Radi se o tome da je vladajuća koalicija i konkretno i u prošlom sazivu, kada smo mi bili u opoziciji, kada je Liga socijaldemokrata Vojvodine bila u opoziciji, i u ovom sazivu učinila sve da stupi u kontakt, da dođe do nekakvog dogovora sa predstavnicima opozicije. Međutim, ako vi imate sa jedne strane nekoga ko uopšte ne želi da razgovara, ili ako to radi, radi to na takav način da do dogovora ne može doći, onda je pitanje koliko možete da insistirate na dogovoru ukoliko jasno do njega nikada neće doći. B92: Šta je konkretno Liga uradila konkretno da u Skupštini razgovara o ovim stvarima? Aleksandra Jerkov: U ovom sazivu? B92: Sada, evo, o ovome. Aleksandra Jerkov: Naši predstavnici su učestvovali u ovim dogovorima oko izmena i promena Poslovnika, učestvujemo već dve godine u toj radnoj grupi koju vodi Boško Ristić i koja radi, eto, i u prošlom sazivu i u ovom. I imali smo čak kada je prva verzija ovoga poslata, imali smo neke zamerke koje smo dostavili vladajućoj koaliciji.. koje smo dostavili zapravo Nenadu Konstantinoviću koji ovaj posao vodi. Tako da mi smo konstruktivno i aktivno učestvovali u tome i što se nas tiče nije bilo nikakvih otpora da neke naše sugestije budu usvojene, kako u ovom sazivu, tako i u prošlom, eto, kada smo bili najmanja poslanička grupa u opoziciji. B92: Koliki značaj, po vašem sudu, imaju izmene Poslovnika, ako cela opozicija glasa protiv njihovog usvajanja u parlamentu? Aleksandra Jerkov: Imaju zbog toga što, bez obzira na to recimo, i u parlamentu opozicija glasa protiv zakona, pa oni opet imaju obavezujuću.... B92: Dobro, ali Poslovnik je drugačiji.... Aleksandra Jerkov: To je jedan naš, kako da kažem, unutrašnji zakon, tako da mislim da ukoliko se bude primenjivao i ukoliko oni koji ga ne budu poštovali budu snosili posledice toga da će onda imati smisao. B92: Ukoliko oni snose posledice? Aleksandra Jerkov: Ne, ukoliko ga budu poštovali nakon toga što snose posledice, ukoliko budu samo snosili posledice neće imati smisla. B92: Ako budete sutra u opoziciji, je l' biste glasali za izmenu ovog što sad predlažete kao vlast? Aleksandra Jerkov: Ne, ovo uvodi jedan red u rad Skupštine... B92: A koji red koji do sada nije bio, sem toga da oni mogu da se javljaju po Poslovniku koji je opet donet? Aleksandra Jerkov: Ovaj Poslovnik sadašnji, što se tiče Lige, najveća zamerka nije u tome što je on suviše slobodan ili ne znam već kako je bilo.... B92: Prošla opozicija misli da je i on restriktivan. Aleksandra Jerkov: Jeste, ovaj Poslovnik sadašnji, njegov osnovni problem je što je on nejasan, on je zaista... toliko se može tumačiti na različitih načina i ti članovi 225 i 226 koji su mislim svim građanima verovatno do ovde došli i ne znam kako to sad sve izgleda ljudima. Mislim da je zapravo njegova najveća mana bila ta što je prvo na nekoliko mesta bio u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije, ovim novim, i što je mogao se tumačiti zaista na nebrojen broj različitih načina, što je naravno dovelo do toga da proizvede takav haos u radu Skupštine. Tako da je najveći kvalitet zapravo ovog novog predloga što on otklanja te nejasnoće koje su postojale u ovom prethodnom. B92: Kako biste kao poslanica objasnili činjenicu da narodni poslanici traže od RTS-a da krši zakon koji su sami poslanici usvojili, kada je reč o prenosima Skupštine? Aleksandra Jerkov: Mislim da je to sad dvojako, ovaj neki problem. Prvi je u tome što je zaista jedna od tekovina te demokratske borbe iz 2000. godine upravo taj prenos Skupština i pravilo je i u drugim nekim zemljama da građani imaju pravo da budu informisani šta to njihovi izabrani predstavnici rade. B92: Niko ne spori pravo građanima da budu informisani. Aleksandra Jerkov: Naravno, sad, tu je zapravo to gde nastaje... šta znači informisati građane. Naravno da nisu svi građani zainteresovani u istoj meri, neko želi da gleda rasprave, neko želi samo da zna kako je koji poslanik glasao, neko želi da vidi samo uveče na vestima koji su bili neki najzanimljiviji momenti rasprave. U svakom slučaju, stav Lige jeste da oni građani koji žele da budu informisani u Skupštini imaju pravo to da rade. Međutim, ono što treba reći, da je sada došlo do jednog toka u ovoj radnoj grupi čiji sam inače član, koja je napravljena da bi se iznašlo rešenje za ovaj problem prenosa, direktnog prenosa sednica, došlo do jednog skretanja rasprave sa pravog toka. I zbog toga recimo... B92: Kakvog skretanja? Aleksandra Jerkov: Prvo, treba reći da se ceo rad radne grupe bazira na predlogu koji je dala Radio-televizija Srbije, što je sa jedne strane ponižavajuće za Skupštinu. B92: Govorite o plaćanju? Aleksandra Jerkov: Ne samo za plaćanje, nego je došao jedan dopis svim članovima radne grupe u kom stoje predlozi RTS-a da se nađe rešenje za ovu situaciju, koji su, blago rečeno, neprihvatljivi zbog toga što se naravno govori o velikoj društvenoj ulozi koju Radio-televizija Srbije ima. Gospodin Tijanić dostavlja veoma precizno troškove koje RTS ima da bi prenosio sednice Narodne skupštine, marketinške gubitke... B92: Zapravo svi građani imaju te troškove, ne... Aleksandra Jerkov:... dok u isto vreme recimo, troškovi RTS-a po drugim pitanjima ostaju tajna, jer i dalje ni građani, ni narodni poslanici ne znaju na šta se troše pare građana. Sve u svemu, ovde je veoma detaljno obrazloženo koliko RTS koštaju ti prenosi, i naravno, o marketinškim gubicima, gde je pretplata pre svega uvedena baš zbog toga da RTS ne bi zavisio od tih marketinških dobitaka. I onda se u jednom prilično arogantnom tonu navode zasluge RTS-a za razumevanje, bože moj, za hir, maltene hir poslanika da ti prenosi postoje... B92: A kako biste vi nazvali činjenicu da poslanici neće da rade ako nisu uključene kamere, ako ne hirom? Kako se to zove? Aleksandra Jerkov: Mislim da opet imamo dve krajnosti, jedna krajnost je ta da treba prenose potpuno isključiti, a druga je opet ta da poslanici ne žele da rade ukoliko u svakom momentu neće biti.... I tu treba naći jednu sredinu, mislim da te jednočasovne emisije nisu rešenje, pošto je i to jedan od predloga, zbog toga što se postavlja pitanje ko će to odlučiti šta u te emisije ide. U tom predlogu RTS-a recimo se navodi da urednici tih emisija treba da budu predstavnici poslaničkih grupa, kao da predstavnici poslaničkih grupa kao pa mogu da uređuju nekakve emisije, kao da su oni televizijski urednici ili bilo šta. Tako da je čitav taj predlog na kom se, nažalost, baziraju pregovori pisan u jednom arogantnom tonu, podsmešljivom tonu i bez prave želje da do rešenja zapravo dođe i da bilo kakav dogovor... B92: Moram da podsetim, RTS nema ni obavezu, po zakonu on nema obavezu da prenosi zasedanja skupštine. Aleksandra Jerkov: A Skupština opet nije izašla sa svojim predlozima nego čeka da RTS ponudi rešenja, što je problematično. B92: Šta je onda ovo što je juče dogovoreno, da će do oktobra ići prenosi i da će se od oktobra rešavati? Aleksandra Jerkov: Problem se između ostalog sastoji u tome što RTS predlaže da stvaranje tog kanala parlamentarnog posebnog finansira Skupština, koja naravno zbog toga što nema ni svoj budžet, zbog toga što nema zakona o Skupštini, što je još jedna tema za potpuno novu emisiju, nema sredstava za otvaranje takvog kanala. U predlogu je između ostalog bilo da do tada se odlučuje koje su sednice bitne, pa za one koje se odluče da su bitne Skupština plaća komercijalne troškove prenosa i gubitke marketinške opet koje RTS ima... B92: Da li je to ta suma koja se pominje od 600 i nešto evra po satu? Aleksandra Jerkov: Jeste, i marketinške gubitke projektovane koje RTS ima, što je opet sasvim... mislim da pokazuje jasnu nameru sa strane Aleksandra Tijanića da do dogovora uopšte ne dođe. Tako da, dok god se budu vodili na toj bazi, na toj osnovi dogovori mislim da nema smisla u njima učestvovati, zbog toga što.... B92: Šta ostaje onda, šta je zapravo dogovoreno? Danas ima prenosa Skupštine, znači, do daljeg će ti prenosi ići. Aleksandra Jerkov: Dok se ne nađe rešenje, ali ja se plašim da se na ovim osnovama rešenje neće ni naći. B92: A šta je stav Lige, da moraju kamere biti uključene 24 sata u parlamentu ili nešto drugo? Aleksandra Jerkov: Jeste, stav je da TV prenosa bude. B92: I da Skupština ne treba da radi ako nema TV prenosa? Aleksandra Jerkov: Ne, to nije, mi pristajemo i na odložene prenose i na tako nešto, ali da oni građani koji žele da budu informisani o tome šta se u svakom trenutku dešava u Skupštini, treba da imaju to pravo. Ali ne idemo toliko daleko da ne želimo da radimo ukoliko nije u prajmtajm terminu ili bilo šta drugo, čak su i odloženi prenosi za Ligu rešenje i odloženi prenosi su naravno prenosi, tako da... Mi smo jedino protiv bilo kakvog cenzurisanja i bilo kakvog pravljenja nekog skupštinskog pregleda ili bilo čega drugog. B92: Mislite da bi RTS cenzurisao? U čiju korist? Aleksandra Jerkov: Ne, mislim... naravno, RTS kao uopšte televizija čijeg direktora postavlja vladajuća koalicija i stranke vladajuće koalicije, naravno da bi bio... Ne, opet, ne radi se o tome da li smo mi tu... stvar principa, mislim, danas... menja se situacija, ali opet, nevezano za Ligu socijaldemokrata Vojvodine verovatno ti prenosi.. ne prenosi, nego ti pregledi skupštinski ne bi bili objektivni, pogotovo sa višegodišnjim iskustvom koje građani imaju sa RTS-om i sramnom ulogom koju je on odigrao svojevremeno. B92: A u čiju korist bi bili ti pregledi? Aleksandra Jerkov: Ne bi bili u korist objektivnog informisanja... B92: Vi unapred sumnjate? Aleksandra Jerkov:... i ne bi bili u korist građana... B92: Zašto unapred sumnjate? Aleksandra Jerkov: Zbog toga što.. ja ne znam, evo, recimo predlog da tu emisiju uređuju predstavnici poslaničkih grupa je besmislen, zbog toga što je to prosto nemoguće. A onda, ako ne bi uređivali predstavnici poslaničkih grupa, ko bi uređivao, ko bi bio taj koji bi birao šta će da uđe, šta neće da uđe u taj pregled, šta je bitno, šta nije bitno? Tako da je prosto to rešenje za nas neprihvatljivo, ali odloženi prenosi, neki drugačiji vidovi jesu... B92: Da li je potpuno odbačena ideja da se RTS-u plaćaju prenosi ili je ta ideja i dalje u opticaju? Aleksandra Jerkov: Skupština nema sredstava da plaća, tako da ta ideja, barem do rebalansa budžeta ili bilo čega ni ne može da bude u opticaju. B92: A da li biste vi kao narodni poslanik pristali da Vlada odvaja dodatna sredstva, neću krizu da pominjem, u bilo kojoj situaciji, građana koji će dodatno da finansiraju sada prenos? Mislite li da je to u redu? Aleksandra Jerkov: Ne, osim toga što nije moguće, nije ni prihvatljivo. Međutim, treba videti na šta se troši novac građana već koji odlazi na pretplatu, tako da bi iz tog recimo nekog fonda moglo da se nađe para za to. Ali svako dodatno opterećivanje građana ne bi bilo rešenje. B92: I vi ne biste podržali to kao stranka koja učestvuje u tome? Aleksandra Jerkov: Ne, ne. B92: Tih 600 evra na sat vremena? Aleksandra Jerkov: Ne bih, ne. B92: Dobro. Posebnu polemiku u javnosti izaziva Statut Vojvodine. Da li ste saglasni sa ocenom gospodina Pastora da će Statut doživeti fijasko? On je juče optužio Demokratsku stranku za to. Aleksandra Jerkov: Da li će Statut doživeti fijasko ili ne to je pitanje vremena, treba videti, međutim, ono što je gospodin Pastor izuzetno dobro rekao to je da se radi o jednom izuzetno ponižavajućem odnosu prema građanima Vojvodine, zbog toga što se očigledno njihovi legitimni predstavnici ocenjuju kao ljudi koji su nesposobni da rade svoj posao. Kako je on rekao, maloumni, kao neki zaista maloumni rođaci kojima, eto, treba pustiti malo da se zaigraju, ali tog momenta kada to njihovim starateljima, u ovom slučaju u Beogradu, ne odgovara, onda da se potpuno menja neka priča. B92: Da li dobro razumem da vi pričate o demokratama? O njihovom odnosu prema građanima Vojvodine? Aleksandra Jerkov: Nije samo Demokratska stranka u pitanju, u pitanju je i Socijalistička partija Srbije i G17 plus, čiji su poslanici u Skupštini Vojvodine isto tako glasali za Statut, protiv kog odjednom njihove gazde u Beogradu imaju nešto protiv. Tako da, mislim da to samo nažalost potvrđuje onu staru priču koju je Liga i govorila na pokrajinskim izborima, da se nažalost, uvek do sada pokazalo da stranke iz Beograda kad god dođe do neke ključne situacije više gledaju partijsku centralu u Beogradu nego birače u Vojvodini, što zapravo pokazuje da zaista samo one stranke koje beskompromisno mogu da se bore za autonomiju Vojvodine jesu stranke iz Vojvodine. Mi smo imali slučaj sa Ustavom Srbije, kada je Bojan Pajtić, konkretno, koji je i tada bio vojvođanski premijer, dva dana, do pre pojavljivanja onog predloga Ustava Srbije govorio kako je neprihvatljivo sve što se kasnije našlo u tom predlogu, da bi tog momenta kada se pojavio predlog promenio priču i počeo da hvali predlog Ustava kao nešto što je najbolje, najkorisnije za Vojvodinu. Nadamo se da to sada neće biti slučaj i da ovoga puta Demokratska stranka, pre svega kao stožer i pokrajinske vlasti i republičke, neće odustati od interesa građana Vojvodine. B92: Međutim, uprkos ovoj vašoj tvrdnji, u javnosti se pominje mogućnost izmena nekih odredaba tog Statuta. Da li znate konkretno o čemu se radi i ko bi to menjao? Aleksandra Jerkov: Prvo, da, to je zapravo... dva su pitanja, prvo je o čemu se radi, drugo, uopšte načina na koji to može da se uradi, zbog toga što se taj Statut nalazi u skupštinskoj proceduri. Dakle, postoje dve mogućnosti, prva je ili da Skupština Vojvodine povuče Statut iz procedure i da ga izmeni, a druga je da on dođe na planiranu sednicu Skupštine Srbije, da Skupština Srbije odbije da ga vrati na usvajanje vojvođanskoj Skupštini. Međutim, oba ta scenarija izazivaju brojne probleme, zbog toga što recimo Ustavnim zakonom uopšte nije predviđeno šta se dešava u slučaju da se tako nešto desi, zbog toga što jedino što je bilo određeno, što je opet još jedan dokaz bahatosti ustavopisca prema celokupnoj pokrajinskoj administraciji, jedino što je bilo zacrtano, to je bilo da Skupština Vojvodine u roku od tri meseca treba da usvoji predlog Statuta. Šta se dalje dešava ustavopisce nije uopšte interesovalo, tako da dolazimo u problem koji potiče naravno iz Ustava Republike Srbije, u kom ne znamo šta se dešava. Druga nepoznanica je kakve su promene, u čemu se sastoje, zašto promene. To je sve nešto što ostaje i građanima i drugim akterima u politici... B92: A da li je vama iko rekao iz Demokratske stranke u Novom Sadu ili u vašoj poslaničkoj grupi, da li ste razgovarali o tome koje su to sporne odredbe? Aleksandra Jerkov: U poslaničkoj grupi Za evropsku Srbiju se uopšte o Statutu ne govori, što je opet još jedna od možda ilustracija odnosa tog beogradskog... B92: Čak ni neformalno ne komunicirate o tome? Aleksandra Jerkov: Ne, mislim, što je najgore od svega, mislim da čak se ne radi ni o kakvom otporu nego prosto o nezainteresovanosti ljudi koji sede u Beogradu, i suštinskog nerazumevanja problema i potrebe građana Vojvodine za jednim takvim aktom. Statut, da se razumemo, ako ništa drugo bar predstavlja simbolički jedan početak decentralizacije Srbije. Suštinski on naravno, stav je LSV-a, ne menja mnogo zbog toga što je ograničen Ustavom Republike Srbije, koji je naravno za Vojvodinu loš. Što se tiče toga u Novom Sadu, na zvaničnom nivou pokrajinskog Izvršnog veća, Vlade Republike Srbije, Skupštine Vojvodine, Skupštine Srbije se o tome ne govori, što nas dovodi do novog problema. Izgleda se opet radi o nekakvoj unutarstranačkoj... predmetu unutarstranačkog dogovora, kao što smo imali dogovore za budžet Republike Srbije, kao što sada imamo dogovor oko ovoga. Tako da je ono što je jako važno raditi, to je vratiti raspravu o Statutu, raspravu o zakonu u institucije, a ne ostaviti to na dogovoru Bojana Pajtića, Mirka Cvetkovića ili nekog trećeg. B92: Vi mislite da je sad na njima da se dogovore? Aleksandra Jerkov: S obzirom na to da drugi koalicioni partneri u Pokrajini nisu upućeni u to šta se dešava sa Statutom, očigledno se o njemu raspravlja u Demokratskoj stranci. Ja ne bih išla toliko daleko da tvrdim da je u pitanju neki sukob ili bilo šta, ali dogovori su u pitanju, a oni se ne smeju voditi unutar stranke, jer i nije Autonomna pokrajina Vojvodina unutarstranačka stvar u Demokratskoj stranci. To je pitanje svih građana Autonomne pokrajine. B92: Ukoliko dođe do situacije da taj Statut na neki način bude vraćen poslanicima u Novom Sadu, kako će se Liga ponašati? Aleksandra Jerkov: Zavisi od promena koje se nude, ukoliko promene idu u korist toga da autonomija u Statutu bude šira, mi ćemo... B92: Vi verujete da mogu i takve promene nastati? Aleksandra Jerkov: Mi nemamo apsolutno nikakvu sliku o tome kakve promene su u pitanju. Ukoliko one idu ka većoj autonomiji Vojvodine mi ćemo za njih glasati. Ukoliko idu ka smanjenju, Liga socijaldemokrata Vojvodine ni u pokrajinskoj, ni u republičkoj Skupštini neće glasati za taj Statut i u tom slučaju neka Demokratska stranka traži druge partnere za njegovo usvajanje u republičkoj Skupštini. B92: Da li je za LSV problem to što bi moglo do tehničkih nekih promena da dođe u načinu formulacija, a da suština neće biti izmenjena? Da li je za vas prihvatljiva tehnička redaktura? Aleksandra Jerkov: Ne, zbog toga što bi to značilo da se zaista radi o nečijem hiru u Beogradu koji 120 poslanika u Skupštini Vojvodine tretira kao maloumne, nesposobne ljude koji nisu videli tehničke greške u nekom Statutu. Tako da, promene bi trebalo, što se tiče LSV, ukoliko ih bude, one bi morale biti suštinske i morale bi ići ka povećanju autonomije da bismo mi glasali za Statut u obe Skupštine. B92: Da li znate ko će biti predlagač Zakona o prenosu nadležnosti koji ide uz Statut? Aleksandra Jerkov: Koliko mi je trenutno poznato, ideja je da to bude isto tako Skupština AP Vojvodine. Ukoliko tako bude, nadam se da taj predlog neće završiti kao svi do sada u nečijoj fioci u Skupštini Srbije i da nikada ne dođe na dnevni red. B92: Da li eventualno imate informaciju o tome ko radi na tome, da li isti ljudi koji su potpisali Statut? Aleksandra Jerkov: Isto tako, potpuna je nepoznanica i u pokrajinskoj administraciji i u strankama koje čine većinu i u Skupštini Vojvodine ko to radi. I plašimo se da je opet u pitanju isti onaj princip da se o tako važnim stvarima dogovore unutar stranke. B92: A kako objašnjavate činjenicu da sada taj Statut postaje problem čak i u vladajućoj koaliciji koja je i kreirala Statut? Aleksandra Jerkov: Očigledno je da postoje veoma jaki pritisci i formalni i neformalni i političkih i parapolitičkih nekih snaga, između ostalog, i Srpska pravoslavna crkva se oglasila tim povodom. B92: Dobro, zašto je problem što se oglasila? Zašto se odriče pravo Crkvi da kaže glasno šta misli? Aleksandra Jerkov: Pa, zbog toga što, prvo, država i crkva su prema Ustavu Republike Srbije odvojene tako da uopšte se postavlja pitanje da li bi onda, recimo, Liga socijaldemokrata Vojvodine ili bilo koja druga parlamentarna stranka mogla da se oglasi povodom izbora patrijarha u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili da daje nekakve zamerke na Ustav Srpske pravoslavne crkve... B92: Dobro, ali mediji pišu o izboru patrijarha... Aleksandra Jerkov: U krajnjem, mislim da je kapacitet Srpske pravoslavne crkve da se bavi Statutom Vojvodine jednak kapacitetu bilo koje parlamentarne stranke da se bavi prirodom Svetog Trojstva ili tako nešto. Prosto, postavlja se pitanje i kompetentnosti ljudi koji o tome govore, tako da je problem dvojak. Prvo je uopšte pravo crkve da se time bavi, da se bavi državnim uređenjem Republike Srbije i Statutom Autonomne pokrajine Vojvodine, a drugo je naravno i kvalitet njihovih primedaba... B92: Da li za vas predstavlja problem činjenica da je Crkva glasno izgovorila šta o nečemu misli ili činjenica da vi smatrate da Crkva vrši pritisak na vlast? Šta je za vas problem u stvari? Aleksandra Jerkov: Između ostalog, vrši pritisak na vlast i upliće se u nešto što daleko izlazi iz svega duhovnog koje treba da bude ipak sfera Srpske pravoslavne crkve. B92: I dobro, ti pritisci o kojima govorimo, rekli ste da su politički, parapolitički, se vrše, po vašem sudu, na koga? Na centralu Demokratske stranke, na Pajtića, na Beograd, na socijaliste.? Aleksandra Jerkov: Ako se pogleda ko opet te pritiske vrši, mislim da je to jedna stara ipak ekipa nelustriranih političara iz Srpske akademije nauka, Srpske pravoslavne crkve koja je obično do sada kada se oglašavala tim povodom imala zadatak da prvo podigne tenziju oko nečega oko čega tenzija ne bi trebala da ide... zbog toga prosto Statut AP Vojvodine je ustavna obaveza AP Vojvodine. I da se skrene pažnja sa onih opet bitnih stvari koje možda građane muče i kojim bi se oni zaokupirali inače da nije priča o separatizmu ili bilo čemu drugom. B92: Ukoliko se taj Statut vrati u Vojvodinu, ukoliko se izvrše promene na njemu sa kojima LSV nije saglasna, da li ćete vi samo reći NE i ostati u vladajućoj koaliciji ili ćete imati još neki potez? Aleksandra Jerkov: U vladajućoj koaliciji na republičkom nivou? B92: Mislim generalno. Aleksandra Jerkov: Zavisi naravno od opet promena, ukoliko budu išle ka smanjenju autonomije reći ćemo NE, nećemo glasati za Statut i naravno da ćemo preispitati svoju podršku Vladi koja na taj način tretira Autonomnu pokrajinu Vojvodinu, bez obzira na njen evropski put. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste Aleksandru Jerkov iz Lige socijaldemokrata Vojvodine, zamenicu šefa poslaničkog kluba Za evropsku Srbiju u Skupštini Srbije, i „Kažiprst“ B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić, prijatno. |
10:50
05
FEB
2009
| 0 | 0 | 643 | 0 |
Braća po materi |
| „Crna Gora i Srbija ne komuniciraju kao dvije ozbiljne demokratske države na način kako se to radi u ostatku demokratskog svijeta...Kada je bio gospodin Tadić u Crnoj Gori?...kada je gospodin Cvetković bio u Crnoj Gori?...Ne radi se o inatu...Radi se o neslaganju politika...U Crnoj Gori je na vlasti koalicija koja je demokratska i građanska, u Srbiji...je uz demokratsku strukturu ima i onih koji imaju vrlo kompromitantnu prošlost, koji su koliko do juče bili zlo i naopako ne samo za Srbiju, nego i za čitavu Evropu...ta struktura koči boljitak ili poboljšanje odnosa između Srbije i Crne Gore... primera radi...šta radi Ivica Dačić, potpredsjednik Vlade i ministar spoljnih poslova, insistira na jednom katastrofalnom Zakonu o državljanstvu srpskom ili srbijanskom...u tom Zakonu piše da se državljanstvo dobija bez ikakvih uslova, ma gdje da živite, po nacionalnoj osnovi. To je pod 1, zabranjeno evropskom Konvencijom o državljanstvu...bio zvaničan ili bio nezvaničan, to je razlog zašto do sada nije bilo dogovora. Ako hoćemo da namjerno lutamo, da žmurimo pa obilazimo problem, neka ostane kako je sada, ako hoćemo da rešavamo problem onda moramo polazne osnove učiniti realnim.“ |
| Gost: Miodrag Vuković, šef poslanika DPS-a u Skupštini Crne Gore, član Predsedništva stranke Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Sa dva zvanična mesta smo poslednjih dana čuli da su odnosi Srbije i Crne Gore nikad niži. Premijer Đukanović je rekao - nedopustivo niski. Uprkos takvim ocenama, i dalje nema odgovora kada će ambasador Crne Gore, kao simbol vraćanja odnosa u normalu, biti poslat u Beograd i kako će završiti pregovori o državljanstvu koji su sada blokirani. I beogradski i podgorički analitičari smatraju da se dve vlasti inate i da teraju jedna drugoj inat. Zašto je to tako - razmatraćemo u „Kažiprstu“. Gost je doktor Miodrag Vuković, šef poslanika DPS-a u Skupštini Crne Gore, član Predsedništva stranke. Dobro jutro, hvala što ste došli iz Podgorice u B92. Evo, u poslednjih nekoliko dana čuli smo da su odnosi Srbije i Crne Gore na nedopustivo niskom nivou. To je načelna fraza, a šta je zapravo njena sadržina? Vuković: Jednostavno rečeno, Crna Gora i Srbija ne komuniciraju kao dvije ozbiljne demokratske države na način kako se to radi u ostatku demokratskog svijeta. B92: Šta to znači? Vuković: To znači da su, ajmo da krenemo s vrha, da su kontakti prvih ljudi država Srbije i Crne Gore vrlo rijetki ili ih nema. Kada je bio gospodin Tadić u Crnoj Gori? Kada je Crna Gora proglasila nezavisnost... B92: Kada je gospodin Đukanović bio u Beogradu? Vuković: Pa, i to sam htio da pitam, kada je gospodin Cvetković bio u Crnoj Gori? Na početku mandata, jednog dana da pita nešto... B92: Kad ste otvarali Delta siti. Vuković: Je li tako? B92: Tako. Vuković: I posle toga? Kada ste vi na televiziji B92 ili na vašem radiju objavili da su ministri onako angro iz Crne Gore došli u Srbiju da sa kolegama pregovaraju o stvarima koje su... B92: Ko je odgovoran za to? Vuković: I jedni i drugi. B92: Dakle, i vi i ovi odavde? Vuković: Pa, da. Vi ste u najavi rekli da analitičari govore da se vlasti inate. Ne radi se o inatu. B92: Nego? Vuković: Radi se o neslaganju politika... B92: Kojih politika? Vuković: Jednostavno, zvanične politike u Crnoj Gori i zvanične politike u Srbiji. B92: Dobro, koji je segment? Vuković: Zvanična politika u Crnoj Gori nema primjesa, nema dodataka kao što ima zvanična politika u Srbiji. B92: Kojih dodataka? Vuković: Reći ću vam. U Crnoj Gori je na vlasti koalicija koja je demokratska i građanska, u Srbiji... B92: Koja nije demokratska? Vuković: ... je uz demokratsku strukturu ima i onih koji imaju vrlo kompromitantnu prošlost, koji su koliko do juče bili zlo i naopako ne samo za Srbiju, nego i za čitavu Evropu, pa se toj politici sudilo i u Hagu, sada su... B92: Ja ću vas podsetiti da je DPS bio sledbenik Slobodana Miloševića, ako mislite na to... i da je gospodin Đukanović bio u prijateljskim odnosima... Vuković: Nikada nijesmo bili sljedbenici... B92: Ali zašto to tangira Crnu Goru? To su unutrašnji odnosi u Srbiji, čak i da je to tako. Vuković: Pa, zato što ta struktura koči boljitak ili poboljšanje odnosa između Srbije i Crne Gore. B92: U kom smislu koči? Vuković: Pa, evo, ajmo odmah da preskočimo, pa samo primera radi, na državljanstvo, šta radi Ivica Dačić, potpredsjednik Vlade i ministar spoljnih poslova, insistira na jednom katastrofalnom Zakonu o državljanstvu srpskom ili srbijanskom... B92: Pa, nije Ivica Dačić zakonodavac, on je ministar u Vladi koji mora da... Vuković: On je čovjek koji odlučuje, on je čovjek koji treba da stavi potpis na ugovor između ministra unutrašnjih poslova... B92: Stvar je u tome da čovek ne može da promeni Zakon koji važi u Srbiji, ne može Ivica Dačić da ga menja, to je Zakon. Vuković: A zašto Ivica Dačić, kao čovjek koji treba da implementira taj Zakon kad je Crna Gora u pitanju, u onom dijelu koji se čini dvojnog državljanstva, Ivica Dačić ne kaže u svom parlamentu kao odgovoran ministar - Zakon naš je loš i ne dozvoljava da se dogovorimo sa Crnogorcima, odnosno sa Crnom Gorom oko dvojnog državljanstva, kritikovan je i u Savjetu Evrope. Gospodin Koštunica je dobio po prstima u tom istom Savjetu Evrope i rečeno mu je da mora da mijenja taj Zakon, jer ga je preko noći i inače učinio lošim. Naš predsjednik države je pozvao Savjet Evrope da se interveniše na taj Zakon... B92: Pričaćemo posebno o Zakonu o državljanstvu, odnosno.... Vuković: Hoću da vam kažem, dakle, Ivica Dačić ako ne može da mijenja Zakon, ne mogu ni ja, ne može niko pojedinačno, ali ministar može da predloži... B92: Koliko razumem, Ivica Dačić vam je glavni kamen spoticanja u odnosima? Ne? Vuković: Pogrešno ste me shvatili, može on da se zove Miško Vuković, čovjek koji treba da Zakon učini stvarnošću i ako primjeti da taj Zakon sprečava da ta stvarnost bude dobra, on je u obavezi da predloži zakonodavcu, onome ko proizvodi zakone, Skupštini, da se taj Zakon mjenja. B92: Čekajte, vi pregovarate o dvojnom državljanstvu, odnosno Beograd i Podgorica o tome pregovaraju. Pregovori podrazumevaju ustupke na obe strane, je li tako? Vuković: Ne, ne, nema ustupaka između... B92: Pregovori znače nekakav dogovor, je l'? Vuković: Slušajte, da stvari demistifikujemo, Zakon u Srbiji, Zakon o državljanstvu u Srbiji.... B92: Podrazumeva liberalnu verziju dvojnog državljanstva, što vama ne odgovara. Vuković: To je eufemizam... B92: A šta je problem? Vuković: Suština je što je on katastrofalan, vi kažete liberalan, a ja kažem katastrofalan, jer je... evo, reći ću vam, evropska Konvencija o državljanstvu zabranjuje... B92: Ne, samo je pitanje zašto se Vi bavite Zakonom u Srbiji, šta je Vama u pregovorima konkretno problem? Dakle, koja je to tačka tog Zakona? Vuković: Rešenja u Zakonu, u tom Zakonu piše da se državljanstvo dobija bez ikakvih uslova, ma gdje da živite, po nacionalnoj osnovi. To je pod 1, zabranjeno evropskom Konvencijom o državljanstvu, to nijedan analitičar ni u Srbiji ni u Crnoj Gori... B92: A zašto je iz perspektive Crne Gore problem da vaši građani imaju dvojno državljanstvo? Vuković: Pa, zašto bi Crna Gora bila mimo Evrope, recite mi? B92: Dobro, ali recite mi konkretno zašto vam je to problem, objasnite suštinu tog problema. Vuković: Najjednostavnije, zato što je to mala država i zato što se iz državljanstva, iako se dvojnim državljanstvom ne rešavaju sva pitanja, i to je zabluda koja se potura laičkoj javnosti, što državljanstvo vuče kao javno-pravni odnos, vuče i politička prava. I ako imate rešenje, imamo rešenje u crnogorskom Ustavu, da aktivno i pasivno biračko pravo ima državljanin sa rezidencijalnim uslovom od dvije godine, čini mi se... B92: Hajde da to prevedemo. Vuković: Prevedite, pokušajte... B92: Da vi prevedete, ja ću da pitam, a vi da prevedete. Vuković: Naljutiću slušaoce, znate šta znači preseliti one koji imaju avione i kamione, odnosno ona auta koja imaju prebivališta u Crnoj Gori su kupili auta i ostanu dvije godine, uzmu crnogorsko državljanstvo kao dvojno, kao jedno od dva, za dvije godine će imati pravo da glasaju. B92: I zašto je to vama problem? Vuković: Pa, problem je što nijedne do sada izbore, najiskrenije rečeno... B92: Da li je to problem zbog vlasti DPS-a, ili je zbog nekog drugog? Vuković: Koje vlasti DPS-a? B92: Zbog ugrožavanja, na bilo koji način. Vuković: A šta bi bilo da nema vlasti DPS-a? B92: Nemam ja pojma šta bi bilo. Vuković: Pa, ja ću vam reći, ne bi bilo Crne Gore, evo, vidite koliko prepotentno izjavljujem, zato što se pojednostavljuju stvari. Nije to zbog vlasti DPS-a, to je zbog činjenice da je Crna Gora poslije 150 godina vratila državu, vratila sama sebi pravo da odlučuje o svojim stvarima. B92: Znači, ako državljanstvo protumačimo, da kažem laički da je to neka vrsta administrativne mere, administrativni posao... Vuković: Nemojte laički, to je vrlo ozbiljna stvar... B92: Želite da zaštitite crnogorsku naciju, je l' ? Vuković: Nacija se štiti drugim stvarima, hoćemo da... B92: Između ostalog... Vuković:... nema veze to sa nacijom, hoćemo... možda posredno, hoćemo da imamo takve odnose kad je državljanstvo u pitanju koje imaju sve male zemlje na svijetu, čuvaju se državljanstva. Znate kada možete dobiti državljanstvo San Marina? Evo, koliko ja potcjenjujem svoju Crnu Goru, od 30.000 stanovnika - nikad, nikad, državljanstvo ako niste rođeni u San Marinu. Dakle, nijesu to incidenti, ili recimo da živite 30 godina, morate živjeti u San Marinu 30 godina da dobijete državljanstvo. B92: I hajde, pošto vi niste direktno u pregovorima, ali jeste visoki funkcioner vladajuće partije, sada su ti pregovori o državljanstvu u nekoj vrsti blokade, koliko razumem, je li to tačno? Vuković: Da. B92: Dačić je rekao da bi trebalo možda na viši politički nivo podići te pregovore. Je l' se vi slažete s tim? Vuković: Taman posla da se slažem, znate šta je ta izjava? Nesvjestan dokaz onoga što sam ja rekao maloprije, a to je da Dačić ne radi ono što treba da uradi. On bi da podigne na veći nivo i da sa sebe skine odgovornost, umjesto da konstatuje đe je problem i da taj problem riješi u Skupštini Srbije. B92: Znači, postoji dvostruki problem, pa kako nije? Imaju i vaši građani, srpski građani i građani Srbije problem. Vuković: O čemu govorimo? Govorimo li o zakonima crnogorskim? B92: Ja govorim samo o tome šta je posledica te blokade. Vuković: To je treće pitanje. B92: Zašto je viši nivo problematičan za Crnu Goru? Vuković: Zato što će se ponovo suočiti sa nečim što je nespojivo, sa dva zakona, jedan koji je, koliko god da mi se vjeruje ili se ne vjeruje, koji je evropski i evropski napisan i jedan koji je kontra svih demokratskih standarda Evrope. B92: Zar nemaju visoki, najviši funkcioneri države i autoritet i legitimitet da odluče o nečemu, što možda dva ministra nemaju? Vuković: To je drugo pitanje, to je... sad ste me pitali nešto drugo... B92: Baš sam vas to pitala što sam pitala. Vuković: U prvom slučaju, ja sam to pročitao, Dačić neće da riješi problem, a može da ga riješi i prebacuje na veći nivo. Ja sam to kritikovao, a da li može na većem nivou? Kako ne može, samo da ne ispadne kao ono u našem selu crnogorskom, znate, sastala se partijska organizacija, ušli Rusi u Češku i partijska organizacija je donijela zaključak da Rusi moraju hitno da napuste Češku. Jedan ustane i kaže - a što ako ne napuste, mi ćemo se ponovo sastati. Da ne prebacujemo sa nivoa na nivo, a da problem ostaje neriješen, da, kako vi kažete, ljudi, obični ljudi i dalje ostanu da osjećaju posljedice, a da se mi igramo visoki, niski, mali, veliki funkcioneri, da se igramo neozbiljno sa jednom ozbiljnom stvari. Ja vam kažem... B92: Dobro, ali vi ste visoki funkcioner, sada pričate kao analitičar, sedite u najvišem organu vaše partije. Vuković: Ma, ne samo to, ja sam radio na Zakonu o državljanstvu, ja sam, ako nešto pokušavam da spoznam to je ta oblast ustavnog prava, organizacije države. Ovdje sam više nego siguran, čitao sam komentare analitičara, volim strašno suprotno mišljenje, komentare analitičara iz Srbije i onih koji podržavaju tu ideju - naš je zakon liberalan, Crna Gora... Taman posla, ma, taman posla, on je... B92: Vaš je u stvari liberalan? Vuković: Naš Zakon je normalan zakon i očekujemo da Zakon, da polazne osnove... B92: Ali šta bi za vas bio konkretan pomak iz perspektive Crne Gore? Vuković:Jednostavno, da se mijenja srpski Zakon o državljanstvu, jer je... B92: Do tada znači... Vuković: ... jer se tu traži... naše kolege iz Srbije... B92: Da li je to, da kažem, zvaničan uslov da sednete ponovo za sto? Vuković: Slušajte, bio zvaničan ili bio nezvaničan, to je razlog zašto do sada nije bilo dogovora. Ako hoćemo da namjerno lutamo, da žmurimo pa obilazimo problem, neka ostane kako je sada, ako hoćemo da rešavamo problem onda moramo polazne osnove učiniti realnim. B92: Da li će zvanična Podgorica, da li ćete vi učiniti bilo kakav korak ka deblokadi ovih pregovora, ili je ovo jedini uslov, da srpski parlament promeni zakon i onda ponovo da sednete? Vuković: Znate šta.... B92: To može da potraje. Vuković:... malo je i degutantno i smiješno, sad ćemo sa treće strane da komentarišemo izjavu dotičnog gospodina, da ne bi bilo da ja ovim mislim nešto lično protiv Ivice Dačića, bilo bi previše, inače smo imali neke nesporazume u bliskoj prošlosti. Zakon u Srbiji se mora promjeniti ako se hoće doći do dogovora, a Crna Gora je već reagovala time što... B92: ...Je rekla NE? Vuković: Vi ćete to nazvati izgubila strpljenje, hajde i tako da kažemo, pregovarali smo, obećali smo narodu i Ustavom definisali da će pregovori trajati godinu dana od usvajanja Ustava, pregovori o dvojnom državljanstvu sa svim državama u okruženju, sa Srbijom, Hrvatskom, Bosnom itd. I posle godinu dana će oni, zavisi od međudržavnog ugovora, ili će biti dvojnog državljanstva ili neće. B92: Ali, da li ostaje sad na tome? Podgorica je, kako kažete, izgubila strpljenje, pa sad može ovo da se razvlači. Vuković:Ne, ja sam mislio da ćete vi to reći... B92: Vi ste to rekli, dakle, izgubila strpljenje i sad će to da čeka dok... Vuković: Neće čekati... B92:... dok strpljenje ne dođe ponovo ili...? Vuković: Neće čekati. B92: Da li ćete vi učiniti neki korak, uputiti neku inicijativu zvaničnom Beogradu? Vuković: Ja sam vam rekao da smo već uradili, možemo pročitati danas u novinama da će vrlo brzo da Vlada kaže svoj stav i da stavi tačku na ove pregovore, jer je ovo iscrpljivanje. Da li će ona reći - ajmo još jednu godinu da pregovaramo na višem nivou, ja to ne znam... B92: Tačka na pregovorima dok u Srbiji ne odluče da menjaju Zakon? To je zvaničan stav? Vuković: Da ja odlučujem, da sam u timu koji odlučuje o tome, odnosno predlaže nekome ko donosi konačnu odluku... Znate ko donosi konačnu odluku? Dva parlamenta, to je međudržavni ugovor, ugovor dvije nezavisne države, ja bih ove razgovore završio. Završio bih razgovore i rekao narodu o čemu se radi, ne bih to zamotavao u floskule - liberalan zakon, mi dajemo... B92: Dobro, ali nisu ova dva naroda, ne znam, Latinske Amerike, Australije, koji nemaju zajedničke interese. Na istoj su teritoriji, postoje rodbinske veze takođe... Vuković: Ja mislim da su ovo dva normalna naroda i da ovim narodima ne trebaju podvale tipa, nekad smo to zvali dva oka u glavi, tri, ne znam čega, četiri... B92: Jeste li i vi tako zvali? Vuković: Ja, koliko se sjećam, nikad to preko usta nisam prebacio, ali sam bio... bio sam Jugosloven, ali kada su te zajednice, državne zajednice izgubile demokratski kapacitet ja sam ostao vezan za svoju državu. B92: Dobro, i kada će vlade odlučiti, da li možete da nam kažete, da li znate? Vuković: Ne znam, samo, pročitao sam kao i vi, dolazeći u Beograd, pročitao sam jutros novine i vidim da je ministar za javnu upravu već krenuo sa nekim potezima koji najavljuju brzi završetak ovog mučnog posla, međusobnog ubeđivanja šta nam je činiti. B92: Da li će ovaj brzi završetak tih pregovora uticati na bilo koji način i na diplomatske odnose, koji su, kako je gospodin Đukanović rekao, nikada na nižem... na nedopustivo niskom nivou? Da li je to uzročno-posledična veza? Vuković: Da, upravo je to jedno pitanje na koje treba dati, kako vi kažete, kratak odgovor, ne rešavaju se sva pitanja odnosa dvije države dvojnim državljanstvom. Prema tome, da li ćemo doći do dogovora ili nećemo doći do dogovora oko dvojnog državljanstva, ne utiče to na diplomatske odnose. Postoje zemlje koje nemaju potpisan ugovor o dvojnom državljanstvu... B92: A zašto Podgorica ne predloži ambasadora Beogradu? Vuković: A zašto je Beograd proglasio ambasadora Crne Gore personom non grata? B92: Obrazloženje je priznanje Kosova posle odluke da sve ode u Međunarodni sud pravde. Vuković: Znate, jedan je rekao, mislim da je rekao Rišelje, kaže - ovaj mora da ide na vješanje - pa, nemojte, kaže, on piše poeziju o pčelama, o pticama, o ljubavi - dajte vi meni jednu pjesmu, naći ću ja razlog da ga pošaljem na vešanje. Prema tome... B92: Za Srbiju Kosovo nisu pčele, to je zvaničan stav Srbije. Vuković: I za Crnu Goru priznanje Kosova nije razlog da Srbija kaže da smo joj zaboli nož u leđa. B92: Zašto Crna Gora ne učini korak i ne predloži ambasadora, samo je to pitanje? Vuković: Zato što postoji diplomatska procedura poslije odluke jedne države da proglasi ambasadora druge države personom non grata, znači nepoželjnom osobom, ambasadora nepoželjnom osobom. Postoji određena procedura, tu već proceduru diplomatsku... B92: Tu se već sada spore i diplomate i međunarodni pravnici oko toga da li Beograd treba to da kaže glasno ili se samo upućuje predlog. Vuković:Ili onako prećutimo, pa pošaljemo i drugoga kome će isto reći - e, ne možeš doći u Beograd... B92: Pa, dobro, nisu međudržavni odnosi međukomšijski odnosi, to je nešto ipak drugačije, obični međukomšijski odnosi preko plota. Vuković: Ja mislim da su oni daleko ozbiljniji nego što su komšijski odnosi i da ne bi trebalo neozbiljno da se igramo tim stvarima. To što je napravio Jeremić, sad će Miško Vuković da kaže, to je nešto što se ne očekuje, najblaže, eufemistički... B92: Sad ne razumem baš na šta mislite konkretno. Vuković: Nož u leđa Srbiji zabila Crna Gora zato što je priznala Kosovo u trenutku kada je Srbija prošla sa idejom da to ide na Međunarodni sud. Jedina država... B92: I šta sad očekujete? Vuković: Jedina država koja je podržala Srbiju u tom naporu, iz okruženja i šire, je bila Crna Gora. Ko je rekao da je to loša izjava? B92: Ne, ne, pitam šta sad Crna Gora očekuje? Vuković: Gospodin Tadić je rekao - nikad ne bih izjavio to što je izjavio gospodin Jeremić, prema tome... B92: Da li ta izjava u stvari vas sprečava da načinite korak i predložite ambasadora? Da li je to pamćenje izjave, šta je sad tu konkretan problem? Vuković: Ja vam kažem da u ovoj oblasti... razumijem se elementarno u ovu oblast, poznajem toliko.. B92: Pitam vas kao političara... Vuković: Kao političara, ja mislim da bi trebalo da se napravi neki međukorak, da se jednostavno kaže da je izjava iz Srbije bila ishitrena, a onda od pokretanja procedure i slanja novog ambasadora koji treba da dobije akreditive, odnosno da dobije agreman u jednoj, odnosno drugoj državi, proći će vrlo malo vremena. B92: A pošto je Tadić već rekao to što je rekao, to nije dovoljno, ili treba posebno neko odavde da se oglasi? Vuković: Pa, ja mislim da se radi o Ministarstvu spoljnih poslova Srbije. B92: Šta oni treba da kažu? Vuković: Da se obrate Crnoj Gori i da kažu da Crna Gora treba da pošalje ambasadora u Srbiju. B92: I čekajte, rekli ste izvinjenje, da povlače izjavu ili šta? Vuković: Ma, nisam rekao izvinjenje, nego da jednostavno na sasvim odgovarajući diplomatski način priznaju da su napravili loš potez time što su proglasili crnogorskog ambasadora personom non grata. B92: I kakav je zvaničan stav? Vuković: Recite mi, kako su vratili američkog ambasadora? B92: Gde? Vuković: U Srbiju, u Beograd? B92: Kako, kako su vratili? Vuković: Pa, kako je vraćen američki ambasador? B92: Pozvan je ambasador, pa se vratio. Vuković: Eto, vidite, pozvan je, pa se vratio. B92: Ali ovo, koliko razumem, nije isto, mada ja nisam međunarodni pravnik... Vuković: Ali možemo li onda da zaključimo ovo, da Ministarstvo spoljnih poslova Srbije pozove gospođu Anku Vojvodić da se vrati u Beograd? B92: Ne znam, je l’ to vi očekujete? Samo je pitanje šta vi očekujete. Vuković: Ja vas pitam, očekujem da Srbija... B92: Ja da znam ja bih verovatno bila u Ministarstvu spoljnih poslova. Vuković: Pa, i ja. B92: Ali šta očekujete vi kao vladajuća partija? Vuković: Očekujem da Srbija na odgovarajući način, koji je... B92: Do tada zvanična Podgorica neće činiti nikakav korak ka...? Vuković: Ja mislim da ne... B92:... ka nekakvom poboljšanju odnosa? Vuković: Pa, ne radi se o poboljšanju odnosa, radi se o lošem potezu koji je pokvario odnose, odnosi su bili uspostavljeni na diplomatskom nivou. B92: Obrazloženje Beograda je da je loš potez koji je pokvario odnose priznanje Kosova. Vuković: Obrazloženje je Podgorice da je... B92: Kako bi se Podgorica ponašala da je Beograd priznao neki deo Crne Gore koji Crna Gora smatra svojom teritorijom? Eto, to je pitanje samo. Vuković: Šta ste me pitali? B92: Dakle, kako bi se zvanična Podgorica ponašala da je recimo zvanični Beograd priznao neki otcepljeni deo Crne Gore koji ste vi smatrali... Vuković: Koji? B92: Nije bitno, to je hipotetičko pitanje. Vuković: Koji niko na svijetu nije priznao? B92: Nije uopšte bitno, to je stav zvaničnog Beograda, ja vam citiram stav zvaničnog Beograda. Vuković: Koji je potpuno pogrešan, to je potpuno pogrešan stav, Kosovo je teritorija koja živi ustavno pravno i faktički van Srbije, van pravnog poretka i ustavnog poretka Srbije već najmanje 10 godina, od Ustava na kome sam ja radio '92. godine Kosova nema u Srbiji. Ima ga formalno, nema ga faktički. Recite mi, molim vas, koliko... B92: Pa, međunarodno pravo je formalna stvar... Vuković: Pa, ja ću vas pitati ovo, recite mi... B92: Rezolucija 1244 je formalna stvar... Vuković:... koliko građana Kosova participira u organima države Srbije? B92: Nećemo o tome da debatujemo, pitanje je odnosa između zvaničnog Beograda i zvanične Podgorice, i pitanje toga ko će da načini prvi korak. Vi mislite da je Beograd napravio pogrešan potez, oni misle da ste vi napravili pogrešan potez. Da li će to stanje da traje iz inata unedogled ili će neko da načini korak? Vuković: Pa, nije to inat, to je jednostavno... Crna Gora je napravila potez koji je na liniji njenih evropskih ambicija i integracija, ono što su uradile 23 od 27 zemalja Evropske unije, ono što je uradilo 50 zemalja međunarodne zajednice, i to ni za jedan dio Crne Gore, ono vaše loše poređenje, Crne Gore uradio niko da bi sada Srbija priznala taj otcijepljeni dio Crne Gore. To je poređenje katastrofalno, ovdje se radi upravo o međunarodno važnom pitanju kojim se bave i Ujedinjene nacije i Evropska unija i to se bave godinama. I Crna Gora je uradila ništa drugo nego što je uradila jedna velika Amerika, što su uradile druge zemlje... B92: A da li imate bilo kakve signale u Podgorici iz Beograda da bi oni mogli načiniti nekakav korak? Vuković: Ne znam, ja nemam, a volio bih da imam, ali nemam. B92: Jer, ipak se odvija nekakva saradnja, bez obzira na to da li je blokiran ovaj sporazum o državljanstvu. Ministar Šutanovac je bio u Podgorici pre... Vuković: To je tačno, a zašto ne bi bio i ministar Jeremić i svi ostali i da nemamo... odnosno, ne možete da nemate nikakvih problema, onda život je neinteresantan, imate problema koje rešavate dnevno itd. B92: Mislite da ovi diplomatski odnosi daju interesantnost celom problemu? Vuković: Pa, sa negativnim predznakom. B92: Da. Za nas je zanimljivo eventualno otvaranje ambasade Crne Gore u Prištini. Da li će to biti ambasada, ili će biti na nekom drugom nivou, šta je tu odlučeno? Vuković: Mi smo priznali Kosovo kao državu, prema tome, biće na nivou ambasadora i biće skoro. B92: Šta znači skoro? Vuković: Ne znam, skoro, dakle, neće se čekati dugo, kada procjene dvije države, Kosovo i Crna Gora da to treba uraditi, to će se uraditi. B92: E, sad, s obzirom na činjenicu, i samo još to pitanje kratko, da u Crnoj Gori prema podacima UNHCR-a, to su nekakvi podaci kojima se operiše, ima oko 18.000 izbeglih sa Kosova. Šta se sa njima dešava kada se uspostave ambasade, znači taj najviši nivo odnosa dve države? Vuković: Već se razgovaralo, kako se uobičajeno kaže, privremenim institucijama države Kosovo ili pokrajine Kosovo, ili kako već, koji vokabular je ovdje ne znam, da jedno od pitanja koje treba rešavati između dvije države je i pitanje izbjeglica. B92: A je l' biste vi tim Srbima i Crnogorcima koji su izbegli sa Kosova savetovali da je bezbedno da se vrate tamo? Vuković: Ja ne znam... B92: S obzirom na to da nisu izbegli zato što im je bilo dobro... Vuković: Ja ne znam zašto im to ne bih sugerisao. B92: Vi mislite da su bezbednosne prilike za manjine na Kosovu apsolutno dobre? Vuković: Ja mislim da apsolutno je vrlo relativan pojam i čak kažu da ako insistirate da ste apsolutno u pravu onda je to nepristojno. Dakle, nema apsolutno dobrog i apsolutno lošeg, ovo drugo je katastrofa. Prema tome, da su odnosi takvi da se ljudi mogu da vrate ja više nego vjerujem u tu činjenicu. B92: Nastavljamo razgovor još nekoliko minuta na radiju. Gospodine Vukoviću, evo, i na samom kraju emisije bih želela da vas pitam o izborima u Crnoj Gori, oni su raspisani za kraj marta. Da li se u međuvremenu zna sa kojim sve partijama ćete u koaliciju? Koliko sam razumela, sa Socijaldemokratskom partijom, da, sa manjinskim partijama, da? Vuković: Pa, to je to. B92: Šta je sa Narodnom strankom? Podgorički mediji nezvanično pišu o tome..... Vuković: Mi bi voljeli i sa Narodnom strankom, tim prije što Narodna stranka pravi otklon od ostatka opozicije koji je dosta rigidan. To je politika, politika je praktična stvar, vještina mogućeg, međutim, predsjednik Narodne stranke je napravio... on pregovara i sa opozicijom i sa sadašnjom parlamentarnom vlašću, napravio je jedan iskorak potpuno nepotreban. Ako hoćete da pravite koaliciju onda nemojte davati takozvane prethodne uslove - ja ću sa vama u koaliciju ako vi... , pa onda, pomenuo je neke stvari koje znače direktnu promenu Ustava, da stvorimo državnu crkvu, srpsku crkvu u Crnoj Gori da pretvorimo u državnu crkvu, jer je tražio posebnu zatitu srpske crkve. Pa vraćanje ranijeg položaja, odnosno drugačiji tretman, vraćanje unazad srpskog jezika, to je ponovo promena Ustava, u novom Ustavu je crnogorski jezik zvanični jezik koji se izučava svuda i javno koristi, a srpski jezik je jedan od jezika u službenoj upotrebi. Vi znate za problem u toj srpskoj nacionalnoj zajednici, odnosno među njenim parlamentarnim političkim predstavnicima, jedna partija je prijavila Srbe kao nacionalnu manjinu, kao manjinski narod i formirala nacionalno vijeće... B92: Nacionalni savet. Vuković: Jeste, dok pet drugih srpskih stranaka se buni, govori da to nikad neće prihvatiti. To nije uradila država, to su uradili ljudi koji navodno predstavljaju srpski narod. E, to može da bude nešto što pokazuje svu strunjenost i zbunjenost i oko državljanstva i oko Kosova i oko svega ostalog. B92: Obrazloženje za raspisivanje izbora su bile evropske integracije. Zašto, kakve veze imaju evropske integracije s tim? Vuković: Nijesu. B92: Nije to bilo? To je bilo preneto. Nego šta? Vuković: Mi moramo izbore održati u ovoj 2009. godini zato što to piše u Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava. B92: Zar nije još godinu dana mogao biti? Vuković: Nije mogao, zato što smo 2007. kad smo donijeli Ustav usvojili Ustavni zakon za njegovo sprovođenje, đe piše - a izbori će biti održani do kraja 2009. To je bio uslov da nam PZP, jedna od opozicionih stranaka... B92: Održani ili raspisani? Vuković: Održani, kakvi raspisani, mislim, sad neko izmišlja odrednice, ne vi nego... prepoznajem u tome neke konotacije i riječi iz obrazloženja nekih stranaka. Opozicija se prepala izbora u Crnoj Gori, pa kaže - nemojte ih raspisivati još. U Zakonu piše - moraju biti održani do kraja ove godine, prepali pa nam daju, zamislite, kritikuju vlast... B92: Zamislite, kritikuju vlast? Vuković: Ne, kritikuju vlast, zamislite, sa ovom retorikom - lopovi, kriminalci, tajkuni, nemam pojma... I kažu ovako - ajde vi još ostani godinu-dvije, nemojte sad... B92: Ali nije opozicija jedina koja kritikuje vlast... Vuković: Za šta ste se uhvatili, ja kažem sa kojom argumentacijom kritikuju vlast i kažu - e, takva vlast neka ostane još godinu-dvije dana. Hoću da završim, raspisani su izbori zato što to Ustav traži. B92: Portparolka Olija Rena, gospođa Nađ, je izjavila da crnogorska mafija zabrinjava Brisel, da deklarativne poruke crnogorskih zvaničnika da su spremni da se izbore sa korupcijom i kriminalom moraju biti zamenjene konkretnim akcijama. Vuković: Tačno, to kažu i za Srbiju, to kažu za sve zemlje u regionu. B92: Sada pričamo o Crnoj Gori. Vuković: E, pa, ja ću vam reći da to čitam, sa sajta skidam Evropske unije i Kancelarije Olija Rena, i to piše za sve države. Molim vas, a šta je rekao gospodin Oli Ren? Da je Crna Gora po svemu, po napretku u demokratskim... po demokratskim iskoracima lider u regionu, da je dobra priča i da je primer koji treba sljediti. B92: Gospodin Filip Vujanović je u jednoj izjavi govoreći između ostalog i o izborima rekao nešto što, moram da priznam, meni nije najjasnije. Predsednik je ocenio da Crna Gora treba da bude građanska država i ako bi u parlamentu bilo više poslanika koji su izabrani kao nacionalni predstavnici to bi narušilo građanski karakter države. Vuković: Pa, šta drugo da kaže čovek? B92: A na koje nacionalne predstavnike, na nacionalne manjine mislite, da bi narušile građanski karakter države? Vuković: Ili manjinske narode, to su ustavni izrazi... B92: Pa, ne narušavaju građanski karakter Srbije Mađari koji imaju svoje nacionalne partije. Vuković: Vi govorite o Srbiji... nemojte upoređivati Srbiju i Crnu Goru, Mađari u odnosu... B92: Ali u bilo kojoj državi. Gde nacionalna manjina može da ugrozi građanski karakter države? Nacionalne manjine su zaštićene svim međunarodnim poveljama. Vuković: Ako mi dozvolite.... B92: Kako da ne, izvolite... Vuković: U Crnoj Gori je 42% Crnogoraca, 32% Srba, nema apsolutne većine, upoređujete sa Mađarima i Srbima. U Srbiji 60-70% je Srba, a Mađara je 10%, 5%, nemam pojma. Svi Mađari da uđu u parlament neće se ugroziti građanski koncept, jer će one partije koje dolaze iz one većinske Srbije biti građanske. Šta ako recimo sada se prihvati princip jedne od ovih srpskih partija da su Srbi manjina, šta ostaje a da nije manjina u Crnoj Gori, samo Crnogorci. E, i proporcionalna zastupljenost u parlamentu, Albanaca ima 5% znači njima 3 mandata, Bošnjaka ima više, 7%, njima 3 mandata, muslimana ima više, njima 3 mandata, Srba ima 30%, njima 3 mandata. Kad saberete to, to je skoro pola parlamenta, zar nije ugrožen onda građanski koncept? B92: Pa, da li je crnogorski koncept ugrožen ili građanski, sad je to pitanje? Vuković: Građanski koncept Crne Gore, jer u građanskim partijama kao što su Liberalna partija, da krenemo od manjih partija, Socijaldemokratska partija, Demokratska partija socijalista, imate ljude svih vjera i svih nacija. A imate nacionalne partije koje čine do 15% strukture parlamenta. B92: Napisali ste kolumnu u „Politici“ pre neki dan i u njoj ste, govoreći, pišući o odnosima u regionu i posebno apostrofirajući odnose Srbije i Crne Gore, rekli sledeće - odnosi recimo između Srbije i Crne Gore nisu dobri, ja sad prevodim na srpski, jer se u Srbiji, bar u jednom dobrom delu te velike države i dalje vodi politika naslonjena na mitomanski, guslarski, patriotski deseterac, dok se u maloj Crnoj Gori istorija i nacionalni folklor pokušavaju da cene i vrednuju do mere potrebnog i da se nacija navikne na evropski jezik i komunikaciju. Pa, da nam prevedete na naš guslarski s vašeg evropskog, šta je to mitomanski, guslarski patriotski deseterac? Vuković:To je zarobljenost prošlošću. Kako se priča o Kosovu u Srbiji, u Koštuničinoj stranci, među radikalima? Da li međunarodna zajednica komunicira sa radikalima, recite mi? B92: Koliko znam, da. Vuković: Koliko? Koliko vi to znate? Vuković: Pa, ne znam, ja nisam član Radikalne partije, nego znam, imaju kontakte sve partije sa ambasadorima... Vuković: Ja znam da komuniciraju vrlo slabo, zato što znaju da je to destruktivna, da je to jedna nacionalistička, fundamentalistička... B92: A kako vi to znate da komuniciraju slabo? Vuković: Pa, pitam, ja vodim međunarodne odnose i pitam onoga ko dođe kod mene da li je razgovarao o tim pitanjima odnosa Srbije i Crne Gore sa svim partijama u Srbiji ili samo sa.... B92: Znači, na to ste mislili kada ste rekli da mi govorimo guslarski... Vuković:Ne, nisam mislio na to, nijesam, nego... B92: Inače, vaš nacionalni instrument... Vuković: To su već dokazani guslari, oni koji sprečavaju da se sa Evropom razgovara na drugačiji način. Ja vidim i u Srbiji da gospodin Tadić i njegovi ljudi pokušavaju Evropu približiti Srbiji na način koji odgovara i Srbiji i koji očekuje Evropa. Ne uspjeva mu baš najbolje kod svih, pa čak i kod nekih koalicionih partnera. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Vuković: Bilo mi je zadovoljstvo. B92: Čuli ste gospodina Miodraga Vukovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista i „Kažiprst“ B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:26
04
FEB
2009
| 0 | 0 | 649 | 0 |
Čuvari demokratije |
| „...bez debata nema demokratije...Tako da se debata vraća u Demokratsku stranku...problem je ovde što istovremeno Boris Tadić vrši ulogu predsednika stranke i predsednika države, i preplitanjem tih poslova koji nisu uvek isti, ostaje nekada manje vremena za stranku, jer se rešavaju razna državna pitanja. Tim pre što on je preuzeo i veliki deo odgovornosti želeći da dinamizira i učini što odgovornijom samu Vladu, jer oseća i izvesnu odgovornost i ličnu prema građanima koji su ga direktno izabrali. Tako da onda ostaje manji prostor da se stranka sobom bavi. Ako bi se stranka samo sobom bavila, onda bi trpela država na neki način, jer mnogi stranački funkcioneri su istovremeno ili ministri, ili važni državni funkcioneri. Mislim da je tu bio problem. Sada smo otprilike našli, čini mi se, meru koja s jedne strane treba da tu debatu zadrži u jednom stranačkom telu, kao što je predsedništvo, a da istovremeno država funkcioniše na normalan način...Partijske stvari treba da rešavaju partijski funkcioneri, tu ne bi trebalo da se upliće bilo ko sa... državne liste...“ |
| Gost: Dragoljub Mićunović, šef Političkog saveta Demokratske stranke Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Kosta Čavoški, Milovan Danojlić, Zoran Đinđić, Gojko Đogo, Vladimir Gligorov, Slobodan Ninić, Marko Janković, Vojislav Koštunica, Dragoljub Mićunović, Borislav Pekić, Miodrag Perišić i Radoslav Stojanović i Dušan Vukajlović su 13 intelektualaca koji su '79. u decembru na konferenciji za novinare objavili da obnavljaju rad Demokratske stranke. Danas je tačno 19 godina od osnivanja sada vladajuće partije. Od osnivača, vidljivo je aktivan u partiji jedino profesor Mićunović. Predsednik države, koji je i šef Demokratske stranke, rekao je ovim povodom da je Demokratska stranka stožer demokratije u Srbiji, da u partiji nema sukoba i da nema nejedinstva. Koliko je vlast promenila partiju koja je nekad kao kvalitet isticala različitost, koliko je Demokratska stranka postala liderska kao i ostale, na koji način razumeti otvoreni poziv Tomislava Nikolića Vojislavu Koštunici da naprave zajedničku izbornu listu, neka su od pitanja za gosta „Kažiprsta“, profesora Dragoljuba Mićunovića, šefa Političkog saveta Demokratske stranke. Dobro jutro. Ja bih volela da počnemo razgovor vešću da je Tomislav Nikolić u intervjuu „Večernjim novostima“, dao otvorenu ponudu Vojislavu Koštunici da naprave zajedničku izbornu listu, da unapred dogovore i raspored ministarstava. I konačno, kaže Tomislav Nikolić, hoću da budemo iskreni jedan prema drugom, spreman sam da uključimo sve stranke i pojedince koje on bude predložio, samo da pobedimo i pokažemo kako Srbija može da se vodi demokratski i nacionalno. Kako razumete ovaj poziv? Mićunović: Pa, mislim da je gospodin Nikolić to vrlo jasno rekao, da budemo iskreni, što znači da do sada nisu bili iskreni. Ovo nije prva ponuda i prvi pokušaj. B92: Ali da li vam deluje najiskrenije do sada? Mićunović: Mislim da ne, jednako je kao i do sada, nema mnogo iskrenosti u tim političkim sporazumima, a ako nisu zasnovani na nekim utemeljenim interesima i na nekoj viziji da će od toga biti neke koristi. Oni su imali nekoliko puta, sećate se da je Toma čak bio tri dana predsednik Skupštine na predlog Koštunice i njegove stranke. Pa su posle toga razvrgli to prijateljstvo, pa su napravili sa nama, DSS je napravio Vladu. Zatim, da je opet došlo do pokušaja stvaranja te Vlade, pa je onda Šešelj nudio da bude predsednik Vlade Koštunica, a ne Nikolić, to je izazvalo sukob unutar Radikalne stranke. Pa je onda tu bilo kome će se privoleti carstvu, DSS da li Radikalnoj stranci ili ovoj. Toga će biti i dalje, tih kombinatorika, ja mislim da je teško u ovom trenutku verovati da se mogu praviti neki čvrsti savezi na toj opozicionoj... B92: Ali kao političar sa ogromnim iskustvom, šta mislite zašto baš u ovom trenutku Tomislav Nikolić iznosi ovakvu ponudu? Mićunović: Zato što Tomislav Nikolić negde mora da se smesti, dakle, da smesti svoju opoziciju... B92: Hoćete da kažete da se nije jasno smestio? Mićunović: Pa, nije, on je s jedne strane spreman i sa nama da sarađuje, spreman je da sarađuje, evo, i sa DSS-om. S druge strane, DSS je malo više naklanjao se prema radikalima ranije, pa i tu nije bio siguran. Ja mislim da on ovim testira DSS pre svega. B92: U kom smislu? Mićunović: Pa, u tome da li može na njih računati, da li onda da pokuša da sam stvara snagu ili da se onda sa nekim još drugim udruži. B92: Tomislav Nikolić kaže da bi sa Tadićem mogao da sarađuje, ali da postoji limitirajući faktor za tu varijantu, jer bi, kaže on, morao da traži da se Tadić reši mnogih ljudi. Možete li vi da zamislite nekakvu institucionalnu saradnju sa partijom Tomislava Nikolića u Vladi? Mićunović: Pa, u ovom trenutku mislim da to nema šanse, nema izgleda, a to pogotovo ne sa nastupom ko će da bude sklonjen da bi neko došao na to mesto itd. Dakle, mislim da ta ponuda za sada nije u izgledu. B92: On takođe kaže da bi izbori mogli biti na leto. Mićunović: Pa, mogli bi da budu uvek, ali ne verujem, u ovom trenutku mi imamo kao država i jednom rečju, naravno pre svega kao građani, ogromne probleme kako ćemo da stabilizujemo i koliko-toliko nađemo način na koji ćemo se adaptirati u ovoj krizi. Nećemo mi nju za dva-tri meseca rešiti, pa će opet biti po starom, ima jako mnogo problema, moraju neke stvari strukturalno da se rešavaju. To zahteva jedan ozbiljan razgovor i jedinstvo i opozicije i vlasti, ne u tom smislu da bi se svako odrekao sad svojih funkcija koje treba da ima, nego jednog razumevanja da te avanture, da sada pokuša neko da pravi izbore, pa opet šest meseci u ovakvoj situaciji. Bilo bi krajnje neozbiljno, tako da mislim da će polako svi postajati svesni da treba kompromisno doći do raznih rešenja onih pitanja koja su goruća i da pokušamo da na najjeftiniji način prebrodimo krizu. B92: Juče je obeležena 19. godišnjica Demokratske stranke. Vi ste među prvih 13 intelektualaca ove stranke koju su obnovili rad stranke i prvi predsednik. Da li je u stranci, po vašem mišljenju, bilo više demokratije tada, u to vreme ili je sada unutarpartijska demokratija snažnija? Mićunović: Pa, mi smo u tom trenutku došli sa različitih strana, a ono što nas je obeležavalo to je jedan duži staž, neki kraći, neki duži, u toj borbi protivu jednopartijskog sistema i protivu jedne autokratije koju je sprovodio Josip Broz, njegov režim. Dakle, mi smo pre svega bili protivnici jednog takvog režima. B92: Dobro, to je jasno. Mićunović: Dakle, liberalni ljudi koji su želeli jedan drukčiji poredak. Uz to, pao je bio berlinski zid, svuda se pluralizam probio kao forma koja se nametala čitavoj Evropi, pa naravno i nama. I onda smo se mi skupili, naravno, ranije smo mi već, neki od nas, vodili razgovor o tome kako će to izgledati. I tada smo, tog 12. decembra na konferenciji za štampu, ja sam to i rekao, pozovite nas u zatvor, jer mi činimo nešto što ne treba zaboraviti, tada je to još uvek bilo krivično delo. Dakle, normalno je bilo da je tada bilo, to što vi zovete demokratijom, jer je to još uvek se sređivala stranka. S druge strane... B92: Hoćete da kažete da je bilo više tolerancije tada? Mićunović: Bilo je više tolerancije, bilo je jako mnogo različitih mišljenja u to vreme, što se vrlo brzo pokazalo u raznim cepanjima stranke, odnosno ljudi koji su otišli iz raznih razloga u drugom pravcu. Tako da su ti naši glavni odbori na primer trajali po 12 sati u debatama, što je i prirodno, jer smo onda mnoge stvari morali sebi da objasnimo, pre svega i šta je politička stranka i šta je to program, šta upravo mi to želimo. Tako da je to bilo jako mnogo debata i samim tim, naravno, demokratskoga... B92: Je l' mislite da je to loše? Mićunović: Ne, ne mislim da je loše, naprotiv, mislim da je dobro, samo je trebalo da bude malo racionalnije, inače bez debata nema demokratije. B92: Predsednik Tadić je juče po podne na toj konferenciji za novinare posebno naglasio da u Demokratskoj stranci vlada jedinstvo i da nema sukoba. I to su naravno istakli u prvi plan svi elektronski mediji juče i i danas sve novine. Upravo u kontekstu prošlosti Demokratske stranke, gde je ta debata različitosti isticana kao kvalitet, sada se kao kvalitet ističe nešto drugo. Mićunović: Pa, vidite, dokaz da je stranka prošla teška iskušenja i na raznim stranama, s druge strane, postala je stranka vlasti, što opet apsorbuje razne ljude iz različitih motiva itd. To je malo drukčiji sastav od onoga gde su tako entuzijasti liberalno nastrojeni, demokrate, pravili jednu stranku. Ono što je činjenica na čemu Politički savet i insistira stalno, to je razvoj debate. Počelo je na našim Glavnim odborima, da se razni predlozi pojavljuju, ali Glavni odbor sada više nije onaj koji smo mi imali sa 100 ljudi, danas on ima 600 ljudi. Tu više ne možete da napravite ozbiljnu debatu, ali se debata prenosi na predsedništvo, naročito na uže predsedništvo. Ja mogu da kažem, poslednjih nekoliko sastanaka mi smo imali jako duge debate sa sasvim različitim viđenjem krize i izlaza iz nje, raznim predlozima itd. Tako da se debata vraća u Demokratsku stranku, samo ne vraća se svuda, dakle, postoje velika tela sa stotinama ljudi, nekoliko stotina i tu onda nije moguća. To je jedan problem, drugi problem je naravno taj što više debata nije ono što privlači ljude... B92: U kom smislu ne privlači ljude? Mićunović: Generacijska je tu sad stvar, mladi ljudi žele da budu efikasni, da bude to što pre jasno i smatraju da je to gubljenje vremena ako se mnogo priča i ako se previše... B92: Mislite da sednu na funkciju? Mićunović: Odmah bi oni hteli da se to brzo reši itd. Tako da, u bazi stranke, u opštinskim odborima, debata se uvek vodi kad se pojavi neki sukob interesa, ali se ne vodi principijelno. E, ono što jeste potreba i na šta smo mi želeli da kao Politički savet utičemo, a to je da dajemo neke određene ideje koje mogu biti problematične ili u svakom slučaju diskutabilne, i da se onda time bavi stranka. Ali stranke su operativne, one su... polovina opštinskog odbora uđe u vlast, u opštinsku vlast, oni rešavaju konkretna pitanja građana i ima malo vremena za debatu. B92: Juče na toj konferenciji za štampu vas nekoliko najviših funkcionera stranke ste stajali iza predsednika dok se on obraćao novinarima. Jeste li vi ljudi koji kreiraju stranačku politiku, ili su to predsednikovi savetnici ili medijski magovi, kako ih je nazivao Mlađan Dinkić? Mićunović: Pa, moram da kažem da se stvari premeštaju sve više prema predsedništvu i... B92: A nije bilo tako? Mićunović: Pa, bilo je trenutaka kada je radi efikasnosti, radi bilo čega došlo do jednoga sporijeg i sastajanja i rada u predsedništvu i drugim organima. B92: A šta hoćete da kažete, šta je to uslovilo, taj sporiji rad ili sastajanja? Da je neko drugi kreirao stranačku politiku, savetnici predsednika? Mićunović: Pa, rekao bih da nije samo to, problem je ovde što istovremeno Boris Tadić vrši ulogu predsednika stranke i predsednika države, i preplitanjem tih poslova koji nisu uvek isti, ostaje nekada manje vremena za stranku, jer se rešavaju razna državna pitanja. Tim pre što on je preuzeo i veliki deo odgovornosti želeći da dinamizira i učini što odgovornijom samu Vladu, jer oseća i izvesnu odgovornost i ličnu prema građanima koji su ga direktno izabrali. Tako da onda ostaje manji prostor da se stranka sobom bavi. Ako bi se stranka samo sobom bavila, onda bi trpela država na neki način, jer mnogi stranački funkcioneri su istovremeno ili ministri, ili važni državni funkcioneri. Mislim da je tu bio problem. Sada smo otprilike našli, čini mi se, meru koja s jedne strane treba da tu debatu zadrži u jednom stranačkom telu, kao što je predsedništvo, a da istovremeno država funkcioniše na normalan način. B92: A da li vama kao osnivaču Demokratske stranke, kao nekome ko je bio njen lider, sada već doajen Demokratske stranke, da li vama predstavlja problem što se u stranački život upetljavaju ljudi koji nisu izvorno potekli iz Demokratske stranke, koje mi vidimo kao savetnike u predsedništvu? Mićunović: Pa, to je sad opet različita stvar, jedno je... B92: Kakav vi utisak o tome imate, kako vi to doživljavate? Mićunović: Pa, meni lično ne smetaju, ako nemam direktnu smetnju za rad Političkog saveta i za svoj lični rad, a izbor savetnika, pogotovo ovih državnih savetnika kao savetnika predsednika, predsednik partije nema savetnike, on ima jedno uže predsedništvo i ono bi trebalo da se o svemu savetuje, ali ima kao predsednik države. E, sada, on kao predsednik države može da uzme čak i ljude van stranke i neki su, čini mi se, i bili koji nisu bili u stranci ili nisu još uvek u stranci bili su savetnici. Ako to ne smeta njemu, ne smeta ni meni. Bilo je nekih savetnika koje ja nikad ne bih izabrao ni njemu, ni sebi, ali oni više nisu savetnici. B92: Koje? Mićunović: Pa, dobro, nije važno, sad ne bih ulazio u imena, ali to je sad jedna odvojena stvar. Lično mislim da se stvari moraju urediti institucionalno. Partijske stvari treba da rešavaju partijski funkcioneri, tu ne bi trebalo da se upliće bilo ko sa ove državne liste... B92: Nekada su partijski funkcioneri zaista bili ljudi koje je javnost prepoznavala, mi smo ih zvali u goste, pojavljivali su se u medijima, govorili su svoje stavove. Ima li danas mnogo takvih u Demokratskoj stranci? Jako je malo ljudi koji nastupaju u ime Demokratske stranke. Mićunović: Pa, nema toliki broj zato što su u međuvremenu neki postali ministri, i ne znam, predsednici pokrajinskih vlada ili gradskih vlada, neki su postali poslanici. Dakle, većina ima državne funkcije, mi smo i oslobodili Dušana Petrovića ministarske funkcije, po njegovoj želji, između ostalog, da bi se bavio strankom. I treba nam više ljudi koji bi se bavili isključivo strankom. B92: Ali mi gospodina Petrovića ne vidimo u javnosti, to je činjenica. Mićunović: Pa, zato što malo to zavisi i od vas, zato što medije više interesuje ono što radi Vlada, kakve će se odluke doneti itd., računajući da to građane... B92: Nekako ni on nije baš željan medija. Ali pomenuli ste da jedan od problema jeste što je predsednik Tadić i predednik stranke i šef države. Koliko Demokratska stranka koju je predsednik juče opisao kao stožer demokratije i najveću partiju itd, itd., ima snage, da li ona može da zauzme stav da se te dve funkcije razdvoje? Da li je, po vašem sudu, vaša partija u stanju da to uradi? Mićunović: Pa, ja mislim da ako bi se pokazala jedna potreba bi, ali do sada je nažalost, pošto su sve partije liderske i to je jedna forma i toga se obično niko ne odriče zato što određena državna funkcija pomaže partiji i njenom rastu. A s druge strane, jaka partijska funkcija vas dovodi do vlasti, i postoji još uvek u našem političkom životu jedna simbioza između stranačkih i državnih i kadrova i nekada funkcija, i to za sada tako izgleda. Mislim da je Demokratska stranka jačala zbog toga što je njen predsednik istovremeno predsednik države, to je činjenica. E, sada, da li bi u budućnosti to trebalo razdvajati, po mom mišljenju da, ali treba da to bude jedno opšte pravilo... B92: Je l' imate možda podršku za takav stav od ljudi u svojoj partiji? Mićunović: U ovom trenutku mislim da mi to ne treba da menjamo, jer dok je to... takvo je stanje stvari, dokle to funkcioniše, ali načelno, u principu mislim da kao u mnogim drugim državama nekavih partijskih stvari, ali tamo je predsednik partije istovremeno ne mora biti najjača politička ličnost, znate, nego tu može da se napravi organizacija da ona dobro funkcioniše, a najjače ličnosti su one koje izađu pred građane i dobiju najviše glasova. Tako da su lideri upravo oni koji postaju predsednici vlade ili države, a ne oni koji ostaju predsednici partije. B92: A povodom dana obnavljanja rada Demokratske stranke smo se ovde danas našli. Ono što je bilo karakteristično za vašu partiju u prošlosti, jesu i jaki regionalni lideri: Mile Korićanac, Zoran Živković, u Užicu ste imali Slobodana Gavrilovića, u Kragujevcu ste takođe imali... Vlatko Rajković. Ali, sada ih nema. Zašto je to tako? Mićunović: Pa, nije tako da nema... B92: Svi su oni bili podjednako zanimljivi za medije, oprostite što vas prekidam. Ččesto je novinar iz Beograda putovao da bi napravio intervju sa bilo kim od njih, i da bi ga pustio u tadašnjem nacionalnom dnevniku. Mićunović: Pa, ima ih i sada, samo je problem sa liderim kada... to sam vam rekao, kad smo preuzeli vlast, jer onda lokalni lideri dolaze u centralnu vlast, i onda time oni naravno vrše ovde značajne funkcije, ali su izgubili onaj medijski, rekao bih, oreol koji su mogli imati tamo gde su bili na lokalu, jer se malo... sporije se stvara... B92: A koliko govori o unutarpartijskoj demokratiji činjenica da ih nema? Mićunović: Pa, nije demokratija samo u tome, znate, nekada to može da škodi partiji ako imate previše lokalnih lidera... B92: Ili lideru partije? Mićunović: Pa, dobro, ne samo lideru partije nego nekada to vodi u razbijanje partije. Dakle, vidite, tu ima jedna zabuna, kod decentralizacije važno je da ona postoji, da se razvijaju autonomije, lokalna vlast, da vlast bude bliža građanima, da građanin može da participira itd. To je sve u redu, međutim, sa strankom nije tako, stranka mora da se centralizuje da bi ona u konkurenciji sa drugima imala svoj identitet i bila prepoznatljiva. Dakle, ali ne u personalnom smislu, da sve bude u rukama jednog čoveka, nego da u tim institucijama bude, dakle, u predsedništvu, u glavnom odboru, da to bude mesto gde se donose odluke, ali onda ne može svaka opština, opštinski odbor imati svoju politiku, jer to onda potpuno razvodnjava identitet stranke. B92: E, sad, predsednik, gospodin Tadić je juče pomenuo i Zorana Đinđića i rekao da postoji kontinuitet u politikama, da on na neki način nastavlja politiku Đinđića, da je Đinđić nastavljao politiku iz vašeg doba, iz doba kada ste vi bili lider stranke. Međutim, Đinđićevih saradnika nema više kao najsnažnijih ljudi u Demokratskoj stranci. Zar to nije apsurd? Mićunović: Pa, ne znam šta su sada Đinđićevi ljudi... B92: Pa, na primer ministri,... ne kažem ljudi... saradnici, gospodin Vlahović više nije u moći u kojoj je bio... Mićunović: Vlahović je poslanik i predsednik jedne komisije, delegacije... B92: Potpuno su neki drugi ljudi tu... Mićunović: Drugo, ovi koji su bili tu kao ministri, neki su i danas ministri, počev od Đelića i nekih drugih koji su i onda bili ministri u Đinđićevo vreme. Pa, onda bila je potpredsednica recimo u Đinđićevo vreme Gordana Čomić, sad je potpredsednica parlamenta. B92: Ali ona jedno vreme nije bila... Mićunović: Dobro, to već stvarno ne znam, to je jedan trenutak... B92: Gospodin Živković, koji je sada samo član, tako da... Kako to objašnjavate, šta se tu desilo? Mićunović: Pa, prosto, stvara se novi lider, nova grupacija je došla, a mnogi od njih jesu bili u Đinđićevoj okolini. I ono što bih hteo da vam taj utisak sklonim, nije tačno, vrlo je jako poštovanje uspomene na Zorana Đinđića... B92: To niko ne spori.. Mićunović: To stranka neguje, to je sasvim sigurno i mnogi koji su danas tu, bili su možda negde u drugom ešalonu, ali su bili takođe vrlo aktivni saradnici Đinđićevi, tako da nije tu došlo do nekog prekida. B92: Profesore, želela bih da vas pitam i o Skupštini Srbije. Poslednjih meseci ona je u žiži javnosti, imali smo problem sa izborom delegacija, tu je uglavnom nastao sukob zbog pokušaja i opstrukcije i neslaganja Srpske radikalne stranke sa tim da naprednjaci uđu u... To se sada završilo, međutim, ono što je takođe izbilo kao afera, a nikako se do kraja nije raščistilo jeste pitanje koliko su tajkuni, to jest koliko je jedan tajkun uticao na zakonsko rešenje, amandman na zakone o akcizama. Zašto se to ne raščisti do kraja, po vašem sudu? Mićunović: Pa, ne znam šta znači da se raščisti do kraja... B92: Da se otkrije da li je to istina. Mićunović: Ja ga nisam, naravno, video, on nije ni došao u Demokratsku stranku i nije ni došao čini mi se ni u G17, ali obično neke druge stranke, ja i ne znam ko je ta osoba, ali oni koji su se time bavili vrlo dobro znaju. Tako da je došlo iznenadno do jednog amandmana i u toj celoj priči odjednom je prilikom glasanja jedan broj naših koalicionih partnera glasao za. Posle se ispostavilo da se tu radi ili o delovanju tajkuna ili o nekim nesporazumima ili bilo čemu drugom. U svakom slučaju, to je bilo pitanje sada Vlade zašto su neki iz te vladajuće koalicije u stvari glasali protivu zakona Vlade u celini. I koliko ja znam, to je ispravljeno na taj način što sad Vlada vraća taj zakon nazad, sad će on biti malo više.... B92: Međutim, da li je ispravka rešila suštinu problema, a to je eventualni uticaj biznismena, tajkuna na odluke, to jest način na koji će partije reagovati na taj uticaj? Mićunović: Mislim da je ovo dobra opomena, vi ste videli jedan moj intervju nedavno u „Blicu“, kada sam vrlo oštro to napao i rekao da to tako ne može, jer ima tu nekih koji to brane, naravno, brane na taj način pa kažu - svuda se lobira, u svakom parlamentu. B92: Da, ali je to zakonski regulisano. Mićunović: Da, ali zna se šta je i kako se lobira, kod nas je lobiranje najčešće podmićivanje i to je nažalost tako i tu ne sme da bude nikakvoga uticaja bilo čijeg privatnog interesa. B92: Ali očigledno nema volje da se istraži da li je bilo podmićivanja, sve se završilo na tome - glasaćemo za drugi zakon. Mićunović: To vi ne znate, ne znam ni ja, možda organi koji to istražuju, ali stvarno za sada ne znam. Veoma je važno da je to konstatovano i da će to biti ispravljeno. B92: Koliko smo štete sebi naneli time što sada nemamo delegaciju na zasedanju Parlamentarne skupštine? Mićunović: Znate šta, ne veliku, ako ćemo pošteno, jer trenutno nije bilo, osim u jednom političkom komitetu, gde je samo jedan prednacrt, nagoveštaj nekog izveštaja o Kosovu. A ta stvar je bila prebačena na Evropski parlament, gde se raspravljalo o kosovskim pitanjima, u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope ne. Međutim, morali smo da završimo sa jednom praksom, to je bilo strašno da mi nismo... stalno smo imali blokadu, nismo izabrali delegaciju, pa je onda to prošlo kroz jedan period, da ide krnja stara delegacija, a onda se videlo da to tako dalje ne možemo. Moramo da popunimo, pre svega nam fale tri mesta zbog odbora. A drugo, moramo da poštujemo taj legitimitet te delegacije, što znači da posle izbora, posle šest meseci, dužni smo da imamo novu delegaciju i uz to, ona mora da bude predstavljena tako što će biti zastupljene sve stranke srazmerno svojoj moći. A to u ovom slučaju nije bilo, i to smo morali da prekinemo. E, sad, tu je došlo do jednog saglasja interesa s jedne strane, odgovaralo je radikalima da blokiraju to da ne bi Toma Nikolić bio u toj delegaciji, osporavaju ga, i onda su blokirali itd. A s druge strane, bio je interes i DSS-a na kraju da ide stara delegacija, koja ima neke drukčije sastave. I tu je odgovaralo naravno nekima da se nastavi sa tim radom. Očigledno da je to moralo da se prekine i da se izabere nova delegacija. Mi smo stavili to na dnevni red i nisu dali da se to izglasa. B92: Hoće li u februaru biti promenjene odredbe Poslovnika, kako najavljuje gospođa Đukić-Dejanović, je li ta vest tačna, kakve su vaše informacije? Mićunović: U ponedeljak imamo sednicu. B92: Da, i koliko će to unaprediti rad u parlamentu? Mićunović: Pa, mi vodimo razgovore sa svim poslaničkim grupama, radikali jedini ne žele da učestvuju u tim razgovorima, gde nudimo rešenja samo za efikasniji parlament. Dakle, neće biti nikakvih ograničenja, hoćemo da se samo striktno sprovodi Poslovnik koji postoji i da se neki članovi Poslovnika koji su zloupotrebljavani prebace jedan deo u poslanička pitanja, a drugo, da je to moguće, ta opšta pitanja postavljati možda jedno pola sata-sat pre toga da time ne odlaze dani. I s druge strane, imali smo jedno potpuno neadekvatno rešenje, da po svakom amandmanu može svako da govori 15 minuta, dakle, to je skandalozno, jer onda možete beskrajno blokirati rad. Svuda u svetu onaj ko je podneo amandman, amandman je pismen i on ima pravo da ga obrazloži, u svetu se to obrazlaže, recimo u Savetu Evrope 2 minuta, obrazlaže svoj amandman ili 3. A na drugoj strani, onaj ko je podneo tekst zakona ili rezoluciju, on se s tim složi ili ne složi, ima isto pravo na par minuta, i time to biva završeno. Nema nikakvoga razloga da o amandmanima koje je neko drugi podneo jednako raspravlja bilo koji član, pa on će se izjasniti prilikom glasanja o tom amandmanu. Dakle, amandman nije zakon, pa da se on sad pretresa danima. Tako da je to gubljenje vremena i pravi izvor za opstrukciju rada parlamenta. Nas očekuje velika zakonodavna delatnost, mi moramo... stoje silni zakoni, čekaju na red, postoje ovi evropski zakoni koji će banuti u velikoj količini i sa ovakvim radom mi to nikad ne bismo završili. B92: A šta mislite o tome da li treba sporna tri mandata oduzeti Srpskoj naprednoj stranci, ili kako vi kao parlamentarac predlažete da se to reši? Mićunović: Celo to pitanje je ustavno komplikovano, naime, s jedne strane, Ustav je uradio ono što manje-više mora da uradi, da ipak taj mandat pripada poslaniku i na to se poziva Toma Nikolić. Ali onda je u Ustav uvedeno nešto što po mom mišljenju nije bilo dobro, a to je da može staviti na raspolaganje... ali pazite, može staviti na raspolaganje... formulacija nejasna, može a ne mora, staviti na raspolaganje svoj mandat stranci. E, sada, ko pokreće, kada te ostavke, koliko su one relevantne, to sad ostaje stvar suda, da li neko može da kaže - jesam tad potpisao, ali mislio sam drukčije, bio sam pijan pa sada mislim drukčije. Ne postoji, dakle, mogućnost kako ćete sudski nekome osporiti da o svojoj ostavci kaže drukčije. B92: To zavisi od političkog trenutka i načina tumačenja. Mićunović: I sad, tu je isto problem, ova tri su se pojavila, to su ona trojica koja su išla tamo, pa ovamo itd., i sad se pojavljuju dve vrste ostavki. To je stvarno pitanje suda, ja ne znam kako bih to rešio. B92: Kko bi Demokratska stranka reagovala na ovo što se desilo Ceci Lukić i „Peščaniku“ da se to desilo pre 10 ili 15 godina? Mićunović: Pa, ja mislim da je ona uvek dobro reagovala. Ja sam imao jednu smešnu scenu, bio sam na televiziji, pa me Samardžić napao usred razgovora zašto ja u „Poligrafu“ nisam branio Cecu Lukić. B92: A zašto niste? Mićunović: Pa, čekajte, niko me nije pitao u „Poligrafu“. A što se tiče Cece Lukić, odmah da to bude jasno, ona je prvi novinar koji je mene intervjuisao kao neku političku ličnost. Mi smo prijatelji, učestvovao sam u njenim emisijama, slažem se sa mnogim stvarima sa kojima i Ceca Lukić, ali problem je valjda u sledećem. Ako je potrebno, ja sam reagovao gde treba i nadam se da su istrage već krenule u dobrom pravcu i da su već neki koji su kretali u tom smeru da unište sajt itd. već otkriveni. Što se tiče Dveri i ostalih, oni mene napadaju isto tako kao Cecu Lukić, ne tako isto, ali takođe me napadaju. Možete pročitati te njihove ranije, prve itd. Dakle, tu imamo posla sa jednom klerikalnom militantnom organizacijom koja je bahata i napada koga stigne. Ja sam o tome govorio i prilikom razgovora o antifašizmu u paviljonu... B92: Međutim, sad je Demokratska stranka na vlasti. Mićunović: Ona treba da reaguje, slažem se, ali nadam se da je problem... Šta znači reagovanje? Možete da reagujete, i to je meni malo bilo čudno, ko od mene traži da se ja izjasnim da li sam za odbranu slobode misli ili ne? Pa, valjda to malo deluje uvredljivo. To i ovi moji u parlamentu kad me pitaju... izašla je u „Kuriru“ neka... nisam ni video, ja „Kurir“ nikad ne čitam, o Čedi neka grozna tamo slika i insinuacije, ubica, šta ja znam šta je sve pisalo. I onda ustane poznanik i kaže - Ali Mićunović ne reaguje. Pa, nisam ni video novine, ali zašto se smatra... dobro, ja mogu to da tumačim kao kompliment, da se smatra da je normalno da ću ja reagovati, ali treba da se pretpostavi da sam ja normalno i toliko ostavio svoga života u odbrani slobode misli i dostojanstva poslanika, da ću to uvek raditi. Ako treba potpisati, napisati, bilo šta, neka mi se neko obrati i hoću da u tome učestvujem. B92: Da li vaša partija, koja je na vlasti, najjača u zemlji, dovoljno čini da se sve to razreši, ta atmosfera linča u slučaju „Peščanika“, u slučaju pokušaja ubistva Dejana Anastasijevića? Mićunović: Pazite, onda bi ispalo tako da tu negde je čak stranka kao saučesnik, što bi bilo malo... B92: Ne, ne, stranka je na vlasti. Mićunović:... ne bi bilo u redu. A s druge strane, morate da... pa, jesmo li mi od tih istih, hajde, uzmimo tu recimo neku od stranaka koja je tu jedan od organizatora, kako se ona ponaša prema nama u parlamentu, na bilo kom mestu, sa diskvalifikacijama, lažima, napadima itd. To je sasvim sigurno, nije to neko ko je iz našeg saveza pa sad on to čini. Mi, po mom mišljenju, treba to videti sada i sa tim pravosudnim organima, sa tužilaštvima, a i ako je u pitanju jedan stav, ja ću između ostaloga na Političkom savetu i to pitanje pokrenuti, pitanje zloupotrebe nekih medija, zloupotrebe štampe. Štampa, pored one funkcije koju inače ima, da obaveštava, da je slobodna, ima i tu da može služiti raznim interesima. I bio je čak i jedan esej o sikofantima, o čemu ću i reći, koliko su oni u opasnosti, ali mislim da je nepotrebno, evo, ja i sad izjavljujem da je to sramno što se čini sa Cecom Lukić, koja je jedan od najhrabrijih novinara i jedan od prvih koji me podržao. Ona je stvarno moj prijatelj i potpuno mi je nezamislivo da neko sumnja da ne bih ja učinio sve da odbranim integritet Cece Lukić. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste profesora Dragoljuba Mićunovića i „Kažiprst“ B92 koji su radili Marko Gojgić i Danica Vučenić. Prijatno. |
11:17
03
FEB
2009
| 0 | 0 | 358 | 0 |
Vreme muže |
| „Kako će da bude jeftinije mleko ako cena sirovine nije jeftinija? Kako da cena sirovine bude jeftinija ako cena kukuruza nije jeftinija? Danas je cena kukuruza jeftinija i to je baza i za cenu mleka i za cenu mesa i za mnogo proizvoda u lancu... evro nikakvog uticaja na cenu mleka nema, zato što je kukuruz domaćeg porekla...ukoliko nisu zadovoljni cenom koju im nudi otkupljivač...da potraže drugu mlekaru...klaničari kažu da nema svinja u tovu ...Pošto toga nema, mi dižemo cenu...njih 90%...kad se stabilizuje kurs, odustati od poskupljenja cene, jer će se boriti za potrošača... u vremenu koje je pred nama, i to je poruka i proizvođačima i trgovcima, neće biti fokus na cenama nego će biti fokus na kupcu, platežno sposobnom kupcu. Tom platežno sposobnom kupcu u Srbiji neće biti kao što je bilo u nekim godinama do sada, pogotovo za neka trajnija potrošna dobra, i to je glavni razlog zašto cene treba da ostanu stabilne, jer ako po višim cenama ne bude prometa, nema drugoga nego katanac na vrata onome koji drži neopravdano visoke cene...“ |
| Gost: Slobodan Milosavljević, ministar trgovine Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Sedmicama raspravljamo o evru i cenama i ne treba nam posebno znanje da bismo, kada uđemo u prodavnicu, proverili da li su cene više nego prošle nedelje. Standard nam je niži, jer su nam i plate u odnosu na kretanje kursa niže iz dana u dan. Guverner i Vlada imaju različitu ideju kako štedeti, ekonomisti tvrde da je nemoguće predvideti kako će se kriza kretati i BRD je zato menjao na primer procenu u odnosu na predviđeni rast Srbije, pa je po najnovijoj proceni predviđeno samo 2% rasta. U međuvremenu je Vlada usvojila mere za krizu, a Ministarstvo trgovine predložilo strategiju razvoja. U „Kažiprstu“ je ministar trgovine, gospodin Slobodan Milosavljević. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Milosavljević: Dobro jutro, hvala na pozivu. B92: Danas je u Novom Sadu jedan protest. Naime, proizvođači mleka protestuju zbog izuzetno niske otkupne cene mleka, a vas apostrofiraju kao jednog od krivaca za to, zbog liberalizacije uvoza mleka u prahu. Oni će vam poslati 46 litara mleka u znak protesta. Milosavljević: Potpuno promašena adresa, iz više razloga. Prvo, na cenu mleka na domaćem tržištu ja kao ministar trgovine nemam uticaja iz prostog razloga što se cena mleka formira slobodno. Zakon o cenama kaže da su cene svih proizvoda i usluga, izuzev nekoliko koje kontroliše Vlada, svi znamo da su to električna energija, Telekom, i da ne idem sad dalje u nabrajanje, slobodne. I naprosto, odnos ponude i tražnje, veća ponuda mleka, niža cena stočne hrane, kukuruza pre svega, i naravno, politika mlečne industrije rezultira takvom cenom. Što se tiče liberalizacije, kompletna liberalizacija se desila odmah nakon oktobarskih promena 2000. godine, ničim nisam doprineo liberalizaciji, a inače, evo, kontra ovome što kažu jedan deo mlekara je prošle nedelje sastanak konditora koji se žale na visoku cenu mleka u prahu i traže ukidanje sezonskog prelemana na uvoz mleka u prahu kako bi njihovi konditorski proizvodi bili konkurentni na tržištu. B92: Problem proizvođača mleka jesu, kako kažu, i karteli koji uslovljavaju otkupnu cenu mleka, ucene kojima su proizvođači izloženi. O tome smo čitali prošle sedmice i u nedeljniku „Vreme“. Jedan od proizvođača je rekao da se plaši da javno govori o tome, jer se plaši da će kupac njegovog mleka da raskine ugovor. Da li ste upoznati sa tim, da li znate za sve to? Milosavljević: Znam i za te priče godinama, jer u Srbiji ima negde preko 200 aktivnih mlekara i tačno je da glavnu reč vodi nekoliko najvećih, pre svega Imlek i još nekoliko, Šabačka mlekara, međutim.... B92: A vlasnik svih tih mlekara je isti. Milosavljević: Pa, ne baš sve, Šabačka mlekara je drugi vlasnik.... B92: Da, ali Imlek, Subotička, Novosadska, Zemunska, Zaječar, to je... Milosavljević: Jeste, isti vlasnik, Investicioni fond Salford, i sad ja pitam vas, svi bi želeli na primer da u našu zemlju dođe Danone ili Nestle ili neko umesto jednog Investicionog fonda. B92: Je l' vama kao ekonomisti, prihvatljiva situacija u kojoj kartel ucenjuje proizvođače mleka, koji onda kažu - moraćemo da koljemo krave? Milosavljević: Prvo, ja to ne mogu da potvrdim, postoji nadležna institucija, Komisija za zaštitu konkurencije koja se time profesionalno bavi, i šta oni kažu, pošto im je to posao, ja to prihvatam. A s druge strane, još jednom kažem, preko 200 mlekara aktivnih je u Srbiji, šta mislite, da će sutra ako Danone dođe i kupi od Imleka sve te mlekare da se ponaša drugačije, ili Nestle? - Neće, ponašaće se isto. Tako da, kada je pala cena kukuruza, kada je cena stočne hrane niža, logično je... B92: U kom smislu isto, ako ovi imaju konkurenciju? Kako isto? Milosavljević: Pa, ne, ponašaće se isto prema primarnim proizvođačima, teraće ih da spuštaju cene da bi bili sa svojim proizvodima konkurentni. I taj balans između nas, kao potrošača... B92: Ali problem je što ovde nema konkurencije, nego ucena, i to kažu proizvođači. Milosavljević: Znači, proverite, 230 i nešto mlekara u Srbiji otkupljuje mleko od primarnih proizvođača. Naravno, oni su geografski, teritorijalno podeljeni, neki su veliki, mnogo veliki, neki su mali, ali konkurencija postoji. B92: Ali zar ne bi trebalo, ako već ne verujete proizvođačima, da odete i da sami to proverite? Milosavljević: Pa, ja pričam sa njima redovno, sve ih znam, bio sam godinu i po dana ministar poljoprivrede. B92: Ali deluje kao da im ne verujete, pa zato to i kažem. Milosavljević: Ne, ja verujem, ali kažem šta je rešenje... B92: Ali šta je rešenje? Kako je moguće da država toleriše tu situaciju? Milosavljević: Hajde da vas pitam nešto drugo. Ššta mislite, zašto Srbija ne izvozi mleko i mlečne prerađevine u Evropsku uniju, zašto ne izvozi na tržište Ruske Federacije? Za Evropsku uniju još uvek postoje određene dozvole koje treba da se dobiju, ali otvoren je pre godinu dana na primer izvoz na tržište Ruske Federacije, pošto smo dobili tranzit kroz zemlje Evropske unije. B92: Tako je, i vi ste najavili, još kao ministar poljoprivrede, da će moći da izvoze. Do dana-današnjeg to je nemoguće. Milosavljević: A šta mislite zbog čega? Zato što je cena našeg mleka i prerađevina još uvek visoka, tako da bi mlekare mogle da izvoze, oni moraju da imaju jeftiniju sirovinu. Kada je cena kukuruza pala, logično je da i cena mleka bude jeftinija, jer osnovni input u cenu mleka i u cenu mesa je cena kukuruza, odnosno stočne hrane. B92: Oni tvrde da je sa 30 pala na 20 i na 18 otkupna cena i da je to za njih... Milosavljević: Zaista, to sam radio i znam, nemoguće je tako uprosečavati, postoji količina mlečne masti i postoje količine koje neko isporučuje, postoje ugovori koje su neki individualni proizvođači dobili od mlekara zato što su dobili laktofrize, opremu itd. Tako da, znači, samo to pojednostavljivanje bilo je 30, a sad je 18 ili 20 nije dovoljno argumentovano, ali logično je da cena mleka ide dole. B92: Kome od ove dve suprotstavljene grupe, proizvođača mleka, koji su stočari, poljoprivrednici, i ovih kartela, kome vi kao ministar verujete? Milosavljević: Verujem realnom balansu i poređenju cena kod nas i u okruženju, i to mora da postoji. Znači, ne smem kao ministar, kao što ne smeju ni drugi ministri da budu na strani jednih ili drugih, jer jednostavno, s jedne strane, vi kao potrošač i ja kao potrošač tražimo jeftinije i mleko i mlečne prerađevine, je li to tako? B92: Naravno. Milosavljević: Kako će da bude jeftinije mleko ako cena sirovine nije jeftinija? Kako da cena sirovine bude jeftinija ako cena kukuruza nije jeftinija? Danas je cena kukuruza jeftinija i to je baza i za cenu mleka i za cenu mesa i za mnogo proizvoda u lancu. B92: Jeste, ali u međuvremenu dosta stvari je poskupelo, evro, gorivo itd. Milosavljević: Pa, evro nikakvog uticaja na cenu mleka nema, zato što je kukuruz domaćeg porekla, obran je prošle godine, oko 2 miliona tona kukuruza je viška, cena je oko 8,45 do 8,50 dinara po kilogramu. Tako da, u proizvodnji mleka uticaj evra je potpuno irelevantan. B92: Dobro, i šta je vaš odgovor tim proizvođačima? Da pristanu na ucene ili da ćute? Milosavljević: Ne, moj je odgovor proizvođačima da ukoliko nisu zadovoljni cenom koju im nudi otkupljivač, na primer Imlek, da potraže drugu mlekaru. Kao što su na primer uradili proizvođači u Svilajncu, oni su se organizovali preko svoje opštine, imali su problem sa Šabačkom mlekarom. B92: Jeste, ali problem je što su mlekare koncentrisane i što nemaju izbor i što je država to dopustila privatizacijom mlekara. Vi ste bili ministar u toj Vladi koja je to dozvolila, ne za privatizaciju, ali ste bili ministar trgovine. Milosavljević: Jesam bio ministar trgovine... B92: Kako se dopustilo da se to desi? Milosavljević: Dopustilo se tako što je bila tenderska privatizacija i neko je ponudio najvišu cenu. B92: Bogami, bilo je i dokapitalizacije, to svi znamo. Milosavljević: Bilo je i dokapitalizacije i taj proces se nije desio jednoga dana na jednoj privatizaciji, nego se dešavao u nekoliko godina. Znači, nije odjednom Investicioni fond Salford kupio pet mlekara u Srbiji, nego je to proces koji je od, recimo 2002. ili 2003, više se ne sećam, trajao do maltene pre nekoliko dana. Kao što su kupili i mlekaru u Bosni i Hercegovini, kao što su kupili mlekaru u Makedoniji. Znači, oni su regionalni lider i ponašaju se kako im tržište dozvoljava. B92: Ili država? Milosavljević: Ili država, ili institucije države koje time treba da se bave. B92: Pa, zašto se ne bave? To je ključno pitanje. Milosavljević: Pa, pitajte te institucije kome je to u delokrugu, Ministarstvu trgovine nije u delokrugu da se bavi zaštitom konkurencije, to je posao Komisije za zaštitu konkurencije. I kada sam na početku mandata imao svoje stavove o tome šta Komisija treba da radi dobio sam odgovor iz Komisije - nemojte vi da se bavite time, to je naše. Ja sad kažem, od onda sam ućutao... B92: Pa, vi ste osporavali odluke Komisije kao ministar. Milosavljević: Ja sam samo davao argumente, ne osporavao, pošto nemam prava, jer oni su izvršni u svojim odlukama, ja sam samo davao argumente zašto nešto kažem. A naravno, evo sada, Komisija treba da se bavi tim poslom i vi pozovite predsednicu Komisije i članove Komisije pa neka odgovore na to pitanje. B92: Videla sam vaš intervju tokom vikenda jednoj dnevnoj novini, „Večernjim novostima“, i u njemu ste rekli da cene nećerasti, da će mirovati, da bi trebalo da miruju. Na osnovu kojih parametara ste to izjavili? Milosavljević: Ja sam govorio pre svega o poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, o hrani i rekao sam da nema realnih i ekonomskih razloga i opravdanja da cene hrane idu gore. B92: A zašto su otišle? Milosavljević: Pa, je l' se to desilo od nedelje do danas? B92: Pa, ne, nije od nedelje do danas, ali vi već neko vreme ponavljate tu priču. Milosavljević: Neke cene su otišle dole i otkad sam ja počeo da o tome govorim, to je bilo nakon jedne, rekao bih, u prethodnih desetak godina najuspešnije poljoprivredne godine, u kojoj jako dobro rodile su sve kulture primarne ratarske, od pšenice, kukuruza, soje, suncokreta, svih ovih osnovnih sirovina za proizvodnju hrane. Količina i cena relativno niska tih proizvoda je osnovni razlog zašto smatram da nema razloga da cene hrane idu gore. I pred Novu godinu se desilo ovo o čemu pričamo, pojeftinjenje mleka, nakon Nove godine se desilo pojeftinjenje u lancu prerađevina od mleka, namaza, sireva, kačkavalja itd. Cena brašna je otišla petnaestak odsto dole, sasvim je logično, jer je ušlo više ovogodišnjeg žita u mlinove, izlazi jeftinija cena jer je jeftiniji ulaz, i logično je da čak i cena hleba bude stabilna ili da ide dole. Kao što je i logično i da cena mesa svinjskog, koja je otišla gore... B92: Otišla je gore. Milosavljević: Ne, brašno je otišlo dole, meso je svinjsko otišlo gore za pedesetak dinara po kilogramu, i to je, po meni, potpuno neopravdano. B92: Junetina 600, svinjetina 500, piletina... Milosavljević: Potpuno neopravdano, zato što bilo kog stručnjaka, ko se u nekom dužem vremenskom periodu bavi poljoprivredom, pitate, on će vam reći da je onaj 20 godina istorijski paritet 1:8,5 cena kukuruza i cena žive vage, na primer svinjskog mesa. Sa cenom kukuruza od 8,5-9 dinara puta paritet, recimo 9 da bude, onaj najveći istorijski, to je 80 i nešto dinara za kilogram žive vage. Cena žive vage u Srbiji je danas između 140 i 170 dinara, znači duplo je veća. B92: Šta se dešava od žive vage do prodavnice? Milosavljević: Dešava se ono što proizvođači i klaničari kažu da nema svinja u tovu i da, tačno je, pariteti su takvi i tačno je da je cena proizvodnje takva, ali nečega nema na tržištu. Pošto toga nema, mi dižemo cenu. B92: Nema, jer im se ne isplati. Milosavljević: Pa, ne bih to rekao, zašto se ne bi isplatilo ako imate duplu zarad?. Vi da imate danas biznis da možete za 5 do 6 meseci koliko traje tov da duplirate ono što uložite. B92: Kako je moguće da bude 500 dinara kilogram svinjskih šnicli od one cene koju ste maločas pomenuli? Šta se dešava u tom lancu od proizvođača do potrošača? Milosavljević: Šta se dešava u tom lancu? Dešava se manja ponuda, dešava se klanična industrija, dešava se prerada mesa, dešava se trgovina, dešava se potrošač. Znači, to je taj lanac koji može da se prati, i prati se od cene kukuruza, preko naravno cene i ostalih inputa, đubriva, svih onih inputa u proizvodnji u poljoprivredi, do cene žive vage, koja je, još jednom ponavljam, duplo veća od one realne koja bi mogla da bude, do manje ponude, do klanice koja nema dovoljno količina da otkupi, prerade koja takođe diže cenu jer vidi na tržištu nečega nema, i da se traži, da ljudi plaćaju više zato što ga nema. I to je taj ciklus. B92: Hoćete li uvesti te polutke koje su najavljene i zbog čega su proizvođači svinja nezadovoljni? Vojvođanski Klub 100P zato traži vašu ostavku. Milosavljević: Znam ja njih jako dugo... B92: Ne sumnjam da ih znate. Hoćete li uvesti te polutke, hoće li država na taj način uticati da se smanji cena? Milosavljević: Razmatramo tu mogućnost i razgovaramo sa proizvođačima, da vidimo da li postoji spremnost sa njihove strane da koriguju svoje cene i da uđu značajnije u tov. Ako takva spremnost postoji, nećemo uvoziti, ali odgovornost svakoga čoveka koji bi bio na čelu Ministarstva trgovine je da ako nečega nema u ponudi... B92: Šta proizvođači treba da rade? Dakle, šta da rade? Milosavljević: Treba da uđu intenzivnije u proizvodnju svinjskog mesa i da za narednih 3-5 meseci ponuda bude veća i da cena bude prihvatljiva. Znači, zašto danas, ako je cena u Mađarskoj 30-40-tak% niža nego u Srbiji, ne uvesti i potrošačima iz Srbije obezbediti jeftiniju cenu? B92: U redu. Vi ih praktično ucenjujete da uđu u tov, inače ćete uvesti meso. Milosavljević: Ne, mi razgovaramo sa njima i ukazujemo im da je to u ovom trenutku za njih profitabilno, ukazujemo im da će cena kukuruza biti stabilna, jer je gotovo 2 miliona tona viška u Srbiji. I kažemo im - ljudi, imate prostor da na ovome zaradite, krenite to da radite, ako vi nećete da radite, moraće država da uradi da bi obezbedila dovoljnu količinu... B92: Ali nije samo kukuruz u te svinje uključen, tu su i druge stvari koje su skuplje, je li tako, i oni to kalkulišu kao problem. Znate šta sve treba da bi se gajila svinja ili krava. Milosavljević: Druge stvari su samo još veterinarski preparati i gotovo ništa drugo, to je stočna hrana. B92: I stočna hrana, tako je. Milosavljević: Stočna hrana, ali opet, baza za stočnu hranu je kukuruz, tako da i cena stočne hrane je danas... Cena kukuruza je 50% niža na današnji dan u odnosu na februar prošle godine, cena stočne hrane za 40% je niža. B92: Tako je, i sve se dešava suprotno kada mi uđemo u prodavnicu. Kako to kao ministar trgovine nikako da nam objasnite? Milosavljević: Pa, evo, ja vam objašnjavam i kažem vam da je to razlog zašto između ostalog razmatramo opciju da uvezemo i da građanima Srbije ponudimo nižu cenu. Opet, ponavljam, ono što je bitno, da balans između primarne proizvodnje, prerađivačkog sektora i potrošača mora da postoji. I to je obaveza svakog ministra da to uvažava, ne da bude na strani jednih. Najlakše je biti na strani jednih i biti populista. Znači, ima mojih kolega koji kažu - ja uvek podržavam one koji imaju najviše glasova. Ali da li to ruši jedan lanac i prirodan balans? B92: Kada ste populista, kada ste na čijoj strani? Milosavljević: Na strani onih koji najviše glasova imaju, znači, najviše glasova imaju primarni poljoprivredni proizvođači. B92: Znači, vi niste na njihovoj strani? Milosavljević: Ja ne podržavam njihove neopravdane zahteve. B92: Koji su neopravdani zahtevi? Milosavljević: Pa, neopravdani su zahtevi da se, ukoliko nema dovoljno svinjskog mesa, zabrani, odnosno ne uvozi meso iz inostranstva, zato što potrošači očekuju i dovoljne količine i prihvatljive cene. Tako da to... B92: Tako da niste ni na strani mlekara tako reći, nego na strani kartela? Milosavljević: Nisam ni na strani mlekara... Ne, ne, nisam rekao da sam na strani kartela, na strani sam potrošača, jer moj posao kao ministra trgovine je da budem na strani potrošača i da se borim da na tržištu bude svega dovoljno po prihvatljivim cenama, zadovoljavajućeg kvaliteta. B92: Koliko potrošači imaju izbora ako imamo monopole i kartele, to je sad pitanje. Milosavljević: Potrošači imaju izbora... Pa, evo, danas kad odete u bilo koju trgovinu možete da birate između Imlekovog, šabačkog, somborskog... znači, imate 5-6 mlekara... B92: Da, ali biram Imlek, subotičko, novosadsko, zemunsko, Zaječar, to je sve Salford, to je već pet mlekara... Milosavljević: Pa, birate šabačko na primer, birate na primer somborsko mleko Dukat, birate mleko Granice iz... B92: Koje pazarimo u Beogradu najviše u Maksiju, takođe imajući ogroman izbor prodavnica... Milosavljević: Gde god da pazarite, ali imate i mleko Granice, imate i Lajkovačku mlekaru, imate i mlekaru iz Pančeva, tako da, mogućnost izbora postoji, ne dovoljna, i ja ne govorim ovo da bih rekao da sam zadovoljan stanjem na tržištu, ali da naprosto činimo sve što je u ljudskoj normalnoj moći da situacija bude prihvatljiva i bolja. B92: Vi ste takođe rekli da se nadate da će kupovna moć ljudi biti očuvana u ovoj godini. Ona je već realno pala, to svi osećamo, kako mislite da će ostati očuvana? Milosavljević: Ona je pala zato što je vrednost naših zarada preračunata u evro niža nego što je bila pre nekoliko meseci. B92: Kako onda očuvati kupovnu moć, ako je ona već pala? Milosavljević: Ja pre svega očekujem i nadam se da će glavni zadatak Vlade u ovoj godini i Narodne banke, a to je stabilnost i predvidivost makroekonomskih kretanja biti ostvarena. To praktično znači da stabilizacija kursa u trajanju od recimo dve nedelje je nešto što na nekoliko meseci stabilizuje kurs. Znači, sad kad vratimo... B92: Kako u trajanju od dve nedelje? Milosavljević: Zato što se dnevno psihološki očekivanja proizvođača ugrađuju u cenu i kad vi imate dnevne oscilacije kursa, onda proizvođači se vode logikom da postoji opasnost da im se obezvredi njihova imovina, ulaganja, proizvodnja, i onda uvek dodaju malo više. Tako da smo stalno u onom ciklusu, kako se malo nešto pomeri, oni još malo dodaju i tako, imamo stalni problem da je ta psihološka nestabilnost generator ukupnih ekonomskih kretanja. Ako zaustavimo kurs u nekim prihvatljivim okvirima, realnim, na desetak dana do dve nedelje, nestaje tog psihološkog ugrađivanja nestabilnosti kursa. B92: Ali cene su rasle i kad je kurs bio stabilan, to veoma dobro znate. Milosavljević: Cene su i kad je kurs bio stabilan skakale, ali evo, vi kao i analitičar i novinar koga zaista i cenim i pratim i poštujem, uđite na sajt Evrostata, statistike Evropske unije i videćete da za osnovne poljoprivredno-prehrambene proizvode, gde je prosek cena u Evropskoj uniji 100, Srbija je 72,9. Znači, 27,1% su cene u proseku hleba, cerealija, mleka, mesa, ulja, šećera, niže u Srbiji u odnosu na prosek Evropske unije. B92: Odlično ako je to tako, naše plate su takođe mnogo niže nego u Evropskoj uniji i naš standard je takođe mnogo niži. Drugo, mi ne možemo samo od hleba i mleka da živimo, vi to znate dobro. Milosavljević: U odnosu na sve, znači, naše plate su više u odnosu na određene članice Evropske unije... B92: Mislim na zapadne zemlje. Milosavljević: Evropska unija to je sve zemlje Evropske unije, prosek 100, Srbija je 72,9. Plate prosečne u Srbiji su i danas, sa ovim obezvređenjem zbog rasta kursa više u odnosu na Bugarsku, više u odnosu na Rumuniju, relativno blizu platama u Slovačkoj, više u odnosu na BiH, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju. Tako da je to realnost, i to nije realnost naše statistike, nego.... B92: Pa, ne, realnost je da jednoj četvoročlanoj porodici treba, gospodine Milosavljeviću, 8.000 i nešto, skoro 9.000 mesečno za meso. Ako četvoročlana porodica ima dve prosečne plate koje su 66.000 na primer, znači, njima treba skoro 10.000 samo za meso, sa dvoje dece. Pa, ne mogu da prežive, nema šanse... Milosavljević: Teško se živi, znači, ja ne želim nikoga da ubedim da živi bolje nego što živi, ja samo kažem da ja kao ministar trgovine, kao i Vlada Republike Srbije čini sve da u datim okolnostima pomognemo građanima da prvo sačuvaju radna mesta, da cene ostanu stabilne i da mogu da očuvaju taj nezadovoljavajući, ali standard s kojim raspolažemo. B92: Ali prema jednom istraživanju 64% firmi su najavile poskupljenje svojih proizvoda jer su im poskupele sirovine, ambalaža, gorivo. Recimo, Nektar je najavio poskupljenje sokova jer im je skuplja ambalaža. Milosavljević: Da, ali je s druge strane Nektaru jeftinije voće, tako da taj rast cena ambalaže zbog rasta cena sirovina... B92: Čovek je rekao da će poskupeti sokovi, sad, da li je njemu jeftinije ili nije... Milosavljević: I to je slobodno tržište, sokovi Nektara su u proseku kvalitetniji od na primer sokova nekih drugih proizvođača. Vino Župa, koji je najveći proizvođač sokova iz Aleksandrovca nije najavila cene. B92: Hoću da kažem da različite okolnosti utiču na kreiranje cene, a ne samo jeftinije voće. Vi to znate bolje od mene. Milosavljević: Ali kad pogledate ambalažu Nektara i nekih drugih proizvođača, vidite da Nektar ima kvalitetniju ambalažu. B92: Zato je moje pitanje kako će se cene stabilizovati ako 64% firmi najavljuje da će im poskupeti proizvodi? Milosavljević: Zato što će njih 90%, od tih 64%, kad se stabilizuje kurs, odustati od poskupljenja cene, jer će se boriti za potrošača. Pokušavam sve vreme da i vama i slušaocima kažem da u vremenu koje je pred nama, i to je poruka i proizvođačima i trgovcima, neće biti fokus na cenama nego će biti fokus na kupcu, platežno sposobnom kupcu. Tom platežno sposobnom kupcu u Srbiji neće biti kao što je bilo u nekim godinama do sada, pogotovo za neka trajnija potrošna dobra, i to je glavni razlog zašto cene treba da ostanu stabilne, jer ako po višim cenama ne bude prometa, nema drugoga nego katanac na vrata onome koji drži neopravdano visoke cene. B92: Ne, niko nije iz altruizma spustio cene, iako je bilo objašnjeno da je cena mleka smanjena iz ljubavi prema čoveku i njegovoj okolini. Milosavljević: Ne, to ja nisam objašnjavao, nego je mleko spušteno samo zbog jeftinijih sirovina za proizvodnju mleka i ništa drugo. B92: U ovim merama koje je Vlada donela postoji jedan segment koji se odnosi na vaš resor, a to je trgovina, i vi ste predložili da se trgovinskim lancima zapravo daju određena sredstva, da računi trgovinskih lanac posluže kao protočni bojler da bi izmirili obaveza prema dobavljačima. Da li je to usvojeno? Milosavljević: Tako je. Jedan od... Da, usvojeno je, pošto je to prvi paket mera koji sadrži ukupno 40 milijardi dinara za poboljšanje tekuće likvidnosti srpske privrede. U tom paketu mera su sadržane i mogućnosti da trgovinski lanci pod povoljnijim uslovima, duplo u odnosu na tržište, znači mislim na cenu kapitala koja će biti maksimalno negde između 5 i 6%, ona je na tržištu od 10 do 15%, dođu do jeftinijeg kapitala na godinu dana sa ciljem da bi se dobavljači platili pre nego što su rokovi za plaćanje, a znamo da je prosečan rok 120-130 dana. I sve sa ciljem da se pomogne ne uvoznicima, ne prodavcima luksuznih, ekskluzivnih proizvoda, nego ovih primarnih poljoprivrednih proizvoda, da bi oni što pre dođu do para imali manje troškove finansiranja svoje proizvodnje i time opet imali jeftinije ili stabilne cene svojih proizvoda. B92: Vi se danas sastajete sa tim trgovcima? Ko će doći na taj sastanak? Milosavljević: Doći će svi veliki trgovci, pozvali smo i domaće i strane trgovinske lance, oni će biti u 11 sati u Ministarstvu trgovine... B92: Dajte nam neke. Milosavljević: Idea, Merkator, Delta, pretpostavljam Metro, Veropulos, znači svi veći igrači, Dis iz Krnjeva, predstavnici dve asocijacije trgovaca Zdrava alijansa i CBA, tako da će svi glavni igrači biti tu. B92: Koji su kriterijumi ključni da bi jedan lanac dobio novac? Milosavljević: Tri su ključna kriterijuma, prvi da da spisak dobavljača koji će biti plaćeni od tih para, drugi da garantuje očuvanje radnih mesta, jer je to uslov za sve korisnike programa, znači da se obavežu da će u vreme korišćenja tih sredstava sačuvati broj radnih mesta, da neće otpuštati ljude. I treći kriterijum je da se na neki način obavežu da neće ta sredstva koristiti za na primer svoje investicije, za plaćanje uvoznika kozmetike ili ne znam ni ja kojih proizvoda trajne potrošnje, nego da će to otići u domaću proizvodnu privredu. B92: A ko će da kontroliše šta će recimo Delta, ako uzme, da radi sa tim novcem? Ko kontroliše taj račun? Milosavljević: To će biti takozvane obojene pare.... B92: Šta to znači? Milosavljević:... čiji će tok ići od poslovne banke koja će na primer biti davalac tog kredita, preko trgovinskog lanca po spisku dobavljačima kojima kompanija duguje, koji će biti ranije dostavljen. Znači, mi ćemo dobiti pre nego što nekome bude odobren kredit, spisak, pričam sad napamet, 5.000 dobavljača proizvodnih, testenina, mesa, mleka, jaja, konditorskih proizvoda, kojima se duguje stotinak ili više dana i praktično će te pare imati taj tok da se njima ubrza ciklus. Svi će znati da će dobiti novac ranije nego što bi trebali da dobiju, tako da je realno očekivati da će i ta indirektna kontrola tih proizvođača koji sad očekuju da će dobiti novac ranije biti jedan mehanizam koji će kontrolisati da li su pare namenski upotrebljene. B92: Kad kažete - svi će znati, ko su svi, ko može da kontroliše da li će jedan lanac da zadrži tri dana te pare na računu ili će, pošto ima i on-lajn mogućnost da taj novac bude na računu tri minuta? Milosavljević: Pa, ja sad ne mogu da vam odgovorim precizno da li će to biti tri dana ili tri minuta, zato što verovatno postoji jedan vremenski period u kome treba to sve da se obradi. Ali insistiraćemo da pre nego što se pare povuku po osnovu ove linije imamo spisak dobavljača koji treba da budu plaćeni, sa visinom obaveze, sa ročnošću kad stiže na plaćanje i sa iznosom duga. Ja nisam rekao da će svi biti plaćeni stopostotno u nekom recimo vremenskom periodu koji je oko 40 dana, kraćem u odnosu na ono što im sleduje, već da će u zavisnosti od toga koliko trgovinski lanac bude u mogućnosti da da garancija i da povuče para, mnogima biti olakšana situacija. B92: Ko duguje onda državi? Trgovina? Milosavljević: U kom smislu ko duguje državi? B92: Pa, za novac, sad kad vi date... Milosavljević: Duguje trgovina, zato što ona uzima kredit, ali ne državi nego poslovnoj banci. Poslovnoj banci duguje trgovinski lanac koji će uzeti kredit pod cenom kapitala 6%.... B92: Ali država garantuje nešto, je li tako? Milosavljević: Država garantuje zato što je država obezbedila deo para za taj program. B92: Tako je, a kolika kamata se plaća, da li se zna? Milosavljević: Kamata da vrate će biti do 6% na godišnjem nivou za ovaj program kratkoročnih obrtnih sredstava za poboljšanje likvidnosti. I to je ovih pet banaka koje su već pomenute, Hipo, Sosijete ženeral, Komercijalna, Erste i... evo, jednu sam u trenutku zaboravio, setiću se. Banka Inteza, izvinjavam se. B92: Dobro, zašto se na taj način kroz trgovinu pomaže na neki način proizvođačima, zašto se se ne pomaže direktno proizvođačima? Taj trgovinski lanac koji nema novca da plati robu neka se zatvori. Milosavljević: Samo da bi imali širinu priče, ovo je jedan mali deo programa, znači, ukupan paket je 122 milijarde dinara. Za mala i srednja preduzeća, gde su takođe ta proizvodna preduzeća je 45 milijardi odvojeno, za izvoznike je odvojeno do 40 milijardi, za potrošačke kredite 20 milijardi. Tako da postoji više osnova po kome preduzeća mogu da koriste sredstva, imaju 17 milijardi na primer za završetak investicija. Ovo je jedna mogućnost. A zašto da se ide preko trgovine? Zato što je trgovina trenutno dužnik proizvodnih kompanija. B92: Dobro, a zašto državu brine to što je trgovina dužnik? To je naš novac, novac svih građana Srbije. Milosavljević: Zato što je briga, jer ako trgovina ne plati i propadne, onda će i proizvodnja u tom trgovinskom lancu prestati, onda će ti ljudi koji rade u toj proizvodnji testenina takođe ostati bez posla. B92: Zašto je trgovinski lanac Delta nacionalni interes? Nije? Zašto jeste? Milosavljević: Ja ne kažem da je Delta nacionalni interes, mi ne govorimo ovde o Delti, govorimo o svim trgovinskim lancima koji posluju na teritoriji Srbije. Znači, svi su potpuno ravnopravni da to povuku. I danas duguju... B92: Zašto su njihovi dugovi naš interes, naša briga? Milosavljević: Ma, meni je briga radno mesto onoga u mlekari, meni je briga radno mesto onoga ko proizvodi na primer deterdžente u Henkelu, to je moja briga. Znači, ako oni ne budu plaćeni, ovi će ostati bez posla, jer ne mogu da dobiju pare za robu koju su isporučili, koju smo mi kao potrošači kupili i onda praktično njima se ne obnavlja ciklus. B92: Razumem, dođe drugi pa kupi lanac ili kupi prodavnicu, zato pitam, zašto je to.... Milosavljević: Moguće, ali to nije posao kojim se bavi država, svi trgovinski lanci su privatni, znači, ne možemo mi da prodajemo nešto privatno. To može vlasnik.. B92: Ali sada pomažete privatnim trgovinskim lancima, između ostalog. Milosavljević: Ne, mi pomažemo proizvodnim kompanijama kojima... B92: Jer su trgovinski lanci u poziciji da određuju da li će da plate za 90, 100, 50 dana ili 220 dana i u poziciji su da ucenjuju svoje dobavljače... Milosavljević: To su ugovori koje oni sklapaju sa dobavljačima... B92:... što veoma dobro znate. Milosavljević: Naravno, kao što isto tako radi i Metro, kao što radi Karfur, kao što radi Volmark, lider svetskog biznisa koji za jedan dolar ili za jedan dinar bira ili ne bira nekoga da bude na njegovim policama... B92: Da, ali u tim zemljama postoji neka konkurencija, ovde, bogami, slaba, a kod nas, koliko razumem, samo je Metro od tih globalnih došao, a i Metro je na neki način zatvoren način trgovine. Milosavljević: Ne, pre svega, Metro je drugi ili treći evropski lanac i među prvih desetak u svetu, znači jedan od lidera trgovine u svetu. Prisutan je u Srbiji, širi svoje investicije i Metro takođe, ne znam tačno broj dana, ali duguje dobavljačima, ne plaća ni Metro istog dana kad uzme robu, ne plaća ni za 30 dana, ni za 50 dana. Znači, naprosto, to je način poslovanja trgovine svuda u svetu. B92: Pa, nisam sigurna da baš svuda u svetu na taj način ucenjuju lanci dobavljače kao što dobavljači tvrde u novinama iz dana u dan. Milosavljević: Evo, idite u Moskvu kod ruskih trgovinskih lanaca, pošto... B92: Au, Rusija je odličan primer, treba da se ugledamo na Rusiju... Milosavljević: Ne, ne, u Rusiji rade svi veliki evropski trgovinski lanci, ponašaju se na isti način. B92: Gospodine Milosavljeviću, gospodin Jelašić ima ideju da treba da štedimo tako što ćemo između ostalog smanjiti penzije. U autorskim tekstu u listu „Danas“ on je napisao - Ako država nastavi da troši ovim tempom trebaće nam 7 milijardi evra novca od kredita ili nečega da bismo pokrili svoje minuse. Gospodin Dinkić smatra da kurs treba da branimo na 90-95. Šta vi mislite, kako da prebrodimo svetsku krizu? Milosavljević: Je l' očekujete od mene da podržim jednog ili drugog ili da kažem šta je moje mišljenje? B92: Ne, znam da ste makroekonomista i to vas pitam. Milosavljević: Iskreno, mislim da ni jedno ni drugo u ovom trenutku nije realno. Nije realno smanjivati penzije, jer svesni smo da su penzioneri jedna od najugroženijih kategorija, ne računajući socijalne slučajeve u našoj zemlji, i da to pravo je nešto što ova država mora da ispoštuje i da garantuje. Mi možemo da idemo u drugom pravcu, da zbog vanrednih okolnosti, a ova kriza defitinivno jeste vanredna okolnost, ne samo u Srbiji nego svuda u svetu, ne korigujemo penzije nagore zbog rasta cena ili zbog onih formula koje postoje, da se dva puta godišnje vrši usklađivanje sa korekcijom troškova života. Znači, to postoji kao mogućnost i o tome treba razgovarati, a mogućnost da se smanjuju penzije vanredno, u ovom trenutku mislim da nije realna i da to naprosto ne bi bilo prihvaćeno i da bi to izazvalo ozbiljne probleme u funkcionisanju i države i Vlade, a ono što najmanje treba Srbiji je nestabilnost Vlade i nepostojanje autoriteta da Vlada radi svoj posao. S druge strane, privrednici, i to zaista kažem ne samo kao makroekonomista i u lično ime, nego iz razgovora sa brojnim privrednicima, ne insistiraju na tome da kurs bude 76, 80, 95, oni samo traže da u jednom dužem vremenskom periodu, recimo šest meseci, godinu dana ili što duže, kurs bude predvidiv, da uslovi poslovanja budu u nekim dogovorenim okvirima. Što praktično znači da ako se opredelimo da kurs se kreće između 93 i 95 dinara, i to možemo da ispoštujemo time što ćemo i deviznim rezervama i svim ostalim mehanizmima braniti taj kurs. To je ono što privrednici očekuju, znači, samo da se ta dnevna nestabilnost, dnevno očekivanje korekcija cena, bezbrojne dnevne dezinformacije ne ugrađuju u cene proizvoda. To je ono što nam je potrebno. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste gospodina Slobodana Milosavljevića, ministra trgovine i „Kažiprst „B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
09:30
02
FEB
2009
| 0 | 0 | 390 | 0 |
Filozofija volje |
| „...Davos je jednostavno termometar i on pokazuje...kakva je temperatura u svetu i gde su tenzije...Davos, to je mogućnost da sretnete direktore, čelne ljude najvećih firmi velikih zemalja, i u tom smislu, prvi novitet za mene, predstavljajući Srbiju su bili investitori koji su već prisutni u Srbiji, jer najvažnije je da oni ne smanje njihov angažman, naprotiv, da ga povećaju...Oni jesu zainteresovani...Srbija u ovom momentu zbog troškova poslovanja, niskih poreza, naših evrointegracija, naše zone slobodne trgovine sa susedima...može i te kako ponuditi pregršt razloga da oni dođu i u ovim kriznim momentima i da rade kod nas...tačno je da pitanje Srbije, zapadnog Balkana nije u najvećem fokusu u ovom momentu iz posve razumljivih razloga, ali na nama je da budemo aktivni, na nama je da budemo prisutni u svim tim forumima i verujte, dobro je bilo što je Srbija bila jedina zemlja zapadnog Balkana. Sve naše argumente, sve te kontakte koje smo imali sa investitorima su elementi koji nam daju elemente za dalji rad...Francuski filozof Falan... je rekao jednu za mene dosta interesantnu stvar...pesimizam dolazi od slabosti, optimizam dolazi od volje. I mislim da je ta filozofija volje, želje da uspemo, ono što našoj zemlji treba ovde. Manje kukanja i manje kritike za kritiku, a malo više posla, Ven Dži Bao, koga sam slušao je bio veoma impresivan...u Davosu. On je u tri navrata u njegovom govoru govorio da je šansa Kine radnost, predanost, profesionalizam kineskog naroda, da je to.... ono što daje snagu jednoj zemlji...“ |
| Gost: Božidar Đelić, potpredsednik Vlade Srbije zadužen za evropske integracije Novinarka:Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: U finišu protekle nedelje svi ste bili suočeni s rezultatima dešavanja na Ekonomskom forumu u Davosu. Moj današnji gost je pred odlazak u Davos rekao da je cilj naše delegacije da u Davosu vidi kakav je puls planete u ekonomiji, da vidi kako to drugi ljudi rade i kakve koristi mi možemo da dobijemo iz Davosa i da donesemo u Srbiju. Danas su u Beogradu predstavnici Evropske komisije, razgovara se o tome dokle smo stigli, šta smo uradili vezano za proces pridruživanja, ali i za to šta smo uradili s poslom vezanim za ukidanje viza. Kad se pomene ukidanje viza i to kada će to nama da se dogodi, najčešće reakcije ljudi su - dobro, ne mogu više da slušam o rokovima, obavestite nas kad bude i svi ćemo biti srećni i zadovoljni. Moj gost je potpredsednik zadužen za evropske integracije, gospodin Božidar Đelić. Dobro jutro, dobro došli. Da popričamo o Davosu, pričaćemo o belom šengenu. Znači, bili ste tamo, gde se živo raspravljalo o svetskoj ekonomskoj krizi, o merama koje bi trebalo da budu sprovedene. Forum je pratio incident, turski premijer je napustio skup. Nisu se pojavili najveći svetski bankari. Kažu da je bila dosta napeta atmosfera, ali vi ste tamo otišli sa ambicijom da zadržite stare investitore i da privučete nove. Pa, jeste li zadovoljni onim što ste postigli? Đelić: Ukratko da, ali naravno, dokaz će biti u onim investicijama koje će se desiti u mesecima koji dolaze. Ovo što ste rekli je zapravo činjenica da je Davos jednostavno termometar i on pokazuje, da kažem, kakva je temperatura u svetu i gde su tenzije. Treba ipak primetiti da smo čuli dosta komplementarnih izjava, da su svi svetski lideri bili tu sa nekoliko izuzetaka, poput Baraka Obame, to možemo i shvatiti, i Nikole Sarkozija. I ono što je veoma važno reći to je da je očigledno da ovoga puta, za razliku od onoga što se desilo tridesetih godina prošlog veka, ceo svet je svestan da se ne treba krenuti u neke deobe oko trgovinskih blokova. I u tom smislu, ovo je bila jedna priprema za predstojeći sastanak 2. aprila u Londonu, gde će grupa 20 najvećih zemalja, znači G8 plus serija velikih zemalja koje su imale značajan rast prošlih godina, će odlučiti o nekim elementima arhitekture, jer dogovor je da se tu nešto mora promeniti. Najkonkretniji predlog je dala gospođa Merkel, koja je uz činjenicu da je Nemačka odredila čak 80 milijardi evra za pokretanje ekonomije, što je i te kako važno, jer radi se o drugom najvećem trgovinskom partneru naše zemlje. Imamo njen predlog da se formira takozvani Ekonomski savet bezbednosti pri Ujedinjenim nacijama, koji će pratiti ono što se dešava. Imate predloge da Međunarodni monetarni fond se mnogo više bavi pitanjima stabilnosti. Imamo regionalne inicijative koje možda naizgled izgledaju daleko za naše građane, ali činjenica da je jedna Kina odlučila da ogromna sredstva, čak 7% njenog bruto domaćeg proizvoda, koji je kao što znamo ogroman, uloži u pokretanje potražnje. I to su sve elementi koji pokazuju da trenutna predviđanja, daću najsvežije podatke, MMF očekuje da rast bude 0,5% ove godine u svetu, to je najniži nivo od Drugog svetskog rata. Razvijene zemlje -2%, one u razvoju negde oko 3-4%, za našu zemlju Evropska banka za obnovu i razvoj je dala novu procenu, a to je 2,5% rasta ove godine. To je nešto niže od onoga što imamo u programu sa MMF-om, gde se radi o 3,5%, međutim, Evropska banka za obnovu i razvoj je smanjila procene za apsolutno sve, a za Srbiju je smanjila najmanje. Što se tiče naše delegacije... B92: U kojoj su bili i predstavnici Delte, Komtrejda i generalni direktor Telekoma. Đelić: Tako je, zato što u Davosu dođe otprilike dve trećine ljudi iz privrede, nešto političara, nešto novinara, nešto naučnika, ali to je pre svega jedan ekonomski forum. B92: Ali nismo imali nikog ko predstavlja našu industriju, ko predstavlja prehrambenu industriju, na primer. Đelić: Ja sam poslao pozivnice u ime Ekonomskog foruma, nažalost, nisu se odazvali ovog puta, ali mislim da ono što će im reći njihove kolege, njihovo iskustvo, čini se da je svaka od te tri firme imala veoma konkretne razgovore i da će po svemu sudeći imati i nove poslove. Mislim da će to ponukati i nove da se sledeće godine pojavimo u većem broju, jer ambicija je da za 2011. godinu, primera radi, ukoliko za to budu prisutni politički preduslovi, možemo da organizujemo jedan regionalni Davos ovde u Srbiji. B92: Hoće li njihove kompanije imati nove poslove, ili su to novi poslovi od kojih će Srbija imati koristi? Da li su oni tamo otišli da pregovaraju u ime svojih kompanija? Đelić: Ja u ime Srbije sa onim investitorima, oni u njihovo lično ime. Ne treba tražiti, da kažem, konflikt interesa tamo gde ga nema, zna se na koje sastanke sam ja išao sam, jer se razgovara u ime Srbije, a zna se gde je bilo nekih sastanaka, gde je bilo uputno ići zajedno. Znači, ne treba uvek kod nas tražiti kontroverzu tamo gde je apsolutno nema. Sve druge zemlje već godinama rade nešto poput ovoga, a to je da imaju takve političko-privredne delegacije i tu je zapravo jedna sinergija koja pomaže, to smo videli na forumu koji je bio okrenut ka investitorima. No, možda bih hteo da kažem nekoliko konkretnih rezultata što se tiče naše zemlje. Davos, to je mogućnost da sretnete direktore, čelne ljude najvećih firmi velikih zemalja, i u tom smislu, prvi novitet za mene, predstavljajući Srbiju su bili investitori koji su već prisutni u Srbiji, jer najvažnije je da oni ne smanje njihov angažman, naprotiv, da ga povećaju. I sa predsednikom Mišelina, koja je najveća firma u domenu gumarske industrije i koja naravno je direktno vezana za automobilsku industriju, koja proživljava najteže trenutke od Drugog svetskog rata. Veoma je važno bilo utanačiti da će oni nastaviti da se angažuju oko Pirota i njihove fabrike, da su veoma zadovoljni. Dogovorili smo se oko prvog konkretnog poteza, a to je da im pomognemo oko izgradnje jednog logističkog centra od 20.000 m2 koji će zaposliti, pa negde i do 100 novih radnika, investicija od 10 miliona evra. To je prvi korak u sledećih 18 meseci. Drugi korak koji je za mene naravno, i za našu zemlju, za Pirot, za ceo jug naše zemlje, to je da postoji mogućnost da sa trenutnih 6 miliona guma, koliko se proizvodi u Pirotu, pređu na 10, a možda i na 12 miliona. Preduslovi za to su dalje trgovinske integracije, naravno da ova kriza... smanjen je intenzitet. I mi smo imali veoma takve razgovore... na primer, pomenuo bih isto razgovore sa predsednikom Nestle ili Pepsi, i jedna i druga firma su kupile jednu firmu u našoj zemlji i sada razmišljaju o razvoju. B92: I da li su zainteresovani da ulažu ovde? Đelić: Oni jesu zainteresovani, ali daću vam konkretan primer kako se odvijaju te stvari, zašto je taj strateški razgovor na tom nivou važan. Za njih je zapravo, uzmite Pepsi Co. najvažnije da za njihove snekove na bazi krompira obezbede kvalitet, količinu i stabilnost dostave. I oko toga je njihovo najveće pitanje, i naravno, delegacija koju sam pozvao, koja će doći, razmatraće mogućnosti da sa trenutnih 60-tak miliona dolara, koliki je njihov promet, oni pređu na 300-400 miliona dolara prometa. To jeste moguće, i naravno, taj dodatak neće biti za naše tržište nego za izvoz. Znači, jedna je stvar da sedite u Beogradu i da pričate onako o tim stvarima, druga je stvar da se suočite sa izazovima, sa mogućnostima. I ja vidim jednu potvrdu posle ovog Davosa, a to je da, kada svetska tražnja padne i sa 15, i sa 20 i sa 30%, svi veliki direktori tih kompanija i te kako aktivno razmišljaju strateški, misle gde je to mesto gde mogu da lociraju njihovu proizvodnju, koje bi bilo najpovoljnije. I Srbija u ovom momentu zbog troškova poslovanja, niskih poreza, naših evrointegracija, naše zone slobodne trgovine sa susedima, te sa Rusijom, i te kako pregovaramo sa Turskom, Ukrajinom, Belorusijom, idemo dalje, može i te kako ponuditi pregršt razloga da oni dođu i u ovim kriznim momentima i da rade kod nas. B92: Koliko su u svemu tome pomogli ljudi koji su predstavljali našu privredu? Najavljivali ste razgovore sa Dojče telekomom. Da li je direktor našeg Telekoma razgovarao sa predstavnicima nemačke firme o saradnji, partnerstvu? Đelić: Kako da ne, i to je bio zajednički sastanak..... B92: I šta je dogovoreno? Đelić:... sa jedne strane sam predstavljao akcionara koji je saopštio da mi u ovom momentu ne razmišljamo više o takozvanom izlasku na berzu IPO, o inicijalnoj ponudi akcija zbog okolnosti koje će svi shvatiti. I sa druge strane, rekao sam da mi aktivno razmišljamo o opcijama za naš Telekom. Najgore bi bilo da to radimo pod pritiskom zato što nam treba novac za budžet, to ne dolazi u obzir, nego moramo razmišljati šta je najbolje za Telekom Srbije, za vrednost koju on predstavlja za naše društvo, ulogu koju ima u širenju informacionih tehnologija generalno. A tu je naravno bio generalni direktor da razgovara o saradnji, oni već imaju tehničku saradnju, imaju saradnju na više nivoa, oko rominga i mnogo čega drugog, a istovremeno da razmene te informacije o perfomansi, da se bolje upoznaju. Da ne zaboravimo, Dojče telekom je već akcionar indirektno kroz grčki OTE, koji danas kontroliše na nivou 20% našeg Telekoma. Tako da, na tom nivou uspevamo da razjasnimo neke stvari, da pokažemo strateške pravce i onda dolazi do sledećih koraka na tehničkom nivou. Posle svih ovih sastanaka koji mogu značajno da ubrzaju saradnju i razvoj događaja. B92: Od izvršne direktorke Svetske banke dobili ste načelnu saglasnost za dodatnih 300 miliona evra. To sad sve zavisi od realizacije onih 600 miliona koje smo dobili, a naravno, sve se to nekako vezuje i za ratifikaciju svih tih ugovora koje sklapamo sa Svetskom bankom, pa opet dolazimo do parlamenta. Kad se sada govori o tome kakve su šanse da tim dobrim rezultatima na osnovu tih 600 miliona dobijemo još 300, šta očekujete, jer znamo da se sve to ipak vraća u Skupštinu? Đelić: Ima posla i za jednu i za drugu stranu. Ono što je bilo najvažnije to je da je ova inicijativa naišla na odobravanje broja dva Svetske banke, zapravo osobe, da kažem, izuzetno poznate osobe, bivše ministarke finansija Nigerije, koja je operativni šef Svetske banke. I ako imamo njenu podršku mislim da ćemo imati pozitivan ishod, postoje dva preduslova, prvi je da celo pitanje oko Koridora 10, naznačeno je 388 miliona dolara u tom paketu od 600 miliona dolara, on mora proći u potpunosti Upravni odbor Svetske banke do aprila, onda imamo neko vreme da to ratifikujemo. I druga stvar, to je da se dogovorimo oko takozvane matrice reformi koje mogu da nam odblokiraju i do dodatnih 150 recimo, nekih 150 miliona dolara za podršku budžetu, a koje su uslovljene reformskim potezima. I na nama je da u dijalogu sa Svetskom bankom razradimo to, i da kulminacija svega bude godišnja skupština Svetske banke u Vašingtonu u aprilu mesecu ove godine, i da tu imamo konačnu odluku i da dobijemo dodatnih 300 miliona dolara. Vidite... B92: O kolikom vremenskom periodu govorimo? I ako bi nam odobrili taj novac, to bi bilo teško realizovati ove godine. Đelić: Na tri godine, sa Svetskom bankom, sa MMF-om, sa Evropskom unijom, ja znam da bi mi hteli sve odmah, i ja bih hteo sve odmah za našu zemlju, ali oni imaju određene procedure i zbog toga morate neke stvari raditi unapred. Primera radi, mi već godinu dana razmišljamo o programu sa MMF-om. Čim je ova Vlada formirana, krenuli smo u pregovore. To je iziskivalo šest meseci, na kraju, dobili smo ovaj sporazum u januaru, a taj sporazum sa MMF-om je zapravo preduslov za jedan broj dodatnih koraka. Evo, govorili smo o Svetskoj banci. Da nismo zaključili sporazum sa MMF-om, mi ne bi mogli da računamo na dodatnu podršku od Svetske banke, jednostavno, tako funkcioniše taj svet međunarodnih finansija. I isto tako želim da kažem cenjenim slušaocima, gledaocima B92, da i Evropska komisija, što se tiče makroekonomije, u velikoj meri se oslanja na MMF i u diskusiji koju smo lansirali u oktobru mesecu prošle godine sa gospođom Almunjom, koja je komesar za finansije, da pojednostavim, preduslov je bio da zaključimo sporazum sa MMF-om da bi dobili makrofinansijsku podršku, koja uz ovih 150 miliona dolara od Svetske banke može dodati i još 400 miliona evra. I sve je to veoma važno, jer vidite, danas je debata oko toga da li treba smanjiti plate, penzije. Ukoliko poreski prihodi ili prihodi od privatizacije budu nešto niži od onoga što je bilo budžetirano, mnogo je bolje da nadomestimo u ovom momentu te prihode kroz sredstva iz izvora Svetske banke, Evropske komisije, nego da idemo u smanjenje kupovne moći građana. To nije samo pitanje održavanja standarda života u našoj zemlji, to je pitanje makroekonomije, jer je važno da potražnja od naših domaćinstava postoji da bi naša preduzeća imala tržišta. Tako da, u tom smislu je ovo veoma važno da bi održali veliku ravnotežu u smislu kupovne moći, u smislu dinara, kursa dinara i svega onoga što treba da obezbedi da naša zemlja prođe kroz ovu krizu očuvajući njene kapacitete. B92: Potpuno ste svesni činjenice na koji način taj novac mora da se troši ukoliko bude dobijen, dakle, da on mora da odlazi u kapitalne investicije, da on ne može direktno da se koristi za prosto održavanje finansijskog..... Đelić: Vidite, to je uglavnom tačno što ste rekli, ali za ova dva izvora o kojima sam sada pričao to nije tačno. Svetska banka je novac za budžet, ali dobijanje tog novca, jer on ide naravno u tranšama, je moguć samo ukoliko se vrše strukturne reforme koje omogućavaju da taj program bude održiv. I ista stvar je sa Evropskom komisijom, zapravo, to će sve biti uklopljeno na celishodnom ukupnom programu. B92: To vas pitam zato što ste vi tokom tih razgovora pominjali ulaganje u infrastrukturu, u nauku, u prosvetu. Đelić: Naravno da veliki deo toga, otprilike orijentaciono mi se trudimo, što se tiče primera radi budžeta, evo NIP pola ide za Koridor 10, podrška Svetske banke, vidite, ovaj prvi paket od 600 miliona dolara čak dve trećine, 388 miliona dolara ide za Koridor 10. Da, ovo je momenat kada moramo da održimo likvidnost, stabilnost u našoj zemlji, a istovremeno ne smemo dozvoliti da se zaustave investicije. Ako mi dozvolite, daću još jedan konkretan primer onoga što Srbija može i mora da uradi u ovom momentu ove krize. Poseta Užicu prošle nedelje, videli smo da Valjaonica bakra, ja sam očekivao da će mi reći da je njihova proizvodnja pala za 30%, to nije slučaj iz razloga što su bili konkurentniji od nekih konkurenata iz Poljske i Češke koji su zapravo zatvorili njihovu proizvodnju prošle godine zbog ove krize, a naša Valjaonica je preuzela njihov posao. To možda nije elegantno, ali u ovom momentu će preživeti najefikasniji i biće spremni da izađu iz krize sa nešto manjim pritiskom od neke slabije konkurencije koja je u međuvremenu nestala. E, na nama je da budemo dovoljno hrabri, radni, brzi, profesionalni, precizni, da upravo takve ishode dobijemo od bakra do prehrambene industrije, gumarske industrije i mnogih drugih branši. To je strategija, to je ono što možemo da uradimo, a da bismo to uradili moramo da nastavimo da podržavamo i investicione programe Valjaonice bakra, koja je domaća, Valjaonice aluminijuma, koja je slovenačka. To nije važno, nije važno, da kažem, nacionalnost vlasnika, važno je da zapošljavaju ljude i u našoj zemlji, da izvoze iz Srbije. B92: I sve je to lepo i niko neće reći da niste u pravu, ali isto tako svi znaju da se poslednjih dana samo govori o tome - a kada će da stigne novac koji Rusi uplaćuju za NIS i ni o čemu drugom. Đelić: Mislim da je to deo priče, zato što taj novac jača poziciju našeg budžeta. Isto tako, naravno, uspešna privatizacija u poslednje vreme nije bila laka, znamo zbog čega, ojačava prihode naših javnih finansija. I zato ne treba, da kažem, da gledamo to... B92: Šta vi očekujete od tog novca koji bi trebalo da bude uplaćen? Prvo, da li očekujete da bude danas uplaćen, kao što se govori? Đelić: Ne znam, ja sam bio u Davosu, ne znam tehničke detalje, ali naravno, očekujem da... koliko sam čuo, i novac i korporativne garancije su dostavljene i vreme je da krenemo sada u posao. Ja sam... oko energetike, uzmite energetiku, Davos... stoji mogućnost da sretnete, da kažem, ne kažem slučajno, ja sam probao da ga formalno sretnem i nismo uspeli u tome, ali ipak, uspeo sam da sretnem komesara za energetiku Evropske komisije. I da skratim priču, jer ima malo vremena, zatražio je od mene da pripremimo jedan predlog Evropskoj komisiji oko projekata koje bi ona mogla da finansira u našoj zemlji u smislu paketa od 3,6 milijardi evra koje su oni odvojili za pitanja energetske bezbednosti i efikasnosti. B92: Vi to radite sutra na ovom sastanku, dakle, regionalna saradnja i sastanak koji ste inicirali upravo sa svim zemljama iz regiona koje su na tom istom pitanju, kad je reč o Evropi, kad je reč o energetskoj stabilnosti, je li tako? Ali su svi primetili da Evropa nije izdvojila određena sredstva, te da su svi sada usmereni ka jednom pitanju, a to su evropske integracije. Vi iželite da izvršite neku vrstu pritiska i dobijete ono što vam je potrebno. Đelić: Kad krize dovedu do toga da u zemljama se više komunicira, koordinira, u svim zemljama Vlada, sindikati, poslodavci. Na nivou sveta pogledajte, nikada više samita između lidera i Evrope i Azije i Latinske Amerike i Amerike, Sjedinjenih Američkih Država. Bilo bi paradoksalno da jedini deo Evrope gde ne rade na taj način bude zapadni Balkan. I zbog toga sam pozvao i zahvalan sam kolegama iz regiona koji su se odazvali pozivu... B92: Ko dolazi? Đelić: Pa, dolaze predsednici svih zemalja zapadnog Balkana, svih šest zemalja, svih onih koje imaju jasan cilj i mogućnost da uđu u Evropsku uniju i mi imamo dva, da kažem, dve tačke na dnevnom redu. Prva tačka na dnevnom redu, to je da pošaljemo jedinstvenu poruku da što se tiče evropskih integracija mi podržavamo jedni druge. Postoje bilateralni problemi, o njima nećemo ovoga puta, i te kako ćemo pričati o njima u drugim forumima i na bilateralnom nivou, a to je, da mi podržavamo jedni druge da uđemo što pre u Evropsku uniju. To je jedna poruka jedinstva oko tog pitanja, jer daje težinu i Srbiji i Hrvatskoj i Crnoj Gori i drugima. Drugi aspekt to je činjenica da za sada Evropska unija, koja pazi sebe, i to je normalno, nije odvojila nikakva sredstva za zapadni Balkan. I Davos služi za to. Evo, imao sam sastanak sa čelnim čovekom Evropske centralne banke, koji je dan pre odbio inicijativu bankara koji su aktivni u centralnoj i istočnoj Evropi, njih devet koji su tražili da mehanizam osiguranja njihovih kredita koji postoji unutar evrozone bude proširen na njihove aktivnosti u centralnoj i istočnoj Evropi. Oni su to odbili i to mi je rekao gospodin Triše, zato što je zahtev bio širok, odnosio se i na Rusiju i na Ukrajinu, gde su sume mnogo veće i gde je problematika nešto drugačija, jer ni Ukrajina ni Rusija nemaju kao ambiciju u ovom momentu ili nemaju bar konkretan program da uđu u Evropsku uniju, što nije slučaj sa šest zemalja zapadnog Balkana. Tako da ćemo se usredsrediti... ja sam dobio konkretnu sugestiju od mnogih, a to je da posle tog sastanka ne samo da treba da se obratimo Evropskoj komisiji, nego treba da pišemo i Gordonu Braunu koji vodi i priprema sastanak grupe 20 najvećih zemalja, da se taj mehanizam kolektivne solidarnosti, gde nije pitanje u tome da mi prosimo, a oni su fini i pomažu, nego zato što smo povezani, zato što zapadni Balkan je vezan sa Evropskom unijom. Ako jedan Japan može da odvoji novih 17 milijardi dolara za zemlje Azije sa kojima trguje, verujem, i to će biti naša ekonomska diplomatska ofanziva u danima koji dolaze. Verujem da možemo dobiti dodatnu solidarnost od Evrope. B92: Nastavićemo da razgovaramo o tome, ja sam dužna da odjavim televizijski deo „Kažiprsta“. Dakle, čuli ste stavove potpredsednika Vlade zaduženog za evropske integracije, po povratku iz Davosa. Gost „Kažiprsta“ bio je gospodin Božidar Đelić. Dakle, nastavićemo da razgovaramo, između ostalog, o tome kakvu saradnju očekujete sa bogatim evropskim zemljama, ako je na primer i u Davosu moglo da se čuje da su bogate zemlje sad usredsređene na sopstvene probleme, da nemaju vremena da se bave čak ni onim najsiromašnijim. Šta je tek onda sa nama koji ne spadamo ni u tu kategoriju najugroženijih? Đelić: Iznenađenje je bilo u Davosu ove godine, uopšte nije bilo zaboravljeno pitanje klimatskih promena, uopšte nije bilo zaboravljeno pitanje malarije, uopšte nije bilo zaboravljeno pitanje borbe protiv organizovanog kriminala i mnogih drugih, da kažem, patologija koje tu i tamo haraju planetom. Ne treba misliti da je ova kriza sve to obezvredila. Sa druge strane, tačno je da pitanje Srbije, zapadnog Balkana nije u najvećem fokusu u ovom momentu iz posve razumljivih razloga, ali na nama je da budemo aktivni, na nama je da budemo prisutni u svim tim forumima i verujte, dobro je bilo što je Srbija bila jedina zemlja zapadnog Balkana. Sve naše argumente, sve te kontakte koje smo imali sa investitorima su elementi koji nam daju elemente za dalji rad. Daću još jedan primer koji nismo pomenuli, iz nauke. Sastanak sa predsednikom švajcarskog Instituta tehnologije koji je izabran za najbolji u Evropi u domenu informacionih tehnologija i drugi najbolji u domenu inženjerstva, i tu otkrijemo da na tom Institutu radi pet profesora našeg porekla. I tu otkrijemo da je više od 30 doktoranata za koje mi on kaže da su izuzetno dobri, rade, i tu je mogućnost saradnje. I na nama je naravno da uspostavimo uslove da bar jedan deo tih mladih ljudi nađe razloga da dođe i da radi sa nama, možda u saradnji baš sa tim švajcarskim Institutom, ali ništa se ne dešava preko noći. Ali ta aktivnost je nešto što omogućava... B92: Vi ste predsedniku češke vlade i kao mogući projekat ponudili izgradnju kapaciteta za Banatski Dvor. Da li vas je pitao zašto ga ne grade Rusi ako ste već njima prodali NIS, zar to nije njihov posao? I da li to uopšte mogu da budu teme na tom regionalnom sastanku koji sutra počinje u Beogradu? Đelić: Kako da ne, gas je problem cele Evrope, Južni tok je rusko-evropski projekat, to je zajednički projekat Gasproma i italijanskog Enia. I u tom smislu tu nema neke opozicije, znam da se kod nas pokušava polarizovati javno mnjenje oko nekih ekstrema oko tog slučaja, alli zapravo i ova kriza je pokazala koliko su Evropa i Rusija upućene jedna na drugu. Ne može Rusija odjedanput preokrenuti gasovode u neki drugi pravac, ne može Evropa preko noći naći nove izvore prirodnog gasa. I u tom smislu naravno da pomoć Evropske komisije za izgradnju Banatskog Dvora, naravno njena pomoć oko jačanja Srbijagasa, oko našeg kapaciteta u domenu gasa jesu i mogući i poželjni. Mi gledamo srpski interes, kao što Evropa gleda evropski interes i kao što Rusija gleda ruski interes, a na nama je da nađemo prostor gde se ti interesi preklapaju, gde jačaju jedan drugog, a da iz svega izvučemo najveću korist za naše građane. Tako da, nema tu neke teologije, nego treba da radimo u tom pravcu. B92: Kakvi su izgledi da oni zaista učestvuju u izgradnji Banatskog Dvora, koji je neophodan, ne samo za Srbiju, nego uopšte za region? Đelić: Postoji Banatski Dvor, kao što je rekao generalni direktor Srbijagasa, postoji još mnogo kapaciteta. Naš dogovor sa Rusima je oko Banatskog Dvora, možemo i sa Evropljanima raditi oko tog projekta, a postoji sijaset drugih projekata u energetici. Veliko interesovanje je vladalo oko tendera za termoelektrane, sreo sam tri generalna direktora, dva nemačka i jedan češki, koji su zainteresovani da učestvuju u tom tenderu. Ukupne investicije iznose 1,6 milijardi evra. I da vam kažem jednu stvar, pošto mene onako u našem javnom mnjenju, malo-malo pa kažu - Đelić, on je optimista... B92: E, pa jeste, važite za najvećeg optimistu među Srbima. Đelić: Da vam kažem jednu stvar, pošto baš u avionu vraćajući se iz Švajcarske sam čitao malo filozofije i nekako u Srbiji kada kažete vi ste optimista, to vam dođe kao neka uvreda, je li tako? Francuski filozof Falan, on je rekao jednu za mene dosta interesantnu stvar, rekao je - pesimizam dolazi od slabosti, optimizam dolazi od volje. I mislim da je ta filozofija volje, želje da uspemo, ono što našoj zemlji treba ovde. Manje kukanja i manje kritike za kritiku, a malo više posla, Ven Dži Bao, koga sam slušao je bio veoma impresivan, da vam kažem, u Davosu. On je u tri navrata u njegovom govoru govorio da je šansa Kine radnost, predanost, profesionalizam kineskog naroda, da je to.... ono što daje snagu jednoj zemlji... B92: Ali morate da priznate da jeste da je optimizam dobar, ali je nekako najbolje kad se stavi u neke realne okvire, pa kad stavimo optimizam u realne okvire ja vidim da vi u poslednje vreme ne obznanjujete u javnosti rokove. Ali evo, danas je ta tema beli šengen, šta očekujete od sastanka sa ljudima iz Evropske komisije? jOni su ovde došli da vide dokle se stiglo sa poslom koji je trebalo da obavimo. Đelić: Hajdemo o tom roku, vi stvarno mislite da nisam pritiskao prošle godine da bi u njihovom izveštaju bila mogućnost da se to desi ove godine? Vi mislite da stvarno bi oni pokrenuli ceo ovaj proces i skalameriju na tehnokratskom nivou? Ako to danas, za mene je, da kažem, podsetnik za mnoge koji kažu - ej, o čemu smo pričali, ja kažem - ljudi, hajde da radimo. Desila se jedna kriza koju nismo videli od Drugog svetskog rata, imamo sada izbore za Evropski parlament koji dovode do toga da, primera radi, čak i ako imamo veoma dobar izveštaj, Evropski parlament koji mora da da saglasnost na odluke oko belog šengena, zapravo neće biti u sesiji, jer će se odvijati evropski izbori. Sad, vaše pitanje, dolazi ekipa, to je prva od četiri tehničke misije, ona će doći u našu zemlju od februara do aprila meseca ove godine. Razmatraće razne aspekte koji se tiču vizne liberalizacije, ovo dokazuje da se taj dijalog odvija, to dokazuje da je on aktivan. Naša zemlja je pripremila i Akcioni plan koji smo razmotrili pre nekoliko dana, da ga u potpunosti ispunimo, to su tehničke tačke, da ove misije koje dolaze imaju dobre odgovore i da naša zemlja pokazuje jaku dinamiku u tom domenu. B92: Kad kažete Akcioni plan, šta konkretno mislite, da li hoćete da mi kažete da Vlada ima plan kada je reč o donošenju tih evropskih zakona, da tu ima strategiju da se zakoni koji se donose, donose zaista strategijski i potpuno isplanirano? Đelić: U četvrtak... B92: I tempom kojim je..... Đelić: Evo, za tri dana na Vladi ćemo razmotriti prvi izveštaj koji smo pripremili sa Kancelarijom za evropske integracije, da vidimo koliko smo uradili, ne samo oko zakona, nego podzakonskih akata, donošenje strategija da bi unapredili naše stanje. Evo, vidite, ovo je taj izveštaj, nema nas više na televiziji, ali tu idemo... B92: Kako vas pominju u tom izveštaju? Đelić: Mislite Srbija...? B92: Kako se pominje vaše ministarstvo? Đelić: Pogledajte, primera radi, vidimo da što se tiče zakona za jun-decembar trebalo je da pripremimo... da usvojimo 57 zakona, Vlada je utvrdila predloge 43 zakona, a Skupština usvojila 17. Znači, učinak Vlade 75, Narodne skupštine 39%. I ovo se nikad ne zaustavlja, ove godine moramo, ne samo da nadoknadimo ovo kašnjenje, nego moramo i nekih 112 novih zakona... B92: A šta se dogodilo sa tim zakonima koje je Vlada usvojila, oni nisu stigli do parlamenta, pa gde su se oni zagubili? Đelić: Stigli su u parlament... B92: Nisu, nema ih u proceduri... Đelić: U proceduri su, sada treba da parlament, i zbog toga polažem velike nade na promenu Poslovnika koji se trenutno sada sprema, ukoliko neko želi da priča da to bar ne bude u nedogled i da jednostavno se parlament fokusira na dnevni red. I u tom smislu, mi ćemo da obezbedimo da naša zemlja značajno napreduje u ovom domenu. Eto, to je ono što mi radimo, na tehničkom nivou Srbija dosta dobro stoji. I u Davosu je bio potpredsednik Evropske komisije za viznu liberalizaciju i ponovo sam pričao sa njim o tome, i sa Karl Biltom, koji će preuzeti predsedavanje Evropskom unijom. B92: Da li je sada Vlada završila Zakon o sprečavanju pranja novca, finansiranja terorizma, antidiskriminacioni zakon? Đelić: Da, u Skupštini je. B92: Da, ali taj zakon je povučen, je li tako, i sami ste priznali da on mora da ide na doradu i da nije bio dobar. Đelić: Da, da, ali on je.. proverio sam, on je vraćen i on je isto na dnevnom redu, može biti na dnevnom redu. B92: Znači, promenjen, dobar? Đelić: Dobar i vidite, to je veoma velika... nije slučaj to što je prva misija Evropske unije oko pitanja borbe protiv organizovanog kriminala... B92: Pa, jeste, zato vas i pitam, šta ćete da kažete, imate tu i antidiskriminacioni zakon i zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći, šta je sa tim zakonima? Đelić: Tako je, to je deo tog Akcionog plana, kolege iz Ministarstva pravde su nam rekli da su oni u finalnim izradama, da su ih poslali na mišljenja. I naša zemlja će biti jedna od retkih u Evropi koja ima ovu Agenciju za oduzimanje imovine kriminalcima i koja će proraditi, kao što znate, u martu mesecu. B92: Da, ali nemamo Agenciju za borbu protiv korupcije, ona još nije počela da radi. Đelić: Imamo je, sprema se. B92: Pa, znam, ali njeni članovi još nisu izabrani u Skupštini, tako znači ni taj posao nismo završili. Đelić: To je u toku, bolje da damo realne rokove i da ih ispunimo oko tih unutrašnjih pitanja. B92: Kada već pominjete kako funkcioniše parlament i da sad u stvari od parlamenta sve zavisi, održan je sastanak predsednika Demokratske stranke ili predsednika Srbije sa šefovima drugih stranaka u vladajućoj koaliciji o tome kako bi moglo da se poboljša efikasnost parlamenta. Pa, je l' vi mislite da ikakkvi rezultati mogu da se postignu ako u takve razgovore ne budu uključeni predstavnici opozicionih partija? Jer, opozicija blokira rad Skupštine. Đelić: Naravno da je i te kako važno da se postigne konsenzus, ali očigledno je da neki ljudi ne žele konsenzus, da zapravo žele da iskoriste Skupštinu za neke druge ciljeve koji nemaju blage veze sa onim što je na dnevnom redu, nego da se bave političkim marketingom ili međusobnim prepucavanjima. I demokratija, to nije teror manjine koja je demokratski izgubila izbore, nego to je kontrola opozicije nad onim što radi Vlada i pozicija, ali blokada parlamenta je u suštini antidemokratska. Ona onemogućava da većina, koja se izrazila u datom momentu na izborima, sprovede program za koji je izabrana. Možda će sutra postojati neka druga većina, ali većina mora biti u stanju da izglasa zakone, jednostavno, demokratija to su institucije koje funkcionišu. I zato je veoma važno da parlament bude odblokiran, jer pred nama je ogroman posao. B92: Ja nisam uspela da vidim u tom dokumentu koji će biti u četvrtak pred članovima Vlade, šta je vaše Ministarstvo uradilo u poslu kojim treba da se bavi, evropskim integracijama. Đelić: Za sada nema mnogo toga za nauku, to nije ključno Ministarstvo u ovom momentu. Ono će biti prvo kada krenu pregovori za ulazak u Evropsku uniju, to će onda biti veoma aktuelno, to će biti prvo poglavlje koje ćemo ispregovarati kao sve druge zemlje, od nekoliko desetina njih. B92: „Blic“ danas piše o tome koliko je potrošeno u Vladi koja promoviše štednju, ali ne ukida troškove za reprezentaciju ni sopstvenim ministrima. A između ostalog se ovde, na primer, možete i da vidite, navodi da je vaš kabinet, dakle, vaše Ministarstvo utrošilo 5 miliona 800.000 dinara na reprezentaciju. Pa, je li to štednja? Đelić: Znate kako, kad govorite o štednji, ja sam smanjio za trećinu kabinet, znači, neki ljudi su otišli, za trećinu. Sa druge strane, mora se i otići do tog Davosa, mora se otići do Praga... B92: Pa, u ovo teško da je ušao Davos, u ovo Davos nije ušao... Đelić: Znate kako, ja se i te kako odgovorno odnosim prema tome, od kada sam ušao u Vladu Republike Srbije nisam naplatio jedan dinar dnevnica, što se mene tiče. Znači, ja ovde nisam da troškarim novac naših poreskih obveznika. Naravno da naša Vlada, naročito u ovom momentu mora biti izuzetno štedljiva, i ja i te kako dajem primer na tom putu. B92: Kada ćemo putovati u Evropu bez viza? Đelić: Pa, da, onda hoćete ponovo da kažete da sam dao nerealni rok? B92: Ako već kažete da ste optimista... Đelić: Vidite ovako, ja ono što mogu da vam kažem to je da značajan put, deo puta je prevaljen, činjenica je da smo dobili, setite se, u maju mesecu plan puta. Evo, dolaze ekspertske misije, ne dolaze da se... B92: Strategiju tog puta nismo uradili, je l' Vlada završila strategiju? Đelić: Radimo na tome, to je bio deo ovog Akcionog plana o kome sam govorio, koji smo razmotrili na užem sastanku Vlade. B92: To je i dalje potencijal, znači nije završen posao? Đelić: I te kako ima... evo jednog domena vizne liberalizacije gde nema političkih preduslova poput Haga, nego 80% posla je na nama, problem je samo sa strane EU to što imaju izbore, te nećemo imati parlament koji je nužan za ovaj proces, a on neće funkcionisati negde do jeseni. Ali sa Karl Biltom, gde smo zajedno utvrdili red vožnje, ako hoćete, za Srbiju, zapadni Balkan... B92: Za vreme predsedavanja Švedske, koje sledi posle češkog... Đelić: Nije teško pretpostaviti da ono što je podosta pod kontrolom onoga što se može uraditi, a to je vizna liberalizacija, dogovorili smo se da zajedno radimo na tome da švedsko predsedavanje omogući odlučujuće pozitivne korake na tom putu. B92: A šta to znači, odlučujuće pozitivne korake, znači tokom švedskog predsedavanja bez viza? Đelić: Uradićemo sve što je u našoj moći, a odgovornost je na nama, na Vladi, na Skupštini da kada evropski ekspert odluči, jer to se tako radi, i ode na neki granični prelaz, da ono što mu piše u papirima bude odraz realnosti, a ne marketinga. Jer, vidite, pričao sam sa ministrom unutrašnjih poslova Slovačke, koja je bila daleko, daleko od belog šengena zato što ima veoma osetljivu granicu sa Ukrajinom, i oni da bi dobili taj beli šengen su išli peške i prevalili svih 150 km te granice sa kolegama iz Unije, da pokažu da na terenu i oprema, naravno za sprečavanje nelegalnih imigracija, i carina, da bi se sprečio šverc ili mnoge druge stvari, su na mestu. Znači, hajde.... B92: Da se pripremimo na pešačenje... Đelić:... da se lepo usredsredimo na to da uradimo, da kada kažemo nešto da to bude istina, a naša zemlja, to svi dobro znaju, ima najbolji kapacitet na zapadnom Balkanu. Ne treba, sa druge strane, nipodaštavati naše susede, Makedonija na primer je ovaj posao oko biometrijskih pasoša završila odavno, Crna Gora dobro napreduje na tom putu, tako da želimo dobro i našim susedima u evropskim integracijama. I to je nešto što ćemo videti večeras na jednoj prigodnoj večeri gde ćemo se spremiti za sastanak, i uveren sam, sutra na našem zajedničkom zadatku. B92: Gospodine Đeliću, hvala vam što ste govorili u „Kažiprstu“. Dakle, čuli ste umereni optimizam najvećeg optimiste u Srbiji... Đelić: Ne, veliku odlučnost, samo to... B92:... veliku odlučnost najvećeg optimiste u Srbiji. Bio je ovo „Kažiprst“, za tonsku realizaciju i pripremu zaduženi su bili Tijana Tomanić i Marko Gojgić, ja sam Suzana Trninić, prijatno. |
10:15
29
JAN
2009
| 0 | 0 | 415 | 0 |
Zloslutnici |
| „...Ne bi džabe oni došli ovde, ne dolaze oni tek tako tu, nego jednostavno, ovde će imati automobil istog kvaliteta, jeftinije proizveden, verovatno sa nekim olakšicama i kad je izvoz u pitanju. Dakle, biće konkurentniji na tržištu i to i jeste svrha svega toga...skuplja radna snaga i veći su troškovi proizvodnje... u Srbiji toga nema... kvalitetna radna snaga, bar tako kao u Italiji... jeftinija proizvodnja...ovde proizvoditi automobil taj isti sa manje troškova i prodavati ga uz neke još naše olakšice jeftinije na tržištu. Dakle, imaćemo.. bićemo konkurentni...sad imate priču zloslutnica ili zloslutnika, da ne kažem narikača, koji stalno pričaju i kao da slute, kao da vole da se to ne desi...E, sad smo u šansi i umesto svi da se radujemo i svi da budemo jedinstveni, kao i o problemu koji je srpsko pitanje, životno pitanje...ja tvrdim da će Fijat ovde da bude i da je već ovde i da ćemo imati proizvodnju, dakle, sem što tvrdim, nešto i radim na tom poslu. Ne ja, nego i ministar i svi ostali, i stvar teče. Demagozi i oni što se bave malo marketingom pričaju drugu priču, stvaraju lošu atmosferu, paniku malo kod ljudi, malo kod Italijana, šta će da bude kad Fijat dođe, da li sad, a mi treba da odemo odavde ako on ne bude tu, a da li treba svi da se sklone ako dođe?“ |
| Gost: Veroljub Stevanović, gradonačelnik Kragujevca Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Kragujevac će biti veliki centar automobilske industrije u jugoistočnoj Evropi, srpski Detroit. Ovo je u maju obećao ministar Dinkić kada su svi bili egzaltirani ugovorom sa Fijatom. Sinoć su radnici u Italiji pred zgradom Vlade masovno protestovali dok se unutra odvijao sastanak o državnoj pomoći autoindustriji. Procenjuje se da bi proizvodnja automobila mogla da padne za 60%, a Fijatovi ljudi upozoravaju na mogućnost da još 60.000 ljudi ostane bez posla. U međuvremenu 3.000 radnika Zastave nema odgovor na pitanje šta će se dešavati sa poslom veka i niko ne odgovara na pitanje zašto se obećavalo ono što nije moglo biti ispunjeno. U Torinu se danas i sutra odlučuje o sudbini proizvodnje u Zastavi. Već se zna da će nova proizvodnja biti odložena, ali da će se proizvoditi Punto. U Kragujevcu je bez posla, prema zvaničnim procenama, 25.000 ljudi. Šta će se dešavati sa radnicima Zastave, imaju li grad i država plan B, jedno je od pitanja za gradonačelnika Kragujevca, gospodina Veroljuba Stevanovića, koji je u „Kažiprstu“. Dobro jutro, hvala što ste došli. Imate li neke informacije? Naša delagacije je sinoć otišla iz Torina. Stevanović: Oni su tek stigli, mi ćemo danas znati one prve informacije, a ministar je u petak tamo, sutra. B92: Znam da znate šta se dešava u pregovorima Zastave i Fijata. Šta će biti konkretno dogovoreno na tom sastanku? Stevanović: Pa, vi ste toliko toga pročitali i rekli da verovatno zahteva neke odgovore to. Pa, razgovaraće se danas o proizvodnji Punta u Kragujevcu, zna se da će to početi u martu, kolika će ona biti, videćemo. Ona će biti sigurno pet puta veća od one koju smo imali u prošloj godini, dakle, Zastave 10... B92: Što znači šta otprilike? Stevanović: Što u ciframa znači negde iznad 15.000, ja mislim da će to biti i više od toga, zavisi od dogovora koji imamo sa ruskom stranom i beloruskom, dakle, to može biti samo više. I od nekih olakšica koje ćemo mi imati u izvozu, što se najavljuje, ali to nije moje da pričam. Znači, ja očekujem da to bude tako, prvi put ćemo proizvoditi Punto, a ne Zastavu 10, što je jako bitno, dakle, izvozićemo ne samo u ove zemlje u okruženju nego i dalje, izvozićemo naravno, kažem namerno jer je u pitanju Fijat, ali dakle, izvoziće se. I to je velika stvar, to smo govorili da vas podsetim još i tada kada je u maju potpisivano, to sam ja govorio da očekujem da u 2009. godini, kada se nije ni očekivala proizvodnja, nego jednostavno obnova fabrike i veća proizvodnja Punta, to sam tako upravo rekao. A ta obnova fabrike je nešto najveće što se može zamisliti, nešto što smo očekivali pedesetak i više godina. Dakle, to je izvesno, a da bi se sutra razgovaralo ozbiljno o biznis-planu, dakle, o onim investicijama koje su planirane, kojim će to redosledom da ide i u kojoj meri. B92: S obzirom na činjenicu da ova priča sa ruskim i beloruskim izvozom ima nekoliko tih AKO, da li imate informacije? Stevanović: Ovo je bez AKO, ja znam da je to donekle krenulo i već se o tome razgovara, to samo može malo da doda neku cifru na ovu. Dakle, da vas samo podsetim, kapacitet linije koju mi imamo sada za Zastavu 10, odnosno za Punta je negde iznad 20.000. Sa manjim ulaganjem, uglavnom se to odnosi na lakirnicu, to se može podići dvostruko. Ja čak sam kao optimista, pošto jesam optimista, i sve se dogodilo kako sam ja mislio... B92: Ali stvar je u tražnji... Stevanović: Naravno, pa nije... B92: Fijat procenjuje da će tražnja da padne za 60%. Stevanović: Zavisi šta nudite, dakle, vi taj isti Punto možete da nudite po ceni od 9.000 evra ili po 8, dakle, zavisi koliki su vam troškovi proizvodnje. Ne bi džabe oni došli ovde, ne dolaze oni tek tako tu, nego jednostavno, ovde će imati automobil istog kvaliteta, jeftinije proizveden, verovatno sa nekim olakšicama i kad je izvoz u pitanju. Dakle, biće konkurentniji na tržištu i to i jeste svrha svega toga. B92: Ne, samo je pitanje, čak i da se proizvede, ko će da ga kupi u ovoj krizi? Stevanović: Pa, upravo ja to i pričam, i zemlje u okruženju i neke van, jer se tako procenjuje, da će iznad 15.000 sigurno biti cifra koja se ovde može proizvesti i prodati, jer Fijat ne ide tek tako u te planove. Svaka velika fabrika, veliki sistem, pa recimo i Fijat gleda da kroz ovu krizu prođe sa što manje problema, ali i da ima start posle krize, najbolji mogući. To je odgovor na ovo drugo pitanje šta će biti posle. B92: Ali kakve garancije imate za to da će se proizvoditi 15.000 automobila Punto 2009. godine? Stevanović: Danas se o tome priča i danas se to razgovara, mi smo već razgovarali sa De Filipisom, koji je prvi Fijatov čovek ovde i direktor Fijata Srbija, da se počne i već smo dogovorili da počinje proizvodnja Punta u Kragujevcu u martu. Danas se razgovara o tome i sutra, potpuno se definiše čitav proces i to počinje da se radi već u martu. B92: I on je rekao da odmah ide 15.000? Stevanović: Ne, o ciframa da ne razgovaramo, ja kažem da će biti iznad 15.000, takvi su razgovori, takvi su dogovori, to ćemo znati danas i sutra šta je to što se konačno očekuje i po fazama, po mesecima koliko. B92: A šta vama govori činjenica da Fijat najavljuje mogućnost da 60.000 radnika u Italiji ostane bez posla? Stevanović: Kada sam rekao... da i Fijat, i svi ostali... B92: Da i Fijat traži pomoć Vlade... Stevanović: Tačno, svi se oni tako postavljaju, pogledajte šta je sad američka vlada uradila prema svojim kompanijama, to isto se traži od svih ovih vlada unutar Evropske unije, pa i od Evropske unije, pa normalno da i Fijat traži od svoje vlade određenu pomoć. I upravo je kroz sve to jedan zahtev da se i Vlada okrene ka tom problemu, da ga rešava zajedno sa Fijatom, jer jednostavno, Fijat je vrlo bitan za Italiju, kao što će sutra Zastava da bude bitna za Srbiju, i očekuje se naravno prava pomoć Fijatova. I biće i nekog otpuštanja, ne mogu da kažem kolika su, ali.... B92: Gospodin Markione je rekao da procenjuje da će biti otpušteno 60.000 ljudi, pretpostavljam da on zna. Stevanović: Indirektno pitate da li se to odražava na Srbiju... B92: Ne, ja pitam vas direktno šta vama govore te informacije, kako ih razumete? Stevanović: Meni to govori... ali, da je tamo i skuplja radna snaga i veći su troškovi proizvodnje, a da u Srbiji toga nema, da je kvalitetna radna snaga, bar tako kao u Italiji, da je ovde jeftinija proizvodnja, da ćemo ovde proizvoditi automobil taj isti sa manje troškova i prodavati ga uz neke još naše olakšice jeftinije na tržištu. Dakle, imaćemo.. bićemo konkurentni. B92: Ali radnici u sindikatu Zastave kažu da već oko 3.000 automobila Zastave stoji na lageru jer nema tražnje. Stevanović: Pa, oni to kažu, to bi trebalo da kaže rukovodstvo pre svega, a ne samo Zastavini radnici, i o tome možemo da pričamo... B92: Pa, oni se jedini obraćaju medijima. Stevanović: E, to nije u redu. B92: Zašto nije u redu? Stevanović: Zato što... nije u redu zato što ti ljudi... naravno, strah je jedno, ali ako govorimo o... ne govorim sad o strahu, ja pričam o svim problemima koje imate unutar fabrike. Dakle, jedno je pitanje koje treba da postavi sindikat ili pitanja, a drugo je proizvodnja, uslovi, subvencije, pomoć itd., dakle, radnici Zastave se čak bave i tim stvarima, što nije logično, dakle, moralo bi to da radi rukovodstvo. Mi govorimo sada o srpskom tržištu... B92: Pitanje je zašto to rukovodstvo ne radi. Stevanović: Pa, to pitajte njih, ja vam kažem, ja razumem, a treba ih pitati, naravno, i sindikati znaju zašto. Dakle, srpsko tržište je takvo kakvo jeste, ono je i malo i nije dovoljno i jeste to jedan mali problem, ali ja govorim o tržištu koje je veće mnogo i dakle, kad se danas bude to razgovaralo u Italiji, govoriće se o većem tržištu i govoriće se o Puntu. Dakle, biće konkurentniji automobil nego što jeste i biće zaista konkurent onim drugima u klasi koji Punto jeste. B92: A vi mislite da proizvodnja Punta znači ispunjavanje svih onih obećanja iz maja koje smo slušali i glorifikacije Fijata i tog posla? Izbori su dobijeni, makar u Kragujevcu na tome. Stevanović: To nije tačno, prvo, da su izbori bili samo u Kragujevcu, mi bismo dobili daleko preko 80%, ja se usuđujem da budem toliko hrabar da to kažem, da nisu bili i republički izbori. U Kragujevcu smo pobedili mi kao Zajedno za Kragujevac i to bez ikakvih problema i pobedila je koalicija Za evropsku Srbiju sa najvećim procentom od gradova u Kragujevcu. E, sad, da li je to zbog Fijata... B92: Mislite da Fijat na to nije uticao? Stevanović: Samo polako... B92: Dve hiljade ljudi radi... Stevanović: Da, ali i u čitavoj Srbiji. Ali pazite, sad imate priču zloslutnica ili zloslutnika, da ne kažem narikača, koji stalno pričaju i kao da slute, kao da vole da se to ne desi. A da se sam podsetimo gde smo bili, i trenutno smo tu, dakle, mi imamo fabriku koja je potpuno zastarela, mi imamo fabriku koja je subvencionirana unazad desetak i više godina sa sredstvima od preko 600-700 miliona evra... B92: U kojoj se čuvao socijalni mir... Stevanović: Ne, trebali smo da sačuvamo, to je odlično, sačuvali smo proizvodnju, to je sve jako bitno. Dakle, imamo fabriku koja je na mesečnom nivou dobijala po 120 miliona dinara subvencija da bi održali proizvodnju. E, takvu fabriku imamo i fabriku koja ne može da proizvodi kvalitetan automobil, tačno je. E, sad smo u šansi i umesto svi da se radujemo i svi da udemo jedinstveni, kao i o problemu koji je srpsko pitanje, životno pitanje... B92: U maju su se svi radovali. Stevanović: Evo, i sad se radujemo, šta je sporno? Ne, ajmo kontra da postavimo pitanje - šta će da bude kad Fijat dođe, a doći će, i nije da će da dođe, on je tu i Fijat je uložio neka sredstva, Fijat je tu. E, šta će da bude sa onima koji pričaju da on neće da dođe, da on nije tu, ništa ne rade sem što pričaju i samo zabadaju nešto i prave problem. B92: Ne, samo se postavlja pitanje... Stevanović: Ja pričam o političarima, naravno, ne pričam o novinarima... B92: O političarima i ja pričam, isto, obećano je 200.000 plus 100.000, nove linije, srpski Detroit, a ispalo je da se sve svelo sada na Punto. Kako je moguće da se daju obećanja, a da nemate procene okolnosti? Stevanović: Nije tačno to što pričate... B92: Jer se i tada znalo... Stevanović: Tačno je, znalo se. Da vas podsetim, ja sam rekao da 2009. godine, ne ovi koji su bili više u tom poslu, ministar Dinkić............., dakle, da je 2009. godina godina, a nismo znali za krizu... B92: Kako nije, još 2007. su ekonomisti.... Stevanović: Nismo znali da će kriza biti takvog nivoa kada je to bilo, nismo znali, a da smo znali a što bi onda ušao Fijat ovako, a opet, zar nije logično da Fijat kad uđe u krizi da je rešio da uđe, a već je tu. Dakle, tad smo rekli da je 2009. godina godina kada ćemo obnoviti fabriku potpuno i to uopšte nije sporno. Kada ćemo infrastrukturu prilagoditi zahtevima Fijata po memorandumu koji smo imali i mi i Vlada, to je drugo. I da ćemo, to sam ja rekao, imati sigurno, da bismo mogli da održimo fabriku na određenom nivou, proizvodnju, pošto je to nova linija, relativno nova linija i savremena, relativno savremena, nije potpuno, tek će biti, Punta u većim količinama. To su reči koje možete da proverite, i to se sada dešava. Dakle, biznis-plan koji će biti napravljen danas i sutra i koji će se usvojiti će da da odgovor na pitanje kojom će brzinom da se revitalizuje fabrika, i to će sigurno da se radi u roku kako je rečeno. Na infrastrukturi će se raditi apsolutno po planu koji imamo, samo je pitanje da li će novi model da počne da se proizvodi početkom ili sredinom ili nešto malo kasnije u 2010. godini. Da vas podsetim, juče su bile vesti te lansirane sa medija da je u najvećem italijanskom časopisu upravo nedvosmisleno rečeno da će se u Srbiji proizvoditi novi automobil A klase u 2010. godini. B92: Vi ste imali sastanak sa predstavnicima sindikata. Stevanović: Izbori nisu dobijeni samo zato i ništa se nije odstupilo apsolutno... A da završim jednu stvar koja je jako bitna. Dakle, ja tvrdim da će Fijat ovde da bude i da je već ovde i da ćemo imati proizvodnju, dakle, sem što tvrdim, nešto i radim na tom poslu. Ne ja, nego i ministar i svi ostali, i stvar teče. Demagozi i oni što se bave malo marketingom pričaju drugu priču, stvaraju lošu atmosferu, paniku malo kod ljudi, malo kod Italijana, šta će da bude kad Fijat dođe, da li sad, a mi treba da odemo odavde ako on ne bude tu, a da li treba svi da se sklone ako dođe? B92: Ne, ne, samo je pitanje šta će da radi 3.000 ljudi koji strahuju za posao, šta ste rekli predstavnicima sindikata kada ste se videli sa njima? Stevanović: Prvo, ja ne vidim da je taj strah prisutan takav u Kragujevcu, ja to odgovorno pričam i slušaju nas i gledaju nas... B92: Svi su opušteni? Stevanović: Pazite, svi oni znaju u kom je stanju fabrika i da ako se nastavi sa pričom i politikom, čak neki čujem zagovaraju da treba da vratimo Juga, a ja sam najnostalgičniji kada je to u pitanju, ja sam prvog tog pustio, prvog Keca ja svojim rukama, to mi je posao. Mi bismo vratili to na staro, mi ne bismo obnavljali fabriku i još bismo izgubili godinu, godinu i po dana. B92: Mislite da je to loša ideja? Stevanović: Užasno loša, a nije tako ni jednostavno, jer smo mi sa kooperantima... Naravno, dakle, moramo da obnovimo fabriku, to je nešto što je san bio za sve nas, što niko nije verovao da će da bude. B92: Šta ste kao gradonačelnik rekli predstavnicima radnika? Stevanović: Prvo, mi smo, ono što ne znate, u zaista korektnim odnosima sa sindikatima, svim sindikatima, pa i Fabrike automobila, i mi smo čak potpisali jedan dokument u kome se između ostalog kaže da Kragujevac više nije onaj koji je bio, da to samo raščistimo, jer investicija je najveća trenutno u Kragujevcu, ako izuzmete Beograd i Novi Sad. I zaista je interesovanje jako veliko i to možete videti na svakom koraku, najskuplja zemlja, najskuplji stambeni prostor itd. Dakle, dokument postoji između nas da ćemo sve one koji ne budu prošli test i ostanu u Fijatu zajednički, to je naša obaveza, probati da rešimo tako što ćemo svim investitorima reći da nam je to prva stvar i sa njima tako razgovarati kad je u pitanju prijem radne snage. Da vas podsetim da je... B92: A kako ćete to reći, na koji način? Stevanović: Mi razgovaramo direktno sa investitorima, ne znam da li znate podatak da je u prošloj godini za stalno dobilo posao 6.000 u Kragujevcu, za stalno. B92: Ali 25.000 ljudi u Kragujevcu je bez posla. Stevanović: Jeste, ali su uzeli otpremnine. Ako vi uzmete otpremninu, ako ste pet godina do penzije ili ste tri godine ili dve godine do penzije onda koristite to pravo. I sasvim je normalno da je veliki broj ljudi po tom osnovu uzeo otpremnine. B92: Pa, ne može da se živi od otpremnine. Stevanović: Pa, naravno, uzeli su otpremnine, mogli su da se za to ne opredele, evo, i sad su uzeli, ja mislim da je preko hiljadu ljudi sada uzelo otpremnine kad je Fijat tu. B92: Šta će se rešavati sa ljudima koji ne budu prošli testove i ne budu zaposleni? Stevanović: Oni će imati platu do kraja ove godine kao i svi, i to je obaveza bila Vlade i to je rečeno, i u tih godinu dana će se videti šta dalje. Postoji, dakle, i naša obaveza da zajedno sa sindikatima i svima ostalima probamo da rešimo jedan deo tih problema... B92: Dobro, ima li grad neki plan za to? Stevanović: Pa, taj o kome ja pričam. B92: Ali šta konkretno znači pokušaj da se reše problemi? Stevanović: Znači, ako se u Kragujevcu zaposlilo prošle godine 6.000 ljudi, najmanje će to biti i ove godine, ja mislim više. Ja vam tvrdim da ćemo u trgovinama imati radnih mesta negde, pošto je Plaza samo kod nas, i samo će Plaza da primi 1.500 ljudi. Dakle, probaćemo da rešimo taj problem na taj način, ja znam da to nije jednostavno, to su ljudi koji već imaju određen, hajde da kažem, i radni staž i dosta godina, i to nije jednostavno, ali drugo je pitanje šta će se desiti za godinu i po dana kada zaista Fijat krene ozbiljno da radi. Tu će se stvoriti mnogo više radnih mesta nego što imate sada... B92: A šta će se desiti ukoliko kriza u Srbiji zaista uzme maha toliko da počnu otpuštanja i da se ispuni predviđanje o 120.000 ljudi koji će ostati bez posla? Svakog dana čitamo vesti o otpuštanjima u komšiluku.... Stevanović:Vi pričate o nekom planu B, prvo, ja ne vidim da će takva kriza da bude i ne vidim da će biti takvih otpuštanja i ona se ne najavljuju, što se tiče privrede uopšte, a vi znate da je Kragujevac ipak grad u kome je privreda najrazvijenija i gde se možda najviše to može da vidi najlakše. Ne vidim da će to tako da bude, čak mislim da... B92: Kako, pa US Stil je zaustavio mašine... Stevanović: Pa, US Stil jeste, pričam o Kragujevcu, vi mene pitate o Kragujevcu... B92: Kažete da privreda generalno ne najavljuje otpuštanja. Kako ne najavljuje? Stevanović: O Kragujevcu pričam. Dakle, ja ne vidim da će to biti takav problem u Kragujevcu, čak imamo i neke mere Vlade, opet ne treba to ja da pričam nego oni. Tim merama je predviđeno, ja ću probati da malo parafraziram to, da se svim onim ljudima daju određena sredstva vrlo povoljno za obrtni kapital, obrtna sredstva, a sa ciljem, i onima koji zadrže onaj broj ljudi koji imaju ili uvećaju broj radnika. I mi imamo u svojim skupštinskim odlukama mogućnost da sve one koji investiraju, a investiraju da bi se pravile fabrike a tamo proizvodilo, da ta lokacija bude praktično bez novca, samo 10.000 evra čitav hektar potpuno opremljen. Dakle, to je još nešto što smo mi uradili i ranije i to svi investitori znaju i zbog toga u suštini Kragujevac i jeste imao ovaj bum koji ima, da ima toliko zaposlenih, da toliko investitora želi tamo da.... recimo i Plaza kod nas i mnogi drugi žele da grade, od onih neproizvodnih do onih proizvodnih. B92: Dobro, sindikati procenjuju, što sam ja videla u novinama, da će za proizvodnji Punta, za ovo što se sada najavljuje biti za početak potrebno svega 350 radnika. Da li je to tačan podatak? Stevanović: To će biti nešto... oni govore to samo o liniji montaže i onom delu, to će biti nešto više, to će biti... zavisi od broja automobila, pre svega od toga zavisi. I neće tu samo biti Punto, ja čak mislim da ćemo jedan deo zadržati, a to je deo koji se tiče Lotoa za Egipat . Znači, jedan deo će se tu ipak pojaviti poslova koji će biti iz starog programa, jer je to sasvim logično, to je nešto što je relativno zavisno u trenutku kada vi možete imati jedan luft u razmeštanju mašina ili obnavljanju. Tako da će taj broj biti veći, s tim što će kroz to i tu proizvodnju Punta da se razreši pitanje edukacije novih radnika ukoliko ih bude negde na kraju kad se bude već najavila proizvodnja novog modela i raščistiće se ovo pitanje broja ljudi koji ostaju i onoga koji..... po anketi koja se sada radi. I onda ćemo biti potpuno u prilici da znamo koji je to broj koji odlazi, koji je onaj broj koji ostaje. B92: Radnici su se mnogo žalili na te ankete. Stevanović: Da, oni su se žalili, ali to je sad stvar neke druge prirode. Ja tu anketu nisam video, to je stvar koja se radi od strane Fijata, navodno su one specifične, iste bez obzira kakva je struktura u pitanju ili koja je kvalifikacija. Ja to nisam video, pretpostavljam da to može da bude problem, ali u suštini ipak je to jedna ozbiljna firma koja zna to da radi, tako da ja u to ne mogu da sumnjam. B92: Jeste li pogledali onaj CD što su vam dali, koji zovu plava knjiga sa obećanjima? Stevanović: Ja to znam, šta ima da gledam to, ja znam sva obećanja i mogu da vam ih ispričam sada... B92: Ne morate, sve smo ih čuli više puta. Nego, jeste li pregledali to? Stevanović: Pa, naravno, pazite, oni su bili kod mene, jer sam ih ja zvao... B92: Jasno mi je, imali ste u ponedeljak sastanak. Stevanović: Imamo zaista komunikaciju sasvim, sasvim dobru, jedina moja primedba bi bila što oni pitaju čak i ono za šta nemamo novca iz subvencija za plate, što je u redu s jedne strane, a ko to treba da radi, ko treba da se bori? Ja. Okej, nije moje, ali hoću. Rukovodstvo, gde je? Ministarstvo je tu, onda imate onaj problem, trezor nije, jeste, kasni, ne kasni. Dakle, jedina moja primedba je bila što se tiče razgovora i odnosa je ta što određen broj problema nije problem sindikata, ali se sveo ili svalio na pleća sindikata. B92: U kom smislu, koji problemi na primer? Stevanović: Pa, da li će se proizvoditi ovog ili onog kvaliteta, da li će subvencije da stignu ovako ili onako, da li je projekat ovaj ili onaj. Dakle, ono što bi trebalo rukovodstvo da radi - radi sindikat, to je moja osnovna primedba bila, ali nemam ništa protiv da radimo i mi zajednički taj posao, ali svi zajedno, ne samo ja i sindikat. B92: Ministar Dinkić je imao primedbu da sindikat samoupravlja, da upravlja fabrikom. Stevanović: Pa, otprilike to izgleda tako, jer nije logično da neka pitanja koja nisu iz domena sindikalnih pitaju sindikalci, odnosno, ne pitaju, nego probaju da rešavaju. B92: Očigledno ljudima nije jasno, jer moraju da reše, radi se o njihovim i životima njihovih porodica. Stevanović: Naravno, e, to je naš zajednički problem, ali nije samo sindikat, gradonačelnik, ministar, nego i rukovodstvo, to je primedba. B92: A jeste li vi razgovarali s rukovodstvom? Stevanović: Pa, naravno, ali to nije tako jednostavno. Pa, pazite, to je rukovodstvo dugo tu, još od 2000. godine, nekako su previše po strani, što ja ne razumem i sindikat nije time zadovoljan, ali nije tema o kojoj ja treba da pričam. B92: Da, niste vi prava osoba za to pitanje, ali s obzirom na to da ste gradonačelnik... Stevanović: Ja sam adresa za sve, ali ozbiljno... B92: Da li znate eventualno, to nije jasno da li je Fijat išta uplatio? Bilo je reči o 2 miliona, pa 3 miliona... Stevanović: 2 pa 3, jeste, to su sredstva koja su... B92: Jer sindikat tvrdi da oni nisu dobili... Stevanović: Pa, nije to za sindikat, to je možda pogrešno interpretirano kao što su se mnoge stvari malo drugačije interpretirale nego što su trebale da se interpretiraju. Tačno je da su ta sredstva stigla i to je otišlo za ovaj socijalni program o kome pričamo, dakle, ne sindikat, taman posla da dođe sindikatu... B92: Ne sindikatu, nego oni kažu da ne znaju da je uplaćeno. Stevanović: Ne, ne, znaju oni o čemu se radi, ali je tako rečeno da je ispalo da je sindikat dobio pare. B92: Znači, sredstva su legla na račun? Stevanović: Da, da. B92: Samo ta 2 miliona? Stevanović: I 2 i 3, 2 i 3 je 5 koliko ja znam, to je opet stvar, koliko ja znam. Postoji komisija koja se time bavi i od strane Skupštine grada i Ministarstva i Fijata, koja sve te stvari radi. B92: Ne, zato kažem, ne treba vas da pitam, ali da li slučajno znate to? Stevanović: Ne sindikat, nego za te svrhe. B92: A da li se zna šta će biti za ovih 200 miliona? Stevanović: To se danas i sutra odlučuje, dakle, kojom dinamikom to pristiže. Vi znate, dve trećine Fijat, trećina Vlada, e, o tome se razgovara danas i sutra u Torinu. B92: Dobro, i vi ćete ispuniti obećanje i podneti ostavku? Stevanović: Apsolutno, pa ja nisam neko ko... a nije moj posao bio, ja sam samo bio taj koji je jednostavno prvo, pre svega želeo kao i svi Kragujevčani, ja mislim i svi Srbi, i istrajavam u tome, učestvujem u svakoj prilici iz sve snage u svemu tome, i slušam ove sa strane koji samo pričaju i samo slute tako nešto i samo podgrevaju neku lošu atmosferu i negativno utiču na sve to i možda čak i stvaraju paniku. E, ja pitam šta će biti sutra kad Fijat zaista počne tim tempom da radi, a Fijat, ne treba postavljati pitanje kad će Fijat da dođe, Fijat je tu. B92: Ne znam, a i pitanje je zašto je obećano nešto što nije krenulo kako je obećano, bilo je rečeno da će sve ove godine da krene... Stevanović: Nije tačno, samo je pitanje... ja sam i predsednika Tadića tako shvatio, prvo, predsednik Tadić je jedan od garanata za sve to, da se podsetimo, što je sasvim u redu. On je bio na potpisivanju, on je učestvovao u tom celom procesu i on je rekao otprilike da očekuje da se prolongira, po mom viđenju svega toga i tumačenju, prolongiranje početka proizvodnje novog modela. Sve ostalo teče po nekom planu koji imamo, s tim što se naravno Fijat prilagođava tržištu. Zato i jeste danas predmet razgovora Punto, a nije bio predmet ugovora uopšte, nego je bio predmet ugovora i novi model i 200.000 u prvoj godini i još 100.000 drugog modela, znači novog isto u sledećoj godini. A ovo je nešto novo i dakle, prilagođava se tržištu, sagledava stvari, treba da prođe kroz krizu, vidi da je proizvodnja ovde jeftinija, da će ovde imati isti model jeftinije proizveden, i to je čitava priča. B92: Videćemo šta će biti. Samo mi niste odgovorili na pitanje da li slučajno znate da je 3.000 Punta na lageru i da nema interesenata? Stevanović: Ja znam, da, ali ne znam da li nema interesenata. B92: Tako kažu predsednici sindikata, da ne mogu da prodaju. Stevanović: A mogli bi Jugo? B92: Ne, predsednici za Punto tvrde da ne mogu da prodaju i da stoji 3.000 automobila. Stevanović: Prošle godine je proizvedeno iz osnovnog programa, ako izuzmemo Lot i Poli, nekih 6.500 gotovo automobila osnovnog programa i nekih 2.800 i nešto Zastave 10 ili Punta, to je čitava proizvodnja. To kad saberete, desetak hiljada, 12, vi ćete samo Punta za izvoz, a Fijat ne proizvodi da bi lagerovao nego da bi prodao, i više imati u ovoj godini. Pa, gde je sad tu... B92: Ako procene da im se isplati, a to će danas proceniti. Stevanović: Naravno, to je danas... to je neki minimum što ja vidim. B92: B92 je dva dana izveštavao o izgradnji fabrike u Lapovu. Zbog problema u pokretanju proizvodnje, austrijsko-nemački koncern Vaker-Nojson razmišlja o tome da odustane od izgradnje fabrike u Lapovu. Radnici nisu dopustili rukovodstvu fabrike da uđe u zgradu, i zamalo da oni odustanu. Da li znate šta se tu desilo u međuvremenu? Stevanović: Naravno da znam, predmet je rešen kod mene u kancelariji gde je bio i direktor firme, Austrijanac koji je u Kragujevcu, i mislim da smo stvar rešili. Danas su ljudi iz Agencije za privatizaciju dole u kontroli, ovde se radi o nekoliko specifičnih stvari. Prvo, privatizacija je izvršena ili obavljena na specifičan način, nije direktno preko Agencije. Drugo, ovi ljudi koji su došli, taj deo Filipa Kljajića, to je neka nova firma koje se zove Tankosić, to je dakle novi vlasnik... B92: Tehnika Tankosić, je li tako? Stevanović: Tako je, Tehnika Tankosić, tu se između ostalog proizvode kosturi sedišta i još neke stvari. On je to privatizovao i nije ispunio svoje obaveze prema radnicima koje je imao. Hajde, da li su to bile obaveze, ali nije dao plate za sedam meseci, imali su neke minimalce još devet meseci i mnogo toga je tu sporno. I radnici su ustali, zatvorili fabriku, stali na kapiju i ne možete da uđete. Pre toga su ovi Austrijanci zakupili prostor od 3.000 kvadrata i tu ljudi proizvode sa ciljem da edukuju... da proizvode u kontinuitetu i da edukuju jedno 150 radnika da bi videli kako to sve izgleda u Srbiji, a onda da bi u Lapovu, gde su kupili zemlju, napravili veliku fabriku. I naravno, ovo sve procenjuju. Lapovo nije u sastavu Kragujevca, ali opet je problem Kragujevca i opet je na moju adresu. Prvo... B92: Pa, u vašoj kancelariji se rešavalo... Stevanović: Ja sam ih zvao, zato se rešavalo. Prvo, ja sam im rekao, njima, dakle, Austrijancima, da su u problemu jer nisu došli kod nas da nas pitaju gde će da uđu, da neće da odu tamo gde je nesolidno, to ozbiljno pričam, ali nema veze, to je što je. On je bio izuzetno zadovoljan, ne znam da li ste tog čoveka čuli posle toga, jer smo onda opet stali mi... B92: Čekajte, šta je rešeno? Stevanović: Evo, dakle, danas će da dođe predstavnik iz Agencije, nekoliko njih, da proveri kompletno kako je ta privatizacija vršena, da li je to dobro, nije dobro, šta je tu sporno. To je išlo mnogo brže nego što su i oni očekivali i mi ćemo imati neke odgovore koliko danas i sutra vezano za Tehniku Tankosić. Oni su otvorili fabriku, dakle, ovi ljudi, Austrijanci, normalno proizvode i moći će da rade sasvim normalno svoj posao. Ja se nadam i u kontinuitetu, i to je takav dogovor. Dakle, iza toga je stao i gradonačelnik, stao je i ministar i biće tu Agencija, mada je tu problem napravljen i zbog nekih drugih stvari, a opet su ispaštali i ispaštaju, na kraju će ispaštati radnici Tankosića, što je ovako malo veći problem i može biti problem koji će da eskalira malo više. B92: U kom smislu da eskalira? Stevanović: Tako što će biti možda i nezadovoljni, ja ne znam kako se ta privatizacija završila i šta je sve tu problem i koliko taj Tankosić ima obaveze, to može malo da usložni problem, ali je ova stvar rešena. Dakle, Austrijanci će normalno da proizvode i dalje. B92: Gradonačelnik Jagodine, gospodin Marković, je pristao da trudnicama i porodiljama isplaćuje dodatke do 100% koje neće država. Da li postoji mogućnost da i vi to uradite? Stevanović:.......... mora da pristane neko koga on predstavlja, to mora da bude veće ili neko viši, dakle, Skupština. Radi se o sredstvima budžeta, ali ja moram da komentarišem to malo drugačije. B92: Je li on bolji gradonačelnik od vas? Stevanović: To nije moje da procenjujem, ja njega i cenim i to je čovek sa kojim ja imam zaista dobru komunikaciju. Dakle, ako vi u Ministarstvu donesete takvu odluku pa dovedete u problem te žene, a svi pričamo ovako uvek u predizbornim kampanjama, uglavnom pričamo o decentralizaciji, o ravnomernom razvoju Srbije i o problemima koje ćemo da rešimo, a onda odjednom u Ministarstvu donesemo jednu takvu odluku. A onda se pojavi gradonačelnik Beograda koji kaže - evo, ja ću to da nadomestim sve, pošto čovek ima veći budžet, mnogo više nego deset puta od Kragujevca, od Kragujevca je veći samo deset puta, i onda nama on da zadatak. E, onda mi moramo tako to... sve se svaljuje... B92: I vama je krivo? Stevanović: Nije mi uopšte krivo, ali ne možete vi, bez obzira ko je u Vladi, neka to budu i ljudi sa kojima ja komuniciram i koje ja i jesam, to nije dobro, vi na lokalnu samoupravu prebacujete još jedan problem. Umesto da olakšavate taj rad dole, gde je srž svih tih problema, gde se sve sliva, da vi tu pomognete, vi i porezi kad su u pitanju, ili ih umanjujete ili ih ukidate kad su u pitanju ti lokalni, a onda na republičkom nivou to ne radite. Pa, onda republički je budžet taj, dakle, centralizujete stvari. Ili kad ih centralizujete, onda još nama date još neki zadatak, i naravno da ćemo mi uraditi sve što je moguće da iz budžeta nadomestimo to što se traži, a da ne govorim o recimo otpremninama, nagradama za prosvetne radnike itd. To su sve stvari koje nisu dobro zamišljene u Vladi Republike Srbije, pa se onda svedu na lokalnu samoupravu i onda hajde vi... B92: Juče je Milan Marković, ministar za državnu upravu, predstavio program za racionalizaciju broja zaposlenih u lokalnim samoupravama. On je procenio da bi u narednih nekoliko godina 42,5 milijardi dinara moglo da se uštedi i da bi broj zaposlenih bio smanjen za 10.000 do 12.000 ljudi. Jeste li vi spremni da otpuštate višak ljudi iz svoje administracije? Stevanović: Mi to radimo i pre nego što je on to rekao, mi vidimo da imamo to kao problem... B92: Koliko viška imate? Stevanović: Pazite, mi realno imamo i višak i manjak. B92: Kako? Stevanović: Pa, lepo, imamo veliki broj ljudi, to je činjenica, jedno recimo 150 najmanje je višak, ali imamo manjak...kvalitet je u pitanju. Dakle, uopšte su uprave, ako pođete sa republičkog nivoa, znači državnog do dole, i loše koncipirane i loše se tu radilo i postoji jedno nasleđe. I kad vi uđete tu iz privrede i vidite, ne možete da verujete. B92: A zašto su zaposleni ljudi koji ne znaju da rade? Stevanović: Ne, pazite, vi imate ljude koji tu rade 20 i više godina, imaju jedan sistem i svi su zaboravili, a ne svi, nego velika većina, koliko god se vi trudili da promenite da oni zaista shvate da su oni servis građana, u bukvalnom smislu te reči, da su oni tu da kad ovi dođu za neki problem da ga reše, da treba da ga reše, da oni budu zaista i ljubazni i na pravi način da reše. I postoji jedan sistem, koliko god da vi uvodite sistem, postoji nešto u nekim glavama malo većeg broja ljudi koji su tu dugo, koji ne shvataju. E, dakle, gde je rešenje? Rešenje je da se jedan višak sanira, a da onda mladi ljudi zaista od početka krenu da rade po svim upravamai i na način kako se to zahteva. Dakle, da od početka shvate da su oni tu zbog tih građana koji dolaze. Dakle, zato je taj manjak, imamo manjak kvaliteta, to vam tvrdim, u svim upravama, a imamo zaista jedan pristojan ili poveliki višak, evidentan višak u svim lokalnim samoupravama, u svim skupštinama, u svim upravama. B92: I za manjak kvaliteta su odgovorne partije koje... Stevanović: Ja vam o tome i pričam. I ne samo to, ali pazite, imate to i plus neke ljude koji tu dugo rade i jednostavno su navikli na sistem - ja sam tu, a svi su... pazite, imaju privilegovan posao, svi su lepo, solidno plaćeni i imaju siguran posao. I nikako da shvate da to baš ne treba da bude tako. Dakle, mi ne radimo samo jedan plan nacionalizacije koji je sad u toku kod nas, nego ja stalno insistiram, mi smo to digli na nivo, ja sam i dalje nezadovoljan, da probamo sistemom nagrađivanja što nismo rešili zakonom da promenimo. Da to bude slično kao u privredi, da jedan veliki deo, i na tome sada radimo, jedan veliki deo onog ličnog dohotka, onog normalnog koji imate, bude taj veći deo onaj normalni i onaj drugi je varijabilni, znači onaj stalni, fiksni i onaj drugi varijabilni. Dakle, taj varijabilni deo je jako bitan, on treba da postoji. Ne postoji, dakle, unutar ličnog dohotka, ne ono da imate vi stimulaciju pa nekom date, nekom uzmete, nego jednostavno da se on sastoji iz fiksnog i varijabilnog dela, da vam bude malo veći taj varijabilni deo, da može recimo čovek da ostane bez jedno 40%, pa dva-tri puta, onda imate i kaznene mere i onda ga drugačije usmeravate i gledate.... B92: Koliko je 150 ljudi u procentima? Stevanović: Pa, to je, uzmite 700 manje 150, otprilike je to to, imamo 700 ljudi, što je jako velika cifra. B92: Znači, realno 150 ljudi ne bi trebalo tu da radi? Stevanović: Tačno, i mi ćemo se potruditi... B92: I to je vaša procena? Stevanović: Nije to... ja pričam o upravama, pretpostavljam da je ministar mislio, a i to je ispravno ako je mislio, da to treba uraditi u komunalnim preduzećima i svuda, i to jeste pristojan problem i u svim upravama je prisutan i to jesu stranačke priče i to jeste bila negativna selekcija. I nažalost je to stvar koja se dešava u Srbiji mnogo dugo, a pogotovo od 2000. godine, to je činjenica. B92: Vi ste dugo u politici, znamo vas još iz devedesetih, kada ste bili u opoziciji. Kako vam izgleda sad atmosfera u Skupštini i uticaj tajkuna i rad Vlade, koja je izložena kritikama? Šta vam to govori o odnosima među koalicionim partnerima? Stevanović: Samo da kažem jednu rečenicu pre toga, prvo, nekako mi ova srpska politika liči na neku politiku koja se vodi u neka tri pravca. Jedni demagozi pričaju svoju priču, pa recimo i o Fijatu, pa imate jednu grupaciju.... B92: Jeste li vi u toj prvoj grupi? Stevanović: Ne pada mi na pamet, nikada nisam bio, niti razumem to. Ja se radujem i onom ko je iz opozicije a napravi nešto dobro, i kod mene nema taj problem, kod mene su socijalisti u vlasti od pre četiri godine, i ne samo oni nego svi, koji god, ja pozivam i radikale i sve redom. B92: Koja je druga grupa? Stevanović: Druga, to su ovi što se malo više bave marketingom, i treća, možda najmanja grupa, oni koji stvarno rade i stvarno se trude i stvarno se isturaju sa svojim radom pred neke probleme i rade čak i neke negativne stvari, pa im se to obija o glavi. E, to je najvažnija grupa, po meni, taj sistem treba da se... B92: Koja je to grupa na primer? Ko je u toj grupi? Stevanović: Recimo grupa oko Dinkića i sve sam rekao. B92: Baš čudno da je to baš grupa oko Dinkića. Stevanović: Pa, nije čudno, ja pričam o privredi, meni je to najvažnije. Stranka kojoj ja pripadam, dakle, Zajedno za Šumadiju, koja se osniva, a Zajedno za Kragujevac, to je, dakle, priča potpuno takva, bazirana na privredi, demagogija je ne interesuje, interesuju je ljudi, kvalitet, bez obzira na stranačku pripadnost. To je ta priča. E, dakle, pošto je zaista ovakva politička scena, takva nam je Skupština. Pošto je zaista ovakva politička scena, tako nam funkcioniše i Vlada. Kad biste me pitali da li sam zadovoljan, ja sigurno imam neke primedbe, ali mislim da će da opstane, mada mislim da mora mnogo toga unutar te Vlade da se uradi, a da bi prevladalo ovo treće. Da nema toliko marketinga, da se recimo, da ponovim ono od malopre, u ministarstvu ne kaže - ja sam mnogo veliki, pa sad ja imam mnogo i para pa ću ja da kažem - evo, ja ću da dam. Naravno da moram i ja da dam, ako će negde tamo da se od nekoga nešto uzme, a i jeste nam najvažnije da nam se neko rodi ili nešto tako. Dakle, to su neke, ja bih rekao, i demagoške i marketinške stvari koje se prepliću, a ovaj radni deo se pomalo ostavlja po strani. Svi misle da ćemo na marketingu i na demagogiji da uzdignemo ovu zemlju, grad ili neku regiju i mislim da to nije u redu. B92: Kako se onda zovu sva vaša obećanja da će, na primer, nastati bum u Kragujevcu, tako ste rekli sada u ovoj emisiji? Stevanović: U odnosu na pre 4 godine ne možete da prepoznate Kragujevac. B92: A pri tom mi čitamo vesti da grčke banke povlače pare iz zemlje... Stevanović: Pustite vi zemlju, ja pričam o Kragujevcu. B92: Pa, gde je Kragujevac, na Marsu? Stevanović: Nije na Marsu nego je u ovoj zemlji, ali pazite, hajde ovako, 2004. godine su svi pričali da je Kragujevac dolina gladi, je li tačno? Tačno je, u Kragujevcu je bilo toliko problema da stvarno čovek ne može da ih ispriča. U Kragujevcu ste imali takvu crnu situaciju da su svi bežali iz Kragujevca, sad nije tako, prvo, ne možete da prepoznate grad, pre Fijata pričam. Vi ste imali za četiri godine upošljavanje skoro 20.000 ljudi za stalno, vi ste u Kragujevcu potpuno promenili sliku kad je u pitanju infrastruktura. Vi u Kragujevcu više nemate onakve ljude na ulici, sasvim je druga... znači, postoji jedan optimizam. Naravno, neko to želi da poremeti. Vi ćete u Kragujevcu za dve godine, kada se sve ovo lepo desi, ja vam tvrdim da će da se desi, imati sliku, a to je moj životni cilj, da imamo viši standard nego u Beogradu. A i da nemate beogradizaciju, a imate je, nego da imate jedan ravnomeran razvoj Srbije, i to je poruka neka iz Kragujevca, ako nisu shvatili, dobro. B92: Jeste, imate radnike 22. decembra, pa imate bivšu fabriku mesa koja je pretvorena u skladište kineske robe. Stevanović: Znate kad je to bila fabrika mesa? Ona nije 20 godina već fabrika mesa. B92: Pa, znam, ali svi ti ljudi su negde, 25.000 nezaposlenih i to su sve problemi... Stevanović: Naravno, mi to zateknemo i sad to treba neko da reši. I sad pazite, vi rešite to na način kako mi to rešavamo i kako svi vide, e sad, neko kaže a sad ima toliko i toliko... Ja kažem, 7-8.000 ljudi je onih koji su uzeli otpremnine i čekaju da idu u penziju, imaju 2 do 5 godina do odlaska u penziju. B92: Moramo završiti emisiju. Hvala vam što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste gradonačelnika Kragujevca, gospodina Veroljuba Stevanovića i „Kažiprst“ B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:21
28
JAN
2009
| 1 | 0 | 649 | 0 |
Sadomazohizam |
| „Ovo je čist mazohizam vladajuće koalicije, ja nemam drugog izraza i ne želim da upotrebim drugi izraz. Mi smo mazohisti, mi puštamo da četiri dana raspravljamo o nečemu o čemu se nikad nije raspravljalo... to gledaoci gledaju... mi to svi plaćamo... sve to košta... novi Poslovnik je nešto što moramo da donesemo ...Ukoliko to ne učinimo, bićemo svedoci istih ovakvih scena i istih ovakvih sednica...moramo nešto konkretno da uradimo. Ovi apeli, dogovori, konsenzusi, to sve stoji, znači, bez toga se ne može, ali nešto morate i konkretno da uradite da biste ubrzali rad...ponekad imam utisak da opozicija želi da izazove neki incident ne bi li videla kako će vladajuća većina da reaguje, da li će vladajuća većina da reaguje tako što će izbacivati poslanike, što će im zabranjivati ulazak u parlament. Ja sam protiv takvih metoda, to je krajnja, nužda, krajnja mera... to su naši politički protivnici, ali nisu naši neprijatelji. Uostalom, neke stranke su doskora, do pre pola godine bile deo vladajuće koalicije, nisu sve bile oduvek, otkad znaju za sebe opozicija. Znači, to ko je danas vladajuća koalicija, a ko je opozicija je promenljiva stvar, građani o tome odlučuju na izborima. Ali taj neki minimum međusobnog poštovanja i tolerancije treba da krasi ovaj parlament.“ |
| Gošća: Suzana Grubješić, šefica kluba stranke G17 plus Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Prenose sednica Skupštine gleda jedva nekoliko procenata pretplatnika, ali zato poslanici ne žele da rade ako RTS ugovorom ima obavezu da prenosi na primer sportske utakmice, pa iz tog razloga na Drugom programu nema direktnog prenosa skupštinskog zasedanja. Tako je juče radni dan trajao od podneva do 15.12, a košta nas 5 miliona. Učinak poslanika je bio da su se razišli u skladu sa programskom šemom. Mesecima je jedna od najvažnijih tema ovde rad parlamenta, učinak parlamenta, ogromni troškovi, dnevnice i reprezentacija. Prvi dan posle amandmana SPS-a na Zakon o akcizama čujemo da je komunikacija loša. Koliko je međutim zaslužena kritika rada poslanika u izvesnom smislu i zamena teza, jer je parlament najvidljiviji deo institucija, jedno je od pitanja za gošću „Kažiprsta“, gospođu Suzanu Grubješić, šeficu kluba G17 plus. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Mi TV pretplatnici smo prilično ljuti zato što nema školskog programa, zato što nema kulturno-obrazovnog programa, za koji je inače predviđen Drugi program RTS-a, nego gledamo svađu u Skupštini koja traje samo toliko koliko RTS prenosi rad parlamenta. Kako je moguće da parlament ne radi, da nema sednica kada nema prenosa? Suzana Grubješić: Hajde da krenemo od onoga da je prenošenje skupštinskih sednica jedna demokratska tekovina. Neki mnogo hrabriji od mene su isposlovali prenošenje Skupštine i ja sam zaista poslednja osoba koja bi se zalagala za ukidanje TV prenosa. B92: Ali nije po zakonu, to je pritisak na RTS, RTS nema zakonsku obavezu da to radi. Suzana Grubješić: Nema zakonsku obavezu, ali Skupštini se onda mora omogućiti alternativa, da li je to skupštinski kanal, da li je to jedan od ovih provajdera u kablovskoj mreži, pregovaralo se sa njih nekoliko. Znači, neka alternativa se mora naći, ali ja zaista mislim da rad Skupštine treba da bude javan, da građani treba da imaju uvid u to ko šta radi, ko šta priča, o čemu se to debatuje u najvišem zakonodavnom telu Srbije. B92: Problem je što mi plaćamo RTS, a ne gledamo skupštinske sednice, samo 2-3% pretplatnika to gleda, jako je nizak rejting, i to valjda govori o odnosu prema Skupštini. Suzana Grubješić: Naravno da govori. B92: Jer, RTS ne dobija novac za to što prenosi sednice Skupštine. Suzana Grubješić: Ne, ali znamo svi da je rejting Skupštine na najnižem mogućem nivou i da se na tome, kako bih rekla, sistematski radi već godinama, da to nije od juče, nije to od ovog saziva, ali da tom lošem imidžu doprinose i sami poslanici. Nemam nameru da opravdavam poslanike za nerad u vreme kada nema skupštinskih prenosa, jer postoji mogućnost odloženog prenosa. E, sada, opoziciji uglavnom ne odgovara taj odloženi prenos, jer žele da se svom biračkom telu besplatno obrate u nekom prajm tajmu, za koji oni misle... kada oni misle u stvari da ih njihovo biračko telo gleda. B92: U stvari, nije besplatno, mi građani to finansiramo. Suzana Grubješić: Mi to plaćamo svi kroz pretplatu. B92: Zašto vladajuća većina, čiji ste vi deo u Skupštini, to dopušta? Zašto dopušta vladajuća većina da se juče u 3 i 20 prekine, u skladu s programskom šemom, sednica parlamenta na kojoj ništa nije odlučeno, već se danima raspravlja o jednoj od važnih tema, to su te delegacije. Suzana Grubješić: Inače se o delegacijama nikada nije raspravljalo, delegacije se formiraju na osnovu dogovora šefova poslaničkih grupa, imajući u vidu jedan jedini kriterijum, a to je broj poslanika, zastupljenost u svim delegacijama, ali pažnja je sad bila fokusirana samo na delegaciju u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope. Inače, treba da izaberemo devet skupštinskih delegacija u devet međunarodnih organizacija. Ali kažem, o tome se nikad nije raspravljalo, ovo je sad prvi put da je, evo, danas četvrti dan kako ćemo mi tobože raspravljati o tome, jer rasprava se svodi na zahtev Srpske radikalne stranke da poslanici iz kluba Napred Srbijo i Srpske napredne stranke ne učestvuju ni u jednoj od ovih parlamentarnih delegacija. Naravno da se njima ne može izaći u susret, bez obzira na svu opravdanost njihovih zahteva za vraćanjem mandata, za poštovanjem izborne volje građana, isto tako se ne može zanemariti činjenica da poslanički klub Napred Srbijo ima 21 poslanika i da u skladu s tim ima pravo na svoje predstavnike u međunarodnim organizacijama. B92: Dobro, ako je sve to tako, zašto vladajuća većina u Skupštini ne počne da upravlja tom Skupštinom? Suzana Grubješić: Imate dve alternative, hoćete li milom ili silom... B92: Šta znači silom u ovom slučaju? Suzana Grubješić: Silom znači da ćete vi, bez obzira na zahteve opozicije, reći - e, danas ima odloženog prenosa, nema direktnog prenosa, pa ćete onda u tom vremenu za koje ste mislili da ćete normalno raditi slušati samo javljanje po povredi Poslovnika i o nekom ozbiljnom radu nema ni reči. Uvek vladajuća većina, ne samo ova, nego i ona prethodna i one pre nje, pokušava da dogovorom reši bilo koji problem koji se pokaže u Skupštini, jer je za funkcionisanje Skupštine, bilo koje, pa i ove naše ovde u Srbiji, potreban makar minimalni konsenzus, dogovor svih poslaničkih grupa. Jedino tako parlament može da funkcioniše, i ko to ne razume ne treba da sedi u parlamentu, ne treba da se bavi politikom. Znači, morate uspostaviti minimalni konsenzus. Naravno, opozicija uvek traži više od tog minimalnog konsenzusa, pa čak i ako se o nečemu dogovorimo, uvek je tu težnja opozicije da dobije više. B92: Dobro, to je prirodno za opoziciju. Suzana Grubješić: Prirodno je, ali prirodno je i da vi nekad stavite crtu jednostavno, kažete - od ovoga više ne može. B92: Dobro, a zašto vladajuća većina ne stavi crtu? Suzana Grubješić: Pa, evo, pokušala je potpredsednica Narodne skupštine Gordana Čomić kažnjavanjem poslanika Srpske radikalne stranke, koji udaraju u inventar kad god se pojavi neko iz poslaničkog kluba Napred Srbijo, da govori. Oni to neprestano rade, to traje tri meseca, 13 poslanika je kažnjeno. Mislite li da je prestala opstrukcija - nije, jučerašnji dan je ličio na onaj dan pre toga. B92: Opstrukcija je legitimno sredstvo? Suzana Grubješić: Jeste, ali ima svoje granice. Šta je svrha opstrukcije, da li ovaj skupštinski saziv može da vrati mandate Srpskoj radikalnoj stranci? Ne može, te mandate eventualno može da vrati samo Ustavni sud, Skupština to ni na koji način ne može da uradi. Kažem, bez obzira na opravdanost njihovih zahteva, izašli su na izbore sa jednom listom, odvojio se deo poslaničkog kluba, sve to zaista blokira skupštinski rad. Nema načina da se s tim izborite, osim ovog kao što sam rekla, milom ili silom, probate dogovorom, kad ne uspe, probate kažnjavanjem. B92: Dobro, objasnili ste silom, a šta je ovo što se sada dešava, da li je to milom? Suzana Grubješić: Ovo je čist mazohizam vladajuće koalicije, ja nemam drugog izraza i ne želim da upotrebim drugi izraz. Mi smo mazohisti, mi puštamo da četiri dana raspravljamo o nečemu o čemu se nikad nije raspravljalo, o nečemu što je dogovoreno na početku kada je konstituisan ovaj skupštinski saziv. Znalo se ko koliko ima poslanika, koliko ima delegacija, kome koliko pripada, to se radilo u svakom skupštinskom sazivu. Ja sam, surovo zvuči, četiri godine u Skupštini, ovo mi je treći mandat, to govori o nestabilnosti naše političke scene, ali svaki put mogu da posvedočim da se to rešavalo dogovorom. Sada taj dogovor više ne važi, jer se Srpska radikalna stranka podelila. B92: Šta znači dogovor u Skupštini, imate li bilo kakvu vrstu dogovora u Skupštini? Suzana Grubješić: Dogovor znači da sednu šefovi poslaničkih klubova i da se razmotre sve teme koje možda mogu biti ili tog dana ili u toku te sednice sporne, da vidimo da pronađemo taj najmanji zajednički imenitelj između vlasti i opozicije da bi Skupština nesmetano funkcionisala. Evo, po hiljaditi put, svi su to rekli... B92: Koliko puta se sastajete vi šefovi poslaničkih klubova? Suzana Grubješić: Po potrebi, nekad svaki dan, nekad više puta dnevno, ukoliko se dogodi neka incidentna situacija pa se prekine sednica, ali često ti dogovori ne donose neki rezultat, odnosno svako priča svoju priču i izađemo svi sa sastanka, ne znamo da li smo se i šta smo se dogovorili. I probamo da nastavimo normalni tok sednice. B92: I sve ide stihijski? Suzana Grubješić: Pa, ta stihija je nekad kontrolisana, nekad nije, zavisi od sednice do sednice, nekad uspete da postignete dogovor i da se neka važna sednica završi u roku koji je predviđen, nekad ne uspete. Ovo sa delegacijama i dalje tvrdim da je to čist mazohizam vladajuće koalicije koja dopušta da se ovakve rasprave vode u Skupštini, da to gledaoci gledaju, da mi to svi plaćamo, da sve to košta... B92: ............ košta pet miliona dnevno. Suzana Grubješić: Tako je, nemam nameru da pravdam jedno ovakvo stanje ni slučajno. B92: Ali hajde ovako, kao šefica poslaničkog kluba jedne od vladajućih partija kako biste taj mazohizam objasnili? Nesposobnosti ljudi iz vladajućih stranaka da upravljaju tom Skupštinom, ako Skupštinu uopšte možemo da poredimo, to je banalna analogija, sa nekim preduzećem, ali hajde da kažemo, kakvi ste vi menadžeri i zašto ne radite svoj posao? Suzana Grubješić: Parlament je drugačija vrsta preduzeća, u parlamentu je ključna reč konsenzus, kao što sam rekla, i vi činite sve da biste došli do konsenzusa, ali kažem, negde crta mora da se povuče, a ta crta znači donošenje novog Poslovnika za početak. To je nešto što bi koliko-toliko upristojilo parlamentarni život i što bi recimo u interesu moje stranke ubrzalo donošenje zakona iz evropskog partnerstva. Znači, novi Poslovnik je nešto što moramo da donesemo pre redovnog zasedanja koje počinje 1. marta. Ukoliko to ne učinimo, bićemo svedoci istih ovakvih scena i istih ovakvih sednica. Pri tom, taj novi Poslovnik ni na jedan način ne ograničava prava opozicije, ali ukida neke odredbe koje su zloupotrebljavane u praksi, koje su postale besmislene, to javljanje po povredi Poslovnika na svaku temu koja vam padne na pamet, a to svi građani koji gledaju ili svi mi koji smo tamo znamo. Postavljanje tih beskonačnih poslaničkih pitanja koja čak nisu ni u formi pitanja, više konstatacije itd. B92: I sad, do tog novog Poslovnika čije donošenje je gospođa Đukić-Dejanović najavila za kraj februara, pa je to bilo pomereno posle za mart, ali svejedno, proći će još neko vreme... Suzana Grubješić: Ja ću insistirati kao i do sada da se novi Poslovnik donese pre početka redovnog zasedanja Skupštine u paketu sa Zakonom o Skupštini. Pa, to je nešto što je godinama čekano usvajanje, ja mislim da je ovo jedini parlament u Evropi, u regionu sigurno jeste, koji nema svoj zakon, Zakon o Narodnoj skupštini, to smo dužni i prema Ustavu. Ovaj sadašnji Poslovnik, desetine njegovih odredbi jesu u suprotnosti sa Ustavom, ako to nije dovoljan motiv za sve nas da poradimo na tome da donesemo novi Poslovnik i Zakon o Skupštini, onda zaista ne znam šta je. B92: Šta vi kao šefica poslaničkog kluba G17 plus predlažete, da li da sve i dalje ide stihijno ovako ili da se nešto konkretno preduzme, pa da se makar usvoje te delegacije, pa da se donese neki novi poslovnik? Suzana Grubješić: Delegacije će biti usvojene u petak, baš kao što je juče i najavio narodni poslanik profesor Dragoljub Mićunović, postoji dogovor da mi u petak izglasamo delegacije, ali je trebalo pet dana da o tome... B92: Razumem, ali da bi se izbeglo da se potroši 25 miliona dinara, je li tako? Suzana Grubješić: Tako je, zar je trebalo o tome da raspravljamo.... B92: .... je utrošeno na nešto.... Šta sad planiraju šefovi poslaničkih klubova vladajućih partija u parlamentu, kako da upravljate? Šta je vaša strategija dok se ne usvoji taj novi Poslovnik koji će sprečiti opstrukciju rada parlamenta od poslanika opozicije? Suzana Grubješić: Taj novi Poslovnik očekujem u toku februara da bude usvojen, to govorimo o roku od mesec dana, ukoliko radna grupa koja radi na izradi tog novog poslanika, pa kao da radi na izradi enciklopedije Britanika, već šest meseci od kad smo ušli u parlament. Ukoliko ne bude imala finalnu verziju do početka redovnog zasedanja, predložićemo da se urade izmene i dopune koje mogu da prođu kroz Administrativni odbor, u kome takođe vladajuća koalicija ima većinu i koja bi mogla da usvoji te izmene i dopune. Znači, moramo nešto konkretno da uradimo. Ovi apeli, dogovori, konsenzusi, to sve stoji, znači, bez toga se ne može, ali nešto morate i konkretno da uradite da biste ubrzali rad. Pa, zadatak Skupštine je da donosi zakone, to je prvi i jedini, najviši, ustavna obaveza. Tu ustavnu obavezu neko krši zato što Skupština ne donosi zakone. U proceduri čeka 51 zakon iz evropskog partnerstva. Ukoliko Vlada dostavi još neke nove po hitnom postupku, mi bi trebalo da radimo 24 sata dnevno, ali samo na donošenju, a ne na ovim besmislenim raspravama, ko je koga prevario, zašto, ko je kome oteo mandate. Nisam vlasna da o tome odlučujem, o tome treba da odluče nadležni organi, sudovi, Ustavni sud. B92: Vi ste iskusan parlamentarac i bili ste i u prethodnom sazivu Skupštine i sve se to slično dešavalo, sada je malo pogoršano stanje i zbog problema koje imaju dve partije sada u Skupštini. Međutim, utisak opozicionih poslanika, a verujem i većine građana, je da vladajuća većina u parlamentu nema strategiju, a da opozicija to vešto koristi, što je legitimno pravo opozicije. Suzana Grubješić: Legitimno je pravo, ponekad imam utisak da opozicija želi da izazove neki incident ne bi li videla kako će vladajuća većina da reaguje, da li će vladajuća većina da reaguje tako što će izbacivati poslanike, što će im zabranjivati ulazak u parlament. Ja sam protiv takvih metoda, to je krajnja, nužda, krajnja mera... B92: Ali vi svi imate odgovornost prema građanima. Suzana Grubješić: Naravno, ali pre toga hajde, pokažite zašto ste poslanik, imate i neke političke veštine, neka znanja, probajte da se dogovorite, nađite zajednički jezik sa opozicijom. Pa, to su naši politički protivnici, ali nisu naši neprijatelji. Uostalom, neke stranke su doskora, do pre pola godine bile deo vladajuće koalicije, nisu sve bile oduvek, otkad znaju za sebe opozicija. Znači, to ko je danas vladajuća koalicija, a ko je opozicija je promenljiva stvar, građani o tome odlučuju na izborima. Ali taj neki minimum međusobnog poštovanja i tolerancije treba da krasi ovaj parlament. B92: Dobro, i da li se vi, šefovi poslaničkih klubova, dogovarate i o tome, i o načinu na koji će parlament funkcionisati? Suzana Grubješić: Dogovaramo se, lepo se ispričamo, ali... B92: A šta znači lepo se ispričati? Suzana Grubješić: Pričamo normalno, šta koga tišti, šta opozicija želi, šta vladajuća koalicija može da ponudi, ali kažem, ne završi se to uvek dogovorom, jer kad siđete u salu i kad počne sednica, onda tek vidite da li ste se dogovorili ili se niste dogovorili. To je tek pravo merilo svih tih vaših prethodnih razgovora. B92: A da li tu postoji neko uslovljavanje, ja ću tebi učiniti ovo, a ti meni ono? Suzana Grubješić: Pa, i to je jedan... B92: Čime jedni drugima uslovljavate ustupke? Suzana Grubješić:... jedan deo... Pa, znate, kažete opoziciji - ukoliko vi recimo u roku od dva sata iscrpete svoja javljanja po Poslovniku, da li biste nam dopustili da mi onda nastavimo normalni rad, oni kažu - da, da, naravno, završićemo. Onda se to pretvori u pet sati recimo javljanja po Poslovniku. Mene zaista nervira taj naš mazohizam, što sedimo, ćutimo i čekamo da prođe, a s druge strane, kad vam se zadaju neki rokovi, kad vam Vlada da neke rokove u kojim morate nešto da usvojite, vaš jedini način da poštujete te rokove je baš taj, da sedite, da ćutite, čekate da prođe, da se opozicija tobož smiluje da vas pusti da nešto izglasate. Mislim da je to neprirodno i da to naprosto ne može tako da funkcioniše. B92: Kako je moguće da predstavnici vladajuće koalicije u Skupštini sede, čekaju da prođe? Valjda to nije vaš posao, da sedite i čekate da prođe? Suzana Grubješić: Ne, ali ukoliko uđemo s njima u žučnu debatu, a te debate nikad nisu o temi koja je na dnevnom redu, da li ste ikada slušali žučnu debatu o nekom zakonu? Ne, slušate o događajima iz političkog života, da li iz prošlosti, da li iz sadašnjosti, da li neko možda anticipira budućnost pa predviđa šta će se desiti, kakve će se druge koalicije praviti. Znači, to su debate u kojima vladajuća koalicija svesno odbija da učestvuje, retko kad ali zaista retko, to se može nabrojati na prste jedne ruke da se vodila debata o onome što je na dnevnom redu. B92: Amandman SPS-a na Zakon o akcizama je problematičan iz nekoliko razloga. Jeste li vi tog dana u Skupštini videli bilo koga od predstavnika te Peconijeve kompanije koja proizvodi cigarete? Suzana Grubješić: Neki poslanici su videli izvršnog direktora te firme kako je obilazio neke poslaničke klubove, ja lično nisam videla nikog jer sam pola dana provela na nekim sastancima u samom poslaničkom klubu, a pola dana u sali, tako da nisam imala... B92: Je l' vam to bilo čudno pre glasanja ili ste se tek kasnije prisećali toga koga ste videli? Suzana Grubješić: Pa, neposredno pred glasanje sam dobila informacije da taj čovek obilazi neke poslaničke klubove, ali nisam mogla da pretpostavim da će se ipak desiti ono što se desilo, da se ne poštuje volja vladajuće većine, da se ne poštuje Vladina odluka, da se ti amandmani odbiju i da će se glasati onako kako se na kraju glasalo. B92: Jeste li čuli da je taj čovek posetio poslaničke klubove svih tih koji su glasali, ili samo jedan poslanički klub? Suzana Grubješić: Nekoliko njih i imao je razgovore sa nekim poslanicima, nije dolazio u poslanički klub G17 plus i znam da nije dolazio u poslanički klub Demokratske stranke, za ostale ne znam. B92: I šta je za vas značilo kad ste to čuli, kakav je to znak bio za vas kao političarku? Suzana Grubješić: To je za mene signal da sva ova naknadna opravdanja koja slušam, ne verujem u njih, znači, to da se glasalo da se zaštite siromašni slojevi stanovništva, da je to... da je neko glasao, čak čula sam, iz ideoloških razloga, u to apsolutno ne verujem. Znači, u pitanju je bio verovatno neki konkretan interes, koji interes, morate da saznate od onih koji su glasali za taj amandman. Da li je u pitanju bio nedostatak komunikacije, mogu delimično to da prihvatim, ali znate kako, kada Vlada pošalje neki zakon, evo, konkretno iz oblasti finansija, Odbor za finansije, poslanici podnose amandmane. Naravno, pravo je svakog poslanika i iz vladajuće koalicije i iz opozicije da podnese amandman. Na samoj sedncii Odbora dobijete obaveštenje od Vlade da li je Vlada prihvatila ili nije neki amandman, ako vam Vlada nije prihvatila amandman i Odbor za finansije nije prihvatio amandman, pa nemojte da neko iz vladajuće koalicije glasa za taj amandman... B92: A to piše na tom papiru - Vlada se nije složila i Odbor se nije saglasio? Suzana Grubješić: Nije se složila, naravno... B92: To piše? Suzana Grubješić: Naravno, na listingu za glasanje svaki šef poslaničkog kluba dobije spisak amandmana i izjašnjavanje Vlade. Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili taj amandman. E, onda, ako neko iz vladajuće koalicije suprotno odluci Vlade i Odbora za finansije, gde ista ta vladajuća koalicija ima većinu, glasa za neki amandman, naravno da to odmah alarmira sve, jer tim amandmanom vi suštinski menjate Zakon o akcizama. Tim amandmanom, i po rečima ministarke finansija, vi kršite akcioni plan o akcizama koji je sklopljen sa fabrikama duvana u toku privatizacije. Znači, vi naprosto neku budžetsku projekciju rušite usvajanjem tog amandmana. B92: Kako je to moguće? Kažete da ne postoji komunikacija unutar Skupštine, kažete da je komunikacija loša. Suzana Grubješić: Delimično mogu s tom tvrdnjom da se složim. B92: Sada ne govorim o vladajućoj koaliciji, govorim o celoj Skupštini, delimično se slažete s tim da je loša komunikacija... Suzana Grubješić: Delimično mogu da se složim, da. B92: Ali, hajde, ne funkcioniše, makar je to utisak kad gledamo Skupštinu na drugom programu. Kako je moguće da nije postojala komunikacija? I gospodin Mićunović je sinoć to rekao, to sam čula i u izjavama različitih poslanika vladajuće koalicije, i gospodin Dačić to opravdava nedostatkom komunikacije u okviru parlamentarne većine. Kako je moguće da nema komunikacije, kakva je ta komunikacija? Suzana Grubješić: Komunikacija postoji, naravno, ali ja pod komunikacijom podrazumevam stalne, svakodnevne kontakte, sastanke. Jednom sam čak i predložila zajedničke sastanke poslaničkih klubova, od toga ničega nije bilo, jer to je način da pokažete da vi zaista jeste zajedno u vladajućoj koaliciji, ali... B92: Vaše kolege se nisu saglasile da svakog dana imate sednice? Suzana Grubješić: U načelu su se složile, ali nismo realizovali recimo taj predlog, što ne znači da ga nećemo možda realizovati u budućnosti. Kako vreme ide moguće je da će ta vrsta sastanaka biti sve potrebnija. B92: Ko bi trebalo da organizuje te sastanke, da li treba da postoji osoba koja to koordinira? Suzana Grubješić: Pa, ne mora da postoji osoba, svi smo... znate, sad vi nekog zadužite, uvek je postojao neki bič koji je držao vladajuću koaliciju na okupu u prethodnim sazivima, ne govorim o ovima u kojima sam ja učestvovala. Ali ne mora da postoji osoba koja će to da organizuje, sastanete se prvo šefovi poslaničkih klubova, svaki dan se viđamo, i onda organizujete svoje poslaničke klubove da se sastanu i informišete i jedne i druge međusobno o onome šta se dešava, šta nameravate, kako ćete se ponašati na sednici. Ovako, ponekad imam utisak da jedni ne znaju šta drugi rade, ali to nije slučaj sa ovim amandmanima, nemojte pogrešno da me shvatite. Taj nedostatak... B92: A šta je bilo sa ovim amandmanima? Suzana Grubješić: Komunikacija s ovim amandmanima ne može se... to ne može da bude izgovor, imate jasno, ako Vlada i Odbor za finansije nisu usvojili amandmane, vi ne možete za njih da glasate. Može da glasa eventualno ako se dogovorimo samo ona osoba koja je podnela amandman, da se kaže da podnosilac amandmana glasa za svoj amandman, ali ne može jedna, druga, treća, četvrta poslanička grupa da glasa za amandman koji je vlada odbacila. B92: Ako u to ne verujete, verujete, kako ste rekli, možda u neke interese. Koje? Suzana Grubješić: Ne znam, moje je da spekulišem i da nagađam, što mislim da nije ozbiljno, ali hajde da tu štetu popravimo. Očekujem da Vlada po hitnom postupku pošalje Zakon o akcizama u proceduru, da vidim kako će se onda ponašati te iste poslaničke grupe koje su glasale za taj sporni amandman. Hoće li isto podneti amandman ili će se disciplinovano ponašati i glasati za Vladin predlog Zakona. B92: Jeste se vi, šefovi poslaničkih klubova, posle toga sastali da raspravite? Suzana Grubješić: Ne. B92: Niste imali potrebu na primer vi da pozovete, ne znam, gospodina Ružića, da vidite o čemu se radi? Suzana Grubješić: Ne, on je bio bolestan, nekoliko dana nije dolazio... B92: Da vidite o čemu je reč? Suzana Grubješić: Nisam, nisam se sa njim sastajala, ako danas bude u Skupštini, danas ću sa njim razgovarati o tome, ali smo naravno svi međusobno razgovarali i zaključili da takvo nešto ne sme da se dozvoli, a bila je iznenađena i ministarka finansija, naravno, nije očekivala da za nešto što ona nije prihvatila glasa deo vladajuće koalicije. B92: Šta vama kao političarki to govori o odnosima koje imate tu u koaliciji? Ne govorim sad o Vladi, govorim o onome što je vaš posao u okviru Skupštine, u okviru parlamentarne većine. Suzana Grubješić: To mi govori pre svega o nedisciplini, ako vi samo imate sopstveni interes na umu, pa naravno, možete da glasate za šta god vam padne na pamet ali vi ste deo vladajuće koalicije, znači morate imati makar minimum poštovanja prema toj vladajućoj koaliciji, prema tim predlozima zakona koje Vlada pruža. Nije sporno da, ukoliko se utvrdi da je neki amandman opravdan, Vlada ga prihvati pre svega, i onda taj amadman postaje sastavni deo zakona. Hoću da kažem, nije nama poslanicima iz vladajuće koalicije zabranjeno da podnosimo amandmane, daleko bilo, to je naše pravo, iz različitih smo stranaka, da svi mislimo isto i da svi gledamo isto na jedan problem, bili bismo svi u istoj partiji. Znači, mi imamo apsolutnu slobodu da podnosimo amandmane, ali ukoliko Vlada proceni da taj amandman nije dobar, da narušava neki zakon, naravno da ja neću glasati. Možda podnosilac amandmana za svoj amandman, ali neću dopustiti da moj poslanički klub glasa za taj amandman. B92: Da li je vama lično veći problem to što je budžet bio ugrožen tim amandmanom, što faktički nije poštovan dogovor u vladajućoj koaliciji, ili činjenica da cela zemlja sumnja da je jedan tajkun platio jednoj partiji koja je članica vladajuće koalicije da proturi taj amandman? Suzana Grubješić: Pa, to su dve strane jedne medalje, ne mogu da se opredelim šta mi je veći problem. Problem je kad se naruši budžet, naravno, problem je kad taj budžet naruši neko ko je član vladajuće koalicije... B92: A mislite da ne treba o tome raspravljati u okviru vladajuće koalicije, o toj drugoj strani priče? Suzana Grubješić: Druga strana priče je da li tajkuni finansiraju političke stranke. Saznaćemo onog trenutka kad svoj posao počne da radi državna revizorska institucija, kad počne Agencija za borbu protiv korupcije, do tada ćemo svi nagađati, i vi novinari i mi svi ostali. Ne znam da li taj tajkun finansira SPS, ne mogu da tvrdim, kako bih ja mogla to da tvrdim? Oni naravno kažu da ne finansira... B92: Je l' vi verujete kad gospodin Dačić kaže naravno da nas ne finansira, ja sam ministar policije? Suzana Grubješić: Nemam razloga da mu ne verujem, verovaću onog trenutka da je suprotno kada budem recimo videla izveštaj državne revizorske institucije ili Agencije za borbu protiv korupcije. Ali to ne važi samo za SPS, to važi za sve stranke, to važi i za moju stranku i za Demokratsku stranku, za stranke opozicije. Znači, to su neke stvari koje kobajagi svi znamo, ko koga finansira, ali nemamo dokaza, i to se svodi stvarno na spekulacije, što je neozbiljno. B92: Jedna novina već nekoliko dana piše nezvanično o tome da su u Demokratskoj stranci nezadovoljni radfom gospođe Nade Kolundžije. Naravno da neću da vas pitam o tome šta misli njena partija i poslanici koji su u Demokratskoj stranci. Mislite li vi da ona dobro radi posao? Kao njena koleginica.. Suzana Grubješić :Da, vrlo mi je bilo krivo, kad sam pročitala u novinama, ne znam odakle dolaze te vesti, da li iz njene stranke, iz nekih drugih stranaka, u to neću da ulazim, ali žao mi je što se o njoj na taj način piše. Ja mislim da ona vrlo dobro obavlja svoj posao šefa poslaničkog kluba Za evropsku Srbiju, i nije joj lako. Ima 78 poslanika, nisu svi iz Demokratske stranke, treba sa njima i dogovarati i koordinirati i obezbediti nekad, što izgleda najlakše, u stvari je najteže, njihovo prisustvo na glasanju. Tako da apsolutno sam protiv takvih tekstova, juče sam, odnosno sinoć davala neke izjave na tu temu, i ne znam odakle se to uopšte pokrenulo... B92: Vi nemate informacije da takvo šta potiče iz...? Suzana Grubješić: Nemam, nemam informacije, nemam sigurno informacije iz njenog poslaničkog kluba. To je ono u šta imam uvid, tu sam svaki dan, nešto bih čula, nešto bih videla. A ne želim da ulazim u to ko pušta takve vesti, to je... zaista mi je krivo što se to pojavilo. Mislim da je ona i kao osoba i kao poslanik jako dobra. B92: Da, ali koliko ona uspeva da kontroliše sve, s obzirom na probleme o kojima smo pričale? Suzana Grubješić: Znate, imate razne vrste kontrole. Ako je upoređujemo sa nekim bivšim potpredsednicima njene stranke koji su kontrolisali parlament tako što su izbacivali poslanike, što su dopustili da se glasa sa raznih destinacija, onda sve govori u njenu prednost. Ona to sigurno neće nikad uraditi i sigurno je osoba sa kojom svaki poslanik iz vlasti ili iz opozicije može da razgovara i da se dogovara. Ne bih baš tražila uzore u prošlim vremenima, ta vremena su prošla. B92: Kada danas počinje sednica Skupštine, da li je u skladu sa programskom šemom RTS-a? Suzana Grubješić: Nažalost, i ovaj put je u skladu sa programskom šemom RTS-a, počinjemo u 13 časova. B92: I hoće li danas biti završena priča o delegacijama? Suzana Grubješić: Iskreno se nadam, pošto valjda za četiri dana je svako rekao šta je imao, ne na temu delegacija i njihove važnosti, nego na sve neke druge teme, što su vaši slušaoci mogli da čuju. B92: Kolika je, po vašoj proceni, šteta od toga što sada u Strazburu nemamo svog predstavnika? Vi ste u Skupštini OEBS-a. Suzana Grubješić: Skupština OEBS-a će biti u februaru, do tada se nadam da će delegacija biti izabrana, da ću legalno predvoditi skupštinsku delegaciju, već četvrtu godinu u Parlamentarnoj skupštini OEBS-a. Što se tiče Strazbura, šteta je, šteta je zato što Srbija nema svoje predstavnike, šteta je da Srbija nema svoje predstavnike u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji, a može da ih ima i to joj je pravo dato. Znači, mi smo svojom nesposobnošću doveli sebe u situaciju da nemamo predstavnike u Strazburu, a što se tiče, samo da dodam još, dileme da li je trebalo da ide stara ili nova delegacija. Pa, tu dilemu su radikali otklonili, jer je i u staroj i u novoj delegaciji se pojavljuje Tomislav Nikolić, znači, ponašali bi se isto sve da je i stara delegacija uz propratno pismo predsednice parlamenta otišla u Strazbur, njihova poslanička grupa bi se isto ponašala. Znači, to nije poenta cele priče, poenta je da mi nažalost četiri dana ne možemo da izglasamo devet međunarodnih delegacija. B92: Hvala vam što ste bili u “Kažiprstu”. Čuli ste gospođu Suzanu Grubješić, šeficu poslaničkog kluba G17 plus i “Kažiprst” B92 koji su radili Marko Gojgić I Danica Vučenić. |
10:40
27
JAN
2009
| 0 | 0 | 429 | 0 |
Astrološka predviđanja |
| „...mi trenutno živimo u ovoj godini pošto su sve ostale godine... protraćene...ja mislim da će dosta političara ponoviti te floskule da je baš ova godina ključna. Pa, ako se ništa ne desi ni u ovoj godini onda će 2010. biti ključna...Ja mislim da će ove godine Srbija imati dosta izazova i da Srbija zaista mora da učini određene korake koji će pomoći da Srbija uhvati priključak sa zemljama koje su već napredovale više od nas u evropskim integracijama. Pre svega, mi počinjemo 1. februara primenu Prelaznog sporazuma sa Evropskom unijom, to znači da će konkretno da se oseti cena integracije i po budžetu i po džepu građana i mislim da će pitanje da li su građani za dalje pridruživanje Evropskoj uniji zavisiti od njihove sposobnosti da istrpe teret cene integracije u Evropsku uniju. To znači da ne možete više postavljati pitanja da li ste za ulazak u Evropsku uniju, već ćete morati da to napravite na nivou prostoproširene ili proširene rečenice, da li ste za to da se cena recimo prelaznog sporazuma plati povećanjem akciza goriva i ostalih životnih namirnica, jer naš budžet je toliki da zahteva popunjavanje rupa koje prelazni sporazum pravi. Ono što Srbija mora da uradi u ovoj godini je da što pre, do kraja aprila podnese zahtev za kandidaturu i ukoliko budemo to uradili, mi se možemo nadati...“ |
| Gost: Vladimir Todorić, urednik „Srpske pravne revije“ i doskorašnji savetnik Božidara Đelića Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Nije najjasnije u kom smislu je ova godina ključna za evrointegracije Srbije, jer ovde podrška Uniji opada, imamo problem u parlamentu koji treba da usvoji zakone, dok Uniju očekuju izbori, novi referendum uz ekonomsku krizu. Ipak, ministar Jeremić misli da je 2009. ključna i pozvao je misiju Unije da poseti Srbiju i da se uveri da je saradnja sa sudom u Hagu potpuna. Pozvan je i ministar spoljnih poslova Holandije, iako je njegov portparol rekao da Ferhagen neće ništa procenjivati, jer za to postoji tužilac Bramerc, kome je to u opisu posla. Izvestilac za Srbiju Jelko Kacin za entuzijazam našeg šefa diplomatije o belom šengenu i kandidaturi kaže da je to apsolutno nerealno. Kao što niko ne može prisiliti Srbiju da prizna Kosovo, ali ni Rumuniju i Španiju, niko ne može prisiliti ni Holandiju da ustupi nešto na vlastitu štetu, a u korist Srbije, kaže Kacin u izjavi za Radio Slobodna Evropa. I ovo će biti jedna od tema današnjeg „Kažiprsta“, čiji je gost Vladimir Todorić, urednik „Srpske pravne revije“ i doskorašnji savetnik Božidara Đelića. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Kako ste razumeli hakerisanje sa sajtom „Peščanika“ i razbijanje automobila Svetlane Lukić, urednice „Peščanika“? Todorić: Pa, to je dokaz da još postoje snage koje guše slobodu govora i koje ne mogu da se pomire sa stavovima drugih ljudi, da još država nije obezbedila adekvatan prostor za javnu debatu i razgovor o bolnim pitanjima iz naše prošlosti, a i naravno zbog sadašnjosti. Mislim da, ako pogledate malo prošlost koliko je bilo problema oko organizacije nekih javnih skupova „Peščanika“, kada su prezentovane knjige, da je država i tada stajala po strani, iako to je bila neka druga vlada... B92: Ali je policija obezbeđivala skupove u svakom slučaju. Todorić: Pa, policija je obezbeđivala koliko se sećam neuspešno, jer su te debate bile prekidane. Mislim da se ovde uopšte ne može govoriti o ravnopravnosti ljudi da zastupaju svoje mišljenje o nekim važnim političkim pitanjima. I dosta je blag, odnosno nemušt odgovor vlasti na način na koji treba da se omogući pojedincu da se prvo oseća bezbedno u ovoj zemlji i da ima prava da zastupa svoje stavove. Verovatno kada reakcija javnosti naraste kroz medije na određenu meru, verovatno će se neko oglasiti sa vrha i reći da on ne podržava naravno bilo kakvo nasilje, ali da podržava pravo da svako zastupa svoju slobodu govora. Pa, mi se sećamo tih tumačenja slobode govora kada su po vašoj zgradi lepili plakate "Bulevar Ratka Mladića" ili "sigurna kuća za Ratka Mladića" na Skupštini, to je takođe bilo zastupanje nečijeg prava na slobodu mišljenja. B92: Zar to o čemu sada govorite nije kontekst evropskih vrednosti? Todorić: Pa, naravno da jeste, a mislim da, kao što sam par puta već rekao u ovoj emisiji, evropske integracije su prvenstveno unutrašnji posao jedne zemlje, a spoljna politika samo treba da omogući valorizaciju učinjenih reformi na sopstvenom polju. I mislim da mnogo više pažnje treba usredsrediti ove godine da bi se one vrednosti koje su čak i u Ustavu zapisane mogle naći svoju adekvatnu implementaciju u našem zakonodavstvu, i naravno, u životu običnih ljudi. Mislim da je taj aspekt posmatranja evropskih integracija potpuno zapostavljen i da se više gleda na, ne znam, imidž, PR, diplomatiju itd., dok je ovaj unutrašnji deo još uvek zapostavljen. B92: Da li to znači da je naša diplomatija u kontekstu evropskih integracija malo uspešna ili čak neuspešna, jer mi nismo na unutrašnjem planu rešili osnovne preduslove za integraciju? Todorić: Pa, diplomatija... ne mogu da sad govorim paušalno za sve ono što ona radi, očigledno da diplomatija nije presudna u ocenjivanju napretka Srbije u evropskim integracijama. I naravno da u ovom trenutku gde se mi sad nalazimo veću težinu imaju, a pre svega bezbednosne snage, nažalost 2009. godina je, a mi i dalje pričamo o Ratku Mladiću, to je veoma poražavajuće za sve one koji se bave evropskim integracijama. Da mi i sa ove distance gde se sad nalazimo i dalje ne možemo da proširimo priču o evropskim integracijama na neke druge nivoe. U kontekstu ovoga što ste pitali, diplomatija može da učini određeni pomak, ali ne krucijalni, mislim da pre svega mora se pojačati rad naravno Skupštine u ovom domenu, a naravno i policije i bezbednosnih snaga, ako govorimo o Ratku Mladiću. B92: Kad kažete rad Skupštine, evo, Skupština nije u stanju da izabere delegacije za Savet Evrope, sporna je delegacija za Parlamentarnu skupštinu Saveta Evrope, ostale koliko sam razumela nisu. Todorić: Pa, priča o neefikasnosti i nesposobnosti Skupštine je već postala nažalost opšte mesto u razmatranju naših političkih prilika. Mislim da ne bi trebalo nasedati na priče da je čisto krivica Skupštine i... B92: A čija je krivica? Todorić: Pa, znate šta, Skupštinu sačinjavaju predstavnici vladajuće većine, ako pogledate pažljivo kadrovski i kako god hoćete sastav, kako su raspoređeni kadrovi u vladajućoj većini, videćete da svako ko je mogao i imao neke političke težine u svojoj stranci, a da je u koaliciji, gleda da pobegne iz Skupštine što je pre mogao. Da li u izvršnu vlast, u ministarstva, agencije, neka javna preduzeća itd., tako da čak imate neke slučajeve da su neki direktori javnih preduzeća čak zadržali verovatno da li zbog imuniteta, poslaničkih imuniteta, i da uopšte nije raščišćena situacija da li gradonačelnici i dalje mogu da budu poslanici itd. B92: Dobro, ali šta je poenta toga što govorite? Todorić: Poenta je u tome da apsolutno rukovodstvo Skupštine i sastav... komunikacija unutar većine, poslaničke grupe većine nije na odgovarajućem nivou i zato pre svega imaju odgovornost ljudi koji su postavili to rukovodstvo u Skupštini na to mesto. Mislim da Skupština, svaka čast gospođi Slavici Đukić-Dejanović, Kolundžiji, ali pošto na njima pre svega najveća odgovornost leži, na funkcionerima Skupštine, mislim da one ne rade dobro svoj posao. Mislim da previše ustupaka zbog svoje nespremnosti da izađu na kraj sa izazovima koja funkcionisanje Skupštine zahteva, prave previše ustupaka koji nanose veliku štetu dostojanstvu Skupštine i dostojanstvu svih nas. Odnos vladajuće većine prema Narodnoj skupštini kao vrhovnoj instituciji ove zemlje je odnos vladajuće većine prema građanima ove zemlje. Kada oni tako posmatraju Skupštinu da ministri doživljavaju odlazak u Skupštinu samo kao kuluk, kao jednu zahtevnu obavezu, kada predstavljaju neki zakon, a da uopšte nemaju nameru da uvedu recimo instalaciju ili neku bolju komunikaciju sa Skupštinom, dovoljno pokazuje kakav odnos imaju prema toj instituciji koja bi trebalo da predstavlja suverenitet.... B92: Kako biste opisali taj odnos prema Skupštini, čitaj - građanima? Todorić: Pa, mislim da sam ga sad veoma dobro opisao. Mislim da je on potcenjivački, mislim da se Skupština koja ne reprezentuje građane, jer vi kad glasate za poslanike vi ne glasate za ime, nego glasate za kvalitetnog kandidata, vi glasate za jednu listu, a u takvim okolnostima ne pobeđuje onaj koji ima kvalitetnog kandidata, nego oni koji imaju najviše novca za kampanju. Jer, uopšte je nebitan kvalitet pojedinačnog kandidata i mi sad nažalost živimo u takvom izbornom sistemu, doduše, desiće se promena na lokalnom nivou, ali mi smo još daleko od toga da stranke prepuste prednost koju imaju prilikom formiranja liste kandidata koji će ući u poslanike. I to je ono što građani ne mogu da imaju uticaja na rad Skupštine. B92: I sad, da li činjenica da nemamo sada predstavnike na Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, koja je počela da zaseda, da li činjenica da Skupština nije u stanju da izabere delegacije iz nekih razloga, predstavlja bilo kakvu poruku za tamo one preko granice, gde mi želimo da se priključimo? Todorić: Nažalost, mislim da to neće biti iznenađenje za njih, pre svega, to je alarmantna činjenica, to je znak za uzbunu, da komunikacija u Skupštini i njen rad je dostigao jedan nivo koji više ne može da da bilo kakvu produktivnost. Pogledajte ovo što se desilo sa akcizama, odgovor SPS-a kako se to desilo je da nije bilo odgovarajuće komunikacije, tj. verovatno oni nisu hteli da komuniciraju povodom tog pitanja o tome kako će da glasaju i koji će mandat da podnesu. To znači da u okviru vladajuće većine uopšte ne postoji odgovarajuća komunikacija, niti se zna kako će ko da glasa o nekom pitanju. I to je znak da se pod hitno moraju učiniti neke radikalne mere. B92: Da li je naša delegacija u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope kao članica, na neki način i partner? Da li može to tako da se posredno tumači? Kakvu mi poruku šaljemo tamo njima kada nemamo sada nikoga kao svog predstavnika? Todorić: Ja bih to ovako gledao, članstvo u jednoj tako važnoj organizaciji kao što je Savet Evrope podrazumeva obaveze jedne zemlje koje ona mora da ispunjava, da izvršava preko svojih organa, što naravno zavisi od kapaciteta i sposobnosti te države da te obaveze sprovede u delo. Ako vi nemate dovoljno kapaciteta da formirate jednu običnu delegaciju koja će kao ravnopravan partner da učestvuje u formulisanju tih obaveza i pregovaranja na ravnopravnom nivou, pa pogodite onda šta to govori o kapacitetu da ispunjavate te određene obaveze. B92: Mislite li da je gospodin Jeremić u pravu kada kaže da je ova godina ključna za evrointegracije Srbije, s obzirom na sve okolnosti koje se dešavaju u Evropskoj uniji? Više puta smo ponavljali koje su to okolnosti, a i nove okolnosti koje se dešavaju ovde. Todorić: Pa, mi trenutno živimo u ovoj godini pošto su sve ostale godine, da ne kažem protraćene, ali nisu bile ključne u meri u kojoj se to očekivalo za nastavak evropskih integracija, ja mislim da će dosta političara ponoviti te floskule da je baš ova godina ključna. Pa, ako se ništa ne desi ni u ovoj godini onda će 2010. biti ključna. B92: Da, ali ima li ta floskula koja se ponavlja sadržinu i koja je to sadržina? Todorić: Ja sad ne mogu da nagađam šta se konkretno... B92: Pitam za vaš utisak. Todorić: Ja mislim da će ove godine Srbija imati dosta izazova i da Srbija zaista mora da učini određene korake koji će pomoći da Srbija uhvati priključak sa zemljama koje su već napredovale više od nas u evropskim integracijama. Pre svega, mi počinjemo 1. februara primenu Prelaznog sporazuma sa Evropskom unijom, to znači da će konkretno da se oseti cena integracije i po budžetu i po džepu građana i mislim da će pitanje da li su građani za dalje pridruživanje Evropskoj uniji zavisiti od njihove sposobnosti da istrpe teret cene integracije u Evropsku uniju. To znači da ne možete više postavljati pitanja da li ste za ulazak u Evropsku uniju, već ćete morati da to napravite na nivou prostoproširene ili proširene rečenice, da li ste za to da se cena recimo prelaznog sporazuma plati povećanjem akciza goriva i ostalih životnih namirnica, jer naš budžet je toliki da zahteva popunjavanje rupa koje prelazni sporazum pravi. Ono što Srbija mora da uradi u ovoj godini je da što pre, do kraja aprila podnese zahtev za kandidaturu i ukoliko budemo to uradili, mi se možemo nadati... B92: Čak i da ne dobijemo signal da je to.... Todorić: Nijedna zemlja koja podnosi zahtev za kandidaturu u principu nikad neće dobiti pozitivni signal, jer retko kad je dobro vreme za proširenje, a naročito u ovoj godini... B92: Zašto bismo podnosili, ako nije dobro vreme? Todorić: Zato što pre svega mi gledamo svoje interese i mi znamo da se politički momenat bitno menja od momenta posle podnošenja kandidature, to je jednostavno na stolu i o tome se onda mora razgovarati. Dok to nije na stolu, o tome se uopšte ne može razgovarati. Razlog zbog čega nikad nije dobro vreme je što zemlja koja dobije svojstvo kandidata ima pravo na pretpristupne fondove, a naravno, ekonomska situacija kod nas ni u Evropi nije na nekom odličnom nivou za koji se može podrazumevati da ima para za bilo koje... B92: A ima li smisla da mi to podnosimo ako ne ispunjavamo uslove, ako Ratka Mladića nismo izručili? Todorić: Pa, znate šta, ja sad stvarno ne mogu da se bavim pitanjima da li je on u Srbiji ili on nije u Srbiji, postoje dve mogućnosti, da je on u Srbiji i da naša vlast zna gde je i da neće da ga uhapsi, druga opcija je da ne zna gde je. Ja ne vidim da je ova druga mogućnost mnogo pohvalnija i bolja za našu administraciju, tj. državu od ove prve, jer zaista, ako se znalo da je do 2005-6. bio ovde, da je otkrivena mreža jataka, da, ne znam, ne pušta vodokotlić i nosi vunene čarape, ja stvarno onda ne vidim koje su to velike prepreke da jedna zemlja može da uđe u trag jednom čoveku koji bi trebao da ima bezbednosnu mrežu oko sebe. Ali da ne ulazimo u to, polazim od pretpostavke da pošto je uhapšen i isporučen Radovan Karadžić, da nema nekih inkriminišućih okolnosti koje bi sprečile hapšenje Ratka Mladića i mislim da je to zaista jedan dobar argument, jer ukoliko polazite od argumenta da se Ratko Mladić ne hapsi zbog toga što bi on mogao da inkriminiše Srbiju recimo za Srebrenicu... B92: Ne, samo je pitanje da li će oni koji o tome odlučuju prihvatiti kao argument to da mi sve činimo. Šta mislite šta je Vuk Jeremić doneo u Beograd iz Brisela juče, kakav je vaš utisak? On je rekao - pozivamo misiju da dođe. Šta je on zapravo doneo odande ovde? Todorić: Mislim da je misija već dolazila ovde jedno 20 puta i da je to posao haškog tužioca Serža Bramerca, pre njega Karle del Ponte... B92: Što je Ferhagenov portparol i naglasio... Todorić: Mislim da oni neće praviti nikakav paralelan sistem provere, mislim da će se dalje procene zasnivati na oceni haškog tužioca. Međutim, dobro je što pokušavamo da izgradimo bolje diplomatske odnose sa Holandijom i to je moglo da usledi i ranije. Ne vidim zašto taj poziv nije mogo biti upućen još od vremena kad je formirana Vlada, tj. prošle godine i mislim da Maksim Ferhagen neće biti toliko zainteresovan kad dođe u Beograd da vidi koliko je ovo lep grad, da imamo noćni život i kako ovde žive lepi ljudi, već će na primer pitati da li ćete poput Evropskog parlamenta usvojiti da 11. jul bude Dan sećanja na žrtve Srebrenice. Njega će takve stvari interesovati, da li je ovde načinjena krucijalna promena političke volje u odnosu ne na Maksima Ferhagena nego na zaista konkretno zločine iz devedesetih, a najviše ono što Holanđane boli, to je Srebrenica. I mislim da, ja nisam veliki optimista recimo po tome da li će rezolucija koju je Liga socijaldemokrata Vojvodine ja mislim uputila na usvajanje oko 11. jula, da to bude Dan sećanja na žrtve Srebrenice, mislim da ona neće biti usvojena, jer bi to izazvalo opet probleme u vladajućoj koaliciji, ali što je opet indikativno da ovde nije sasvim raskršteno sa onim kakav stav treba da zauzmemo prema tom pitanju. Ako uzmemo u obzir da mi hoćemo da uđemo u Evropsku uniju, recimo da sutra uđemo, mi bismo onda morali po odluci Evropskog parlamenta da primenimo to da 11. jul... To je samo jedna ilustracija, ovako jedna plastična, da to bude recimo neradni dan. Pa, zamislite situaciju, da li bi tako nešto bilo ove godine izvodljivo? Mislim da ne bi, jer se još nisu stekle političke okolnosti, da se o tome ne vodi debata, i ovo što ste pomenuli na početku emisije oko Peščanika i ljudi koji otvoreno pričaju o tom problemu, da se oni ne mogu osećati bezbedno u svom gradu. B92: Šta može da donese ta želja naše diplomatije, valjda i želja Srbije da uspostavimo bolje odnose? Da li to može da ubedi Holanđane da odustanu od Ratka Mladića? Todorić: Komunikacija pre svega sa partnerima je dobra, ja mislim da eventualni dolazak... B92: Jer doskora smo bacali drvlje i kamenje po Holandiji... Todorić:... eventualni dolazak Maksima Ferhagena u Srbiju bi doprineo da se našoj javnosti predoči slika i razumevanje ovog problema koji Holandija ima. Znači, mi bismo onda mogli da sagledamo koji su njihovi argumenti i razlozi zbog čega oni neće da dopuste da se Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju primeni. Možda bi ti argumenti naišli na neko plodno tle ovde, hajde da pretpostavimo takvu jednu situaciju. Mislim da ako govorimo o suštini problema, onda je isto tako veoma problematično zbog čega mi nemamo dobre odnose recimo sa Bosnom i Hercegovinom po ovom pitanju. U Srebrenici nisu pobijeni Holanđani, nego su pobijeni Bošnjaci i oni su prevashodno žrtve onoga što se tamo desilo i uprkos tome što su zaista regionalni odnosi napredovali po velikom broju pitanja i predsednik zemlje je bio na obeležavanju u Potočarima itd., ipak postoji jedan zid ćutanja i jedna velika reka između nas koju još treba da pređemo. Mislim, ukoliko bismo gledali da prvo prevashodno, ne samo zbog problema oko SSP-a, nego suštinski da smo od 2002. gledali da ovaj problem stavimo iza nas, pre svega kroz dijalog sa Bosnom i Hercegovinom, koja je prvenstveno bila žrtva toga zbog čega sad imamo problem, mislim da bi situacija mnogo bolje sada izgledala. B92: I mislite da bi Ferhagen uspeo da nas ubedi da drugačiji... Todorić: Pa, ne bi mogao da bude... B92:.... odnos imamo prema tome... Todorić: Ali ne bi to gledao oportunistički, da sad mi treba da zovemo Harisa Silajdžića da nam on da podršku po pitanju... Mislim da je strukturalni problem, da mi na vreme nismo... mislili smo da ovo neće biti problem, mislili smo da to političko pitanje... da će pravno pitanje preći na političku ravan i da će zbog političkih implikacija regionalnih odnosa biti marginalizovano. Mislim da je ta računica za veliki broj zemalja bila uspešna, ali za Holandiju konkretno zbog njene involviranosti neće dati rezultate. B92: A da li je dobra ta ideja da se vrši pritisak na Holandiju? Sad postoji diplomatska ideja da predstavnici svih zemalja razgovaraju sa predstavnicima Holandije i da ih ubede da postanu blagonakloni prema Srbiji. Kako biste to nazvali? Todorić: Pa, jednostavno, poboljšanje komunikacije koja je bila ravna nuli. Imali smo naravno diplomatske odnose sa Holandijom i u proteklom periodu za vreme dve Vlade Vojislava Koštunice, ali oni se nikada nisu doticali... B92: 2007. je on i bio ovde... Todorić: Nikad se nisu doticale onog krucijalnog pitanja, nikada o tome nije razgovarano, niti je bilo pokušano da se premoste međusobne pozicije, da se približe i da se nađe određeni mehanizam. A vidimo sada, ministar Jeremić pokušava da nađe neki mehanizam, hajde da kažemo kroz ovu paralelnu misiju. Nema veze, ta misija možda nije odgovarajući mehanizam, ali se pokušava da se nađe odgovarajući način da se premoste različite pozicije, što je dobro. B92: Ministar Jeremić je posećivao i Francusku i Španiju, Italiju, na koje vrši na neki način pritisak. Pohvalio je Španiju, koja je odavde poslala poruku da Holandija treba da odstup od svojih zahteva. Koliko ta vrsta diplomatije može biti uspešna? Todorić: Pa, ona je neophodna, znači, ja mislim da ona nije dovoljna, ali mislim da je neophodna, jer mi nismo više prioritet, zapadni Balkan nije prioritet u razgovorima koje zemlje Evropske unije vode među samim sobom. Vidite da je ova godina počela sa velikim problemima, prvo sa gasnom krizom, da će svetska finansijska kriza biti ogroman problem, da će doći do izbora za Evropski parlament, da će formiranje nove Komisije tek u septembru uslediti, da će onda doći do novog irskog referenduma. I tek se onda može razgovarati o poboljšanju odnosa sa zapadnim Balkanom. U takvoj situaciji mi se zaista nalazimo u opasnosti da nestanemo sa dnevnog reda i da se o nama manje priča. I jedina opcija kojom onda raspolažemo je da pokušavamo da dosađujemo. B92: Ds li činjenica da se juče o nama razgovaralo na marginama, kako se to lepo u agencijskim vestima prenese, samita šefova diplomatija, govori da smo mi već, skrajnuti s dnevnog reda? Todorić: Pa, ne možemo mi biti tema razgovora svakog sastanka Saveta ministara. Ukoliko nismo tema dnevnog reda, uvek se otprilike nalazimo na marginama, što nije bukvalno značenje koje ima u našem jeziku margina, to je više sporedni sastanak koji se odvija van dnevnog reda, ali je neophodan za budući sastanak u kome ćemo biti na dnevnom redu. I to je ilustracija ovog što sam malopre govorio. B92: To govori o nama? Todorić: Moram da kažem da je ipak neophodno insistirati na stalnom, pa ne lobiranju, nego jednostavno, nazovite to i dosađivanjem, mi nemamo velikih opcija niti u ekonomskoj politici, niti u načinu vođenja spoljne politike. Mi moramo zastupati svoje interese i na unutrašnjem planu, kroz eventualno intenziviranje aktivnosti oko Haškog tribunala, a naravno i na spoljnom planu. Sada vidimo da ovo nije ipak nastavak one retorike, ako se sećate septembra prošle godine, kada smo bili i uvređeni malo, neke optužbe su bile poslate na račun Holandije da je ona preuzela tu odgovornost da zaustavi... da utiče na stabilnost jedne zemlje, regionalnih odnosa... B92: Bila je poruka da nam Evropska unija ispostavlja nove zahteve. Todorić: Da oni to rade samo zbog svojih unutrašnjih političkih problema, maltene samo zbog promocije Maksima Ferhagena. B92: A sad smo odjednom shvatili da oni to ne rade. Todorić: To je ipak promena i ja mislim da ukoliko izostavimo pitanje neke političke odgovornosti i krivice, jer mislim da niko nema sad previše luksuza da se time bavi. Ovo je ipak jedan pozitivan korak i nadajmo se, ne znam da li će... mislim da Maksim Ferhagen nije još potvrdio svoju posetu, iako je to našim medijima već tako plasirano, nadam se da će do posete doći, ali da će ta poseta zaista biti dobro pripremljena. Ne u smislu protokola, već u smislu naših unutrašnjih političkih stvari koje ćemo uraditi do tog perioda. I naveo sam jedan primer, sigurno ćemo imati jednu raspravu u Skupštini o pitanju Srebrenice do tada. Ako se ništa ne reformiše u Skupštini do tada, možete zamisliti kako će ta rasprava da se odigra. B92: A kako objašnjavate to da nismo u stanju da prihvatimo, da ne postoji konsenzus ni o toj Srebrenici u ovoj zemlji 2009. godine? Pre ove emisije ste rekli - 2009. mi i dalje raspravljamo o Evropskoj uniji i o tome kuda ćemo. Todorić: Pitanje je zaista veoma kompleksno, odgovornost za ono što se desilo je tema koja zahteva verovatno veću istorijsku distancu od vremena koje je do sada prošlo. Mislim da... jedno je pitanje suštine sukoba koji se desio, a drugo je pitanje zločina koji su se tu desili. Ja mislim da u principu građani Srbije ni tada o devedesetim nisu imali veliki problem u smislu savesti o tome da li treba ući u sukob ili ne, a mislim da ni taj problem sada ne postoji. Jednostavno, mislim da je postojala politička platforma za redefinisanje granica unutar stare Jugoslavije koja je dobila podršku od naroda i koja suštinski nije promenjena i o tome se manje pričalo. Pitanje zločina se doživljava kao pitanje odgovornosti za ulazak u konflikt, odnosno rat, i pošto mi ne osećamo nekakvu preveliku odgovornost od započinjanja tog sukoba, imamo velike probleme da uđemo u raspravu o odgovornosti za zločine. B92: Šta je sa našom željom da do kraja godine dobijemo viznu liberalizaciju, odnosno da uđemo na beli šengen... Todorić: A sada nešto sasvim drugačije.... B92:... a druge godine.. Imamo još pet minuta do kraja televizijskog izdanja i hoću da nam i ovo kažete, jer ste radili baš na ovim poslovima, koliko je realno da mi sada zaista dobijemo i kandidaturu sledeće godine? Jelko Kacin kaže da je to apsolutno nerealno očekivanje. Todorić: Znate šta, ja mislim da se izjave Jelka Kacina mogu nekada tumačiti i kao posledica problema koji je nastao u komunikaciji između njega i predstavnika naše Vlade koji se bave evropskim integracijama, koji su jedno vreme... B92: Mislite, Jelko Kacin ne voli nas? Todorić: Ne, ne mislim to, nego je zaista imao problem u komunikaciji, da neki predstavnici naše Vlade nisu hteli da komuniciraju sa njim, a i mislim da on u nekim svojim ocenama daje sebi previše prava da deli političke lekcije. Mislim da je on funkciju izvestioca doživeo kao jedan svoj način promocije unutar evropskog establišmenta u Strazburu, da budem potpuno iskren. Mislim da... pitanje belog šengena nije pitanje samo Srbije nego je pitanje odnosa Evropske unije prema zapadnom Balkanu.To je stvar koju takođe žele i Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Makedonija... ne Hrvatska, pardon, Bosna, Crna Gora i Makedonija, i da je to istovremeni regionalni zahtev i da pošto ne verujem da će u neko dogledno vreme moći da se politički gleda na zemlje približe članstvu, sigurno jedan veći ustupak će se morati dati zapadnom Balkanu, mislim da od svih zahteva najznačajniji takođe jeste dobijanje vizne liberalizacije i previše je možda optimistično to planirati za kraj ove godine, naročito zbog toga što tehnički, barem Srbija, je pitanje da li će biti spremna do kraja ove godine, ukoliko se intenziviraju naravno radovi na zameni pasoša to je moguće. Ali hajde da ostavimo to nerešenim, da li je kraj ove godine ili početak ... mislim da je to najrealnija mogućnost koju imamo. B92: A ova druga tema, da mi apliciramo, pa da dobijemo još i status ili makar da znamo datum za to? Todorić: Mislim da je jako teško ove godine, jer se u principu gledano na iskustva drugih zemalja, otprilike je potrebno godinu dana od momenta započinjanja takozvanog trejkrekorda, a to je za nas 1. februar ove godine, od tada počinje primena, jednostrana, doduše, privremenog sporazuma. Da će taj sporazum... da će naš zahtev biti razmatran prevashodno za vreme predsedavanja ja mislim Španije sledeće godine. I imajte na umu da je zaista neophodno odgovoriti na veliki broj zahteva od momenta podnošenja kandidature koji će doći iz Evropske komisije. A imajući u vidu sve ove.... imajući u vidu da će u principu od aprila do novembra biti jedna velika pauza u napretku, kako god hoćete, institucionalnom i dinamičkom unutar Evropske unije, mislim da je veoma teško prognozirati mogućnost dobijanja vizne liberalizacije krajem ove godine. A pre svega imajte na umu da još nije sigurno kako će Irci glasati na ponovljenom referendumu. Ukoliko oni prirede još jedan šok za sistem, znači, suštinski to nije povezano sa nama, ali indirektno jeste i to veoma, jer onda sve druge teme nestaju. A ukoliko se desi negativni ishod na referendumu u Irskoj, sve druge teme maći će se sa stola i pričaće se samo o tome kako da se ili Irska uključi na neki način, da primeni Lisabonski sporazum ili da se ona jednostavno izopšti iz dalje primene, jer ja ne mislim da će od Lisabonskog sporazuma većina zemalja odustati. Takođe, moguće je da će se javiti zemlje kao što su Češka, odnosno predsednik Češke Klaus, koji je veliki protivnik toga i da će Evropska unija narasti. To bi bilo vrlo negativno za razvoj situacije u samoj Srbiji. B92: A kako da razumemo poruke koje mi dobijamo stalno od naših predstavnika vlasti, da imamo ambiciozan plan, koji smo i 2006. doduše imali, da dobijemo status kandidata za ulazak u Evropsku uniju? Da li su to lažna obećanja ili kako to vi razumete? Todorić: To je pomalo ja mislim i inercija od načina na koji je prethodna politika vođena u proteklom periodu i način na koji su izbori dobijeni, a to su bili naravno kroz obećanja kroz koja je stvoren politički konsenzus u našem društvu za ulazak u Evropsku uniju. Međutim, ja mislim da je takav način vođenja politike potrošen i emocionalno i marketinški, kako god hoćete. Mislim da se budući izbori neće moći dobijati nekim novim obećanjima, samo rezultatima. I ako gledamo mogućnost da ove godine eventualno budu raspisani izbori kod nas, to bi bilo pogubno naročito.. prvenstveno za približavanje Evropskoj uniji, jer bi to bio ulazak u novi izborni ciklus, sukobljavanje partija, nemogućnost formulisanja jedinstvene strategije itd. Tek onda bismo mogli govoriti o izgubljenoj godini. B92: Pročitala sam i podsećanje gospodina Ferhagena na vreme naših izbora. On kaže - Ja sam dobio obećanje da će biti izručen Mladić ako pobedi demokratska, proevropska opcija. I sad je možda još veći problem što to nije ispunjeno. Todorić: Ne, oni jednostavno ne mogu da razumeju opravdanje zbog čega, ako jedna zemlja želi da uhapsi jednog čoveka koji ima neku bezbednosnu mrežu oko sebe, to je sigurno, znate, ako sam ja pravnik, neko drugi ekonomista, ovo je mala zemlja, sigurno ne postoji nekih 10 najboljih pravnika u ovoj zemlji za koje recimo ja nisam čuo, ni 10 najboljih novinara za koje vi niste čuli. Tako je i u bezbednosnom poslu, ukoliko ljudi koji se bave tim pitanjima u našoj službi ne znaju ko bi mogao da čini taj bezbednosni prsten oko njega, to veoma govori recimo ili o neiskrenosti takvog jednog stava ili o kapacitetu ljudi koji se bave tim pitanjem. B92: Da li je onda, ovo što smo čuli od gospodina Đelića o 2014. kao godini za dobijanje statusa kandidata realnije? Todorić: Nemojte me to pitati, ja nisam Sanja Colja, niti se bavim astrologijom, ne bih se uopšte na taj način bavio analizama i predviđanjima naše političke dinamike. B92: Hvala što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste Vladimira Todorića, urednika „Srpske pravne revije“ i „Kažiprst“ B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
11:00
26
JAN
2009
| 1 | 1 | 641 | 0 |
Marginalci |
| „...meni je to čudna reč na marginama sastanka. Vuk Jeremić je otišao tamo da ponovo ubeđuje te ljude da nam odmrznu taj Sporazum...on će razgovarati naravno van tog zvaničnog susreta, mislim, van tog zvaničnog sastanka...to je nešto što je najnormalnije da radi i to treba da radi svaki dan ako može i to treba da rade svi ambasadori Srbije i svi oni predstavnici ovakvi i onakvi to treba da rade, i ljudi koji se ne bave politikom, koji, da kažem, žive u tim zemljama Evropske unije. Ja mislim da to jeste stvar koja je korisna za Srbiju, dakle, svi na tome treba da rade, da ih ubeđuju, a da li će ih ubediti to je već potpuno druga stvar... to je stvar broj 1 koju treba da radi ova Vlada i dalje, stvar broj 2 koju treba da radi Vlada jeste da stalno objašnjava, da se koristi ovim istraživanjima javnog mnjenja, hajde da kažemo, pada poverenje građana Srbije u Evropsku uniju, odnosno ne vide ljudi da je Evropska unija baš ta obećana bolja budućnost, primećuju da su možda građani drugog reda u odnosu na vas koji već jeste u Evropskoj uniji, jer se vi nekako ponašate prema građanima Srbije kao da su ipak građani drugog reda. I mislim da su to dve ključne tačke na kojima treba da radi Vlada Srbije, jer jednostavno pad popularnosti Evropske unije u Srbiji mislim da uopšte ne radi ništa dobro za Evropsku uniju.“ |
| Gost: Dragan Bujošević, glavni i odgovorni urednik „Politike“ Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Teško da postoji bilo ko punoletan u Srbiji da ga zanima ili ga ne zanima politika, da nije čuo na televiziji šta to još sprečava Srbiju da uđe u Evropsku uniju. Srbija danas u Briselu ponovo vodi jedan krug razgovora o tome šta treba mi da uradimo da bi bio odmrznut Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Šef srpske diplomatije bi na marginama sastanka Saveta ministara trebalo na tu temu da razgovara sa ministarskom trojkom. Tema su unutrašnje političke prilike u našoj zemlji i regionu, ali i energetska bezbednost zapadnog Balkana, tako je rečeno. U iščekivanju rezultata tih razgovora „Kažiprst“ počinjemo upravo razgovorom o tome koja su naša realna ograničenja kada je reč o tim unutrašnjim političkim prilikama u zemlji. To je samo tema za početak razgovora, moj gost je glavni i odgovorni urednik „Politike“ Dragan Bujošević. Dobro došli. Nismo se baš proslavili ispunjavanjem sopstvenih obaveza prema Evropskoj uniji. Šta očekujete od ovog sastanka u Briselu, je l' mislite da bi trebalo da se nadamo, da mnogo očekujemo od toga? Bujošević: Ne, da nema tih velikih nada, onda bi već saopštili u odlasku, ministar Jeremić je već nekoliko dana otprilike na putovanjima, bio je u Sloveniji, bio je u Italiji, Švedskoj, ne znam gde, i tako dalje, dakle, radio je za našu stvar što bi se reklo, ali očigledno da tu nema mnogo rezultata. Najzanimljivije je što je došlo, meni, što je došlo u tom, sa sve te njegove turneje jeste jedna glasina koja je krenula iz Slovenije, da je, evo, Srbija tu pred hapšenjem Ratka Mladića. Pa je onda ta glasina iz Slovenije stigla negde do Brisela i do Haga, pa je onda krenulo veliko zanimanje i Holanđana da li ćemo stvarno danas-sutra da uhapsimo Ratka Mladića. Pa se sve to ispostavilo naravno kao glasina, dakle ja ne očekujem, meni je to najzanimljiviji deo, sve ovo ostalo je, da kažemo, redovna diplomatska aktivnost i ne očekujem da se bilo šta tu pomeri dok Ratko Mladić ne bude uhapšen. B92: U stvari mislite da smo mi dobili to naše mesto na marginama sastanka Saveta ministara? Bujošević: Pa, ne znam šta znači to, meni je to čudna reč na marginama sastanka. Vuk Jeremić je otišao tamo da ponovo ubeđuje te ljude da nam odmrznu taj Sporazum, dakle, on će razgovarati naravno van tog zvaničnog susreta, mislim, van tog zvaničnog sastanka. Dakle, to je nešto što je najnormalnije da radi i to treba da radi svaki dan ako može i to treba da rade svi ambasadori Srbije i svi oni predstavnici ovakvi i onakvi to treba da rade, i ljudi koji se ne bave politikom, koji, da kažem, žive u tim zemljama Evropske unije. Ja mislim da to jeste stvar koja je korisna za Srbiju, dakle, svi na tome treba da rade, da ih ubeđuju, a da li će ih ubediti to je već potpuno druga stvar. Verovatno da će nama odgovarati ako ipak Irci ove godine reše da glasaju za Lisabonski sporazum, jer onda postoji ta varijanta da ne moraju sve zemlje Evropske unije da u nekoj stvari budu jednoglasne kao što je sada predviđeno. B92: Da ste sad u Briselu, šta bi bili vaši argumenti kojima biste pokušali da objasnite zašto mi zaista zaslužujemo da bude odmrznut Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju? Bujošević: Pa, ja mislim da je ova Vlada dala već sasvim dovoljno dokaza da ona hoće da pronađe Ratka Mladića. Ja čak mislim da je, hajde da kažem, nepristojno da sumnjate, da bilo ko sumnja da ova Vlada hoće da uhapsi Ratka Mladića. Ako ste isporučili Radovana Karadžića, mislim da Radovan Karadžić ima mnogo veću težinu, mnogo veći značaj nego što ima Ratko Mladić, i ako ste to uradili, onda stvarno posle toga je bezobrazno da bilo ko sumnja. Mislim, to onako izgleda i arogantno i bahato i kako god hoćete. Dakle, to je stvar broj 1 koju treba da radi ova Vlada i dalje, stvar broj 2 koju treba da radi Vlada jeste da stalno objašnjava, da se koristi ovim istraživanjima javnog mnjenja, hajde da kažemo, pada poverenje građana Srbije u Evropsku uniju, odnosno ne vide ljudi da je Evropska unija baš ta obećana bolja budućnost, primećuju da su možda građani drugog reda u odnosu na vas koji već jeste u Evropskoj uniji, jer se vi nekako ponašate prema građanima Srbije kao da su ipak građani drugog reda. I mislim da su to dve ključne tačke na kojima treba da radi Vlada Srbije, jer jednostavno pad popularnosti Evropske unije u Srbiji mislim da uopšte ne radi ništa dobro za Evropsku uniju. B92: Istovremeno bi tamo trebalo da se razmatra i to kakvi su naši kapaciteti za sprovođenje trgovinskog dela sporazuma. Skupština je trebalo do kraja godine da donese zakon kako bi to od 1. januara već stupilo na snagu. Pa, je li to slika i prilika naših kapaciteta kad je činjenica da smo taj posao uradili eto, tako reći pred odlazak ministra Jeremića u Brisel? Bujošević: To jeste, ali Srbija je ušla u jedan period političke konsolidacije koji je istovremeno u stvari izazvao potpunu dramu na srpskoj političkoj sceni. Podela Srpske radikalne stranke, dakle, jedine stranke koja se nije promenila od 1990. godine, dakle, to je jedina stranka u Srbiji koja nije doživela nijednu promenu do odlaska Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića iz te stranke. Ta promena je strašno mnogo mogućnosti otvarala, otvarala je pre svega mogućnost jednog mirnijeg, jednog normalnijeg rešavanja svih problema na srpskoj političkoj sceni. Međutim, Srpska radikalna stranka je onda odlučila da uradi sve što može da uradi da te mandate vrati i zbog toga je u stvari blokirala politički život u Srbiji, zbog toga je na neki način ponovo radikalizuje i mislim da je ona u stvari ključni razlog, Srpska radikalna stranka, što svi ti zakoni nisu prošli Skupštinu. Vi možete da kažete da je vladajuća većina mogla da ih kažnjava, ja takođe mislim da je vladajuća većina mogla da ih kažnjava. Da sam ja vladajuća većina, ja bih kažnjavao ili primenjivao Poslovnik, ako treba izbacivao bih sve te poslanike koji govore kao po Poslovniku, ali govore mimo dnevnog reda. Dakle, jednostavno, pokušao bih na taj način da uvedem red, jer jednostavno neko u toj Skupštini suštinski debelo ne poštuje Poslovnik, iako se stalno tvrdi da ga poštuje. B92: Da, to je najjača opoziciona stranka u parlamentu, najjača po broju poslanika, te se suočavate i sa tim i fizički da iz izbacite, opet imate problem. Bujošević: Pa, iznesite ih fizički, zato što vi imate pravo na to. Hajde, onda ćemo mi da napadamo u stvari predsednicu Skupštine zašto ona ne poštuje Poslovnik, Poslovnik je zakon. Ako ja kad prođem kroz crveno svetlo moram da platim kaznu, pa i ovi kada prođu kroz crveno svetlo u parlamentu ne poštujući Poslovnik takođe treba da plate neku kaznu. I ako njih amnestira... kako god hoćete, ako im oprašta grehe, odnosno kršenje zakona predsednica Skupštine, onda treba da razgovaramo o predsednici Skupštine koja ne radi dobro svoj posao. B92: A kako da se reši problem sa mandatima? Kao što je završena priča sa administrativnim odborom, sa Jorgovankom Tabaković.... Bujošević: Ne znam kako možete rešiti problem sa mandatima, zato što su naši političari i naše stranke u tom slučaju apsolutni kršioci zakona. Cela ta priča oko tih mandata počela je od 2003.... ne, ne znam, 2001-2. godine, dakle, kada su uzeti mandati DSS-u pre svega. U tom trenutku je u zakonu pisalo da mandati pripadaju partijama, odnosno koalicijama, dakle, i partije i koalicija su mogli da uzmu mandat bilo kome iz te koalicije, po zakonu su mogli, dakle, zakon im je to dozvoljavao. Tek naknadno je Ustavni sud rekao da taj zakon nije u skladu sa Ustavom, u stvari, da nije u skladu sa evropskom praksom. Onaj kome su vraćeni mandati po toj odluci Ustavnog suda, to je bila Demokratska stranka Srbije, je onda sve vreme svoje vladavine, dakle, prva vlada Vojislava Koštunice je opstala tako što je kršila odluku Ustavnog suda da mandat pripada poslaniku. Uvek kada je neki od tih poslanika hteo da pređe iz njenog poslaničkog kluba u opozicioni ona mu je uzimala mandat tvrdeći da mandat pripada partiji. Tomislav Nikolić je u to vreme bio predsednik administrativnog odbora i ubio se govoreći da ga apsolutno ne zanima odluka Ustavnog suda. On je sve vreme tvrdio da mandati pripadaju partijama. Sad odjednom kada njemu to više ne odgovara, Tomislav Nikolić govori sve suprotno od toga. On jeste u pravu kada kaže da Ustav sada kaže da suštinski mandati pripadaju poslanicima, ali su oni praveći taj Ustav hteli da budu veliki mangupi, da tako kažem, dakle, hteli su na neki način da poštuju tu odluku Ustavnog suda da mandat pripada poslaniku, ali da napišu onda tako da je ipak moguće da poslanik taj mandat da partiji. E, i na toj klackalici, u toj ustavnoj odredbi sada celu priču grade radikali, ali za to su krivi i Tomislav Nikolić i Vojislav Koštunica i Boris Tadić, koji su takav Ustav, tu odredbu u kojoj se kaže da poslanik može svoj mandat da poveri partiji, odnosno koaliciji. B92: To je toliko jkomplikovano da teško da može da razume bilo ko ovde, a još teže u Briselu, i sad, kako to gospodin Jeremić da objasni ministarskoj trojci, šta to nas ovde sprečava da parlament, za koji se već govori da predstavlja crnu rupu kad je reč o donošenju zakona, da mi i tu imamo jedan veliki problem? Bujošević: Taj će se problem rešiti ja mislim relativno brzo, mislim da jednostavno radikali neće moći beskrajno da insistiraju na tim mandatima. Ja bih voleo da neki sudovi donesu bilo koju vrstu presude, mislim, jedina vrsta presude koju bi mogli da donesu to jeste da to što su ovi poslanici odneli svoje mandate jeste u skladu sa Ustavom. Dakle, poslanici Srpske napredne stranke, to jeste ma koliko se to ne sviđalo radikalima ili ma koliko to bilo suprotno ranijim izjavama Tomislava Nikolića. B92: Vi ste u jednom od svojih uvodnika ili komentara, Brisel nazvali evropskom lobističkom prestonicom, rekli ste da u tri hiljade kancelarija mi tamo imamo 3. Pa, jesu li nam dovoljne te tri kancelarije i da li zaista vidite da se u njima nešto radi, imate li uopšte utisak da ta vrsta politike može da da rezultate? Bujošević: Te tri naše lobističke kancelarije su nešto što je recimo normalno da ima Srbija, to su kao neka predstavništva, ne znam, za jednu, drugu, treću stvar. Imate tu zemalja iz našeg okruženja koje imaju manje, Mađari imaju....., više nisam siguran, zaboravio sam te brojke... To može da nam bude sasvim dovoljno, može da nam bude i sasvim malo, zavisi koliko ti ljudi stvarno rade, na koji način rade i kako rade. Ja mislim da je tu uvek neophodno... svi ti ljudi su tamo, manje-više kod ovih drugih, ove druge lobisitičke grupe rade neke veoma posebne i specifične stvari. Ljudi se u Briselu otimaju ko će biti u Evropskom parlamentu i kada recimo dođe rasprava o tome, o Evropskom parlamentu, oni..... recimo avio buke na aerodromima, onda odjednom vidite da su svi poslanici fascinantno obavešteni o tome, zato što te lobističke grupe koje rade za pojedine avio kompanije, naravno, sasvim dobro izdrifuju te poslanike. B92: Odrade svoj deo posla. Bujošević: Odrade svoj deo posla, dakle, i naravno, što biste vi odmah rekli - dakle, ovi su poslanici nešto dobili za to. Pa, naravno da su dobili nešto za to, to je, dakle, politika, kao što je ova politika što smo videli da se desilo i u Skupštini Srbije da su neki članovi vladajuće koalicije odjednom promenili predlog Vlade o akcizama na citgarete. Uradili su to zato što je neko od proizvođača cigareta njima objasnio da je to bolje i za njih i za Srbiju i za ne znam koga. Verovatno su tu plaćeni neki stari računi ili su plaćeni neki novi računi. B92: Da li očekujete da bi zaista bilo kakva vrsta lobiranja nama mogla da pomogne, može li uopšte nama bilo ko osim nas samih da pomogne? Bujošević: Ja mislim da ne može, mislim da mi to sve treba sami da uradimo, jednostavno, ja pripadam onoj vrsti ljudi koja voli da prvo nešto sam uradi i mislim da sam ja uglavnom krivac ako nešto nije dobro. Tako isto mislim u slučaju Srbije, dakle, mi smo ključni krivci što nešto dobro nismo uradili, nisu oni drugi, hajde da ih mi nateramo nečim. Ja ne pripadam onoj grupi ljudi koja kaže - Ako sada isporučimo Mladića, sutra će nam tražiti da priznamo Kosovo ili tako nešto. Hajde da vidimo šta će se desiti ako uradimo ovo. Ovi uslovi koje su nam postavili, ti uslovi stoje godinama. Ja mogu da kažem da verovatno nekim drugim zemljama nije u interesu da se mi nađemo u Evropskoj uniji, pa mogu da recimo pretpostavim da možda neke zemlje čak pomažu recimo skrivanje Mladića ili nam neće saopštiti neke podatke koje znaju, jer im ne odgovara da se Srbija nađe tamo. Ali to je sve naš problem, mi to moramo da rešimo, to nam oni neće rešiti. B92: I nije samo taj težak zadatak, hapšenje Mladića, ima i lakših zadataka. Evo, mogu da se donose evropski zakoni, Vlada neke nije ni dostavila parlament. Sad smo pričali o tome kako funkcioniše parlament. I stalno se ponavlja jedna rečenica - moramo da se postaramo za usvajanje i sprovođenje zakona, jer je to od interesa i za građane i za naš pomak u evropskim integracijama. Ne mogu da kažem koliko je puta ta rečenica ponavljana, a kad se toliko ponavlja, ima li ona uopšte smisla? Bujošević: Pa, nema smisla, ako Vlada ne dostavi na vreme Skupštini zakone koji treba da budu usvojeni. Ako Vlada kasni u tome, onda Vlada nema pravo da nam ponavlja tu rečenicu, Vlada koja kaže - hajde da usvajamo zakone, a nije mi dala 50 od 100 zakona koje treba da usvojim, ta Vlada ne radi svoj posao. Dakle, onda prvo treba da kritikujemo Vladu, a onda na drugom mestu to što ste vi nazvali crnom rupom, tj. Skupštinu. B92: Pošto smo pretresli crnu rupu, a šta je sa onim što vi nazivate ucenjivačkim kapacitetom vladajuće koalicije, odnosno jednog dela stranaka koje čine Vladu? Bujošević: Pa, ja ne mislim da u toj Vladi bilo koja stranka suštinski ima neki veliki ucenjivački kapacitet. Ja mislim da bi u vladajućoj koaliciji izbori u ovom trenutku odgovarali jedino Demokratskoj stranci, nikome više. B92: O izborima se nešto sada i ne priča. Bujošević: Ne priča se zato što mislim da oni nisu realni, jedini ko o izborima trenutno priča jeste Tomislav Nikolić i Srpska napredna stranka. Oni mogu da kažu - i nama odgovaraju izbori. Pa, odgovaraju im zato što bi oni konačno potpuno legalizovali svoj status. Legalizovali, možda je to prejaka reč, ali bi oni postali na neki način deo političkog sistema koji više Srpska radikalna stranka ne bi mogla da osporava. I oni bi se verovatno našli u poziciji, bar po ovim istraživanjima koje smo videli. Doduše, postoje neka nova, ali su još kao tajna, dakle, po ovim istraživanjima koja smo do sada videli Srpska napredna stranka bi bila ispred Srpske radikalne stranke, bila bi ispred Demokratske stranke Srbije i njima jedinima uz Demokratsku stranku odgovaraju izbori. Ali mislim da oni stvarno u ovom trenutku nisu realni, ne verujem da će bilo ko u ovoj godini, kada niko još ne zna šta nas čeka, mislim, vi samo pogledajte novine, mi smo imali pre neki dan temu u „Politici“ upravo to kako se sad u svetu svi iznenađuju šta im se događa. Svi su oni kao neuporedivo bolji od nas, znaju, mogu da vide, imaju bolje stručnjake, bolju metodologiju, bolje statistike, više podataka itd., ali se svi iznenađuju šta im se to događa, jer niko još otprilike očigledno ne može da vidi dubinu te krize. I da vi u toj godini očekujete izbore, mislim da je to stvarno potpuno nerealno. B92: Dubina te krize direktno se povezivala, bar pred novogodišnje praznike, sa pričom o autoritetu pre svega premijera, ali i Vlade. Posle svih intervjua koje je predsednik Srbije dao pred Novu godinu i posle Nove godine, je l' imate i dalje tu vrstu dileme ili vam je potpuno razjašnjeno ko u stvari ima veći autoritet i kakvu ulogu Boris Tadić ima u celoj toj priči kada se gleda da li on jača svoju predsedničku poziciju i da li krši Ustav mešanjem određenim istupima? Bujošević: Boris Tadić se očigledno pojavio u nekoliko situacija da reši neke sporove, ali onaj koji je zavrteo priču o tome da Vlada nema autoritet jeste Mlađan Dinkić. Upravo je Mlađan Dinkić sa hiljadu svojih poteza rušio autoritet Vlade i rušio autoritet premijera, upravo je Mlađan Dinkić bio čovek koji je stalno... koji je preskakao premijera i razgovarao je sa predsednikom. Dakle, on je radio to. Što se mene lično tiče, Mirko Cvetković je čovek koji ima autoritet, ja apsolutno ne sumnjam u njegove sposobnosti i njegovo znanje. U nekim neformalnim razgovorima koje sam ja imao sa njim on je čak rekao jednom - Da ovo nije koaliciona Vlada, ja bih ove probleme rešio za 15 sekundi, ali je ovo koaliciona Vlada. I mislim da je ova koaliciona Vlada koja je najviše koaliciona Vlada od svih koalicionih Vlada koje smo imali do sada. Dakle, ja mislim da Vlada ima autoritet, mislim da premijer ima autoritet, ali je takođe fakat da se predsednik pojavljivao u nekim ulogama koje su osporavane. Recimo, sporno je ono pojavljivanje oko gasa... B92: Da, i ta situacija,u jednom danu premijer kaže da nema ništa od dogovora sa Mađarima kad je reč o isporuci gasa, a predsednik se pojavljuje sutradan sa drugim informacijama. Da li je uopšte bitno ko će lepu vest da saopšti i ko je rešio problem? Bujošević:To je sad pitanje njihovog dogovora, ali možete da vidite da su se tim problemom bavili i Angela Merkel i da se bavio i Sarkozi, dok su se bavili i Putin i svi ostali su se bavili, dakle, na tom nivou. Taj problem se rešavao očigledno na tom nivou. Jedno je kada Dušan Bajatović pozove nekoga, a drugo je kada pozove predsednik Tadić, to je potpuna razlika, i mislim da tu neki veliki problem nije bio. Ja sam pravio jedan uvodnik u Politici kada je Tadić rekao na skupu Demokratske stranke da će otprilike on ocenjivati rad ministara, ja sam tad napisao da je to van njegovih ustavnih ovlašćenja, i ja stvarno mislim da to... ne mislim, nego to svako može da vidi, da to jednostavno ne piše u tim ovlašćenjima Tadića. Bilo je onda komentara tipa - pa, on je to rekao da se to otprilike odnosi na ministre iz Demokratske stranke pošto je on predsednik Demokratske stranke, on bi to mogao da radi. Ja i dalje mislim da to nije njegov posao, on to može u nekom neformalnom razgovoru sa Mirkom Cvetkovićem da vidi, ali mislim da jednostavno to nije stvar s kojom on treba da izađe u javnost i da kaže tako nešto. B92: Dobro, znači, kad kažem Vlada mislim Mirko Cvetković, a kad kažem novine mislim „Politika“, pa sad, hajde da se bavimo i lepim vestima. „Politika“, čiji ste vi glavni i odgovorni urednik , juče je obeležila 125 godina. Bujošević: 105, pa opet, to je sad kao slogan. B92: 105? 105, pa opet. Kada je vaša prethodnica Ljiljana Smajlović ušla u „Politiku“, ona je rekla da je tamo zatekla jednu demoralisanu redakciju kroz koju je bilo neophodno da produvaju neki sveži vetrovi. Pa, ti vetrovi su duvali i znamo šta su doneli. A šta ste vi zatekli? Praktično ste se sad tamo vratili posle 20 godina. Bujošević: Pa, da, ja sam iz „Politike“ otišao onda kada sam mislio da je „Politika“ izneverila sve ono čemu me je učila, da treba da bude „Politika“ i treba da bude novinarstvo, to je bilo '89. godine. Sad sam se vratio da, hajde da pokušamo da vratimo „Politiku“ toj njenoj suštini, po meni, suštini „Politike“. Ja mislim da smo mi u dva meseca uspeli da uradimo, mislim na sve urednike i na novinare, mislim da smo uspeli da uradimo prvi korak, a to je da vratimo informativnost u „Politiku“, da jednostavno imamo višak informacija u odnosu na komentare, mišljenja, stavove i da postanemo ponovo citirane novine. Dakle, da nas i vi i drugi citiraju, da kažu – „Politika“ je ovo saznala ili „Politika“ je ovo obavestila ljude o ovome, dakle, da budemo prvi donosioci vesti. To je prva stvar koju smo pokušali da uradimo. Druga stvar koju smo pokušali da uradimo jeste da na neki način vratimo ozbiljan dijalog u politiku. To smo pokušali da vidimo sa dve rubrike, jedna je - Šta da se radi, gde od ljudi koji su stručnjaci u nekoj oblasti tražimo konkretna rešenja za taj problem. Dakle, nećemo da objavljujemo sto neobaveznih mišljenja o tome kako, recimo, ne znam, sprečiti otkaze u ovoj godini, nego ćemo pitati 20 stručnjaka za tu oblast neka nam oni predlože 1, 2, 3, 4, 5 šta da radimo, onda ćemo mi to, taj krompir uvaliti Vladi i reći - evo, izvolite, odgovorite na ovo, šta ćete s ovim da uradite. Dakle, da time pokažemo i neku našu relevantnost. I druga stvar gde pokušavamo taj dijalog da uspostavimo, to je kroz ovu rubriku - Srbija razgovara, koju imamo i danas, i danas o tome da li treba hapsiti Ratka Mladića razgovaraju Brana Crnčević i Bruno Vekarić. To je način da sa tim nekim važnim pitanjima u Srbiji razgovaraju ljudi koji imaju potpuno suprotstavljene stavove i da ljudi, da čitaoci „Politike“ mogu da imaju te potpuno suprotstavljene stavove, pa neka se odluče kako se budu odlučili. B92: I kako vam ide za sada? Jeste li zadovoljni' Bujošević: Pa, mislim, ja se teško zadovoljavam, to mi je mali problem, ali mislim da smo uspeli za sada makar u jednoj stvari, a ona je epohalna po nekim podacima koje mi imamo, taj neki pad tiraža „Politike“ koji je bio prisutan nekoliko godina je zaustavljen. I to je... ako se ti podaci pokažu tačnim, a treba videti još januar kako će to stajati, to je onda revolucionarni uspeh. B92: Ali kada se gleda vaše postavljenje na mesto glavnog i odgovornog urednika, uporedo s tim se gleda i način na koji je smenjen prethodni glavni i odgovorni urednik, a gospođa Smajlović tvrdi da ju je sa tog mesta smenio Tadić, kada je odlazila, rekla je da će Tadić tu i da postavi nekog ko je politički podobniji Demokratskoj stranci, ali i njemu lično. Pa, kako se vi osećate u takvoj ulozi? Bujošević: Mene ta vrsta priče ne zanima mnogo. Postoji izvesna razlika u načinu na koji sam ja došao u „Politiku“ i na koji je Ljilja došla u „Politiku“. Ja sam došao ipak na nekakvom konkursu. Naravno, neću da budem licemer, pokvarenjak itd. i da kažem da politika nema nikakve veze sa tim, naravno da politika ima veze sa tim. Dakle, oni koji učestvuju u izboru glavnog urednika, iako je to bio konkurs, to jesu ljudi koji imaju tu i tu političku pozadinu. Dakle, onaj ko je vlasnik polovine kapitala „Politike“ jeste u stvari Vlada Srbije, dakle, Vlada Srbije je imala sigurno uticaj i na moj izbor. Prethodna Vlada Srbije je bila ta koja je bez konkursa, koja je bez ičega postavila Ljiljanu Smajlović i ta Vlada Vojislava Koštunice je bez jedne reči objašnjenja smenila njenog prethodnika Milana Mišića. Zašto je Vlada to uradila tada, da li je tad bilo to politički ili nije bilo politički? Pa, mislim da je bilo neuporedivo više politički, način na koji je Vlada smenila Milana Mišića i postavila Ljilju Smajlović nego što je ovo sada bilo političko rušenje i političko postavljenje. B92: Mišić je bio izbor redakcije, u vreme kada je redakcija birala? Bujošević: Mišić je, da, „Politika“ je bila prva koja je ikada posebno u onoj istoriji Jugoslavije posle Drugog svetskog rata postavila svog glavnog urednika, to je bio Saša Nenadović. Pa se to pokazalo opasno za tadašnji jednopartijski sistem, pa su smenili Sašu Nenadovića i onda je drugi put „Politika“ u stvari izabrala svog glavnog urednika suštinski, to je bio Vojin Partonić posle 5. oktobra i kasnije je to bio Milan Mišić. Dakle, njega je izabrala redakcija, a smenila ga je Vlada Vojislava Koštunice. B92: Bez obzira na sve, kad je odlazila Ljiljana Smajlović, ona je zagarantovala uspeh onom ko bude došao na njeno mesto, rekla je da veruje u redakciju, da veruje u te novine i da je uspeh gotovo zagarantovan svakom ko bi posle nje mogao da dođe. Da li ste vi takvu situaciju zatekli u „Politici“? Bujošević: Pa, ne znam na osnovu čega je to Ljilja tvrdila. Ako vi imate stalni pad tiraža, ne znam kako možete nekom da garantujete siguran uspeh. Dakle, fakat je da „Politici“ nekoliko godina pada tiraž, znači, neko ko dođe mora broj 1 da zaustavi pad tiraža. To se smatra u novinama najtežom mogućom stvari, dakle, to je najteži mogući zadatak, da zaustavite pad tiraža jednih novina. Rekao sam da čini mi se da smo mi negde tu, blizu tog cilja. Videćemo još kako će izgledati tiraži u januaru mesecu, januar i februar su dva najgora meseca za štampane medije. Januar je mesec u kome su svi u beznađu, u kome niko nema para pošto su potrošena na sve one Božiće i Nove godine i slave i to, i to je jednostavno katastrofa za štampane medije. Februar takođe, tek negde mart i tamo... počinje neki oporavak otprilike tiraža, tako da ćemo videti šta će biti. Ali za sada mi imamo jako dobre rezultate. B92: Slavite impresivnu godišnjicu postojanja za štampane medije, ne znam koliko je „Politika“ za sve te godine imala urednika, ali nekako sa svakom novom Vladom dođe novi urednik, kad god se promeni bilo kakva politička priča u zemlji dolazi novi urednik. Da li vas frustrira činjenica da bi već s nekim novim izborima i nekim novim izbornim rezultatima moglo isto tako da se postavi i pitanje vašeg postavljenja i smene? Bujošević: Ja nemam nikakav problem sa tim, ja jednostavno kada sam se prijavljivao na konkurs za glavnog urednika „Politike“ sam jednostavno znao šta može da mi se dogodi. Dakle, svako ko misli da će biti doveka glavni urednik „Politike“ jednostavno ili nema kontakt sa stvarnošću ili jednostavno nije iskren čovek. Dakle, normalno je da ja mogu da očekujem da će ako dođe neka nova ekipa na vlast, mislim, ono, da će pokušati... da će tražiti možda moju ostavku. Okej, imaće je odmah, ja neću praviti nikakvu tu vrstu buke i problema, jer jednostavno nisam toliko budalast da mislim da sam ovde došao samo zbog toga što sam, kao, ne znam, napravio neko novinarsko ime. Nažalost, mi živimo u takvim uslovima da to nije dovoljan razlog da dođete na ovakvo mesto. B92: Da li kolumnisti i dalje u „Politici“ imaju platu od hiljadu i po evra? Je l' imate neko mesto upražnjeno? Bujošević: To jednostavno nije tačan podatak, postoji hiljadu netačnih podataka koji su pričani o „Politici“ u poslednje vreme. Nijedan kolumnista u „Politici“ nema te pare, nije ni blizu tih para. B92: Gospodine Bujoševiću, hvala vam što ste govorili u „Kažiprstu“. Bio je ovo „Kažiprst“. Za pripremu i tonsku realizaciju zaduženi su bili Marko Gojgić i Tijana Tomanić, ja sam Suzana Trninić. Prijatno. |
10:09
21
JAN
2009
| 1 | 1 | 1073 | 0 |
Pametna moć |
| „Glavna stvar kod Obame je bila da nije trebalo ići u rat u Iraku, da je tu bilo dosta laži, da je Amerika izgubila svoju moralnu prednost i da je ona narušila svoj ugled i kredibilitet u svetu... pošto je Obama stalno govorio da je Irak bio pogrešan, jeste primetili da je on celo vreme naglašavao - ali Avganistan je nešto drugo, taj nam se rat sviđa, tu ćemo da pojačamo. Ja očekujem sada da ide više vojnika u Avganistan i ne samo da ide više američkih vojnika, nego da se poveća pritisak na NATO zemlje, a to znači na zemlje Evropske unije, da šalju još vojnika. E, sad, vidite, meni se čini da je rat u Avganistanu isto tako bezizlazan za Amerikance kao i rat u Iraku i čini mi se da Obama nije izabrao Avganistan zbog toga što veruje da tamo može nešto da se uradi, nego da bi kompenzirao to što hoće da završi rat u Iraku, on je rekao - ali pogledajte koliko ja ozbiljno shvatam naše odgovornosti u svetu i koliko mi je stalo do ljudi koji su odgovorni za 11. septembar. Tako da, očekujem da oko Avganistana bude jedno pumpanje i novca i ljudi i neka vrsta rasplamsavanja sukoba.“ |
| Gošća: Ljiljana Smajlović, novinarka Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Kasno sinoć je objavljena vest da je Barak Obama zatražio od vojnih tužilaca u vojnoj bazi Gvantanamo na Kubi da odlože sve sudske procedure do 20. maja. Njegov savetnik je najavio da će već danas vojni stratezi izneti na sastanku nacrte i planove povlačenja vojske Sjedinjenih Država iz Iraka. Ovo su prve informacije o aktivnostima novog američkog predsednika i verovatno nisu slučajno prve. Ne postoji detalj sa jučerašnjeg spektakla povodom inauguracije koji nije analiziran i potanko opisan. Poslednjih meseci čini se da nema nijednog detalja iz Obaminog života koji nije dostupan javnosti. Međutim, ovolika očekivanja od novog američkog predsednika, ne samo birača i stanovnika Amerike, već i sveta, skoro nisu viđena, a u oceni da je danas svanulo jutro u novoj eri saglasni su novinari u većini medija, eksperti i političari u svetu. Koliko su očekivanja opravdana jedna je od tema današnjeg „Kažiprsta“, čija je gošća novinarka Ljiljana Smajlović. Ljiljo, dobro jutro, hvala što ste ovde. Ljiljana Smajlović: Hvala vama što ste me pozvali. B92: Da li je slučajno to da su prvi Obamini potezi bili u vezi s Gvantanamom i s povlačenjem američkih vojnih snaga iz Iraka? Ljiljana Smajlović:Naravno da nije, to je bila osnovna platforma Baraka Obame i uostalom, njegov jučerašnji govor je bio drugačiji od tipičnih inauguracionih govora, zato što se američki predsednici obično ne distanciraju tako žestoko od prethodnika. Znači, to nije standardna stvar da vi dok prethodnik stoji pored vas, da vi date do znanja da je sa tom erom gotovo. Glavna stvar kod Obame je bila da nije trebalo ići u rat u Iraku, da je tu bilo dosta laži, da je Amerika izgubila svoju moralnu prednost i da je ona narušila svoj ugled i kredibilitet u svetu. I sasvim je logično da Obama prvo da do znanja da će ta glavna obećanja da ispuni. Ja sam malo lično razočarana što neće da... što je već dao do znanja da neće istraživati, da neće biti sudskih postupaka, da neće biti krivično gonjen niko ko je dao naređenje ili ko je tolerisao mučenja zatvorenika u Gvantanamu, ali ovo je sigurno jasna poruka da prekida sa Bušovom politikom. B92: Znači li to da će biti omekšavanja odnosa u spoljnopolitičkom kursu ili to ne mora da znači? Ljiljana Smajlović: Ja mislim da to ne mora da znači i naprotiv, znate, obično kada liberal dođe, kada neko poput Obame koji je govorio u predizbornoj kampanji da bi on razgovarao i sa Iranom i sa Korejom, Severnom, naravno, itd. obično ta vrsta kandidata kada dođe na predsedničko mesto mora da dokaže da on vrlo ozbiljno shvata bezbednost zemlje i obično takvi predsednici onda dokazuju koliko su oni tvrdi, koliko oni brinu o zemlji. Tako da je recimo karakteristično da ljudi poput Niksona, koji su jastrebovi, oni odlaze u Kinu i počinju to otopljavanje sa Kinom. Postoji neka vrsta konvencionalne mudrosti među teoretičarima da je samo Nikson mogao da ode u Kinu, da samo jastreb može da učini popustljiv potez, jer političar liberal obično pokušava da kompenzira podršku kod drugih. Tu postoji stvarno neka zakonomernost. B92: I hoćete da kažete da će taj spoljnopolitički kurs biti inercija? Ljiljana Smajlović: Ne, neću da kažem da će biti inercija, recimo, ja mislim... hoću da kažem ovo, pošto je Obama stalno govorio da je Irak bio pogrešan, jeste primetili da je on celo vreme naglašavao - ali Avganistan je nešto drugo, taj nam se rat sviđa, tu ćemo da pojačamo. Ja očekujem sada da ide više vojnika u Avganistan i ne samo da ide više američkih vojnika, nego da se poveća pritisak na NATO zemlje, a to znači na zemlje Evropske unije, da šalju još vojnika. E, sad, vidite, meni se čini da je rat u Avganistanu isto tako bezizlazan za Amerikance kao i rat u Iraku i čini mi se da Obama nije izabrao Avganistan zbog toga što veruje da tamo može nešto da se uradi, nego da bi kompenzirao to što hoće da završi rat u Iraku, on je rekao - ali pogledajte koliko ja ozbiljno shvatam naše odgovornosti u svetu i koliko mi je stalo do ljudi koji su odgovorni za 11. septembar. Tako da, očekujem da oko Avganistana bude jedno pumpanje i novca i ljudi i neka vrsta rasplamsavanja sukoba. B92: Dobro, ali kakvu vrstu promena možemo da očekujemo? Ljiljana Smajlović: Mislim da možemo da očekujemo ipak nešto mnogo bolje nego pod Bušom. B92: U kom smislu bolje? Ljiljana Smajlović: Sama činjenica da, osim što znači mučenja, osim što Obama jasno kaže - mi nećemo žrtvovati svoje liberalne ideale zbog svoje sigurnosti, to je lažno. On je juče rekao da je to lažni izbor, između bezbednosti zemlje i vrednosti zemlje. Ali mislim da i to što je on nagoveštavao u kampanji, da bi on razgovarao sa drugima, onda jeste primetili Hilari Klinton kada je ona objašnjavala kakva će biti njena politika, nije bilo širenja demokratije... B92: Ali je ona rekla novi vek, nova era američke politike. Ljiljana Smajlović: Ona je koristila izraz pametna moć, ta nova kovanica koja je sad moderna. Znate, bilo je ono, znači, tvrda moć su oružje, meka moć su naše vrednosti, naša kultura itd., e sada, pošto smo i jedno i drugo na neki način diskreditovali u svetu, sad se traži taj izraz da je pametna moć ona koja kombinuje u datim okolnostima sve naše resurse i koja se ne služi svagde istim metodama. Negde ćemo kombinovati kulturu sa oružjem, negde ćemo samo popravljati... Jeste videli da se Obama recimo juče obratio islamskom svetu? On je rekao na neki način - mi nećemo demonizovati muslimanske zemlje, on je takođe nagovestio da će uskoro da ode u neku muslimansku zemlju. Znači, poruke su - nema više osovine zla. On je nagovestio da će da razgovara sa Iranom, a ako je moja analiza ispravna i ako je Hamas ojačao za vreme rata sada sa Izraelom, onda će da istovremeno ojačaju i Sirija... Uloga Sirije i Irana, zemalja koje na neki način sponzorišu Hamas će da poraste u tom delu sveta, jer su Arapi mahom ogorčeni zbog toga što su njihove vlade hladnokrvno ovo posmatrale. I onda će biti važno to da Obama stvarno razgovara sa tim zemljama koje su dosad proglašavane osovinom zla. B92: Treba li bilo šta da zaključujemo iz toga ko su članovi njegovog kabineta? Ljiljana Smajlović: Pa, treba da zaključujemo. B92: Šta? Ljiljana Smajlović: Pa, na primer, obično se kaže on je okupio rivale pa hoće da pokaže da se on oseća sigurnim i da on neće biti ugrožen ako mu se neko suprotstavlja. Ali znate šta je još tu poruka? On sad ima tu veliku podršku, on želi da pokaže da mu nije namera da zloupotrebljava ogromnu moć. Američki predsednik nije kao naš, on stvarno ima ogromna ovlašćenja. Svako može da zloupotrebljava ovlašćenja, ali američki ima velika ovlašćenja u Ustavu. On izborom kabineta, gde zadržava neke ljude koji su republikanci, gde poverava Hilari Klinton... B92: Na primer, zadržava ministra odbrane. Ljiljana Smajlović: Jeste, onda sekretar... šefovica diplomatije je Hilari Klinton. On time pokazuje da on ima nameru da neće da uzima moć od drugih, da će da deli moć sa ostalima i da će da vodi nešto transparentnije i pokušavajući da sarađuje sa drugim delovima društva. B92: A šta je posledica toga, po vašem sudu? Ljiljana Smajlović: To ćemo da vidimo kako će to da izgleda u stvarnosti, ali u principu, to je taj pokušaj da se zemlja ponovo ujedini oko jednog... Recimo, juče je, ja sam već rekla, on se jako distancirao od Bušove politike, ali nije moglo nikome biti prijatno da čuje onaj bes mase prema Bušu. Ni to se obično ne dešava, obično se odlazećem predsedniku... znate, oni su pevali one pesme kojim se tera inat na sportskim manifestacijama, kada izgubi neki tim onda ima ta neka -na-na-na, hej, hej, gudbaj, i tako dalje. To je neobično, znači, Obama je pokušavao da kaže - ja ću biti predsednik svih, on već ima tu ogromni stepen podrške 78%, ujedinićemo zemlju, pružićemo ruku i tako dalje, a ta masa koja je došla da podeli s njim istorijski trenutak stvarno sa nekim besom i mržnjom prema odlazećem predsedniku. On hoće da pokaže da neće sa tim besom i mržnjom da vodi zemlju, znate, osam godina je Buš bio na vlasti i Demokratska stranka se osećala.. dugo je bila u zapećku, dugo joj je bilo nemoguće da dođe do bilo kakve vlasti, nisu ih puno slušali u Kongresu. Bušova administracija se bila zaogrnula tom moralnim prednošću, tom superiornošću posle 11. septembra i ovo je bilo teško vreme za Demokratsku stranku. Ja mislim da Obama kaže - neće biti ni osvetoljubivosti, neće biti nikakvog revanšizma, iz ove krize se može izaći samo tako da ja vladam na način da uzimam u obzir sve delove društva. B92: Da, on je prekjuče, na koncertu pre inauguracije.rekao i - nije bitno koje su plave, koje su crvene države. Koliki on manevarski prostor ima da nešto promeni? Pročitala sam jednu analizu jednog američkog eksperta koji je rekao - on dolazi, iste su tajne službe, iste su banke, isti je krupni kapital, ista administracija. Koliki manevarski prostor zapravo američki predsednik ima? Ljiljana Smajlović: Američki predsednik ima ogromnu moć, njegov problem je sada što postoji ta strašna kriza i vi ste videli sinoć, juče je pala berza, znači, nije se taj ogromni entuzijazam proširio na taj trenutno najvažniji sektor. Amerika je trenutno kao neka vrsta izvora zaraze u finansijskom sektoru, koji je opet krvotok, koji okuplja privredu. I mi svi voleli Ameriku ili ne moramo da želimo da se ona što pre oporavi. I sad, to je ono što je Rade Konstantinović govorio osamdesetih godina - Kriza je velika, a naši izgledi su, dakle, veliki. Ali da li su naši izgledi veliki, da li je dovoljno priznati u strašnoj smo krizi i da se počne izlaziti iz krize? Znači, ipak će te ekonomske prilike da odrede sudbinu Baraka Obame i zato je važan taj entuzijazam, jer u ekonomiji je kao i... to nije isto egzaktna nauka, to zavisi od toga koliko vam, vi se sećate sa dinarom, koliko vam ljudi veruju. Kod nas su ljudi poverovali da će Avramovićev dinar da bude stabilan i on je čudesno bio stabilan, to se nije moglo predvideti. To je stvar te neke razmene nade i poverenja i entuzijazma lidera i građana. B92: Ali pomenuću jednu skeptičnu izjavu Vladimira Putina, koja je mnogo citirana. Ključni deo njegove izjave je - Najveća razočaranja rađaju se iz velikih nada. Kao da je mahnuo rukavicom ispred lica Baraka Obame. Ljiljana Smajlović: Nemoguće je ispuniti tolika očekivanja, znači, 78% Amerikanaca, zemlje koja, videli smo, kad gledate te plave i crvene države, zemlja je podeljena isto kao Srbija i to negde po sredini. Mislim, ta Obamina pobeda od par procenata, nije to tako veliko, ali prema tome, sada toliko svi žele da on uspe, toliko su svi investirali nade i svi učitavaju u pojavu tog harizmatičnog lidera sve što žele. Nemoguće je ispuniti očekivanja 78% ljudi, super je nekad kad ispunite očekivanja 40%, tako da Putin može s velikom sigurnošću da kaže da će mnogo ljudi morati da bude razočarano. B92: Analitičari tipuju i na to koga će Amerika izabrati za strateškog partnera van savezničkog bloka, da li će to biti Rusija, da li će to biti možda Kina. Zna se da će biti upriličen brzi sastanak predsednika Medvedeva i Obame i da će Hilari Klinton u najskorije vreme otputovati u Moskvu. Lavrov je rekao - Mi želimo ravnopravan dijalog. Da li će to biti ravnopravan dijalog? Ljiljana Smajlović: Znate, ja spadam među one koji su se isto jako radovali pojavi Obame i verovali unazad godinu dana da će on... B92: Sećam se da ste komentarisali kada je pobedio da je to istorijska pobeda. Ljiljana Smajlović: Ali sam istovremeno malo razočarana u činjenicu što je on Hilari.. ne zbog toga što je Hilari Klinton bila prema njemu neprijateljski raspoložena ili što ona možda neće biti prema nama meka i tako, nego zato što je on ipak time pokazao da mu nije strašno stalo do spoljne politike, odnosno, pokazao je da bi on radije imao Karolinu Kenedi u Senatu, njemu je važnija podrška u Senatu, njemu je važnije to da li će uspeti sada da spreči republikance da se protive njegovim inicijativama. Za njegove inicijative i za to što on hoće da uradi u finansijskom sektoru njemu treba velika podrška u Senatu i Kongresu, tako da, moj je utisak da ovo ipak nije bio njegov prioritet prioriteta. Videli ste da je on i Bajdonu, sad se ispostavilo, onako pomalo na skandalozan način procurilo zato što je Bajdonova supruga ispričala u nekoj televizijskoj emisiji da je to mesto državnog sekretara on već nudio i Bajdonu. Bajdon u Americi važi za velikog eskperta u toj oblasti. Ja se pitam, s obzirom na toliki teret ekonomske krize i te američke situacije koliko će Obama stvarno da napravi prioritet i koliko on provodi vreme pitajući se da li Rusija, da li Kina. Ali trenutno su obe velike sile u problemima svoje vrste. Rusija nije ona Rusija od pre godinu dana, kada je nafta bila strašno skupa. Tako da uvek tako veliki rivali pokušavaju da iskoriste slabe tačke, pa evo, i Putin zapravo to na neki način... Znači, oni ih snižavaju u startu, uvek pokušaju da snize pregovaračku poziciju suprotne strane. Mi bismo naravno svi voleli da se tu nešto dobro desi između njih, ali opet, sećate se kako je bilo krenulo dobro između Buša i Putina, kada je Buš rekao - pogledao sam u njegovu dušu... B92: Kada su se oslovljavali imenima. Ljiljana Smajlović: Jeste, pogledao sam u njegovu dušu, on je dobar čovek itd. Pa, onda opet se to dosta loše završilo. B92: Kada govorimo o članovima Obaminog kabineta, pomenuli ste Hilari Klinton, koja neće biti baš meka, rekli ste. Koliko ljudi na pojedinačnim funkcijama imaju manevarskog prostora da sami na osnovu svoje ličnosti ili na osnovu svojih uverenja odrede to na koji će se način ponašati prema nekom? Ljiljana Smajlović: Stvarno zavisi od ministara, znači, Hilari Klinton će sigurno da ostavi važan pečat i razlog što je kritikovano to imenovanje Hilari Klinton u Americi je to što obično strani državnici žele da znaju da oni kada razgovaraju sa vama, kao recimo sa Kondolizom Rajs, ona je u početku bila sjajan državni sekretar, jer su svi znali da ona ima Bušovo uvo. Međutim, čim se ispostavilo da Buš u stvari više sluša Ramsfelda ili Čejnija, njene su pozicije malo oslabile. Sa Hilari će mnogi državnici da se pitaju da li ona govori zato što je to njena agenda, zato što je to način kako ona vidi svoj posao i to Obama sa isto toliko snage misli. B92: A zašto to mislite? Ljiljana Smajlović: Pa, zato što se tako dešava, sva istorija američkih međunarodnih odnosa, sa drugim zemljama... Znate ko se smatra državnim sekretarom... sad mi izmiče ime, onaj što je dolazio kod nas, što se pred raspad Jugoslavije... ovaj što je napisao knjigu... onaj američki državni sekretar koji je imao razgovore sa svim našim predsednicima republika pred raspad Jugoslavije... Da, to je bilo davno, ali on je čovek koji je imao potpuno poverenje svog predsednika koji se nije preterano tada, Džordž Buš stariji, zanimao za ove stvari. I onda kad imate državnog sekretara koji je u potpunoj sinergiji sa predsednikom, to su efektniji državni sekretari, jer kad svi sedite, kad on sedne sa predsednikom Pakistana ili Irana ili Sirije, onda taj predsednik Irana, Sirije, Rusije tačno zna da je to to, da ne može da igra na to da će da se podeli Kongres, Senat, kabinet predsednika, već da je to ono što predsednik želi i da sva sila sveta iza toga stoji. To je prilično bitno u spoljnoj politici. B92: Da, u tom smislu je i bilo usmereno pitanje, zašto bi se neko pitao da li to izgovara Hilari ili Obama ako su u istom timu, to je suština. Ljiljana Smajlović: Recimo, Voren Kristofer je bio malo kolebljiv čovek i nije bio efektan državni sekretar. B92: Da, ono što se moglo čuti u pogledu politike prema Balkanu jeste da će ona ostati ista kao što je bila i do sada. Ali postoji i analiza Čarlsa Ingraua koji kaže da će politika prema Balkanu biti omekšana u smislu da će Amerika sa Obamom na čelu u svojoj evropskoj politici uzimati u obzir i Balkan. Šta vi mislite o tome? Ljiljana Smajlović: Ja mislim da će se Obama jako truditi da uvažava evropska mišljenja i svoje evropske partnere. B92: Da nije Džejms Bejker onaj političar čijeg imena niste mogli da se setite? Ljiljana Smajlović: Džejms Bejker, jao, ja se stvarno izvinjavam gledaocima i slušaocima... Jeste, Džejms Bejker je zapamćen kao sjajan državni sekretar. Dobro, mi smo smatrali da su ga namagarčili neki od naših predsednika, ali u američkoj istoriji to je tako ostalo. Znači, za Balkan ja mislim da će Obama da sluša ili barem da pokazuje da uvažava mišljenja svojih evropskih... Ali za nas je zaista ipak loša vest što toliko ljudi dolazi opet na strašno važna mesta koji sa nama imaju komplikovan odnos... B92: Ali zašto, ako imaju nameru da omekšaju politiku, ako je tumačenje da će možda spoljna politika biti, kako ste rekli...? Ljiljana Smajlović: Možda sam rekla da će da više uvažava... B92: Mišljenja drugih... Ljiljana Smajlović: Da, da neće biti više, obično se kaže neće više biti unilateralna. B92: Zašto bi to bilo loše? Ljiljana Smajlović: Pogledajte, američki državni sekretar je Hilari Klinton, evo, ovo sad je na nivou nekom anegdotalnom, ali ja poznajem jednog američkog advokata lobistu koji je bio ovde pre nekoliko meseci i koji poznaje dobro Bila i Hilari Klinton i koji se sa njima na Blakberiju dopisivao. I sad kad se ispostavilo u razgovoru sa Hilari da je on u Beogradu, ona je tri puta poslala poruku - Ako ćeš se videti sa liderima reci im Miladin Kovačević... dobro, ona je tad bila njujorški senator, ali ja ne verujem... B92: I posebno zainteresovana za slučaj Kovačević. Ljiljana Smajlović: Posebno zainteresovana ne zato što nas ne voli, nego zato što je država Njujork bila za to zainteresovana i zato što su građani države Njujork... Ali ona je.... oba senatora, i Čars Šumer i Hilari Klinton su do te mere revnosno prihvatili da se bave tim slučajem, da Hilari Klinton to neće zaboraviti. Znate, to je takva sitnica, znači, vi gradite, vi se nadate novim odnosima sa Amerikom, vi gradite... dođe kod vas na vlast neka najprozapadnija moguća vlada, a tamo negde je neko istukao nekoga u baru u državi Njujork i to će da baci ozbiljnu senku na odnose. Ja znam da je ovde teško ljudima da veruju da je to moguće, ali kad imate posla sa vrlo velikom silom kojoj je svaki njen građanin važniji od mnogo toga što se kod vas dešava... B92: Više je bio problem što je u to bila upetljana ambasada i što je... Ljiljana Smajlović: Tačno, to je pravna osnova za Ameriku da traži da država Srbija to ispravi. Znate, oni imaju neku pravnu osnovu, jer što se njih tiče na njihovom sudu je garantovala država Srbija da će taj čovek biti na sudu u Njujorku. I na neki način tu smo mi u teškoj situaciji zato što ja pretpostavljam, kad neko sedne sa Hilari Klinton, ne može da brani pravnu osnovu... B92: Pa, ne može, jer nismo poštovali... Ljiljana Smajlović: ... istovremeno mora da brani naš Ustav, tako da je to jako teška situacija za zemlju. A ne možete očekivati da Hilari Klinton kaže - baš mi je žao, ako je vaš Ustav takav onda nemojte ništa. Znate kako je bilo sa Haškim tribunalom kada je Karla del Ponte prvi put ovde došla, Vojislav Koštunica joj je rekao - Naš Ustav to zabranjuje, a ona je rekla - Za koliko možete da izmenite taj Ustav. I to je otprilike stav velikih sila.... B92:Da li je održivo ono što je predsednik Tadić rekao, da naša politika počiva na tri stuba, SAD, Rusiji i Evropskoj uniji? Ne navodim redosledom kojim je on izgovorio. Ljiljana Smajlović:Ja lično mislim da to ne samo što je održivo, nego to je jedino što mi možemo da radimo, mi moramo da gradimo odnose sa Rusijom, ona nas podržava u važnim stvarima, mi želimo da uđemo u Evropsku uniju i moramo da popravimo odnose sa Amerikom kako god znamo ili barem moramo da pokažemo da u to ulažemo veliki trud. Ja mislim da to jeste održivo i da bi u stvari bilo neodrživo nešto drugo, mi ne bismo mogli sad da kažemo samo Evropa i Amerika i baš nas briga za Ruse, naprotiv, pokazaćemo Zapadu koliko smo poslušni, koliko smo kooperativni time što ćemo prema Rusima biti... Mislim da bi to bilo glupo, s obzirom na sve te okolnosti sa gasom i sa podrškom Rusije našem suverenitetu. B92: Zaista ne mogu a da vas ne pitam i za vaš lični slučaj. Vi ste bili imenovani za ambasadora i posle se nešto dogodilo sa tim. Ljiljana Smajlović: Ja nisam nikad dobila zvanično objašnjenje, ali mi je rečeno... B92: Jeste li dobili zvanično obaveštenje da ste imenovani? Ljiljana Smajlović: Da, rečeno mi je... zvanično sam obaveštena, zvanično sam obaveštena da je zatražen agreman. Dalje nisam zvanično obaveštena, ali sam nezvanično obaveštena, pročlitala sam i u „Blicu“, da se predsednik predomislio i da ne želi... B92: A kako ste nezvanično obavešteni? Ljiljana Smajlović: Pa, nezvanično sam obaveštena od vrlo nadležnih i merodavnih ljudi, ali ne u nekoj zvaničnoj formi, zbog toga ne želim da iznosim sadržaj svojih privatnih telefonskih razgovora. Znači, kad kažem nezvanično, nisam dobila dopis, nije me niko nazvao i rekao Ministarstvo ovde, predsedništvo, ali s obzirom da je od toga ispao onda taj skandal, i videli ste da je predsednik Tadić očigledno sada tražio od ministra Jeremića da on provede njegovu volju. Ja sam samo čula da je Tadić stavio u dosta težak položaj Jeremića, a pošto sam ja taj posao, to imenovanje bila prihvatila na poziv ministra Jeremića, smatrala sam da njemu ne treba da zagorčavam život i htela sam i neku podršku da mu izrazim, pa sam odlučila da se zahvalim Vladi na imenovanju i da ih lišim te muke kako da izađu iz te situacije, nakon što je agreman već zatražen od Kanade. B92: A zašto se predsednik nije saglasio? Ljiljana Smajlović: Ja nisam sigurna, znate, ja kad kažem da ko zna šta predsednik misli, ja sam videla da on često kaže da on ne dozvoljava uopšte da lična osećanja utiču na politiku koju on vodi, ali ja nisam u to sigurna po svom slučaju. Ja zato pozivam i Vladu Srbije i predsednika da te stvari iznesu zato što prvo smo imali tu smenu u „Politici“, za koju sam ja smatrala da nije niko izašao sa nekim razlozima. Ja sam smatrala da je smena politička, ali ja razumem što Vlada ne želi da saopšti - to nam je motiv. Ali ipak se mora tražiti od vlasti da bude transparentnija, kao što, evo sad, Barak Obama obećava da će biti transparentniji u načinu na koji će voditi vlast. E, sad, kad je ovo ambasadorsko mesto u pitanju, to mesto je meni ponudila ova vlada, to ne može da se kaže evo, neko drugi je namestio, pa ćemo mi to sad da skinemo. Tako da su to dosta neobične stvari, a važni su državni poslovi i „Politika“ je važan list... B92. Dobro, ali i vaše postavljenje je bilo političko i smena je bila politička i šta je sad tu čudno za vas? Ljiljana Smajlović: Upravo tako... Kako šta je tu čudno za mene? Pa, ja upravo tvrdim, smena je politička, ali sećate se da je vlast stalno govorila da to nije tačno, a sada me ova vlada imenovala, pa šta je vama tu čudno... B92: Ne, postavljenje na mesto urednika je bilo politička odluka, tako da je bilo očekivano da političkom odlukom i budete smenjeni. Ljiljana Smajlović: Ali, jeste vi čuli Sonju Liht, ona kaže - ovo nije politička postavka. Izvinite, mi radimo sa koalicijom vlasti koja se zaklinje da je stručnost kod nje pre politike, nikad niste čuli da Sonja Liht kaže - mi smo napravili političko imenovanje, razumete. Znači, ja smatram da novinari moraju da traže da vlast izađe.... B92: Ne, pitanje je zašto novinari pristaju da budu iz politike postavljeni, to je prvo pitanje. Ljiljana Smajlović: Zašto novinari pristaju? Evo, ja ću da vam kažem zašto sam pristala da budem glavni urednik „Politike“ i zašto sam pristala da budem ambasador Srbije. Mislim da su to oba mesta koja se, ako je čovek stručan za taj posao, to su mesta koja se ne odbijaju, to su apsolutno po mom mišljenju najveće počasti koje se mogu nekome ukazati. Znači u ovom svetu živimo, u ovim okolnostima i mislim da je... potpuno mi je nezamislivo da kažem - dok vi ne usavršite način izbora glavnog urednika ja neću sa vama ništa da imam, jer inače ne bih plaćala ni komunalije dok mi se ne objasni kako to država radi. B92: Ne, potpuno je u redu, samo je pitanje onda zašto naknadno kritikovati kada nastupi politička smena... Ljiljana Smajlović: Ali ja sam upravo tražila da Vlada prizna da je to politička smena, razumete, to je bila moja teza, zašto se govori da to nije politička smena, upravo je to bila moja teza. Hajde da kažemo - ovo je politička smena. B92: Pa, vi tvrdite da je politička smena... Ljiljana Smajlović: Tačno, ja tvrdim i vi tvrdite, ali Vlada ne tvrdi, o tome se radi. A sada imamo opet političko imenovanje, e, sad ja bih rado znala koji je razlog... Upravo tako, hajde da kažemo da je ono bila politička smena, došla nova vlada i sad smenjujemo Ljiljanu Smajlović, ali sada je ova vlada, koja mene postavlja pre dva meseca za ambasadora i onda se ispostavlja da se predsednik predomislio, da ministar treba nešto da pospremi, da izvede zemlju iz te situacije. E, sad, ja moram da postavim pitanje, ne samo zbog sebe, nego mislim da... ja mislim da biste i vi morali da postavljate pitanje zašto se ovo radi, kako se biraju ambasadori, zašto se postavljaju pa se smenjuju kroz dva meseca. B92: Ali koliko vi imate lični odnos prema svemu tome, jer ste odustali, a da vam niko zvanično ništa nije rekao i da čak nije ni u javnosti objavljeno bilo šta? Ljiljana Smajlović: Kako nije u javnosti objavljeno? B92: Osim nezvanično. Vuk Jeremić je rekao da ne može da govori o tome. Ljiljana Smajlović: Da, razumem. Znači, ovako je bilo, prvo se pojavio taj tekst u „Blicu“ sa navodno izvorom iz Vlade, meni se činilo da je izvor iz kabineta predsednika, jer je o tome izveštavao novinar koji je upravo pravio intervju sa predsednikom u tom ili u idućem broju. Znači, taj novinar, koji je upravo objavljivao intervju sa predsednikom je objavio tekst u „Blicu“ u kom je rekao da predsednik Tadić ne želi više da Ljiljana Smajlović predstavlja Srbiju u Kanadi i on će da se pobrine tako što će da zatraži da Vlada promeni svoju odluku ili da Ministarstvo promeni svoju odluku, više se ne sećam. Onda sam ja saznala da je stvarno tačno da predsednik vrši taj pritisak da se nekako ta odluka promeni, a posle sam videla da je predsednik promenio mišljenje, da on više neće da on traži od Vlade, nego da će da kaže - vi sami, neka to bude vaša inicijativa, vi sami to uradite. To je sve već skandalozno, to nije... Postoji neko dostojanstvo ličnosti i dostojanstvo zemlje, ovo je ponižavanje ne samo ličnosti nego i države, i to je sve skandal, i u tome ne treba učestvovati i to treba nekako završiti. Bilo bi dobro da se... ja mislim da je dobro insistirati na razlozima za to kako se to ne bi dešavalo, jer znate, ljudi se politički postavljaju i smenjuju kad može da se to sakrije od javnosti. Niko ne kaže - ovo je političko postavljenje, ovo je politička smena. Mislim da uvek treba tražiti od vlasti da obelodani stvarne razloge svojih postupaka. Mislim da je to obaveza javnosti, to je moje zadovoljstvo kao novinara da postavljam pitanje zašto vlast radi ono što radi i da li vlast to radi na transparentan način i da li vlast to radi iz onih motiva iz kojih vlast tvrdi da to radi. B92: Je l' vama nije bio problem da prihvatite to od Vlade za koju tvrdite da vas je politički smenila sa mesta glavnog i odgovornog urednika? Ljiljana Smajlović: Ne, nije mi bio problem... evo, ovo što ste me pitali malopre za ta tri načela spoljne politike. Znači, ja verujem u ta tri načela spoljne politike, to je spoljna politika ove zemlje, ja sa njom nemam problema, to je naprotiv, ja čak mislim da je to nešto u šta sam ja uložila dobar deo svog života. Vi znate da smo mi zadnjih dvadesetak godina provodili vreme razgovarajući sa stranim diplomatama, sa stranim profesorima, sa stranim novinarima i te stvari koje naša spoljna politika pokušava da zastupa u svetu, to su te stvari koje ja zastupam i inače. Mislim, svi mi to radimo na neki način, svi mi koji smo u stalnom susretu sa strancima, mi smo na neki način neki ambasadori svoje zemlje, s tim što bi bio moj posao, ja nisam imala nikakvih problema, a imala sam poštovanje prema ministru spoljnih poslova. B92: I znači, sada ste formalno odustali, dalje nema? Ljiljana Smajlović: Ne, ne, dalje nema. B92: Hvala što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste Ljiljanu Smajlović, novinarku i „Kažiprs“ B92 koji su radili Marko Gojgić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:51
20
JAN
2009
| 0 | 0 | 367 | 0 |
Preobuka |
| „...ljudi koji su učestvovali u zlodelima protiv Srba i drugih nealbanaca ne mogu istovremeno da štite Srbe i nealbance...kad je bio progon Srba sa prostora Kosova i Metohije ili bolje reći kada je bilo pokušaja etničkog čišćenja Srba sa Kosova... Kosovski zaštitni korpus odigrao vrlo značajnu ulogu u tom pravcu...Srbi i drugi nealbanci ne mogu verovati bilo kakvim snagama, ne mogu verovati ljudima koji su učestvovali u svim tim zlodelima...mi tražimo demilitarizaciju čitavog prostora Kosova i Metohije, jer smatramo da samo demilitarizacijom može da se uspostavi adekvatna bezbednost ne samo na prostoru naše srpske južne pokrajine, nego u čitavom regionu, jer Kosovo u ovom trenutku je bure baruta.. .u ovom trenutku kada je Kosovo bure baruta, kada još uvek postoje ogromne tenzije, kada postoji ogromno nepoverenje između dve etničke zajednice, kada nemamo vladavinu prava, kada nemamo slobodu kretanja za sve građane Kosova i Metohije, kada nemamo poverenje u te takozvane kosovske institucije, mislim da formiranje takvih bezbednosnih snaga samo može da pogorša situaciju, jer Srbi ne mogu imati poverenje u one snage, u one ljude koji su vršili zločine prema Srbima...te bezbednosne snage ne mogu nikome doneti ništa dobro.“ |
| Gost: Goran Bogdanović, ministar za Kosovo Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Od ponoći Kosovo će imati snage bezbednosti, formaciju od 2.500 ljudi koja će zameniti Kosovski zaštitni korpus, demilitarizovanu Oslobodilačku vojsku Kosova. Lako naoružane pripadnike obući će Sjedinjene Američke Države, vozila će dobiti iz Nemačke, a obučavaće ih Britanci. Srbija se protivi ovoj transformaciji, iako nije jasno koje će konkretne korake da preduzme u kontekstu svog stava da tu formaciju treba rasformirati. U međuvremenu sve češće se može čuti priča o navodnim tehničkim pregovorima između Beograda i Prištine, a sve manje je jasno kako će se na terenu Srbi ponašati prema tek raspoređenoj misiji Euleks. Ovo su teme „Kažiprsta“ čiji je gost ministar za Kosovo, gospodin Goran Bogdanović. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Evo, prema vestima koje smo dobili od agencija, u 23 i 59 noćas prestaće da funkcioniše Kosovski zaštitni korpus i umesto njega formalno počinju da postoje Kosovske snage bezbednosti. Vi ste rekli da će te snage dodatno otežati bezbednosnu situaciju na Kosovu. U kom smislu? Bogdanović: Da, kao što je poznato i Srbija i Srbi na Kosovu i Metohiji su protiv formiranja bilo kakvih bezbednosnih snaga, posebno bezbednosnih snaga koje su monoetničke, tj. koje su jednonacionalne i mislimo da u ovom trenutku, kada Kosovo postaje bure baruta, kada na Kosovu postoji od 350 do 400.000 dugih cevi je nepotrebno formirati nove oružane snage. B92: A u čemu je razlika između ovih snaga i Kosovskog zaštitnog korpusa? Bogdanović: Pa, upravo sam hteo to da kažem, znači, po nama nema nikakve razlike, ozloglašena OVK koja je samo preobučena ili skinula uniforme i predala Kosovskom zaštitnom korpusu, a Kosovski zaštitni korpus je predao dužnost novoformiranim Bezbednosnim snagama Kosova, i u stvari nema nikakve razlike. B92: Ali mi smo tolerisali Kosovski zaštitni korpus, makar nisam čula da smo tražili da se rasformira, a ovo ne tolerišemo. Bogdanović: Mi nismo ni tada, i tada smo se protivili formiranju Kosovskog zaštitnog korpusa, jer smo i tada govorili da ljudi koji su učestvovali u zlodelima protiv Srba i drugih nealbanaca ne mogu istovremeno da štite Srbe i nealbance. Ja ću vas samo podsetiti na '99, 2000, 2004. godinu kad je bio pogrom Srba sa prostora Kosova i Metohije ili bolje reći kada je bilo pokušaja etničkog čišćenja Srba sa Kosova, da je Kosovski zaštitni korpus odigrao vrlo značajnu ulogu u tom pravcu. Prema tome, Srbi i drugi nealbanci ne mogu verovati bilo kakvim snagama, ne mogu verovati ljudima koji su učestvovali u svim tim zlodelima protiv Srba i drugih etničkih grupa koje žive na Kosovu i Metohiji. Naravno, mi tražimo demilitarizaciju čitavog prostora Kosova i Metohije, jer smatramo da samo demilitarizacijom može da se uspostavi adekvatna bezbednost ne samo na prostoru naše srpske južne pokrajine, nego u čitavom regionu, jer Kosovo u ovom trenutku je bure baruta. Ja ću vam samo jedan podatak izneti da po istraživanju Ujedinjenih nacija, kao što sam rekao malopre, postoji 350 do 400.000 dugih cevi, znači, one se najčešće koriste za zastrašivanje Srba i drugih nealbanaca i kao što smo videli, to se desilo i 2004. godine, to se dešava bukvalno svakog dana. Ti ljudi su u situaciji da provociraju, maltretiraju Srbe. Mi smo imali situaciju da u poslednjih par meseci upravo obuka takozvanih kosovskih snaga je vršena upravo u sredinama gde Srbi žive, posebno u području opštine Lipljan. I mi smo u svim razgovorima sa međunarodnom zajednicom reagovali na adekvatan način, ja sam u oktobru mesecu imao sastanak sa komandantom južnog krila NATO-a i upozorili smo na tako nešto, da je to neprihvatljivo. Naravno... B92: U februaru u Vučitrnu počinje zvanična obuka onih koji će činiti te snage. Bogdanović: Da, u Vučitrnu postoji policijska škola i tu se obučavaju KPS policajci, istovremeno će iskoristiti priliku da se obuče i njihove snage. Mi jako žalimo zbog toga, mi ćemo učiniti sve da te bezbednosne snage na Kosovu i Metohiji ne zažive i u svim razgovorima i kontaktima sa međunarodnim... B92: Šta konkretno možete da preduzmete da one ne bi zaživele? Koji mehanizam imate na raspolaganju? Bogdanović: U ovom trenutku nemamo neki mehanizam da bismo mogli da sprečimo formiranje tih bezbednosnih snaga, ali svakako, pre svega u razgovoru sa međunarodnom zajednicom, u razgovoru pre svega sa Evropskom unijom ćemo ukazati na svu pogubnost formiranja takvih bezbednosnih snaga, jer te bezbednosne snage ne mogu nikome doneti ništa dobro. Posebno ako su te bezbednosne snage monoetničke, tj. jednonacionalne, jer imate na drugoj strani... B92: Oni imaju predviđenih 10% mesta za Srbe. Bogdanović: Oni imaju, ali ja prosto ne mogu da verujem da će iko od Srba učestvovati u svemu tome. Oni mogu imati Srbe na papiru kao što su imali Srbe na papiru u Kosovskom zaštitnom korpusu, jer 386 Srba je bilo na papiru u Kosovskom zaštitnom korpusu, ali niko od njih nije nosio uniformu, niko nije nosio oružje, niko nije patrolirao, niko nije išao na obuku. Bukvalno su zbog tog multietničkog sastava uključivali Srbe i eto, nažalost, i Srbi su primali platu. Jer kad se ima u vidu činjenica kakva je ekonomska situacija dole, mi sa druge strane ne možemo osuđivati Srbe što su na neki način prihvatili da su samo na papiru u sastavu tih bezbednosnih snaga. B92: Kad kažete da ćete ukazati na svu pogubnost formiranja snaga bezbednosti Kosova, na šta konkretno mislite, šta znači to pogubnost? Bogdanović: Konkretno mislim pre svega da u ovom trenutku kada je Kosovo bure baruta, kada još uvek postoje ogromne tenzije, kada postoji ogromno nepoverenje između dve etničke zajednice, kada nemamo vladavinu prava, kada nemamo slobodu kretanja za sve građane Kosova i Metohije, kada nemamo poverenje u te takozvane kosovske institucije, mislim da formiranje takvih bezbednosnih snaga samo može da pogorša situaciju, jer Srbi ne mogu imati poverenje u one snage, u one ljude koji su vršili zločine prema Srbima. B92: Ali oni će biti pod nekakvom kontrolom međunarodnih snaga. Da li to znači da mi nemamo poverenje u međunarodne snage? Bogdanović: Ne, mi u ovom trenutku imamo poverenje u međunarodnu zajednicu, posebno znači u Euleks, bez obzira na to što se Euleks na početku svog mandata pokazao kao nevešt ili nije izvršavao svoje zadatke, posebno oko događaja koji su se dešavali u severnoj Kosovskoj Mitrovici, ali to ne znači da mi nemamo poverenja u međunarodnu zajednicu. Mi dole u nekoga moramo imati poverenja. Ako nemamo poverenja u međunarodnu zajednicu, ako nemamo poverenja u institucije, ja ne znam u koga možemo. Ja bih najsrećniji bio, i svaki Srbin na Kosovu i Metohiji bi bio najsrećniji da dole može država Srbija da zaživi u onom pravom smislu, da imamo svoju vojsku, svoju policiju. Mi nažalost u ovom trenutku to nemamo, mi moramo sarađivati sa međunarodnom zajednicom, pre svega sa Unmikom, Euleksom i KFOR-om. B92: Iz naše perspektive, da li je razlika između ovih bezbednosnih snaga i Kosovskog zaštitnog korpusa formalna, ili je suštinske prirode? Bogdanović: Nema nikakve razlike, po meni, jer apsolutno to su ljudi koji su učestvovali u zločinima protiv Srba, posebno kad se ima u vidu činjenica ko će biti komandant tih bezbednosnih snaga, čovek koji je bukvalno optužen za zločine nad Srbima i drugim nealbancima. I ne možemo imati poverenja u takve ljude. Ne znači ništa ako ta OVK, koja je skinula uniforme i preorijentisala se na kosovski zaštitni korpus, u ovom trenutku kosovski zaštitni korpus se transformisao u bezbednosne snage, to je za nas potpuno isto. Za Srbe na Kosovu i Metohiji je to potpuno isto i mi smo upravo iz tog razloga protiv formiranja takvih bezbednosnih snaga, jer ponavljam, te bezbednosne snage nikome dobro ništa ne mogu doneti. Imamo situaciju iz ranijeg vremenskog perioda, evo, ja ću samo da podsetim na devedesete godine. Kad smo mi imali isto jednonacionalne dole i policiju i vojsku to nikome dobro nije donelo. Mi ne želimo da se vraćamo na taj period, mi želimo da sednemo da se dogovorimo o svemu tome. Znači, najbolji način je da se izvrši demilitarizacija Kosova i Metohije, jer to je jedini način da se uspostavi mir, ne samo u našoj južnoj srpskoj pokrajini, nego na čitavom zapadnom Balkanu. Jer, podsetiću vas da je i zapadni deo Makedonije i da je jedan deo Crne Gore, jedan deo Grčke takođe pun oružja, gde Albanci žive, da imaju tenzije, da postoje problemi. Ako mi u ovom trenutku dozvolimo da na Kosovu postoje samo jednonacionalne bezbednosne snage, ja se bojim da će se to proširiti na ostatak zemalja zapadnog Balkana. B92: S obzirom na činjenicu da i sami kažete da nemamo bog zna kakve mehanizme na raspolaganju da reagujemo povodom toga, to znači da ćemo mi verbalno protestovati? Bogdanović: Mi imamo diplomatske i pravne mehanizme da se borimo protiv formiranja... B92: A koji su pravni? Bogdanović: Pa, pravni pre svega, jer smatramo da je to kršenje Rezolucije 1244, jer po Rezoluciji 1244 jedina naoružana formacija na prostoru Kosova i Metohije to je KFOR. B92: A šta u tom pogledu možemo da uradimo? Bogdanović: Mi možemo u tom pogledu da uradimo pre svega u saradnji sa KFOR-om, u saradnji sa svim bezbednosnim snagama koje deluju na Kosovu, pre svega znači mislim i na Euleks.... B92: Ali šta? KFOR neće da ih razoruža, on ih obučava. Bogdanović: Naravno da neće da ih razoruža, ali moramo, ja ponavljam, moramo ukazivati na svu pogubnost formiranja takvih snaga, jer to nikom, ponavljam, ne može doneti dobro. B92: I to je jedino što mi možemo da uradimo, da ukažemo na pogubnost? Bogdanović: Pa, naravno, nažalost, to je tako, ali to ne znači da mi odustanemo, da mi nemo posmatramo situaciju, mi ćemo stalno insistirati na rasformiranju tih bezbednosnih snaga, jer, ponavljam, i u pregovorima koje smo imali u Beču, mi smo i tada tražili demilitarizaciju čitavog područja Kosova i Metohije. B92: Dobro, ali se za ovo znalo da je u Ahtisarijevom planu još u trenutku kad je Marti Ahtisari stavio tačku na poslednju rečenicu svog plana. Bogdanović: To se znalo i dok smo bili u pregovorima, to je bio predlog albanske strane, bio je nažalost podržan od dela međunarodne zajednice i to je uvršteno u plan Martija Ahtisarija. I to je još jedan razlog, kao što znate da plan Martija Ahtisarija nije usvojen u Savetu bezbednosti, nije ga prihvatila država Srbija, to je još jedan razlog da ga Srbi na Kosovu i Metohiji ne mogu prihvatiti. B92: Već nekoliko nedelja se pominju novi razgovori između Beograda i Prištine. Državni sekretar Stević je rekao da bi oni mogli da budu odrtžani krajem januara, ili početkom februara. Bilo je različitih nagađanja o tome u medijima. Šta se konkretno radi na tom planu? Bogdanović: Pa, mi smo spremni već koliko sutra da počnemo pregovore i sa Unmikom i sa Euleksom o implementaciji 6 tačaka koje je Savet bezbednosti doneo, tj. predsedničko saopštenje Saveta bezbednosti. Mi nismo dobili zvaničan poziv da sednemo i razgovaramo, mi naravno insistiramo da što pre počnu ti razgovori, jer onih šest tačaka koje su usvojene u Savetu bezbednosti u predsedničkom saopštenju su vrlo bitne za opstanak Srba i drugih nealbanaca na prostoru Kosova i Metohije. I posebno u svetlu poslednjih događaja koji su se dešavali na prostoru Kosmeta, želimo da što pre počnemo da razgovaramo i da rešavamo probleme, jer apsolutno je neprihvatljivo da postoji na Kosovu pravni vakuum, postoji bezbednosni vakuum. Apsolutno je neprihvatljivo da se dešavaju neke stvari, a da niko za to nije odgovoran i da se u javnosti spekuliše da je jedna ili druga strana odgovorna. Prema tome, mi moramo što pre da bezbednost uspostavimo na čitavoj teritoriji Kosova, pravni sistem, tj. mora sud pre svega u Kosovskoj Mitrovici da zaživi da bi počeo da procesuira najteža krivična dela. B92: To je jasno. Međutim, kako Beograd zamišlja te razgovore, da li će za istim stolom sedeti i predstavnici Prištine? Bogdanović: Ne... B92:...Ili ćete samo da isporučite... Bogdanović: Mi smo se dogovorili pre svega sa Ujedinjenim nacijama o ovih šest tačaka, mi ćemo razgovarati sa Unmikom ili sa Euleksom o implementaciji tih šest tačaka. Mi ne želimo u ovom trenutku da razgovaramo sa privremenim institucijama, želimo da razgovaramo sa institucijama koje žele da nam oduzmu deo teritorije. I mi, kad smo razgovarali o smirivanju situacije i o rešavanju problema na Kosovu i Metohiji, mi smo imali razgovore sa Ujedinjenim nacijama. Ne znači da mi sutra nećemo sesti i s Albancima, mi želimo što pre i sa njima da sednemo da rešavamo pre svega status Kosova, jer mi smatramo da status Kosova nije rešen, jer u ovoj situaciji imamo da je jedna strana bukvalno dobila sve, druga strana izgubila sve. I zato s punim pravom postoji frustracija kod Srba i drugih nealbanaca, jer smatra se da je upravo anarhija, divljaštvo ili terorizam Albanaca na neki način nagrađen od međunarodne zajednice. B92: Ali hajde sad ovako, Priština ne želi da razgovara sa Unmikom, mi želimo baš sa Unmikom dda razgovaramo. Šta jekrajnja granica na koju mi možemo da pristanemo? Bogdanović: Krajnja granica koju mi u ovom trenutku... B92: A do tih razgovora mora da dođe. Bogdanović: Naravno da mora da dođe i mi želimo što pre da počnu ti razgovori, mi želimo pre svega da dogovorimo o implementaciji onih šest tačaka koje smo dogovorili sa Ujedinjenim nacijama, koje je prihvatio Savet bezbednosti... B92: U redu, to je jasno, samo nam objasnite, ako Priština ne pristaje na Unmik i ako traži da da to budu međudržavni razgovori, a mi ne pristajemo na to što traži Priština, tih šest tačaka i konkretan svakodnevni život Srba, tehnička pitanja će da ostanu nerešena dok god se dve strane ne dogovore ko će da sedi za tim stolom. Bogdanović: Pa, ne bi trebalo, ako želimo da poštujemo međunarodno pravo, ako želimo da poštujemo odluke Saveta bezbednosti ne bi smelo da to visi u vazduhu. Mi moramo sesti što pre i razgovarati pre svega sa Ujedinjenim nacijama, tj. sa Unmikom ili Euleksom, pošto imamo dole da Unmik već prenosi neka ovlašćenja na Euleks. Znači, mi želimo ponovo da afirmišemo Rezoluciju 1244, mi želimo da ponovo Srbi rade u svojim sredinama, da se vrate u KPS, mi želimo da srpske sudije i tužioci što pre počnu da rade svoj posao, mi želimo što pre da se uspostavi kontrola prometa roba i usluga, mi želimo što pre da obezbedimo administrativnu liniju, mi što pre želimo da rešimo probleme koji postoje u transportu, mi što pre želimo da zaštitimo naše kulturno-istorijske spomenike i naše sakralne objekte. Prema tome, nije problem u Srbiji, ja sam rekao, mi smo već sutra spremni da sednemo da pregovaramo, ali mi ne možemo razgovarati sa Albancima o svemu tome. Po Rezoluciji 1244, za bezbednost... B92: A zašto ne možemo razgovarati sa Albancima ako su to tehnička pitanja, a ne statusna? Bogdanović: Ne možemo u ovom trenutku razgovarati sa institucijama koje žele da oduzmu deo naše teritorije. Naravno, mi sa Albancima moramo sesti da razgovaramo o statusu Kosova, mi ne bežimo od razgovora sa Albancima, jer ako želimo da rešavamo probleme, ako želimo da tenzije dole splasnu, ako želimo da dole sve etničke zajednice žive normalno, civilizovano, da sve etničke zajednice imaju pravo na slobodu kretanja, da se poštuju građanska i ljudska prava. Mi moramo i sa Albancima, ali morate imati u vidu činjenicu da smo o šest tačaka razgovarali sa Ujedinjenim nacijama i mi želimo sa Ujedinjenim nacijama da sprovedemo to u delo. Naravno, zadatak i obaveza Ujedinjenih nacija je da sa nama i albanskim liderima takođe razgovara o tim tačkama i o toj temi. Prema tome, ja ne vidim razlog za odupiranje Albanaca. Zbog čega bi se protivili implementaciji šest tačaka? Jer prosto ne mogu da verujem da Albancima nije stalo da Srbi rade u Kosovskoj policijskoj službi. Prosto ne mogu da verujem da Albanci ne žele Srbe kao sudije ili tužioce. B92: Oni ih pozivaju da se vrate u policiju. Bogdanović: Pozivaju ih, ali ne mogu se Srbi vratiti u policiju u postojećem lancu komandovanja. To su naši zahtevi potpuno jasni, tu je izveštaj generalnog sekretara Ban Ki Muna potpuno jasan. B92: A šta u međuvremenu da radi tih 300 policajaca, koji čak ne dobijaju ni platu od Srbije, nego i dalje primaju tih 100 i nešto evra od Kosova? Bogdanović: Da ne bi gubili vreme, iz tog razloga mi želimo što pre da počnu ti razgovori. B92: Ne, ali šta tih 300 porodica da radi u međuvremenu sa 100 i nešto evra mesečno, dok dve strane ne reše šta će da rade? Bogdanović: Mi želimo što pre da se implementira na terenu, pre svega da se osnuju nove stanice i podstanice u srpskim sredinama, gde Srbi žive, da Srbi patroliraju tim stanicama, da se postavi Srbin kao zamenik međunarodnog... B92: Ali taj Srbin mora da živi od nečega, svako jutro kad se probudi on mora hleb i mleko da kupi svom detetu. Bogdanović: Tako je, ti Srbi koji su radili u Kosovskoj policijskoj službi i dalje primaju platu od Unmika... B92: A zašto im mi ne dajemo ako smo im obećali i po akcionom planu? Bogdanović: Mi ćemo im dati. Ko kaže da im nećemo dati? B92: Pa, ne, ne kažem, nego znam da im ne dajemo, takvi su bar podaci, a akcioni plan je bio da im plaćamo ponešto, tako da oni žive od 100 i nešto evra mesečno. Imaju problem sa dokumentima, ne znaju šta da pokažu kad ih zaustavi policajac, da li srpsku saobraćajnu, kosovsku saobraćajnu, mi im naplaćujemo tablice kad ulaze u Srbiju. Onaj ko ima firmu mora da ima dve firme... Bogdanović: To je sve razlog da što pre otpočnemo razgovore i zato mi i insistiramo i stalno tražimo da počnu razgovori o implementaciji tih šest tačaka, upravo da bismo rešili te probleme. Znači, jedan od gorućih problema, pored policije i KPS-a, upravo su dokumenta, Srbi bukvalno svaki dan doživljavaju šikaniranja od KPS-a, od kosovskih privremenih institucija, i oko tablica i oko dokumenata i oko saobraćajnih... B92: Ne doživljavaju ako uzmu njihove i dosta Srba ima njihove da bi mogli bezbedno da voze. Bogdanović: Po Rezoluciji 1244 koja je još uvek na snazi na Kosovu i Metohiji... B92: Znam, ali u svakodnevnom životu Rezolucija 1244 nikom ništa ne znači. B92: Ali šta možete da poručite tim Srbima, šta da rade u međuvremenu? Bogdanović: Ti Srbi, ja znam, pošto i sam dole živim i znam, i sam sam imao prilike pre dve godine da se suočim sa takvim problemom kad sam putovao Kosovom, ali da vam kažem, nimalo nije jednostavno preporučiti Srbima - izvadite, ne znam, Unmikove lične karte... U stvari, dole Srbi svi imaju Unmikove lične karte... B92: Koje su prestale da važe 2006. ali se još priznaju. Bogdanović: Nisu prestale da važe, produžena je važnost tih ličnih karata. Znači, mi moramo preko međunarodne zajednice, možda je grubo reći, bukvalno naterati Albance da priznaju ta dokumenta koja su još uvek na snazi. Ne možete vi tražiti dokumenta od neke famozne države... B92: Pa, i priznaju, koliko sam razumela Srbe sa Kosova, priznaju im... Bogdanović: Dolaze u situaciju Srbi da iks puta budu maltretirani i šikanirani zbog toga, jer vi imate u KPS-u i policajce koji imaju u najmanju ruku sumnjivu prošlost, imaju i neku frustraciju prema Srbimai onda na neki način žele da se osvete... B92: Zašto je stav Srbije da Srbi ne treba da se vrate u KPS ili da se ne prijave na ovaj konkurs koji je Priština eventualno najavila ukoliko se Srbi ne vrate? Bogdanović: Nije stav da se Srbi ne vraćaju u KPS, stav Beograda je da Srbi ne mogu da se vrate u lanac komandovanja koji je postojao pre 17. februara 2008. godine. I upravo iz tog razloga smo mi vodili razgovore s Ujedinjenim nacijama i tu smo postigli određeni pomak. B92: A koji je pomak? Bogdanović: Pomak je pre svega da komandni lanac ide upravo preko tog zamenika... B92: Dobro, to na severu funkcioniše, ali šta da rade oni ljudi koji nisu na severu? Bogdanović: Na severu funkcioniše, mi tražimo i na drugoj teritoriji Kosova i Metohije gde Srbi žive da se isto sprovodi. Mi kad smo razgovarali o svemu tome nismo imali u vidu posebno sever Kosova, posebno Pomoravlje, posebno centralno Kosovo, posebno Štrbce. Mi smo razgovarali o čitavoj teritoriji Kosova gde Srbi žive, prema tome, i ta teza koja postoji u javnosti ili percepcija koja postoji u javnosti oko šest tačaka, da u stvari Beograd time želi podelu Kosova apsolutno je neistinita. B92: A šta se konkretno sada radi po pitanju tih tehničkih, eventualnih tehničkih razgovora, dakle, koji su konkretni potezi koje Beograd vuče u ovom trenutku koje mi ne vidimo u javnosti, da neko sedne za neki sto i da o nečemu razgovara? Bogdanović: Pa, mi stalno imamo kontakte sa međunarodnom zajednicom, stalne kontakte imamo sa Unmikom, stalne kontakte imamo sa Euleksom, prema tome, mi stalno insistiramo da što pre počnu zvanično ti pregovori, što pre počne implementacija tog dogovora, jer apsolutno je neprihvatljivo da ovakvo stanje traje na Kosovu i Metohiji. To najmanje odgovara Srbima i drugim nealbancima, verujte mi, jer upravo Srbi su dole najviše ugroženi, Srbi nemaju slobodu kretanja, Srbi nisu pravno zaštićeni, Srbima se krše ljudska i građanska prava. Srbi i dalje ne mogu da uđu u posed svoje imovine, Srbi i dalje ne mogu da obrađuju svoju zemlju. Nikome više nije stalo da se reše ti problemi nego Srbima, i upravo mi iz Beograda i pokušavamo da rešavamo te probleme. Nažalost, mi imamo opstrukciju jednog dela međunarodne zajednice, da ne govorim o opstrukciji koja dolazi od privremenih institucija. B92: A ko vas opstruiše od međunarodne zajednice u pogledu tehničkih pregovora? Bogdanović: Pa, opstruišu nas prosto što ne počinjemo te pregovore. Ja ne vidim razlog zbog čega ti razgovori ne počinju. B92: Pa, zato što i mi i oni imamo neke uslove ko će da sedi za stolom. Bogdanović: Ne, ne, nikada nam to nisu rekli da postoje uslovi, da treba, ne znam, Albanci da sednu s nama da razgovaraju, da oni budu tu neka vrsta monitoringa, ne. Tu su uslovi potpuno jasni, dogovori koje smo mi postigli su potpuno jasni, samo treba neko to da ispoštuje, treba da se drži principa, treba da se drži odluka Saveta bezbednosti, predsedničkog saopštenja. B92: Pre dva dana je objavljena nezvanična vest u novosadskom Dnevniku da je odlučeno da se u Beogradu otvori kancelarija Euleksa, koja se neće zvati kancelarija Euleksa nego Evropske unije, ali će ona obavljati funkciju veze Beograda i Euleksa i da će gospodin Sorensen navodno biti na njenom čelu. Da li možete nešto da nam kažete o tome, da li možete to da potvrdite? Bogdanović: Pa, naravno, mi nemamo ništa protiv otvaranja takve kancelarije, kao što znate Vlada Republike Srbije 27. novembra je donela odluku da Euleks može da se rasporedi na čitavoj teritoriji Kosova. Ja ne znam ko će tačno biti njihov predstavnik, mi želimo pre svega da ta kancelarija ovde bude otvorena i da bude na neki način direktna veza pre svega sa kancelarijom gospodina Solane i da imamo stalnu komunikaciju i upravo probleme koji postoje na Kosovu možemo na neki način preko te kancelarije rešavati. B92: A imate li informaciju da je odluka već doneta i da se ta kancelarija ootvara? Bogdanović: Ja takvu informaciju nemam, ali mislim da u principu nemamo ništa protiv takve kancelarije, jer podsetiću vas, ovde je bila i kancelarija Unmika, imala je i postoji već kancelarija Evropske unije i Srbija koja teži evropskim integracijama i evropskim vrednostima nema razloga da se suprotstavi otvaranju takve kancelarije. B92: Mi smo se saglasili s tim da Euleks može da se raspoređuje, međutim, tri opštine na severu, Zubin Potok, Zvečan i Kosovska Mitrovica, su zvanično odlučile da neće sarađivati sa misijom Euleksa. Da li takav postupak ove tri opštine ima podršku Vlade? Bogdanović: Te tri opštine nisu donele takvu odluku kao što je u javnosti objavljeno da neće sarađivati sa Euleksom, upravo je odluka tih lokalnih samouprava doneta u svetlu da zavisiće od Euleksa, kako će se on ponašati na terenu. I od ponašanja Euleksa... B92: Šta to znači? Bogdanović:... će zavisiti saradnja Srba na Kosovu i Metohiji, pre svega na severu Kosova. Znači, zavisiće da li se Euleks ponaša statusno neutralno, da li Euleks sprovodi Rezoluciju 1244 i da li Euleks eventualno možda primenjuje plan Martija Ahtisarija. Prema tome, to je stav države Srbije, naravno, na severu Kosova postoji drugačije viđenje svega toga, ali to nije razlog da Srbi... B92: Šta znači - drugačije viđenje? Bogdanović: Pa, drugačije zbog toga što je sever Kosova ipak jedna kompaktna celina gde su Srbi većina i onda imaju drugačiji pristup. Nemaju problema kao što imaju Srbi južno od reke Ibar, i onda možda to njihovo viđenje i prema međunarodnoj zajednici je sasvim drugačije. Drugo, imate stalno problema u severnoj Kosovskoj Mitrovici i to se reflektuje na ostatak severa Kosova i stalno postoje te tenzije i postoji frustracija, postoji percepcija da u stvari međunarodna zajednica želi da na silu zauzme sever Kosova. I upravo ta bojazan i loše iskustvo koje smo imali sa Unmikom... B92: Je l' vi mislite da je to dobro ponašanje severa Kosova? Bogdanović: Naravno da nije, ja imam bukvalno svakodnevne kontakte s tim predsednicima opština i naravno, oni su spremni da sarađuju i sa Euleksom, pre svega sa Unmikom, znači, zavisiće i njihov odnos od ponašanja Euleksa na samom terenu. B92: Kako će na primer gospodin Goran Arsić, koji je načelnik Kosovskog okruga da vrednuje praktično kako se Euleks ponaša? Objasnite nam to na nekom primeru. Da li je on neutralan, pa će on onda reći hoću, e, neću da razgovaram sa njima? Bogdanović: Pa, naravno da ima načina da se vrednuje i posmatra ponašanje Euleksa na samom terenu. Ako je Euleks došao, a došao je u stvari da rešava goruće probleme, da smanjuje tenzije, da otkriva etnički motivisane zločine, da ne sprovodi plan Martija Ahtisarija, da poštuje Rezoluciju 1244, ne vidim razlog kako ne može to da se posmatra i da se vrednuje. B92: Kakve veze ima otkrivanje etnički motivisanih zločina sa neutralnošću? Bogdanović: Naravno da ima, za nas je vrlo bitno da se otkriju počinioci etnički motivisanih zločina, i ubistva žetelaca u Starom Gacku, ubistva dece u Goraždevcu, ubistva porodice Stolić... B92: To je potpuno jasno da je to važno, ali kakve to veze ima sa statusnom? Bogdanović: Ima, ima veze naravno... nema veze to otkrivanje, ali ima oko statusa neutralnosti. Naravno, mi ćemo posmatrati Euleks u svetlu toga koliko je spreman da poštuje da na Kosovu i Metohiji živi jedna etnička zajednica koja neće nikada da prihvati nezavisnost Kosova i Metohije i koja je spremna da poštuje Rezoluciju 1244. Prema tome, statusna neutralnost neme veze naravno sa otkrivanjem zločina, ali ima veze na koji način će se takozvana državnost Kosova i Metohije tretirati od misije Euleks. B92: Euleks se rasporedio. Koliko će trajati taj period posmatranja ponašanja Euleksa? Dok opštine ne odluče - mi ćemo sad sa njima sarađivati? Bogdanović: Pa, dobro, to je hipotetičko pitanje, ali mislim da će se vrlo brzo uspostaviti ta saradnja i mislim da ovo što... jer, bukvalno na Kosovu i Metohiji misija Euleks će biti jedina misija, misija kojoj će jedinoj moći da se Srbi obraćaju za rešavanje određenih problema. B92: Ali se u ovom trenutku ne obraćaju? Bogdanović: Pa, obraća se, da vam kažem, u centralnom Kosovu, Pomoravlju, obraća se, nije to problem i ne bi trebalo da bude problem i mislim da neće biti problem iz prostog razloga što ja verujem da će Euleks mandat koji je dobio od Saveta bezbednosti pre svega na adekvatan način realizovati na samom terenu i da neće biti problema u saradnji sa Srbima i drugim nealbancima na Kosovu. B92: Vaše ministarstvo je formiralo neku vrstu komisije koja treba da kontroliše kako se sredstva koja su namenjena Kosovu troše i šta je do sada i na koji način trošeno, platne spiskove. Šta je otkriveno u međuvremenu? Bogdanović: Da vam kažem, znači, i od dolaska mog pre 5 meseci na čelo Ministarstva ja sam preduzeo određene aktivnosti. Formirali smo jednu internu komisiju koja pre svega proverava platne spiskove, pošto mi kao Ministarstvo za Kosovo i Metohiju finansiramo lokalnu samoupravu, i to negde oko 5.500 ljudi. I mi smo došli do podataka da pre svega u toj sferi nema nekih malverzacija, mada komisija nije završila svoj posao. Ja očekujem do kraja meseca da ćemo imati prave podatke. Drugo, takođe za nas je bilo interesantno da kontrolišemo trošenje podsticajnih sredstava koja su 2008, u 2007. date na prostoru Kosova i Metohije, i tu imamo nažalost dosta nepravilnosti. Taj novac koji je dat za poboljšanje... povećanje zapošljavanja, za osnivanje malih i srednjih preduzeća, nije se na adekvatan način trošio, nije se namenski trošio. Mi smo preduzeli određene aktivnosti, dali smo rok tim preduzećima da u narednih 15 do mesec dana namenski dokažu da su potrošili taj novac, u protivnom tražićemo povraćaj tih sredstava. Ako ne vrate ta sredstva, mi ćemo sprovesti tužbe protiv toga, to je jedini način na koji mi možemo u ovom trenutku da uradimo. B92: A koja su to preduzeća? Bogdanović: Pa, ja ne znam tačno koja su preduzeća i ne bih želeo da u ovom trenutku možda prozivam neka preduzeća, jer, kažam vam, do kraja meseca ćemo imati prave podatke, relevantne podatke i sa tim podacima ćemo izaći u javnost. Neće biti nikakvih problema. B92: A šta je utvrdila Komisija u pogledu plata, odnosno platnih spiskova? Bogdanović: U pogledu plata imali smo dosta problema, to je vrlo težak i naporan posao, vi imate situaciju da 29 lokalnih samouprava na prostoru Kosova i Metohije funkcioniše i treba obići tih 29 opština, treba utvrditi prave spiskove, treba utvrditi da li ti ljudi stvarno žive na Kosovu, da li su ti ljudi živi i da li su ti ljudi penzioneri. I u saradnji sa Fondom PIO mi ovog trenutka proveravamo da li ti ljudi možda eventualno primaju dve ili tri plate ili su možda penzioneri, a na platnom spisku su, primaju plate od lokalne samouprave. Tako da, kažem vam, sve je to u toku, u stvari pri kraju je... B92: A kad kažete - možda, a navodite konkretan primer, da li to znači da toga očigledno ima? Bogdanović: Pa, ja sam samo naveo mogućnosti koje mogu da se dese, nisam rekao da ima, jer ne znam, još uvek izveštaj do mene nije stigao, radi komisija i tu nema... Usmeno smo imali samo izveštaj, tako da... B92: Rekli ste da će da bude završen do kraja januara? Bogdanović: Tako je. B92 Kada su pre Božića izbili incidenti u Mitrovici, gospodin Kermabon je pominjao sukob zbog kriminala, šverca, rekao je da se tu sukobljavaju kriminalne grupe sa obe strane. Koliko vi imate uvid u to, da li u srpskom delu postoje kriminalne grupe, da li postoje ekstremističke grupe koje provociraju, koje se takođe pominju u javnosti? Bogdanović: Mislim da ta izjava generala Kermabona je po meni bespotrebna. Ako general Kermabon ima takve podatke, on mora sa konkretnim podacima da izađe u javnost, ja ih nemam. Ja ne mogu u ovom trenutku da kažem da li postoje kriminalne grupe ili ne. Upravo to je posao Unmika, KFOR-a, Euleksa, da utvrdi i sa konkretnim podacima da izađe u javnost. Mislim da ovakva vrsta spekulacije nikome nije potrebna u ovom trenutku. Vi ste imali prilike da u poslednjih nekoliko nedelja čujete razne priče, da su za incident u Kosovskoj Mitrovici odgovorni Srbi, da su odgovorni Albanci, da je odgovoran ne znam ko sve. Upravo iz tog razloga sam ja posle svakog incidenta koji se dešavao na Kosovu i Metohiji tražio brzu reakciju i istragu povodom tih incidenata, jer, apsolutno je neprihvatljivo da u javnosti provejavaju takve informacije. I mislim da je to neozbiljno da mi danas tvrdimo da su u Mitrovici krive kriminalne grupe. Koje kriminalne grupe? Te kriminalne grupe moraju da imaju vođu, te kriminalne grupe moraju da imaju ime i prezime. Mislim da takve paušalne ocene nikome ne mogu da... mi možemo sutra da kažemo da su krivi ne znam ko. Znači, mi moramo da tražimo... mi tražimo u stvari od međunarodne zajednice konkretnim podacima, konkretnim imenima ko je odgovoran za incident u Kosovskoj Mitrovici od 2. i 3. januara. B92: A na čijoj ste strani bili u verbalnom sukobu u medijima koji je tim povodom nastao između gospodina Milanovića, vašeg državnog sekretara, i direktora bolnice? Bogdanović: Kako mislite, na čijoj strani sam bio? B92: Mislim sa kim ste tu bili saglasni, pošto je bilo reči o tome da Ivanović spotiče vas... Bogdanović: Pa, ne, te spekulacije... to apsolutno nije istina, mi imamo odličnu saradnju i mi koordiniramo i tu nema nikakve dileme. Naravno, moje nije da stanem ni na čiju stranu, ja sam u ovom trenutku ministar za sve građane na Kosovu i Metohiji, čak i za Albance, ako žele da poštuju državu Srbiju. Prema tome, ja nisam ni u kakvom sukobu... B92: Samo ne možete da odete u Prištinu, da budete ministar. Bogdanović: Pa, naravno, bio sam. B92: Da, dobro. Hvala što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste gospodina Gorana Bogdanovića, ministra za Kosovo u Vladi Srbije i „Kažiprst“ koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
10:50
19
JAN
2009
| 0 | 0 | 452 | 0 |
U ime države |
| „Ovaj ceo paket zakona predstavlja, da kažem, pravni osnov da bi ova država konačno uspela da zada ozbiljan udarac organizovanom kriminalu. Mi smo i do sada naravno imali i suđenja i presude, i naravno, izrečene kazne i samim tim i kriminalce u zatvorima, ali ono što je suština ovog Zakona, po čemu ga razlikuju od svih ostalih jeste da upravo pokušava da pokaže i da jasno stavi do znanja da se kriminal ne isplati. Često do sada smo imali situacije da neko ode u zatvor, da odsluži svoju zatvorsku kaznu, a da novac, kapital i sve ono što je stekao na protivzakonit način ostane njemu ili članovima njegove porodice...ovaj Zakon će ići korak dalje, neće se odnositi samo na učinioca krivičnog dela nego i na članove njegove bliže i uže familije, odnosno njegove firme. Znači, moraće da dokaže kompletnu vezu na koji način su oni stekli imovinu, ako ne može da dokaže, kompletna imovina se oduzima... Na zahtev tužilaštva na posebnom postupku se imovina zamrzava i predaje se na upravljanje direkciji za oduzetu imovinu...Ona imovina koja se kasnije u pravosnažnom postupku utvrdi da je nastala učinjenjem tog krivičnog dela, odnosno da je počinjeno to krivično delo, ona prelazi u vlasništvo Republike Srbije“ |
| Gost: Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Automobili, kamioni i skupoceni džipovi, dobar nameštaj, umetnički predmeti, sve to će od 1. marta biti okupljeno na jednom mestu, ako je reč o imovini koja se oduzima zbog toga što je stečena kriminalom. Dakle, ispod Brankovog mosta u Beogradu na novobeogradskoj strani kod Starog sajmišta biće jedna preuređena garaža u kojoj će biti smešteni svi ti oduzeti predmeti. Što se novca i hartija od vrednosti tiče oni neće biti tu, biće u posebnom trezoru. Nadležni kažu da je to poruka mafiji da se kriminal više ne isplati. Postavlja se pitanje koja to imovina, odnosno koji kriminalci u našem slučaju potpadaju pod udar zakona, šta će biti sa tom imovinom dalje, na koji način će država njome da raspolaže. A kad je reč o tome ko će potpasti pod udar zakona, da li se i u ovom slučaju primenjuje najčešće citirana izjava jednog tajkuna - ko je drpio, drpio je. U narednih pola sata to je tema o kojoj razgovaramo sa državnim sekretarom u Ministarstvu pravde, moj gost je Slobodan Homen, dobro jutro i dobro došli. Dakle, Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnim delima počinje da se primenjuje 1. marta. Na koga se taj zakon odnosi? Homen: Jeste, Vlada Republike Srbije, odnosno Narodna skupština je usvojila ovaj Zakon, kao jedan u nizu zakona u borbi protiv organizovanog kriminala, po svojim posledicama verovatno najbitniji zakon u celoj toj seriji zakona. Pored ovog Zakona, mi pričamo i o Zakonu o krivičnoj odgovornosti pravnih lica, Zakonu o Agenciji za borbu protiv korupcije i onom što sad dolazi u martu na zasedanje Narodne skupštine, a to je Zakon o krivičnom postupku i Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala. Ovaj ceo paket zakona predstavlja, da kažem, pravni osnov da bi ova država konačno uspela da zada ozbiljan udarac organizovanom kriminalu. Mi smo i do sada naravno imali i suđenja i presude, i naravno, izrečene kazne i samim tim i kriminalce u zatvorima, ali ono što je suština ovog Zakona, po čemu ga razlikuju od svih ostalih jeste da upravo pokušava da pokaže i da jasno stavi do znanja da se kriminal ne isplati. Često do sada smo imali situacije da neko ode u zatvor, da odsluži svoju zatvorsku kaznu, a da novac, kapital i sve ono što je stekao na protivzakonit način ostane njemu ili članovima njegove porodice. Ovaj Zakon je relativno nov i u zemljama Evropske unije, on prethodnih 5 do 6 godina je svuda donet, evo, sada je i velika akcija u Hrvatskoj da se ovakav zakon donese, jer se očigledno ukazala jasna potreba. Znači, suština Zakona je da svako ko učini krivično delo moraće da dokaže na koji je način stekao imovinu. B92: Kad kažete to da se kriminal ne isplati, da li to znači da se ubuduće neće isplatiti ili se neće isplatiti ni onima koji su se do sada bavili kriminalom? Ko potpada pod ovaj Zakon koji stupa na snagu od 1. marta? Homen: Ovaj Zakon se odnosi kako na buduće učinioce krivičnih dela tako i na sve one učinioce krivičnih dela za koje je postupak u toku, odnosno nije doneta pravosnažna presuda. Čak je napravljen i jedan izuzetak, da će se odnositi i na pravosnažne presude donete godinu dana pre donošenja ovog Zakona, znači od oktobra prošle godine... B92: Kako to Zakon može retroaktivno da se primenjuje? Homen: Ovo je jedno od pravila koje postoji i u zakonodavstvu Evropske unije, dakle, u pitanju........ retroaktivnost je dopuštena, i što se tiče naših kriminalaca, što se tiče organizovanog kriminala u Srbiji, ovaj Zakon će obuhvatiti sigurno preko 90% svih najvećih i najtežih slučajeva. B92: Kod nas je svaka kriminalna grupa imala svoje ime i to smo jako dobro savladali, davali smo imena, pa smo imali i zemunski klan i duvansku i carinsku i kakve sve još mafije. Je l' se ovaj zakon tiče zemunskog klana? Da ne navodimo sva imena, na koga se iz zemunskog klana odnosi? Homen: Da budem eksplicitan, prvo da objasnim razliku između tog Zakona i prethodnih rešenja koja su postojala. Oduzimanje imovinske koristi bilo je predviđeno i ranije Zakonom o krivičnom postupku, ali ono je podrazumevalo da vi morate da utvrdite direktnu vezu između učinjenog krivičnog dela i pribavljanja imovinske koristi. Drugim rečima, ako ste vi, da pojednostavimo maksimalno to krivično delo, opljačkali banku i uzeli iz nje milion evra. Vi ako ste uložili u kuću te protivvrednosti na taj način, dakle, to nije novac, to je ta imovina, to je kuća, sudija, odnosno tužilaštvo bi morali da dokažu direktnu vezu između tog krivičnog dela i te nepokretnosti ili druge vrste imovine. U ovom slučaju se stvari obrću, kada postoji pravosnažna presuda, to je odgovor na vaše pitanje, učinilac određenih krivičnih dela, a pričamo o najtežim krivičnim delima, znači sva sa elementima organizovanog kriminala, ono što je vrlo važno za našu zemlju to su krivična dela koja su u vezi sa korupcijom, zatim krivična dela protiv privrede, dečja pornografija, ratni zločini, i tu će učinioci krivičnih dela dokazivati ne samo odakle im konkretna imovina stečena krivičnim delom, nego celokupna imovina koju su stekli u životu. Naravno, ovaj Zakon ne podrazumeva sve to, ako je neko na legalan način stekao imovinu, na primer, nasledio imovinu, zaradio, platio porez, ta imovina neće biti predmet oduzimanja. Ali vrlo dobro znamo, pogotovo kad su krivična dela koja su u vezi sa trgovinom drogom, imate nesrazmeru u primanjima pojedinca i ukupne imovine koju ima. Naravno, ovaj Zakon će ići korak dalje, neće se odnositi samo na učinioca krivičnog dela nego i na članove njegove bliže i uže familije, odnosno njegove firme. Znači, moraće da dokaže kompletnu vezu na koji način su oni stekli imovinu, ako ne može da dokaže, kompletna imovina se oduzima. U tom oduzimanju imovine imate dve faze, vi znate da naši sudovi često vrlo sporo odlučuju i zbog toga je uvedena institucija privremenog oduzimanja imovine. Na zahtev tužilaštva na posebnom postupku se imovina zamrzava i predaje se na upravljanje direkciji za oduzetu imovinu. Drugim rečima, sprečava se da u toku sudskog postupka učinioci krivičnih dela otuđe imovinu, sakriju, prodaju i na neki drugi način... B92: Znači, kriminalac ne raspolaže zamrznutom imovinom? Homen: Ne raspolaže, i to se odnosi kako na pokretne, tako i na nepokretne stvari. Ona imovina koja se kasnije u pravosnažnom postupku utvrdi da je nastala učinjenjem tog krivičnog dela, odnosno da je počinjeno to krivično delo, ona prelazi u vlasništvo Republike Srbije. I sad, u zavisnosti od vrste imovine koja bude oduzeta, znamo da mogu to biti umetničke slike, odnosno te vrste dragocenosti, one će pripasti nadležnim institucijama. Novac koji se bude oduzeo ići će naravno Narodnoj banci, a ostatak imovine koji neće ići u institucije države biće predmet prodaje. Zbog toga smo i predvideli postupak javne licitacije gde će se sva ta imovina prodavati. Naravno, sredstva koja će se postići tom prodajom idu u budžet Republike Srbije i ona će se deliti po nekim osnovama. B92: Kako će građani biti obaveštavani o tome kada se održavaju te licitacije, aukcije? Homen: Građani će biti obavešteni putem javnog oglasa, znači, pored Službenog glasnika Republike Srbije, tako i u drugim javnim glasilima i obavezan je postupak javne licitacije putem oglasa. Znači, jedino ako posle dva puta ponovljenog postupka ne postoji interesenat onda može direktor direkcije sam da odluči da po određenoj vrednosti da proda imovinu, ali naravno do takve situacije teško da ćemo doći, pogotovo ako ta imovina predstavlja određenu vrednost. Znači, biće jedna posebna sala koja će faktički biti ta aukcijska sala, pored toga napraviće se poseban bezbednosni deo, to će biti sefovi u kojim će se nalaziti dragocenosti, droga i sve ono što je do sada bilo prilično.... B92: Droga ne ide na aukciju? Homen: Droga naravno ne ide na aukciju, ali će biti tu do uništenja bezbedno smeštena. Jedan od velikih problema s kojim su se suočili sudovi i policija do sada, kad pričamo o zaplenjenoj drogi, u jednom trenutku mi smo imali preko 10 tona zaplenjene droge, a nismo imali uslove gde da čuvamo. Znači, ona je trebala da bude čuvana u sudskim depoima ili u MUP-u, ali zbog velike količine droge zaista su bili prenatrpani i nije bilo uslova. Sa ovim prostorom od 14.000 kvadrata, gde će biti ispunjeni svi bezbednosni uslovi konačno će se i taj problem završiti. B92: Zašto se čuva? Homen: Čuva se dok se ne okonča sudski postupak, vi morate da imate dokaz do pravosnažnosti presude. B92: Recite mi, ko će da određuje cenu svih tih predmeta koji se budu prodavali na aukciji? Homen: Što se tiče samih predmeta, naravno, biće angažovani veštaci koji će utvrditi samo početnu cenu, ali ono što je u svakom postupku najbolji primer te javne aukcije, cena uvek višestruko pređe vrednost samog veštačenja, odnosno same procene. B92: Dobro, sve te praktične stvari smo zaokružili, sve ono što je nekog moglo da interesuje. Da li imate uvid u to kolika je vrednost imovine koja se kriminalom stiče? To vas pitam zbog toga što na primer postoje neka istraživanja da je imovina italijanske, ruske, kolumbijske mafije veća od budžeta 186 zemalja članica Ujedinjenih nacija. Homen:U to sam potpuno siguran, s druge strane je naša, da kažem, sreća u nesreći, da mi nismo zemlja koja ima velika rudna bogatstva, naftu, gas, zlato što jeste izvor ozbiljnog organizovanog kriminala u tim zemljama. Ali, bez obzira na to, kod nas je glavni problem korupcija, s jedne strane i druga trgovina drogom. To su dva osnovna izvora nelegalno stečene imovine i novca koji i dalje kola, koji i dalje tim tokovima, i dalje olakšava akcije organizovanih kriminalnih grupa. U tom smislu sigurno pričamo o značajnim budžetskim sredstvima koja će bitno olakšati funkcionisanje kako sudova, tužilaštva, policije, tako i onog dela koji je određen da ide u humanitarne svrhe. B92: Šta znači to - bitno omogućiti funkcionisanje, kad govorite o tome kolika je vrednost imovine, kako će to da omogući bolje funkcionisanje? Homen: Samim tim, ovo je prvi..... , naš cilj jeste da i dalje jačamo ovu instituciju, pošto će deo novca koji bude bio zaplenjen upravo pripasti onim institucijama koje se bore protiv organizovanog kriminala, konkretno tako Zakonom je predviđeno 20% tužilaštvu, 20% sudu, 20% Direkciji i ostatak je predviđen za budžet Republike Srbije. Vi ćete non-stop biti korak ispred organizovanog kriminala jer ćete imati dovoljno novca da nabavljate najmoderniju opremu i da jačate pristup funkcijama. Samo na taj način ćemo izbeći situaciju koju smo imali prethodnih godina da su kriminalci, odnosno određeni krug mnogo opremljeniji i mnogo istreniraniji, ako mogu taj izraz da upotrebim, u odnosu na sudske i tužilačke institucije koje nisu mogle da se izbore sa tim nivoom kriminala. B92: A da li će se taj novac raspodeljivati van institucija, da li tu postoje i neki drugi korisnici, a sigurna sam da ih ima jako puno? Homen: 40% tog novca će ići za potrebe socijalnih, ekonomskih i drugih pitanja, znači u budžet Republike Srbije. B92: A šta je sa nepokretnom imovinom? Na primer, imate direktore koji su za vreme svog direktorovanja uspeli da steknu po 30 i nešto stanova, pa se sada priča da će to lepo ostati unucima. Šta je sa novinskim člancima o tome da su neki od šefova zemunskog klana prepisivali kuće na žene, a one su te kuće u međuvremenu pokušavale ili uspele da prodaju? Homen: Što se tiče Zakona on je vrlo jasan, znači, pod udar ovoga Zakona potpadaju kako pokretne, tako i nepokretne stvari, znači kompletna nepokretna imovina, stanovi, kuće itd. Isto u prethodnom postupku može da bude zamrznuta ta imovina, u tom trenutku će njome upravljati Direkcija. Ali ono što je važno istaći, da Direkcija upravlja onom imovinom za koju se utvrdi da pripada tom licu, zbog toga želim da istaknem značaj jedinice pri Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije za istražne te radnje, tehnike, koja treba da utvrdi u svom postupku upravo koja i koju sve imovinu ima određen pojedinac, odnosno učinilac krivičnog dela. Često to uopšte nije lako, jer znate, upravo to što ste rekli, prepisuju imovinu na rodbinu, na prijatelje, na rođake, a s druge strane, često dobar deo tog novca ide i u inostranstvo, i u tom smislu je vrlo važna saradnja Odeljenja za međunarodnu pravnu pomoć Ministarstva pravde, gde mi u saradnji s drugim ministarstvima i drugim nadležnim sudovima i tužilaštvima drugih zemalja ćemo utvrditi da li postoji takva imovina. Mogu da vam kažem da u dosadašnjim sudskim postupcima koji idu kroz Međunarodnu pravnu pomoć za nekoliko zaista značajnih kriminalaca utvrđena je velika imovina pre svega u Švajcarskoj, a zatim i u drugim zemljama. Znači, pričamo o novcu, kešu na računima u inostranim bankama. B92: O tome ćemo razgovarati, ali pre toga moram da vas pitam još nešto. Postoji jedan deo Zakona koji je mene zbunio, recimo, koji se odnosi na to da lako kvarljiva roba i životinje mogu da se prodaju bez usmenog javnog nadmetanja. Otkud uopšte takva ponuda na aukciji, zašto bi se oduzimalo voće, povrće, zamrznuta hrana iz zamrzivača? Homen: Mislim da smo bili svedoci jedne velike afere kad je u pitanju Agroživ, ako se ne varam, znači tu je došlo do činjenja određenih krivičnih dela, zloupotrebe službenog položaja, pokrenut je postupak, ali istovremeno je utvrđeno da ta institucija snabdeva sa mesom, živinom, jajima, ne znam koliko procenata cele Republike Srbije. Vi ne možete da ugrozite funkcionisanje tržišta, odnosno, u slučaju, vrlo važan segment proizvodnje hrane, takvom odlukom. Znači, ako imate kamion jaja koji ste oduzeli to je lako kvarljiva roba, ako vi čekate sudski postupak da se sprovede i da idete na dve licitacije koje mogu trajati do godinu dana verovatno ne bi imali nikakvu vrednost. Mnogo je bolje da Direkcija odluči da proda, da novac, odnosno prava vrednost tih jaja, kamiona, kako god, uđe u budžet Republike Srbije i naravno, ako se ispostavi da je taj postupak neosnovano vođen, da to nije stečeno krivičnim delom, vi ćete vratiti novac koji predstavlja adekvatnu protivvrednost onome što ste oduzeli. Znači, to je zaista izuzetna situacija. B92: Na poslednjoj sednici Vlade je imenovan direktor Direkcije. Da li je oglašeno njeno formiranje, je l' to telo sada postoji? Homen: Jeste, znači, bez obzira što se Zakon primenjuje tek od 1. marta, Ministarstvo pravde kao predlagač Zakona, i u čijem na kraju krajeva i jeste... u čijem sastavu i jeste ova Direkcija za oduzetu imovinu, je učinilo tri neophodna koraka. Prvo je bilo da se Vladi predloži imenovanje direktora ove Direkcije, predložen je izabrani Jugoslav Stojiljković, koji je do sada bio sekretar Ministarstva pravde, jedna izuzetno kvalitetna osoba, kažem, izuzetno moralnih kvaliteta što je vrlo važno, jer u ovoj instituciji imate dodir sa velikom količinom novca. Nama jeste i problem u Ministarstvu što je naš sekretar otišao, ali smo smatrali da je ta institucija važnija od samog Ministarstva. S druge strane, pored imenovanja direktora bilo je neophodno uraditi dve stvari, odnosno tri, da budem precizan. Jedna je izrada kadrovskog plana i sistematizacije buduće Direkcije, što je završeno i upućeno je Vladi na usvajanje, i pre nekoliko dana ta sistematizacija i kadrovski plan su usvojeni. I ono što je podjednako važno, jer često smo svedoci situacije da donosimo zakone, da se prave institucije koje ne mogu da funkcionišu u praksi, jer nisu obezbeđeni materijalni preduslovi, mi smo kao Ministarstvo na vreme predložili u budžetu, i u novom budžetu se nalazi iznos od 162 miliona dinara za funkcionisanje ove Direkcije. Polovina tih sredstava je predviđena za rekonstrukciju objekta bivših saveznih organa i ispod Brankovog mosta. Druga polovina je za plate 25 zaposlenih koliko će imati ova naša Direkcija. Drugim rečima, potpuno su materijalni uslovi svi ispunjeni i nećemo doći u situaciju u kojoj se nalaze neke druge važne institucije, kao državna revizorska institucija ili poverenik za informacije od javnog značaja, koji i pored zakona i pored budžetskih sredstava nemaju druge materijalne uslove, kao prostorije za funkcionisanje. B92: Dobro, osim Ministarstva pravde i MUP daje jedno telo, to je u stvari praktično jedinica koja bi sprovodila finansijsku istragu. Koje su njihove direktne nadležnosti, čime će se baviti? Homen: Oni postupaju po nalogu tužilaštva i suda, i znači, oni konkretno bave se operativnim radom, saznanjem. Znači, kada se vodi postupak protiv nekog kriminalca, vi kao sud ili kao tužilaštvo nemate operativna saznanja šta od imovine poseduje. To je upravo zadatak ove institucije, da ih prati, utvrđuje i da dostavi tužilaštvu, odnosno pre svega tužilaštvu, a nakon toga i sudu konkretan spisak imovine koju ta lica poseduju da bi se izneo predlog za privremeno oduzimanje, a posle i za trajno oduzimanje. B92: Prate taj trag samo u zemlji ili i u inostranstvu? Homen: U zemlji i u inostranstvu. B92: Znači, tajni bankovni računi koji su van Srbije nisu bezbedni, je li? Homen: Apsolutno, oni takođe potpadaju pod udar, samo naravno kroz... znači, ta saradnja ide kroz institucije koje su poznate, preko Interpola, preko Odeljenja za međunarodnu saradnju Ministarstva pravde. Te tehnike već postoje, jer vi znate da danas pitanje organizovanog kriminala zaista prevazilazi određenu državu, pogotovo ako pričamo o Balkanu, sprega između kriminala, odnosno organizovanog kriminala Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije je toliko bliska da vi više ne možete da utvrdite, niti je bitno ko je koje nacionalnosti kriminalac. I zadnje ubistvo koje se desilo u Hrvatskoj i takođe pojedina ubistva u Srbiji tačno pokazuju da se angažuju pojedinci iz tih zemalja da vrše krivična dela u drugim zemljama. I zbog toga je i saradnja između Ministarstva unutrašnjih poslova ove tri zemlje izuzetno važna. Naravno, to je, ako pričamo o konkretnim organizovanim kriminalnim grupama, a što se tiče pranja novca, slanja novca van ove zemlje, oni naravno ne idu u ove dve zemlje, odnosno tri zemlje nego završavaju u Kini, Švajcarskoj, Kipru i tako dalje, zbog čega je izuzetno važna saradnja i sa zemljama Evropske unije. B92: A recite mi da li imate uvid u to koliko ta sredstva iznose, o kojoj vrednosti se tu govori, o kojim sumama? Homen: Sigurno da pričamo o više desetina miliona evra, ali mislim da ćemo nakon prve akcije zaplene utvrditi i imati jasniju sliku. B92: Recite mi, ako sud utvrdi da ta privremeno oduzeta imovina ne potiče iz krivičnog dela, onda bi ona trebalo da bude vraćena okrivljenom, a šta se dešava ako je ona prodata? Homen: Ona ne može da bude prodata pre trajnog oduzimanja, znači, privremeno oduzimanje podrazumeva, na primer, ako pričamo o nepokretnosti, da će Direkcija upravljati njome sa pažnjom dobrog domaćina. Znači, vi ne smete da dovedete do gubitka ili smanjenja vrednosti. Drugim rečima, opet da pojednostavimo stvari, ako dođe do pucanja cevi, izlivanja vode itd. Direkcija je dužna da vodi računa i da otkloni eventualno buduću štetu. Tek kad bude trajno oduzeta pravosnažnom sudskom presudom, ona prelazi u vlasništvo Republike Srbije. B92: I sad, pričamo skoro 20 minuta o dobrim namerama Zakona o oduzimanju imovine, ali pretpostavljam da to nije sve, ta dobra namera koju vlast pokazuje sigurna sam da nije dovoljna. Šta je još potrebno osim ovog Zakona da bi se on primenjivao u praksi, a to vas pre svega pitam, da li zaista trenutno očekujete od sudija da pokažu tu vrstu hrabrosti i donesu odluke o oduzimanju imovine i donesu presude da kazne budu mnogo više nego što su do sada bile? Uglavnom su to bile blage kazne za osobe koje su osuđivane za pojedina kriminalna dela. Homen: Vrlo je teško dati odgovore i, da kažem, predvideti ponašanje sudija, odnosno tužilaca, mada... B92: Čime ćete da ih motivišete? Homen:... Ali je s druge strane, ako uzmete u obzir dosadašnje postupanje Specijalnog tužilaštva za organizovani kriminal i posebno odeljenje Okružnog suda za organizovani kriminal, ja zaista mogu da vam kažem da je to najzdraviji deo srpskog pravosuđa koji je pokazao izuzetnu hrabrost u suđenju za određena teška, odnosno najteže krivična dela. S druge strane, ne možete jednim zakonom da rešite problem organizovanog kriminala. Kao što sam rekao na početku, do sada smo predložili 14 zakona, odnosno, Skupština ih je već usvojila, 7 su vrlo važni, to su novi pravosudni zakoni. Šta podrazumevaju novi pravosudni zakoni, jeste postavljanje potpuno nove pravosudne mreže koja s jedne strane ima za cilj pravednije i brže i efikasnije suđenje, da ne budemo u situaciji kao danas da imate hiljadu krivičnih predmeta koji traju duže od 10 godina. Takvo trajanje krivičnog postupka obesmišljava krivični postupak i odgovornost, jer za najveći broj tih dela ne bi tolika ni zatvorska kazna bila izrečena. S druge strane, ako pogledate statistiku rada sudova, za krivična dela koja su najveći problem našeg društva, a to je korupcija, gde za 89% krivičnih dela se izriču kazne ispod zakonskog minimuma. Trebalo bi zaista samo da objasnim šta znači ispod zakonskog minimuma. Da bi sudija izrekao nekome kaznu ispod zakonskog minimuma moraju da postoje izuzetno olakšavajuće okolnosti. Sad je naravno pitanje koje su to izuzetno olakšavajuće okolnosti kad pričamo o krivičnom delu primanje i davanje mita. Za neka druga dela gde zaista bi se svi složili da ne mogu nikada da postoje olakšavajuće okolnosti, tu su podaci još frapantniji. Krivično delo silovanja, ja lično smatram da kad dođe do toga i da se to pravosudno presudi ne vidim da može da postoji olakšavajuća okolnost, 97% kazni koje su izrečene su ispod zakonskog minimuma. S jedne strane, imate zakonski okvir koji će ovo predstavljati, koji će biti zaokružen u martu mesecu sa novim Zakonom o borbi protiv organizovanog kriminala i novim krivičnim zakonikom, a s druge strane, nama trebaju hrabre sudije, hrabri tužioci koji su spremni da primenjuju ove zakone. Zbog toga smo ušli u veliku reformu pravosudnog sistema i duboko verujemo da od 1. januara 2010. kad svi ovi zakoni stupe na snagu da će naša zemlja biti daleko ispred čak i nekih članica Evropske unije u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. B92: Na čemu zasnivate uverenje da će ovo biti primenjeno i u praksi, da neće ostati samo lepa želja jednog predstavnika Ministarstva pravde? Homen: Ne možemo da pričamo o lepoj želji ako imate ideju, ako imate viziju celokupne reforme sistema. Kad donosite pojedinačne zakone, tu ste u pravu, zaista može da ostane na lepim željama, ali kad ceo sistem menjate i kada utvrdite preciznu odgovornost rada sudija. Znači, do sada smo imali ovakvu situaciju jer sudije nisu bile odgovorne za svoje postupanje, sada su novim zakonima utvrđena vrlo jasna disciplinska odgovornost sudija koja će dovesti do razrešenja. To je nešto što je nama falilo, da ne kažem nedostajalo od 2000. godine kad smo ušli u reforme. Sa ovakvom potencijom zakona gde sva prava imaju sudije, jer jeste to jedan od najvažnijih delova društva, ali s druge strane jeste njihova odgovornost koja će dovesti do razrešenja, možemo da pohvalimo takav sistem. Što se tiče sudija, njihove plate su više nego adekvatne, danas je najmanja sudijska plata negde oko 1.000 evra, oko 85 do 90.000 dinara. Znači, s jedne strane, država je dala na značaju s punim pravom, ja čak smatram te plate treba da budu i veće s obzirom na važnost i odgovornost posla koji obavlja, ali ne možete nekom da date sva prava, a da nema odgovornost. E, to je problem prethodnih 8 godina bio, imali ste sva prava, bili ste nedodirljivi, i onda dolazimo u ovu, da kažem, više nego katastrofalnu analizu kaznene politike. B92: Jedno su plate, a drugo su pritisci, politički pritisci. Evo, na primer, kako mislite da funkcionišu sudije u Novom Pazaru kada treba da donesu bilo kakvu presudu u tako maloj sredini gde su dve izuzetno suprotstavljene političke grupacije. Pri tom predstavnici iz obe te grupacije su u Vladi. Kako očekujete da tamo funkcionišu sudije? Homen: Postojanje političkih pritisaka do usvajanja ovih zakona je nesporno, znači, svedoci smo svi i donošenja određenih čudnih presuda gde nema elemenata organizovanog kriminala. Možemo da se setimo Pahomija i Ilariona, znači, ja zaista ne mogu da shvatim da može biti nešto gore od seksualne zloupotrebe maloletnika, pa ta lica nisu odgovorna iz određenih propusta, administrativnih propusta, i da se ne utvrdi odgovornost tih sudija zbog tih propusta. Znači, tu su očigledno postojali politički pritisci, odnosno u ovom slučaju zataškavanje. Ono što je bilo problem dosadašnjih zakona o nosiocima pravosudnih funkcija, Zakona o sudijama, Zakona o tužiocima, jeste da su oni bili predmet izbora u Skupštini Republike Srbije. Mi znamo da naravno Skupštinu čine političke stranke, što je i normalno, ali kad jednu vlast bira sama Skupština, kao što je do sada bio slučaj, naravno da postoji mogućnost i postojala je i politička trgovina. Novi zakoni su potpuno isključili parlament, nego izbor i napredovanje sudija uređuje Visoki savet sudstva u kojem većinu čine same sudije, od 11 članova 7 su sudije. To je bio preduslov da sudije budu sigurne da ne moraju da... da ne smeju i ne moraju da podlegnu političkim pritiscima. Šta to znači? Jeste, neko vas pozove, neko insistira, ali vi ne morate to da uradite, jer ne postoji mogućnost sankcije izvršne vlasti nad sudskom vlašću, to je suština zakona. Taj primer koji ste rekli u Novom Pazaru, to je dugoročan problem, to je pravi primer politike gde već duže vreme imamo konflikt, bilo je ubistava, nanošenja teških telesnih povreda i zbog političkog uticaja na sud taj problem postoji i dalje. Gde god je postojala takva vrsta problema, a sud i tužilaštvo i MUP su oštro reagovali, problem je vrlo brzo bio završen. Ovde smatram sada i pratiće Ministarstvo pravde preko naše službe sudskog nadzora da sud u Novom Pazaru mora da preseče, jer se samo na taj način vi rešavate problem za budućnost. B92: Dakle, gospodine Homen, kada pričate o praksi, nije samo reč tu o Novom Pazaru, verovatno se takve stvari dešavaju i u drugim gradovima u Srbiji. Da li Ministarstvo pravde ima bilo kakav uvid u to kakva je situacija na terenu kad je reč o pritiscima koje vrše direktno na sud, da li političke stranke, da li lokalni mafijaši? Homen: Pritisci se vrše, s tim što ja bih to možda rangirao po važnosti, odnosno kompleksnosti problema. Ja i dalje smatram da u našem pravosuđu je posledica ovako slabe kaznene politike pre svega nestručnost sudija, da imamo veliki broj sudija koji ne znaju da primenjuju propise. Konkretno, evo sad ako pričamo o Zakonu o oduzimanju imovinske koristi ili Zakonu o krivičnoj odgovornosti pravnih lica, to su nove institucije. Zbog toga je neophodno da organizujete treninge i edukacije, a što se sada intenzivno dešava preko pravosudnog centra. To je jedan segment, drugi nivo problema posle nestručnosti jeste upravo korupcija, znači, bez obzira što neko stručno poznaje propise kada su u pitanju vrlo važne stvari, kada je u pitanju droga, gde je i velika količina novca u opticaju, zbog korupcije se određene stvari ne dešavaju ili određeni kriminalci puštaju na slobodu. Tek kao treći problem u mnogo manjoj meri dolaze politički pritisci. Znači, gledajući sva tri problema zajedno i kad se oni prožmu, mi dolazimo u situaciju u kojoj smo danas, da vi kao građani prvo dobro razmislite da li ćete otići u sud, jer znate da ako čekate 10 godina za vaša prava da to obesmišljava uopšte pristup pravdi. Ovi zakoni podjednako tretiraju sva tri problema i naravno da smo svedoci i političkih pritisaka, naravno, stvari su se potpuno promenile otkad je ministar Dušan Petrović došao u Ministarstvo i Snežana Malović. Evo, javno pozivam da iko kaže da li je iko iz Ministarstva pozvao bilo kog sudiju da urgira za bilo koji predmet, to se nije desilo. Nažalost, neki naši prethodnici su dosta radili po tom pitanju. Upravo sama ta ideja da mi nikada nećemo pozvati i nećemo se interesovati ni za šta što nije naš posao. Samo da raščistimo, mi imamo pravo da se interesujemo preko Odeljenja sudskog nadzora, ali samo na koji način se sprovodi postupak, nemamo pravo nikada da ulazimo u suštinu odluke sudije, jer to je slobodna ocena sudije na koji način će doneti odluku. B92: E, ako se neko bude javio mi ćemo vas sigurno obavestiti, a ja nešto i pored dobre želje ne verujem da baš neće biti onih koji će i danas da kažu da znaju za primere nekih pritisaka. Ministarstvo smatra da je prioritet ubrzavanje sudskog procesa, o tome ste govorili. Ulažete nade u taj novi Zakonik o krivičnom postupku. Da razjasnimo koji se sada primenjuje, onaj iz 2001, 2006, novi, stari, prilično je sada tu konfuzna situacija. Homen: Jeste, izuzetno je komplikovana situacija, mada kad pogledate iz mog ugla kad se svaki dan time bavimo to i nije tako komplikovano. Dolazimo do jednog problema koji je karakterističan za naše društvo. S jedne strane, želimo brze evropske integracije, brze promene, a ne vodimo računa da li tako nešto može da se primeni u praksi, i to je nešto s čim zaista mora da se zastane. Nije suština donositi zakone koji će biti mrtvo slovo na papiru, a mislim da u svim oblastima naše države sigurno možemo bar pedesetak takvih zakona da nabrojimo. Jedan od tih primera jeste Zakon o krivičnom postupku koji je usvojen 2006. godine. B92: Da, jeste dobar, ali nije mogao da se primenjuje u praksi. Homen: On je sjajan u tom smislu, donosi jedan novi kvalitet za koji zaista treba da postoji, da se primenjuje u našoj Srbiji, a to je prelazak sa policijske na tužilačku istragu. To konkretno znači da je tužilac ključna osoba koja vodi istragu, nalaže policiji koje dokaze da skuplja, u kom pravcu da ide istraga, koja su to krivična dela, što je, priznaćete, i sasvim prihvatljivo. I normalno, mada nije u svim evropskim zemljama takav sistem, jer tužilac, kada ga imate, to je osoba sa pravnim fakultetom, sa položenim pravosudnim ispitom, znači, izuzetno kvalitetna. Nažalost, nije dovoljno bilo imati dobru volju za prelazak na tužilačku istragu i usvojiti ovaj Zakon, potrebno je bilo obezbediti još nešto, a to su materijalni preduslovi. Prema našoj proceni da bi se taj Zakon primenjivao kako treba potrebno je 10 miliona evra, jer vi morate da osposobite tužilaštvo sa specijalnom opremom za istražne tehnike, sa većim brojem ljudi, sa adekvatnim prostorijama i kancelarijama. Znači, lepo je donet Zakon, ali se Zakon ne primenjuje, zbog toga je odložena primena tog Zakona, i dalje se primenjuje Zakon iz 2001. godine. B92: Dok se ta sredstva ne obezbede? Homen: Da, ali pošto zakon iz 2001. godine ima ozbiljnih nedostataka, zastareo je zakon, tada nije organizovani kriminal bio kao što je danas, mi idemo sad već u martu na izmene i dopune tog Zakona iz 2001. godine, koji će stupiti na snagu, a ovaj iz 2006. potpuno stavljamo van snage. Drugim rečima, imaćete jedan najkvalitetniji mogući zakon, ali koji ne podrazumeva tužilačku istragu, a istovremeno imamo radnu grupu koja radi na tužilačkoj istrazi. I tek ako od 1. januara sledeće godine imamo sredstva u budžetu mi možemo da krenemo na tužilačku istragu. B92: Recite, kad može da se očekuje novi Zakon o izvršenju zatvorskih sankcija? Homen: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija je jedan od tri zakona koje Ministarstvo sad upravo završava, ja verujem u mesecu aprilu. Zašto je važan, to moram da kažem, pošto ne znam koliko slušaoci poznaju tematiku zakona. Kada smo mi došli u Ministarstvo pravde, imali smo 6.500 zatvorenika. Sa pojačanom kaznemom politikom i kontrolom rada sudova mi danas imamo skoro 10.000 i još 5.000 koji čekaju na izvršenje. Ovi zakoni su preduslovi da bi naša zemlja mogla da ima zatvore u kojima se na fer način, uz sva poštovanja ljudskih prava drže zatvorenici, ako tako mogu da kažem, iz prostog razloga jer nije dovoljno samo zatvorenike nabiti u jednu prostoriju, nego tačno se zna koja su njihova prava. To je dva sata dnevno šetnje, pravo na edukaciju u zatvorima, i taj Zakon je preduslov da bismo se mi izborili sa pretrpanošću zatvora, koji naravno nije samo problem u Srbiji, problem je u celoj Evropi. B92: Moje poslednje pitanje odnosi se na jedan zahtev za azil. Naime, bivši oficir Al Kaide Ali Hamad je tražio privremeni boravak u Srbiji, a zauzvrat nudi svedočenje o ratnim zločinima mudžahedina tokom rata u Bosni. Iz Tužilaštva kažu da su zainteresovani. Da li ste dobili zahtev za davanje azila i da li je odlučeno? Homen: To nije nažalost nadležnost Ministarstva pravde, već Ministarstva unutrašnjih poslova... B92: Jeste li uopšte upoznati s tim šta se u tom slučaju dešava? Homen: Jesam, ali mogu da vam kažem da je moj stav da u svakom slučaju bi to svedočenje bilo izuzetno interesantno i jer mislim da je naša zemlja daleko odmakla u borbi protiv ratnih zločina i da je segment ratnih zločina Srbima izuzetno važan. B92: Gospodine Homen, hvala vam što ste govorili u „Kažiprstu“. Dakle, bio je ovo državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen, bio je ovo „Kažiprst“. Za tonsku realizaciju i pripremu zaduženi su bili Tijana Tomanić i Marko Gojgić. Ja sam Suzana Trninić. Prijatno. |
10:54
15
JAN
2009
| 2 | 0 | 531 | 0 |
Viša sila |
| „Vodi se jedna velika igra u kojoj je očigledno sve u igri, i odnosi sa Evropskom unijom. Može Evropska unija da se ljuti koliko god hoće, može da priča o Nabuku koliko god hoće, Nabuko nije realan projekat i tog gasovoda neće biti. Putin igra veliku političku igru, NATO mu je blizu granica, dakle, postoji i ta vrsta obračuna, ne odgovara im...politička garnitura u Ukrajini...Nisu previše jaki argumenti Evrope, ako mene pitate, u ovom momentu, dakle, ona će da pritisne Rusiju i Ukrajinu zbog nekih drugih trgovinskih stvari, ali ne možete vi Nabukom da rešite snabdevanje Evrope gasom, to je svega 31 milijarda kubnih metara gasa...Treba im još 150 milijardi, prema tome, Rusija ima svoje, rešava svoje probleme, slažem se, jedna Rusija koja se diže hoće da napravi što više savezništva u Evropi, nemojte da budemo naivni. U svemu tome učestvuje i Angela Merkel i Berluskoni i sve one zemlje kojima treba mnogo gasa, biće potpuno druga priča, ali nama to neće mnogo pomoći. Dakle, Evropa ne može da se odrekne na kratak rok, to će sigurno trajati 15-20 godina dok se ne nađu alternative ruskom gasu, prema tome, nije mnogo jak taj argument, već je argument što je Evropska unija najveće tržište i najveća je razmena i za Rusiju i za Ukrajinu. A to što Amerikanci imaju preveliki upliv u Ukrajinu, to je opet neka druga priča.“ |
| Gost: Dušan Bajatović, direktor Srbijagasa Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Predstavnici Evropske unije se puše od besa, jer Rusija i Ukrajina ne rešavaju konflikt oko gasa. Žoze Manuel Barozo kaže da su i Kijev i Moskva nepouzdani partneri. Znamo da će se u subotu sastati premijerka Ukrajine i premijer Rusije u Moskvi, a predlog Putina je i da se održi samit svih zemalja u problemu. U međuvremenu Srbiji je obezbeđen gas do utorka. Kako je grejanje slabije, stanovi hladniji, dogrejavanje na struju dovodi u opasnost i elektrosistem zemlje. I tako u krug. Već se preliminarno procenjuje šteta, najavljuju se tužbe i traže krivci, razume se, u prošlim vladama. Šta će se događati sa nama u pogledu gasa od utorka jedno je od pitanja za gosta „Kažiprsta“, gospodina Dušana Bajatovića, direktora Srbijagasa. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Bajatoviću, obavestili ste nas juče da postoji produžetak ugovora sa Mađarskom i Nemačkom do 20. januara, do utorka, šta ćemo posle? Bajatović: Pa, produžićemo ugovor, ako Bog da. B92: A ko garantuje to? Bajatović: Pa, u ovom momentu trenutno to niko ne garantuje, ja zaista moram da kažem da su i ovi ugovori sa takozvanom prekidnom klauzulom, što znači da ukoliko bi došlo do nekih dodatnih problema zaista bi se mi ponovo našli u nekoj vrsti problema. Ali jednostavno, ako tehnički gledamo kako sada funkcioniše Evropa, ona ima dovoljne zalihe gasa u rezervoarima, ali to nije neiscrpno, ne možete vi da izvadite sav gas odjednom, postoje neka tehnološka ograničenja. I njihove privrede su na nekoj redukciji, recimo u susednoj Mađarskoj isto je privreda na nekom, da kažemo, tehničkom minimumu u smislu isporuke gasa. U Mađarskoj ima još uvek 3,2 milijarde kubnih metara gasa, što bi u principu bilo dovoljno, ali prosto, mašine koje izvlače taj gas ne mogu da izvuku više dnevno nego onoliko koliko izvlače. I da bi mi dobili neki gas faktički treba neko da nam ga na neki način ustupi ili obezbedi. B92: A šta konkretno kažu Mađari i Nemci, dakle, sada kada ste do utorka obezbedili gas, šta oni konkretno kažu? Bajatović: Mi danas radimo na novim postavkama za dodatne isporuke, ja se zaista nadam da će to biti u redu ukoliko se dotle ne reši kriza, jer nama su recimo juče isticali prethodni ugovori, ali smo sad obnovili za naredne dane i već sada radimo na trasama gasovoda, kapacitetima itd., da se to nastavi od utorka. Ali pošto je bio pritisak javnosti da se kaže po kojim cenama se nabavlja, to je negde nešto oko 500 dolara jedna i druga, nešto malo više od toga, to je cena, nešto više nego što bi koštao ruski gas. I u ovom momentu je prosto... ali zaista, znači, ovaj gas dolazi 2 miliona iz Nemačke i stvarno dolazi 2,7 miliona iz Nemačke, dakle, mora da ide iz Nemačke, da prođe Austriju, ide kroz Mađarsku i dođe u Srbiju. B92: Dobro, šta je tu sporno? Bajatović: Pa, zato što je gasovod simboličnog naziva Hag, koji ide od Baundgardena do Mađarske, relativno malog kapaciteta i na njemu je jako velika gužva, prosto, dakle, ne postoje kapaciteti. B92: Vi ste takođe rekli da razgovarate sa Gaspromom, da dobijemo određene količine iz Austrije, iz njihovog najvećeg skladišta gasa. Bajatović: Poznato je da Gasprom, kao što je to i kod nas ovde slučaj, vrlo često radi preko ofiliranih ćerki firmi, i mi pretpostavljamo da oni imaju izvesnog uticaja, pa kad već postoje problemi, da kažemo, sa te strane zbog rusko-ukrajinskog spora, tražili smo od njih da se na neki način i oni uključe u celu ovu priču i da vidimo da i preko njih obezbedimo neke količine gasa. Mi smo tek juče uspeli da obezbedimo dodatne transportne kapacitete... B92: Šta to znači? Bajatović: Da dobijemo mesto u cevi, znači da dobijemo dovoljno prostora, razumete, znači, tehnički ne možete vi da transportujete gas kad hoćete, koliko hoćete, prebukirani su gasovodi. B92: Dobro, rezervisali ste cev? Bajatović: Uspeli smo da dobijemo.... B92: A šta je s gasom? Bajatović:... 2 miliona kubnih metara je... danas i sutra ćemo raditi na tome. Kakva je sad situacija, sa ovim količinama gasa mi podmirujemo potrošnju u domaćinstvima i za daljinske sisteme grejanja koji ne mogu da supstituišu mazutom, ali bi nam trebalo najmanje 2 miliona kubnih metara da ne bi privreda i dalje trpela štetu. Trebalo bi nam 4, ali u ovom momentu otprilike nešto što je realno jeste da se nađe dodatna 2 miliona kubnih metara. B92: Ko će da nadoknadi razliku od 50 dolara i malo više za gas koji sada kupujemo? Hoće li to biti u računima građana? Bajatović: Teško da će to neko nadoknaditi, pre ili kasnije, iskreno rečeno, to će biti u nekim računima, da li će se to nadoknaditi preko Vlade Republike Srbije ili će se.... B92: Posredno preko leđa nas koji se grejemo? Bajatović: Posredno preko leđa nas koji koristimo gas. Mislim, ta igra... B92: Da, ali vi ste odgovorni, a mi se grejemo, mi nismo odgovorni. Bajatović: Mogu, evo, da vam dam jednu drugu matematiku. U ovom momentu, dakle, mi supstituišemo, pošto je cena gasa nerealno niska u Srbiji, dnevno Srbijagas ima gubitak između milion i po i 2 i po miliona dolara zato što je Vlada Srbije tako rekla. Mi ćemo podići kredite da to platimo. Jednostavno, mi i ovaj gas dnevno plaćamo, dakle, sve količine koje su do sada ušle u Srbiju mi smo i platili i to unapred, i prema tome, taj gas smo mi ovde potrošili pod uslovima koje imamo, neko to mora da plati. B92: To je u redu, ali verujte da ona žena što se u Jagodini porodila kada nije bilo grejanja, mislim da nju baš briga za Srbijagas, ona plaća grejanje i očekuje da grejanja bude. Bajatović: Naravno, ali isto tako postoji sledeća činjenica, nama za plaćanje decembarske fakture u januaru fali 90 miliona dolara, Srbijagas će podići kredite. Evo, podigli smo za decembar da platimo gubitke, podigli smo znači, niko nije tu nešto mnogo zaradio. Znači, podići ćemo sad 90 miliona dolara za januar, trebaće verovatno 90 miliona za februar. Da li nam se možda može desiti, ja samo hoću da kažem jednu stvar, građani sa pravom postavljaju određena pitanja, s pravom se postavlja pitanje odgovornosti oko Banatskog Dvora. Da se razumemo, to je do sada moralo biti završeno da nemamo ovu situaciju koju sada imamo, i da bi pojeftinili rad sa gasom, da kažemo, u snabdevanju domaćeg tržišta. Ali moramo da shvatimo jednu stvar, mi imamo situaciju takvu kakvu imamo, biće 60-80 dolara u proseku skuplji gas po 1.000 kubnih metara i mi moramo kao država da platimo taj račun. Da li će to biti iz budžeta, da li će Vlada pomoći Srbijagasu, da li ćemo kasnije kad cena gasa bude znatno niža te troškove nekako razliti po potrošačima, po industriji, po daljinskim sistemima grejanja, po građanima, ali mi smo potrošili taj gas. B92: Ali sada je pitanje zašto smo mi došli u tu situaciju? Zašto na primer vi niste s Mađarskom imali poseban ugovor? Svake godine vučemo od Mađara gas, 2-3 miliona kubika gasa. Bajatović: Ne, ne vučemo. B92: Kako ne vučemo? Svake godine dopunjujemo. Bajatović: Ne, mi smo iz Mađarske vukli samo te takozvane dodatne količine i nismo ih praktično prethodnih godina ni koristili. Znači, problem je... B92: Zašto sad nismo imali na primer ugovor s Mađarima po nekoj nižoj ceni? Bajatović: Pa, nismo... Stvar je vrlo jednostavna, količina koja stiže, tih 10 miliona kubnih metara koji su dogovoreni sa ruskom stranom su dovoljni za naše potrebe i mi naručimo izvesne komercijalne rezerve, znači, od Mađara, iz njihovih skladišta, koja danas kontrolišu. Od Nove godine čak nismo morali ni to, jer su veliki industrijski potrošači prosto prestali da rade, recimo Sartid iz nekih njihovih razloga, ne iz razloga koje je nametnuo Srbijagas. I druga stvar koja je važna, dakle, mi ne možemo da dobijemo više od 10 miliona kubnih metara gasa, prosto, kad krene grejna sezona poraste potrošnja gasa. Mađarska strana nama dozvoljava transport do 10 miliona kubnih metara gasa, mi bi možda i hteli da kupimo od Rusa 12, ali ne može, zato što su takvi ugovori. Sad se pokazalo da infrastruktura gasovoda u Evropi nije adekvatna, nije prosto dovoljno raširena. Mi bi možda mogli da imamo i bolje oblike solidarnosti, na primer Srbija od strane Mađarske, Austrije, Nemačke, koje imaju veće zalihe gasa, ali tehnički kapaciteti tih sistema, pa i za druge zemlje, Moldaviju, Bugarsku, Hrvatsku. Vidite, Hrvati imaju sa Italijanima, koji imaju četiri izvora snabdevanja, Italijani se snabdevaju od Rusa, iz Alžira, sopstvenih izvora, iz Rusije, pa ne mogu ni Hrvati da dobiju gas, jednostavno žile ne postoje. B92: To je sve u redu, ali hajde da pričamo o nama. Kako je moguće.... Bajatović: Pa, jedna je stvar šta vi želite, a druga je stvar šta možete da uradite. B92: Ne, ne... Kako je moguće da mi koji imamo ugovor sa Gaspromom ne budemo obavešteni od tog Gasproma, od Rusije, za koju tvrdimo da nam je prijateljska zemlja, da će se dogoditi ova kriza? Kako je moguće da mi nismo imali informaciju? Bajatović: Mi smo imali napomene da postoje problemi, znači, ja samo hoću da podsetim da je gas Srbiji isključen za par sati, a ne za par dana kako bi zahtevale procedure. Kako je isključen gas? Tako što je Ukrajina isključila kompresorsku stanicu Beregovo, u tom momentu kad je nama isključen gas na Beregovu, gde Srbija... Dakle, mi gas preuzimamo na ukrajinsko-mađarskoj granici. B92: Jeste li vi imali bilo kakve naznake, a moglo se pretpostaviti da će to da se dogodi? Bajatović: Da vam kažem, Danice, to jutro u 8 sati kao i svako jutro, taj deo trgovine koji ide prema nama ide od 8 sati ovog dana do 8 sati ujutru narednog dana. Vi svako jutro nominujete količine i onda se vama potvrđuju, nama su to jutro potvrđene količine kao i svaki dan u godini ranije. Čak su mene optuživali da sam rekao - biće, biće ga, pa mi nismo imali problema sa povlačenjem gasa... B92: Pa, vi ste dan pre toga rekli - Biće sve u redu. Bajatović: Ne, nisam rekao da će biti sve u redu, ja sam samo rekao da Srbija nema trenutno probleme sa preuzimanjem odgovarajuće količine gasa... B92: A trenutno se odnosilo na taj sat? Bajatović: Naravno, novinarima je to komplikovano i onda oni kažu da je Bajatović rekao da će biti sve u redu, ali sam taj isti dan rekao da imamo plan za restrikcije, što je takođe bila naznaka da se spremamo za problem. B92: Ne, mene samo zanima zašto Rusija nije nas obavestila o tome šta se svake godine događa? Bajatović: Obavestili su nas, dakle, da postoje određeni problemi, da može biti redukcija... B92: A zašto vi niste unapred reagovali? Bajatović: Pa, reagovali smo, znači, jer nije bilo problema... B92: Kako nije? Bajatović: Reagovali smo tako što smo spremili plan redukcija, vi znate da 2006. godine je bila redukcija od 25%, ali za 45 godina koliko.... B92: Pitanje je zašto niste od Mađara prethodno nabavili gas. Bajatović: Ne možete ga dobiti zato što istog momenta... onda ne poznajete... B92: Zašto niste rezervisali? Bajatović: Čekajte, molim vas, onda ne poznajete trgovinu gasom.... B92. I ne moram, ja sam novinar. Bajatović: Čak i da ste rezervisali komercijalne količine ne biste ih dobili. Zašto? Zato što je mađarska vlada, kao što bi naša vlada uradila, stavila šapu na sve rezerve u svojoj državi. Znači, to je suština, vi možete da pitate nešto drugo, zašto neka od prethodnih vlada nije... B92: Pa, najlakše je optuživati prethodne vlade. Bajatović: Samo malo... naravno, vrlo je logično da ih optužujemo, mogu da objasnim i zašto. Zašto država Srbija, evo, nije bitno koja vlada, da sada ne zalazimo u to... B92: Nije rešila Banatski Dvor, je l'? Bajatović: Ne, ima i jedno drugo pitanje, zašto mi na primer nemamo 100 miliona kubnih metara gasa uskladišteno kao stratešku državnu rezervu države Srbije u Mađarskoj? Hoćete to da pitate mene koji sam direktor dva meseca? B92: Ne, neću vas da pitam uopšte... Bajatović: Naravno, ali... B92:.... to, meni je potpuno jasno dokle ide vaša odgovornost, ali ako mogu da postavim pitanje, zašto je Mirko Marjanović sklopio ugovor sa Rusima da se isporučuje gas na mađarsko-ukrajinskoj granici? Bajatović: Mi sve vreme, od kako se snabdevamo na ovaj način, pokušavamo da dobijemo gas na našoj granici, ne može zato što postoje trgovački interesi. Mađarski Mol koji ima transportne kapacitete u Mađarskoj ne dozvoljava takav ugovor i mi možemo sada da se ljutimo na koga god hoćete, oni imaju svoja pravila igre. Znači, molim vas, mogli smo možda da postavimo pitanje zašto država Srbija nije uskladištila u nekom mađarskom skladištu svoje strateške rezerve sa kojima ona raspolaže i napravila takav ugovor. Možemo da pitamo, jednostavno, odgovor će biti vrlo jednostavan - reći će da nemamo para. Evo, ja imam još jednu matematiku, juče je gospođa Kalanović sa pravom obavestila javnost da je uloženo 400 miliona dolara u Banatski Dvor, to je nekih 5 miliona evra, je li tako? Ako znamo da za završetak Banatskog Dvora treba 22 miliona evra, onda ispada da ovim tempom finansiranja Banatskog Dvora nam treba 15 godina da završimo Banatski Dvor. E, to ne može tako. B92: Vi ste rekli 90 dana. Bajatović: Ja bih ga završio za 90 dana. B92: Kako? Bajatović: Ali mi treba 22 miliona evra. B92: I plus za mašine... Bajatović: Ne, ne, sve kompletno, bušotine, mašine, sve ono što treba... B92: Sve to 22 miliona? Bajatović: Pa, neki radovi su... sve to 22 miliona... B92: Jer, gospodin Rakić ima drukčiju računicu. Bajatović: Pa, dobro, ne znam šta gospodin Rakić ima kao računicu, niti me to zanima, znači, ja vam kažem, čak i za možda nešto manje para jer su cene kompresora u ovom momentu pale, ali da ne opterećujemo naše slušaoce i gledaoce. Znači, molim vas, do 22 miliona evra košta da se iz ovog stanja, dakle, tamo nešto radi, radi jedna linija za proizvodnju, radi kompresor koji je takav kakav je, izvuče i mi bismo sada imali 500.000 kubnih metara gasa. Da bi se to završilo, da bi se napravila dodatna bušotina, da bi se završio dvosmerni gasovod visokog pritiska, uradili podzemni.... i tako dalje, treba do 22 miliona, čak i nešto manje. Znači, oprema mora da se nabavi po ubrzanom postupku i da se sve to završi do leta, preko leta da se gas utiskuje ubrzano da bismo iduće godine na leto imali... B92: E, onda ćemo o tome da pričamo u jesen, da vidimo da li ste završili, da vidimo jeste li obećanja ispunili. Hajde sad da se vratimo na ovu temu. Ako mi imamo ugovor sa Gaspromom preko Jugorosgasa, zašto... Bajatović: Vratićemo se na to, samo još nešto da vam kažem, šta je najskuplje u skladištu, nisu najskuplje mašine, najskuplje je uskladištiti taj gas. Sledeći potez bi morao da bude da preko Vlade Republike Srbije iz rebalansa budžeta ili u dogovoru sa Gaspromom, da njihov gas uskladištimo komercijalno u Srbiji, nađemo adekvatne količine gasa. Za to nam treba 100 miliona dolara, to je za državu Srbiju... B92: Dobro, kako je moguće i zašto nam se niko iz Jugorosgasa nije obratio da nam kaže zašto nam nisu isporučili gas? Bajatović: Postoji adekvatna prepiska, kad se ovo sve završi, znači, naravno, mi ćemo tražiti... B92: Prepiska s kim? Bajatović: Sa Jugorosgasom i sa Gaspromom. B92: Dobro, sa vama, ali Jugorosgas... Bajatović: Morate da... znači, da se razumemo, Jugorosgas isporučuje nama gas na ukrajinsko-mađarskoj granici, mi ga tu preuzimamo. Dakle, njihovo obaveštenje... B92: Pa, oni su nama adresa... zašto ga nemamo? Bajatović: Oni su nas obavestili da nisu u mogućnosti, jer je nastupila viša sila. Dakle, adekvatna prepiska postoji u tom smislu. Mi ćemo, naravno, pošto sad pripremamo tužbu protiv Ukrajine... B92: A zašto protiv Ukrajine? Je l' mi njima nešto plaćamo? Bajatović: U formalnom smislu... Hajde da probamo ovako da objasnimo, u ovom momentu postoje samo dva ugovora kojima se reguliše isporuka gasa Srbiji, jedan je sa Jugorosgasom o količinama, koje mi preuzimamo na Beregovu, znači dotle nije naš problem, a odatle još imamo ugovor sa mađarskim Molom do naše granice. Znači, ta dva ugovora... B92: Zato i pitam zašto Ukrajinu... Bajatović: Zato što nam je poznato i mi ćemo o tome tražiti izjašnjenje Jugorosgasa i Gasproma i ukrajinskog Naftogasa, je li tako, tražićemo, jer mi moramo imati osnov po kom ćemo podneti tužbu, da vidimo ko je šta radio. Znači, nemojte da mislite da mi to nećemo tražiti. Mi trenutno u pravnom smislu možemo da se oslonimo na međunarodno pravo, na međunarodna pravila igre u takvim situacijama. B92: Samo da razjasnimo, objasnite nam kao direktor Srbijagasa, kako možemo da tužimo nekog s kim nemamo nikakav ugovor. Bajatović: Možemo zato što su oni sprečili isporuku gasa i oni su razlog zašto je... B92: Ali Rusi su zavrnuli taj gas. Bajatović: Nije tačno, tih dana Rusija nije bila zavrnula gas. B92: Znači, mi ih samo tužimo za to što nisu, a za ovo što... Bajatović: Zato što su obustavili rad kompresorske stanice. B92: Zar mi ne treba da se obratimo Jugorosgasu, sa kojim imamo ugovor? Bajatović: Biće to međunarodni spor kao što vidite, jeste nama Jugorosgas, postoji klauzula o višoj sili i oni se mogu pozvati na to... B92: A šta je viša sila? Bajatović: Viša sila je... B92: Zar nije elementarna nepogoda? Bajatović:...prekid isporuke gasa, neko minirao gasovod, neko je isključio ventil u Ukrajini... B92: Pa, da li se to desilo? Bajatović: Pa, jeste...- B92: Da li je minirao neko gasovod? Bajatović :Isti je efekat da li je neko zavrnuo ventil na ukrajinskoj granici ili minirao gasovod, efekat je isti. B92: To nije viša sila, to je delovanje nekog... Bajatović: Jeste, to je viša sila po ugovorima, znači neko je delovao... pa, i terorista deluje sa namerom... B92: Onda tužite nekoga, ali viša sila je valjda nešto što se dešava van kontrole. Bajatović: Pa, tužićemo. Vi sad hoćete da pitate zašto nećemo tužiti Rusiju. B92: Uporno vas to pitam, zašto ne tužimo onog s kim imamo ugovor? Bajatović: Što ne pitate jasno na srpskom? Nema razloga... B92: Pa, jasno pitam na srpskom, Jugorosgas vam je adresa.... Bajatović: Jugorosgas ćemo tražiti da se izjasni, ukoliko izjašnjenje Jugorosgasa ne bude prihvatljivo za nas, naravno da ćemo postaviti pitanje i njihove odgovornosti. B92: I čije još? Bajatović: Svih onih koje budemo smatrali da su akteri zašto je Srbija... B92: I Gasprom? Bajatović: Zašto da ne, ako smatramo da je Gasprom odgovoran, ali ja vam sada kažem da nije. B92: Gasprom nije odgovoran? Jer, kada su vas pitali koga ćemo da tužimo, rekli ste da tu postoji i problem političke prirode. Bajatović: Da, to su odnosu između Rusije i Ukrajine. B92: Na to ste mislili? A kod nas ne postoji? Bajatović: A sad hoćete da vam pričam kao političar ili kao direktor Srbijagasa? B92: Uopšte nije bitno kako pričate, pričate... Bajatović: Vodi se jedna velika igra u kojoj je očigledno sve u igri, i odnosi sa Evropskom unijom. Može Evropska unija da se ljuti koliko god hoće, može da priča o Nabuku koliko god hoće, Nabuko nije realan projekat i tog gasovoda neće biti. Putin igra veliku političku igru, NATO mu je blizu granica, dakle, postoji i ta vrsta obračuna, ne odgovara im... B92: Da li Srbija ima politički problem ako tuži Gasprom? Bajatović:... ne odgovara im politička garnitura u Ukrajini, je li tako, pa se zbog toga nastavljaju krivcima, slede izbori. Šta je ukrajinski problem? Da objasnimo, kad ste me već to pitali. Ukrajinski problem je što je napravljen dogovor o isporukama gasa za Evropu, ali ne i za Ukrajinu, a Ukrajina neće da... B92: Ne, ja vas pitam da li je nama politički problem da tužimo Rusiju i Gasprom... Bajatović: Ne, uopšte nam nije politički problem, to je pravni problem. B92:... a ne šta je problem Ukrajine i Rusije. Bajatović:... to je pravni i ekonomski problem, ako me to pitate. Ali ja vam ponovo sada kažem, ja vam odgovorno tvrdim što se našeg tržišta tiče i tog pravca, te cevi koja ide iz Ukrajine dovde odgovornost je na ukrajinskoj strani, jer mi imamo telemetrijska očitavanja. Sve vreme do pre 2-3 dana, dok nije počeo da pada pritisak, pritisak na ukrajinskoj stanici Beregovo je bio 60 i nešto bara, prema tome gasa je bilo, zašto nije propuštan, e, to je neka druga priča koju ćemo mi nadam se u adekvatnoj proceduri jednostavno videti šta se sve desilo. B92: Da, a pošto mi imamo jako dobre veze i ugovore sa Rusima i sa Gaspromom, preko Jugorosgasa imamo ugovor o isporuci gasa, zašto iz skladišta u Austriji nama nije automatski obezbedio nešto što mi imamo po ugovoru Gasprom, odnosno njegove ćerke firme? Bajatović: Zato što postoje javne ili tajne uredbe vlada tih zemalja, znači da će prvo da zadovolje svoje potrebe. Ja vam ponovo naglašavam, postoje tehnička ograničenja, ne možete vi uzeti gasa koliko hoćete, ne možete vi kroz cevi provući gasa koliko vama padne na pamet. B92: A jeste li vi tražili od Gasproma da nam obezbedi iz Austrije? Bajatović: Jesmo. B92: Tada, u tih nekoliko sati? Bajatović: Odmah, samo sad smo počeli... B92: I šta su rekli, ne može? Bajatović:... jasnije razgovore... Oni to tada nisu bili u mogućnosti da obezbede. Znači, da znate kako smo došli do ovog gasa, došli smo pre svega diplomatskom inicijativom i što je prvo ustanovljena politička volja na nivou vlada. Zaista, vidim da i tu postoje spekulacije, zaista je posredovao kabinet predsednika Tadića... B92: A zašto vama nisu dali gas, a njemu jesu? Bajatović: Pa, verovatno zato što je on Boris Tadić, predsednik Srbije, a ja sam Dule Bajatović, direktor Srbijagasa. B92: Pa, dobro, kakve to veze ima? Reč je o gasu, o nečemu što ćemo mi da platimo. Bajatović: Ne, reč je o tome da sam ja bio da vodim razgovor komercijalne prirode, sa jednom molbom, a iza toga je predsednik Tadić intervenisao da Srbiji preti prosto jedna ozbiljnija daleko kriza i na taj način smo se na državnom nivou razjasnili da se nađe mogućnost da se Srbiji pomogne. Bez obzira što ćemo mi ovo platiti, ovo jeste usluga koju nam je učinila mađarska vlada i nemačka vlada. B92: Ne, ali.. ne razumem, samo još... kad vi kažete da je vaš razgovor bio komercijalne prirode... Bajatović: Ja sam išao kao direktor Srbijagasa u njihovu Vladu... B92: Vi niste rekli da preti kriza? Bajatović:...Molim? B92: Vi niste rekli - Srbiji preti katastrofa? Bajatović: Jesam, sve to verovatno isto što je rekao i Boris Tadić, ali je prošlo 24 sata, razgovarali smo i sa njihovom ministarkom inostranih poslova, gospodin Vuk Jeremić, koji se takođe uključio, odnosno onda smo pojačali pritisak. Kad sam došao ovde, ja sam saopštio da smo nezadovoljni, a opet, između nas i mađarske strane, to nam je susedna zemlja, sutra će proći Južni tok koji će snabdevati Mađarsku, je li tako, recimo gasom, možda će Srbija sutra biti regionalni operater gasa. Hoćemo da napravimo gasno-energetsku zajednicu koja bi optimizovala tehničke kapacitete u smislu, dakle, snabdevanja gasom itd. To nije moguće napraviti ovde ukoliko u tome ne učestvuje Srbija, tako da imali smo mi svoje argumente. Prema tome, molim vas, nije bitno ko je to završio, bitno je sledeća stvar - da smo mi uspeli da obezbedimo te količine gasa. Zamislite da nemamo te količine gasa kako bi izgledao elektroenergetski sistem koji svaki dan postavlja novi rekord. B92: Ne, zamislite nismo predvideli da može da se dogodi kriza i zamislite, ništa nismo imali u rezervi, zamislite da nismo imali ugovore, to je pitanje. Bajatović: I nažalost se mi zbog krize koja jako dugo traje u našoj državi bukvalno tako ponašamo, dok nešto ide, ide, e, tek kad dobijemo problem onda ćemo misliti o njemu. Tu se slažem s vama. B92: Ali to ne teši. Vi ste odgovorno lice, ne ja, ne ljudi koji se greju. Bajatović: Ne, pa ja jesam odgovorno lice, verujte mi, ja sve činim zajedno sa Vladom Republike Srbije, sa ljudima koji su sada aktuelni, da rešimo ovu krizu. I verujte mi, ja ću učiniti sve, ili neću biti direktor Srbijagasa, da se završi skladište Banatski Dvor u toku ove godine. Jednostavno, ne želim da pravim kompromise na tu temu, zato sam i rekao da me ne interesuje šta ko misli, moj posao je da tu priču u toku ove godine dovedemo do kraja. Ja ću sve uraditi da se to tako desi. B92: Da li je slučajno bilo sastanka Upravnog odbora Jugorosgasa zbog ove krize? Bajatović: Ne, koliko ja znam. B92: Vi ste u tom Upravnom odboru. Bajatović: Ja ne sedim u Upravnom odboru. B92: A još ne sedite? Bajatović: Još ne sedim. B92: A sedećete? Bajatović: Rekao sam vam da ću vas obavestiti, da ću svoju platu dati u humanitarne svrhe javno i transparentno. B92: Ne, to znam da ste rekli, ne pitam sad za platu. Ali da li je to normalno, da postoji jedna užasna kriza, da to preduzeće ima ugovor, a da se Upravni odbor ne sastane, da se ne izda neko saopštenje koje će građane obavestiti o zbivanjima? Bajatović: Vi hoćete sad da pitate kako radi Jugorosgas, pa to morate pitati Jugorosgas. Mi smo obaveštenja... B92: Ne, neću da pitam kako radi Jugorosgas. Bajatović: Mi smo adekvatnu prepisku poslovne prirode sa njima imali, oni su nas obavestili i mi... B92: I vi ste rekli - dobro, hvala? Bajatović: Pa, šta da kažemo? Šta možemo da uradimo? B92: Tužićemo vas jer ne ispunjavate obaveze. Bajatović: Možemo i da ih tužimo, samo ta tužba nema nikakvu svrhu. B92: Kako nema? Bajatović: Pa, nema, zato što postoji klauzula, ponovo vam kažem, ugovori koji su takvi kakvi... morate da nađete onoga ko je zaista kriv, a ne onoga ko može da objasni kako je nastupila viša sila. B92: Pa, evo, gospodin Barozo kaže da su nepouzdani partneri i Kijev i Moskva. Bajatović: Znate šta, ja se slažem sa gospodinom Barozom... B92:... i pozvao je kompanije da tuže... Bajatović:... naravno, pa i mi ćemo da tužimo, ne država nego kompanija. Ali šta hoću da vam kažem... B92: Ali samo Ukrajinu. Bajatović: Nisu previše jaki argumenti Evrope, ako mene pitate, u ovom momentu, dakle, ona će da pritisne Rusiju i Ukrajinu zbog nekih drugih trgovinskih stvari, ali ne možete vi Nabukom da rešite snabdevanje Evrope gasom, to je svega 31 milijarda kubnih metara gasa. B92: To je njima jasno, ja sam sasvim sigurna. Bajatović: Treba im još 150 milijardi, prema tome, Rusija ima svoje, rešava svoje probleme, slažem se, jedna Rusija koja se diže hoće da napravi što više savezništva u Evropi, nemojte da budemo naivni. U svemu tome učestvuje i Angela Merkel i Berluskoni i sve one zemlje kojima treba mnogo gasa, biće potpuno druga priča, ali nama to neće mnogo pomoći. Dakle, Evropa ne može da se odrekne na kratak rok, to će sigurno trajati 15-20 godina dok se ne nađu alternative ruskom gasu, prema tome, nije mnogo jak taj argument, već je argument što je Evropska unija najveće tržište i najveća je razmena i za Rusiju i za Ukrajinu. A to što Amerikanci imaju preveliki upliv u Ukrajinu, to je opet neka druga priča. B92: Dobro, ali kakav je Vaš utisak o ome koliko je Rusija, odnosno Gasprom pouzdan partner? Da li ste saglasni sa Barozovom ocenom da su i jedan i drugi nepouzdani? Bajatović: Ne znam, ali znam da je Gasprom partner koji ima gasa. Koliko je pouzdan, koliko nije, to je neka druga stvar. B92: Pa, pitam koliko je pouzdan. Bajatović: Ja samo hoću da vas vratim, da vam ponovo kažem, za 45 godina trgovine gasom kod nas ovde u državi, u Evropi, je li tako, nikada se ovako nešto nije desilo. Slažem se da postoji... B92: Pa, bila je kriza i pre dve godine, svake godine je neki problem. Bajatović: Ali je 25% redukcije, mi da imamo 25% redukcije, možda nama ne bi radili neki veliki potrošači, a sve ostalo bi radilo, ali nikada nije bilo ovako da je potpuno prestala... B92: I potrošači imaju neke zaposlene ljude, to su neke plate, to su neke porodice. Bajatović: Pa, znate šta, kod ove Unije poslodavaca to je nekoliko hiljada plata, nekoliko hiljada radnih mesta. B92: Rekli su da će da tuže Srbijagas. Bajatović: Pa, nisu rekli da će da tuže Srbijagas, ja sam dobio to saopštenje... B92: Tako je u novinama pisalo. Bajatović: Pa, dobro, ja ponovo kažem, vrlo često naša štampa i mediji prevode stvari... B92: Uvek su štampa i mediji krivi za sve. Bajatović: Pa, ne piše u saopštenju nigde Srbijagas, piše Vlada Republike Srbije, ali smo mi nadležno preduzeće koje smo... ono saopštenje koje sam ja dobio od njih, a dobio sam ga zvanično... B92: Ja sam sad prepisala deo da će tužiti Srbijagas, jer im je šteta 2,2 milijarde, moguće da neko nije.... Bajatović: Ja nisam ovde doneo, ali postoje takođe, ponovo ponavljam, te klauzule o višoj sili, ne postoji pravni osnov, ali to neće spasiti ni nas, ni njih. B92: Koliko je Rusija pouzdan partner? Bajatović: Pa, Rusija je partner koji ima gas i koji ima interes da taj gas prodaje, razumete, Danice? B92: Ne, ja potpuno razumem. Bajatović: Ali isto tako Rusija očigledno ima interes kad je već izazvana ova kriza da tu krizu reši do kraja u više, da kažem, nivoa, u više dimenzija. I očigledno da se to dešava. Šta možemo da uradimo na tu temu? B92: Ali ponašamo se kao da smo u nekoj vrsti poluponiženog odnosa u kome kažemo - dobro, viša sila, izvol'te. Bajatović: Evo, moćna Evropa rešava taj problem već sedam dana. B92: Ne, moćna Evropa, mi imamo striktne ugovore sa njima koje smatramo svojim prijateljima. Gospodin Dačić je rekao posle onog gasnog sporazuma da je Medvedev rekao da Tadić može da ga pozove kad god hoće, o tome je reč. Bajatović: Opet se vraćamo na nešto drugo, što bih ja trebalo sad otprilike ako bih se služio vašom logikom da komentarišem na sledeći način - znači, ukoliko mi nemamo 100 miliona dolara da napunimo Banatski Dvor od koga možemo da uzmemo gas, samo od onoga ko ga ima. Ko ga ima najjeftinijeg u Evropi? Ipak ga ima Rusija iako su cene gasa jako visoke. Opet ćemo razgovarati sa njima. Ko može da vam provuče gasnu cev kroz Srbiju? U ovom momentu samo Južni tok. B92: Ali niko ne spori to, ja samo govorim upravo... Bajatović: Ja vam kažem, znači, to da li su oni pouzdani ili nisu pouzdani to je jedna priča, druga je priča da oni jedini imaju adekvatne eksportne količine gasa. B92: Znači, mi smo u poziciji da budemo snishodljivi u svakoj prilici? Bajatović: Pa, kao što vidite, i Evropa ne može baš previše da ucenjuje, pa je čak rekla... B92: Ne kažem da ucenjujemo, govorim... Bajatović: Ja bih voleo da mi vi predložite šta bismo mi u ovom momentu mogli da uradimo. B92: Pa, ja da mogu da vam predložim, ja bih verovatno bila direktor Srbijagasa. Bajatović: Pa, evo, mi činimo sve što možemo sa našim partnerima uvažavajući i tehničke probleme koje imamo i situaciju koja postoji da nađemo dodatne količine gasa i da obezbedimo isporuku ovoga što imamo. A da rešimo konflikte Rusije i Ukrajine, Srbija to jednostavno ne može. B92: Još jedna stvar oko cene gasa i to je pitalo nekoliko ljudi, naročito iz Vojvodine. Sada svi čitamo te priče o gasu, sad znamo koliko rezervi ima Ukrajina, 22 milijarde, i koliko ona plaća gas Rusiji, a to je nešto 200 i nešto dolara... Bajatović: 170. B92: Pa su Rusi tražili 220, pa digli posle, pošto su se žešće posvađali na 250, pa Ukrajina sad kaže 235. Bajatović: Ne, ne, 450 je tražila Rusija. B92: To je sad, ali pogađali su se na 250, pa 235, pa je rekla Ukrajina da neće dalje da plaća. Rusi sada traže 450, to je ono što mi plaćamo, ali čini se da je 220 zaista povlašćena cena. Zašto mi plaćamo 450, a Ukrajinci tako malo? Bajatović: Zato što Rusi imaju jednu potpuno novu.... Zato što su Rusi prestali sa tom politikom koja je nasleđe neko da kažem, socijalističkog vremena u kome su oni te države vezivali ekonomski za sebe na jedan drugačiji način. Rusija je danas kapitalistička zemlja, zemlja koja se podiže u smislu ekonomske, u smislu političke, u smislu vojne moći, zemlja koja učestvuje, dakle, u formiranju BRIKA, to su one zemlje Brazil, Rusija, Indija i Kina, koje rade na formiranju multipolarnog sveta i smanjenju američke moći. Znači, zemlja koja će se u smislu evroazijske koncepcije, u smislu sile kopna, dakle, koja se suprotstavlja ovom atlantizmu, početi potpuno drugačije da se ponaša. Prema tome, mi imamo ovde posla s jednom silom koja ima svoje interese, ta sila se zove Rusija. B92: A mi smo jadni, mali i ne možemo ništa da zahtevamo. Bajatović: Hoću da vam kažem, pet puta je u poslednje vreme Medvedev lepo izjavio - nema više poklona, i ja vas sada pitam šta mi hoćemo da uradimo, da li mi hoćemo da imamo gas ili nećemo da imamo gas. Vi sad možete nas da pitate zašto je to tako bilo, a što smo prekinuli ugovor koji je imao Mirko Marjanović 2000. godine? To je stara priča, po kojoj Srbija je imala povlašćeno snabdevanje gasom, pa smo prešli na komercijalno plaćanje zato što smo rekli da sve treba da se privatizuje, sve treba da se dokapitalizuje, nama ne trebaju barter aranžmani, mi ćemo to sve da plaćamo, sećate se te priče? Znači, samo hoću da podsetim da iz tog povlašćenog odnosa nismo izašli voljom ruske strane, taj sporazum je čak još živ, nego smo izašli voljom srpske strane. Moglo bi se i tako objasniti. B92: Dobro, imamo još minut-dva do kraja emisije, da se vratimo priči s početka emisije i najnovijim informacijama. Koliko treba ukupno sati da se sve to stabilizuje, i industrija i potrošači i domaćinstva, i ukoliko se završi priča recimo u ponedeljak, utorak? Bajatović: Pošto naš sistem nije više prazan nego je pun, znači, odnosno polupun, negde smo na polovini potrebnih pritisaka, trebalo bi nam negde tako oko 24 sata. Jedno vreme smo imali potpuno prazan sistem, kao što znate, mi smo ga ispraznili do maksimuma da bismo što više vremena kupili industrijskim potrošačima da pogase pogone, da izađu bez havarijske štete itd. Negde do 24 sata, sad samo je pitanje da li odmah sve fabrike mogu da počnu da rade, da li industrija može baš za 24 sata da preuzme odgovarajuće količine, ali da normalizujemo pritiske i da nam sistem bude u fulu, kako bi se to reklo, znači da radi punim kapacitetom Srbijagas, će trebati do 24 sata, možda čak i manje. B92: Dobro, i još jednom da preciziramo, do utorka imamo gasa, od utorka... Bajatović: Ali treba neko vreme da stigne gas, trebaće negde oko 48 sati da se normalizuje ta priča iz Rusije preko Ukrajine do naše granice. Znači, od momenta kada se objavi da je postignut dogovor negde oko 72 sata će, uključujući tranzitnu priču iz Rusije dovde i potrebe našeg sistema u tehnološkom smislu trebati da se uspostavi... B92: Dobro, znači do utorka imamo gas, od utorka ponovo sa Mađarima i Nemcima produžujemo ugovor, je li tako? Bajatović: Nadam se da će... mi danas radimo na tome, ja ću verovatno danas u toku dana, najkasnije sutra ujutru imati tu informaciju. Mi ćemo je saopštiti javnosti. B92: A u međuvremenu vi razgovarate i sa Gaspromom da nam iz Austrije nešto dobace i rezervisali smo cev? Bajatović: Da li će to biti iz Austrije ili iz Nemačke ili iz Mađarske, ti razgovori traju, ja se zaista nadam da će biti razumevanja i u Austriji i u Mađarskoj i Nemačkoj, jer oni moraju od nečega da odustanu da bismo mi dobili neke kapacitete. Mi ovde više koristimo Gasprom kao pritisak u celoj priči, jer će oni biti neki... B92: Na koga pritisak? Bajatović: Na operatere na gasnim sistemima i na one koji trguju sa Rusima gasom, dakle, na komercijalne firme koje tamo postoje. B92: Dobro, a šta im mi kažemo? No-no, Gasprom će, šta? Bajatović: Šta, pa mi molimo u suštini, da budemo realni, mi tražimo, ne no-no, nego jednostavno molimo, eto, jednostavno... ne znam, snaći ćemo se nekako, ljudi, imamo problem, ne radi nam industrija, neće ljudi imati plate, smrzavamo se, nećemo imati evra, nećemo moći da izvezemo, nećemo moći da ispoštujemo ugovore, dajte, pomozite, Srbija.. ekonomska kriza... Šta pričamo? Svašta pričamo, nemojte da nam pukne elektroenergetski sistem, ostaće nam narod da se smrzava... Šta pričamo, pričaš sve što u datom momentu misliš da može da izazove, da kažemo, adekvatnu reakciju, jer zaista, pogledajte, taj elektroenergetski sistem svaki dan tuče rekord. Ako im ne omogućimo neku vrstu predaha, jednostavno... Oni su čak imali statistički daleko manji broj kvarova nego što je to bilo uobičajeno, ali jednog momenta će taj sistem tako prenapregao zatražiti predaha. B92: Da, imaju prirodno hlađenje. Bajatović: I mi sad hoćemo da kažemo našim partnerima - molim vas, jeste nam pomogli, jeste ovo izraz solidarnosti, ali treba nam još malo da bi ta situacija bila u smislu snabdevanja gasom prihvatljiva. Jednostavno, evo, to je pozicija. B92: Da, i poslednje pitanje. Prošli put kada ste bili u emisiji, bila je kriza zbog vlasništva Jugorosgasa, i rekli ste da je UBPOK ušao u Jugorosgas i nikada nismo čuli šta se desilo posle. Bajatović: Ja nažalost nisam ministar policije, to biste morali da pitate gospodina Dačića. Dakle, istraga je stigla, koliko ja znam još uvek s vremena na vreme zatreba neki papir, pa pretpostavljam da se još uvek radi na tome. Inače, mi bi trebalo na idućoj vanrednoj Skupštini Jugorosgasa da konačno završimo, da kažemo, prepakivanje u vlasničkom smislu firme i da Srbijagas ima 49%, a Gasprom 51% i da više ne bude tih čuvenih posrednika. B92: Hvala što ste bili u „Kažiprstu“. Čuli ste gospodina Dušana Bajatović i „Kažiprst“ B 92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
09:30
14
JAN
2009
| 0 | 0 | 582 | 0 |
Krvna slika |
| „...pre ili posle će se naravno doterati car do duvara, pa će onda biti da se seče...ono što je već usvojeno od Vlade decembra meseca, a to je Memorandum o ekonomskoj politici u kojem lepo stoji engleski, a prevedeno je svim članovima Vlade i na srpski, da kao krajnja mera će se razmotriti povećanje PDV-a ako prihodi budu znatno ispod planiranih. Dakle, to tamo lepo stoji, sad to mogu svi objašnjavati, krajnja mera, ovakva mera, biće-neće biti, ali to stoji lepo u Memorandumu...premijer priča uglavnom o principima, posle toga pretpostavljam da Vlada i pojedini ministri treba da razrade šta to znači srpski, kako bi se reklo. Dakle, smanjenje, povećanje, šta to znači vezano za kredite, šta to znači vezano za zapošljavanje itd. Sigurno da tu ima mnogo ideja, sigurno da tu ima mnogo polupečenih rešenja...znači da se krene jednim putem, pa se vidi, evo, imali smo i takvo iskustvo mi ili neke druge zemlje u regionu, i od toga nema mnogo koristi itd. Dakle, sve se to nekako razvija, sve se to nekako krčka, kuva, ja se samo nadam da će biti što više konkretnih rezultata svega toga.“ |
| Gost: Radovan Jelašić, guverner Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Kurs dinara i inflacija, efekti krize, ali i efekti ekonomske politike države tema su današnjeg „Kažiprsta“. Gost je guverner Radovan Jelašić. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Jelašiću, nekoliko ekonomista ovaj period naziva procesom prilagođavanja kursa dinara. Ja moram da vas podsetim da ste narikačama nazivali ekonomiste koji su prošle godine predviđali da će biti veći kurs dinara, međutim, sada se dogodilo da evro vredi 92-3 dinara. On oscilira. Koliko će još da oscilira? Šta se tu dešava? Zašto se to dešava? Jelašić: Sigurno nisam narikačama nazivao one ljude koji su prognozirali kurs od 90-92 nego one koji su prognozirali trocifreno, i to i te kako trocifrene cifre tokom ove godine. To nije samo vremenski period prilagođavanja kursa, to je i vremenski period prilagođavanja privrede. Ako se pogleda šta se dešavalo zaista poslednjih nekoliko nedelja, to niko nije mogao da predvidi sa određenom dozom sigurnosti. Jedno je sigurno, mi gledamo naravno kako kurs, isto tako i devizne rezerve i pokušavamo nekako da ublažimo sve te efekte. Kada izlazimo na tržište pokušavamo zaista sa minimalnom sumom da postignemo neku stabilnost, evo, recimo juče, odnosno prekjuče, to smo uradili svega sa 3 miliona evra. Dakle, jedno je sigurno, svi su u međuvremenu shvatili da je mnogo bolji jedan jači i niži kurs, na kraju krajeva, eto, već i za izvoznike koji su se do sada žalili, nego što je on na današnjem nivou. Ali taj kurs odslikava naravno sve ono što se dešava u politici, ekonomiji, u regionu. B92: Šta se sada dešava, pa je evro 92 dinara? Jelašić: Pa, dešava se jako jednostavna stvar, tokom prošle godine plaćanja su bila konstantno odlagana i onda dođe do decembra meseca, doterate cara do duvara, moraju se platiti naravno određeni računi, sve se to lepo isplatilo da se ne prenese u iduću godinu. Jedan veliki broj pravnih lica je došao do znatnih dinarskih sredstava, oni su naravno sa tim dinarima krenuli na evre, kupili lepo evre, otišao kurs sa nekog nivoa 85-86 na svega 93-94. Bila je naravno manja i ponuda deviza, pričam o tome da je u sistem ušlo, kao što je uvek krajem godine, nekih dodatnih 30-40 milijardi dinara, i to je naravno uticalo i te kako na kurs. B92: S obzirom na manji priliv deviza, a sva je prilika da će on i biti manji, šta će se dešavati s kursom? Jelašić: Pa, jedno je sigurno, mi se iskreno nadamo da neće biti ponovo jednog tako velikog pritiska kao što je uvek, još jedanput naglašavam, krajem godine, dakle, tih 30-40 milijardi dinara i isto tako, ja vidim da svi samo pričaju o tome kako treba da se dele, seckaju devizne rezerve, a niko ne priča o tome odakle će doći novi devizni priliv. Ja mislim da bi o tome trebalo mnogo više da se vodi računa, nego samo o tome... B92: To i jeste problem, znači, šta će se dešavati dalje sa kursom, da li možete da nam kažete da li ćete ga braniti na 90, 92, 93? Da li će otići na 100? Jelašić: Ja sam prilično mlad čovek i zaista nikako ne želim da uradim nešto što će se dokazati ili nakon par meseci ili nakon par godina da je neisplativo i da se ne može održati. Evo, pogledajte samo šta su ljudi radili u poslednjih 15-20 godina, svaki put kad je neko izašao i branio, em je potrošio devizne rezerve, em nije postigao svoj cilj. Dakle, još jedanput, mi moramo da se povlačimo, moramo da vidimo da u najmanjoj mogućoj meri koristimo naše devizne rezerve, ne znamo dokle će to trajati i zato ćemo i nadalje pokušavati sa minimalnom sumom da održimo tu stabilnost. B92: Znači, uporno izbegavate da kažete: odbraniti kurs, međutim, ono što... Jelašić: Iz prostog razloga pošto ja njega ne branim, dakle, ja mogu da odbranim to da ne bude dnevna oscilacija po 3-4 dinara, ali mi ne možemo da utičemo na trend, a trend je trenutno da ima, ceo region, dakle, nije to samo Srbija, to su sve ostale zemlje u regionu, ima manje deviznih priliva. To utiče naravno na kurs, dakle, to što se dešava sa dinarom isto se dešava i sa poljskom zlotom, isto tako se dešava i sa mađarskom forintom. Naravno da utiče na kurs i naravno da to utiče na cene, sad ćemo videti u kojoj meri će to uticati na cene u Srbiji, jer jedno je sigurno, u svim ostalim zemljama to utiče mnogo manje na cene, ako pogledate Mađarsku, Poljsku, svi oni imaju jednu inflaciju od 4-5% neovisno od toga što je i tamo valuta isto tako izgubila nekih 15-20% u poslednjih 4-5 meseci. B92: I ovde jako utiče na cene, meso poskupljuje, to su mesari najavili, deterdženti će poskupeti zbog sirovina koje se nabavljaju, bela tehnika... Jelašić: Znate, upravo zbog toga je žalosno i loše što nema sprovođenja Ugovora o stabilizaciji i asocijaciji, to znači da se polako ali sigurno smanjuju carine, jer naravno, svi ti naši proizvođači kroje cene ne po tome koliko košta, nego po koliko se može prodati. I naravno oni nadalje lepo uživaju u ovom monopolskom položaju i ja se nadam da će se to što pre zaustaviti. B92: Koliko su tačne nezvanične informacije da je sa privrednicima dogovoreno da se kurs, ja ću da koristim reč brani, ja ne mogu stvarno da nađem drugu reč, na oko 90 do 95 dinara, da bude relativno stabilan da bi oni mogli da posluju, da bi cenovna politika mogla da bude koliko-toliko stabilna. Jelašić: Dobro, ja ću sad pokušati da budem diplomata, dakle, bio je razgovor, naravno da su privrednici rekli da je njima bolji jedan stabilan kurs, naravno da je njima bolji isto tako jedan niži kurs, pošto se oni boje toga da će jedan viši kurs uticati isto tako i na novi pritisak na cene. Ali na kraju krajeva, kurs određuje ponuda i tražnja, ne određuju privrednici. B92: I malo vi, kad intervenišete. Jelašić:... zavisno od toga... Dakle, ali još jedanput, mi kada intervenišemo, intervenišemo ne zato da ne bude on na nivou 91-2 ili da bude na nivou 85, nego isključivo zato da ne bude prevelikih dnevnih iskakanja. B92: I šta su rekli privrednici? Šta ste se konkretno dogovorili s privrednicima? Niste završili. Jelašić: Mi smo razgovarali sa privrednicima, ja sam isto tako učestvovao na tom sastanku, kao i predstavnici sindikata, kao i predstavnici Vlade i tako dalje. Oni su naravno hteli da bude dodatnog novca za investicije, dodatnog novca za potrošnju, da bude smanjenje poreskih zahvata i tako dalje, i tako dalje. E, sad sve to je jedan proces, pa ćemo na kraju videti šta će se od toga uraditi, ali jedno je sigurno, ja mislim da je Narodna banka već i do sada uradila jedan prilično velik broj stvari tokom poslednjih nekoliko meseci, koji i te kako poboljšava poslovanje naše privrede. B92: Jer gospodin Drakulić kaže - Tražili smo od Jelašića da kurs bude stabilan, da nam kaže kakvu politiku kursa će Narodna banka voditi u narednom periodu, mislim da smo se dobro razumeli. Jelašić: Pa, ja tražim od moga... ja svako veče kad idem na spavanje tražim od Boga da živim sto godina, e sad, videćemo da li će on to uvažiti. B92: Da li činjenica da je kurs od prošle do ove godine porastao za 12 dinara govori o tome koliko su mere Narodne banke bile zapravo neefikasne, jer ste vi stalno govorili o niskom kursu dinara, ubeđivali nas da je dinar stabilan, a on je ispao nestabilan ili mere nisu dale efekte? Jelašić: Dakle, ja samo mogu da kažem da ništa više nije dinar nestabilniji nego što se to dešava u svim ostalim zemljama. E sad, znate, ovde još uvek postoji jedan suštinski problem... B92: Dobro, mi sad govorimo o Srbiji, a ne o ostalim zemljama. Jelašić: Dobro, dakle, ovde svi ljudi misle da dinar, to je nešto što se može izvaditi iz konteksta, i šta se dešava u politici, šta se dešava u ekonomiji i šta se dešava sa budžetom i tako dalje, nego kurs to je jedna stvar gde guverner tako svako veče sedne i onda sad kaže - danas će biti 85 ili će biti 83 ili će biti 87. Dakle, taj kurs je rezultat svega onoga što radi monetarna, fiskalna, šta se dešava u međunarodnim ekonomskim odnosima, dakle, naša zemlja se zaduživala u inostranstvu pre 5-6 meseci po 7%, pre dva-tri dana smo plaćali 12% na naš dug. Naravno da se to isto tako zaračunava u sve te formule kada se zadužuju naša pravna lica, kada se zadužuju naši bankari u inostranstvu kod svojih matica. I još jedanput, taj kurs samo odslikava sve ono što se dešava u zemlji. B92: Koliko je Narodna banka....? Jelašić: E, sad, to se jednom broju ljudi sviđa, jednom broju ljudi se ne sviđa, ali naravno, to ima efekta na sve. B92: Koliko je Narodna banka izgubila intervenišući na održavanju toga da nema prevelikih oscilacija kursa? Jelašić: Dobro ste mi pitanje postavili, pošto ovo je jedan od najprofitabilnijih poslova Narodne banke... B92: Jer ste kupovali jeftinije? Jelašić: Upravo tako, kursne razlike ima da peglamo, zaista. B92: Ali šta ako evro ode na 95, na 100? Jelašić: Onda će biti još veći prihod, dakle, imaćemo još veći prihod od kursnih razlika. B92: Ali mi trošimo devizne rezerve. Zar one ne treba da se čuvaju kao porodično srebro, kao porcelan koji smo nasledili i koji se koristi samo kad je pitanje života i smrti? Jelašić: Upravo zbog toga nije kurs sada 80 i 81, pošto ga mi čuvamo. Dakle, još jedanput, da smo ga mi trošili navrat-nanos sada bi bio kurs i nadalje 81-82, mi bismo se uvukli u čauru ili u tu neku našu... naš svet i rekli - nema nikakvih problema, devizne rezerve umesto 8 milijardi, 8 i 100 bile bi 6,5, bile bi 7 i mi bi rekli - nama niko ništa ne može, ma, mi ćemo sve da preživimo, nas ne zanima ni da li ima gasa, ni da li ima privredne aktivnosti, da li ima priliva deviza. I onda bi to sve lepo preko noći..... B92: Jer, ekonomisti kažu da 1,18 milijardi, koliko je potrošeno iz deviznih rezervi, nije malo, uprkos činjenici što to za državu nije mnogo, oni kažu da to ipak nije malo. Jelašić: Pa, dobro, ali sada su svi rekli - čemu Narodnoj banci tolike visoke rezerve. Dakle, mi što smo uradili u onom vremenskom periodu kad je bilo velikog priliva, mi smo uzeli tu obaveznu rezervu 40-45% da bi sada u ovim vremenskim periodima kada ima manje deviza, da bi se to vratilo tržištu. Dakle, jedan veliki deo deviza smo mi vratili, evo, bankarskom sektoru u decembru mesecu, da bi bio manji pritisak na devize i da bi njima oslobodili jedan deo deviza. Dakle, zbog toga su te stvari, da im se vraća. B92: Zašto je odložena sednica Monetarnog odbora? Jelašić: Pa, pre svega, želimo da vidimo još jedanputa šta se dešavalo krajem prošle godine, to je jedna stvar, a druga je, isto tako želeli bismo da vidimo isto tako šta će biti u petak na sastanku Odbora Međunarodnog monetarnog fonda, da li će se usvojiti program ili ne. Mi polazimo naravno od toga da će se usvojiti, svi preduslovi su ispunjeni i tako dalje, i svakako bismo želeli te dve stvari da dočekamo i da onda u tom duhu imamo istu takvu sednicu Monetarnog odbora. B92: Dobro, a šta, šta analizirate sada od toga što se dogodilo krajem godine pa ste pomerili ovu sednicu? Jelašić: Pa, pre svega gledamo šta se dešavalo sa stanovišta fiskusa, šta se dešavalo isto tako i sa rastom bruto društvenog proizvoda. Ovde postoje prilično velike razlike između onoga kakvi su naši preliminarni podaci, isto tako i kakve podatke koriste neki drugi instituti. Mi polazimo od toga da je taj rast društvenog proizvoda bio mnogo manji i naravno, ako već u poslednjem kvartalu prošle godine imamo mnogo manji rast bruto društvenog proizvoda postavlja se pitanje u kojoj meri je moguće da ćemo mi tokom ove godine, uzimajući u obzir šta se sve dešavalo u prvih par dana i prvih par nedelja ove godine, postići 3%. Ako bude manji rast bruto društvenog proizvoda od 3% to znači manji prihodi, ako budu manji prihodi, onda se naravno postavlja pitanje kako će se stići na taj deficit od 1,75%, da li ćemo stići do toga putem toga da ćemo povećati prihode ili ćemo smanjiti rashode. B92: I dobro, šta će Monetarni odbor odlučiti ukoliko se dešava sve to? Jelašić: Pa, zavisno od toga ćemo naravno krojiti našu monetarnu politiku, odnosno našu referentnu kamatnu stopu. B92: Dobro, to nas zanima. Kakve su šanse da se ona promeni? Jelašić: Pa, ja mislim da to nije nikakva tajna, čim je manja stopa inflacije time je naravno veća šansa da će Narodna banka smanjiti obim restriktivnosti sa stanovišta referentne kamatne stope. Dakle, mogu otvoreno da kažem, naravno da smo sada mnogo bliži jednom smanjenju, nego što smo jednom povećanju. B92: Koliko? Jelašić: To ćemo videti na osnovu toga i kakav je efekat taj ku-tok kursa, što se dešavalo u poslednjih par nedelja na kretanje cena, kakav će biti efekat, odnosno šta su naše procene, naših kolega u Sektoru za istraživanje vezano za privredni rast itd., ali jedno je sigurno... B92: Dobro, koliko procenata ćete smanjiti referentnu kamatnu stopu? Jelašić: Još jedanputa, ako vi mislite da ulazim na Monetarni odbor sa time da to mora biti 2, 3, 4, 5%, ja ne ulazim tako, ulazim ja isto tako kao i sve moje kolege, izlaze tamo ljudi, argumentuju zašto treba eventualno da se održi ili smanji na određenom nivou i posle toga uvek donesemo jednu odluku sa konsenzusom, dakle, svi smo uvek na istoj liniji. B92: Možete li da nam kažete da li je vaš stav da treba da se smanji? Jelašić: Moj stav je da treba da se smanji. B92: Da treba da se smanji? Je l' mislite da je ona dala efekta, sem što su banke uzimale finu kamatu od 17%? Jelašić: Pa, jedno je sigurno, da banke nisu uzimale tu finu kamatu od 17,75%, danas bi kurs bio još veći, dakle, dinar bi bio još slabiji, a to je jedna jako važna stvar. I samo da se podsetimo, jedan veliki deo svega onoga što se dešavalo poslednja 3-4 meseca, banke su amortizovale na osnovu toga što su znatno smanjile obim repo-hartija od vrednosti i na takav način su amortizovale šok likvidnosti iz inostranstva. Pošto je bilo mnogo teže da se uzimaju pare u inostranstvu zato su taj deo smanjile, i kao treća, jako važna stvar za sve one kritičare, vidim da je to i te kako popularno da se te repo-hartije kritikuju, iz tih repo-hartija od vrednosti će se sutra finansirati penzije, plate, pošto država mora da se zaduži da bi finansirala sve to. Dakle, još jedanputa, mi ćemo sada polako ali sigurno smanjiti naše repo-hartije od vrednosti, pošto će država izlaziti, ona će prodavati svoje hartije od vrednosti po nekim sličnim kamatnim stopama, da bi finansirala troškove ove države, odnosno da bi finansirala deficit od 1,75%. B92: Ja znam da su svi osetljivi na kritike, ali vi ste javni funkcioner i morate da se suočite sa kritikama. Jelašić: Znam, to je u opisu radnog mesta. B92: To je u opisu radnog mesta, tačno. Kada kažete da treba štedeti, ja razumem da može da štedi neko ko ima viška novca u budžetu. Šta to za nas obične smrtnike znači, kako mi da štedimo kada već ne možemo da preživimo od 1. do 1. od plate koju zarađujemo? Jelašić: Ne radi se ovde samo o štednji novca, radi se o tome kada ja ulazim recimo u ovaj studio da li greju tri grejalice ili da li svako treba da bude u kratkim pantalonama i u majici ili, pak, mogu ljudi da sede i malo više odeveni. Dakle, ako se pogleda kakva imamo tela danas za struju, za gas, za grejanje itd., dakle, i to je neki vid štednje. I naravno, isto tako, pre svega što se tiče privrede, odnosno što se tiče ekonomije, kada pričamo o tome da treba štedeti, ovde pre svega mislimo o tome da treba i te kako vršiti reorganizaciju, odnosno pokušati da se smanje troškovi na svakom mogućem mestu. B92: Ali, da li je savet i dalje da se štedi u dinarima ili u evrima? Jelašić: Uvek treba da se štedi u dinarima. B92: Ali zašto ako evro skače? Jelašić: Pa, još jedanputa, onda je mnogo bolje da ste poslednja tri meseca štedeli u dolarima, evo, dolar je još više ojačao. Ja ne znam kakvo je stanje japanskog jena, ali dakle, ako vi sada imate jednog srpskog građanina koji je u dinarima zaradio, dobije po bankama 15-16-17%, dobro, a inflacija mu je 6,9%. Dakle, to znači da je on neto zaradio, ako mu je kamata 16%, on je neto zaradio 6%. E, sad, naravno uvek može neko da dođe, da je štedeo u japanskim jenima da si štedeo u kuvajtskim dinarrma, da si štedeo u evrima, onda bi zaradio mnogo više. B92: Ne, ali evo, ja imam ovu računicu koju sam vam pokazala, na 16% zaradi se za godinu dana, ako se štedi u dinarima, sa najvećom kamatom 4 evra, a na deviznoj štednji 6. Jelašić: Ja vam samo mogu reći da je svako kovač svoje sreće, naravno, to sve zavisi od toga koji ste kurs koristili... B92: Srednji na 15.1. dan 81,7 2008. i 13.1. 2,1 sam računala, eto, to je zvanični... Jelašić: Ali isto tako ja vam mogu izvesti i stotinak drugih računica, pa da kažemo da ste išli unazad poslednje 3-4 godine ovaj bi bio... Ali svako ko štedi u evrima izlaže se jednom deviznom riziku, jer ne zna nakon 6 meseci i 9 meseci, kad mu trebaju pare, koji će biti kurs. Naravno, sad svako kaže - bio je 85, pa će biti 90... B92: Mislite da kurs može da se vrati na 80? Jelašić: Sve će to odrediti ponuda i tražnja, odnosno tržište. B92: Zaista verujete kao guverner Centralne banke da mi možemo ponovo da imamo kurs kao prošle godine 81,7? Jelašić: Moj posao nije da kažem na kom nivou će biti, moj posao je samo da kažem da naravno postoji takav splet okolnosti koji može da utiče na to.... B92: Ali koji to splet okolnosti može biti povoljan u 2009. godini, za koju predviđaju da će biti najcrnja u istoriji? Jelašić: Evo, pored Fijata, dođu još dve-tri dodatne veće investicije, mi znatno skrešemo budžetski deficit. Dakle, postoje naravno i takve mogućnosti. B92: Koliko su one realne? Jelašić: Prilično malo. Ali dobro, vi ste me pitali konkretno za kurs od onoga kakv je bio pre... B92: Bilo je pitanje jednog slušaoca, zašto kurs nije fiksni, kao recimo u Makedoniji? Jelašić: Vidite, znate, to je jedno jako dobro pitanje, dakle, mi možemo naravno isto tako da idemo poput, ne znam, Bosne, Makedonije... Naravno, postoje teoretske mogućnosti da radite što je to u Crnoj Gori, međutim, tamo kada svi ti sistemi dolaze pod pritisak onda nešto drugo mora da se odradi, to znači da će doći do znatno većeg kolebanja deviznih rezervi posle toga. Svi su hvalili da je Bugarska super sistem, je li tako, pošto imaju valutni odbor i da njima niko ništa ne može. Na kraju je ispalo da Bugarska ima sa tim valutnim odborom mnogo veću inflaciju nego što ima Srbija. Dakle, pitanje je, još jedanputa, šta vam je cilj. Naravno, ako neko misli da mi imamo neograničeni obim deviznih rezervi, onda vam je mnogo bolje da idete sa jednim fiksnim kursom. Samo da vas podsetim, mi ne štampamo evre, nego štampamo samo dinare. Dakle, još jedanput, na jedan vremenski period od godinu-dve uvek vam deluje nešto bolje, možda neki fiksni kurs, ali na duži vremenski period treba vam jedan dodatni ventil kao što je kurs i naravno, on se prilagođava. B92: Ne tražim sada da budete prorok, ali da li treba da strahujemo da će kurs u 2009. godini biti trocifren, 100, s obzirom na okolnosti, s obzirom na krizu koje smo svi vrlo svesni? Jelašić: Znate, mi svi znamo manje-više šta nas očekuje iz inostranstva, mene uvek samo čudi zašto se ne bavimo time šta je to što mi možemo i moramo da uradimo. Dakle, sve to što dolazi mi smo manje-više znali i pre nedelju dana i pre dve nedelje i pre mesec dana i pre dva-tri meseca kada se donosio rebalans budžeta. I onda su svi ovde začuđeni, stoje i kao - au, vidi šta sad ovo znači... B92: Vi kritikujete sada Vladu? Jelašić: Ne kritikujem ja Vladu, ja samo kažem da svi oni koji donose odluke o ekonomskoj politici su jedno vreme rekli da nema nikakvih efekata, a sad odjednom bukvalno krizni štabovi. Dobro i naravno, niko ne želi ono što je već jednom doneo da promeni. B92: Kako objašnjavate to, kad su svi ti koji su to rekli ekonomisti? Oni su u Vladi. Vi ste poručili građanima - ne slušajte političare, ali ti političari su po profesiji ekonomisti, i premijer je ekonomista, i ministar ekonomije je ekonomista. Jelašić: Ja samo mogu reći da pre ili posle će se naravno doterati car do duvara, pa će onda biti da se seče. Ja se samo nadam da se neće kao i uvek raditi na prihodnoj strani, a to je ovo, PDV itd., nego da će se otići na rashodnu stranu, jer sve što radite na prihodnoj strani naravno je inflatorno. B92: Kakve informacije imate u pogledu odluke o eventualnom povećanju PDV-a, s obzirom na to da postoji tim Narodne banke Srbije i Vlade, potpisali ste memorandum o tome da odlučujete sada na neki način zajedno? Jelašić: Pa, ja samo mogu reći ono što je već usvojeno od Vlade decembra meseca, a to je Memorandum o ekonomskoj politici u kojem lepo stoji engleski, a prevedeno je svim članovima Vlade i na srpski, da kao krajnja mera će se razmotriti povećanje PDV-a ako prihodi budu znatno ispod planiranih. Dakle, to tamo lepo stoji, sad to mogu svi objašnjavati, krajnja mera, ovakva mera, biće-neće biti, ali to stoji lepo u Memorandumu. I to će isto tako moći svaki građanin da pročita već iduće nedelje, u ponedeljak posle borda MMF-a to će isto tako biti na sajtu. B92: A šta vi mislite o tome koliko je vlada blizu odluke da poveća poreze? Jelašić: Pa, mislim da je prilično daleko od toga. E, sad, znate, u životu je uvek pitanje alternativa, to što jedno ne volite ne znači da nećete uraditi, pitanje je... B92: A šta je alternativa? Jelašić: To je pitanje šta je alternativa, alternativa su naravno kresanja rashoda. E, sad, pitam ja vas u kojoj meri je opet to popularno. B92: A šta mislite, da li su oni spremni na to da smanje penzije, da zamrznu plate? Jelašić: To ćemo videti, ali ja se samo nadam da se na to neće čekati šest meseci, da se na to neće čekati devet meseci, odnosno da, ako se vidi da se ne ide u dobrom pravcu nakon tri meseca da će se pravovremeno doneti dodatne odluke, da li u jednom ili u drugom pravcu. Naravno, sa naše strane, sa stanovišta stabilnosti sistema, sa stanovišta ekonomskog sistema je daleko, daleko bolje da dođe do kresanja rashoda nego da dođe do povećanja prihoda, to je bolje svakom, jer inače će to samo preći u neku monetarnu bajku, imate više para koje vam vrede manje i manje. B92: Ali kakav je vaš utisak, koliko su političari spremni da se odluče na to? Vi ste sami rekli da je rebalans budžeta neminovan, kada ste objasnili... Jelašić: Ako posle tri meseca, i ja se nadam isto tako da će do toga doći, što pre tim bolje. B92: Do rebalansa? Jelašić: Da. B92: Šta biste preporučili da se rebalansom uradi? Jelašić: Ja bih preporučio to što preporučuju i svi ostali. B92: Konkretno? Jelašić: To je naravno da se ide pre svega na kresanje rashoda. B92: Znači... Jelašić: Da, još jedanputa, ova zemlja je već videla i krajem prošle godine da sve to što se tiče penzija da je to neodrživo, međutim, u to se ušlo, e sad, pitanje je samo kad ćemo konačno to da priznamo. B92: Predvideli smo rast bruto društvenog proizvoda od 3,5%, već postoje mišljenja da je to nerealno, da je to optimistična verzija, a da je realistična 0,5%.Gospodin Stamenković kaže 0,5. Da li ste saglasni s tom procenom? Jelašić: Pa, ja mislim da, što se tiče 3,5%, još jedanputa, malopre sam rekao, mi sada vršimo ocene svega onoga što se dešavalo u poslednjem kvartalu, još kad tome pridodate šta se dešavalo za prvih nekoliko dana i kakav će to imati efekat na celu godinu, ja mislim da pored tog pitanja 3% možete postaviti zaista veliki znak pitanja. B92: A šta je posledica rasta od 0,5%? Jelašić: To znači da će biti na osnovu toga najverovatnije manji prihodi, dakle, ako je manji rast bruto društvenog proizvoda, biće manji prihodi. E, sad, pitanje je samo da li ćemo mi te manje prihode i nadalje trošiti na rashode, kao što je bilo originalno zacrtano, dakle, ili, što je isto tako uvek, pošto se mi ovde u Srbiji, i te kako smo poznati po tome da se snalazimo, da kažemo - e, mi smo uštedeli, to se tako zove, tako je sada moderno, pa smo manje potrošili na Koridor 10, manje smo potrošili na, ne znam ni ja, na izgradnju nekih zgrada, i onda ćemo to lepo podeliti u penzije i plate. Dakle, još jedanputa, zna se, ako budu manji prihodi štedeti bi trebalo isključivo na potrošnji, a to su plate i zarade. B92: Kakve su vaše informacije, da li je tačno da će od MMF-a biti traženo da nam odobri veći deficit od ovog koliki je predviđen? Manjak je veći samim tim što je budžet sračunat na osnovu kursa od 85 dinara. Jelašić: Pa, ja mislim uzimajući u obzir šta se dešava u svetskoj ekonomiji, ovde samo postoji mogućnost da, ako idemo u neke dodatne razgovore, pregovore sa MMF-om, da se ide samo na manji deficit, a nikako ne na veći deficit. B92: To je ideja? Jelašić: Dakle, ja ne vidim na osnovu svega onoga što se dešava zašto bi MMF dao saglasnost da se ide na veći deficit, sem onda ako se u većem deficitu ne radi o tome da se koristi više para za Koridor 10, ali, dakle, za neke javne investicije, ali isključivo u slučaju da dođe do smanjenja pre svega kategorija plata i zarada, odnosno penzija. B92: A kakav je vaš utisak, da li bi moglo da se ide u tom pravcu, s obzirom na dosadašnja iskustva? Jelašić: To sve zavisi od toga kakva će biit ovde krvna slika u prvom kvartalu ove godine. Dakle, mi očekujemo, najverovatnije i ova misija bi trebalo da dođe tamo negde aprila, maja najkasnije, da se vidi šta je bilo u prvom kvartalu, ali naravno, imati veći deficit samo zato da biste vi putem dodatne potrošnje unutar zemlje, i ovo znamo što je na sadašnjem nivou je neodrživo na dugi rok, dodatno podsticali tražnju. Sa time bismo samo stvorili još veće inflatorne pritiske i naravno, još više razbucali sve ono što se tiče stabilnosti makroekonomije. B92: Koliko može da se pročita, naplata prihoda nije na očekivanom nivou, naplata poreza, carine su sada sporne takođe, već su dignute cene akciza. Jelašić: Dobro, znate, sa stanovišta prihoda to sve je dobro, dakle, vi pošto dižete akcize, a sa druge strane niste krenuli u sprovođenje... B92: Ali to nije dovoljno, u tome je poenta. Jelašić: Nije dovoljno, ali kažem još jedanputa, u kojoj meri će biit dovoljno ili nedovoljno to ćemo videti sigurno tek nakon jedno mesec-dva. B92: Gospodine Jelašiću, koliko Vlada ima jasnu ideju o tome šta će da radi u narednoj godini povodom ove krize? Gospodin Cvetković je rekao - kontinuitet, solidarnost, jedinstvo su principi na kojima će se te mere bazirati, mada nije baš najjasnije šta oni znače. Jelašić: Dobro, znate, premijer priča uglavnom o principima, posle toga pretpostavljam da Vlada i pojedini ministri treba da razrade šta to znači srpski, kako bi se reklo. Dakle, smanjenje, povećanje, šta to znači vezano za kredite, šta to znači vezano za zapošljavanje itd. Sigurno da tu ima mnogo ideja, sigurno da tu ima mnogo polupečenih rešenja itd. B92: A šta znače polupečena rešenja? Jelašić: To znači da se krene jednim putem, pa se vidi, evo, imali smo i takvo iskustvo mi ili neke druge zemlje u regionu, i od toga nema mnogo koristi itd. Dakle, sve se to nekako razvija, sve se to nekako krčka, kuva, ja se samo nadam da će biti što više konkretnih rezultata svega toga. B92: Ne, samo je pitanje da li imate utisak da oni jasno znaju šta žele, da imaju konkretan plan šta bi radili. Rekli su do kraja januara, koliko razumem ekonomiste, to je trebalo još u decembru uraditi, i to je bilo kasno. Dakle, ja ne znam.... Jelašić: Ja mogu samo da pričam za nas šta smo mi uradili u Narodnoj banci, da li je to... B92: Ali Vi ste građanin ove zemlje. Da li vam je jasno kao građaninu šta vaša vlada hoće? Jelašić: Jedno je sigurno, ljudi bi se radovali možda da bude manje mera, ali da budu mnogo konkretnije i da bude jedan veliki broj mera već bukvalno u fazi sprovođenja, a ne da se kaže - evo, biće nakon nedelju dana plan, pa će nakon mesec dana biti plan itd. B92: Posle donošenja Memoranduma o saradnji sa Vladom, Vlada bi trebalo da brine o tome. Vi ste preuzeli odgovornost za ukupnu inflaciju, a Vlada treba da brine o cenama koje kontroliše, to su komunalije, to su prevoz i struja, to svi već znamo. Međutim, najavljuje se da će te cene da rastu. Hoćete li vi da se saglasite s tim da te cene treba da rastu? Jelašić: Pa, jedno je sigurno, Vlada je preuzela obavezu da te cene koje su direktno pod njenom kontrolom ne bi trebalo ove godine da se povećaju za više od nekih 13%, plus-minus 1,5-2%. Ja sam već to rekao i pre mesec dana da ja vidim jedan veliki rizik i o tome sam javno i pričao, da pošto je budžet znatno smanjio subvencije lokalnim samoupravama, gradovima itd., da bi bilo jako loše da se to kompenzira sad odjednom na takav način da se njima da zeleno svetlo da oni podignu 20, 30, 40% svoje usluge, jer naravno, onda od realnog povećanja zarada neće biti ništa, nego biće i smanjenje. Dakle, još jedanputa, sada kad se zna koje će biti nominalno povećanje zarada, šta će od toga realno ostati u džepovima građana zavisi isključivo od toga šta će raditi grad, šta će raditi budžet, odnosno šta će raditi Vlada, vezano za to da taj porast cena bude tokom ove godine svega 8%. B92: Vi u tom zajedničkom telu s članovima vlade zajednički donosite odluke o svemu tome. Jelašić: Dakle, svako donosi svoje odluke, mi jedino ako vidimo da će to biti mnogo veće od 13%, onda mi ćemo biti prinuđeni da javno izađemo i da kažemo - evo, biće problema sa stopom inflacije od 8% pošto država nije odradila svoj deo obaveza, odnosno nije preduzela sve mere, a da cene koje su direktno pod njenom nadležnosti ne porastu, odnosno da se zadrže na nivou do maksimum 13%. B92: Metodologija računanja inflacije je usklađena sa onom u Evropskoj uniji, i to se meri prema cenama na malo, a neke od tih cena su već više nego prošle godine. Samo mlekari su nešto spustili cene. Jelašić: Jeste, kako bi podržali napaćeni narod u ovoj svetskoj krizi, a onda pogledate koliko mleko košta u drugim zemljama, mislim, to je još uvek ovde upravo za onaj nivo više kao što su carine za mleko, a to je 20%. B92: Je li moguće imati predviđenu inflaciju na kraju 2009. godine? Jelašić: Dobro, znate, ali mi kada pričamo, pričamo isključivo o onim cenama koje su pod ingerencijom države, dakle, ovde se ne priča o ceni mleka, ovde se ne priča o ceni, ne znam ni ja, automobila, nego priča se isključivo o cenama kao što je gas, kao što je benzin... B92: To je potpuno jasno, međutim, ako ove cene već rastu, kako ćete ispuniti obećanje? Jelašić: Na osnovu toga vi morate biti restriktivniji i sa stanovišta naše monetarne politike, a to znači referentna kamatna stopa, to znači krediti itd. B92: Građani koji imaju kredite uglavnom ih imaju obračunate u stranoj valuti, malo je ljudi koji su se u dinarima zaduživali. Ako padne referentna kamatna stopa, Monetarni odbor... Jelašić: Ako padne u meri koja će posle toga znatno uticati na kurs, naravno, to znači isto tako za sve one koji su se zaduživali, naravno, mnogo veći teret krajem meseca. B92: Šta to znači za kredite u devizama? Jelašić: To znači da prilikom jednog slabijeg dinara naravno rata koja dospeva svakog meseca, a koja se plaća u dinarima i za devizne kredite će nažalost biti veća. B92: I to je predviđanje za celu 2009. godinu? Jelašić: To će naravno odlučiti kurs, na kraju krajeva, na kom nivou će se formirati, ali, još jedanputa, imali smo 2006, 2007, 2008, kada su ljudi zarađivali sve više i više, rata je bila sve manja i manja. Očito, kao što smo počeli ovu emisiju, dolazi do prilagođavanja i sad oni što su prošli jako dobro sada će najverovatnije ove godine morati plaćati više. B92: Da li očekujete da će MMF odobriti ovaj aranžman? Jelašić:Ja sam manje-više siguran da će oni to odobriti, pitanje je samo da li je to dovoljno za Srbiju ili možemo mi da uradimo još više, jer taj MMF nije rekao da ne sme da bude manji deficit, nama je samo rekao koliko može da bude maksimalni deficit, a da li mi smatramo da se može i mora još više uraditi da bismo bili još više opremljeni kako ćemo ući u sva ova turbulentna vremena, to naravno zavisi isključivo od nas, a ne od MMF-a. B92: Hvala što ste bili u „Kažiprstu“. Jelašić: Hvala vama na pozivu. B92: Čuli ste guvernera Narodne banke Srbije, gospodina Radovana Jelašića i „Kažiprst“ Radija B92 koji su radili Petar Savić i Danica Vučenić. Prijatno. |
09:30
13
JAN
2009
| 0 | 0 | 410 | 0 |
| Bolje štrajk, nego pakt |
| „...može se eventualno napraviti jedan vakuum, jedan period njegovog nevaženja ili stavljanja u moratorijum zbog novonastale stuacije...Znači, mi odustajemo u ovom momentu, pravimo samo jedan vremenski razmak, znači dajemo prostora novonastaloj situaciji za koju i sam predsednik Vlade, predsednik države, predstavnici države ne znaju kako će delovati u Srbiji, kakve će posledice doneti i da prosto u ovom momentu nije moguće isplatiti ta sredstva...Nije pitanje shvatanja da li ima ili nema novca, mi i dalje tvrdimo da novca ima, samo je pitanje bilo kako je budžet bio podeljen. Znate, pred nas se stavlja budžet koji je već gotov budžet... oni su podelili budžet koji je veći nego ijedne godine do sada, između velikog broja ministarstava, bilo je ko će što više da uzme para za sebe, koja politička opcija u okviru Vlade, pa onda koje ministarstvo i to je odvuklo novac. Znači, sredstava je bilo, samo je pitanje kakva raspodela je...Što se tiče Saveza samostalnih sindikata Srbije, odluke su donete...22. definitivno prelamamo...“ |
| Gost: Ljubisav Orbović, predsednik Samostalnog sindikata Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Početak polugođa je doveden u pitanje jer prosvetni radnici najavljuju obustavu rada ako im se ne poveća zarada, odnosno ne potpiše granski kolektivni ugovor. Ovo je samo još jedna u nizu pretnji štrajkovima koje već danima najavljuju sindikati nezadovoljni zbog prestanka važenja kolektivnog ugovora, odnosno aneksa koji se odnosi na regres i topli obrok. Samostalni sindikat i Nezavisnost još nisu objavili konkretno kakvi će biti oblici protesta i da li će ih biti ili su pretnje sredstvo pritiska na državu i druge poslodavce. Bilo je reči o tome da će i ove nedelje biti razgovora sa predstavnicima vlasti, a šta će biti konkretan predlog sindikata čućemo od predsednika Samostalnog sindikata gospodina Ljubisava Orbovića koji je u „Kažiprstu“. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Orboviću, da li imate informacije u vezi sa eventualnom obustavom rada u prosveti? Ja mislim da to sve roditelje zanima. Vi imate u svom sastavu i sindikat prosvete koji je najveći. Da li će kolektivni ugovor biti potpisan ili će biti nekakvog dogovora sa vlastima? Orbović: Mi očekujemo potpisivanje i mislim da se vode razgovori u tom smeru da dođe do potpisivanja kolektivnih ugovora, ali nije pitanje samo prosvetnih radnika, znači, to je sad vruća tema momentalno zato što treba da počne školska godina i oni traže da se potpiše kolektivni ugovor. Već kolege iz prosvete duži vremenski period pregovaraju, razgovaraju, ali ne dolazi do potpisivanja kolektivnih ugovora i jednostavno je razuman njihov zahtev da država mora da se opredeli i svi problemi koji su uopšte nastali sad u zadnje vreme, i pretnja protestima i svime, je upravo u tome da država mora da se opredeli je l' ima kolektivnih ugovora, da li se pitanje između odnosa zaposlenih i poslodavaca, u ovom slučaju država je poslodavac kod obrazovanja, reguliše kroz taj akt, odnosno kroz kolektivni ugovor. Smatramo da je to neophodno, pogotovo da je neophodno da se to reguliše pitanje kroz granske kolektivne ugovore, znači, koji imaju svojih određenih specifičnosti. B92: Šta se dešava povodom spora vašeg sindikata i sindikata Nezavisnost, i predstavnika države, odnosno poslodavaca u vezi sa aneksom kolektivnog ugovora? Potpisi su povučeni, faktički više to ne važi, vi nemate sagovornika za svoje zahteve. Šta ćete učiniti sada? Orbović: Pa, razgovori se i dalje vode... B92: Sa kim vodite razgovore? Orbović: Na nivou eksperata, znači, sa predstavnicima Vlade, očekuje se sutra jedan sastanak gde bi bili uključeni svi sindikati, odnosno ova dva reprezentativna sindikata i Unija poslodavaca i predstavnici Vlade, znači, gde bi se iznalazilo rešenje za ovu nastalu situaciju. Znači, rešenje je, po nama, prihvatljivo da kolektivni ugovor koji je potpisan i za koji je dato prošireno dejstvo da se vrati u opticaj, znači da bude važeći, da on i dalje dobije prošireno dejstvo u narednom periodu, a zbog novonastale situacije oko svetske ekonomske krize, taj deo, finansijski deo tog kolektivnog ugovora, o njemu se sada razgovara, i može se eventualno napraviti jedan vakuum, jedan period njegovog nevaženja ili stavljanja u moratorijum zbog novonastale stuacije... B92: Samo da prevedemo, vi odustajete od zahteva za isplatu toplog obroka i regresa? Orbović: Ne, niste dobro preveli. B92: Hajde objasnite. Orbović: Znači, mi odustajemo u ovom momentu, pravimo samo jedan vremenski razmak, znači dajemo prostora novonastaloj situaciji za koju i sam predsednik Vlade, predsednik države, predstavnici države ne znaju kako će delovati u Srbiji, kakve će posledice doneti i da prosto u ovom momentu nije moguće isplatiti ta sredstva. Ali, naši uslovi su i u prethodnom periodu, sada bili, ne može se eliminisati kolektivni ugovor, ne može se eliminisati u knjižnom periodu kolektivno pregovaranje, znači, mora se po nama više staviti akcenat upravo u tom pravcu da poslodavci i sindikati vrše pregovore u narednom periodu. B92: A zašto ste odlučili da prihvatite da šest meseci ne tražite topli obrok i regres? Orbović: Ja nisam rekao... u stvari, rekao sam šest meseci, znači da postoji neki grejs period, o tome se vode pregovori. Sada, znači, jedan od predloga je..., mi ni ranije nismo sporili to pitanje, mi nismo sporili.. znači, sporili smo samo pitanje da ne može..... B92: Čekajte, pretili ste štrajkom ako to ne bude isplaćeno, je li tako? Orbović: Ne, mi smo pretili štrajkom i mi i sada pretimo štrajkom, pitanje je odlučivanja ovog perioda da do 22. mi tražimo kolektivne ugovore. Znači, uzimajući kao vrlo odgovorna organizacija, uzimajući period da može naići... da je naišao period krize i da prosto država i poslodavci apeluju da se izuzme taj period u ovom momentu da ne važi taj finansijski deo, jer je veliki udeo, i o tome razgovaramo. B92: To je tačno... to je taj član 32, je li tako? Orbović: Da, to je član 32, 24-32., ali oni u tom momentu nisu tražili to i nisu heli da prihvate izuzimanje tog člana i o tome da razgovaramo, nego su tražili da se stavi moratorijum na kolektivni ugovor, kompletan, godinu dana, pa posle toga da se o tome razgovara. B92: Dobro, ali to nije bila odluka, to je bio predlog. Orbović: Pa, nije, odluke nije ne postojalo, znači, na Socijalno-ekonomskom savetu da je to trebalo da se odluči, gde smo se približili, znači na samoj toj sednici predsedavajući u jednom momentu prekinula sednicu iz nama neobjašnjivih razloga, kada smo trebali da se povučemo i da se dogovorimo da to pitanje rešimo. B92: Da li je, da to nazovemo, moratorijum na finansijski deo aneksa kolektivnog ugovora, odstupanje za šest meseci od svojih zahteva za isplatu toplog obroka i regresa, odluka oba sindikata ili samo vašeg? Da li je to predlog i sindikata Nezavisnost? Orbović: Ja ne govorim da smo odlučili o tome... B92: To je predlog? Orbović:... znači da mi o tome razgovaramo i da se o tome priča. koje će biti odluke, koji će to biti stav, znači to je pitanje sada, ali se u tom smeru, u tom pravcu se sada ide da bi se ovo pitanje rešilo. Mislim da negde blizu smo, i jedan i drugi sindikat nismo mnogo u ovom momentu razgovarali, zato postoje pregovori, inače, kažem, sutra će se već pričati na tu temu i videćemo kakva će odluka biti. B92: A kad su sindikati shvatili da nema tog novca za topli obrok i regres? Orbović: Nije pitanje shvatanja da li ima ili nema novca, mi i dalje tvrdimo da novca ima, samo je pitanje bilo kako je budžet bio podeljen. Znate, pred nas se stavlja budžet koji je već gotov budžet, znači mi nismo imali prilke da razgovaramo o budžetu uopšte i na Socijalno-ekonomskom savetu kada je bilo dogovoreno da budžet bude na Socijalno-ekonomskom savetu, što je bila obaveza Ministarstva finansija. Ministarka finansija je prihvatila to, sednica je bila zakazana, dva sata pred sednicu ona je otkazala svoje učešće i otkazana je ta sednica. B92: A zašto ste ipak učestovali u tome ako niste dobili budžet, zašto niste reagovali tada, a ne sada? Orbović: Reagovali smo, kako ne, reagovali smo, sve posledice su nastale u tom delu, to je suštinski problem. Onda su oni podelili budžet koji je veći nego ijedne godine do sada, između velikog broja ministarstava, bilo je ko će što više da uzme para za sebe, koja politička opcija u okviru Vlade, pa onda koje ministarstvo i to je odvuklo novac. Znači, sredstava je bilo, samo je pitanje kakva raspodela je.... B92: Zašto su sindikati odlučili da razmatraju efekte krize, odnosno da koriguju svoje zahteve zbog efekata krize sada, posle svih pretnji koje smo slušali? Orbović: Mi ne možemo se sada pomiriti.. ne prihvatati ono sve što je realnost u ovom momentu, nažalost.... B92: Ali činilo se da ste jako odlučni u svojim... Orbović: Mi smo i sada odlučni... mi po pitanju kolektivnog ugovora uopšte nemamo dilemu... B92: U redu, ja pitam za ovaj zahtev koji je bio glavni, glavna medijska priča tokom praznika, glavna medijska priča u kontekstu štrajka. Orbović: Evo, sad ću vam reći šta su bili... znači, mi smo imali te obzire i ranije, mi smo aneksirali kolektivni ugovor, mi smo prava po osnovu toplog obroka i regresa u jednom momentu sagledavajući pravo stanje, mogućnosti države, budžeta, u tom periodu koji je bio smanjili za jednu četvrtinu. Znači, topli obrok... B92: To je bilo tokom pregovaranja, tako je. Orbović: I tada nam je rečeno, znači tada je rečeno i od države, poslodavaca, da je to prihvatljivo i to je bio njihov stav koji su dali. Tada je govoreno da svetska ekonomska kriza u Srbiji može da pomogne, pa dok nekom ne smrkne nekom ne svane, tako je bilo, ako se ne varam, jednostavno da će to za Srbiju biti čak vrlo pozitivno, da ćemo mi moći da se u periodu krize izdignemo u ovom momentu. Međutim, sada je došlo do toga da ta kriza preti vrlo ozbiljno, da ne mogu da se sagledaju, da se ne vide posledice da li postoje ili ne i jednostavno, pokušavamo da nađemo razgovor, između.... da nađemo rešenje između poslodavaca, Vlade i nas, a da ne izgubimo kolektivni ugovor. B92: Dobro, samo je pitanje zašto ste sada odlučili da prihvatite da šest meseci ne zahtevate topli obrok... Orbović: Ne, nismo odlučili.... B92: Zašto ćete to predložiti? Orbović: Ne predlažemo mi, to predlaže... poslodavci i ovoga, i o tome se razgovara, znači, pitali ste da li razgovaramo, da.... Znate, ako ste isključivi u nečemu, onda nema razgovora... B92: Pa, do juče ste bili isključivi, zato i pitam. Orbović: Ne, nismo... B92: Kako niste? Orbović: Pa, ne. B92: Rekli ste da ćete tužiti državu, da ne možete radnicima da objasnite zašto nema 7.000 po čoveku... Orbović: Mi i dalje stojimo iza toga, znači ako ne budemo dobili, samo je pitanje sada da li je to pitanje.. znači, ne bismo izgubili ceo kolektivni ugovor, znači, da li je pitanje produžiti za šest meseci, imati neko prosto sagledavanje nekog vremenskog perioda u ovom delu. B92: Dakle, sada... Orbović: Znači, ovo su pregovori, ja vam govorim samo šta, pregovor ide, odluke nisu donete, ja moram i to da vam kažem, znači odluke nisu donete, prosto sam vam dao kao jednu vest da se o tome razgovara, a odluke su donete da se ide u proteste i jednog i drugog sindikata, 22. definitivno prelamamo taj datum šta će se raditi. B92: Dakle, još nije odluka doneta ni o protestima, je li tako? Orbović: Što se tiče Saveza samostalnih sindikata Srbije, odluke su donete, znači samo treba operatizovati u slučaju da ne dođe do rešenja, do dogovora, ide se u proteste. Znači, donete su odluke sve u potpunosti, ostao je ovaj 22. koji je operativan, znači dinamika protesta, gde će se održavati, gde će biti prvi protesti, koji će prvi sindikati ući, to je već tehničko pitanje. B92: Vi sutra odlazite na taj sastanak, je li tako? Vi odlazite kao predstavnik, šef najvećeg sindikata u zemlji, šta ćete tamo reći da je prihvatljivo za vas? Orbović: Šta je prihvatljivo? Za nas je prihvatljivo prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora, znači da se vrati prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora, ovog kolektivnog ugovora, o kome... znači, ne prihvatamo razgovore o drugim kolektivnim ugovorima, ne prihvatamo nove pregovore o ovom delu, a možemo razgovarati o tom članu 32 i 24, znači eventualno nalaženju nekog rešenja za neki određeni vremenski period. B92: A da li bi...? Orbović: I ovo je bila stalna priča, moram reći, znači i jednog i drugog sindikata, znači i jednog i drugog sindikata da smo spremni, ali u jednom momentu mi smo to uradili, nismo znali šta država hoće i mi smo tražili da i država i poslodavci, da li je moguće da ne mogu da vide mesec dana ispred sebe. Samo mesec dana pre toga je prihvaćena i potpisana... i potpisano prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora. B92: To je jedna tema i ostajete li i dalje pri tome da tužite državu? Orbović: Ako ne bude bilo kolektivnog ugovora.... B92: Ali je druga tema pitanje odgovornosti sindikata, zahteva za isplatu nečega što je nerealno zbog čega bi država možda povećala PDV na teret svih nas ostalih, zbog čega bi poslodavac procenio da 20% povećanja plate znači 20% manje radnih mesta. To je pitanje za vas. Orbović: Ne, to je pitanje opet .... znači, država preti da će, odnosno preti, ili govori o tome da jednostavno posledice svetske ekonomske krize će biti takve da će najverovatnije se podići PDV nevezano potpuno od toga da li će biti ove plate. Znači, jedan od razloga o kome mi sada... B92: Ministarka finansija je to direktno dovela u vezu sa vašim zahtevom. Orbović: Ne, ne, na ovom skupu koji smo imali u petak je nevezano potpuno od ovog zahteva dovela to pitanje. I ne samo toga, to govore i ostali, znači da postoji realna opasnost da se PDV podigne.. opasnost, ili rebalans budžeta koji bi se vršio gde bi došlo do povećanja PDV stope sa 18 na 20%. To sigurno nije razlog sindikati i zahtevi sindikata, evo, mi ćemo to i pokazati, dokazati ovim svojim merama. Mislim da je u pitanju jedna država koja je neracionalna, jedna država koja je dobila tako veliki aparat da je to prosto neizdrživo za ovako slabu privredu, da je odgovornost jedne države koja ima 24 ministarstva, koje nema nijedna vlada u okruženju u ovom momentu, država koja je povećala broj zaposlenih za prethodnih 6 godina negde oko tri puta, je povećala broj zaposlenih, to prosto ne može da se izdrži, a ne vidi se nikakav boljitak u efikasnosti te države. B92: Šta mislite u sindikatima povodom teze o tome da je očuvanje radnih mesta nešto što je najvažnije u narednom periodu? Orbović: Pa, očuvanje radnih mesta je najbitnije ne u ovom periodu, nego u svakom periodu... B92: Dobro, ali sada 2009. posebno... Orbović: Mi imamo u prethodnom periodu, prethodnih 6, 7, 8 godina da je svake godine gubljeno 50 do 60.000 radnih mesta. Šta je bilo sa tezom da se tada čuvaju radna mesta? Zašto tada država nije reagovala? B92: Dobro, šta je sindikat uradio da očuva radna mesta? Vi imate 4.700 radnika u Boru na primer koji strahuju da će izgubiti radna mesta, predviđa se da će 300 društvenih preduzeća biti likvidirano i da će 7.000 ljudi ostati bez posla. Tu sigurno ima vaših članova. Orbović: Normalno... B92: Šta za tih 7.000 ljudi možete kao lider sindikata da kažete? Orbović: Ali da vas pitam nešto, šta je to što će promeniti taj odnos? Mislite da ako mi smanjimo dnevnice ili plate ili svoja prava, mislite da će ta radna mesta ostati? Neće. B92: Ja samo pitam šta je vaša ideja. Orbović: Pa, znači, naša ideja je da se borimo za radna mesta... B92: Šta je vaša poruka? Orbović: Znači, da se borimo za radna mesta, da tražimo od države da jednostavno obezbedi mogućnosti daljeg zapošljavanja, znači, ne samo zaštite, nego daljeg zapošljavanja, da se jednostavno privreda pokrene, jer to je suština pitanja. Mi ovakvu privredu kakvu sada imamo, sa ovakvom privatizacijom koja je uništila srpsku privredu ne možemo da očuvamo radna mesta. Druga stvar je kome je prodata ta... znači, prosto mora se malo vratiti unazad i sagledati šta je problem koji smo imali. Mi smo prodali preduzeća ljudima koji nikakav kontakt s tim preduzećima ili sa tim poslovima nisu imali, imali su prosto para i bilo im je potrebno da operu pare na jedan način i to se sad pokazuje... B92: Dobro, gde su sindikati tada bili? Nisu bili na... Orbović: Učestvovali su... Nemojte, pa koliko je bilo... B92: ... na Mesecu... Orbović: Pa, bili smo tu, znači, reagovali, tražili promene, 15% ugovora je raskinuto, u 99% tih raskida tih ugovora su učestvovali sindikati, upozoravali smo u periodu kada je dolazilo do privatizacije šta će se desiti. Imali smo jedan od drastičnih primera je Župa kruševačka, gde smo... znači, lično gde sam učestvovao i tražili da je neprihvatljivo da jedna takva firma kupi takav hemijski gigant i država je to prodala. Znači, mi smo... mi prosto imamo faktor koji možemo da reagujemo, da dajemo primedbe, ali mi nismo faktor koji odlučuje, a uzmite analizu napravite koliko je protesta bilo u prethodnim godinama, videćete kolika je bila borba sindikata za..... B92: Unija poslodavaca, koja je povukla svoj potpis sa kolektivnog ugovora, je predložila da se ide na granske kolektivne ugovore umesto ovog jedinstvenog. Zašto je to za vas neprihvatljiva ideja? Orbović: Nije uopšte neprihvatljiva ideja, to je čak naša ideja i ja to stalno govorim, nije pitanje uopšte kolektivnog ugovora je da posle iz tog opšteg kolektivnog ugovora granski sindikati potpišu kolektivne ugovore, a da opšti kolektivni ugovor prosto više posle toga izađe iz opticaja, znači u tom periodu od tri godine. B92: Ali koliko sam razumela, u ovom trenutku vam je to neprihvatljivo, to je njihova ideja sada. Orbović: Ne, to nije njihova ideja sada, to je njihova igra. B92: Kakva igra? Orbović: Pa, evo sad ću vam reći, znači, '95. godine je pripremljen ovaj kolektivni ugovor... 2005. godine, izvinjavam se, 2005. je ovaj kolektivni ugovor pripremljen, pregovarački timovi sindikata jednog i drugog i poslodavaca su parafirali svaki član ovog kolektivnog ugovora, potpisali kraj i trebali su predsednici da potpišu, Unija poslodavaca je tada povukla svoj potpis. Tada je isto rekla - ne, mi ne možemo ovo potpisati i nije dala obrazloženje tada što ne može potpisati, nije rekla da se izmeni ovaj ili onaj član, nego je isto kao i sada rekla - neće ceo kolektivni ugovor i onda kada je pritisak bio na njih dosta veliki oni su rekli - čekaj, ne, evo idemo na granski kolektivni ugovor. Svaki od naših granskih sindikata je vodio bar po tri puta.. počinjao pregovore sa njima oko potpisivanja granskih kolektivnih ugovora i nije potpisan nijedan, potpisan je kolektivni ugovor za ugostiteljstvo i estradu. Eto, to je negde procentualno oko 1 i nešto procenata, i nijedan više kolektivni ugovor nije potpisan. Znači, oni niti imaju kapacitete, niti mogućnosti... B92: Vidim da im osporavate reprezentativnost. Orbović: ... niti spremnosti da oni uđu u potpisivanje granskih kolektivnih ugovora, i u ovom momentu to je njihovo zamajavanje javnosti da kažu - eto, sindikati neće, oni su uporni u ovom delu, a mi nudimo da potpišu kolektivni ugovor. B92: Zašto im osporavate reprezentativnost? Na njihovom sajtu piše da je 140.000 članova u tom udruženju. Orbović: Osporavam reprezentativnost zato što oni nikad nisu dokazali pred nama reprezentativnost... B92: A kako treba da vam dokažu? Orbović: Pa, lepo, isto kao što mi dokazujemo, mi smo doneli pristupnice svakog člana, znači, odredili smo koja je cifra nama potrebna, potrebno je bilo tada 181.300, ako se ne varam. Mi smo doneli, Savez samostalnih sindikata je doneo 460.000 pristupnica, znači imenom i prezimenom, Petar Petrović, zaposlen tu i tu, član Samostalnog sindikata tog i tog i sve pristupnice... B92: Čekajte, vi pregovarate sa njima toliko vremena i sedite u Socijalno-ekonomskom savetu i baš sada im osporavate reprezentativnost. Orbović: Prošle su tri godine, znači, zakonom je regulisano... B92: A zašto vam pre tri godine to nije bilo sporno? Orbović: Nije, bilo je sporno, ministar Lalović bez nas, ja tada nisam bio u tom delu, sa druge strane, moram i to da vam kažem, nama je interes da postoji udruženje poslodavaca, da li je to Unija poslodavaca, nemamo mi ništa lično protiv njih... Da li je to Unija poslodavaca, da li je to neka druga organizacija, da li će se sve te organizacije poslodavaca spojiti i napraviti jednu organizaciju, mi u to ne ulazimo. Nama odgovara i nama je potrebno da oni postoje i ja moram da kažem da smo mi kao sindikati čak pisali pisma svojim predstavnicima sindikata, direktorima u firmama, da uđu u tadašnju Uniju poslodavaca, jer je ona bila jedina, da uđu u tu Uniju, da prosto oni postanu reprezentativni da bismo mi imali socijalnog partnera s kojim bismo pregovarali. B92: U redu, a ko bi trebalo da uđe u tu Uniju da bi oni bili reprezentativni u smislu da je većina sindikalno organizovanih članova zaposlena kod njih? Orbović: Pa, znači, radi se.. ne samo da je većina članova zaposlena... sindikata zaposlena u tim firmama, nego se radi o tome da oni prosto moraju imati u svojim firmama koje predstavljaju, znači, treba im 10% firmi od ukupnog broja registrovanih firmi... B92: To je jasno... Orbović: Jeste, i 15% im treba zaposlenih, znači, oni u tim svojim firmama taj procenat nemaju. Znači, potrebna su velika preduzeća, veliki sistemi koji bi mogli... B92: Delta' Orbović: Između ostalih i Delta, Drakulić, Cepter... šećerane, znači, prosto da ne ulazimo sada pojedinačno.... B92: A zašto oni nisu tu, u toj vrsti socijalnog dijaloga? Orbović: ... Tigar, Sartid, odnosno US Stil. Znači, oni su ti koji su neophodni da uđu u to.... Pa, to bi morali da pitate poslodavce... B92: Kakav je vaš utisak kao nekog ko vodi sindikat? Orbović: Mislim da dosta tih firmi je bilo kod njih i onda je izašlo verovatno iz nekih razloga... B92: Oni zapošljavaju desetine hiljada ljudi, šta mislite o tome zašto nisu u tom dijalogu? Orbović: Zašto nisu? Pa, mi imamo sa njima izuzetno dobar dijalog, prosto moram da kažem, znači, pregovori u svim tim firmama o kojima smo govorili, sad ili većini, imamo kolektivne ugovore, imamo sindikate.... B92: To je jasno, ali oni nisu u toj uniji poslodavaca. Orbović: Pa, to biste morali stvarno da pitate njih, ne bi bilo lepo da ja govorim o njihovim... na osnovu čega oni ne veruju njima ili ne žele da uđu u jednu takvu organizaciju. Očito je da su oni napravili neke svoje organizacije za koje su zainteresovani i verovatno bi trebalo promeniti zakon, da se da mogućnost tima, da ti poslodavci uđu u Socijalno-ekonomski savet. B92: Da li ova vaša ideja o tome da ste spremni na razgovore, da se stavi moratorijum na taj jedan član aneksa za topli obrok i regres, zapravo vodi ka nekom rešenju? Da li ste spremni da se napravi nekakav socijalni pakt, o čemu je bilo reči prethodnih meseci? A to znači da sindikati odustanu od štrajkova u narednom periodu. Orbović: Mi smo bili jedni od predlagača, kad govorim ’mi’ govorim o sindikatima i kolegama iz UGS-a i Saveza samostalnih sindikata Srbije, da dođe do socijalnog pakta, i ne samo sad u ovom periodu nego i u prethodnim periodima, jer smatramo da prosto izlazak iz krize u kojoj se Srbija očito nalazi već 20 godina... Prosto, mora doći do jednog pakta, ne samo sindikata, poslodavaca i vlasti nego i malo šire to se mora obuhvatiti, da bismo pošli napred. I to su bili naši predlozi, i taj predlog je postao aktuelan sad u poslednje vreme. Ušli smo čak i u pregovore, ali ne možete vi potpisivati jedan takav dokument kakav je socijalni pakt. A s druge strane, onaj koji je potpisao, s kim treba da potpišete, on je povukao potpise sa prethodnog akta koji je potpisao, kolektivnog ugovora, bez dogovora sa nama. B92: A šta vi tu možete? Sutra ćete sa njima na sastanak, je l’ tako? Orbović: Dobro, ali je nemoguće potpisati socijalni pakt. Znači, u socijalnom paktu se obavezujete, i sami ste rekli, na primer, da nećete ući u proteste. Na ovaj način mi možemo ulaziti, tražiti, voditi borbu da se ovo pitanje reši. B92: Jeste li spremni da, recimo, kažete – Nećemo ući u proteste ako vi ispunite to i to? Šta bi oni morali da učine da biste vi to rekli? Orbović: Mi to govorimo u svakom momentu. Poenta sindikata nije da protestuje. Poenta postojanja sindikata je da se nađe rešenje za stolom. Poenta zaposlenoga je da radi. Vaš cilj nije ovde da protestujete nego vam je cilj da radite. B92: Dobro, ali ovo je nekakva obaveza za vreme krize. Orbović: Pa da li smo spremni da u tom periodu izuzmemo? Da, ako nađemo do dogovora, ako dođemo do rešenja, ako to rešenje obuhvata interese svih građana, svih subjekata, i da se ne prenosi samo kriza na zaposlene. B92: Kada je bio prošle nedelje taj sastanak šefa države, premijera, bio je tu guverner, resorni ministri su bili, privrednici i šefovi sindikata, pa i Unija poslodavaca, jedan deo je bio otvoren, drugi zatvoren. Jesu li vas na tom sastanku ubeđivali da odustanete od svojih zahteva? Orbović: Ne, to je bio sastanak potpuno drugačijeg sistema, mislim da i nivo sastanka ne bi bio primeren da neko nekog ubeđuje. Prosto su izneli svi svoje viđenje problema, svoje viđenje krize, šta je to što bi trebalo uraditi u ovom momentu da bi posledice te krize bile što manje. Znači, u tom pravcu je išao razgovor, poslodavci su izneli svoje viđenje. Evo, ja ću biti slobodan da iznesem nekih par primedbi koje su oni dali. To je primedba na kurs dinara, to je primedba da država sporo reaguje, da su države u okruženju svuda već pomogle privredu sa finansijskim sredstvima, a da naša država i dalje priča o tome. I tu je napravljen već odmah jedan dogovor da će ta sredstva usmeriti prema privredi do kraja meseca, odnosno eventualno početkom februara meseca u tom delu, i druge neke primedbe koje su oni imali. Bankari su imali svoje primedbe, sindikati svoje gledanje, svi su iskazali neki svoj stav. B92: Jesu li predstavnici vlasti i privrede bili zainteresovani da čuju sindikate? Orbović: Da, vrlo korektan odnos. B92: A šta to znači korektan odnos? Orbović: Pa korektan odnos u smislu da se čuje, da se razgovara. Kolega Čanak i ja smo posle toga sa predsednikom države imali jedno 15-20 minuta još nasamo razgovor. B92: A zašto sa predsednikom države, kome nije u opisu radnog mesta da brine o sindikalnim zahtevima? Orbović: Ne, ali nisu bila u pitanju rešavanja, prosto razgovor jedan. Znači, govorite o tome da li su bili korektni, ja vam kažem. Eto, to može biti jedno od merila, jedan potpuno pristojan odnos, korektan odnos, odnos uvažavanja, i kad su u pitanju poslodavci i kad su u pitanju sindikati. B92: I šta vam je rekao predsednik države? Je l’ imao razumevanja za vaše zahteve? Orbović: Jeste, u potpunosti. Rekao je da potpuno razume i naše probleme, ali da je prosto došlo do krize, da je nepredvidivo, to je otvoreno rekao, nepredvidivo je u kom smeru i gde će kriza i kako reagovati u narednom periodu, da je prosto neophodno da se ovakvi sastanci održavaju jednom u dva ili čak jednom mesečno, da bi se prosto sagledavalo kako ovo pitanje rešavati. B92: Odjavljujemo se iz televizijskog izdanja „Kažiprsta“, nastavićemo razgovor na radiju još nekoliko minuta. Gost je bio Ljubisav Orbović, predsednik Samostalnog sindikata Srbije. Gospodine Orboviću, je l’ vas utešilo to što ste čuli od predsednika, da se ne zna kuda će kriza? Je l’ to za vas uobičajeno da šefovi države i premijeri ne znaju kuda ide... Orbović: Ne, moram da kažem da to ne da nije utešno nego me je razočaralo. Znate, ako prvi ljudi ove zemlje ne znaju ili su pre dva meseca rekli jedno, a posle 15 ili 20 dana ili mesec ili dva dana potpuno drugačiju priču govore, onda nemamo jednu dalekosežnu politiku i nemamo mogućnost da vidimo šta se to dešava. Ako se jednog dana potpiše jedan akt koji je vrlo značajan za sve zaposlene u Srbiji, za sve građane u ovoj Srbiji, daje jednu perspektivu, a posle mesec ili dva dana se povuče taj dokument, to ne govori o nekom ko vam daje optimizma. Evo, moram to da kažem, to je potpuno jasno u tom delu, ali ono što je pozitivno u svemu tome je da mislim da postoji spremnost da se traži to rešenje. Da li je ovog momenta to malo pogledano pogrešno ili se nije sagledala ta kriza dovoljno duboko, očito da ni svet nije dovoljno sagledao kolika je ta kriza duboka i koliko će biti duboka u ovom periodu. B92: A jesu li sindikati to sagledali? Je l’ vi shvatate šta će se dešavati? Orbović: Pravo da vam kažem, uopšte gledano generalno, sindikati i u svetu i ovde kod nas, mi sagledavamo šta će se dešavati, ali prosto ne znamo odakle to tako odjedanput se pojavilo i koje su sve namere. Znate, postoje i druga razmišljanja. Postoji razmišljanje, na primer, jedno od razmišljanja je da se sad pojavljuje da sve države treba da zajednička neka sredstva, neke pare koje su uzete od svih građana iz poreza, da se sad daju u ruke faktički jednoj maloj grupi ljudi. Znači, sad da bi spasili privredu, ogromna sredstva prelaze u privatne ruke ponovo. B92: Dobro, ali kako ćete radna mesta očuvati ako ne spasavajući privredu? Orbović: Ne sporimo, ali pitanje je sad cele krize koja je na svetu urađena, u pitanju su na hiljade milijardi novca koji je uložen u ovom momentu. Slažemo se potpuno. Znači, u ovom momentu rešenje je da država treba da reaguje, da država treba da pomogne privredu, da država treba da nađe zaštitni mehanizam pomažući privredu da se zaštite radna mesta. Pitanje je, samo je sad pitanje, to se čulo na ovom skupu gde su privrednici rekli: „Pa ne možete nas obavezati ako dobijemo pare da ne otpustimo radnike, ako dolazi do toga da se smanjuje obim poslova.“ S druge strane, predstavnici Vlade su rekli: „Da, mi ćemo dati kredite.“ Onaj ko bude uzeo kredite, vrlo povoljne kredite koje će dati država, i kroz banke... B92: On će imati obavezu. Orbović: ... on će imati obavezu da ne smanjuje broj zaposlenih. Znači, ne da neće biti otpuštanja nego da ne smanjuje broj zaposlenih u tom momentu, može nekog da otpusti, nekog primiti. Međutim, privrednici su rekli: „Nemojte to da nam tražite.“ Sad se postavlja i to pitanje koliko je to regularno. Drugo pitanje je koliko će ti krediti, koji deo privredi i koliko će pokriti. Ako pokrije privredu... Na primer, da je zaposleno 100 ili 200 hiljada ljudi, šta je sa ostalih dva miliona? Da li će tu doći do otpuštanja radnika ili neće? Da li će taj deo imati obavezu ili neće? Šta je sa onim delom koji će se sada, o čemu smo malopre govorili, o lošoj privatizaciji, gde će sad preduzeće otići u stečajeve? To je najveći problem otpuštanja radnika, odnosno gubljenje radnih mesta u firmama koje će ići u stečajeve, a u stečaj idu potpuno svesno tako što dovode firmu u stečaj, izvlačeći iz nje novac, ne poštujući... B92: Da, pa to sam vas i pitala, kada ste rekli da imate dobre odnose sa Deltom i ne znam kojim velikim preduzećima. Orbović: Ne, nisam rekao da imamo dobre odnose nego da imamo jednostavno kontakte, to nije sporno i da imamo pregovaračke... Znači, u Delti imamo u jednom segmentu svoje sindikate. B92: U redu, ali nije sad tema to, nije tema to preduzeće, nego prosto ko je sagovornik u socijalnom paktu? Da li je to samo Unija poslodavaca ili su to i svi ostali? Jer, dva miliona je zaposlenih u ovoj zemlji, nije zaposleno samo 430 hiljada ljudi koji rade u javnom sektoru. Orbović: Vidite, oni bi trebali sami da nađu svoj interes i da budu ti sagovornici, u tome i jeste poenta. Znate, nisu ni svi zaposleni članovi sindikata, zato i postoji jedan nivo reprezentativnosti koji je neophodan. B92: 33 posto je sindikalno organizovanih, prema nekim podacima koji postoje. Orbović: 38 ja mislim da je poslednji podatak koji je izašao, mada ja lično, bar podaci koje smo mi imali pre toga su nešto veći, ne znam kako se to odnosi kod drugih sindikata. B92: Postoji još sindikata u ovoj zemlji, oni nisu reprezentativni, ali vidim da su jako ljuti na vas i na „Nezavisnost“ zbog ovih poslednjih zahteva koje imate, a to je federacija sindikata, pa industrijskih radnika itd. Da li planirate da napravite nekakvu vrstu solidarnosti među sindikatima, da se dogovorite svi zajedno kako ćete da delujete u pogledu zaštite pre svega svog članstva? Orbović: Kolektivni ugovor je interes svih tih sindikata, industrijskih sindikata, jer to je sindikat koji je izašao sad iz „Nezavisnosti“, on je bio u UGS-u kad je ovaj kolektivni ugovor rađen. Ovaj kolektivni ugovor je sad potpisan, a rađen je 2005. godine. B92: Ne, to je sve jasno, nego je samo pitanje sindikalne solidarnosti. Orbović: Hoću da vam kažem, mi smo potpuno otvoreni za svu tu solidarnost, ali postoji neki deo koji se zove zakon. Znate, da bi oni bili reprezentativni, ne možemo mi da ih pustimo da budu reprezentativni, oni moraju da imaju određeni broj članova da bi mogli da budu u Socijalno-ekonomskom savetu. Znači, njihova osnovna ambicija je da budu članovi Socijalno-ekonomskog saveta, da pregovaraju, ugovaraju sa nama. Mi smo im otvoreni u svakom momentu u skladu sa zakonom, da oni budu zainteresovani da preko nas mogu da daju svoje mišljenje, da jednostavno učestvuju u svim tim aktivnostima koje se rešavaju. Znate, u Srbiji ima mnogo sindikata i oni traže sada da se odvoje, da postanu mali, i to su uglavnom vrlo mali sindikati. Znači, koliko god oni sad govorili o tome, kada uzmete realno koliko oni imaju članova, prave podatke... B92: Dobro, ali to su neki ljudi koji imaju neke porodice, koji imaju neka radna mesta, ti članovi... Orbović: Prava su ista, identična su prava. Znači, kad se potpiše kolektivni ugovor, on važi za sve, nema razlike da li pripada našem sindikatu ili ne pripada sindikatu uopšte. B92: Poslednje pitanje. Ko će sve sutra biti na tom sastanku koji ste najavili na početku emisije? Orbović: Radi se o ekspertskim timovima koji će biti... Mi očekujemo da budu svi oni koji su potpisnici kolektivnog ugovora, radi se o kolektivnom ugovoru. Znači, predstavnici Vlade, predstavnici Unije poslodavaca, UGS-a i samostalnog sindikata. B92: A koga biste vi voleli da vidite od predstavnika vlasti da tamo sedi sutra? Orbović: Potpuno je nebitno ko će sedeti od njih. Prosto, nema volim i ne volim, ne postoji taj deo. Zna se ko je zadužen, u ovom slučaju to je Ministarstvo za rad i socijalna pitanja, ministar Rasim Ljajić, i nemamo nikakav problem da razgovoramo sa njim. |
09:30
12
JAN
2009
| 1 | 0 | 559 | 0 |
| Izuzetna žena |
| “Ne znam zašto me je „Blic“ proglasio najmoćnijom ženom i verujte mi, ja smatram da ta vrsta ocena nije zaista zasnovana na ozbiljnim niti procenama, niti ni na koji način sebe doživljavam kao najmoćniju ženu Srbije. Definitivno, to sigurno i nisam, ali što se tiče ovih funkcija…nijedna od ovih funkcija nije plaćen, nijedan dinar ne dobijam obavljajući ijednu od ovih funkcija…Ja sam ubeđena, jer ne bih inače prihvatila, da ću stići da se bavim sa svakim od tih poslova…da pokažem da je moguće raditi drugačije. Stići ću i sve dok stižem dotle ću to da radim, kad ne budem stizala sasvim sigurno to neću da radim…” |
| Gošća: Sonja Liht, predsednica Beogradskog fonda za političku izuzetnost Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Vlast sa privrednicima i sindikatima pokušava ovih dana na početku 2009. da postigne konsenzus o najbitnijim pitanjima u zemlji. Vlasti u tim razgovorima partneri nisu opozicione stranke. Kada se pogleda republički parlament, njegov sastav, između toga ko je vlast, ko je opozicija, ko čini većinu, ko čini manjinu, odlučuju trojica narodnih poslanika. Kada se pogleda tako čista matematika, gde tu treba u stvari tražiti postizanje konsenzusa ili je dovoljno recimo da u 10 uključite direktan televizijski prenos pa da vidite kako izgleda nedostatak konsenzusa crno na belo. Moja današnja gošća je kada su Demokratska stranka i SPS privodili kraju dogovore o formiranju vlade, dakle, u maju prošle godine, rekla da se nada da će ta većina biti stabilna, jer će u suprotnom svi oni morati da preuzmu ogromnu odgovornost za budućnost ove zemlje. Šta je danas sa tom odgovornošću, to je tema o kojoj razgovaramo u narednih pola sata, moja gošća je gospođa Sonja Liht. Dobro jutro i dobro došli. Od juče-prekjuče ste predsednica Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova. Da li je ova akcija davanja gasa Bosni jedan od prvih rezultata tog Saveta, jer vam je jedan od prioriteta, kako ste najavili, regionalna saradnja? Sonja Liht: Ne, iako je to jedna odlična akcija, nažalost to nema nikakve veze sa Savetom za spoljnu politiku ili Spoljnopolitičkim savetom. Savet za spoljnu politiku jeste zasedao pre neki dan da bi razgovarao o pre svega prioritetima za ovu 2009. godinu naše spoljne politike i ocenio rezultate iz 2008. Međutim, Savet je čisto savetodavnog karaktera, zaseda recimo 3-4 puta godišnje i apsolutno se ne bavi dnevnim odlukama, niti ima mogućnosti na bilo koji način da radi ništa drugo sem da razgovara o nekim temama i da u stvari savetuje samog ministra. Dakle, mislim da je ovo jedan odličan potez, kao što sam rekla, i na Savetu jeste bilo nešto reči i o tome. U tom trenutku u stvari više o tome kako je podrška Mađarske i Nemačke u jednoj zaista situaciji energetske krize u stvari pokazala do koje mere je važna solidarnost i do koje mere je neophodno imati to u vidu u izgradnji kako bilateralnih, tako i multilateralnih odnosa. Ja sam ukazala na činjenicu da je zemljotres u Turskoj pre nekoliko godina u stvari pomogao da se izgradi prvi most saradnje između Turske i Grčke. Ukazala sam na to da bih u stvari sugerisala da ovakvi trenuci solidarnosti u teškim situacijama jesu mogućnost izgradnje još kvalitetnijih odnosa. Dakle, opet jednu teškoću koristite da biste u stvari izgradili nešto što je pozitivno. B92: Osim što ste, dakle, sada predsednica Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova, vi ste i u Savetu za evropske integracije, u Odboru Agencije za borbu protiv korupcije, u Upravnom odboru „Politike“. Nedavno vas je „Blic“ proglasio najmoćnijom ženom Srbije. Zbog čega? Zbog toliko funkcija ili konkretno zbog čega? Sonja Liht: Ne znam zašto me je „Blic“ proglasio najmoćnijom ženom i verujte mi, ja smatram da ta vrsta ocena nije zaista zasnovana na ozbiljnim niti procenama, niti ni na koji način sebe doživljavam kao najmoćniju ženu Srbije. Definitivno, to sigurno i nisam, ali što se tiče ovih funkcija, ja bih želela i drago mi je da možemo neke stvari danas da razjasnimo. Prvo, što se tiče svih ovih funkcija, a to su za sada tri, predsednica Upravnog odbora „Politike“, predsednica Saveta za spoljnu politiku, i kao što ste rekli, članica Saveta za evropske integracije, jer Odbor Agencije za borbu protiv korupcije još nije konstituisan. Onog trenutka kada bude konstituisan i počne sa radom ja ću morati da se povučem iz „Politike“, to je po zakonu. Što se tiče ovih drugih i uključiv dakle i Upravni odbor „Politike“, sve te funkcije su u stvari savetodavnog tipa, Upravni odbor naravno je nešto drugačiji, ali mi je jako drago da mogu, evo, danas odmah tako brzo nakon onoga što je recimo gospodin Ljubomir Živkov juče rekao na vašoj televiziji, njegov komentar je nedeljom, se već mesecima bave sa mnom. Ne znam zašto on u stvari vodi kampanju protiv mene... B92: Zbog čega mislite da vodi kampanju protiv vas? Sonja Liht: Nemam pojma, ne znam, to bi trebalo njega da pitate. Ja nisam želela tom kampanjom da se bavim zato što ne volim da vodim nikakvu debatu s medijima, ali budući da je juče izgovorio notornu neistinu, bez obzira što je to jedna vrsta satire, da ja imam 11 funkcija koje svaka pretpostavlja puno radno vreme. Dakle, implicira se, dobijam za to platu. Želim da naglasim sledeće - nijedna od ovih funkcija nije plaćena nijedan dinar ne dobijam obavljajući ijednu od ovih funkcija. Za recimo razliku od gospodina Živkova za koga sam sasvim sigurna da naplaćuje svaku svoju tezgu. E, sad, budući da se on opsesivno bavi sa mnom i ne samo što je izgovorio neistinu, nego zaista obmanjuje građane i građanke ove zemlje, ja sam odlučila da posle ove emisije zatražim ovde u televiziji snimak i da ga predam svom advokatu da vidimo da li ćemo pripremiti tužbu protiv njega, jer neću više da trpim tu vrstu neistina, da ne kažem čistih laži koje se o meni izgovaraju. Da se vratimo sad na ovo vaše pitanje, ovim funkcijama. Znate, mnogi ljudi imaju u ovoj zemlji više funkcija, na neki način to pada u oči kad sam ja u pitanju. Ja sam nasledila u Spoljnopolitičkom savetu na poziciji predsedavajućeg gospodina Živorada Kovačevića, koji je to obavljao godinu i po dana. Kao što sam već rekla, Savet se sastaje 3-4 puta godišnje i ja vodim sastanke, eto, to je cela ta funkcija. Što se tiče Saveta za evropske integracije, ja sam bila članica i prethodnog, koji se doduše nikad nije sastao i koji je na jedan jako čudan način bio sastavljen. Naime, većina nas ili dobar deo nas bar nije iz civilnog sektora, nismo ni bili obavešteni da smo članovi tog Saveta. Sada pod predsedavanjem premijera Cvetkovića Savet se sastao, on ima nekoliko desetina članova, pored svih ministara tu su i mnogi ljudi sa univerziteta i sindikata, iz nevladinog sektora, oni koji se pre svega bave evropskim integracijama. Imali smo odličnu debatu nedavno i ja se nadam da će opet taj Savet da se sastane, možda više nego dva puta godišnje, što je inače propisano njegovim Pravilnikom. Upravni odbor „Politike“ je naravno druga tema, u Upravnom odboru „Politike“ mi smo i trebali da dobijemo neki honorar ograničen, mali, ne onaj kako se pričalo da dobijaju drugi slični upravni odbori. Ovaj sadašnji sastav se tog honorara odrekao, uključiv naravno i mene, radimo to potpuno volonterski, ubeđeni da je naša dužnost i da tako kažem, ogromna odgovornost, i tu dolazimo na pitanje odgovornosti, da „Politiku“, akcionarsko društvo, AD, dakle, firmu, kuću koja stoji, i novine „Politike“, dovedemo nekako u situaciju da zaista ne samo preživljava nego i da bude u mnogo sigurnijoj poziciji nego što je danas. B92: Vi ste tu pomenuli samo gospodina Živkova, ali ono što se zaista primećuje, to je da je najveći deo kritika javnosti upravo usmeren na ono što se naziva nagomilavanjem funkcija. Vi govorite o ulozi koju imate u tim telima koja se navode, ali da li zaista mislite da jedan čovek može da radi dobro na toliko stvarno odgovornih mesta? To nisu minorne organizacije, to nisu male uloge, velika je uloga biti predsednik Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova, velika je uloga biti u Savetu za evropske integracije, još veća biti u toj Agenciji koja će se jako brzo formirati, Agenciji za borbu protiv korupcije. Sonja Liht: Kao što sam vam već rekla, ali ću još jednom ponoviti, pre svega zbog naših gledalaca i slušalaca, i Savet za spoljnu politiku i Savet za evropske integracije se sastaje vrlo retko, jeste uloga i jeste odgovornost, ali ne toliko. To nije jedna vrsta opterećenosti svakodnevnim radom, ti saveti su zamišljeni da ono što ljudi koji tu jesu članovi treba da čine, da svojim iskustvom, poznavanjem stvari pomognu da bi se strateški ciljevi politike, u jednom slučaju, dakle, naše ukupne spoljne politike, u drugom slučaju, pre svega evropskih integracija, što jasnije i formulisali i sprovodili u delo. Dakle, to nije dnevni posao... B92: Znači, stići ćete da se bavite ozbiljno svim tim aktivnostima? Sonja Liht: Ja sam ubeđena, jer ne bih inače prihvatila, da ću stići da se bavim sa svakim od tih poslova. Ja ne bih sad ponavljala, u jednom „Poligrafu“ smo o tome pola sata razgovarali, što se tiče same „Politike“, nažalost, moram da kažem, ja sam i protiv svoje volje postala predsednica Upravnog odbora, a onda kad sam videla koji su sve propusti bili pravljeni ovih godina, onda sam rekla - e, sad ću tu ostati između ostalog iz inata, a i zbog kritika koje su izrečene, da pokažem da je moguće raditi drugačije. Stići ću i sve dok stižem dotle ću to da radim, kad ne budem stizala sasvim sigurno to neću da radim. B92: Jedan od prioriteta Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova su i evropske integracije. Ne želim da vas uvlačim u tu nezahvalnu ulogu da dajete bilo kakve rokove, ali dokle smo stigli u tom pitanju? Sonja Liht: Ja opet... ja se izvinjavam, moram da vas ispravim, to nije prioritet Spoljnopolitičkog saveta, to je prioritet... B92: Ministarstva spoljnih poslova... Sonja Liht:... Ministarstva i prioritet spoljne politike Republike Srbije. Savet samo može da debatuje o tim prioritetima i pre svega... B92: Da daje savete. Kako ćete savetovati recimo kada je reč o tome da su oni koji su nadležni za tu oblast skloni tome da daju mnoga obećanja koja nisu u mogućnosti da realizuju? Da li se može očekivati umereniji odnos prema tom poslu? Sonja Liht: Znate kako, to je zaista jedno izuzetno kompleksno pitanje, šta činiti, da li biti ambiciozan i davati sebi i drugima rokove u želji da se ubrza proces i da se učini kvalitetnijim ili sedeti i čekati da se stvari možda dese. Moram da vas upoznam, odnosno, opet naše slušaoce i gledaoce, da su svim zemljama koje su se spremale za pridruživanje, odnosno punopravno članstvo u Evropskoj uniji davani rokovi. Mi smo u mogućnosti da slušamo recimo vesti iz Hrvatske, najviše zbog kablovske televizije, i tu možete da vidite da se redovno debatuje o tome kada će Hrvatska, da li će 2009. ili 2010.... Dakle, hoću da naglasim da se rokovi ne daju samo i ne govori o rokovima samo zbog toga što neki političar, iako ima naravno i toga, želi da pokupi neke pozitivne poene. Ako je tako, onda je to neodgovorno, ako se to čini da bi se izražavala potreba za ubrzanjem procesa, onda to ima svoga smisla. Vidite, sada se govori da ćemo predati kandidaturu u prvoj polovini ove godine. Zašto je to važno? Važno je zato što se na taj način mnogo više mobilišu snage u svim ministarstvima. Nadajmo se, mobilišu snage i u samom parlamentu i u parlamentarnim odborima, pa i u celom društvu, da se mnogo agilnije i ozbiljnije radi na pripremi evropskih integracija. Kandidatura je značajan korak, zmamo da su skoro sve zemlje u zapadnom Balkanu, dakle, u našem neposrednom susedstvu, taj korak već preduzele, poslednja je Crna Gora bila pre Nove godine. To se čini, ponekad Brisel i želi da uspori taj proces, ali se to čini, koraci čine da bi se upravo ubrzali procesi u samoj zemlji. A zašto je neophodno ubrzavati procese u samoj zemlji? Zato što je nama neophodno da menjamo naše institucije, da reformišemo naš sistem. Verujem da nema niti jednog jedinog građanina u ovoj zemlji koji se neće složiti da je neophodno da se sredi situacija u parlamentu, da on bolje funkcioniše. To je deo evropskih integracija. B92: A kako da se sredi situacija u parlamentu? Kako da se sredi ako se sada na primer vodi razgovor i pokušaj je na snazi da se postigne konsenzus o najbitnijim pitanjima, a da u tim razgovorima ne učestvuju predstavnici opozicionih stranaka? A to vas pitam zbog dve stvari, prvo, zbog toga kolika je većina u Skupštini koju ima vlast, znači, to je troje poslanika, jer 129 čini vladajuću većinu u Skupštini. A druga stvar je da ste na primer imali prilike da početkom novembra čujete od Radeta Obradovića iz Demokratske stranke Srbije poziv da se postigne konsenzus o političkim pitanjima, niko na to nije odgovorio. Nešto kasnije, Čedomir Jovanović iz LDP-a isto tako u Skupštini Srbije predlaže dogovor za budućnost, poziva na postizanje konsenzusa i na to niko ne odgovara. Onda početkom godine se krene u ofanzivu, a da se sa drugim strankama ne razgovara. Koliko je ozbiljan korak u želji da se postigne konsenzus, ako se ignorišu određeni subjekti? Sonja Liht: Pa, pre svega, verujte mi, ja nisam u poziciji da potvrdim ili opovrgnem da li se razgovara ili ne razgovara sa drugim strankama, jer ja to zaista ne znam. B92: Ali zvanično, ono što smo mogli da vidimo, za tim stolom nema predstavnika opozicionih partija. Sonja Liht: Zvanično, očigledno se emituje, da tako kažem, jedna slika, onda se nezvanično događa nešto drugo. Kao što smo videli, u pravu ste, vrlo je tanka većina i to jeste deo problema, međutim, to nije ceo problem, to se događa u mnogim parlamentima u svetu, pa oni opet funkcionišu. Meni se čini da je osnovni problem u stvari do koje mere je, s jedne strane vladajuća većina, a s druge strane opozicija spremna da na odgovoran i ozbiljan način deluje u korist budućnosti ove zemlje. Ako i dalje nastave da deluju u korist svojih parcijalnih, stranačkih interesa, a to vrlo često vidimo u ovom istom parlamentu, naročito kad su uključene kamere. Znate, svi kažu kad kamere nisu uključene da je situacija drugačija, što je loše, ali je to činjenica. Parlament se koristi u stvari za politički marketing umesto da se koristi za ono za šta postoji i za šta je on najpozvaniji da na ozbiljan i odgovoran način se bavi zakonodavnom delatnošću. Dakle, sve dok i jedni i drugi ne shvate i to ne shvate u smislu zaista njihovog delovanja. B92: I jedni i drugi, i vlast i opozicija? Sonja Liht: I vlast i opozicija, da su izuzetno odgovorni za budućnost ove zemlje. Pogledajte šta se događa, ova kriza sa gasom, odnosno energetska kriza u celoj Evropi nam samo daje naznake koji izazovi stoje i pred našom zemljom, a naravno i globalno pred svim zemljama sveta u ovom veku u koji smo već ozbiljno zagazili. Mi ćemo ove godine doživeti očigledno vrlo ozbiljne, na iznenađenje, kojeg očigledno niko još nije svestan koliko su duboka i ozbiljna, u vezi sa ekonomskom i finansijskom krizom. Mi vidimo da se ozbiljne stvari događaju sa klimom, mi vidimo da ima sve manje resursa i da ima sve veći problem sa energetskom situacijom. Dakle, tada kada to sve vidite, plus svi ovi domaći problemi, onda moramo da budemo i jedni i drugi, govorim sad o političarima, mnogo ozbiljniji i odgovorniji upravo da bi se ovi izazovi mogli savladati, a oni gubljenjem vremena u parlamentu, prepucavanjem, ja bih rekla ponekad i vrlo, vrlo neozbiljnim ponašanjem, ne samo da nisu spremni da te izazove na pravi način razmotre, vide šta je moguće uraditi, nego obaraju najznačajniju instituciju demokratije, sam parlament. B92: Dobro, govorite o parlamentu, ali kako je u vladi? Da li je ta vlada koju sada čine oni koji su pobedili i oni koji su bili poraženi 5. oktobra 2000, da li je ta vlada jaka, da li je stabilna, da li je kredibilna, da li je efikasna, da li je produktivna, da li je to vlada sa autoritetom ili zaista sve sada treba da se svede na to kako funkcioniše parlament? Sonja Liht: Naravno da ne može da se sve svede na to kako funkcioniše parlament zato što je parlament samo deo vlasti. I mi znamo da je izvršna vlast i kod nas još uvek daleko moćnija i od zakonodavne i od sudske. Dakle, odgovornost izvršne vlasti je najveća, najozbiljnija, ona očigledno nije niti pre svega dovoljno efikasna, koliko je stabilna to ja opet ne umem da kažem. Oni tvrde da jesu stabilni, ono što mogu da kažem to je da ako su se svi složili, a čini mi se jesu, da ova 2009. mora da bude godina evropskih integracija, to znači da onda i Vlada mora na jedan mnogo, mnogo ozbiljniji način da se pozabavi delovima onoga što čini taj proces. Dakle, reforma sudstva, reforma državne administracije, donošenje, obavezno donošenje strategije privrednog i sveukupnog razvoja ove zemlje, mi to nemamo. I sve dok nemamo strategiju u stvari je vrlo teško reći i do koje mere je Vlada efikasna i do koje mere u stvari ima rezultata. B92: Jednom ste izjavili da vas brine što je naša politička elita i dalje vrlo slaba, što su reforme spore, ali kad kažete politička elita na koga danas mislite? Ko je politička elita? Ako hoćete u praksi da pogledamo ili ako hoćemo teorijski, vodite Fond za političku izuzetnost, pa ste najkompetentniji da ocenite ko može da čini političku elitu. Sonja Liht: Pa, znate, i tu ima jako mnogo nerazumevanja kad se govori o eliti, pa ljudi kažu - ovo je elita, kakva elita. Termin elita uveo je u društvenu teoriju pre svega čuveni teoretičar Pareto koji je rekao da u stvari elita jeste ono što je vrh svake profesije. Dakle... B92: I nevezano za kvalitet... Sonja Liht: ... i političari imaju svoje... nevezano... Elita su oni koji su na vrhu jedne profesije. Naravno da mi vrlo često podrazumevamo kad govorimo o eliti i kvalitet, nije nužno kvalitet prisutan. Bilo bi jako zgodno i trebalo bi, a naročito kad je reč o političarima, morali bi da budu najkvalitetniji ljudi, morali bismo da prestanemo sa negativnom selekcijom, ali ne samo na državnom nivou, nego i regionalno i lokalno, jer i od lokalnih političkih elita u ogromnoj meri zavisi kuda će ići ova zemlja i vidimo da imamo u zemlji nekoliko vrlo uspešnih gradonačelnika. Imamo uspešnih političkih elita na lokalnom nivou, pa oni vuku napred svoju opštinu, svoj grad, a imamo i onih koji su izuzetno neuspešni i onda oni u stvari i zbog toga nazaduju. Naravno, daleko smo do toga ili daleko smo od toga da imamo jednu kvalitetnu elitu, nažalost između ostalog, upravo ovo što sam malopre pomenula, borba za parcijalne, stranačke interese, a nužno... ne nužno, stranački ponekad su još parcijalniji od stranačkih. Ta borba, nesposobnost odupiranja uticajima pre svega, uticajima bogatih i moćnih, dovodi do toga da je naša elita često zaista slabija nego što su građani ove zemlje. B92: Je l' imamo elitu među ambasadorima? Juče je održana ambasadorska konferencija. Da li je elita na ambasadorskim funkcijama? Da li oni na najbolji način prezentuju van ove zemlje interese ove države i da li je našoj zemlji potreban toliki broj ambasadora? Dovoljno je da pogledamo „Politiku“, nisu svi mogli da stanu ni na fotografiju. Sonja Liht: Znate šta, to je sad objedinjeno vrlo složeno pitanje, to ne možemo ovako u par minuta da ozbiljno razmotrimo. Zavisi od toga, zavisi od prioriteta spoljne politike, recimo neki su juče izuzetno hvalili i činjenicu, mislim na strance, razgovarala sam sa nekoliko stranih ambasadora juče, jer je diplomatski kor bio prisutan na otvaranju ove konferencije, su veoma hvalili činjenicu da je naša spoljna politika konačno počela da se bavi ne samo članicama Evropske unije, Sjedinjenim Državama i Rusijom, nego i komunikacijom sa čitavim nizom drugih zemalja, jer oni smatraju, a to su inače ambasadori iz Evropske unije, da imamo jednu istoriju saradnje s takozvanim nesvrstanim svetom, koji je danas naravno drugačiji nego što je bio, ali nije da nije značajan. E, sad, sigurno je da bi naša diplomatija mogla da radi i više, ali da bi diplomatija mogla da radi više i bolje mislim da je jako, jako važno da imamo jasnu strategiju pre svega spoljne politike. Drugo, da imamo jasnu strategiju i kako želimo i šta činimo da bi ova zemlja bila na drugačiji način shvaćena i prepoznata, prepoznata i shvaćena širom sveta. Mi smo mala zemlja, mi smo u ozbiljnim ekonomskim problemima i zaista je pitanje koliko ćemo ubuduće moći posvetiti sredstava tome i možda u tom smislu ima i, kako da kažem, rezona razmisliti o tome da eventualno se rekonstruiše i naša diplomatija. B92: Znači, na kvalitet ne mora da utiče kvantitet? Znači, može kvalitetno da se radi i sa manjim brojem ambasadora? Sonja Liht: To u svakom slučaju nije nešto čime sam se ja bavila i ja ne bih mogla o tome da dam jedno zaista kompetentno mišljenje, jer ja naprosto nisam ulazila u tu temu, niti nameravam... B92: Da li mislite da bi Spoljnopolitički savet mogao tim pitanjem da se bavi? Sonja Liht: Ne, ne mislim da Spoljnopolitički savet treba time da se bavi, to je direktno pitanje za Vladu i za Ministarstvo. Spoljnopolitički savet ne sme i ne treba da se bavi unutrašnjim pitanjima Ministarstva spoljnih poslova. B92: Dakle, država osniva Agenciju za borbu protiv korupcije, to je sad sve u toku. Vi biste bili tu jedan od članova. Do sada smo imali Savet koji se bavio tim poslom ili bar pokušavao da se bavi, ako se dobro pogleda sa kakvim su se izazovima ili ograničenjima suočavali. Šta će to sada doneti Agencija što Savet nije donosio, šta će to imati Agencija što nije imao Savet? Sonja Liht: Pre svega, opet moram, radi pojašnjenja, da naglasim da sam ja imenovana, odnosno predložena, još nisam imenovana, jer Skupština mora da donese odluku, dakle, predložena za člana Odbora Agencije... Odbor će da nadgleda rad Agencije, razlika između Agencije i Saveta je velika. Može se reći da je na neki način možda rad Agencije čak i suženiji nego što je to bila kompetencija Saveta, ali zato mora da ide u ozbiljne dubine, da tako kažem. Agencija će biti državno telo, agencija treba i može da kazni određene propuste, određene negativne pojve, odnosno da predlaže konkretne sankcije kada je u pitanju koruptivna praksa, što na primer Savet nije mogao. Savet je kao što to opet njegovo ime kaže, imao pre svega savetodavnu funkciju i on je bio viđen da u stvari, i mislim da je tu bila jedna odlična inicijativa, da on prati tu strašnu pojavu, korupcija je jedna strašna pojava, korupcija razjeda svako društvo, da alarmira, da pokreće određene teme. Međutim, Savet nije bio u pravom smislu reči državna agencija, državna institucija. Ja sam već nekoliko puta rekla da je moje lično mišljenje, ja ne znam da li će tako biti, jer opet kao član Odbora ja ne verujem da ću na to imati bilo kakvog uticaja, ali ja lično mislim da bi trebalo da ostane i dalje i Savet i druga tela i uz njih treba da funkcioniše Agencija. ono što mislim da će biti najvažnije kao i u drugim situacijama, kao i situacija evropskih integracija, koliko će se ozbiljno shvatiti uloga te agencije, koliko će druge institucije joj omogućavat da zaista sprovodi ono što je zakonom zapisano i da naglasim koliko će ozbiljno da se koordinira rad raznih tela kako vladinih, tako i nevladinih. Jer, mislim da je kod nas jedna od najozbiljnijih još uvek teškoća da nema dovoljne koordinacije u poslovima koji su za nas od odlučujućeg značaja. B92: To pitam jer me zanima šta očekujete kada znate šta se sve tu dešavalo i da li je država zaista danas ozbiljna u nameri da se obračuna sa korupcijom i kriminalom, a da pri tom to obračunavanje ili ta pravda ne bude selektivna? Sonja Liht: Bojim se da država još uvek nije dovoljno jaka i da institucije nisu dovoljno snažne da bi se na ozbiljan način obračunali sa takvim zlom kao što su korupcija i kriminal i zato moramo da jačamo institucije. Nadam se da će osnivanje Agencije za borbu protiv korupcije biti jedan korak ka jačanju institucija i završavanju te institucionalne infrastrukture ili formiranju te institucionalne infrastrukture koja će se baviti na ozbiljan način tom pojavom. Ali sve dok država ne ojača, sve dok sudstvo ne ojača dovoljno, sve dok policija nije dovoljno jaka i sve dok društvo nije dovoljno svesno da je korupcija rak-rana svakog društva, Agencija ili bilo koja druga institucija neće biti dovoljna da se izborimo sa korupcijom. B92: I formiranje Agencije pratili su različiti problemi u postavljanju njenih članova, pa je na primer SPS sebi dao za pravo da kaže da profesor Čupić ne može da bude u Agenciji, a da recimo Demokratska stranka.... Sonja Liht: Odbora Agencije.... B92: Odbora, a da od Demokratske stranke na primer do sada nismo čuli nijednom da neko iz SPS-a ne može da obavlja neku funkciju, da recimo Gorica Gajević ne može da bude javni pravobranilac u Raškoj, da Zoran Lilić ne može da bude u Putevima Srbije, da Brčin ne može da bude savetnik u Ministarstvu prosvete. I onda se na kraju zapitate kakav će to sve rezultat da da. Sonja Liht: Inače, profesor Čupić, na moje veliko zadovoljstvo, jeste predložen... B92: Ali znate koji je to..... Sonja Liht: Ali ste vi u pravu da je... doduše, formalno koliko sam shvatila primedba je bila da je on bio kandidat jedne stranke, a da stranački ljudi ne mogu da ulaze. Naravno... B92: Kandidat Otpora. Sonja Liht: ... to je očigledno bila formalna... jeste, i da je posle Otpor postao kolektivno član Demokratske stranke. Naravno da je to bio jedan formalni... bila jedna formalna primedba, ja se s vama slažem, ja mislim da tu postoji nekakav disbalans. Naravno, opet, mi znamo da je to više bilo rekla-kazala i tema tabloida nego što je neko izašao i to javno rekao. .Dakle, u našem političkom životu i uopšte javnom životu ima jako mnogo tabloidnog razmatranja tema. Nisu tabloidi krivi pre svega, kriva je opet ta ista politička elita, morala se javno, transparentno raspravljati i o tome ko će biti na primer član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije, pa kad to bude javno, transparentno i pre svega, dakle, okvir toga jeste Skupština, onda nećemo se suočavati ni sa ovakvim ispod radara, netransparentno, tabloidno, tabloidnim ogovaranjima. |
11:44
08
JAN
2009
| 0 | 0 | 748 | 0 |
| Moja zemlja, nebo, ljudi, vazduh |
| „...čujem mnogo patriotskih izjava o Kosovu, tako, svi vole Kosovo, svi.. ono, na televiziji kao da ni o čemu drugom nemaju da pričaju, u Skupštini primera radi, svima je tema Kosovo, ali kad treba da se rade konkretne stvari, da se konkretno pomogne onda je tu teško doći do pomoći...ja ne znam na čemu se zasniva taj patriotizam i sve to o čemu oni pričaju...Dođu oni svi pred izbore, oni kažu to, pa onda oni kandidati za naredne ministre dođu sledeći put, između toga je prazan prostor, dođu neki zamenici zamenika ministara ili podsekretari sekretara. Sve se svodi na to... imam utisak, dosta nas razumete, ali slabo pomažete, brate... ...Nekako smo oguglali na normalan život, znači, sad nama ne nedostaje taj život..onaj život koji žive ljudi naprimer u Srbiji, to je možda neki normalan život... da ne brineš kad od ranog jutra ustaneš da neće nešto da se desi, da će da nestane struje, da će da nestane vode, da će da... eto, tako...Najviše mi nedostaje sloboda... Nedostaju mi prijatelji, nedostaju mi ljudi s kojima mogu da razgovaram o nekim normalnim stvarima, uobičajenim... Pa, ono, sve što je najnormalnije...Radost, ljubav, da razgovaramo o knjigama, o poeziji, ono o čemu razgovaraju mladi ljudi...nekako sam ljubomorna kad odem u Beograd i vidim te ljude kako su onako opušteni...kako sede po kafićima, ćaskaju, razgovaraju... vidim tu neku pravu radost na ljudima. Ja moram da kažem da sam ja i ovde srećna, ja nisam osoba koja je nesrećna, ja sam ovde rođena, znači, to je bio moj izbor da se vratim. I srećna sam zbog toga što sam se vratila, jer smatram da treba ovde živeti i da naše postojanje ipak nešto znači... i kad je u Osojanu lepo vreme i kad nema snega i tako dalje, ja izađem, šetam se, uživam u prirodi i tako. Srećna sam." |
| Gosti: Sonja, Dalibor, Ranko, Dragan, Ljubiša, Milivoje, Milijan, građani KiM Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst, ja sam Danica Vučenić. Verovatno da bi reč Kosovo pobedila u rangiranju najviše izgovorenih pojmova u javnosti, Kosovo kao teritorija, Kosovo kao deo preambule Ustava. Kosovo kao tema visoke politike i diplomatije, Kosovo kao tema za Međunarodni sud pravde. Za nas odavde Kosovo je na ovaj ili na onaj način metafora. U objašnjenjima života Srba na Kosovu delimo ih na severno i južno od Ibra. O kosovskim Srbima pričamo uvek u množini i često u statističkim kategorijama. Međutim, ako uđemo u enklave, Osojane, Goraždevac ili zapadne, Orahovac i Veliku Hoču, onda se suočimo sa živim ljudima koji imaju ime i prezime i njihovim životima koji su milion svetlosnih godina daleko od visoke politike. Junaci ove priče su Sonja, Dalibor, Ranko, Dragan, Ljubiša, Milivoje, Milijan, kao i oni koji su uprkos svemu napravili izbor sa kojim žive. Sve enklave, sva mesta u kojima su ostali Srbi i Romi izgledaju slično, imaju centralni seoski trg, crkvu, osnovnu školu, lokalni bircuz. Sela su u centru nečega što se zove teritorija, a ustvari to je ili poljana ili brdo. "U osam sati uveče naš život se praktično završava, a u drugim gradovima tad počinje, recimo, kad padne mrak ja uđem u svoju kuću, to je to. Ako u 9 nestane struje moj jedini izbor je spavanje." Sonja je pedagog u osnovnoj školi u Osojanima, ima oko 30 godina. Vratila se u enklavu i kaže da je reč o ličnom izboru, o odluci koja nema ostatka. U školi "Radoš Tošić" koja se nalazi u centru sela ima više zaposlenih nego dece. Ove godine u učionici prvog razreda sedi samo jedan dečak. Sonja priča da deca nikada nisu radila sa mikroskopom, epruvetama, da ne znaju kako izgleda kabinet za geografiju, nikada nisu uživo videla ogromne okačene geografske karte kontinenata ili država. Međutim, enklavu kao metaforu skučenog prostora najteže podnose Sonjini vršnjaci, generacije između 20 i 30 godina. "U selu ovde imamo omladinski centar i prošle godine dobili smo donaciju za Internet od Božidara Đelića. To je ustvari bila prva konkretna pomoć naše države što se tiče mladih ljudi i pet laptop računara. I Internet veza je ustvari bila jedina naša normalna komunikacija sa svetom, jer smo mi potpuno izolovani. Međutim, sada je ta Internet veza isključena, donacija je završena i ja tražim, molim, kumim bukvalno za tu donaciju i radila je jedna devojka koja je primala 130 evra. Znate, ja čujem mnogo patriotskih izjava o Kosovu, tako, svi vole Kosovo, svi.. ono, na televiziji kao da ni o čemu drugom nemaju da pričaju, u Skupštini primera radi, svima je tema Kosovo, ali kad treba da se rade konkretne stvari, da se konkretno pomogne onda je tu teško doći do pomoći. I kad ja kažem Internet, ljudi me tako... pa, Internet, to možda i nije važno... Ali nama je važno, mi na taj način... ustvari, ovde je najveći problem što su ljudi usamljeni, što nemaju tu... nas je možda maksimum 20 mladih ljudi u selu, i onda bukvalno, to je naš jedini način da komuniciramo sa spoljnim svetom i da saznamo šta ima novo. I ako je 130 evra mesečno mnogo ovoj državi za jednu devojku koja radi i 2.000 evra godišnje za Internet, ako je to za njih mnogo onda ja ne znam na čemu se zasniva taj patriotizam i sve to o čemu oni pričaju." Život u bilo kojoj enklavi na Kosovu je sličan. Dragan se svako jutro budi sa svešću da može da se kreće u prečniku od nekoliko kilometara, da će ponovo sretati ista lica, da će slušati iste priče, da će morati na spavanje možda u 6 popodne, da ni tog dana neće imati vode i da nema gde da pobegne. On je nastavnik istorije u osnovnoj školi u Osojanima nedaleko od Peći. Srbiji zamera na nedovoljno prisnom odnosu prema zajednicama južno od Ibra. Objašnjava da je život u enklavama daleko teži nego u Mitrovici. "Ako ne komunicira Vlada iz Beograda sa Vladom u Prištini onda će ona deo svog stanovništva da pretpostavi taocima i nečemu što je parola - snalazi se kako znaš i umeš. Do razgovora mora da dođe, do pregovora mora da dođe. Ja predajem istoriju, nijedan rat u istoriji nije završen da nije potpisan mir. Apsolutno ne želim da kažem da Vlada u Beogradu mora da prihvati sve ono što predlažu Albanci, ne, jednostavno treba da radi na tome da se uspostave odnosi između sredina, kako to stručno zovu danas ovde, enklave, što nije naša reč. Da jedan deo Srba na osnovu svoga prava učešćem u nezvaničnoj politici Kosova i Metohije, nego vezama preko Beograda da radi na tome da se program Republike Srbije sprovodi na teritoriji ma gde živeli." Ali sada nema nikakve komunikacije, koliko razumem, teško će je i biti. "Dođu oni svi pred izbore, oni kažu to, pa onda oni kandidati za naredne ministre dođu sledeći put, između toga je prazan prostor, dođu neki zamenici zamenika ministara ili podsekretari sekretara. Sve se svodi na tome, ovde je sitan, evo, samo radi vaše informacije, za 20.000 evra može da se dovede voda u ovu sredinu, voda koju nema ova sredina. Za sitne pare može da se napravi i dogradi deo puta koji vodi od magistrale Mitrovica - Peć do Osojana. To su dva projekta koja treba da se vremenski realizuju. Ne moramo mi ministrima da pričamo o megalomanskim programima, jednostavno, ove godine dva, sledeće godine dva, ono što je prioritet da se to tako radi, a ne da se ispunjavaju muzičke želje onih kojima otvaraju svakodnevno kancelarije. Koje... recimo, od Ibra na niže su pod strogom kontrolom, gde o njima odlučuje samo jedan broj ljudi. Imali smo nekakva veća, imali smo nekakve skupštine, imali smo nekakve izbore, gde su građani iz centralne Srbije birali rukovodstvo koje nema ovde porodice, jednostavno, samo se dođe da se odradi posao, da se primaju lični dohoci i da se završi stanje kakvo je trenutno." U lokalnoj kafani koja se nalazi pedesetak metara od osojanske škole, samo preko puta, bistri se seoski život, ali i visoka politika. Kafana nema zvanično ime, svako joj tepa kako želi, "Kod stršljena", "Taraba". Ovaj drugi naziv je prikladniji jer je to kućica od dasaka, spolja više liči na šupu nego na kafanu. Unutra je desetak ljudi, nekoliko stolova, po dvoje za svakim. Gusti dim kroz koji nazirem lica ljudi, plehane pepeljare i bubnjara koju konobarica, ali i gosti lože, je je napolju -10. Stalni gosti su nepoverljivi prema B92, ali ipak pristaju da ispričaju kako izgleda jedan dan života u enklavi. "Moj dan? Pa, svaki dan isto, ustani, izađi u ove golubarnike kao čajdžinice, popij pivo, rakiju, vrati se kući i ništa. Može da se kopira 365 dana." "Mada smo mali mi uskraćeni, žalosno je što je malo selo, ali podeljeno je na dva dela i mi pripadamo onoj većini, a ustvari manjini što se poljoprivrednih mašina tiče i poljoprivrednih priključaka. Mislim, podeljeno je to na žuti i crveni, tako. Pomoć koja stiže ili od kosmetske vlade ili od Vlade, institucija Vlade Srbije završava u rukama pojedinaca, tj. tih crvenih tamo koji rade istovremeno i u kosmetskim institucijama i obavljaju sve funkcije i što se institucija Vlade Srbije tiče." "A i ono što se proizvede poljoprivrede, gde da ga plasiraš? Treba da idem 80 kilometara do Mitrovice i prodato ili neprodato." Šta gajite? "Pa, pšenica, ječam, kukuruz, bašte." Šta radite s tim kad se proizvede? "Šta ne prodamo bacimo u reku." "Mi smo svi bili jedno te isto, svi smo u isti koš, zlo nas je oteralo odavde, sreća nas vratila ovde. E, sad, svako pojedinačno juri svoj individualni interes, ne može sve njih petoro, šestoro, ne čini selo sedam kuća, nego selo čini 56 kuća." "Ima dosta nezaposlenih, a i ovo što je zaposleno, ovo komunalno... pet-šest meseci ne primaju platu. Ima ljudi sa malom decom bez para." Šta ste očekivali kad ste dolazili ovde? "Pa, opet, bolje mi je nego gore dok sam bio, jer ovde je moja zemlja, moje nebo, moji ljudi, moj vazduh." Je l' vi imate utisak da vas mi iz Srbije razumemo, da razumemo...? "Da, da, imam utisak, dosta nas razumete, ali slabo pomažete, brate. Potrebna nam je ta mehanizacija, poljoprivredne mašine, testere, alat, to nam je potrebno. A u suštini kad se pogleda kad ne možemo slobodno da radimo, kad ne možeš ti u svoju šumu da odeš da isečeš drva nego treba da zoveš petoro-šestoro s tobom da te ne bi maltretirali. Kako će da se završi? ???????? 20-30 godina mnogi nema da se pomere odavde. Ne mogu da budem vulgaran, ali njih nije briga ni za Srbe, ni za Šiptare, tu mogu da budu sto Španaca i da se ja i neki Šiptar tučemo, ma, neće da se pomeri nijedan. Oni su kao zaduženi za naše živote, a kosovska policija za našu imovinu. Pa, sve što se ukralo ovde i od stoke još ništa nije pronađeno. Njemu su traktor ukrali, evo, ovom ovde, pa ima još tri-četiri slučaja, traktori. Meni su ukrali auto, krave... ne znam šta ne kradu." A kome prijavljujete? Kome ste vi prijavili kad vam je ukraden traktor? "Kome god da prijaviš niko ništa ne radi..." "Policiji i vojsci." A kad vam je ukraden? "Pre četiri godine." A gde je ta policija i vojska kojoj prijavljujete? Gde su oni, gde su oni smešteni? " Pa, ima ih i ovde na kilometar, a policija je u Istoku." Orahovac je zapadno zajedno sa Velikom Hočom i nekako više u brdima. Put do sela je strm, neravan i uzan. Gurali smo kombi uz brdo, jer nije mogao da izvuče. U Orahovcu je manje ljudi nego u Osojanima, gde se 3.000 Srba vratilo poslednjih godina. Ovde živi oko 400 meštana, Gornji Orahovac je srpski, Donji albanski. OEBS je smislio kancelariju za vezu između stanovnika jednog i drugog dela. Ljubiša radi u toj kancelariji, ipak, i on deli sudbinu Gornjeg Orahovca. Za razliku od kafane u Osojanima zborno mesto u Orahovcu je trg. "Ovo je kao centar gornjeg dela grada, kao trg ispred crkve. Pa, u centru su prodavnice većinom, svi se okupljaju tu kad nemaju šta da rade, a većinom nemaju šta da rade i tako." Zašto nemaju šta da rade? "Pa, zato što fabrike ne rade, ljudi gde su ranije radili isto tako to ne radi, primaju neki minimalac koji primaju iz Srbije." Vidim da ovde dosta prodavnica ne radi u centru, ima ih, ali su zatvorene. "Nema dovoljno ljudi da bi oni radili tokom celog dana, znači, počinju da rade od 9 sati, ali ulice su prazne i pored toga." A šta kupuju ljudi uglavnom, šta vi kupujete uglavnom u Orahovcu? "Kupujem hleb, mleko, jaja, nešto od... kobasice i tako, salame i to." Na ulazu sam videla jedan kolut žice koj stoji sa strane, šta je to? "Pa, to stoji već ovih devet godina, znači, to je nešto što je naša svakodnevica, sada je to ostalo tako, ne koristi se sada srećom po nas. To služi verovatno da se to povuče i da spreče eventualno neke demonstracije i šta ja znam, da bi ljudi prešli na ovaj gornji deo." Čime se bave ljudi kada se okupe na trgu, šta radite? "Pa, ništa, pričaju većina." O čemu pričate? "Pričaju o vestima koje su čuli na televiziji, komentarišu sve i svašta." Koje vesti gledate? "Pa, većinom gledaju RTS ovde, možda i B92, mada to je u manjini, to je nekako... ovde je takva sredina da je i od pre rata tako to nekako... mišljenje je ostalo da je B92 neka televizija... Mada po meni to nema veze, u suštini verovatno zato što pričaju realnost, istinu, a dok ljudima to ne odgovara, ljudi verovatno vole da ih više lažu." A šta je teško sem kretanja, šta je još teško? "Pa, život uopšte je težak. Ja ne znam koliko bi neko ko nije živeo za ovih devet godina ovde mogao da opstane ovde sa ovim uslovima koje ovde imamo. Znači, nestanak struje, nestanak vode tokom leta, tokom zime itd. Znači, to su neke osnovne stvari koje bi čovek trebao da ima." Kako izgleda vaš dan? "Pa, naš dan, ustanemo ujutru, ako ima struje u 8 sati, ako nema onda ložiš šporet, pošto se grejemo na drva većinom svi, i tako. I posle toga, pošto radim, odem na posao, vratim se s posla, znači, sve jedno te isto svaki dan. Kući imam ženu, dete, šta da radimo, hladno je, na ulici nema nikog, onda unutra. Nemam ni društvo nešto preterano mojeg godišta, nemam s kim da se družim. Nekako smo oguglali na normalan život, znači, sad nama ne nedostaje taj život." A šta je normalan život? "Pa, normalan život je onaj život koji žive ljudi naprimer u Srbiji, to je možda neki normalan život, ali i to nije normalan život, ali..." A kako vi zamišljate normalan život? "Normalan život je da ne brineš kad od ranog jutra ustaneš da neće nešto da se desi, da će da nestane struje, da će da nestane vode, da će da... eto, tako. Da dete nema s kim da se igra..." E, sad, kada vi gledate vesti i slušate, je l' vas više zanima šta se dešava u Beogradu ili šta se dešava oko vas? "Pa, pravo da vam kažem, mene zanima samo ono što se dešava oko mene, oko nas znači, gde mi živimo, sve ostalo to su beogradske vesti i to me zapravo uopšte ne interesuje." Koliko na vaš konkretan život ovde u Orahovcu utiču te priče o, ne znam, diplomatskim uspesima, te uspeli su da odguraju... Je l' ima bilo kakvog efekta na vaš konkretan život ujutru kad se probudite? "Pa, ne, samo komentar kratki i to je to, prošetam vesti i to je to, ništa drugo, ne zamaram se uopšte s tim. Znači, možda je to neki uspeh, možda i nije, ali ne, bitno ne menja ništa." A šta utiče na vas? "Utiče na naš dnevni život, znači, sve ono što se tiče nas konkretno ovde to utiče. Znači, ako nekom isključe struju, ako je nekom... eto, to je to što nama smeta i ne smeta, sve ostalo to nije za nas. Mi ne možemo da utičemo na neki život koji se dešava u Beogradu i u Prištini." Goraždevac, Osojane, Orahovac ili Velika Hoča, svejedno, struje nema, ustvari ima je, ali retko. Naši sagovornici pričaju da je ove godine bolje, samo zato što uglavnom znaju plan isključenja. Proteklih godina nestanak i dolazak struje je uvek bio iznenađenje, neprijatno i prijatno. Tog dana je u Osojanima oko -10, imate utisak da puca beton, ipak, na uglu škole na stolici je laptop, pored njega nastavnik informatike Dalibor. Tu je i mašina koja užasno tandrče. "Ono je agregat u slučaju nestanka struje on se pali, bez njega ne bi mogli upravo ni da funkcionišemo." A zašto taj laptop stoji na ćošku? "Pa, zato što nemamo struje... Ovde često nestaje struja, tako po 5-6 sati nemamo struju, pa 2 sata imamo, pogotovo u zimskom periodu." A kako vi predajete informatiku bez struje? "Predajem kad ima struje, kad nema struje teorijske časove držimo i tako, mada informatika je vezana za računare, za praktični rad, ali radimo onako kako možemo jednostavno." "Dok se radi, kad imamo nastavu kao svaki radnik koji je u radnom odnosu sa pravima i obavezama ispunjavamo te radne zadatke ali je onaj drugi deo priče, slobodno vreme i ono što prati jedan normalan život. Građani iz ovih sredina su u tom smislu ugroženi, jer niti imamo struje, nema vode, nema onoga redovnog što imaju građani u Srbiji. Mislim da je najveći problem upravo taj život koji se odvija van profesionalne delatnosti." "Najviše mi nedostaje sloboda. Ja to osetim kad odem u Beograd, pa kad onako šetam slobodno gradom i imam taj osećaj da sam slobodna, ne znam kako to da vam opišem, dok ovde kad izađem van Osojana ja odmah osetim tu neku unutrašnju teskobu, to da već postoji mogućnost da može nešto da mi se desi. Primera radi, ja mogu da odem do Istoka, ali ja tamo stalno moram da vodim računa da li će neko da primeti da sam ja Srpkinja, na koji način će da me pogleda, da li će nešto da mi dobaci i stalno živim u nekom... pod nekim stresom da može nešto da mi se desi kad izađem van Osojana. I onda zbog toga uglavnom vreme provodim u pet kilometara. I šta mi nedostaje? Nedostaju mi prijatelji, nedostaju mi ljudi s kojima mogu da razgovaram o nekim normalnim stvarima, uobičajenim... Pa, ono, sve što je najnormalnije..." Šta je to najnormalnije? "Radost, ljubav, da razgovaramo o knjigama, o poeziji, ono o čemu razgovaraju mladi ljudi, razumete, mi stalno vodimo neke iste razgovore pošto se ništa ne dešava. Vezano, ne znam, za političku situaciju, onda vezano za tako neka dnevna dešavanja seoska, što mene pravo da vam kažem i ne zanima. I više bih volela da jednostavno pričam o nečemu što je potpuno onako uobičajeno i jednostavno." Iz Osojana je za poslednjih godinu dana u Norvešku otišlo, kako meštani pričaju, emigriralo 30 mladih ljudi. Malo je odraslih zaposleno, uglavnom po institucijama koje finansira Srbija. Ostali koji su radili u kosovskim firmama ili institucijama dali su otkaze po preporuci tadašnje Vlade i sada su bez posla. Neki na minimalcu, neki i bez njega, neki su i bez zdravstvenog osiguranja. Miroslav iz Goraždevca ima problem, njegova žena ne ispunjava iz nekog razloga uslove da dobije zdravstvenu knjižicu. "I sad je problem što ja nju moram da lečim privatno, ona je dosta bolešljiva žena od reumatskih oboljenja najviše i od spondiloze, i ja je lečim privatno, a ustvari živimo od jednog minimalca. Imam pet članova, troje dece, ona i ja, i sad ja nemam stvarno mogućnosti da nju lečim privatno. Najgora mi je ta knjižica, mada i teško živim, da mi je kuća slaba, ali ipak, ja sam zadovoljan, s tim minimalcem eto, tako da se snalazim i da... ali mi je najveći problem ta zdravstvena knjižica. Pisao sam Zavodu za zdravstveno osiguranje u Beogradu dva puta, oni su mi sad drugi put odgovorili, lično meni... nešto kao da su poslali Gračanici. Od toga još nema ništa, ja sam stvarno nezadovoljan, najviše se plašim da ću na kraju protiv svoje volje morati da se obratim za pomoć na kraju ovom zdravstvenom osiguranju Kosova, iako protiv svoje volje, jer ne mogu više da izdržim da je lečim privatno." Je l' bi vam dali oni knjižicu? " Da, da, kako da ne, oni jedva čekaju, mi imamo one legitimacije izvađene, one kosovske, oni to jedva čekaju da mi priznamo njihovo zdravstvo, jer time priznajemo njihovu državu." Zašto ne biste to uradili ako biste pomogli sebi tako? "Pa, zato što... eto, iz patriotskih razloga, ipak ja sam državljanin Srbije, borili smo se za tu državu, ostali smo ovde, želeli smo da ostanemo i da opstanemo. To na kraju, ako sve ne uspe moraću da se obratim kosovskim institucijama za zdravstveno osiguranje za ženinu zdravstvenu knjižicu. Na kraju, mada protiv svoje volje, jer stvarno ne želim da time priznam ovu državu Kosovo." Mislite kada biste uzeli zdravstvenu knjižicu da biste vi lično priznali državu Kosovo? "To bi za mene bio najveći greh što bih ja uradio, ali ako budem primoran...." A šta je grešno u tome? "Pa, grešno je u tome što po svim ovim rezolucijama, pratimo televiziju i sve, da je to još... da ovde i Euleks treba da radi po Rezoluciji 1244, znači da ovo i dalje bude Srbija. Grešno što... ne mogu da se pomirim da ovo bude nezavisna država, jer ovo je sveta srpska zemlja, ovde su naši manastiri, na samoj daljini, vazdušne linije nema 5 kilometara je Pećka patrijaršija, pa 6 kilometara Visoki manastir Dečani, kako da bude nezavisna država? To nam je žao, ali kad se mora... na kraju, šta da radim..." Žitelji enklava su zbunjeni, s jedne strane tvrde da žive u Srbiji, na drugoj strani, svakodnevno se suočavaju s činjenicom da ih neke druge vlasti tretiraju kao građane koji imaju obaveze. "Kad bi stvarno trebalo ličnu kartu da vadim i to, to je bilo ovde u Goraždevcu, one Unmikove prve kad su bile, a sad ne znam da li bih druga kad bi bila neka lična karta, nešto.. ta dokumenta kako bi išlo, da li bih išao ja tamo..." A koja vi dokumenta imate? "Imamo srpska dokumenta i Unmikovu onu ličnu kartu, i to je istekao rok važnosti, znači ono sad... ne znam, evo, dve godine je istekla..." Koja, Unmikova? "Da." A srpska? "Srpsku normalno imam." Čekajte, sa njom se legitimišete po Peći, ako vas neko... tu izvadite ličnu kartu? "Ne, Unmikovu, neću da provociram, ispada kao da provociram." "Ko ima vozilo naprimer ovde u Orahovcu i na Kosovu celom tablice su priznate KS, a inače, čim se pređe granica ko ima vozilo naprimer kupljeno ovde u Orahovcu onda mora da se tablice na granici Kosova i znate, uzme probne tablice za određenih par dana..." I vi platite? "Da, da..." Koliko to košta? "20 evra." A mislite da je to pravedno da Srbija vama naplaćuje...? "Nije sigurno pravilno ni s jedne, ni sa druge strane, jer ovo je standard duplog života, moramo da vozilo registrujemo duplo." "Problem je što imamo sa dokumentima, saobraćajna, onda vozačka i to, to ne znam kako da... Ako kosovske table imaš, imaš kosovsku saobraćajnu, onda nije problem, ali ako imaš crnogorske table, naša... Unmikova lična karta, naša saobraćajna dozvola, sve to..." A to vi imate sve tako? "Ja to tako imam." Šta vadite onda da pokažete? "Pa, izvadim sve, pa... i onda oni biraju..." Ranko živi u Orahovcu. U samom centru sela blizu crkve je sedište lokalnog kablovskog provajdera. Donacija Vlade Srbije i jedne međunarodne organizacije, tako nam je rečeno. Sedište kablovske je kao da ste ušli u partizanski štab 1943. u filmu Veljka Bulajića. U dnu stari računar, nekoliko TV ekrana, stari sto, žute tapete koje su nekada bile bež sa braon šarama, prozor kome nedostaje okno, ali nije hladno jer je gazda zakačio zelenu zavesu, onu koju obično koristimo za roletne. Tu sedi Ranko, ispred je čašica rakije i piksla puna cigareta. "Treba da sarađujemo i sa Albancima i sa Srbijom, normalno, ja smatram da je ovo Srbija. Kažem, da sarađujemo, da budemo u dobrim odnosima sa svima, pa neka on bude Albanac, ja Srbin ili Rom, bilo ko da je, živimo zajedno." Je l' pričate vi sa Donjim Orahovcem? "Razgovaramo sa pojedincima, ko hoće da razgovara, pravo da kažem, imali smo i imamo i dalje prijatelje svoje Albance s kojim smo se družili i faktički družimo se i sada, ali malo u manjem obimu." A u čemu se razlikuje to druženje ranije i sadašnje druženje? "Evo, naprimer, viđamo se, javljamo se jedan drugom, pozdravimo se, pitamo se i tako, kažem, što ranije to nije bilo dostupno." I sad kad popričate o svojim problemima... "Pričamo o problemima familijarnim..." Da, da li se razlikuju ti problemi vaši i njihovi? "Ma, jok, ne verujem, jer isto je to, isti smo narod, isto smo živeli, rođeni smo ovde, kažem, isto nas pritiska posao, niko ne radi, ne rade ni oni, ni mi ne radimo što smo nekada radili, bar smo nekako stvarali svoju egzistenciju za svoje familije." A šta vi sada radite? "Ja sada sam na minimalcu... Pokušavam da se snalazim, eto, uzeo sam u zakup neki vinograd koji su ljudi otišli odavde iz Orahovca, te sam vinograde uzeo, neki hektar obrađujem, proizvodim vina, rakije, tako..." Kome prodajete? "Ustvari, prodajem užoj Srbiji, pošto su mi sestre gore, oni to prodaju, ja ovde proizvedem, oni prodaju. Mada imamo problem jedan veliki sa prevozom, sa carinom, sa svim i svačim. Treba da se registrujemo da imamo dve firme, jednu od Orahovca do granice i jednu od granice do gore. Ako nas zaustavi policija naprimer kosovska, što je možda i u redu, ako si bez papira, znači taj proizvod čiji je, šta je, što bi voleli da bude. E, sada, ja moram da imam dve registracije da bih to moje piće stiglo do Beograda." Ali mi sada ne priznajemo onaj pečat kosovski, koje vi sad pečate imate...? "Ne priznaju... i jedan i drugi ne priznaju, što je najgore, a mi smo ostali baš u jednom ćorsokaku." Pa, kako sad vozite to piće? "E, kako vozimo, vozimo kako stignemo, ali da plaćamo dve carine, odnosno dve registracije to je nemoguće. Kad bi se našao neki kompromis bar.... Ja samo znam da mi imamo problem, a ko je u pravu bog ti ga zna." Milijanko i Milivoje živi u Goraždevcu u Metohiji. Vodili su me da se uverim u njihovu priču o kućama u kojima žive. One su stare i prokišnjavaju i više su žute, kao da su napravljene od gline. "Ajde, živite ovde, nema kupatila, nema ništa, vidite kakve su sobe, sve je to oronulo, sve je to staro, kažem, preko sto godina." "Jednog dana vidim stigli su kamioni sa građom, crepom i to, ja sam mislio meni, pošto ja... čuo samo meni sad to... jer, ja sam video da... nikoga ustvari nisam video da traži samo ja, jer to je moja stara kuća bila tu u samom centru sela, ruglo.. u samom centru tu, vidi se. I nisam imao sredstava sam da to uradim, pa sam išao da molim, da tražim. I onda vidim jednog dana stigli ovi kamioni, podele se lepo tu građa i crepovi i sve to i nema za mene, a podelilo se ljudima koji imaju tu kuće nove. E, sad, samo što im stara ona kuća od dedova treba valjda za... da im se nađe, a ja tu sa decom što živim, mene niko..." "Ovde ovaj što je predsednik opštine, to je Koštuničin čovek, on samo ko glasa za njega i za Demokratsku stranku Srbije on i zapošljava, njima daje materijal, ima sve, gledamo tu kao budale..." "Ja sam kontaktirao telefonom ove u Koordinacionom centru..." U Beogradu? "U Beogradu, da, rekli su mi - biće to posle Nove godine, videćemo, sad plašim se da me ne prevare." "Pisao sam, dao sam zahtev, ali nikako nema ništa, nema materijala, ne stiže, nema ništa." "Vidi, kriterijum je da čovek nema kuću u Srbiji i da mu je potreban materijal recimo da menja krov i tako, krovnu konstrukciju, ponešto da se popravi u kući i tako. Ovde je dolazila komisija da snimi da li radimo negde, imamo li sredstava, socijalnu kartu da pravi i sve, ali to ne igra ulogu, to ide samo prijatelj preko prijatelja. Deset godina tako živim, vidite sami kako je, to prokišnjava.. sad ne pada kiša pa je zato, da vidite kad pada kiša...." Od čega je napravljena ta kuća? "Od nepečene cigle... Pa, sačekaću još neko vreme, ako dobijem neki materijal ostaću ovde, ako ne, iseliću se 'ladno, jer je stvarno... vidim da ima nepravde velike ovde. Znači, ovde čovek ako čeka i ako je miran neće dobiti ništa, a nisam samo ja, ima tu više, ima tu više porodica koje su tako ugrožene. Nema kome da se jave, nema pravde, nema naših institucija, pravnih institucija da nešto pokrenete, potpuno smo izgubljeni..." "Problem je malo i u odnosima lokalne sredine i naše države Srbije u onom smislu u kome se završavaju obaveze države Srbije prema građanima. Evo, vi ste danas došli, doći će neko pred Novu godinu, doći će neko pred Božić. Kad se završe ti državni praznici i svetovni praznici onda se sve svodi na parolu "snalazi se kako znaš i umeš". Država bi morala da ima mnogo, mnogo prisniji odnos prema lokalnim sredinama, a ovo je sredina zajedno sa Goraždevcem u Metohiji koja nije zastupljena u nijednom delu i u nijednom organu Republike Srbije, za razliku od Mitrovice. Južno od Ibra i u ovim enklavama je mnogo, mnogo teže za život u odnosu na severni deo, u odnosu na Gračanicu i na onih pet opština koji su severno i koji imaju svoju i autonomiju i lokalnu upravu i svoje organe državne vlasti. Ovde ništa od toga nema." Učiteljica engleskog u Velikoj Hoči misli da je najveći problem enklava povratak, masa pokreće, a u tim selima nema ljudi, bar ne dovoljno i ne mladih. Ona kaže da se ljudi iz Velike Hoče i Orahovca danas češće odlučuju na kretanje, na odlazak u albanski deo u kupovinu, ali da se svi oni sećaju '99., 2000. i 2004. "Ko god je izašao iz Orahovca '99., znači od juna do 2002. mogu da kažem sa sigurnošću, taj se nije vraćao iz albanskog dela grada, jednostavno, svi ti ljudi koji su verovali da idu dole i da dole imaju prijatelje oni se više nisu vraćali. Nisu oni možda nestajali od svojih prijatelja, ali definitivno su nestajali. Tako da, narod ovde bez obzira što se u neku ruku oslobodio, znate, sećanje na 17. mart ne može da nas uveri da to ne može da se ponovi na jedan znak, na jedan mig, jer 17. mart je bilo nešto potpuno neobjašnjivo svima nama kada se dogodilo, u jednom danu da ceo jedan narod krene na jedan drugi narod., To je bio jedan prilično strašan doživljaj i kada se setimo toga i kada se setimo 2000., '99., vrlo smo oprezni. Idemo dole, nadamo se da je priča završena, ta priča zlokobna gde je bilo krvi, ali nismo potpuno opušteni, niko od nas." "I od tada, da vam kažem, nekako sam ljubomorna kad odem u Beograd i vidim te ljude kako su onako opušteni jednostavno, kako sede po kafićima, ćaskaju, razgovaraju. Deluju mi onako... vidim tu neku pravu radost na ljudima. Ja moram da kažem da sam ja i ovde srećna, ja nisam osoba koja je nesrećna, ja sam ?????, ja sam ovde rođena, znači, to je bio moj izbor da se vratim. I srećna sam zbog toga što sam se vratila, jer smatram da treba ovde živeti i da naše postojanje ipak nešto znači. Moj je lični smisao zato što sam ja ovde našla neki svoj unutrašnji mir, eto, to je ono što možda mnogi ljudi koji imaju mnogo više od mene nemaju. Naravno, postoji strah, postoji nedostatak slobode ali, hvala Bogu, ja imam taj unutrašnji mir i kad je u Osojanu lepo vreme i kad nema snega i tako dalje, ja izađem, šetam se, uživam u prirodi i tako. Srećna sam." Prema podacima kojima se operiše u javnosti u kosovskim enklavama živi skoro 100.000 Srba. Čuli ste Kažiprst koji su radili Petar Savić, Andrija Igić i Danica Vučenić. |
12:52
07
JAN
2009
| 2 | 0 | 515 | 0 |
| Restrikcija života |
| „...dobili smo još jedno nagrađivanje nacionalista na Balkanu, dakle, nacionalisti u Prištini su nagrađeni nečim što se zove nezavisnost. Ja mislim da je to prije neka vrsta emocionalne nezavisnosti...moralo je da se zadovolji jedna 19-tovjekovna ideja da se dobije neka savršena nezavisnost, da momci, ratnici ostvare svoje emocije iz rata i da im to na Zapadu ili u svijetu neko potvrdi. Formalno, suštinski to ne znači ništa, jer mi i dalje nemamo struje, jer mi i dalje nemamo vode, jer mi i dalje imamo sve one užasne ljudske restrikcije koje nas svakodnevno sreću... To je potpuna katastrofa, kada nagradite nacionaliste na Balkanu onda ste dugoročno upropastili svako mirno rešenje u deceniji koja dolazi. Ja se plašim...da mi ulazimo u jedan dugi period nestabilnosti, jer zapravo ti ljudi shvataju da ih niko ne može ograničiti. Nemaju nikakvu odgovornost, imaju apsolutnu vlast i zadovoljili su svoje, da kažem, te tajne želje, ideje, emocije...“ |
| Gost: Živojin Rakočević, glavni i odgovorni urednik KIM radija i Glasa juga Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobar dan, ovo je Kažiprst, ja sam Danica Vučenić. Danas je Božić i dok jedni drugima želimo sve najbolje postoje mesta gde je sve najgore. Njih se setimo uglavnom nekim povodom, izbornim ili ovakvim, uslovno rečeno, prazničnim. I uz sav rizik da u kontekstu pomenutog bude i Kažiprst gost ovog jutra je Živojin Rakočević, moj kolega sa Kosova, glavni i odgovorni urednik Glasa juga i KIM radija. Živojine, dobro jutro, hvala što ste pristali da govorite za B92 i za Kažiprst. Po čemu se, to neka bude prvo pitanje, ovaj Božić razlikuje od prethodnog u Vašem životu? Rakočević: Pa, mislim da nema bitne razlike, razlika je u simboličnom doživljaju svega onoga što je ova godina, stresna, za nama ostavila na nama. Naravno, verovatno je to samo lična stvar, dakle, u svima nama su se lomile razne lične stvari i u nama kao ličnostima su se prelamali ti krupni politički događaji. Mislim, šta smo dobili, dobili smo još jedno nagrađivanje nacionalista na Balkanu, dakle, nacionalisti u Prištini su nagrađeni nečim što se zove nezavisnost. Ja mislim da je to prije neka vrsta emocionalne nezavisnosti, da je Zapad... B92: U kom smislu emocionalne? Rakočević: Pa, prosto, moralo je da se zadovolji jedna 19-tovjekovna ideja da se dobije neka savršena nezavisnost, da momci, ratnici ostvare svoje emocije iz rata i da im to na Zapadu ili u svijetu neko potvrdi. Formalno, suštinski to ne znači ništa, jer mi i dalje nemamo struje, jer mi i dalje nemamo vode, jer mi i dalje imamo sve one užasne ljudske restrikcije koje vas svakodnevno sreću i tu ne možete... zapravo, postoje sistemske greške, ključne. B92: U kojoj meri je ovo, kako kažete, nacionalno nagrađivanje u kontekstu nezavisnosti na neki način se ponavlja krug, jer su nacionalno bili nagrađeni '90-ih Srbi? Rakočević: To je potpuna katastrofa, kada nagradite nacionaliste na Balkanu onda ste dugoročno upropastili svako mirno rešenje u deceniji koja dolazi. Ja se plašim zbog mladosti svih političara u Prištini i ključnih aktera političkih koji sigurno neće odustati od borbe, da mi ulazimo u jedan dugi period nestabilnosti, jer zapravo ti ljudi shvataju da ih niko ne može ograničiti. Nemaju nikakvu odgovornost, imaju apsolutnu vlast i zadovoljili su svoje, da kažem, te tajne želje, ideje, emocije. B92: U februaru je proglašena nezavisnost, to je bilo prošle sad već godine, šta se promenilo u životu Srba od tada? Rakočević: Treba reći da su.. da je i Slobodan Milošević proglašen za faktor stabilnosti na Balkanu, isto tako se govori za Kosovo da će to Kosovo biti faktor stabilnosti ovakvo kakvo jeste na Balkanu. Šta se promijenilo? Pa, promijenilo se to da zavisno od toga koji političar iz Prištine odluči da da neke inpute policiji, ta policija tog dana bude stroga prema vama, traži vam lične karte, skida vam tablice, kao što je to bilo u par navrata, onda se nadigne galama oko svega toga, pa se od toga odustane. I to je više za političku, unutrašnju političku, prištinsku upotrebu. B92: E, sad, kada ste govorili o tome da se puno događaja lomilo prošle godine, odnosno i ove godine, je l', 2008., koji je događaj, da li je to proglašenje nezavisnosti, da kažem, događaj koji je najviše.. koji je za Vas naprimer kao nekog ko živi na Kosovu utisak godine? Da li je to taj događaj koji je najviše prelomio? Rakočević: Ja sam, dakle, taj dan proveo u Prištini, na ulicama Prištine, ja sam gledao te ljude koji žive svoje emocije i prazne svoje emocije i vraćaju se u svoje stanove bez struje, ali jedan drugi događaj na mene lično je ostavio više, da kažem, traga, a to je crnogorsko priznanje kosovske nezavisnosti, zato što sam to osetio kao izdaju roditelja, kao porodičnu stvar, kao nešto što vas onako iz temelja protrese. Prosto, znate vi da će to biti, ali smrt dragih ljudi iako znamo da će biti ne umanjuje našu bol. Prosto, to je lični doživljaj. B92: Konvoj B92 je išao prethodnih dana po enklavama i tamo smo deci delili paketiće za Deda Mraza, ali ono što smo mi tamo videli, jedna, kako bih rekla, izgubljenost. Prišao nam je jedan čovek i rekao da on ne može da reši problem svoje žene sa zdravstvenim osiguranjem, i da mora da plaća privatne lekare za koje nema novca, ali da ne može da ode u kosovsko zdravstveno osiguranje, jer, kaže, ako odem, a oni bi mi dali zdravstvenu knjižicu za ženu, ja bih time priznao nezavisnost, a to ne mogu da uradim. E, sad, koliko je čitava ova, kako da kažem, i srbijanska politika prema kosovskim Srbima, i to što se desilo u februaru, obesmislilo te neke najobičnije živote tih malih ljudi koji žive u nekim mestima u koja retko zalaze političari? Rakočević: Kada vam to neko kaže onda shvatite da ne postoji nijedno sistemsko rešenje. Ovde sve važi, ovde ništa ne važi, dakle, ovde vjerovatno kada biste se potrudili važili bi zakoni iz bivše Titove Jugoslavije do Euleksa. Dakle... ali specifičnost života tih ljudi je to što su oni zatvoreni u dva kruga, prvi krug je njihova mala zajednica u kojoj svi sve znaju, u kojoj se na brutalan način prelama politika beogradska, ovdašnja. Drugi krug je taj koji se napravio, od kosovskih institucija koji tu stoji iza njih, i sada prelaženje tih zamišljenih granica geta vas dovodi u situaciju da izdajete nešto kao pojedinca. I to je ono što obesmišljava vašu namjeru da liječite svoje najdraže. Teško se iz svega toga izvlači, jer, ponavljam, nemate sistemsko rešenje. B92: Ko treba da nađe to sistemsko rešenje? Rakočević: Mislim da na prvom mjestu da je ta sistemska riješenja '99. morala da implementira međunarodna zajednica sa svom onom silom, sa svim uludo bačenim novcem, sa svim brojnim činovnicima koji su ovdje došli da nas nauče sistemu, zakonu, redu. Međutim, to se nije desilo iz jednog prostog razloga, jer oni i danas u razgovorima sa svima nama na Balkanu uglavnom kažu - vi ste divni, vi ste žrtve, vi ste mnogo patili, vi ste jadni i dobri ste, a to nije tačno. Dakle, u svojoj suštini sve ovo nije tačno, osnovna poruka ljudi sa Zapada svima nama je morala da bude i mora da bude - promjenite se, prihvatite odgovornost, radite i mjenjajte sebe i svoje male zatvorene sredine. B92: Vi ste novinar, da li... zašto kažem novinar, zašto je to važno, pa držim da imate dosta informacija, više od tih ljudi koji žive u Osojanima naprimer ili u Goraždevcu ili u nekom mestu u kome se oni kreću u radijusu od 5 kilometara. Ali da li bi za Vas tako informisanog bilo zdravlje pitanje odluke u kontekstu patriotizma ili ne? Rakočević: To je potpuno ludilo, kakav crni patriotizam, nema tu ništa od patriotizma. Dakle, patriotizam je odgovornost, a ne odlazak kod ljekara, mislim, zamislite kada bi se... B92: Ali nije taj čovek kriv... Rakočević: Nije kriv, kao što nije kriv onaj čovjek koji iz Prištine jer nema dobru medicinsku zaštitu ili ne može da ima neku normalnu operaciju odlazi u Niš ili u Beograd, ali prosto ga.. i tog čovjeka posmatraju sa druge strane kao izdajnika. Isti je slučaj sa strujom, dakle, ako se uvozi struja iz Srbije onda se uvozi suverenitet iz Srbije. Mislim, to su potpuno pomjereni pojmovi u kojima... zapravo se razmišlja na pomalo plemenskom nivou. Dakle, ako pripadnik moga plemena ode u drugo da nešto traži on će izdati ideale svoga plemena. To je potpuno pomjereno, dakle, kažem vam, nema nikakvog patriotizma u svemu tome. Na nesreću, sistem, zakoni, normalan život nije prevazišao to etničko, plemensko... te priče o patriotama i izdajnicima. Znate, kad ništa ne radi onda moraju da se prave podjele i izmišljaju neprijatelji. B92: Vi ste u Čaglavici, mi razgovaramo u Kosovskoj Mitrovici, ovde je nekako situacija drugačija, to se i oseća i vidi, tu je administrativni prelaz, ne granica. U kojoj meri se u tim mestima koja su odvojena od ovog dela koji je vezan za Srbiju prelamaju događaji sa prištinske političke scene na život lokalnih Srba? Rakočević: Zanimljivo je da prije samoproglašenja u Prištini postojalo je već interesovanje Prištine za Srbe koji žive južno od Ibra, i ono se ogledalo na razne načine za nas, mogli smo lako doći do političara, mogli smo ih pozvati, mogli smo uzeti izjavu. 17. februara i posle toga teško se uopšte, mi kao mediji, stupamo recimo u kontakt sa političarima. Zašto? Zato što postoji filozofija da smo završili stvar i oni nam više ne trebaju, dotle su nam trebali... B92: A u kom smislu? Rakočević: U smislu da se mora pred međunarodnom zajednicom pokazati da smo dobri prema njima, da im pružamo sva prava i mogućnosti, do trenutka kad mi završimo to što se zove nacionalni cilj. I nacionalni cilj je za te ljude ostvaren, te male zajednice su u principu za većinu nebitne i neinteresantne, i u principu ne učestvuju u životu. Ne učestvuju ni u životu gradova, ne učestvuju u kulturnom životu, nema ih na univerztietu, nema ih u medijima, jednostavno ne postoje. Dakle, vrlo ćete vi teško objasniti nekom Albancu da je važno da u gradu, u kafiću, na ulici sretne Srbina, za njega. Suštinska stvar je, ne za Srbe toliko koliko za Albance, da shvate... B92: Zašto je razlika? Rakočević: Pa, razlika je zato što ako ostavite grupu na Balkanu, jednu bez dodira sa drugom, ona počinje da mutira u nekom pravcu i da se tu hvataju neke najčudnije ideje. Samo u interakciji različitih grupa mi imamo neke rezultate. Jedna naša koleginica me jednom u Beču na ovim pregovorima pitala - da li kod vas ima velikih slikara, pisaca, šta se dešava tu. Ja kažem - pa, da, ostalo je, ima čak iz bivše Jugoslavije velikih imena, neki su vani, pa, kaže - ja sam mislila da će posle '99. biti velikih slikara, velikih pisaca u Prištini, šta se dešava. Ja nemam pojma, dakle, ne mogu to da... instinktivno kažem, sve je to bilo sebično, dakle, sva ta neka priča o borbi je bila zapravo sebična priča u kojoj smo dobili feude, geta, anarhiju u okviru toga, granice, ponižavajuće granice, samo granice, svuda granice. Probajte da odete 50 kilometara, sretne vas neka granica na kojoj čekate sat vremena, traže vam lične karte, a prosto moraju da traže iako to nema nikakvog smisla. I s druge strane, te granice služe da čuvaju trgovine drogom, ženama, svim onim što ne treba, a s druge strane, služe da bi se zaustavili normalni ljudi i normalne ideje, jer samo normalan čovjek se na toj granici osjeća kao kriminalac. B92: A o čemu vi mediji, srpski mediji, da kažem, uslovno rečeno srpski mediji, mediji na srpskom, o čemu vi izveštavate? Da li ste usmereni uglavnom na Srbiju kada izveštavate ili izveštavate i o događanjima....? Rakočević: Mi proizvodimo kao i sav svijet svugde, oni koji su se oprijedelili da imaju profesionalan pristup svemu tome, oni se trude da ispoštuju sve strane. U principu, ovo sada zvuči kao... B92: Šta znači sve strane? Rakočević: Zvuči kao fraza, dakle, ja ne mogu praviti ozbiljnu vijest ako u toj vijesti nema stava iz Prištine, prosto, oni moraju reagovati. E, sad, ja imam problem sa njihovom reakcijom, jer ja u većini slučajeva, kao što sam rekao, od 17. februara ne mogu da izvučem tu reakciju, ne mogu da pitam za taj stav. B92: Zašto, je l' Vam ne dozvoljavaju da dođete na njihovu naprimer... neki događaj ili neće da Vam odgovore? Rakočević: Ne, najčešće se ne odgovara, dakle, ne radi se o nedozvoljavanju, morate doći pošto imate nekakve legitimacije. B92: A kako komunicirate sa kolegama...? Rakočević: Komunikacija je dobra sa kolegama Albancima, dakle, ovdje postoji jedna fraza koja se ponavlja, da ovdje kriminalci i novinari sarađuju bez problema sve vrijeme. B92: Kako izgleda ta komunikacija, ta saradnja? Rakočević: Kako izgleda? Prosto, treba vam nešto, treba vam broj, treba im broj, treba nam zajednički određena informacija, treba nam potvrda informacije, treba nam način da dođemo do toga, treba nam sto nekih sitnih malih čuda, treba nam zakazivanje razgovora i svega ostalog. B92: U kom smislu Srbe koji su ostali ispod Ibra zanima šta se dešava u Prištini, šta ih zanima da čuju preko KIM radija naprimer ili preko Glasa juga? Rakočević:Zanimaju ih veliki ti događaji... B92: Ako nema nikakve komunikacije institucionalne...? Rakočević: Zanima ih šta će od onoga što se odlučuje u Prištini direktno uticati na njihov život, dakle, kada su u Prištini protesti ili kada se nešto, recimo, problematično dešava negde većina ljudi sa kojima ja radim postaje mobilna, a to znači, prvo u glavi ima šta je osnovno za spakovati. Kada je posle samoproglašenja.. kada su se dešavale... paljevina ovih prelaza na Jarinju i Brnjaku, ja sam imao sledeću situaciju, dakle, nekoliko mojih saradnika me zamolilo na pola sata, da ode na pola sata u svoje kuće da spakuje osnovne stvari. Dakle, fotografije, dokumenta, to je ta psihologija. I drugo, ovde postoji jedna opasna, duga istorija demonstracija, kad god su demonstracije u Prištini bilo kakve nešto se u vama mijenja, nešto se u vama trese, strah je u vama konkretno. Dakle, onog trenutka kad imate ljude u Prištini na ulici nešto se dešava, nešto će se promijeniti zato što postoji duga istorija demonstracija koja je ovaj prostor tresla i ne samo ovaj prostor nego čitavu Jugoslaviju u jednom dugom i dugom periodu. I ta nesigurnost je dovela dotle da recimo moja sestra, koja je rođena u Prištini, na moje pitanje zašto se ti ne bi vratila u taj grad kaže - sve bih mogla da podnesem, samo demonstracije ne mogu da podnesem, a bila je dugo posle '99., 3-4 godine u Prištini. B92: Sad, šta Vašu publiku... koje su zapravo potrebe i očekivanja Vaše publike od KIM radija i od Glasa juga? Da li su to lokalni problemi, da li je to plata, da li je to šta Srbija radi u Ujedinjenim nacijama, šta je to što slušaoci očekuju da čuju? Rakočević: Izgleda paradoksalno, ali sve, sve to, ali ovo što ste vi na početku priče rekli, jeste, očekuju da im pomognete u konkretnim stvarima. Ne znam, poslednje pismo koje je stiglo na naš mejl koje sam pročitao jeste, dakle, da li... dajte da vidimo šta radi kosovska policija sa ličnim kartama iz Srbije, da li ih uzima, da li.. ne znam, saobraćajne dozvole, i onda vi krenete, morate da istražujete i da objavite tu vijest. To je taj praktični život i naravno, opet kažem, interesuje ih to šta se dešava u Prištini. B92: A koliko ih zanima ono što se dešava u Srbiji? Rakočević: Jako ih zanima, zašto? Zato što njihov život, odnosno naši pogledi u principu su primorani da preskaču gradove na Kosovu. Dakle, svi oni koji su iz sela oko Prištine gledali prema Prištini, učestvovali u njenom životu, sada moraju da potraže neki drugi grad koji se nalazi stotinama kilometara dalje, zato što taj grad za njih više ne važi, ta Priština više za njih ne važi. Oni moraju da osmisle svoj život u odnosu na taj grad, jer u savremenom dobu čovek nekako se postavlja u odnosu na grad i na vrednosti grada. Mi to nemamo. Prije možda 7-8 mjeseci u našu redakciju je došla jedna djevojčica iz Čaglavice, ona ima 14 godina i mi imamo jednu veliku fotografiju Prištine, pano jedan veliki. Ona je stala tu ispred i pitala - koji je ovo grad. Dakle, ona živi na 3,5 kilometra od pogleda na Prištinu, od same Prištine, ona ne zna kako izgleda taj grad. E, to je ono što nedostaje, ali sam siguran da recimo.. da bi prepoznala neki drugi grad iz Srbije. Zašto? Zato što je taj grad za nju prestao da postoji, nema motiva. B92: Da, ali šta je posledica toga, po Vašem sudu? Rakočević: Posljedica je geto, geto svijest, posljedica je ograničen razvoj, posljedica je fatalno ograničen razvoj koji se na svakom koraku može vidjeti. Dakle, u odnosu... u strahu od upotrebe sopstvenog jezika, u tome da prosto imate... morate.. niste oslobođeni od straha, to je, sloboda od straha, to je ono što je najteže i najveća posljedica svega toga. S druge strane, reći će vam - vi možete ići u Prištinu. Naravno, ali nema motiva, nema motivacije, pa kaže - idete da kupujete. Naravno, mislim, mogu kupovati ako imam računar i vezu, mogu kupovati i u Njujorku, nije to problem. B92: Da, ali sa druge strane Srbija vam poručuje - ostanite tu i živite u getu, nemojte da komunicirate, nemojte da učestvujete. Rakočević: Nisam siguran da... B92: Tako razume poruku ovaj čovek koji traži zdravstveno osiguranje. Rakočević: Da, to je, dakle, ali ta poruka koju on razumije je proizvod njegovog geta. Nisam siguran da taj čovjek dobro razmišlja, dakle, nisam siguran da bi ga neko iz Beograda posavjetovao - nemoj to da radiš. To su dva pola, to su dva ekstremna mišljenja u kom vi zdravstveno osiguranje doživljavate kao izdaju. B92: A kako Vi razumete, kako da kažem, ideju Srbije oko mesta u kome Vi živite naprimer, oko Čaglavice kao metafore svega onoga što je dole od Ibra? Kako Vi razumete svoj, da kažem, život? Rakočević: Pa, ja ga razumijem kao jednu vrstu misije u kojoj najbolje što mogu radim svoj posao i najbolje što mogu i znam radim sa ljudima sa kojima radim. I da nemam tog posla ja ne bih znao šta da radim. Imam utisak da Srbija mora da zaposli naše ruke, ona to nije uradila. Čaglavica kao simbol nažalost nestaje, ona nestaje zato što se tamo kupuju imanja i ta imanja se... i ubrzano nestaje. B92: A ko kupuje? Rakočević: Kupuju Albanci za basnoslovne sume novca, većina tih imanja je prodata. Šta je Srbija tu uradila? Ništa. Ništa, nekoliko puta smo pokretali čitave male kampanje da isprovociramo nekoga da reaguje i da kaže šta država Srbija može uraditi da sačuva jednu zajednicu ili da joj organizuje život. Nažalost, što se Čaglavice tiče, pa i mnogih sredina, nije ništa urađeno i ima naravno i za to, političari i politika uvijek ima odgovor, pa kaže - mi ne možemo da se takmičimo sa novcem, u novcu sa Albancima. Dobro, ako hoćete da se takmičimo u recitovanju poezije, nema problema, ali tu se odustalo. B92: Dobro, ali šta ćete Vi da radite lično, šta je, da kažem, Vaša ideja? Ako Srbija ne može, ako Čaglavica nestaje... Rakočević: Pa, politika mora da se... takva politika i sva politika mora da se preispituje. Dakle, ne možete se kretati između ekstremnih polova, naši ekstremni polovi su mitologija i neznanje, i neznalice i mitolozi u priči o Kosovu su najglasniji, oni najviše viču, oni na sav glas viču - ostavite nas tog Kosova i sačuvajte nam Kosovo. Istina je iza, iza toga, između toga, u realnom, normalnom životu koji se organizuje tako što... B92: Šta je za Vas Čaglavica i realan normalan život? Rakočević: Realan normalan život bi bio da ti ljudi su sačuvali svoja imanja, da su proizvodili na njima, da im je organizovana proizvodnja, da su zaposleni i da to što rade plasiraju, da ustaju... B92: Gde da plasiraju ako se ne kreću i ako ne putuju i ako ta devojčica ne zna kako izgleda Priština? Rakočević: Može se i to na neki način organizovati. Dakle, može se organizovati na državnom nivou, može se organizovati na međunarodnom nivou, može se organizovati na raznim drugim nivoima da bi se plasirala njihova roba, njihov proizvod. Da ustaju u 8 sati na posao, da se vraćaju u 3, da su umorni. Dakle, mi na Kosovu imamo hiljade ljudi koji se nisu umorili, zašto - zato što nema ideje šta bi mogli raditi. Naravno, odgovornost je ogromna i odgovornost je međunarodne zajednice, sad više niko ne radi ni u kakvim preduzećima, ništa ne radi, ne radi se u EPS-u, ne radi se u fabrikama. Prosto, ovo je prostor na kom većina ljudi ništa ne radi, izdržava. I drugo, postoji istorija, duga istorija izdržavanja ovog prostora i ljudi su, neki ljudi su navikli na to. B92: Dobro, to je u redu, ali ko treba tim ljudima da osmisli šta da rade? Da li je to Vlada u Prištini, da li je to Vlada u Beogradu, da li je to zajednički rad te dve Vlade? Ko je taj ko treba njima da osmisli život da bi se oni osećali kao građani prvog reda? Rakočević: Da, pošto Vlada u Prištini već 10 godina ima te neke sve, bukvalno sve ingerencije, nije uradila ništa, Vlada iz Beograda... zapravo to je sudar te dvije koncepcije, morala su da se nađu riješenja koja će zajedno sa lokalnim ljudima... zapravo, ključ je u tome da se lokalni ljudi osposobe. Štrpce i Brezovica je opština koja je najperspektivnija verovatno od Niša dovde, to je zapravo rudnik zlata, imaju ski terene, na kom ljudi sede i gladuju. Zašto? Zato što nema sposobnih, odlučnih, normalnih kadrova da naprave opštinu, da naprave posao, da privuku ljude i da počne da funkcioniše i da svi od toga nekako zarađuju i da se osećaju normalno. B92: Vi ste na početku ovog razgovora rekli, u jednom delu naše priče, da je veliki broj, da kažem, obrazovanih ljudi otišao, Srba, da Srbima nedostaje intelektualna elita. Rakočević: Da, na svom primjeru ću vam reći, bukvalno, osam godina nisam naravno otišao u svoju biblioteku u Prištini, osam godina, devet, nisam otišao u svoje pozorište u Prištini, devet ili već devet godina nisam popio piće normalno u svom gradu, Prištini, i to je ljude koji su namjeravali da žive, intelektualce, ljude koji žele nekakvu promjenu, nekakvu malu revoluciju tu na terenu, otjeralo. I ne samo Srbe, dakle, i Albance, mnoge Albance. Posle 17. marta jedan moj drugar mi se javio iz Švajcarske, kažem - šta ćeš tamo, kaže - pa, ne mogu, idem da učim škole, dakle, idem na nekakvo doškolovavanje, on je Albanac. Kada sam neke svoje prijatelje pitao - kada će biti normalnog života za Albance u Prištini, rekli su mi - za desetak godina. Mi smo izgubili desetak godina, treba da čekamo još deset godina da ih izgubimo, zašto? Zato što nema sistemskih rešenja, zato što nema zakona, nema institucija. B92: Koliko se Vaš problem i problem nekog ko je urednik albanskog radija u Prištini, koliko se Vaši lični, da kažem, problemi razlikuju, ili su slični? Rakočević: Ovako, mi, naročito na trusnim područjima, imamo sledeću stvar, novinari, društveni radnici iz doba socijalizma su u doba nacionalizma postali nacionalni radnici i ogromna većina nacionalnih radnika najčešće nema nikakve probleme. Ako ste profesionalac, ako mislite svojom glavom i ako ste spremni da zagrebete ispod ove žabokrečine i ovog stanja društvenog ili bilo kakvog, vi ćete naići na ozbiljne probleme. Takvi imaju probleme, ali nažalost, malo toga se promjenilo što se medija tiče i u Prištini niko nije odgovarao za 17. mart, malo toga je, dakle, urađeno na svim poljima. B92: I samo kratko, da li se problem, problemi, da li je ono što čini svakodnevni život običnog jednog kosovskog Albanca i običnog jednog kosovskog Srbina mnogo razlikuje, ili su ti problemi negde slični? Rakočević: Ti problemi su svakako slični i različita je ideologija. Mi u Prištini imamo ideologiju nezavisnosti u kojoj se kaže da se sada ne bi mogao disati vazduh ako nema te nezavisnosti. S druge strane, ovaj Srbin iz Goraždevca misli da ako ode kod Albanca lekara da će izdati nacionalnu stvar. Nema struje za sve, nema posla za sve i samo što postoje nažalost, za nas postoje granice, granice naših zajednica. Za Albance ne postoje te granice. |
11:22
06
JAN
2009
| 1 | 0 | 525 | 0 |
| Neuralgična tačka sveta |
| “…šta je ovde starije, kokoška ili jaje, da li Hamas gađa jug Izraela odgovarajući na blokadu ili je blokada zavedena ne bi li se Hamas naučio pameti pa odustao od gađanja raketa. To je toliko isprepleteno i ako bi malo već davali neki širi presek istorije Bliskog Istoka, problem sa Bliskim Istokom je da nemate gde da se zaustavite… cilj svakog sukoba je stvaranje palestinske države. Zvuči frazeološki kada pričamo o Iraku ili kada pričamo o Libanu ili Siriji, kada se kaže da je palestinsko-izraelski konflikt srž, što bi Sadam Husein rekao, majka svih sukoba u regionu. I jeste, ali očigledno da u ovom trenutku ne postoji spremnost ni jedne, ni druge strane, niti je Hamas spreman da lako odustane od oružane borbe i da se saglasi sa postojanjem Izraela na teritoriji Bliskog Istoka, niti je sadašnje izraelsko rukovodstvo spremno da Palestincima da državu...Amerika je jedini isključivi broker rata ili mira na Bliskom Istoku... Amerika ćuti. Zanimljivo je da ćuti sada i novi predsednik Barak Obama... moglo bi to da se tumači da on neće da se zaleće, možda sprema zaista neke inicijative, jer nije bilo američkog predsednika posle Drugog svetskog rata koji se nije bavio Bliskim Istokom, i nije bilo američkog predsednika koji se nije ugruvao na Bliskom Istoku.“ |
| Gost:Boško Jakšić, spoljnopolitički komentator Politike Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst Radija B92, ja sam Danica Vučenić. Više od deset dana traje rat u pojasu Gaze, milion i po ljudi koji živi na 360 i nešto kvadratnih kilometara suočava se sa užasnom humanitarnom katastrofom. Ni Hamas ni Izrael ne odstupaju zasad od odluke da nastave rat u kome stradaju i deca. Više od 540 ljudi je ubijeno, 2 hiljade i nešto je ranjeno, nema vode, nema struje, gorivo za agregate u bolnicama je na izmaku. Navodno je 13.000 ljudi ostalo u Gazi bez kuća koje su pogođene. Poslednja vest je, agencije kažu da je izraelska vojska ušla dublje u pojas Gaze gde su izbili žestoki sukobi sa naoružanim pripadnicima Hamasa, uprkos sve glasnijim pozivima međunarodne zajednice da se nasilje okonča. Kopnena operacija usredsređena je na severni deo pojasa i borbe se vode oko Bejthanuna, a sam grad Gaza je opkoljen. Vojnici međutim, kako kažu agencije, nisu još ušli u sam grad. Glavni put koji vodi od severa ka jugu tog područja na obali Sredozemnog mora je pod kontrolom vojske Izraela, a Gaza je podeljena na dva dela. Izraelski mediji su javili da su sinoć izraelski vojnici prvi put proširili operaciju na gusto naseljena područja. Televizija Al Džazira prikazala je brojne eksplozije i požare u području gde vojska dejstvuje. Čuje se pucnjava iz teškog naoružanja, ispaljuje se na desetine artiljerijskih raketa uz podršku iz vazduha. Nešto ranije bombarodovano je najmanje 40 tunela koji navodno Palestincima služe za krijumčarenje oružja i municije ispod granice pojasa Gaze i Egipta. U međuvremenu je na Bliski Istok u mirovnu misiju doputovao francuski predsednik Nikola Sarkozi, koji je upozorio da vreme koje ističe ne ide na ruku miru. Šef češke diplomatije Karel Švarcenberg, koji predvodi mirovnu misiju Ujedinjenih nacija rekao je da ne postoji nikakav poseban plan za prekid vatre, da ga moraju zaključiti zainteresovane strane. U Njujorku se takođe piše tekst rezolucije, Hamas s druge strane ne zaustavlja raketiranje juga Izraela, što je bio neposredan povod za početak ove ofanzive. I rat u Gazi će biti danas tema Kažiprsta, ovde je Boško Jakšić, spoljnopolitički komentator Politike i novinar koji je bio i dopisnik sa Bliskog Istoka. Više od 30 godina se bavite Bliskim Istokom, šta kažu Vaši kontakti, znam da ih imate, kakva je situacija u Gazi? Jakšić: Pa, očigledno da situacija, ako analiziramo, da pođemo od ovih diplomatskih inicijativa pokrenutih ne bi li se sukob prekinuo, nažalost i moj zaključak i na osnovu svih razovora koje imam sve će se to završiti na rečima i od nekog primirja sa sada... apsolutno nema izgleda za primirje, jer jednostavno, obe strane su rešene. Izrael je ovoga puta rešen da.... faktički ono što Izrael kaže to je da hoće da uništi položaje sa kojih se raketira jug Izraela, sa kojih Hamas raketira jug Izraela, ali očito je da je ova operacija dugo i pažljivo pripremana i da je cilj da se fizički likvidira vojno krilo Hamasa, što se neće dogoditi. I mislim da će ovo biti neka mini replika neuspešnog rata pre dve godine u Libanu, kada su Izraelci pokušali da unište i tamošnju militantnu miliciju. B92: E, sad, samo da zbog svih nas koji nikada nismo kročili nogom u taj deo sveta, Gaza je jedna teritorija koja se nalazi okružena Izraelom i na jugu se graniči... Jakšić: Faktički enklava u Sredozemlju, stišnjena s jedne strane većim delom između Izraela, s druge strane se graniči sa Egiptom. To je jedna stara teritorija koja je svoj značaj recimo, grad Gaza je 3000 godina imao u kontinuitetu gradskog naselja, ali je izgubila značaj.. uglavnom je kasnije posle toga... njome su vladali Otomansko carstvo, Britanci, sa prekidima, čak je i Napoleon ulazio sa svojim trupama u taj pojas. Gazu je kada se osnovao Izrael '48. godine tada je pojas Gaze zauzeo Egipat, da bi ga izgubio u ratu '67. i Izraelci su držali Gazu pod okupacijom sve do leta 2005. godine kada su dobrovoljnom odlukom napustili Gazu, prepustili je Palestincima. I to je bio jedan od onih pokušaja, da kažem, predvorje nečega što je trebalo da vodi stvaranju palestinske države. B92: U Gazi je na vlasti Hamas od pre dve godine. U drugom delu gde žive Palestinci, ta teritorija je Izraelom podeljena, zapadna obala je Fatah koji je umereniji. E, sad, i tu postoji problem. Jakšić: Apsolutno, Palestinci su u ovom trenutku podeljeni i to dramatično podeljeni, čak prošle godine su došli do oružanog sukoba za kontrolu Gaze, između Fataha, koji, kao što kažete, jeste, vodi umereno i sekularnije krilo Palestinaca, za razliku od Hamasa koji je radikalniji i koji i dalje propoveda oružanu borbu kao jedini način ostvarenja palestinskog cilja, stvaranja države, i koji ima jake islamske porive, odnosno drži se onog motoa da je islam rešenje. Ja se sećam da sam u Gazi baš bio recimo '87. kada je taj pokret i nastajao i kada je fundamentalizam počinjao da uzima korena, ali iz jednog jednostavnog razloga što je to jedan pojas sa tih milion i po stanovnika, neverovatne sirotinje i beznađa koje je umnogome okrenulo svet prema Hamasu. A drugi deo objašnjenja se sadržao u potpunoj neefikasnosti te palestinske vlasti koju je nekada vodio Arafat, a sada vodi palestinski predsednik Abas, i to je nešto što je uticalo da Gaza fermentira na ovaj način na koji se to sad događa. B92: E, sada, da bismo stekli precizniju sliku o samoj teritoriji, o pojasu Gaze, to je teritorija na kojoj živi milion i po ljudi, na jednoj maloj površini... Jakšić: Jedna od najgušće naseljenih pojasa na svetu. B92: Kolika je ta površina, prosto nam opišite da znamo...? Jakšić: Pa, ta površina je... pola sata vam treba po dužini da prođete kolima, prema tome, ona je 30 i nešto kilometara, a najšira, na najširem delu nema više od 10 kilometara. Baš onako jedan pojas veoma kratak, sa Gazom, gradom Gazom kao glavnim naseljem, i ono što je bitnije čak možda i od te topografije, to je način življenja. Reći ću dovoljno ako kažem da tamo najveći deo stanovnika živi sa manje od 2 dolara dnevno, to već... govori. B92: Na drugoj strani imamo Izrael koji je potpuna suprotnost. Jakšić: I baš zbog toga što je tako stešnjen u velikoj meri on zavisi od Izraela, veliki broj radnika iz Gaze Palestinaca je odlazio na berbe, da radi na plantažama agruma recimo u Izraelu ili bilo koje druge poslove. Onog trenutka kada Izrael postavi blokadu, to onda više nije pitanje samo dotura goriva, hrane, lekova i svega drugog, nego je i pitanje posla. Ljudi u Gazi nemaju onda.. nemaju priliku ni da zarade, tako da ta blokada je jedan od bitnih faktora čitave ove priče. Teško je sada ući i odgovoriti šta je ovde starije, kokoška ili jaje, da li Hamas gađa jug Izraela odgovarajući na blokadu ili je blokada zavedena ne bi li se Hamas naučio pameti pa odustao od gađanja raketa. To je toliko isprepleteno i ako bi malo već davali neki širi presek istorije Bliskog Istoka, problem sa Bliskim Istokom je da nemate gde da se zaustavite. Ako se zaustavite na jednoj godini onda imate jednu perspektivu. Ja se sećam da sam pomenuo recimo masakr Jevreja '29. godine u Hebronu, Palestinci sa mnom neko vreme nisu hteli da pričaju. Ali kada pomenem masakr Palestinaca u vreme stvaranja jevrejske države u selu Dirjasin onda Jevreji ne vole sa mnom da pričaju. Svako ima neke reperne tačke na kojima se tumači, uhvatiti ih to je jako teško, to znači vraćati se 3000 godina unazad, u sukob između Jevreja i Filistejaca, odnosno današnjih Palestinaca. B92: Koliko onda kroz tu perspektivu ne može da se objasni ni cilj ovoga što se sada dešava? Jakšić: Cilj može da se objasni, cilj je uspostavljanje, još '47. godine kada su Ujedinjene nacije donele Rezoluciju o podeli mandatne teritorije Palestine, kojom je tada vladala Britanija, odnosno bila protektor. Podela je podrazumevala nastanak dve države. Znači, više od šest decenija imamo rešenje na papiru, Rezolucija Ujedinjenih nacija, ali ona nije ostvarena i cilj svakog sukoba je stvaranje palestinske države. Zvuči frazeološki kada pričamo o Iraku ili kada pričamo o Libanu ili Siriji, kada se kaže da je palestinsko-izraelski konflikt srž, što bi Sadam Husein rekao, majka svih sukoba u regionu. I jeste, ali očigledno da u ovom trenutku ne postoji spremnost ni jedne, ni druge strane, niti je Hamas spreman da lako odustane od oružane borbe i da se saglasi sa postojanjem Izraela na teritoriji Bliskog Istoka, niti je sadašnje izraelsko rukovodstvo spremno da Palestincima da državu, iako se nominalno sa tim saglasilo. B92: E, sad, sad je samo pitanje, Izrael kaže - cilj nam je da uništimo Hamas. Kako je to gusto naseljena teritorija Hamasove postrojbe su u naseljenim mestima, pa i na univerzitetu, gađana je i zgrada univerziteta. Izraleci kažu da je tu bila laboratorija za proizvodnju i pokuse na oružju i skladište oružja. Hoće li... poenta je da li će Izrael ovim napadima uspeti da uništi Hamas? Jakšić: Pa, ne, ratovanje na Bliskom Istoku ????? i teorije ratovanja u poslednjih... ja kad sam pratio od tog prvog rata pa na ovamo, pokazuje se da svaki novi rat donosi sve više civilnih žrtava, a sve manje vojničkih, jer su vojnici sve opremljeniji i sve bolje znaju da ratuju. Ako sada pričamo o opkoljavanju grada Gaze, pitam se kako tu može da se ratuje. To je kao u Bejrutu što se svojevremeno ratovalo. Pa, naravno da svako koristi svaku priliku i zaklon da bi odatle naudio neprijatelju, ali pritom stradaju civili. Ono što će se završiti, plašim se kad jednom od ovih lidera, Hamas je juče rekao - ruše nam džamije, time su nama dali pravo da rušimo njihove sinagoge, ruše nam škole, dali su nam pravo da rušimo njihove škole... B92: Oprostite, prema vestima agencije u Francuskoj je upaljena jedna, u Tuluzu. Jakšić: Znači, već je počelo. Ako je to bezbednost koju Izrael traži onda je neće dobiti, i to je... Znači, novi dokaz, ovo je samo još jedan novi dokaz da silom ne može da se ništa uradi, jer i tehnika ratovanja se izuzetno tu promenila. Ako je Izrael, kao što je recimo i Buš u Iraku bio poveden iskustvom Srbije i Kosova, da rat može da se dobije iz vazduha, onda se pokazalo, Irak je pokazao da je to nemoguće, a Izraelci slede istu matricu kao i Amerikanci u Iraku i mislim da će i završiti kao i Amerikanci u Iraku. Naravno, oni će se brže povući, njihov cilj je, oni kažu, nije cilj ponovna okupacija pojasa Gaze, ali cilj neće biti ostvaren. Ako Hamas uspeva da i u ovim trenucima dok su izraelske kopnene snage u pojasu da sa određenih lokacija lansira te svoje ??? rakete na jug, onda tek možemo da pomislimo šta će se dogoditi kada se Izraelci sutra, prekosutra, nakosutra povuku. Rešenje, druga opcija, masakr, genocid, Izrael se izlaže istoj vrsti pritiska kao i Amerikanci, to je nepopularno. Izrael je u krajnjoj liniji mogao da nauči lekciju dosadašnjih palestinskih ustanaka, onih intifada koje su bile dve, da su slike koje su obilazile svet, gde se vide veliki izraelski tenkovi ili džipovi i vojnici u najsavremenijoj opremi i protiv njih trče deca koji ih gađaju kamenjem. To je jako loše uticalo na imidž Izraela. To se ponavlja i ovoga puta, a vidi se da ni ono, ni ovo sada neće dati neko rešenje, ne barem ono koje bi Izrael očekivao. B92: E, sad, koje su razlike između ovog trenutnog rata i onog koji smo gledali uživo na televiziji 2006. sa Hesbulahom? Jakšić: Pa, motiv je isti, čak je u središtu ove priče jedan jedini izraelski vojnik koji se zove Gilad Šalid. To je čovek koga je Hamas kidnapovao pre dve i po godine, koji je i dan danas negde u zarobljeništvu, za koga je Izrael rekao da će učiniti sve da ga oslobodi. Po tom modelu su kasnije libanski Hesbulasi, šiitska milicija, takođe otela dvojicu Izraelaca, što je uzrokovalo taj masivni udar na jug Libana. Završio se tako kao što se završio, zato što i u Libanu pre dve i po godine, leta 2006. i u Gazi sada govorimo o asimetričnom ratu koji se završava, s jedne strane je ogromna vojna sila, jedna svakako najjača armija Bliskog Istoka, izraelska, jedna od najjačih armija čitavog sveta, opremljena sofisticirana, najboljim hi-tek oružjima koja postoje, s druge strane su milicije, čak ne ni regularne armije kao što je to bilo u ranijim ratovima između Izraela i Arapa. Zašto kažem da su to asimetrični ratovi? Jer, ako Izrael ne pobedi on gubi, Hamas ako ne izgubi on je pobedio, i u tome je ta jedna dramatična razlika, a pobediti sa stanovišta Izraela, pokazuje se i pokazao je Liban i pokazaće i Gaza, ne može, jer te milicije, njihova vojna krila imaju ogromnu podršku stanovništva. Onda treba pobiti sve, onda je to nešto što niko ne sme da se odluči na neko takvo rešenje. B92: Ideja o naoružanom narodu. Jakšić: Pa, ideja o naoružanom narodu koja zaista... partizanskom ratovanju, gerilskom ratovanju, skitskom ratovanju, zovimo ga kako god hoćemo, ali ona se sada u svojoj najboljoj formi pokazala na Bliskom Istoku. B92: E, sad, okolne zemlje arapske naravno s pažnjom posmatraju sve što se dešava trenutno u Gazi, vlade su pritisnute povicima sa ulica da zaštite Palestince. Čini mi se da je u Kairu to najsnažnije, Egipat za sada stoji distanciran. Ovaj prelaz jedini je zatvoren i dalje, na jugu Gaze, mislim da su samo ranjenici propušteni jednom u toku ovih nekoliko dana i preneseni u bolnicu u Kairu. Vidim da svi posrednici odlaze prvo u Egipat, svi ovi koji su otišli prvo su kod Mubaraka otišli, zašto? Jakšić: Pa, Egipat jeste jedan od stožera arapskog sveta, najmnogoljudnija nacija arapskog sveta sa najvećim uticajem i naravno da... I pritom je Egipat kao bliski saveznik Zapada još povoljniji neki kanal uticaja, međutim, ovaj sukob izbacuje na površinu i podele unutar arapskog sveta. B92: U kom smislu? Jakšić: S jedne strane su radikalni pokreti poput Hamasa, islamskog džihada u Palestini i Hesbulaha u Libanu i zemlje koje ih podržavaju, a to su Sirija i Iran. S druge strane su umerene zemlje, da kažem, ove prozapadne koje nemaju ni hrabrosti da se na bilo koji način suprotstave odlukama Amerike i Izraela, koje se uglavnom podudaraju, identične su. Pa, ako pričamo sad o suverenitetu onda je vrlo problematičan suverenitet da predsednik Mubarak ne otvori taj granični prelaz Rafa, ne sme da ga otvori iz jednog vrlo jednostavnog razloga, što mu Amerikanci ne dozvoljavaju da ga otvori. To onda izaziva revolt onoga što se zove arapska ulica... B92: Koliko je snažna ta arapska ulica? Jakšić: Ona je... mislim da je mnogo više propagandno snažna nego što ima objektivnu snagu, zato što ovi režimi, bez obzira koliko su... većina njih su despotski i autokratski režimi o kojima pričamo, bez nekog legitimiteta vlasti iz naroda, nikada ga nisu ni stekli jer su i većina lidera došli ili državnim udarima ili nasledila nekoga ili su kraljevina i monarhija, pa je nasleđivanje, imaju jako moćne aparate represije. Čuveni Mohabarat, to kada se kaže na Bliskom Istoku, te tajne službe, od njih svi strahuju. Prema tome, oni lako mogu da se obračunaju sa arapskom ulicom. Koliko će to dugo trajati, zbog toga jedan ovakav sukob ne odgovara. I postoji još jedna dimenzija u ovom trenutku, koja je relativno nova, koja se pojavljuje i koja mislim da je direktan produkt rata u Iraku, a to je snaženje Irana. Irana kao jedine šiitske zemlje, sve ove druge zemlje o kojima govorimo pripadaju ovom drugom sunitskom ogranku islama, od koga svi zaziru. Rast uticaja Irana, koji se ostvaruje delom i kroz Hamas, delom i kroz ove druge grupacije, je nešto što dovodi Arape da i nisu ni spremni da brane Hamas. Oni će Hamas prodati, pustimo mi priču o Palestincima, ja sam pre tri decenije čuo još tu floskulu kada se kaže da su arapska braća za palestinsku stvar spremna da se bore do poslednjeg Palestinca. B92: Znači, postoje režimi kojima odgovara da Hamas....? Jakšić: Apsolutno... B92:... zbog Irana nestane ili da mu se smanji uticaj? Jakšić: I zbog Irana, ima mnogo faktora zbog kojih je Hamas prepušten negde samom sebi i ostavljen od onoga što se zove arapska braća. B92: Koja je direktna veza Irana i Hamasa, koje su to... naoružavanje, šta još? Jakšić: Pa, pre svega su to finansije, mislim da novac koji može da dođe iz Irana i onda ko zna kojim kanalima se oružje mulja po Bliskom Istoku. Ja se sećam leta 2006. u Bejrutu su mi neki hrišćani pričali kako su svojevremeno kupovali i naoružavali Srbe tokom rata u Bosni, prema tome, ti kanali su zaista neobični, neobjašnjivi. Ima itekako puta ako imate pare da lako nabavite oružje. Pre svega mislim da znači, taj uticaj Irana ide kroz te finansijske kanale. B92: E, sad, međunarodna zajednica, delegacija Evropske unije, francuski predsednik, očigledno nemaju ideju, koliko sam razumela Švarcenberga, nemaju ideju šta da predlože, nisu otišli tamo sa konkretnim predlozima. Koje su mogućnosti u ovom trenutku, kada su i jedni i drugi, i jedna i druga strana odlučni da nastave sa međusobnim uništavanjem i da to zaista stane, makar zbog humanitarne katastrofe? Jakšić: Pa, rekao sam odmah da neće stati, a pogotovo ako... evo, sada ako analiziramo šta su ova dvojica izjavila. Sarkozi je bio čak i oštriji i on je osudio prekomernu upotrebu sile Izraela u ovoj operaciji. A ako se setimo da je Češka u prvim danima kada je preuzela predsedavanje Evropskom unijom, češki predsednik je rekao za izraelsku operaciju da je to defanzivna ofanziva, nešto potpuno onako... B92: Da, pa su se posle ispravljali... Jakšić: Posle su se ispravljali... Kako steći legitimitet onda kod ove druge strane, palestinske? U tome i jeste osnovni problem. B92: E, sad, ko ima uticaja na tu stranu? Jakšić: Ni Evropa, ni Evropska unija, ni Češka pojedinačno, ni Francuska pojedinačno, pa čak ni tri od četiri članice kvarteta koji se bavi Bliskim Istokom, to je ista ona grupacija koja se bavila i nama, a to su Sjedinjene američke države, Evropska unija, Ujedinjene nacije i Rusija. Postoji jedan jedini igrač koji zaista nešto može da uradi na Bliskom Istoku, to su Sjedinjene američke države. Sjedinjene američke države od kako su posle Sueckog rata '56. ušle na velika vrata, istisnule Britance koji su dotle bili dominantna sila regiona, apsolutno danas vedre i oblače. Ako su nekad Bliski Istok čak morale da dele sa Sovjetskim Savezom, sada više ne, i Amerika je jedini isključivi broker rata ili mira na Bliskom Istoku. Amerika, vidimo da se ponaša, ne samo ova Bušova administracija koja se proglašava za jednu od najproizraelskijih u novijoj istoriji, ali nema nijedna američka administracija koja nije jako proizraelska. Ako vi proglašavate krivca stalno i nalazite ga na jednoj strani, ako niste spremni da bi se neki mir uspostavio, da pritisnete obe strane, onda od tog mira nema ništa. Prema tome, kako sada na ove izjave mogu da reaguju čak i umereni Palestinci? Ne mogu, i oni jednostavno nemaju veru, Amerika ćuti. Zanimljivo je da ćuti sada i novi predsednik Barak Obama. B92: I puno je tekstova na tu temu u zapadnoj štampi zašto Obama ćuti. Jakšić: Pa, zato što je... ja mislim da je njemu prerano, moglo bi to da se tumači da on neće da se zaleće, možda sprema zaista neke inicijative, jer nije bilo američkog predsednika posle Drugog svetskog rata koji se nije bavio Bliskim Istokom, i nije bilo američkog predsednika koji se nije ugruvao na Bliskom Istoku. B92: Jer, Obama kaže postoji jedan američki predsednik, ali se do sada izjasnio o svim drugim problemima i u Americi, pa i o nekim napadima, osim o Gazi. Jakšić: Pa, Bliski Istok jeste jedan od prioriteta i to je i Obama rekao, da je to jedan od njegovih prioriteta, ne samo zbog rata u Iraku, nego uopšte zbog.. pre svega zbog palestinsko-izraelskog konflikta. On sada obazrivo ćuti, on je napomenuo da je spreman da priča sa svima i ako imamo u vidu da je recimo Al Hajat, arapski list koji izlazi u Londonu, objavio da su se saradnici Baraka Obame pre američkih izbora sastali sa šefom Hamasa Ismaelom Hamijom u Gazi, da je to bio tajni sastanak, ali ovi tvrde da je do njega došlo, da su ti sastanci... da su kontakti nastavljeni. Ako imamo u vidu da je nedavno Haled Maršal koji je lider Hamasa, koji živi u egzilu u Damasku, isto rekao, koga smatraju onako... Amerika najvećim teroristom na svetu posle Bin Ladena, ako je i on rekao da je spreman da se sastane sa Obamom, onda bi iz toga mogli da izvučemo zaključke, ako ništa drugo, možda za sada hipotetičke, a to je da bi Obama zaista bio spreman u skladu sa svojim obećanjima da razgovara i sa neprijateljima. To je nešto što Izraelu ne odgovara, ja mislim da je jedno od objašnjenja ove ofanzive je da pokušaju da reše stvar pre nego što se Barak Obama useli u Belu kuću. B92: Međutim, kako će po Vašem mišljenju Obama da, ukoliko zaista ima, da kažem, volju i želju da porazgovara i sa drugom stranom, prevazići ono - oni su teroristi, sa njima nema razgovora? Kako će ući u tu priču kada je globalni rat protiv terorizma i povod i za Izrael, na kraju krajeva, i oni to objašnjavaju....? Jakšić: Pa, sve je pitanje kako hoćete da posmatrate stvari. Izrael je nastao, kada je nastao '48. godine, pre nego što je proglašena maja '48. nezavisnost i stvaranje države Izrael, setimo se, a i Izraelci današnji isto mogu da se sete da su grupe koje su Britanci tada zvali terorističkim grupama, jevrejske grupe poput Šterna i Irgundcvaja koristile se istim metodama kojim se koristi Hamas danas. Juče je to... to je ono klasično pitanje koje se ništa nije mnogo izmenilo, šta je borba za oslobođenje a šta je terorizam, pitanje je samo ko odakle ga gleda. B92: Iz koje perspektive posmatra... Jakšić: Ukoliko Amerika pokaže iole dobre volje ona ima sve razloge da može da razgovara sa Hamasom, baš zato što je Hamas legitimno, barem ovaj njegov deo koji nije vojno krilo, legitimno izabran na vlast na demokratskim izborima koje niko nije osporio, njihovu demokratičnost. Postoje znači... sasvim je normalno onda pokušati i sesti, uspostaviti kontakte, a na početku neka idu kroz posrednike, ali to je neki kanal komunikacije koji bi mogao da vodi labavljenju situacije, otvaranju nekih kanala pregovaranja i oživljavanju tog mirovnog procesa koji je potpuno, što se kaže, u komi. U suprotnom, ukoliko se nastavi sa ovakvom politikom udaljavamo se od rešenja dve države, koje je inače svet prihvatio, prihvatili Palestinci, prihvatili i Izraelci, iako imaju onih problema i dalje nerešenih oko statusa Jerusalima, oko pitanja granica, oko pitanja povratka palestinskih izbeglica još iz vremena tog prvog rata '48. Ali sve su to onda rešiva pitanja ukoliko se krene da se pregovara. U tom slučaju Hamas mora da prekine oružane akcije koje Izrael više traumatizuju nego što mu nanose neke direktne štete, a Izraelci svakako moraju da se uzdrže od ovako neprimereno brutalnih akcija odmazde koje sada vode. B92: Naravno, postavlja se pitanje globalnih posledica svega ovoga, koje su? Jakšić: Pa, globalne posledice i dalje ostaje jedan Bliski Istok, ostaje kao ta velika neuralgična tačka sveta, koji uvek može da ga zapali, koja direktno ili posredno u ovoj situaciji ukoliko se ovo nastavi preti da se proširi, da recimo Iran i Sirija kažu Hesbulasima - uradite nešto, napadnite Izrael sa severa, napravite nešto ne bi li pomogli braći u Gazi... B92: Spekulacije o tome su jako... jako ih mnogo ima... Jakšić: Ima ih mnogo i postoji realna opasnost da se zapali region. A ako se i to, nadam se da se neće dogoditi, onda vidimo da cene nafte odmah skaču. Eto direktne posledice, a ako cene nafte skoče 10 dolara po barelu na svetskim tržištima, to su već ogromne posledice, u krajnjoj liniji, znamo kako intervencija u Iraku je preokrenula petrolejsko tržište i čitavo globalno energetsko tržište i koje dramatične posledice imala. U tome i jeste značaj Bliskog Istoka, kao u krajnjoj liniji najstarijeg i najdužeg konfliktnog područja savremenog sveta. B92: U ovim trenucima u Ujedinjenim nacijama ponovo pokušavaju da napišu tu rezoluciju koja je blokirana pre dva dana... Jakšić: Od te rezolucije neće biti ništa, jer dalje onda se odmah vraćamo na... ponovo na Ameriku. Do sada su Ujedinjene nacije imale nebrojeno mnogo rezolucija, predloga rezolucija, koje su tražile... B92: Pa, i sada je Hamas prekršio 1850 Rezoluciju... Jakšić: Jeste, ali papir Ujedinjenih nacija je jedno, a praksa je očigledno mnogo surovija i u ovom trenutku kako se čini niko nije spreman, ni Hamas ni Izraelci ni da slušaju, uopšte ih ne zanima šta se govori Istočnoj reci u Njujorku. B92: I samo poslednje pitanje i završavamo, na koji način po Vašem mišljenju čitava ova priča, da li ovaj rat može da se kapitalizuje 10. februara na izborima koji su zakazani u Izraelu i na koji način? Jakšić: Deo povoda za ovaj rat svakako su i parlamentarni izbori u Izraelu, gotovo je sigurno da će na tim izborima pobediti desnica, da li ekstremna ili da li ekstremnija ili umerenija, u svakom slučaju desnica, i to je jedan od dokaza da se Bliski Istok radikalizuje. I gde ja često kažem da su oni jedni drugima potrebni kao radikalne militantne snage, jer se hrane međusobno, prema tome, militantni Palestinci odgovaraju militantnim izraelskim liderima i obrnuto. Ako pogledamo pripreme za ovu operaciju, retorika koja je prati pokazuje da se izraelski politički establišment gotovo utrkuju u tome ko će pokazati više odlučnosti u obračunu sa teroristima. I to jeste jedan od faktora koji je uticao da ova operacija izgleda ovako. S druge strane su Palestinci, gde sada u januaru već ističe mandat predsednika Abasa, ono malo vlasti koju je imao i to će negde ispariti, i mislim da se time dodatno udaljavaju šanse. Ako je on čovek, mislim na Abasa, ako je on čovek na koga Zapad i Izrael računaju kao mogućeg partnera sutra u obnovljenim mirovnim pregovorima, onda se i on povlači sa scene, onda će Hamas i tvrdo krilo zarad svega ovoga što se događa i što će se još dogoditi u Gazi steći još više simpatija Palestinaca, pa će se i Palestinci udaljiti od svojih umerenih lidera, a onda smo... onda je čitav Bliski Istok još dalje mirovnom rešenju nego što se nalazio do pre Nove godine. |
11:42
05
JAN
2009
| 0 | 0 | 515 | 0 |
| Evropsko ALI... |
| “…sve procene koje se daju iz EU uvek sadrže dozu rezerve… evropska integracija je verovatno najnezahvalniji posao, ne samo u Srbiji, nego bilo gde u regionu, jer prosto, vi ne možete ni u jednom momentu dati stoprocentnu procenu kada će se nešto desiti, jer se ne radi o nečemu što zavisi samo od nas, u velikoj meri zavisi od nas, ali zavisi i od same EU. Evo vam primer... Evropska komisija je u svom strateškom dokumentu za 2009. godinu napisala da bi Srbija do kraja 2009. godine mogla da postane kandidat za članstvo, a zatim su se tu recimo pojavile neke države članice koje se ne slažu sa takvom procenom. I sad, ko će tu da prevagne... da li Evropska komisija koja je dala procenu na osnovu objektivnih kriterijuma, dakle, ona isključivo gleda stanje reformi, ili neke države članice koje više daju političku ocenu stanja. Dakle, jako je teško dati bilo kakav rok i reći - e, to će se stoprocentno u tom roku desiti... mi smo kao zemlja u ovom trenutku praktično spremni za status kandidata ako isključivo gledamo tehničke kriterijume. I to kaže i sama EU, ali prosto, imamo taj politički uslov koji je pitanje saradnje sa Haškim tribunalom, koji nije po mišljenju Holandije u potpunosti ispunjen i zbog toga smo blokirani... Holandija je i u svojim poslednjim najavama jasno rekla da njena pozicija ostaje ista...i svakako da je nama u najboljem interesu da tu saradnju što je moguće pre završimo...sa druge strane, ono što ostaje kao mogućnost je da mi dobijemo od strane samog Haškog tribunala, odnosno od glavnog tužioca Haškog tribunala ocenu pune saradnje, koju nismo dobili u decembru iako je njegova generalna ocena saradnje Srbije bila vrlo pozitivna. Ali on nije u svom izveštaju naveo magične reči - puna saradnja.“ |
| Gošća: Ksenija Milivojević,savetnica potpredsednika Vlade zaduženog za evropske integracije Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst B92, ja sam Suzana Trninić. I pored velikih i brojnih najava nadležnih da ćemo 1. januara ove godine početi da primenjujemo prelazni trgovinski sporazum sa Evropskom unijom do toga nije došlo. Naime, Skupština Srbije zbog stitske s vremenom u usvajanju budžeta nije usvojila izmene Zakona o carinskoj tarifi. Pokušajte to da razumete. Od 50 zakona, koliko ih otprilike ima, Parlament je tek petinu možda usvojio, a to su ti evropski zakoni o kojima se toliko govori. Međutim, nije samo Skupština Srbije odgovorna za to, deo odgovornosti snosi Vlada, jer, kako se u Parlamentu može čuti, Vlada nije ni dostavila pojedine od tih zakona, čak ne postoje, kako se isto može čuti, ni nacrti strategije koje su takođe neophodne. Kada vam još na sve to kažem Hag i Holandija, šta prvo pomislite kada čujete kako će Srbija u 2009. biti kandidat za članstvo u Evropskoj uniji? Dokle smo mi na tom putu stigli i gde je to zapelo, ovog jutra to je tema o kojoj razgovaramo sa savetnicom potpredsednika Vlade zaduženog za evropske integracije,gošća Kažiprsta je Ksenija Milivojević. Ksenija, dobro jutro i dobrodošli u Kažiprst. Kada se sve ovo pomenuto sagleda što sam sad rekla da li je 2008. godina bila potpuno izgubljena za nas kad je reč o evropskim integracijama? Milivojević: Ne, 2008. svakako nije bila izgubljena iz prostog razloga što se u 2008. desilo nekoliko neophodnih koraka ka članstvu u Evropskoj uniji, a to je potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, mada je svima nama više u sećanju ostala blokada tog Sporazuma, odnosno protivljenje Holandije deblokadi Sporazuma. I sa druge strane, otpočeo je dijalog o liberalizaciji viznog režima, i ne samo da je počeo u januaru prošle godine, već smo mi u maju dobili taj road map, odnosno listu tehničkih kriterijuma koje treba ispuniti da bi... B92: Da, mapu puta kako je mi zovemo. Milivojević:... To su neki koraci koji su bili neophodni, bez kojih mi ne bi mogli ni da predamo zahtev za kandidaturu, niti da uđemo u taj proces. Međutim, onaj poslednji period od septembra do decembra je svakako bio obeležen praktično stagnacijom u tom smislu što je Sporazum bio blokiran, odnosno što njegova primena nije bila moguća zbog saradnje, odnosno nesaradnje sa Haškim tribunalom i protivljenja Holandije da se taj Sporazum odblokira. B92: Rekli ste i sami, ta mapa puta nam je uručena, ali izgleda da nam mape nikako ne pomažu. Koliko smo mi danas daleko od belog šengena? Milivojević: Pa, mi zapravo ne stojimo tako loše ako imamo u vidu presek stanja u regionu, dakle, ocena Evropske komisije iz novembra meseca kada je data prva procena o ispunjenosti kriterijuma je takva da su Srbija i Makedonija dobile najvišu ocenu za stepen ispunjenosti kriterijuma iz mape puta. Naravno, mape puta su pravljene za svaku zemlju pojedinačno, i mi od početka, početkom februara očekujemo prve ekspertske misije EU koje će doći u Srbiju da na terenu, na licu mesta procene kako se odvija rad na ispunjenosti tih kriterijuma i one će dati u izvesnom smislu konačni sud, odnosno na osnovu njihove procene će Evropska komisija dati preporuku šta da se radi dalje. Dakle, da li da se ide na ukidanje ili da se sačeka još. B92: Najkonkretnije moguće, šta mi još nismo uradili da bismo došli na belu šengen listu? Milivojević: Sami ste rekli, fali nekoliko strategija koje nisu još uvek usvojene i njihovo usvajanje se očekuje u prvoj polovini ove godine... B92: Jesu li napisane? Milivojević: Većina jeste napisana, nalazi se, dakle, izrada se nalazi u završnoj fazi i mislim da je bitno napomenuti da se radi o strategijama koje se usvajaju na Vladi, dakle, one ne idu na usvajanje u Parlament. Dakle, onog momenta kada se usvoje na Vladi one idu u primenu. B92: Od stvari koje idu u Parlament, od zakona koji idu u Parlament? Milivojević: Od zakona koji idu u Parlament, oni najneophodniji su usvojeni, dakle, onaj paket koji je išao 23. oktobra, Zakon o zaštiti ličnih podataka, Zakon o granici, Zakon o položaju stranaca i Zakon o vizama, svi su usvojeni. Naravno, Zakon o azilu i putnim ispravama koji su usvojeni još ranije. Od nas se naravno očekuje da ubrzamo proces zamene starih putnih isprava novim, jer samo nosioci novih putnih isprava će moći da putuju bez viza. I naravno, očekuje se da ove zakone koji su usvojeni u oktobru na potpun način sprovodimo. B92: Pošto ste već pomenuli pasoše, od nekih milion koliko ih građani imaju, ja sad pričam o starim pasošima, samo je 10% do sada zamenjeno. Da li zaista očekujete da će taj posao uopšte biti završen u ovoj godini? Milivojević: To je upravo razlog što je i produžen rok za zamenu starih pasoša novim, dakle, bilo je jasno da do kraja 2008. to neće biti moguće. Mi do kraja 2009. godine moramo da završimo taj posao i ono što je takođe bitno reći je to da potencijalno ukidanje viznog režima će svakako važiti samo za nosioce novih putnih isprava, dakle, neće se odnositi na plave pasoše. B92: I dalje govorimo o tom potencijalnom ukidanju viznog režima. Na osnovu čega su davana obećanja da ćemo u 2009. putovati bez viza ako i sada govorimo o stvarima koje nisu završene? Milivojević: To je procena koju je dala i sama Evropska komisija kada je započeo dijalog o viznoj liberalizaciji i kada nam je uručena mapa puta. Procena stanja u momentu kada se to desilo i na osnovu onoga gde smo mi u tom trenutku bili sa reformama. Tako da i naša procena je bila zasnovana na oceni koja je davana iz EU, s tim što treba reći da sve procene koje se daju iz EU uvek sadrže tu dozu rezerve. Zato i ja kažem potencijalno, prosto zato što i sama EU daje otprilike presek stanja, ali vam nikada ne garantuje da će se nešto desiti. B92: Podpredsedniku Đeliću čija ste vi savetnica najotvorenije i najoštrije se zamera što u javnosti, što se u Parlamentu isto tako moglo čuti, upravo to davanje obećanja kako ćemo mi 2009. imati ovo, imati ono, međutim, mnoge od tih stvari se uopšte nisu ostvarile. Da li je sa te pozicije odgovorno davati obećanja za koja niste sigurni da su realna i da možete da ih ispunite? To Vas pitam s jedne strane, pre svega s političke odgovornosti i s druge strane, znate i sami kakav istraživanja pokazuju odnos građana Srbije prema EU i na koji način, da li je postojala ta svest da će to na neki način da utiče i na odnos građana prema pitanjima EU? Milivojević: Svakako da da, i svakako da politička odgovornost svih nosilaca javnih funkcija u tom smislu postoji. Dakle, prosto, odgovorni ste za sve što izgovorite, s druge strane, evropska integracija je verovatno najnezahvalniji posao, ne samo u Srbiji, nego bilo gde u regionu, jer prosto, vi ne možete ni u jednom momentu dati stoprocentnu procenu kada će se nešto desiti, jer se ne radi o nečemu što zavisi samo od nas, u velikoj meri zavisi od nas, ali zavisi i od same EU. Evo vam primer, recimo, sama Evropska komisija je u svom strateškom dokumentu za 2009. godinu napisala da bi Srbija do kraja 2009. godine mogla da postane kandidat za članstvo, a zatim su se tu recimo pojavile neke države članice koje se ne slažu sa takvom procenom. I sad, ko će tu da prevagne? Dakle, da li Evropska komisija koja je dala procenu na osnovu objektivnih kriterijuma, dakle, ona isključivo gleda stanje reformi, ili neke države članice koje više daju političku ocenu stanja. Dakle, jako je teško dati bilo kakav rok i reći - e, to će se stoprocentno u tom roku desiti. Druga opcija koju bi i podpredsednik Đelić i bilo ko drugi mogao da uradi, je da kaže - pa, dobro, nemamo pojma, možda će biti, a možda i neće, hajde da sedimo da čekamo da vidimo da li će da se desi. Nisam sigurna da bi onda poverenje građana, ne samo u te političare, već i u samu EU bilo više nego što je sada. B92: Ali to njegovo obećanje je izgledalo kao da samo što nije, zar ne? Milivojević: To je stvar ličnog doživljaja, znate kako doživljavate nešto, imali smo mi takvih situacija i ranije, recimo svojevremeno, 2001. se govorilo o ulasku u EU 2007. I tada je ljudima koji su se stručno bavili tom materijom bilo potpuno jasno da je to nemoguće, ali je delovalo iz perspektive 2001.... to je možda nekome delovalo i realno. B92: Kao savetnica podpredsednika Đelića hoćete li mu savetovati da ove godine daje umerenija obećanja ili da nastavi u tom pravcu u kome se do sada radilo? Milivojević: Pa, mislim da je on vrlo svestan rizika onoga čime se bavi i da je vrlo svestan toga da svaka njegova izjava može da bude merena i na negativan način u zavisnosti od toga šta je rečeno i koji rok je dat. S druge strane, sigurno mu ne bih savetovala da, kako bih rekla, pusti proces niz vodu, odnosno da sedne i da kaže - dobro, ja sad više neću da kažem ništa, videćemo šta će biti, možda i neće biti i da sedimo i da čekamo. Naravno da se postavlja pitanje koliko će bilo ko od nas i administracije biti motivisan da bilo šta radi ako nema nikakav vremenski okvir u kome se kreće. B92: Ako i sami priznajete da postoji politička odgovornost koja bi cena odgovornosti bila sada za to, kad se presaberemo gde smo kad je reč o ovoj Vladi? Milivojević: Cena odgovornosti, odnosno procenu odgovornosti uvek daju građani na izborima, dakle, to je u političkom životu potpuno normalna stvar. Sa druge strane, ono što bi mogao biti jasan rizik u ovoj situaciji, a posebno u situaciji kada mi ne znamo i dalje kada bi naprimer mogao biti odblokiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, je svakako u izvesnom smislu slabljenje podrške evropskoj integraciji kao takvoj. B92: Rekli ste da ćete svoju funkciju podpredsednice Međunarodnog evropskog komiteta iskoristiti za lobiranje za podršku dobijanja statusa kandidata Srbije i za beli šengen. I dosad smo lobirali, ne preterano uspešno, posebno kad se pogleda kakav je stav Holandije i danas, koji će sad biti Vaši argumenti? Milivojević: Pa, argumenti se suštinski ne menjaju i to je nešto što zaista uz punu odgovornost mogu da kažem, mi smo kao zemlja u ovom trenutku praktično spremni za status kandidata ako isključivo gledamo tehničke kriterijume. I to kaže i sama EU, ali prosto, imamo taj politički uslov koji je pitanje saradnje sa Haškim tribunalom, koji nije po mišljenju Holandije u potpunosti ispunjen i zbog toga smo blokirani. Dakle, naši argumenti se neće bitno razlikovati, a lobiranje mora da bude konstantno. Dakle, ne može se lobirati ad hok i samo za jednu konkretnu situaciju, lobiranje se sprovodi sve vreme procesa i sprovodi se čak i nakon ulaska u EU. B92: Ako govorite da su nam argumenti isti, to znači da ćemo mi i ovu godinu praktično izgubiti ukoliko ta saradnja sa Haškim tribunalom ne bude dovršena, da mi više nemamo prostora osim da se svedemo samo na pitanje saradnje sa Tribunalom. Milivojević:To u ovom momentu tako deluje, to je tačno, jer je Holandija i u svojim poslednjim najavama jasno rekla da njena pozicija ostaje ista, odnosno da ona svoju poziciju u tom smislu neće promeniti. I svakako da je nama u najboljem interesu, i nama kao zemlji, da tu saradnju što je moguće pre završimo. Naravno, sa druge strane, ono što ostaje kao mogućnost je da mi dobijemo od strane samog Haškog tribunala, odnosno od glavnog tužioca Haškog tribunala ocenu pune saradnje, koju nismo dobili u decembru iako je njegova generalna ocena saradnje Srbije bila vrlo pozitivna. Ali on nije u svom izveštaju naveo magične reči - puna saradnja. B92: Vi ste u jednom od intervjua prethodnih dana izneli neko svoje očekivanje da bi negde do aprila mi mogli da dobijemo status kandidata... Milivojević: Ne, da bi mogli da podnesemo zahtev... B92: Ali je to samo tehnička stvar... Milivojević: I tehnička i politička, recimo, ako uzmete primer Crne Gore koja je podnela zahtev za status kandidata 15. decembra prošle godine, zapravo se to pitanje pretvorilo u par exelans političko pitanje, iako je to bila tehnička stvar formalno gledano, iako EU sama odlučuje kada će uzeti tu prijavu, odnosno taj zahtev u razmatranje, ali se do poslednjeg trenutka nije znalo da li će Crna Gora podneti taj zahtev ili neće, jer, ne znam, to nije odgovaralo Francuskoj kao predsedavajućem itd, itd. Tako da, podnošenje zahteva koliko god da je tehnička stvar i koliko god da je jednostrana odluka EU kada će uzeti taj zahtev u razmatranje, je i jedan politički čin. B92: Da li mislite da je neozbiljno ignorisati argumente koji stoje na strani da mi ne možemo da dobijemo status kandidata jer nismo ispunili uslove koji se od nas traže, da mi i pored svega toga odlazimo i kažemo - dobar dan, evo mi sad želimo da dobijemo status kandidata, nije bitno to šta vi govorite, evo, mi smo došli i dozvolite nam? Milivojević: Naravno da ne treba ignorisati te argumente, ali isto tako treba imati u vidu da od trenutka kada se podnese zahtev za dobijanje statusa kandidata se zapravo započinje taj proces, i zato je veoma bitno da mi to uradimo što pre. Nijedna zemlja nije dobila status kandidata onog trenutka kada je podnela zahtev, nego je od tog trenutka krenuo proces dobijanja statusa kandidata. B92: Ali koja je poruka kad mi odlazimo i želimo da dobijemo status kandidata... koja je poruka, mislim, svi oni znaju da mi želimo da budemo članice EU i svi oni znaju da mi želimo da budemo kandidati, ali šta još uradimo time što ćemo samo to i formalno da priznamo predajom zahteva? Milivojević: Za početak, ne možemo dobiti status kandidata ako ne podnesemo zahtev, dakle, prosto, to je formalni uslov da bi uopšte bili razmatrani za dobijanje statusa kandidata. Tek od tog trenutka EU kreće da formalno razmatra to pitanje, iako naravno znaju da svi mi to želimo i da radimo na tome. I zatim dolazi do procesa koji se naziva skrining, odnosno on zapravo znači jedan monitoring reformi, presek reformi konkretno u Srbiji, na osnovu kojeg Evropska komisija daje preporukuza dobijanje statusa kandidata ili ne. B92: Predstavnici Evropske komisije bi u februaru trebalo da dođu u Beograd, šta ćete im reći kada nas suoče s tim dokle smo stigli i šta sve nismo uradili? Milivojević: Ono što će od nas se očekivati da kažemo je za ono što smo uradili, nećemo mi biti mnogo pohvaljeni, jer Evropska komisija vrlo retko daje izrazito pozitivne ocene. Progres report recimo zovu, ali izveštaj, dakle, šta god da ste dobro uradili uvek ima neko ALI da možete da uradite još bolje. Dakle, ono što možemo očekivati je da za ono što je urađeno da nam se da preporuka kako da poboljšamo implementaciju postojećeg i naravno, da dobijemo konkretnu listu onoga što je još neophodno uraditi da bi dospeli na belu šengen listu. B92: Pričali smo o tome da je od 51 zakona koliko se govori, tih evropskih, Parlament usvojio 9, ostatak nije stigao iz Vlade... Milivojević: Još 18 zakona je usvojeno na Vladi i poslato Parlamentu. B92: Kada? Milivojević: U periodu od septembra do decembra prošle godine, 2008. B92: Zato što se od predsednika Odbora za evropske integracije u Skupštini Srbije mogu čuti drugačije informacije, da veliki broj, na desetine zakona koje je Vlada dužna da dostavi Parlamentu to nije učinila, pa se ja sad pitam je l' se gospodin Varga zabrojao ili...? Milivojević: Ne, nije se zabrojao, dakle, sami ste rekli, 51 zakon, od toga 9 je usvojeno u Skupštini, 18 je usvojeno na Vladi i poslato u Parlament, dakle, to bi bilo 27, ako se ja nisam sad zabrojala. I imamo još 24 koja su ili u procesu ili u završnoj fazi izrade i koja tek treba da se usvoje na Vladi i pošalju u Skupštinu. U ovom momentu je plan da se usvajanje na Vladi desi u prvom kvartalu 2009. B92: A zašto taj posao nije završen do sada? Milivojević: Posao nije završen iz različitih razloga, bez ikakvog traženja opravdanja naravno. Neki zakoni su nekoliko puta vraćani na doradu, neki zakoni su vraćani iz Skupštine ponovo na Vladu kada je prethodna Vlada pala, pa je onda utvrđeno u resornim ministarstvima da kada su već vraćani ponovo na Vladu da bi bilo dobro izvršiti još neke dorade kako bi ti zakoni zaista u potpunosti bili usklađeni sa evropskim standardima, i tu smo gde smo. Dakle, takvo je trenutno stanje. B92: Šta znači vraćanje na doradu, ko nije dobro uradio posao, ko ga kome vraća? Milivojević: Vraća se radnim grupama, jer radne grupe resornih ministarstava i stručnjaka su te koje rade na samom pisanju teksta zakona, nakon čega zakon ulazi u proceduru na usvajanje na Vladi, a ta procedura podrazumeva da ide na mišljenja svim relevantnim ministarstvima. Kada kažem relevantnim, recimo, svaki zakon mora da ide na mišljenje Ministarstvu finansija, jer manje više svaki zakon ima određenog odraza, odnosno uticaja na budžet. Tako da, bez recimo Ministarstva, odnosno u zavisnosti od toga koja je oblast koju zakon pokriva ide i drugim ministarstvima na mišljenja, zatim ide na odbore Vlade i zatim na Vladu. B92: I to znači prozvani su svi koji su odgovorni za zastoj. Rekli ste, dakle, da je realnost da Srbija tokom češkog predsedavanja podnese zahtev za status kandidata. Češka je u poslednjem trenutku promenila prioritete kao predsedavajuća Uniji, dakle, sa te priče o integracijama zemalja Zapadnog Balkana odmah se prešlo na suočavanje sa problemima zbog svetske ekonomske krize. Da li mislite da uopšte sada ima prostora kada se jasno kaže koji su prioriteti Unije, za našu priču za liberalizaciju viznog režima, za naše probleme, za naše teme? Milivojević: Mislim da ima i ne bih rekla da je Češka promenila prioritete nego prosto ne možete u uslovima svetske finansijske krize da zanemarite njeno postojanje... B92: Ali menjate u poslednjem trenutku... Milivojević: Ne, ne bih rekla da menjaju u poslednjem trenutku nego je prosto efekat svetske finansijske krize jači nego što je prvobitno bilo očekivano. Prvobitne procene i u samoj EU su bile da će kriza kraće trajati i da će imati manji opšti uticaj na ekonomije i zemalja članica i drugih zemalja. Sada je ta procena nešto drugačija i potpuno je logično da zemlja koja predsedava EU to stavi kao svoj apsolutni prioritet. Ali to ne znači da su ostali prioriteti promenjeni i mislim da su češko, a zatim švedsko predsedavanje koje nastupa nakon toga šansa za ceo region, jer se radi o dve zemlje koje su veoma naklonjene politici proširenja i koje su spremne i voljne da se toj politici mnogo više posvete nego što bi bio slučaj sa nekim drugim zemljama, koje to inače nemaju u svojoj listi prioriteta. B92: Da li ste uopšte bili u kontaktu sa bilo kim od funkcionera Češke, da li imate bilo kakvih naznaka da bi se nama u tom nekom periodu izlazilo u susret? Milivojević: Kako da ne, ono što je Češka postavila kao cilj tokom svog predsedavanja, a reč je o Srbiji, je svakako deblokada Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, podnošenje zahteva za članstvo, odnosno zahteva za dobijanje statusa kandidata i značajan napredak u procesu liberalizacije viznog režima, da citiram. B92: Aplikacija za status kandidata uključuje primenu SSP-a, mi od 1. januara nismo počeli da primenjujemo ni taj prelazni trgovinski deo. Taj posao se ponovo vraća u Parlament, jer sad Parlament mora da usvoji izmene zakona o carinskoj tarifi. Znate kako to funkcioniše, znate kako to sve na kraju može da izgleda, da li je to zaista sada jedini način i jedino ono od čega zavisi to da li ćemo mi uopšte moći da apliciramo za status kandidata? Milivojević: Za aplikaciju u principu neophodna je primena, odnosno mi moramo da pokažemo da imamo taj takozvani trek rekord, odnosno da imamo neki period primene Sporazuma, jer se na osnvou toga zapravo i procenjuje naša sposobnost i naša spremnost za dobijanje statusa kandidata. Koliko znam, sednica Skupštine je zakazana za 12. januar i zaista se nadam da ćemo vrlo brzo imati te zakone i da ćemo moći da krenemo u punu primenu, jer je sve praktično za tu punu primenu spremno. Dakle, jedino što se čeka je zakon. B92: Znači, mi ustvari i dalje govorimo da ćemo nešto da uradimo da pre toga nismo uradili nešto što smo bili obavezni da uradimo, i u 2009. Milivojević: Vlada je 16. oktobra donela zaključak o primeni sporazuma, odnosno primeni prelaznog trgovinskog sporazuma od 1. januara i što se Vlade Srbije tiče sve je za tu primenu od 1. januara bilo potpuno spremno. Ja zaista ne želim ni na koji način da prebacujem lopticu na Parlament, ali videli smo da nije bilo moguće te zakone usvojiti do kraja godine. Ja se zaista nadam da će oni biti usvojeni što je moguće pre, jer je nama ta primena zaista neophodna u najkraćem mogućem roku. B92: Podpredsednik Đelić je jednom prilikom povukao svoju izjavu kojom je interpretirao utisak predstavnika EU da je republički Parlament crna rupa za donošenje zakona. Rekao je da on to ustvari nikada nije ni rekao, niti je to neko pomislio. Da li ste Vi u razgovorima sa predstavnicima Evropske komisije ikada čuli tako nešto, da je Skupština Srbije problem, a ne Vlada, a ne okolnosti, a ne saradnja sa Tribunalom? Milivojević: Skupština Srbije je od strane Evropske komisije, a to je nešto što stoji u izveštaju za 2008. godinu, da doslovce citiram - jedna od najslabijih tačaka u lancu institucija u Srbiji. Naravno da je i izveštaj progres report, odnosno izveštaj o napretku, naravno da on jasno govori i o ukupnoj odgovornosti svih institucija sistema u Srbiji za napredovanje procesa evropske integracije, ali činjenica konstatuje da je Skupština Srbije jedna od najslabijih tačaka zato što je tempo... B92: Šta to znači, koje je objašnjenje bilo za to? Da li se kaže šta znači - Skupština Srbije je najslabija...? Milivojević: Tempo rada je jednostavno prespor, odnosno ne omogućava efikasan rad, odnosno efikasno donošenje zakona i sa druge strane, činjenica da se zapravo skupštinska govornica vrlo često koristi u sve druge svrhe osim one koja je zapravo suština rada institucija Parlamenta, a to je zakonodavna aktivnost. Dakle, predstavnici EU prate situaciju u Srbiji i vide, odnosno videli su da je opstrukcija praktično držala Parlament, opstrukcija opozicije je držala Parlament u blokadi veoma dugo, što je onemogućilo normalnu zakonodavnu aktivnost. B92: Pošto uskoro završavamo televizijski deo Kažiprsta možete li samo da nam kažete, ove godine bez viza, s vizama, do kada sa vizama? Milivojević: Ja bih volela da dam takvu prognozu sa stoprocentnom sigurnošću, ali ne mogu. Ono što mogu da kažem, ove godine aplikacija, odnosno podnošenje zahteva za dobijanje statusa kandidata i po mojim očekivanjima pozitivna procena o ispunjenosti kriterijuma za liberalizaciju viznog režima. B92: Da li očekujete da bi izbori za Evropski parlament, koji su u junu, isto tako mogli da za nas budu neka vrsta otežavajuće okolnosti kad je reč o liberalizaciji ili u tom nekom smislu, da oni prosto neće imati vremena nama da se bave? Milivojević: Generalno, za ceo region nije baš idealna okolnost ta da se održavaju izbori za Evropski parlament, i ne samo da se održavaju za Evropski parlament, nego praktično prestaje mandat Evropskoj komisiji. Dakle, po svim procenama nov sastav Evropske komisije neće biti poznat pre novembra ove godine, a možemo slobodno reći da će već od negde aprila meseca EU biti u predizbornoj kampanji za izbore za Evropski parlament. I sigurno da će u toj predizbornoj kampanji dominirati unutrašnje teme, dakle, one teme koje su značajne za evropsko javno mnjenje i to može biti, odnosno biće sigurno otežavajuća okolnost ne samo za nas, nego za ceo region. B92: Na samom kraju Kažiprsta ja sam dužna da Vam postavim pitanje koje je jedan od naših slušalaca ili gledalaca postavio preko mejla, a ono je podsećanje da ste Vi učestvovali u obaranju jedne Vlade koja je prema oceni našeg slušaoca bila mnogo više opredeljena za EU, te da li se sada kada smo tako daleko od EU, da ne kažem stidite ali da li Vam je... ili da li žalite zbog tadašnjih postupaka? Milivojević: Ne, svakako ne žalim zbog tadašnjih postupaka, odnosno da preformulišem, uvek snosim odgovornost za svoje postupke ma kakvi oni bili, i naravno, možemo diskutovati da li je ta Vlada bila ili nije bila proevropski opredeljena. Mnogo toga u procesu evropske integracije pozitivnog se desilo od te Vlade do danas, a ja i dan danas mislim da je ta Vlada u tom trenutku... niti je bila dovoljno stabilna, niti je bila dovoljno proreformska da je zaslužila da ostane tada na vlasti. |
12:20
31
DEC
2008
| 1 | 0 | 654 | 0 |
| Kamuflaža Deda Mraza |
| “Sumnjam da Deda Mraz ima te moći da nam pomogne, morao bi da ima jako veliku torbu i jako veliku zapregu, da prevuče sve ono što nama nedostaje…nešto ozbiljnije će morati Srbiji da donese stabilnost u sledećoj godini... možda ona vila sa dobrim...Gospod Bog u pomoć...Sve nepopularne odluke se ovde donose već bar 40-50 godina ili usred godišnjih odmora... ili se donose negde između.. pred Novu godinu ili između Božića po gregorijanskom kalendaru i Božića po julijanskom kalendaru, kad su ljudi zauzeti ili godišnjim odmorima ili pripremama ili slavama ili nečim sličnim, i onda isključuju mozak i političku aktivnost dok sve to ne prođe. Kada bude već negde 20., 25. januar i kad se najzad shvati gde smo, kada dobijemo prve račune onda više nećemo imati snage da se pokrenemo... Moj je utisak upravo da je Deda Mraz zgodna stvar za kamufliranje, ne vidi se, ne očekujemo nešto od Deda Mraza ružno, jer on inače donosi poklone i sreću. Drugo...što je to vrlo zgodno vreme da se urade sve nepopularne stvari...“ |
| Gost: Ljubiša Rajić,profesor Filološkog fakulteta Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| Rajić: Sad je jako teško setiti se kako je Deda Mraz izgledao pre nego što ga je kokakola prihvatila, jer je toliko u svetu u obliku kokakole, sa muzikom kokakole, da većina ljudi ne zna njegovo daleko poreklo i od Svetog Nikole, sveštenika iz Mire u Lidiji, pa se onda polako selio kroz Evropu, pa se menjao u Evropi, pa se spajao sa raznim lokalnim vidovima onih koji su nosili oko zimske kratkodnevice poklone ili kažnjavali. Pa je onda se iselio za Sjedinjene države, pa se iz Sjedinjenih država vratio ovde. Jedino Deda Mraza u tom vidu nigde nema u Skandinaviji, dakle, on navodno potiče, još ga manje ima u Finskoj ili na Severnom polu, jer u Skandinaviji je to Božić Bata. To je ustvari jedan mali kućni patuljak, neka vrsta kućnog duha, ali je Deda Mraz odavno ne bavi više političkim prilikama, izgleda da ga jedino ovde u Srbiji neko očekuje kao svemušte rešenje koje će nam doneti gas, budžet, Kosovo i ne znam šta sve još očekuju od njega. B92: Jako je bitno sad u vreme ovih praznika da zaista neko veruje u te tako neke moći, 31. je decembar, pa sad svi treba da poverujemo u to, evo, Deda Mraz može da nam pomogne. Je l' mislite da je on toliko moćan da nama sad u ovom trenutku može da uradi bilo šta da nama bude bolje? Rajić: Sumnjam da Deda Mraz ima te moći da nam pomogne, morao bi da ima jako veliku torbu i jako veliku zapregu, da prevuče sve ono što nama nedostaje. Ja mislim da više u Deda Mraza čak ni deca ne veruju nešto mnogo, sem što se nešto male dece preplaši kada vide onog u crveno obučenog sa velikom bradom koji im deli poklone. Vidim da nije bilo nekog velikog okupljanja oko Deda Mraza ni na Trgu Nikole Pašića, gde je sad ono veliko klizalište, kada se on pojavio. Čak više deca nisu gledala ni one vojnike ili žandarme koji su izvodili neke akrobacije, nešto su imitirali neku tuču i akciju. Tako da se bojim da u ovom tenutku Deda Mraz je više... hajde, za zabavu i da bude lepo na karikaturama ili gde li se već nalazi, na kokakolinim proizvodima, da će nešto ozbiljnije morati Srbiji da se donese stabilnost u sledećoj godini. B92: Ja ovde Vas predstavljam kao stručnjaka za Deda Mraza i Vi ste meni potpuno kompetentni da mi zaista odgovorite, da probate da nam razrešite uopšte tu misteriju zašto je Deda Mraz iz Laponije, a zašto nije iz Amerike, zašto nije iz Rusije, pa, zašto nije iz Srbije? Rajić: Pa, iz Srbije ne može da bude prosto zato što u Srbiji ne postoji neka takva tradicija vezana za period oko Božića, nije... Kaže se da je iz Laponije, nema nikakve veze sa Laponijom, nego ga je neko u nekom trenutku opskrbio u Diznijevom studiju irvasima, a pošto su irvasi gore negde na severu, a Laponija je nekako delovala zgodno, kao, eto, gore Laponija, Laponci, hajde onda da dobije Deda Mraz te svoje neplaćene pomoćnike. A u njega su ukombinovali pre svega evropsku tradiciju deljenja poklona. Nekad se to bilo malo igrao Hrista, nekad se igrao nekog jarca, nekad je bio dobar, nekad je bio zao, nekad je kažnjavao decu, nekada nije, ali je sve to vrlo pozan proizvod, onako, u vidu kakav mi danas imamo isključivo američki proizvod. B92: Govorilo se i ranije da ustvari Deda Mraz deci je donosio poklone, ali je donosio i prut da kažnjava one koji nisu bili tokom godine tako dobri, ali da se u međuvremenu odustalo od tog kažnjavanja, pa se samo prešlo na davanje poklona. Rajić: Pa, promenila se pedagogija, sad je u pedagogiji u modi, u političkoj pedgogiji i dalje je u modi pre svega prut i kažnjavanje, ali u ovoj običnoj pedagogiji za decu je u modi budi dobar, pazi ih, mazi ih i zovi ih Đole i onda će oni biti dobri i pusti ih da rade šta god hoće, što se ne vidi još toliko u našim školama, jer još uvek vlada malo više ideja batine, ali se vidiu mnogim školama, pre svega u Skandinaviji. Ili bar moje iskustvo iz rada u osnovnoj školi u Norveškoj pokazuje da ta pedagogija pusti ih da rade baš sve što hoće malkice je otišla previše na onu drugu stranu. B92: Dobro, ali gde je Deda Mraz tu je i Rudolf, a Vi ste u jednom od Vaših tekstova o najpoznatijim irvasima na svetu napisali da su niža radna snaga, nemaju nikakvu organizaciju, nemaju sindikalna prava, nemaju godišnji odmor, nisu plaćeni za rad praznikom, nisu plaćeni za prekovremeni rad, ali su tu, ne odustaju, vredno rade, pomažu Deda Mrazu, ništa ne pitaju. Rajić: Pa, vredno rade otprilike kao radnici ovde u Srbiji onde gde još nešto rade, kod privatnika, nemaju sindikat, nemaju godišnji odmor, nemaju određeno radno vreme, ali rade jer od toga žive. Dakle, oni gore žive, jedno što je meni sveto u tome što su Rudolfa stavili napred sa crvenim nosem kao da je pijanica, a ustvari nema crveni nos i ne pije. I drugo, što je Rudolf mužjak, a kod irvasa ženke vode stado i odlučuju gde će stado da se kreće... B92: Kako se Rudolf izborio za takvu poziciju? Rajić: Pa, Rudolf se izborio zato što je Rudolf malkice proizvod srednjeameričke protestantske bele klase, gde ipak i dalje važi ono da je Bog na nebu, predsednik države u državi i otac u porodici, pa onda mora i Rudolf da bude na čelu zaprege. B92: Isto tako ste rekli da se irvasi ne bave politikom, da Deda Mraz ne pripada nijednoj političkoj stranci, u nekim od Vaših tekstova, pa sad ja Vas pitam je li to naša Vlada u pomoć zove praktično eksperta, nestranačku ličnost? Rajić: Pa, Deda Mraz bi tu nekako došao kao predstavnik Svetske banke ili Međunarodnog monetarnog fonda ili Evropske banke za razvoj koji treba da donese u jednoj vreći pare i da ih izruči na sto kako bi mi mogli da zakrpimo rupe u budžetu, pošto verovatno više i nema šta mnogo da se proda ili ima šta da se proda, ali neće niko to da kupi, pa nema odakle da se krpi budžet, pa je onda valjda... Ne znam, ja bih možda predsednika Svetske banke obukao u crveno odelo, stavio mu bradu i kapu na glavu i doveo ga u Nemanjinu ulicu pa će možda kod Cvetkovića da navrati ili kod Dijane Dragutinović da im pomogne malkice. B92: Je l' mislite Vi da naša Vlada na tog Deda Mraza računa kada traži pomoć ili na nekog drugog? Rajić: Pa, moram priznati da mi nije jasno tačno na šta naša Vlada računa, to su prilično rogovi u vreći, to se videlo oko prodaje NIS-a, ali i u mnogim drugim slučajevima. To se vidi i sada oko ovog sukoba između Ponoša i Šutanovca, gde je očevidno da je jedan veoma dobar general, koji je sproveo mnoge reforme u vojsci, sklonjen da bi se sačuvao jedan ministar odbrane koji ima Ministarstvo od 10.000 ljudi u odnosu na Vojsku od manje od 30.000 ljudi. To je kao kad bi u ruskoj vojsci bilo Ministarstvo od 3-400.000 ljudi ili u američkoj vojsci Ministarstvo od pola miliona ljudi. Tako da mi nije potpuno jasno šta naša Vlada hoće u ovom trenutku i kako hoće to da sprovede, ali mislim da je to vezano za jedan daleko ozbiljniji problem kod nas. Kod nas se donose odluke, propisi, zakoni, da se ne vodi uopšte računa o tome koji su uslovi... kakvo je stanje, u kakvim se uslovima to donosi, u kakvim će se uslovima to sprovoditi, šta ako jedno ne može, šta će se raditi. Inače, a ponajmanje se razmišlja o tome kakve su posledice svega toga. I verovatno i ovde Vlada radi ono što radi većina Vlada, da gleda da prođe kroz prvu raskrsnicu neoštećena sa svojim kolima, pa će već iza toga da vidi kako će dalje. B92: Kad ste već pomenuli taj slučaj smenjivanja načelnika Generalštaba, predsednik Srbije kao vrhovni komandat je doneo odluku i odlučio se za ministra odbrane. Kao čovek koji prosto to sve posmatra sa strane, šta mislite, šta je opredelilo predsednika države da se u takvoj situaciji tako postavi? Rajić: Ja nisam stručnjak za vojsku, dakle, ovo je posmatranje sa strane na osnovu dve stvari, jedno je kako izgledaju Ponoš i Šutanovac kada daju svoje intervjue i izjave. Na mene Ponoš ostavi utisak vrlo ozbiljnog, preciznog, jasnog čoveka i skromnog čoveka. Ja predajem u Centru za politiku bezbednosti u Ženevi, koju je nekada on pohađao na tromesečnom kursu, onda je ostavio briljantan utisak na one koji su tada predavali. I druga stvar, pre godinu i po dana sam radio jedno istraživanje mladića između 18 i 25 godina i njihovog odnosa prema načelnicima Generalštaba i ministrima vojske od '90. do danas. Ponoš je dobio... B92: Ovde u Beogradu? Rajić: Ovde u Beogradu, polovina su bili iz Beograda, polovina iz unutrašnjosti, polovina studenti, polovina sva druga zanimanja. Preko 80% mladića je reklo da bi rado služilo vojsku pod Ponošovom komandom, koji izgleda kao vojnik, a ne kao uniformisano lice, dok su neki kao Ojdanić ili Panić dobijali ispod 3% podrške. I to nešto pokazuje, to pokazuje da su mladići njega doživljavali kao nekog časnog vojnika. Dok, ja moram priznati, kad Šutanovac daje izjave čini mi se to više kao politička propaganda i deluje mi prilično nadmeno, a budući vojnici ne vole nadmene oficire i nadmene političare, prosto...Da se podsetimo onog starog od Stevana Jakovljevića iz 'Srpske trilogije', kad počne rat u prvom redu idu vojnici, pa niži oficiri, pa viši, pa Generalštab, pa Vlada pa vojni liferanti. Kad se rat završi padne komanda - nalevo krug, pa onda idu prvo liferanti, pa Vlada, pa Generlštab, pa viši, pa niži oficiri, kaže, na kraju vojnici ako neki ostane živ. Ti obični vojnici imaju prilično dobar osećaj za to šta je dobro za njih kao obične vojnike. Ovaj put mislim da je počinjena greška. B92: Mislite da je predsednik države pogrešio kada je između ministra odbrane i načelnika Generalštaba odlučio se za ministra odbrane? Da li je to politička odluka, mislite u tom smislu je bila pogrešna, u kom smislu...? Rajić: Pogrešna stručna odluka, Ponoš je vodio reformu vojske, vojska je stvarno velikim koracima krenula u reformu još za vreme Stankovića, ali taj neki sukob između političkog i vojnog rukovodstva je izbio, koliko sam ja čuo, već pred kraj mandata Zorana Stankovića kao ministra vojske. Ministarstvo je preglomazno, veoma je konzervativno, ne želi ni prodaju vojne imovine, ne želi da se odvoji od vojnih hotela, vojnih odmarališta i svega onoga što vuče i neprirodno je prosto da u Ministarstvu ima gomila zaposlenih i generala, pukovnika. To me podseća na jedan drugi odnos, norveška firma koja prodaje električnu energiju Statkraft ima oko 2.700 zaposlenih u odnosu na naš EPS koji ima 36.000, ako se ne varam, zaposlenih, ali Statkraft koji, istina nema ugljenokope i termocentrale, proizvodi za jednu trećinu više energije od ovih 36.000 ljudi. To je otprilike, što je Ministarstvo veće utoliko će biti slabija i mršavija vojska. Mislim da je to negde jedna mešavina vojne i političke odluke, ali da je to pre svega politička odluka koja vodi računa o odnosima moći unutar Demokratske stranke, i o tome da postoji i u vojsci i u Generalštabu, i kod budućih možda demokratskih saradnika Tomislava Nikolića i njegovih naprednjaka, velika želja da se zaustave reforme u vojsci i da se vojska i Srbija dalje ne približavaju NATO paktu. B92: Zbog čega povezujete Tomislava Nikolića sa strankom i odlukama Borisa Tadića? Rajić: Pa, ja vidim da su oni sad sve u većoj ljubavi, nekako ta ideja nacionalnog pomirenja i nekadašnjih neprijatelja, sada vidim nešto se grle, vole se, ljube se, očekujem i neki brak iz računa vremenom. Koliko vidim... vrlo kratko sam stigao da pogledam intervju sa Borisom Tadićem jutros u Danasu, on govori da bi normalan razvoj za Srbiju bio dvopartijski sistem, dakle, preslikavanje američkog sistema. Ja ne vidim da bi za Srbiju bilo dobro da postoje samo dve, Demokratska stranka i stranka Tomislava Nikolića, a da su između njih svi ovi drugi pritisnuti. Šta god ja mislio o nekim drugim strankama one treba da postoje u jednom društvu, ako ništa drugo, bar moraju postojati stranke nacionalnih manjina, kad smo već po etničkim linijama ovde podeljeni. Tako da imam utisak da je to neka vrsta pripreme neke buduće, hajde da kažem, velike koalicije kao što je bila u Austriji između socijaldemokrata i njihovih naprednjaka. Ta mi se ideja moram priznati ne sviđa baš mnogo, ne volim kad se prosto dvoje ljudi smenjuje na vlasti celog života, pa na kraju toliko liče jedni na druge kao da su bili u braku 40 godina pa liče na dve tetke. B92: Tomislav Nikolić i nije bio na vlasti. Rajić: Pa, nije bio... pa, i jeste, bogami, bio je... B92: Odavno nije bio na vlasti... Rajić: Pa, nije odavno bio na vlasti, ali ovde se mnogi ponašaju kao da mi imamo pamćenje na razini kišne gliste ili nekog komarca, pa ne znamo šta je bilo '90-ih godina, ali ja nažalost pamtim i '91. i '92. i '96. i '97. i '98. i kordone na ulicama i policiju i rat i prisilno mobilisane studente i one sve invalide koje sam gledao i sav onaj kriminal koji se tada razvijao iza toga. Jesu, stajali su Socijalistička partija i JUL i radikali, plus Arkanova stranka, plus Mirka Jovića, plus, plus... bilo je mnogo tih. Odjedanput je sve to sad nekako zaboravljeno. Činjenica je da u ovom trenutku Toma Nikolić izjavljuje da je on za proevropski put, ali nisam primetio da se ogradio od onoga što su radili '90-ih. Jeste Ivica Dačić jednom prilikom rekao, 2000. godine mi smo izgubili jer smo bili protiv Evrope, a DSS pobedio jer je bio za Evropu, sada se obrnula situacija, mi smo za Evropu, oni su protiv Evrope. Ali mislim da jedna trunčica, makar verbalnog, makar formalnog, makar lažnog izvinjenja za ono zlo koje su naneli bi... pa, trebalo bi da bude neka vrsta uslova, s time što ja naravno nisam političar, pa ja ne moram da učestvujem u kompromisima oko pravljenja Vlade, kvoruma i svega onoga što je u političkom životu, pa mi je možda malo lakše to da tražim. B92: A nacionalno izmirenje, profesore? Rajić: Ja moram priznati da sam protivnik nacionalnog izmirenja, ne mogu prosto da zamislim da se možemo pomiriti sa nekim ko je činio zločine, ako se pomirimo sa onim ko je činio zločine onda mi prihvatamo da, u redu, učini zločin, ali posle ako je to politički važno mi ćemo malo da gledamo kroz prste. I mene je, moram priznati, iznenadila neposrednost s kojom je britanski ambasador Stiven Vodsvort rekao pre jedno mesec i po dana da je... nije bitno ko je šta bio i šta je radio, nego je bitno šta je sada i šta može da uradi za budućnost povodom odlaska Miroslava Miškovića u Brisel i njegovog razgovora sa Olijem Renom. Ipak neki od nas pamte šta je bilo pre 10 ili 15 godina i vidimo ovde u Srbiji jedan deseti deo stanovništva Srbije jesu izbeglice, ovo je prilično razoreno društvo, da ne govorim o drugim... U tome jeste, ne kod onih koji su sada bitni, učestvovao... Pa, šta bi im bilo toliko teško da kažu - eto, pogrešio sam, izvinjavam se, nije trebalo to da učinim, čak bi bili malo omiljeniji nego što jesu. Ovako se kao dete koje je gurnulo prst u teglu sa slatkom i svi su ga videli, a viče - nisam ja, nisam ja. E, tako se i oni ponašaju - mi nemamo veze s tim, nikada tu nismo bili. Jesu bili, bili su deo Vlade i srpski radikali su bili deo Vlade '98. kad su po fakultetima njihovi batinaši tukli studente i nastavnike. Da ne govorim o svim drugim, mnogo gorim stvarima od toga. B92: Psiholozi tvrde da je za decu, za njihov normalan rast i razvoj dobro da veruju u Deda Mraza, ali da li je dobro da Vlada, od koje se očekuje da sprovodi određene mere, da pokaže i konstruktivnost i ekspeditivnost, se oslanja na Deda Mraza na samom kraju godine, kada nam govori o tome šta će nam se dešavati u sledećoj? Rajić: Nikako ne valja, Vlada mora da bude stručna, Vlada mora da bude analitička i Vlada mora da bude iskrena. Ne volim Vladu koja nam priča bajke, bajke sam slušao kada sam imao 5 i 10... dobro, neke su bajke o Ivici i Marici bile grozne, pa sam onda više sanjao kao me neko kuva u nekom loncu, nego što sam se radovao toj bajci. Ali u ovom trenutku prosto Vlada priča bajke, u velikoj meri priča bajke. Ono što nas očekuje u sledećoj godini kada se vidi da na sve strane finansijska kriza pogađa, oni očekuju da neko... da im neko sa strane, s neba padne i pomogne. I uopšte je nezgodno kada se politički život svede na nestručnost i preganjanje, i to se vidi u Skupštini, ta Skupština se bavi svim samo se ne bavi onim čime treba da se bavi, budućnošću Srbije, a ta budućnost je prilično neizvesna u ovom trenutku. B92: Na kraju smo godine, pa se tako presabiramo šta je sve bilo, šta ostavljamo iza nas, to nacionalno izmirenje, počinje ljubav ispočetka, tada nam nije bio potreban Deda Mraz, nije nam bio potreban ni kao posrednik kada je došlo do sukoba u samoj Vladi kad je reč o gasnom aranžmanu, naprimer sa Rusijom, ali onda već kad je došao budžet i kad je već to bio jedan od prvih testova za postojanje većine, odnosno nepostojanje većine u Parlamentu i davanje podrške toj Vladi, odmah smo se pozivali na Deda Mraza. Vi u nekoliko navrata pominjete republički Parlament kao mesto koje praktično oličava to kako naša politička stvarnost izgleda, zašto nam je Deda Mraz baš u tom trenutku bio potreban i da li mislite da je zaista on bio presudan za to da mi dobijemo budžet u ovoj godini? Rajić: Pa, Deda Mraz je potreban onda kad se pogleda slika iz Parlamenta da popuni sva ona prazna mesta gde niko ne sedi, verovatno su u restoranu ili ne znam gde, ili kupuju novogodišnje poklone. U nekom trenutku je bilo, ne znam, možda 30 ljudi u celoj Skupštini, koji bi trebalo da rade za korist ovog naroda i ove države, ali problem je u tome, ne što ne radi Parlament, hajde, bez njega i nekako bismo možda i mogli da funkcionišemo, ali ovde u državi ne radi niz ključnih institucija, ne radi državna revizija. Ovde nema apsolutno nikakve kontrole potrošnje budžetskih sredstava, zato i mogu da se džapaju oko budžeta, jer će se ugrađivati na ovaj ili onaj način. Nema kontrole finansija stranaka, ne radi neka jasna kontrola javnih nabavki, jer Uprava za javne nabavke ne može da kontroliše kako se sve to troši, ona može samo da raspisuje neke tendere. Nema mnogih drugih elemenata ovde, Savet antikorupcijski je razrešen, ali nova Agencija nije napravljena, poverenici ne dobijaju svoje kancelarije. Ovde, dakle, postoji jedna gomila institucija koje treba da kontrolišu rad Vlade i države, ali su konstruisane tako da ne mogu ništa da kontrolišu, i zbog toga... B92: Ali nisu zvali Deda Mraza, možda... Rajić: Da, to je sada... da, možda je to trebalo da izvedu, možda bi on nekim čarolijama... Ali možda ona vila sa dobrim... dobra vila sa štapićem bi mahnula, malo bi se svetlucale neke zvezdice i onda bi odjedanput državna revizija proradila, ali ne znam, nekako je prošlo to vreme. Crkva se bavi, koja bi možda mogla da pozove Gospoda Boga u pomoć, ona se, koliko vidim, bavi luksuznim automobilima. Neko reče da je patrijarh, šta god čovek mislio o njemu, rekao jednom prilikom - kakva li bi kola vozili ovi naši episkopi da nisu položili monaški zavet na skromnost i umerenost. Pa, ne vidim ko bi to drugi, jedino da dođe opet neka kontrola sa strane, i tu se sad setim jednog godišnjeg odmora u Dubrovniku, na plaži tamo negde sredinom '80-ih godina, kad je gomila sveta raspravljala o tome kako rešiti problem tadašnje Jugoslavije. I tad sam prvi put... ma, tu treba da nam dođe jedan Nemac ili jedan Japanac i da zavede red. Ta stalna čežnja da se dovede neko spolja, a kako to izgleda vidi se ustvari po tome da nam Skupština ponekad liči bukvalno na ono društvo što sedi ispred seoske prodavnice sa flašama piva u ruci i raspravlja politiku. S tim što oni ne raspravljaju kada će da se uvede vodovod u selu ili da se popravi trafo stanica, nego oni rešavaju odnos između Putina i Buša. E, to i naša Skupština, ona će da reši belosvetske probleme i odnose u svetu, a neće da se bavi ovim... Ako mogu da dam jedan primer, Bulevar Revolucije, jedna od šest, možda šest najvažnijih saobraćajnica u Beogradu, ali zbog nepropisno parkiranih automobila u dve trake ona je svedena na prigradski sokak. I ova Vlada 10, 15 godina neće ili ne može da skloni nepropisno parkirane automobile sa jedno 6 najvažnijih saobraćajnica u gradu, ne može iz samog centra grada, sa Terazija, ispred onog kafića Biblioteka da skloni nepropisno parkirane luksuzne... ili neće, ili se ne usuđuje... automobile, džipove, čak sam jedan Hamer video onde, preskup. Ta ista Vlada, ta ista politička elita želi da zadrži Kosovo, da odlučuje kakvi će biti odnosi unutar EU kad jednog dana mi onde dođemo, šta će biti između Rusije i EU ili Rusije i NATO pakta, to je prosto džinovski nesklad između ambicija i onoga što su stvarno u stanju ili onoga što žele da postignu. I onda nam polako skreću pažnju sa tih elementarnih stvari, gde se prosto vidi da ne mogu da funkcionišu. Prosto, ako u jednoj zgradi ne funkcioniše lift šta će nam onda kućni savet koji nije u stanju ni to da obezbedi. B92: Sve to što Vi govorite stoji na mestu, ali isto tako stoji i da nas je Vlada pred ove novogodišnje praznike obradovala sa informacijom o tome da već od sutra stupa na snagu niz poskupljenja, recimo u gradu u kome mi ovde živimo suočavamo se sa tim da su plate zamrznute ili su smanjene, da je veliki broj ljudi otpušten. Evo, juče je bila ta vest da Vlada odustaje od opšteg kolektivnog ugovora. Zbog čega se sve nepopularne mere praktično sada donose u vreme novogodišnjih praznika? Da li se one uz Deda Mraza lakše progutaju, je l' one imaju manju težinu kada se donesu 31. i stupaju na snagu 1. januara? Rajić: Sve nepopularne odluke se ovde donose već bar 40-50 godina ili usred godišnjih odmora, tada je i Ranković uhapšen i mnoge druge su stvari učinjene, ili se donose negde između.. pred Novu godinu ili između Božića po gregorijanskom kalendaru i Božića po julijanskom kalendaru, kad su ljudi zauzeti ili godišnjim odmorima ili pripremama ili slavama ili nečim sličnim, i ona isključuju mozak i političku aktivnost dok sve to ne prođe. Kada bude već negde 20., 25. januar i kad se najzad shvati gde smo, kada dobijemo prve račune onda više nećemo imati snage da se pokrenemo, a i inače nismo nešto preterano organizovano društvo. Kad se organizujemo vrlo vešto nas rasture, pa pogledajte Dom sindikata na Trgu Nikole Pašića, on je trebalo odavno da bude podeljen između postojećeg sindikata i onaj republički, da ne govorim onaj bivši savezni sindikat koji više ne postoji, jer država ne postoji već 20-tak godina, ali i dalje sedi onde Samostalni sindikat. Ako pogledate Dom novinara, gde bi trebalo novinarske organizacije pravilno da ga podele, jer one sve predstavljaju naslednice novinarstva u ovoj državi, opet je jedna privilegovana. I tako svugde imamo Vladine miljenike i one... Ja jedino što ne shvatam sasvim tačno, zašto su uvek isti Vladini miljenici, ovde je sasvim svejedno koja je Vlada, ono omiljeno prase je uvek isto prase. I onda tu valjda može Deda Mraz dođe kao neka vrsta, hajde, sad se zabavite time, nema više samo Pinka, sad će biti malo Deda Mraza, sad će biti ovog, sad će biti onog, a u međuvremenu, mi ulazimo, nažalost u vrlo, vrlo duboku krizu. B92: Postoji još jedna... ta onako ružnija strana te priče o Deda Mrazu, a to su naprimer neke vesti koje smo imali prilike, što kod nas ovde domaće vesti, što naprimer iz Amerike, u vreme Božićnih praznika u Americi čovek koji je preobučen u kostim Deda Mraza ubio je veliki broj ljudi na ulici. Nama se desilo nedavno, pre možda nedelju ili dve da je čovek sa igračkom Deda Mraza i dve bombe uz tu istu igračku Deda Mraza uneo u bolnicu Dragiša Mišović. Te bombe nisu srećom eksplodirale. Zašto ljudi koriste lik Deda Mraza i u takvim situacijama, šta je to što ljude u vreme praznika natera da se tako ponašaju? Rajić: To bi trebalo pre pitati nekog psihologa ili socijalnog psihologa. Moj je utisak upravo da je Deda Mraz zgodna stvar za kamufliranje, ne vidi se, ne očekujemo nešto od Deda Mraza ružno, jer on inače donosi poklone i sreću. Drugo, što je to vreme napetosti i kada ljudi inače veoma oštro reaguju, i treće, što je to vrlo zgodno vreme da se urade sve nepopularne stvari. Izrael je napao sada Gazu i ubio već stotine Palestinaca, jer je sad ceo svet zauzet Deda Mrazom, poklonima. Jedno norveško prosečno dete dobija sad za Božić u proseku 10 kilograma poklona. Ljudi su zauzeti s tih 10 kilograma poklona svugde po Evropi, i onda ne gledaju neke druge stvari. A i kod nas su se mnoge stvari izopačile, znate, kada lekari počinju da naplaćuju operacije teškim bolesnicima, kada se policajci hapse zbog korupcije i saradnje... Onog trenutka kad je početkom '90-ih ušao termin kriminogeni policajci, onda je postalo potpuno jasno, iako sva istraživanja o korupciji pokazuju da ljudi vide najviše korupcije u Parlamentu, policiji, sudstvu, carini, zdravstvu i obrazovanju, pa, onda, šta ostaje? To su stubovi na kojima društvo počiva, onda me ništa više ni za Novu godinu ne iznenađuje. B92: 1. januara ove godine u jednom intervjuu, govoreći o godini koja nas čeka, dakle, ovoj 2008., rekli ste - 'Naredne godine bićemo u prilično jadnom političkom stanju, s mnogo trulog kompromisa i napada na već tradicionalne nepatriote i izdajnike da bi se prikrilo siromaštvo, nezaposlenost i činjenica da će Kosovo dobiti nezavisnost šta god mi uradili običnim građanima. Baš i ne predviđam boljitak u životu.' Da li ste u ovim predviđanjima imali pomoć Deda Mraza ili niste, ja to stvarno ne znam, ali ste svakako bili u pravu, te Vas sad pitam za sledeću godinu kakva su Vaša očekivanja, s obzirom da do sada nismo čuli nijedno optimistično. Svi zbog svetske ekonomske i finansijske krize govore da će ova sledeća biti mnogo teža. Rajić: Zavisi od toga šta očekujemo. Mi smo za 2000-te godine naduvali naša očekivanja do tih visina da je bilo sasvim prirodno citirati - ko visoko leti nisko pada. Pali smo nisko jer smo previše očekivali. Jeste danas neuporedivo bolje nego '90-ih godina, ali je mala uteha za one u Bosni i Hercegovini kad se danas kaže - ali, eto, nema više rata. Pa, tog rata već nema 13 skoro godina i onda to više nije dovoljno. Ja nisam veliki optimista kad je reč o ovoj godini koja sada dolazi, pre svega zbog ekonomske krize i zbog prilične neodgovornosti Vlade. Ne vidim da se sredstva koja se dobijaju od privatizacije ili na koji drugi način troše u razvoj. Da dam jedan drugi primer, sad se silno govori o tome da ceo univerzitet mora preći na samofinansiranje, da sve košta, da studenti moraju da plaćaju. Što je društvo siromašnije utoliko besplatnije mora da bude obrazovanje, jer su obrazovani ljudi jedini resurs toga društva. Ako društvo nema druge resurse, a Srbija nema baš nešto mnogo ni prirodnih, ni drugih resursa, onda moramo imati obrazovane ljude koji su sposobni da pokrenu nešto. Ne, naprotiv, mi ćemo i sad naplaćivati obrazovanje kako bismo smanjili broj onih koji mogu da se obrazuju, pa će onda sam taj vrh koji ima para da plati, ne mora uvek da bude i najsposobniji, verovatno otići na neku drugu stranu. To se i ovde dešava, prosto ne usmerava se ka pravim problemima, nego se bira negde nešto sa strane i ja zbog toga predviđam da ćemo imati prilično lošu godinu. Ne vidim odgovornost političara i Vlade pred onim zadacima koji ovde stoje, niti vidim neki mehanizam koji će ih naterati na tu odgovornost. Prosto, jedan političar kao Velimir Ilić, posle šutiranja novinara, psovanja, optužbi za silovanje ovaca, ne znam šta mu sve nije palo na pamet, sama ta priča - eto, niko mu nije rekao da ne sme da se parkira na trotoaru. Ako na ispitu vozačkom kažete da ne znate da li smete da se parkirate na trotoaru tog časa vas onaj koji vas ispituje zamoli da izađete iz kola i završili ste priču. I nikakvih posledica nema za njega, i to je nešto što je čudno u našoj sredini, ono na čemu se pravi ideja o nacionalnom pomirenju, stvarno kao da imamo pamćenje kao kišna glista. Šta je bilo juče pamtimo, a šta je bilo pre toga ne pamtimo. S druge strane, na dužu stazu jesam optimista, evo, oko nas je NATO pakt ili zemlje koje hoće u njega, oko nas su zemlje EU ili zemlje koje hoće u EU. Oko 60% naše trgovine ide sa zemljama Evropske unije, mi smo prosto već toliko integrisani u čitavu tu stvar da mi jednostavno ne možemo iz toga da se isključimo. Pitanje je samo da li ćemo imati dovoljno sposobne političare da iskoriste te mogućnosti koje postoje ili će i dalje da se zabavljaju tim sitnim krađama, provizijama, mućkama, podmetanjima, da komšiji crkne krava ili onome iz Hamleta iz Mrduše Donje - ili ću ga ja njemu ili će ga on meni. To se vidi u sukobu između radikala i Tome Nikolića, oni se ustvari bave time da jedni druge izvređaju. Čujem posle da oni sede inače u kafani, zajedno piju, jedu i pevaju, ali to je već opet taj neki naš domaći politički mentalitet. Ako se čitaju radovi Latinke Perović i Dubravke Stojanović onda se može videti da se tu baš i nije nešto silno izmenilo u poslednjh 100-150 godina. Demokratija nije nešto što se uvede kao malo televizijske reklame, pa kao novi deterdžent za pranje, pa eto, demokratija ima ona plava zrnca pa će sve biti čistije i plavlje i belje, i ne znam kakvo. To je proces koji traje jako dugo, kod nas ga stalno usporava neko i rekao da je Srbija u 110 godina na svakih nekoliko godina imala... Uostalom, moj otac je umro 88 godina star i doživeo 5 ratova. Ovde se svaki normalni razvoj preseče nekim ratom ili nekom krizom, a onda iza toga dobijamo opet neku Vladu koja nije baš preterano odgovorna. |
11:53
30
DEC
2008
| 0 | 0 | 444 | 0 |
| Hranioci |
| „...Kad bi država Srbija prihodovala i ubrala samo 20% poreza, prinadležnosti koje joj kao državi pripadaju, mi bismo izašli iz krize, verujte, to bi bio takav finansijski amortizer da mi uopšte ne bismo osetili krizu. Nažalost, praktično siva ekonomija i crno tržište su socijalni program Vlade... Mi smo ušli u zonu zakonskih sumraka...Ima jedan deo ljudi koji su egzistencijalno, socijalno ugroženi i mi nemamo ništa protiv da oni rade, ali u ovoj državi moraju početi svi plaćati barem deo poreza, jer u suprotnom privreda je postala vrt u kojem je ko god je navratio ponešto ubrao, a niko u njega ništa nije sadio. Sad više u tom vrtu nema ništa ni za vrtlara, za privredu, ni za radnike koji su to sadili, a ni za državu koja bi nešto da ubere. Nema više privreda novca. Ukoliko se privreda ne rastereti, ukoliko država ne uđe u reforme, nemoguće je reformisati privredu i društvo, a ostati sa komunističkim veltanšaungovim sistemom vrednosti, pogledom na svet. Mi imamo jednu strašnu državnu upravu od 28.000 zaposlenih, pa zamislite, 28.000 nekih kapaciteta dnevno ustane da nama bude bolje, a nama je svaki dan sve gore i gore“ |
| Gost: Milan Knežević, predsednik Unije tekstilaca Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B 92: Zahvaljujući sposobnosti predsednice parlamenta da brzo čita Skupština je kasno sinoć usvojila budžet. Ministarka finansija se požalila što nije Hari Poter, Vlada nastavlja da pregovara sa sindikatima o opštem kolektivnom ugovoru. Do sada se stiglo do toga da para za tople obroke, regres, minuli rad za sada nema. S druge strane, pojedini privrednici, pak, mesecima su upozoravali da će mnoge firme u Srbiji propasti ako se prošireni kolektivni ugovor primeni, ali su za to i da država ukine opšti kolektivni ugovor. U godini koja ističe presabiraju se uspesi i neuspesi, ali ne uz tako svetla očekivanja. Smatra se, naime, da će naredna godina biti još teža, pitanje je samo za koga, posebno ako se ima u vidu da ni 2010. neće biti bolja. To su neke od tema kojima ćemo se baviti u narednih pola sata u pokušaju da otkrijemo gde smo danas i šta nas čeka. Moj gost je Milan Knežević, predsednik Unije tekstilaca. Gospoodine Kneževiću, dobro jutro i dobro došli. Knežević: Dobro jutro vama i vašim slušaocima i gledaocima. B 92: Vi, gospodine Kneževiću, dolazite iz asocijacije za mala i srednja preduzeća i preduzetništvo. Ta Asocijacija ima oko 200.000 članova, zapošljavate skoro milion radnika. Da li ste kao poslodavac zadovoljni ovom godinom koju ostavljamo iza nas? Knežević: Pa, ova godina je nažalost bilansirana već dugoročnom krizom koja vlada u privredi. Privreda već 10 godina nije na mapi političkih interesa i za 10 godina nije donesen ni jedan jedini stimulativan zakon o privredi. Koliko je privreda neinteresantna tema za postojeće i bivše vlasti govori činjenica da u dva poslednja saziva Skupštine mi nemamo nijednog privrednika, da je Ministarstvo za privredu ugašeno, da prosto privrednici ne mogu ni da dođu u poziciju da javno iznesu svoje mišljenje i stanje u kojem se nalaze. Ja sam kao Don Kihot u poslednje tri godine probao da delegiram jednu temu koja predstavlja ekonomsku kugu Srbije, a zove se siva ekonomija i crno tržište. Pokušali smo da delegiramo svoje interese kroz institucije, onako kako to demokratska društva i demokratski uređeno tržište nameće, to je da je država plaćeni partner u obligatornom odnosu sa građanima i privredom. Znači, mi državi delegiramo svoja prava i interese, a na državi je da zakonskim rešenjima i provođenjem određenih propisa kroz institucije vlasti napravi najbolje privredne ambijente kako bismo mi što više izdvajali za državu i kako bismo time ostvarili jedan opšti boljitak za državu. Nažalost, naša vlast je faktički zauzela jednu faraonsku distancu, kao u Kafkinom 'Zamku', vi kad god pokušate da nešto delegirate praktično naiđete na zid ćutanja, pa često uopšte vam i ne odgovore na ono što vi tražite. B92: Kad pokušate, dakle, da u bilo kakvom razgovoru sa vladom sugerišete određene probleme i ponudite rešenja? Knežević: Mi smo razgovarali pre tri godine sa četvoricom ministara u vladi, bio je gospodin Dinkić, bio je gospodin Bubalo, Dimitrijević, bio je gospodin Ilić... B92: To je znači ona prošla vlada? Knežević: Jeste, i rekli smo im da samo 8.000 komisionih prodaja godišnje proda 500 miliona evra robe bez bilo kakvog poreskog opterećenja i zakine državu Srbiju za 200 miliona. Gospodin Dinkić nam je obećao taj zakon koji smo mi predložili, da se oni preregistruju u samostalne trgovinske radnje i evo, do dana-današnjeg nije bilo od toga ništa. Ironija sudbine je da mi praktično danas delegiramo potpuno ista pitanja kao i pre tri godine. Mi smo i sad pokazali izuzetnu agilnost i odgovornost, privrednici su ljudi koji su prošli kataklizmu hiperinflacije, pa kataklizmu sankcija, pa kataklizmu potpunog odsustva brige za privredu. I mi smo ti koji su iskazali zrelost i mi smo ti koji hrane ovu zemlju, mi smo ti koji omogućavaju sve funkcije ove zemlje i nema nikakve potrebe da nas neko proglašava ljudima koji su osioni, koji će, kako kažu, zbog profita po svaku cenu otpuštati radnike, šikanirati radnike itd. B92: Izvinite što vas prekidam, ali kada pričate o tom problemu, na koga konkretno mislite, da li mislite na ove tezge koje se ponovo pojavljuju po gradu i sve ih je više, čak i u samom centru grada, ili mislite na tržni centar koji postoji na Novom Beogradu, u kojem se prodaje kineska roba? Knežević: Vi trenutno u Srbiji imate da je 50% prometa u zoni usluga i robe praktično neoporezovano. Država Srbija godišnje zbog sive ekonomije i crnog tržišta gubi 4 milijarde evra u budžetu, i zato je naš prvi zahtev koji smo pre sedam dana izneli državnom sekretaru Slobodanu Iliću, bio - nikakvi krediti, nikakva pomoć privredi, najveća pomoć privredi bi bila upravo to, da se smanji siva ekonomija, a mi ćemo onda zapošljavati, i to bi ujedno bio taj katalizator koji bi uneo određenu živost. To je 80.000 tezgi u Srbiji, posle postupka carinjenja 90% kineskih roba se proda na crno, 90%. Imate stotine vrsta tih sofisticiranih oblika u kojim se država zakida, pa ovoj državi oni koji najviše zarađuju plaćaju najmanje poreze, paušalne, kao što su lekari i advokati. Pa, najnormalnije nam je da svi majstori koji na nekoj kući rade rade sve na crno, pa čak i nama je postalo normalno da nam keramičar koji postavi pločice uzme 1.000 evra i on se okrene i ode i ne plati ništa državi. Kad bi država Srbija prihodovala i ubrala samo 20% poreza, prinadležnosti koje joj kao državi pripadaju, mi bismo izašli iz krize, verujte, to bi bio takav finansijski amortizer da mi uopšte ne bismo osetili krizu. Nažalost, praktično siva ekonomija i crno tržište su socijalni program Vlade... B92: Kako to mislite? Knežević: Da, jer time praktično Vlada onda nema brigu za te ljude. Mi smo ušli u zonu zakonskih sumraka. Gospodin Vladimir Ilić kaže da u Srbiji ima 200.000 radnika koji rade na crno. Pa, kako ja mogu sa 200 radnika plaćati sve i jedan dinar obaveza, a biti konkurentan onom ko ima radnike na crno? Pa, zar je očekivano sada da ministar Dačić kaže da imamo 200.000 džeparoša, pa neko mora da to suzbija, neko mora da počne jednom da ispuni svoju ustavnu obavezu i stvori iste uslove privređivanja za sve? Mi samo to tražimo, zar je meni životni san da imam tretman Kineza u svojoj zemlji? Pa, stvarno je zona sumraka. B92: Da, ali sada će neki koji vas slušaju reći - da, ali ti ljudi koji su primorani da rade na crno, da neku robu prodaju na ulici ili tako već po tezgama, to rade da bi preživeli. Knežević: Juče je buvljak u Pančevu napravio 2 miliona evra promet i to jedino nije to što vi govorite. Ima jedan deo ljudi koji su egzistencijalno, socijalno ugroženi i mi nemamo ništa protiv da oni rade, ali u ovoj državi moraju početi svi plaćati barem deo poreza, jer u suprotnom privreda je postala vrt u kojem je ko god je navratio ponešto ubrao, a niko u njega ništa nije sadio. Sad više u tom vrtu nema ništa ni za vrtlara, za privredu, ni za radnike koji su to sadili, a ni za državu koja bi nešto da ubere. Nema više privreda novca. Ukoliko se privreda ne rastereti, ukoliko država ne uđe u reforme, nemoguće je reformisati privredu i društvo, a ostati sa komunističkim veltanšaungovim sistemom vrednosti, pogledom na svet. Mi imamo jednu strašnu državnu upravu od 28.000 zaposlenih, pa zamislite, 28.000 nekih kapaciteta dnevno ustane da nama bude bolje, a nama je svaki dan sve gore i gore. Mi nemamo ništa protiv da jedan deo ljudi zaista radi, ali to je takve razmere dobilo kriminala. Imate ljude koji šleperima ubacuju robu, Pančevo je postalo svojevrsna veleprodaja u kojem dnevno dođe 50 kombija robe. I nemam ja ništa protiv, država se mora odlučiti ili 700.000 legalnih radnika ili siva ekonomija. Mi smo to pre tri godine u pismu Koštunici govorili, siva ekonomija, nelegalan rad potopiće legalni, mi se nalazimo u lošoj beskonačnosti. Ako vi jedan negativan sociološki ekonomski trend omogućavate drugim negativnim trendom, kad ćemo jednom iskoračiti u pozitivan trend? Ovako smo u lošoj beskonačnosti. B92: Ako Koštunica za tri godine ništa nije uradio, šta su vam rekli kada ste pre sedam dana razgovarali sa aktuelnom vlašću? Rekli ste mi da ste razgovarali sa državnim sekretarom gospodinom Ilićem, on je sekretar u Ministarstvu finansija. Kako su ti razgovori završeni, da li ste dobili neka obećanja? Knežević: Mi smo njima dali dva predloga, jedan predlog se odnosio znači na smanjenje sive ekonomije, ukidanje crnog tržišta, a drugi da država smanji poreze i doprinose za 20%, a da mi za upravo toliko podignemo plate radnicima. Time bismo praktično stabilizovali socijalne turbulencije, napravili bismo tražnju, znači, povećali bismo kupovnu moć zaposlenih u Srbiji, tako da bi to ušlo u jedan balans. Na drugoj strani država bi ponovo kroz PDV iz te potrošnje zahvatila jedan značajan deo sredstava. Mi smo to prosledili, gospodin Ilić kaže da je prosledio savetnicima premijera i to sad ponovo ulazi u onaj Kafkin 'Zamak' ćutanja i mi više ne znamo ko gore treba o tome da odluči, hoće li da odluči i 186.000 preduzeća traži to. Mi ne tražimo kredite, krediti mogu da pospešuju u određenom trenutku poslovanje, međutim, kredit je prodaja novca uz određeni interes. On uopšte po sebi ne podrazumeva da ćete vi efikasnije poslovati ako vam neko da kredit. Ja nikad u životu nisam uzeo nijedan kredit. B92: A jeste li čuli da je ministarka finansija juče za skupštinskom govornicom rekla da nije ništa strašno i da sama država uzima kredit? Knežević: Ako vi uzimate kredite u privredi i ako uzimaju građani da se zadužuju globalno pitanje sveta je zašto privreda i građani ne mogu ništa da urade bez kredita, zašto vi jednom normalnom svojom akumulacijom od svoje plate ne možete da živite i priuštite sebi određene stvari. Jer, globalni svetski sistem, taj neutaživi profit koji svaki put bolesno nastoji da se uveća po svaku cenu, on vas gura u manipulaciju tako što vi obavezno morate sve da radite preko kredita. Pa vam onda banke u Srbiji iznesu 320 miliona evra i praktično su banke te poluge koje će sahraniti celi finansijski svetski sistem. Znači, kredit treba uzeti, ali ako on ima u optimalnom uslovu mogućnost da bilansira nekom novom vrednošću. Uzimati kredite u privredi, a da vam je tržište uzela siva ekonomija, crno tržište, potpuno je besmisleno. Drugo, ako vi, ovo što Vlada najavljuje da će dodeljivati kredite, izvinjavam se, izvozni orijentisanoj privredi koja ima pouzdanog partnera vani, pa što će mu onda kredit? On može na osnovu ugovorenog posla da dobije ovde akreditiv od banke. Kako će Vlada vratiti taj novac? Kako će firme koje uzmu kredite ako odu u nameran stečaj? Ko će garantovati povrat tih kredita? Ko će odlučiti da je neko u krizi zbog krize ili u krizi zbog poslovanja? Tako da vi u nedogled idete, znate, tržište je jako osetljivo i svaki fluid progovara kao opruga, što god više pritisnete on se više vrati. I zakonska država se mora povući iz arbitriranja u privredi. B92: Nije velika tajna, niti velika otkrivena istina da je najveću moć jedne države predstavlja njena ekonomija. Na osnovu svega ovog o čemu ste sada govorili vidi se da ste oštar kritičar ekonomske politike Vlade. Postoje ocene da naša država ništa ne čini da najvećim izvoznicima pomogne da prežive ekonomsku krizu, i da nikakve mere nisu preduzete da bi se pružila pomoć kompanijama, bilo da su domaće, bilo da su strane, koje u stvari za srpsko tržište proizvode robu koja je često i mnogo kvalitetnija od one koja se izvozi. Kao čovek koji vodi jednu privatnu firmu i verujem da ste upućeni i na to da izvozite robu van Srbije, šta očekujete da država uradi? Knežević: Pa, država treba da ispunjava svoju ustavnu funkciju, prvo da ostvari zakonske pretpostavke za odvijanje posla, što je po meni ugroženo. Drugo, država mora da na tapet stavi svoje sopstvene hranioce, znači da privreda, koja će omogućiti jedina stabilnost i jedina će praktično premostiti te uslove, jedino ona nema nikakav tretman. Ministar Dinkić je u jednom trenutku neoprezno doduše, izašao i rekao da je tekstilna industrija Srbije mrtva. Njemu je u tom trenutku trebalo da to izjavi kako bi jedan deo sive zone našao opravdanje, a dug prema Kinezima ne bi bio aktiviran. Mi smo posle toga, ja sam zaista iziritiran izašao i napravio najbolji sajam mode i dali smo mu provokativan naziv 'Ponovo rođeni', tako da smo hteli da pokažemo svoj zagrobni život. Danas tekstilna industrija, ta koja je tada proglašena praktično mrtvom, ima 800 miliona evra izvoz, ima pokriven uvoz izvozu, učestvuje u bruto društvenom proizvodu sa 6,6% ili otprilike oko 2 milijarde. Ali ne možemo mi dalje da stvaramo ni akumulacije, ni izvozimo, niti uspostavljamo partnerske veze sa Evropom ukoliko vi imate ovakvu situaciju na ovom tržištu. Mi ne tražimo nijednu beneficiju za domaće firme, mi tražimo da država odredi strategiju. Naš problem je, pametni ljudi uvek imaju plan, čak i u najodsudnijim trenucima oni se ponašaju prema jednom racionalnom planu. Zemlje koje nemaju strategiju ne mogu da na osnovu uzroka dobace u istorijsku potenciju 20 godina unapred, nema šanse da se razvijaju. Mi nažalost, vodimo stalno vatrogasnu politiku u kojoj nemamo ni političkog konsenzusa u strankama, ni u Skupštini. Pogledajte, to je već počelo ličiti na drame apsurda, više ne znamo šta da radimo. Evo, ja ne znam kao privrednik šta da radim do srede, a kamoli nekom dugoročnom strategijom u kojoj ćemo određene privredne grane dati im prioritete, u kojoj ćemo uvoz dovesti u neku razumnu meru, a ne da pravimo bukvalno smetlište od Srbije, uvozimo ko šta pre stigne. Nemamo mi ništa protiv, otvoreno je stotine velikih tržnih centara. Sankcije su, verovali ili ne, učinile nešto dobro za srpsku privredu, one su nas praktično u toj izolaciji naterale da razvijemo sopstvene sisteme plasmana, tako da mi u ovom trenutku smo ponajmanje ugroženi. Recimo, samo u Rumuniji i Bugarskoj je u poslednjih šest meseci 30.000 radnika ostalo u tekstilnoj industriji bez posla. I otuda naš vapaj, molimo vas, provedite svoje ustavne obaveze, smanjite sivu ekonomiju i crno tržište, odatle zahvatite nedostajuća sredstva u budžetu, nemojte zatvarati ljudima radna mesta, ali mi moramo svi u ovoj zemlji da ponesemo odgovornost ovog trenutka i da svi ponešto poreza plaćamo. U suprotnom, neće više firme, niti mogu da budu čuvari socijalnog mira. B92: Vi ste jedan od oštrih kritičara opšteg kolektivnog ugovora, kažete da obaveze koje taj ugovor propisuje nisu u skladu sa Zakonom o radu. Na koje odredbe mislite, prema kojima se, po vašoj oceni i tumačenju, kolektivni ugovor direktno kosi sa Zakonom o radu? Knežević: Prvo, kolektivni ugovor uopšte ne postoji u Evropi i u zemljama, postoje granski ugovori koji definišu najniže cene rada i time praktično prestaje bilo kakvo mešanje u raspored plata, odnosno u raspored profita i dohotka firmi. Ovim je propisano čak 16 različitih stavki koje se povećavaju u odnosu na u Zakonu o radu propisana izdvajanja. Ne samo topli obrok i regres, recimo, povećava se iznos za prevoz radnika, povećava se iznos za minuli rad, povećavaju se sve ostale pozicije koje se preračunavaju u odnosu na osnovicu plate. Tako da je praktično ovaj kolektivni ugovor izvan Zakona o radu, i da bude zlo veće, on je sad nadređen Zakonu o radu, što je nemoguće. I u onom trenutku kad smo podneli Ministarstvu zahtev da se prošireni kolektivni ugovor ukine, mi smo računali na to da je on nezakonit. I otuda moje neverovanje da je gospodin Ljajić, koga ja cenim kao zaista izuzetno umerenog i promišljenog političara, da je u novembru država uopšte dala tom kolektivnom ugovoru prošireno dejstvo. I mi ćemo njega oboriti na Ustavnom sudu, to nema nikakve dileme, ne može niko da vrši raspoređivanje sredstava i plata u firmama. B92: Možda nećete ni morati, pošto, evo, i sam premijer kaže da odredbe opšteg kolektivnog ugovora zbog svega što se sada dešava ne mogu da nastave da se primenjuju, da će to sve da nas uvede u hiperinflaciju i haos, no, sad se samo postavlja pitanje zašto se sada dolazi do tog zaključka, a ne pre mesec ili dva ili tri, i tad je bila ekonomska kriza. Knežević: Vidite, samo nekoliko stvari da pojasnimo kako bi trebalo da je tekla procedura kolektivnog sporazuma. Prvo, Unija poslodavaca i sindikati kad su ga u aprilu potpisali morali su da na reprezentativnom broju firmi primene odmah odredbe kolektivnog sporazuma kako bi Vlada, pošto vidi da je on optimalno moguć i primenjiv, u novembru dala saglasnost za njegovo prošireno dejstvo. Mi imamo danas tržišne inspekcije, ni jedna jedina firma to nije bila obavezna, nije primenila, pa čak ni sindikati koji su takođe u svojim centralama bili obavezni da ih primene. Recimo, Nezavisni sindikat ima 400 zaposlenih. U Srbiji ima 25.000 različitih sindikata, ko god sebi uhvati 7 radnika za doručkom on se proglasi za sindikat. Onog trenutka kad su donošeni takvi razgovori ovde su se pakovale privilegije. Ono što ni sindikati a ni Unija poslodavaca nije obelodanila pod svojim svetim plaštom borbe za radnička prava, jeste činjenica da su oni odlučili da zahvate 0,5% na bruto plate zaposlenih, evo, imate taj član tu koji iznosi preko 120 miliona evra na godišnjem nivou. B92: Da, to je član 61. kolektivnog ugovora, imam ovde kolektivni ugovor, da su učesnici ugovora saglasni da će se Fond finansirati iz sredstava poslodavaca u iznosu od 0,5% na zaradu zaposlenih. Knežević: Jeste, drugo, praktično ovaj deo koji se odnosi na regulisanje statusa sindikata u firmama po meni znači uvođenje privremenih mera u firmi. To je neverovatno, ja sam mislio da je to Edvard Kardelj pisao. B92: Samo da bi ljudima bilo potpuno jasno, znači, ja ovde imam taj kolektivni ugovor, ugovor zna se ko ga je potpisao, iznedrio ga je Socijalno-ekonomski savet sa Vladom. Vi sada kad govorite o tome da on vodi praktično u samoupravljanje, u stvari vaše kritike se odnose na pojedine članove. Ja samo moram da zbog ljudi koji nas gledaju i slušaju kažem, dakle, neki od njih glase da je poslodavac dužan da sindikalnoj organizaciji bez naknade odbije iznos sindikalne članarine, vrši uplatu na račun fondova koje osnova sindikat, zatim se podrazumevaju obaveze poslodavaca da sindikat obaveštava o planu proizvodnje, realizaciji plana proizvodnje, strukturi ostvarenih troškova, učešću zarada u troškovima poslovanja, planovima razvoja preduzeća, broju novoprimljenih zaposlenih. Traže se određena sredstva za prostorije, kancelarijski nameštaj, pravo na službeni automobil. A zašto mislite da to sve vodi u samoupravljanje? Neki ljudi iz sindikata se čude što poslodavci imaju takve stavove, jer smatraju da je i za vas kao poslodavca, kao što je i za sam sindikat i zaposlene, bitno da se u ovim teškim vremenima regulišu svi ti odnosi. Knežević: Pa, normalno je da se regulišu odnosi... Hajde da mi stalno ne izmišljamo na tragu svoje genijalnosti stvari koje su u svetu posle dugogodišnjeg iskustva na najbolji način rešene. Znači, sindikati imaju svoje centrale, članstvo u sindikatima je dobrovoljno i sindikati nadziru i štite samo provođenje zakonskih propisa. Mi smo dužni da se ponašamo po Zakonu o radu koji štiti radnika, mislim u 16 pozicija. Neprovođenje takvih zakonskih odredbi znači kažnjavanje poslodavca. Ja lično sam išao na pregovore sa granskim sindikatima iz tekstila, mi nemamo ništa protiv da odredimo najniže cene rada i sve nadležnosti koje pripadaju, kako bismo iznivelisali tu socijalnu pravdu. Ali zamislite sad, jedan najveći ekonomski cinizam koji sam ja pročitao, znači, oni koji zarađuju i pune budžet, čija je plata od minimalne do 25.000 ne mogu primeniti ovo, jer bi to izazvalo niz stečajeva, a treba da napune budžete iz kojih će iz javnog sektora povući oni koji već imaju pet puta više od njih. Pa, je li to ta socijalna pravda da moje radnice koje šiju za 25.000 dinara u normi, zarađuju nekom javnom sektoru u kojem ima 28.000 ili 400.000 budžetskih potrošača? Neko očigledno nije vodio o tom socijalnom balansu... Ja sam za to da postoje sindikati, da nadziru poslovanje poslodavaca, protiv toga sam i ograđujem se od svih tih kvaziposlodavaca sa zlatnim satom, lancima, iživljavanjima i džipovima. Ali, verujte, mi smo savesni ljudi, u mojoj fabrici sve smo uradili da to bude najhumanije, mene je sramota da angažujem radnika za neke mizerne iznose. Polaziti od pretpostavke kako su svi poslodavci zelenaši, a njihovi pastiri sindikati, zaista je potpuno besmisleno. Drugo, tačno je, otkud nekom pravo da se useljava u moje prostorije, da mu ja dajem automobil, da ima plaćene odlaske na seminare, da preko članarine poslodavac ubire članarinu i plaća sindikate? Znate, to je sirenski zov trenutno najveći u Srbiji je da ste na budžetu ili da imate kao privredne komore, koje imaju faraonski tretman u ovoj zemlji, niko ne zna čemu služe, imaju najveće plate u ovoj zemlji i zapošljavaju 800 ljudi i imaju praktično 11 miliona evra koriste. E, sad bi sindikat isto to, da on uđe u prostorije poslodavaca, da mu ih namestimo, da mu vodimo knjigovodstvo, da mu obezbedimo automobile, zamislite, da mu damo sve svoje završne račune, da on s nama odredi o svim nivoima poslovanja.. Pa, ja kažem, ovde samo nije zakazano vreme primopredaje firmi, čudi me da su to propustili da definišu jednim članom. Nikad, ja vam to odgovorno izgovaram, ne zato što mi izbegavamo nadzor sindikata, ne zato što izbegavamo socijalni dijalog, nego zato što je to uvođenje samoupravljanja i niko na svetu u tržišnim uslovima privređivanja nema pravo da se meša u raspored dobiti i poslovanja u jednoj firmi. B92: Ali ako su članovi tog ugovora toliko problematični, ako su zaista njegove posledice takve kakve Vi sada govorite zašto do sada niko iz Vlade na njih nije reagovao? Knežević:To je bio račun bez krčmara, Unija poslodavaca se nekredibilno po meni legitimisala tako da deli 120 miliona evra sa sindikatima, jedna grupa ljudi, to bi jako dobro tamo došlo. Sindikati su ostvarili svoje najveće uticaje, rešili sve svoje probleme preko članarina, smeštaja u prostorije poslodavaca, prelepo. Vlada je praktično, da ima tu inicijalnu kapislu prihoda, ona bi ponovo preko poreza zahvatila i na regres i topli obrok, niko ne kaže da je to oporezovano. Kad bi se na platu od 25.000 primenio kolektivni sporazum, poslodavac izdvaja 68.000, ne 25 nego 68. U ovim trenucima nova opterećenja privrede nisu moguća, ja vam za to dajem reč. Obično se stvari postavljaju kao da je to jedan potencijal koji postoji, ogroman i beskonačan i samo treba definisati kako iz njega uzeti. Nema, mi radimo sad sa sve manjim i manjim profitom. Reći ću vam da moja firma ima 3 i po miliona evra prometa, da ćemo ove godine raditi za nulu. Isti je slučaj u Azaru, Ledžendu, bilo kom drugom, mi sad trošimo svoju supstancu. Na jednoj strani, troškovi poslovanja enormno rastu, na drugoj strani, crno i sivo tržište vam ne da da uvažite bilo kakvo povećanje cena, i na trećem imate ogroman broj novih tržnih centara i konkurencije. Mi više ne možemo dalje, došli smo do zida. B92: Gospodine Kneževiću, pojedine firme otpuštaju radnike, zaustavljaju privremeno proizvodnju. Vi sada govorite o tome kako stoje stvari u firmi koju Vi vodite. Kakvo je stanje u Modusu, hoćete li podizati cene, hoćete li otpuštati radnike? Znam i da imate tezu da je i ta priča o otpuštanju radnika... da tu stvari nisu zaista takve kako se plasiraju, a pre svega ste kritikovali neke poruke iz Vlade koje su stizale kada je reč o tome da nas čeka takva situacija i takvi rezultati. Knežević: Pa, neverovatno je kako neznanje jako jednostavno postaje aktivno i kako praktično počinje da sudi i bez činjenica i zaključuje bez logike. Prvo se neko setio da dobro iskoristi svetsku krizu tako što će reći – ni za šta mi do sada u svom upravljanju državom nismo krivi, za sve je kriva svetska kriza, a za sve ubuduće loše poteze koje budemo radili opet je kriva svetska kriza i ni za šta mi nismo krivi. Pa smo se onda, da bismo proizveli to stanje straha za radna mesta, javili su se spasioci koji su rekli - e, sad ćemo mi čuvati radna mesta. Neverovatna je ta priča, niti postoji to neselektivno otpuštanje radnika zbog profita po svaku cenu, kako se to dodalo kako bismo mi bili mrski kapitalisti koji, eto, radnicima smo spremni sve da uradimo zbog profita, pa da ih čak i otpustimo. Radnici se otpuštaju po Zakonu o radu, radnici se otpuštaju i primaju na osnovu ekonomske iznude. Koliko možemo iskoristiti ekonomsku krizu za otpuštanje radnika? Mi možemo toliko iskoristiti i oblačan dan, znači, u onom trenutku vama Zakon o radu propisuje kad možete otpustiti radnika, a ne da vi zloupotrebite ekonomsku krizu... B92: Ali znate da u poslednja dva meseca Vital je otpustio 230 radnika, uljara Sunce oko stotinu ljudi, bez posla je ostalo 150 radnika i u Livnici automobilskih delova u Kikindi, oko 2.200 u pirotskoj fabrici auto guma, oni su na prinudnom odmoru. Kraljevačka fabrika vagona poslala je na odsustvo 500 radnika, iz Srpske fabrike stakla u Paraćinu 700 radnika je na prinudnom odmoru, u kragujevačkoj Zastavi 1.200 radnika se za svaki slučaj odlučilo za socijalni program, svi ostali strahuju za posao. Knežević: Hajde da definišemo tri razloga, prvo, gospodin Vladimir Ilić je direktor Nacionalne službe za zapošljavanje, ima tačan podatak da je potpuno isti broj otpuštenih i zaposlenih radnika sad kao i u bilo kom drugom vremenskom trendu. Ali ono što se sad događa, sve firme uglavnom koje ste nabrojali, otpuštaju radnike po osnovu izvršenih privatizacija, uspešnih ili neuspešnih. Znači, najveći deo tih sumnjivih privrednika, koji su sve samo ne privrednici, kupovali su firme ili zbog građevinskog zemljišta ili zbog nekih njima znanih potencijala i danas ti ljudi otpuštaju radnike. Drugo, otpuštaju firme koje su na restrukturiranju ili firme koje su na budžetima, i prosto više nema, došli smo do toga da su istekle dve godine kada su poslodavci po osnovu izvršenih privatizacija bili u obavezi da zadrže određeni broj radnika i zanimanja. Sad se ti otpuštaju. Evo, niste... recimo, Niteks iz Niša je privatizovan nekvalitetno i normalno da otpušta radnike, a na drugoj strani imate 1. maj koji je jedan od najvećih izvoznika u Srbiji, koji je privatizovan kvalitetno. Znači, nije svetska kriza razlog otpuštanja, svetska kriza je alibi i biće alibi za mnoge propuste koji se rade i niko neće otpuštati radnike zato što koristi svetsku krizu. Pa, to mu Zakon o radu dozvoljava i bez svetske krize. Tako da će biti otpuštanja, ja ne želim da kažem da krize nema i da je neće biti, ali mi smo u svojoj krizi već 20 godina. Ovo što vi navodite je posledica loših privatizacija, ljudima izuzetno sumjivih koji su sve samo ne privrednici. Ali ne možemo na osnovu jednog definisati beskonačno i sad sve poslodavce staviti pod istu kapu. Ono zbog čega sam se angažovao je da ljudima koji su prošli najteže uslove privređivanja sačuvam čast. Mi možemo i otpuštati i zatvarati firme, ali verujte da smo mi zreli ljudi koji su potpuno odgovorni u istorijskom trenutku, i u ovom tenutku smo svim institucijama pružili ruku pozitivne volje i saradnje, učinićemo sve da u ime boljitka i vertikalnosti sopstvene zemlje nešto učinimo. Da nas neko proglašava ovakvim kao ovi koje ste vi pročitali, nemojte, njih deset nismo mi. B92: Nedavno ste konstatovali da Skupština Srbije u poslednja dva saziva među poslanicima nema nijednog privrednika, a onda ste rekli da ćete da raspišete javni konkurs za jednu od stranaka sa kojom biste napravili ugovor da u parlamentu zastupa interese vaše asocijacije. Na kakav ugovor mislite, kakav ugovor nudite? Da li ste razgovarali do sada sa nekom od parlamentarnih stranaka? Knežević: Mi smo poslali jedan dopis i predlog za razgovore svim parlamentarnim strankama koje su u Skupštini i samo se LDP, moram reći, odazvao na naš poziv i mi smo razgovarali s gospodinom Jovanovićem skoro jedan i po... jedan sat. Mi nemamo više izbora, privreda očigledno ne može odraziti svoje interese i ne može zadovoljiti svoje potrebe u sadašnjem političkom i privrednom odnosu. Mi ćemo raspisati konkurs i podržaćemo jednu od stranaka ili političkih grupacija na izborima. Mi, verujte, imamo 176.000 poslodavaca, 900.000 radnika, pretvorićemo sve i jedan izlog u bilbord, a sve i jednu kesu u glasački listić. Postoji i jedan drugi scenario, a to je da agitujemo za bojkot izbora, da izbacimo jedan slogan 'nemamo za koga' i da zaista ne izlazimo više na izbore. Mi svaki put izlazimo na izbore sa novom nadom da će neko početi da rešava probleme privrede i svaki put biva sve gore i gore, baš ono kao kad se krećete prema 'Zamku'. B92: A koje garancije dobijate da će ta politička partija zaista da radi u vašem interesu, interesu vaše asocijacije, kolika je cena tog ugovora koji bi se potpisivao? Knežević:Mi bismo zadržali neutralnost, ono što je elementarno određenje svih privrednika da se oni politički neutralno, pogotovo grupacija. Ali, vidite šta su uradili penzioneri, pa penzioneri su jedini ostvarili svoje interese, to i jeste politička scena u kojoj ćete vi definisati i tražiti od neke grupacije da imate ministarstvo privrede, recimo. I time biste vi neposredno uticali na kreiranje takve sudbine. Evo, u poslednje vreme privreda je postala moda, pomalo je čak i pomodno o njoj pričati zbog nadolazeće krize, kad ste vi pre čuli... dobro, vi zaista ovde, odajem vam priznanje, imate jedan deo toga, ali javni servis nema ni jedne jedine emisije o privredi, čak je profil i profit prebacio na drugi program, verovatno zbog ovih visoko sofisticiranih emisija kao što je „48 sati svadba“', koju ja uporno gledam da vidim šta je to latentno i toliko vredno da ja ne mogu razumeti. B92: Recite mi na samom kraju šta očekujete kao poslodavac, kao privrednik u 2009. godini i koje bi kategorije stanovništva najoštrije mogla da pogodi sledeća godina, za koju se očekuje da će biti teža od ove? Knežević: Ma, ja, ako kriza bude pogađala, pogađaće sve, znate, otpuštanje radnika, ja neposredno zapošljavam 200 ljudi, ali godišnje izdvajam milion i 400.000 evra obaveza državi. Modus posredno i neposredno, ja se izvinjavam što spominjem firmu, ne volim to, zbrinjava 5.000 ljudi. Drugo, svaka proizvodnja, ne samo što stvara svetu novu vrednost, nego u nju je utkano hiljadu različitih malih interesa, dugmeta, rajsferšlusa, konca... Drugo, moja troškovna pozicija je 160 različitih davanja državi, ja plaćam mesečno 300.000 samo grejanje. Znači, onog trenutka kad vi ugasite to vrelo koje se zove proizvodna firma, oko nje prosto veliki deo takvih interesa se gasi i dolazi onda do lančanih reakcija. Ako Vlada hoće da pomogne, ona mora pod hitno napraviti jedan koordinacioni tim koji će u saradnji sa nama svakih sedam dana pratiti određene situacije, korigovati svoje poteze i na osnovu naših zahteva donositi praktično rešenja. Mi nismo ni u jednom trenutku tražili kredite, evo, dajte nam ono što mi tražimo, pa ćemo onda kreditima poboljšati efikasnost svoga rada. |
11:26
29
DEC
2008
| 0 | 0 | 330 | 0 |
| Epidemiologija |
| „...nemamo uvek parlamentarnu većinu... parlamentarna većina je krhka. Vi se svi šalite, ako neko dobije temperaturu a posebno ako u vreme ovih epidemija troje-četvoro njih ne dođe ...mi nemamo parlamentarnu većinu i ja ne mislim da ja treba da lažem građane Prema tome, zna se da je dosta krhka parlamentarna većina.. parlamentu mora biti nacionalni cilj donošenje strateških zakona...tendencija ovog parlamenta i aktuelne politike nije da parlamentarna većina odlučuje samo, nego da parlamentarna većina ponudom zakonske materije privuče i one iz opozicije da glasaju za mnoge predloge i za mnoge zakone. I mi smo to imali kod vrlo značajnih zakona, kod SSP-a, kod gasno-naftnog aranžmana, vidite da ima, dakle, i onih zakona o kojima se pozitivno izjašnjavaju i predstavnici opozicije, što je jako dobro. Znači, u svoj ovoj muci, krhka parlamentarna većina ima nečeg dobrog, razvija se taj dijalog kao neophodna forma da se u priču, da kažem politički gledano uvuku i oni koji su vaši politički protivnici.“ |
| Gošća: Slavica Đukić-Dejanović, predsednica Skupštine Srbije Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Danas se završava redovno jesenje zasedanje republičkog parlamenta. Od maja do danas u Kralja Milana 14 čulo se i videlo mnogo toga. Ko je kome baba, ko je čija baba, ko je kome ljubavnica, čiji brat od tetke je lokalni funkcioner u Požarevcu, delio se kikiriki i kažu da su se lupali i šamari. Parlament je od maja, kada je konstituisan, do danas ratifikovao i usvojio, doneo zakone, zakonske akte, njih 45. Da li će se sa novim poslovnikom koji se najavljuje za sledeću godinu poboljšati produktivnost rada Skupštine i da li će taj novi poslovnik, koji se isto tako najavljuje za 2009. uspeti da u republički parlament unese nešto čega do sada nije bilo, a to je da se srpski poslanici prosto nauče da vode dijalog bez potrebe da ostvaruju fizički kontakt sa kolegama? Večeras do ponoći bi trebalo da bude i usvojen budžet, jer ističe rok. To su teme o kojima razgovaramo u narednih pola sata sa predsednicom Skupštine Srbije, moja gošća je gospođa Slavica Đukić-Dejanović, dobro jutro i dobro došli. Radili ste za vikend. Kakve su šanse za to da rok bude poštovan i da budžet dobijemo do ponoći ili da sad poručimo Vladi da polako kuca tu uredbu o privremenom finansiranju? Slavica Đukić-Dejanović: Pa, da još ništa ne poručimo Vladi, da sačekamo kako će teći današnji dan. Ja zaista očekujem od svih poslanika, bez obzira na sve razlike koje stoje među poslaničkim grupama, da taj osnovni zakon koji omogućava funkcionisanje ostalih zakona, dakle, Zakon o budžetu, koji jeste najbitniji akt u vreme mandata svakog parlamenta i godišnji akt koji omogućava život, privredu, bolji kvalitet života građana i zemlje, dakle, da će ipak biti donet, da ćemo možda negde u popodnevnim satima uspeti, kako ste vi u najavi rekli, da nakon mnogo, mnogo dijaloga dođemo do kompromisa, jer svrha dijaloga jeste kompromis, a to znači svako malo i odustaje od nečega. Vlada je već napravila neke korake, neke jako bitne amandmane je usvojila i ja bih da se za sada ništa ne kuca u Vladi, nego da prosto radimo još uvek svi na svoj način, da učinimo građanima Srbije ono što je potrebno, a to je da donesemo Zakon o budžetu. B92: Jedan deo opozicije je odgovorio na taj Vaš apel da pokaže kooperativnost, prihvaćeni su i neki amandmani opozicionih partija, pre svega mislim na DSS i Novu Srbiju, međutim, nije prihvaćen nijedan amandman za sada Srpske radikalne stranke. Sada praktično samo od radikala zavisi kako će danas teći sednica i hoće li taj rok biti poštovan. Da li je bilo bilo kakvih razgovora sa radikalima tokom vikenda? Slavica Đukić-Dejanović: Da, najveća opoziciona poslanička grupa Srpska radikalna stranka je naravno nezadovoljna. Znate, pozicija najveće opozicione partije jeste da bude uvek najviše nezadovoljna na sve predloge, a posebno kada je u pitanju tako bitan predlog, kao što je Zakon o budžetu. Naravno da je bilo razgovora, naravno da ih ima na svim nivoima i naravno da ministarka gospođa Dijana Dragutinović sedi, piše, razgovara, kalkuliše, razmišlja šta je to moguće u stvari učiniti da najbitnije poruke Srpske radikalne stranke u parlamentu budu uvažene, a da se ne naruši onaj osnovni koncept o budžetu. Videćemo šta će ona još prihvatiti od toga, jer evo, ceo dan je pred nama. B92: A ko razgovara? Radikali ne dolaze na te zvanične konsultacije šefova grupa. Ko s kim razgovara? Slavica Đukić-Dejanović: Oni dođu pa odu, odu obično kada gospodin Tomislav Nikolić počne da govori. Prosto, animozitet između te dve partije, Napredne Srbije i Srpske radikalne stranke, ili kako ja više volim da kažem - sadašnjih i bivših radikala, zaista najviše remeti rad Skupštine. Ta njihova nezadovoljstva su takva da kad počne sastanak sa šefovima poslaničkih grupa, najčešće gospodin Todorović ili neko ko ga zamenjuje, dođe na taj sastanak, međutim, onog momenta kada počne bilo šta da obrazlaže neko iz, posebno gospodin Nikolić, iz Napredne stranke, obično se otvaraju i zatvaraju vrata kroz koja prolazi predstavnik Srpske radikalne stranke. Dakle, ne ispoljavaju oni ljutnju, mada kažu da su ljuti na Demokratsku stranku i na parlamentarnu većinu, kažu da očekuju od parlamentarne većine da promeni atmosferu. U više navrata smo govorili da prosto zna se ko može da menja, prvo oni treba da napišu to što pričaju da bi administrativni odbor, sudovi, Republička izborna komisija, dali svoj odgovor. To je jedina mogućnost, drugih nema ni po Ustavu, ni po zakonu, ni po Poslovniku. B92: Vi znate koji su zahtevi Srpske radikalne stranke kojim oni uslovljavaju donošenje ovog budžeta? Slavica Đukić-Dejanović: Da, oni traže da se menja predsednik administrativnog odbora i odbora za finansije, zatim traže određen status u Zemunu i traže da se mandati vrate. B92: Da li ta vrsta kooperativnosti zaista može danas da postoji? Da li vi možete danas da birate između tih zahteva i budžeta, šta je sad preče, šta je tu teže? Slavica Đukić-Dejanović: Nema dileme, znate, za mene je budžet nešto što je najvažnije, ali postoje neke granice u okviru kojih parlament kao stub demokratije i kao osnov političkog života Srbije ipak mora da funkcioniše. Dakle, ne možemo zato što nam je budžet najbitniji da kažemo - e, sad ja ću preuzeti ingerencije Republičke izborne komisije i uradiću ono što ona može da radi. Znači, prosto, jedna politička tvrdoglavost ne dolazi u obzir kada su u pitanju kompromisi. Dijalog i kompromis jesu nešto što mora biti zaista instrument političkog života u Srbiji i ja se iskreno nadam da mi negde ka tome idemo. Znači, jeste nam budžet mnogo važan, ali ja ne mogu sebi dopustiti kao predsednik parlamenta ili prva među jednakima, zadužena za donošenje zakona, da kršim zakon. B92: Šta mislite kad to kažete, na šta konkretno mislite? Čuje se u neformalnim kontaktima iz Demokratske stranke da oni pregovaraju sa Srpskom radikalnom strankom i pokušavaju da pronađu model kojim bi radikali konačno bili zadovoljni i odblokirali Skupštinu. Slavica Đukić-Dejanović: Tamo gde je to moguće mi to zaista činimo, mi smo ponudili da razgovaramo o prvom delu paketa zahteva. Taj prvi deo je administrativni odbor i odbor za finansije... B92: Tomislav Nikolić nema nameru... Slavica Đukić-Dejanović: Da podnese ostavku? Nema, pa nema, znate šta, i Tomislav Nikolić je neko ko mora da učestvuje u kompromisu. Znači, bez obzira što on nema nameru postoji druga mogućnost, da bude smenjen, i mi konačno moramo razgovarati ako je... Mada, pravo da vam kažem, to je neko nepisano pravilo da predsednik najveće opozicione partije bude predsednik administrativnog odbora. Ja lično mislim da predsednik najveće partije treba da bude u parlamentu... treba da bude predsednik administrativnog odbora koji je toliko važan. B92: Pa, do sada je to bio običaj, od kad je DOS preuzeo... Slavica Đukić-Dejanović: Dobro, bio je običaj, ne znači da su svi običaji... mada običajno pravo je značajno pravo u našoj, da kažem, i tradiciji, ali u principu može se naći kompromis da to ne bude i niko iz Srpske radikalne stranke i da ne bude iz nove Napredne stranke, nego da to bude neko treći na primer. Koliko ja znam, predsednik odbora za finansije je raspoložena da podnese ostavku, gospođa Jorgovanka Tabaković, prema tome taj prvi deo paketa je moguće rešiti u parlamentu. E, sad, samo je pitanje da li će se radikali time zadovoljiti. B92: Ta vrsta zadovoljenja u svakom slučaju ne daje bilo kakvu izvesnost kada je reč o tome da li će budžet biti usvojen do ponoći. Slavica Đukić-Dejanović: Ne daje izvesnost, ali daje šansu. B92: Kolike su te šanse, kako procenjujete? Slavica Đukić-Dejanović: Mislim u ovom momentu 51:49%, ali evo, čim završim ovo idemo da nastavimo sa tim šansama. B92: Doobro znate kako je izgledalo i to kada je Vlada bila usvajana i sve je zavisilo od toga u kom trenutku će radikali da dozvole da se glasa o Vladi. Hoćemo li i večeras isto da čekamo istu takvu situaciju i da gledamo šta se dešava? Slavica Đukić-Dejanović: Da, građani Srbije su u poziciji da će ishod donošenja Zakona o budžetu morati da dovedu u vezu sa stavom Srpske radikalne stranke. Ja ovim ne želim da okrivim Srpsku radikalnu stranku, prosto njena brojnost i način rada u parlamentu je takav da oni zaista to mogu omogućiti ili onemogućiti. Ja se iskreno nadam, bez obzira na sve razlike koje među sobom imamo, da se tu nalaze ljudi koji su dugo u parlamentu, koji znaju šta znači nedonošenje budžeta i koji u krajnjem slučaju interes građana Srbije stavljaju ispred svoje političke i osionosti i decidnosti. B92: Ali tako izgleda kao da u sve to ulazite u poslednjem trenutku i da nema neke konkretne strategije kako ćete i šta ćete. To što sada govorite, to je sve nešto na dugom štapu, ali verujem da ne možete sve to da rešite do ponoći, a znali ste da taj problem postoji, on nije od juče. Slavica Đukić-Dejanović: Znate, od momenta kad je stigao Zakon o budžetu, predlog Zakona o budžetu u Skupštinu, od tog momenta mi smo vrlo.. i ranije imali strategiju da treba što promptnije da radimo na njemu, da je on osnovni zakon i da prosto treba da završimo onu prethodnu sednicu koja je takođe bila važna i da pređemo na budžet. Međutim, ono što je činjenica, to je da se ne događa u parlamentima da se po 500 amandmana stavi na jedan tako značajan zakon. To je prvo, drugo, vi pratite i vidite da nema obrazloženja amandmana koji se tiču samog obrazloženja, nego se tu ide u jednu širinu, kreće se od istorije preko aktuelne političke situacije do sukoba unutar parlamenta. Dakle, kad bismo mi radili onako kako bi to bilo zaista u skladu čak i sa ovim Poslovnikom, a da se on ne zloupotrebi, mi bismo ipak bili uz jednu strategiju da će to biti naporno, da ćemo raditi do 24 sata, do zadnjeg dana, da ćemo raditi i petkom i subotom i nedeljom, ipak to završiti. Dakle, moram priznati da smo malo stešnjeni kao poslanici sa vremenom koje nam je bilo na raspolaganju, s jedne strane, ali s druge strane, kad se dogovorimo da zaista neko iz svake političke opcije izađe i kaže - mi smo uložili toliko i toliko amandmana, suština tih amandmana je to, to i to i molimo Vladu da bar uvaži taj i taj amandman, njega ćemo detaljnije obrazložiti. To bi bio jedan vrlo racionalan pristup, ne bi bio na račun kvaliteta rada parlamenta, obezbedio bi demokratičnost, ali i onu efikasnost na koju ja apelujem. I sve dok je ovaj Poslovnik mi drugačije prosto ne možemo. B92: Mi ćemo o ovom Poslovniku da pričamo, ali ja moram samo da vas podsetim na vreme u kojem je stigao budžet u Skupštinu, ali i na to da sve češće može da se čuje, posle konsultacija koje vi zakazujete i održavate sa šefovima poslaničkih grupa, da je utisak opozicije da se te konsultacije zakazuju bez ikakve strategije i da one počinju pitanjem koje se opoziciji upućuje - šta predlažete. Slavica Đukić-Dejanović: Da, postavljam... to je tačno, ja najčešće pitam opoziciju, meni je jasno šta parlamentarna većina hoće, parlamentarna većina hoće da donosimo zakon, a opozicija hoće da ih opstruiše. I šta predlažete, da ne kažem - šta tražite da mi obezbedimo da bismo išli napred. U ovakvom odnosu snaga u parlamentu kakav jeste, u ovakvoj vremenskoj dinamici kako mi radimo, ja se, pravo da vam kažem, trudim da svojim pitanjima ne iritiram poslanike opozicije nego da pokušam... B92: Njih iritira i to kada zakažete konsultacije a nema strategije. Slavica Đukić-Dejanović: Ima strategije, strategija je da radimo po dnevnom redu. Znači, jedna jedina strategija je, šta treba da uradimo svi skupa da bismo mogli pored onoga što vi namećete, a to je razgovor na aktuelne teme najčešće ili evo, sukob dve partije unutar poslaničkih grupa. Dakle, šta predlažete da uradimo da bismo radili po dnevnom redu, jer praktično ja svodim i vrlo simplifikujem pitanje koje ih iritira i na neki način možda razobličava ono što je poznato u svim parlamentima, ne samo u našem, da opozicija želi da opstruiše, naravno političkim metodama, rad i predloge Vlade i parlamentarne većine. B92: Da li ste imali strategiju kad ste zakazivali sednicu jednom za vikend, pa su onda narodnjaci i SRS izlazili i nisu dozvolili da se tada radi u subotu, je li to bila strategija? Jeste li sa njima razgovarali, jeste li znali da oni ne žele da rade za vikend? Slavica Đukić-Dejanović: Oni kažu - pokušajte da zakažete pa da vidimo. B92: I to vama ne govori jasno kakav je njihov odgovor? Slavica Đukić-Dejanović: Ne, jedan jedini put se radilo isključivo po Poslovniku, to je bila jedna subota za sve ovo vreme, jedna subota i jedno veče kad je dogovoreno bilo da se radi posle ponoći. Da budem iskrena, rad posle ponoći nije efikasan i ne daje mnogo rezultata, i to je možda bilo demonstriranje ovako eto, moći parlamentarne većine. A taj rad u subotu je opet bio vezan za pokušaj da makar u subotu pokušamo da šefovi poslaničkih grupa zajednički zaključe da je besmisao raditi protivno njihovoj volji. E, sad, to kad kažem šta predlažete, znači hoću da kažem iako ćemo raditi i posle 18 časova, i ako ćemo raditi u subotu, prvo, hajde tu da se složimo, a drugo, koliko ćete vi vremena pričati na aktuelne teme vaše, a koliko ćemo moći da radimo. Ovaj Poslovnik je takav da prosto ja to moram da činim. B92: A da li ste imali strategiju kada ste na dnevni red prošle sednice stavili onaj ogromni set pravosudnih zakona od kojih neki stupaju na snagu 2010. godine, a toliko vremena je otišlo na raspravu o njima, a znali ste da ste u cajtnotu sa budžetom, a da ne kažem i još nekim obavezama iza kojih stoji Ustavni zakon, a ti rokovi isto ističu 31. decembra? Slavica Đukić-Dejanović: Imala sam jasnu strategiju, pre svega, znate, predlagač obično daje predlog redosleda zakona koje ćete stavljati na dnevni red, to je njegovo pravo. Ja naravno to mogu da odbijem, ali onda to govori o lošoj saradnji vlade i parlamenta, a to nikako nije u interesu funkcionisanja države. To je prvo, a drugo, znate, bez obzira što će neki zakoni doći tek 2010. na primenu, mi ćemo i mi bismo i sa njima bili u cajtnotu ako bismo ih pomerali. Dakle, konačno moramo da počnemo da radimo... B92: Imali biste godinu dana, jedno je godinu dana, a drugo je...... Slavica Đukić-Dejanović: To je set zakona koji se vrlo analizira kad nas Evropa ocenjuje koliko mi to zaista pravimo korake ka Evropskoj uniji na zakonodavnom planu. I najkrupnije primedbe, kao što znate, jesu bile na pravosudne zakone i da kažem, dobronamerna pomoć Venecijanske komisije u smislu sugestija je išla u tom smislu da moramo što pre. Dakle, ne zato da sad ne budemo pogrešno shvaćeni, donosimo mi... nismo doneli set pravosudnih zakona zato što je to nama neko naredio, prosto, to je jedna vrlo bitna oblast koja nije dobro uređena. Mi moramo raditi na onoj zakonodavnoj aktivnosti koja je i suštinski i formalni preduslov s jedne strane za bolju organizaciju života u zemlji, a s druge strane zaista za demonstriranje Evropi toga da se mi svojim nacionalnim zakonodavstvom približavamo evropskom zakonodavstvu i mi u stvari radimo na tri velike grupe zakona. Jedni su ti takozvani proevropski, koji su jako važni, druga grupa su razne ratifikacije, razni sporazumi koje donosimo da bismo mogli da koristimo kreditna sredstva i da ne bismo samo restriktivno funkcionisali nego i razvojno. I treća grupa to su sistemski zakoni, zakoni iz odbrane, obrazovanja itd. koje takođe donosimo. I tu negde idemo paralelno sa sve tri grupe, dakle, kao što vidite, mi smo ipak tu sednicu završili, bez obzira što je ona bila jako naporna, što je bila kritikovana, što mreža institucija u pravosuđu nije odobravana od svih, ali u krajnjem slučaju, stavili smo na papir nešto i odredili zakonsku formu svega što mislimo da je jako važno za jednu oblast koja tek 2009. sada mora da se priprema za realizaciju 2010. B92: Moram da vas podsetim da ste imali velkih problema u vladajućoj koaliciji, da ste imali velikih problema i kvorum da obezbedite za tu sednicu, pa vam je deo opozicionih partija pomogao. A kad pričate o ocenama, neke bi trebalo da stignu već u februaru, u Beograd dolazi ekspertska komisija Evropske unije. Šta imate da im kažete o tome da je parlament je dužan da usvoji još tri zakona koja treba da omoguće da dospemo na belu šengensku listu, a i taj set evropskih zakona o kojem govorite, neki od njih su povlačeni iz skupštnske procedure. Na nekim od njih Vlada još radi. Slavica Đukić-Dejanović: Da, Vlada će morati energično i efikasno da radi na sve tri grupe zakona o kojima sam ja govorila, odnosno sve što Vlada predlaže, Vlada i jeste najbitniji predlagač naše zakonodavne aktivnosti, ta naša sinhronizacija mora biti u skladu sa potrebama, da prosto zakonodavni život bude realizovan na pravi način vodeći računa i o terminu koji vi govorite, o februaru. S jedne strane. S druge strane, naravno da je važno da se bavimo zakonodavnom aktivnošću, ali znate, vama nekad i život nameće prosto neke zakone i neka ponašanja koja se prelivaju na parlament. Nije tako veliki problem koliko ćemo mi zakona doneti, što se tiče šengen liste, naravno da ćemo u 2009. ja se iskreno nadam, konačno moći liberalnije da putujemo. I naravno da ćemo zakonodavnu stranu tog problema rešiti uz sve napore koje imamo, ali naravno da će nam to biti neuporedivo lakše ako budemo pre svega doneli zakon o Skupštini i primenili nov Poslovnik u kome neće biti ovoliko rada ne po dnevnom redu, nego po političkim temama. B92: Vi ni sada ne možete da kažete da ste u nešto sigurni, i dalje se samo nadate šta bi moglo da se dogodi. Prema nekim podacima, za ove poslednje dve i po godine srpski parlament doneo je 15, crnogorski 220 evropskih zakona. Pa jesmo li mi to uspeli da srušimo stereotip o radnim navikama naših komšija u Crnoj Gori? Slavica Đukić-Dejanović: Pa dobro, znate, činjenica je i kad vidite sliku bez tona i kad čujete ton crnogorskog parlamenta da je tamo dijalog negovaniji kao forma rada nego kod nas i da se ne mogu čuti ipak oni sadržaji koji se čuju kod nas. Ja prosto sam jedna od članova srpskog parlamenta i deo kritika mogu uputiti samoj sebi, međutim, dok se svest naših poslanika, a ona je isključivo u funkciji građana, ne bude takva da se zaista potrudimo da funkcionišemo na nivou onih parlamenata koji koriste i grube političke poruke, ali vode računa o atmosferi i o tim ciljevima, nacionalnim ciljevima. Pa, parlamentu mora biti nacionalni cilj donošenje strateških zakona. Uz sve kritike koje stoje mora biti cilj. Malopre ste pomenuli još jedan problem, da nemamo uvek parlamentarnu većinu. Nisam to zaobišla, nego prosto nisam stigla da komentarišem, parlamentarna većina je krhka. Vi se svi šalite, ako neko dobije temperaturu a posebno ako u vreme ovih epidemija troje-četvoro njih ne dođe... B92: Kao što vam se desilo nedavno. Slavica Đukić-Dejanović:... iz parlamentarne većine... Kao što sam bila obaveštena da će se desiti nedavno, mi nemamo parlamentarnu većinu i ja ne mislim da ja treba da lažem građane i da izmišljam neki razlog i da kažem - znate, odlažem zbog toga što pravim konsultacije, ne, prosto, tog momenta bilo mi je najavljeno da neću imati dovoljno ljudi koji će obezbediti kvorum za početak sednice. Prema tome, zna se da je dosta krhka parlamentarna većina, ali se isto tako zna i još nešto, da tendencija ovog parlamenta i aktuelne politike nije da parlamentarna većina odlučuje samo, nego da parlamentarna većina ponudom zakonske materije privuče i one iz opozicije da glasaju za mnoge predloge i za mnoge zakone. I mi smo to imali kod vrlo značajnih zakona, kod SSP-a, kod gasno-naftnog aranžmana, vidite da ima, dakle, i onih zakona o kojima se pozitivno izjašnjavaju i predstavnici opozicije, što je jako dobro. Znači, u svoj ovoj muci, krhka parlamentarna većina ima nečeg dobrog, razvija se taj dijalog kao neophodna forma da se u priču, da kažem politički gledano uvuku i oni koji su vaši politički protivnici. B92: Kad ste već pomenuli imunitet narodnih poslanika, vi dobro znate kako je javnost reagovala na vaše objašnjenje da te sednice neće biti jer su se neki od njih razboleli, svi su odmah reagovali na to da - pa, kako se dogodila ta neobjašnjiva epidemija na Svetog Nikolu, pa se onda slavilo i drugi dan. Danas sva dnevna štampa na naslovnim stranama ima jednu istu rečenicu, a to je - tuča i čupanje kose među poslanicima. Da li je zaista moguće da se na bilo koji način takva atmosfera u parlamentu promeni i da li je Poslovnik rešenje ili ta rešenja moraju da se donesu van Skupštine, na nivou nekih ozbiljnih političkih razgovora? Slavica Đukić-Dejanović: Sve što ste rekli, znači, i Poslovnik da se promeni, ali ne samo Poslovnik. Znate, jedna količina agresije u svakom čoveku, pa i u poslaniku je normalna, ne možete vi meni govoriti ružne reči a ja reći - baš vam hvala, ljubazni ste, fini ste, znači, ja ću vama to uzvratiti. Međutim, zaista dugo tinja i eskalirao je juče animozitet koji postoji između poslanika SRS-a i bivših radikala ili naprednjaka, kako se zovu sada. Znači, to je prosto jedna atmosfera koja zaista stvara jednu jako ružnu sliku o parlamentu, koja koči najčešće parlament i najviše parlament i koja je, da kažem, sad jedna aktuelna nova problematika koja se mora rešavati i u parlamentu i van parlamenta. Ono što je istina to je da niko nije hteo u proceduri o kojoj sam malopre govorila, od nezadovoljnika da pokrene pitanje, a to je, niko nije napisao ni jedan jedini akt da se obrati određenim instancama koje van parlamenta to treba da rešavaju. Tako da se nekad ja prosto pitam od koga se to očekuje, očekuje se od parlamentarne većine koja u parlamentu može da napravi dogovore, kompromise, ali ne može da uradi ono što može Izborna komisija. Znate, ako vi nemate ostavke Tominih radikala, da tako kažem, vi nemate na osnovu čega da stavite na dnevni red oduzimanje mandata. Potvrđivanje i oduzimanje mandata se u parlamentu događa kao samo jedan čin informisanja, sve se dogodi na drugim telima van parlamenta. Prema tome, jeste parlament taj koji na tim pitanjima može da radi, s druge strane, malo se radi i o specifičnim ličnostima. Ima ljudi kojima možete reći ne znam šta, nikada neće fizički ispoljiti agresiju. Gospodin Nikolić je juče sam kazao da je teško mogao da kontroliše svoje telo, da mu je ono komandovalo, što će reći bio je u afektu, ja to mogu da razumem s jedne strane, ali s druge strane, i to kontinuirano dobacivanje i kontinuirano provociranje gospodina Živanovića je isto nešto što karakteriše prosto ljude koji su tako i struktuirani, na strukturu ličnosti teško se može uticati. B92: Dozvolila sam da sve to kažete, cenim vaš profesionalni stav, verujem da više ovo govorite kao lekar nego kao predsednik parlamenta, ali moram da vas suočim sa činjenicom da sva istraživanja koja su rađena pokazuju da 15% građana zaista veruje poslanicima, da više od polovine smatra da Skupština ne radi dobro i nemaju poverenja u republički parlament. To nije samo statistika, to je naša sušta realnost, nije to izmišljeno, to je ono što konstantno gledamo u direktnom TV prenosu. Slavica Đukić-Dejanović: To je tačno, što se tiče uverenja građana, ali vidite, ja to posmatram s dva aspekta, jedan je da se godinama nivo i autoritet parlamenta urušava upravo incidentnim situacijama, kakva je n aprimer juče bila, i vokabularom koji se tu može čuti i sporošću u parlamentu. Dakle, neadekvatnim aktima koji regulišu naš rad i mnogim drugim stvarima koje se tiču samog parlamenta. B92: Moram da vas prekinem, da li se urušava i tim objašnjenjem da se pojavila neobjašnjiva epidemija na Svetog Nikolu i da poslanici vladajuće koalicije ne mogu da dođu da rade? Slavica Đukić-Dejanović: Nije epidemija, znate, nema dana da četvoro-petoro ljudi ili desetoro ljudi nije u parlamentu, ali kad treba da počne sednica, onda vi morate imati 126-oro, i pošto znam da parlamentarna... da kažem, opozicija neće davati taj kvorum, dakle, ja uvek termin moram upodobiti početka sednice sa prisutnim brojem, jer inače džabe sazivam sednicu. To je bila ta subota o kojoj ste pričali kad smo pokušali da nema epidemije. Znači, javili su mi šefovi poslaničkih.. verovatno da se urušava i time, ali ja mislim da jedan iskren odnos predsednika parlamenta, predsednika Vlade, predsednika države prema građanima, bez obzira koliko to nekad nije simpatično, je preduslov da se problemi rešavaju. Ali sam htela još nešto da kažem, od tako visokih nivoa institucija države, javnost u radu jedino postoji u slučaju parlamenta... B92: Da, ali mislite li da ako se to ne bi videlo da problem ne bi postojao? Ne, samo bismo ga ignorisali. Slavica Đukić-Dejanović: Ne, mislim da je... ne, ne, nego baš hoću da kažem nešto drugo, kad parlament radi normalno, kad funkcioniše kako treba onda se to smatra u redu je, kad nešto nije u redu, to se stavlja u prvi plan i ta negativna slika se prosto sve jače i jače formira zbog te javnosti koja... U redu, ne mislim da ne, naprotiv, ja mislim da sednice treba da budu javne. B92: Može se čuti da bi donošenje novog poslovnika o radu parlamenta moglo na neki način da uvede određeni red, pri tom se misli na ograničenje vremena koje bi bilo na raspolaganju svim poslanicima. Da li mislite da ćete imati podršku da takve promene unesete u Skupštini? Slavica Đukić-Dejanović: Moramo sve da učinimo da imamo što veću podršku, ali verovatno maksimalnu podršku teško da ćemo imati, ali moram odmah da vam kažem da ne mislim da će nov poslovnik... da će tim poslovnikom biti potpuno izbegnuta mogućnost zloupotrebe. B92: Znači, on neće činiti čuda? Slavica Đukić-Dejanović: Ne može činiti čuda, prosto, biće to isti ljudi koji će tražiti neke nove zamke u poslovniku, njih uvek ima, prema tome, moramo ići ipak na dijalog i kompromis. To je jedini način i moramo ići na potrebu da građani ocene da mi ovakvi kakvi smo nismo najbolji i da možda ima boljih. Ja apelujem na, da kažem, birače koji buduće neke poslanike treba da opredele, neka to što nemaju poverenja u nas bude razlog da razmišljaju možda drugačije kada izlaze na birališta. B92: Od radne grupe za izradu poslovnika očekivali ste da predvide mogućnost i da ne budu svi poslanici isti po primanjima, je li, nego da se plaćaju po učinku. Odgovoreno vam je, koliko sam razumela, da to prosto tehnički nije moguće izvesti, odgovorio vam je gospodin Boško Ristić iz Demokratske stranke, dakle, deo vladajuće koalicije koji vodi tu radnu grupu. Te, da li je moj utisak pogrešan da vam tako i iz vladajuće koalicije na neki način poručuju da ne može to baš tako da se uradi, jer kad gledate učinak, bar onaj koji se vidi u jednom prosečnom skupštinskom danu, mnogo je veći učinak koji se vidi za govornicom opozicionih partija jer vlast retko, retko izlazi... Slavica Đukić-Dejanović: Da, onda sednice ne bi trajale po 14 sati dnevno nego bi trajale po 20 kad bi izlazila i vlast, to je jedno. Drugo, gospodin Boško Ristić je hteo da kaže da sam učinak na plenarnoj sednici nije u stvari jedini učinak koji ostvaruje narodni poslanik, zbog toga što on radi i u odborima, ima i predstavnilčku funkciju i nadzornu, nekad je na terenu sa svojim biračima. Ali ja sam sve to uzimala u obzir, prosto mislim da svi poslanici nisu podjednako angažovani i pri tom ne mislim da treba posebne poene za finansijsku nadoknadu da imaju oni koji najviše pričaju. Naprotiv, nekad mogu oni biti kontraproduktivni iako ih ima fizički najviše ali učinak zaista podrazumeva ono o čemu govorimo, i efikasnost i kvalitet rada i ne samo vreme kao faktor, koliko vremena neko sedi u poslaničkoj klupi. Neko može sedeti u poslaničkoj klupi i sve vreme ometati rad ili čitati novine, to, dakle, nisam nikako mislila na fizičko prisustvo i mislim da se tu gospodin Ristić negde i ja nismo razumeli u mojoj sugestiji. Ja i dalje činim sugestiju grupi koja pravi poslovnik, predlog novog poslovnika da razmisli o tome da nisu svi poslanici isti u pogledu odgovornosti i da ne bi bilo loše da napravimo neke razlike. Verovali ili ne, poslanici su, kao i svi ljudi, vrlo osetljivi na finansije. B92:Svi smo mi osetljivi na finansije, a 31.12. ističe rok za donošenje Zakona o Skupštini, Zakona o Narodnoj banci, o tome se trenutno uopšte ne govori. Da li planirate da to stavljate na dnevni red, da li parlament radi sutra ili će biti prekršen Ustavni zakon? Slavica Đukić-Dejanović: Parlament će raditi sutra, međutim, Zakon o skupštini neće doći na dnevni red, ali će doći u prvoj sednici u januaru na dnevni red. Mi praktično... jedna od prvih sednica u januaru mora doći, Skupština praktično u vreme ovog odmora neće raditi, parlament neće imati mogućnost i da krši taj Zakon, a jeste naša ustavna obaveza, i ne samo naša u parlamentu, po našem Ustavu, kompletni zakoni moraju biti usaglašeni sa Ustavom do 31.12. Dakle, moraće to jako brzo da se uradi, odmah iza Nove godine. B92: Da li mislite da zaista postoji opravdanje za to da Skupština Srbije krši Ustavni zakon? Slavica Đukić-Dejanović: Pa, evo, vidite kakva je realnost. Znači, prosto moramo doneti zakon o budžetu, moramo doneti ZKP, to su zaista neki zakoni bez kojih ne možemo u 2009. ići ili ćemo ići na to privremeno finansiranje kad je budžet u pitanju, ali ZKP će sigurno biti donet, pa će se odložiti... odnosno, postojeći zakoni, njihova primena će biti i dalje na snazi do donošenja novih. B92: Kad poslanici idu na odmor i do kada su na odmoru? Slavica Đukić-Dejanović: To zavisi od današnjeg dana, dakle, praktično odmora neće ni biti ako ne izglasamo budžet, moraće da dođe na dnevni red budžet i set zakona koji ga prate odmah posle ovih prazničnih dana. B92: Šta su vam prioriteti u narednoj godini kad je o tim zakonima reč? Kad planirate Statut Vojvodine? Slavica Đukić-Dejanović: Statut Vojvodine, treba najpre da se donese zakon o primeni tog Statuta, to je napravljen i politički dogovor i mislim da se na tome intenzivno radi i dogovor je da kad bude taj zakon napravljen da ćemo istovremeno ići i sa Statutom Vojvodine i sa tim zakonom. B92: Na kraju bih samo još da iskoristim vaše prisustvo, ali u ovom slučaju u funkciji koju imate u SPS-u. Kako se u praksi ispoljava vaša parola koju smo više puta govorili - počnimo ljubav ispočetka, kako funkcioniše Vlada i da li mislite da bi moglo da dođe do bilo kakvih promena, jer ste nedavno i sami priznali da rekonstrukcija Vlade ne bi bila ništa strašno, te da bi možda i moglo da dođe do rekonstrukcije kabineta Mirka Cvetkovića? Slavica Đukić-Dejanović: Mi smo počeli ljubav ispočetka, i to je parola koja postoji još uvek, ali je mislim malo čak stara, moramo da razmišljamo o nekoj novoj. I što se tiče naše koalicije u Vladi, ona funkcioniše uz probleme koje, znate, imate i u porodici, pa imate i u Vladi, ali nema najava u ovom momentu za rekonstrukciju Vlade. To bi morao neko od partnera najaviti, toga zaista nema, ima više želja onih koji nisu možda u Vladi da budu pomagači Vlade, što sasvim razumem. B92: Vidi se da postoji problem na relaciji G17 i Demokratska stranka, ne vidi se da postoji problem na relaciji Demokratska stranka - SPS. Je l' se to samo ne vidi ili zaista tu nema nikakvih problema? Slavica Đukić-Dejanović: Mislim da nema, znate, mi smo i u prethodnom periodu naučili da budemo korektni u saradnji, nas je pozicija duge opozicije od 8 godina naučila da poštovanje partnerstva i korektnosti jeste način da u stvari ostvarujemo svoje političke ciljeve u interesu građana. I u tom smislu mi imamo korektne odnose i sa Demokratskom strankom i sa G17. B92: Može da se čuje da je Demokratska stranka u tako dobrim odnosima sa SPS-om da bi na nekim narednim izborima SPS mogao čak da bude i na Tadićevoj listi. Slavica Đukić-Dejanović: Pa, znate, to je tako daleko, uopšte o tome nisam nikako razmišljala, a u politici je sve moguće. |
09:30
25
DEC
2008
| 0 | 0 | 566 | 0 |
| Nemanje |
| “… oni neće dobiti ono što sada traže, jer nema toga ko može sad da kaže - evo, mi izvlačimo pare. Nema, samo za ova javna preduzeća, za ovih 430.000 radnika trebalo bi obezbediti za tople obroke i regres 40 milijardi dinara, tih sredstava nema, ne postoje…Rezultat ovog štrajka…može da bude pad Vlade, a ne da se obezbede sredstva, jer tih sredstava nema. Mi ćemo radije podneti ostavku i reći - u redu, mi nismo u stanju da obezbedimo ono što vi tražite, mi mislimo da je ovo krajnje racionalno ponašanje i realan odgovor i ne radi se o tome da neko neće da izađe u susret vašim zahtevima, već što bismo mi morali da uzmemo od nekog da bismo dali za prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora. U ovom trenutku mi ta sredstva nemamo, i zato je realniji čak i pad Vlade pod uslovima da ovi štrajkovi i protesti budu masovni, uspešni sa stanovišta sindikata, nego da se izdejstvuje prošireno dejstvo.” |
| Gost: Rasim Ljajić, ministar za rad i socijalnu politiku Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Nesporazumi države i sindikata i privatnih poslodavaca koji su nastali posle najave iz Vlade da uprkos potpisanom aneksu kolektivnog ugovora isplata toplog obroka i regresa neće biti moguća, preti da preraste u svakodnevne štrajkove, tako bar najavljuju predstavnici Samostalnog sindikata koji je najbrojniji u državi. Premijer, ministarka finansija i resorni ministar za rad odlučni su u stavu da nema prostora u budžetu za isplatu dodatnih 7.000 dinara po radniku. Unija poslodavaca, koja je takođe potpisnik kolektivnog ugovora, predlaže zamrzavanje primene tog aneksa. Ovaj problem nije jedini, jer radnici strahuju od otpuštanja, porodilje da neće dobiti naknadu, poslodavci da neće biti u stanju da nastave rad. Mesecima najavljivani socijalni pakt koji bi premostio probleme krize dogovorom nije još ni obelodanjen, a kamoli potpisan. I ovo će biti glavne teme današnjeg „Kažiprsta“. Ovde je ministar za rad i socijalnu politiku, gospodin Rasim Ljajić. Dobro jutro, hvala što ste u „Kažiprstu“. Evo, predlažem da krenemo od ovog kolektivnog ugovora koji je očigledno postao predmet opšte debate na liniji poslodavci - država i sindikati. Vlada privremeno predlaže, kako sam razumela premijera Cvetkovića, da se odloži ova primena. On je rekao opšteg kolektivnog ugovora, nije jasno da li u celini opšteg kolektivnog ugovora ili samo tog aneksa. Ljajić: Radi se o odlaganju opšteg kolektivnog ugovora u celini. B92: Šta to znači? Ljajić: To znači da zbog efekata svetske finansijske krize koji su evidentni nije moguća primena opšteg kolektivnog ugovora, da je to zahtev i Unije poslodavaca, da je to zahtev Saveta stranih investitora i da je to zahtev Privredne komore Srbije. B92: Koji su efekti toga što neće biti primenjen opšti kolektivni ugovor, po radnike? Ljajić: Hajde da budemo potpuno precizni kada o svemu ovome i govorimo. Znači, prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora je dato kao gest, s jedne strane dobre volje, koji bi bio podsticaj za socijalni dijalog u Srbiji, koji je već dugo godina u krizi. Drugo, kao gest dobre volje i spremnosti Vlade da izađe u susret zahtevima sindikata, i na kraju krajeva, da se poboljša materijalni položaj radnika, posebno onih sa najnižim primanjima. I tada kada smo potpisivali prošireno dejstvo vrlo jasno je rečeno da ćemo pratiti efekte svetske finansijske krize i da ćemo u decembru mesecu imati sastanak Socijalno-ekonomskog saveta i doneti konačnu ocenu, odnosno stav i mišljenje povodom proširenog dejstva, da li ono može da stupi 1. januara ili će biti nužno da se odloži primena opšteg kolektivnog ugovora. B92: Milion puta je postavljeno pitanje - zašto je to uopšte potpisano ako ste i tada znali efekte krize i znali ste da će biti problematično sprovesti to? Ljajić: Naravno, i tada smo bili potpuno iskreni i otvoreni u razgovorima sa socijalnim partnerima, i sindikatima i poslodavcima, je rečeno da moramo da pratimo efekte ove krize, ukoliko kriza nastupi na taj način da se ugrozi makroekonomska stabilnost u Srbiji, a više je nego evidentno, mi nismo sad neko izlovano pusto ostrvo gde je kriza zahvatila celi svet, a da će mimoići Srbiju. Onda ćemo razmotriti na koji način da se odloži primena opšteg kolektivnog ugovora. Ja mislim da je jako loša sada ova predstava, rekao bih, i strategija sindikata, koji igraju sada na kartu sve ili ništa... B92: A zašto mislite da je to predstava? Ljajić: Pa, možda.. priznajem, možda sam loš izraz ja upotrebio, ali hajde, da kažem strategija sindikata, jer ovo jeste igra na sve ili ništa, sad ili nikad, a to je vrlo opasno. B92: A u kom smislu? Ljajić: Evo zašto, zato što oni sad traže ili da se sad primeni opšti kolektivni ugovor, a to nije moguće. Onda sad poslodavci traže da se potpuno zamrzne, odnosno odloži primena opšteg kolektivnog ugovora... B92: A to vidim da traže... Koji je efekat potpunog odlaganja primene opšteg kolektivnog ugovora? To znači da se država odriče socijalnog dijaloga? Ljajić: Ne, ne, apsolutno ne, znači, odlaganje bi bilo rezultat dogovora i kompromisa svih socijalnih partnera. Upravo vi ste postavili sad pravo pitanje, ako se to ne dogodi, ako to nije rezultat dogovora, onda poslodavci traže da izađu iz priče o opštem kolektivnom ugovoru, onda oni povlače svoj potpis i time je potpuno derogiran svaki član i odredba tog opšteg kolektivnog ugovora. I time se pravi ogromna šteta, jer smo zaista napravili rezultat posle 4 godine pregovaranja Unije poslodavaca i sindikata. Potpisan je opšti kolektivni ugovor, mi smo dali prošireno dejstvo, i bolje je sada, ako je evidentno da imamo efekte krize, da se stavi moratorijum, recimo šestomesečni moratorijum na primenu opšteg kolektivnog ugovora i da nakon toga počnu da funkcionišu i da se primenjuju odredbe tog kolektivnog ugovora. Ali ako se to ne dogodi onda je ceo kolektivni ugovor.. ako bude jednostrano raskinut, ako poslodavci izađu iz cele priče, onda imamo nakon godinu dana recimo, ili šest meseci ovaj opšti kolektivni ugovor počinje da važi... B92: Ali za vas kao poslodavca, državu kao poslodavca, kako kaže premijer, je takođe sporna primena opšteg kolektivni ugovora, jer on kaže - predlažemo da se odloži primena opšteg kolektivnog ugovora, zato sam i pitala na šta je konkretno mislio. Ljajić: Naravno, mislio je na 430.000 radnika koji rade u javnom sektoru. Najveći deo radnika, od dva miliona i sto hiljada zaposlenih, jer su radnici u privatnim preduzećima i mi ne možemo sad da vodimo računa samo o jednom segmentu društva, moramo da vodimo računa i o trećem, uslovno rečeno, socijalnom partneru, u ovom slučaju to je Unija poslodavaca, o njihovim interesima... B92: Međutim, premijer je rekao da on poslodavcima savetuje, odnosno preporučuje ono što sama država neće da poštuje, a to je da poštuje u celini ili delimično prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora. Zašto bi oni poštovali ako država ne poštuje? Ljajić: To je u konsultacijama koje smo imali, u razgovorima sa predstavnicima sindikata bila jedna od mera. Mi smo, naime, hteli da ponudimo čitav paket mera koje bi bile na snazi, koje bi na neki način ublažile efekte socijalno-ekonomske krize, dok ne počne primena opšteg kolektivnog ugovora. I zato ja mislim da je daleko bolje za sindikate, za radnike, da zaista se prihvati ovaj zahtev Unije poslodavaca i da onda počne primena opšteg kolektivnog ugovora, nego da se vratimo na početak, da nemamo nikakav tekst i onda će biti pregovori ponovo između Unije poslodavaca i sindikata koji mogu da traju godinama. Onda nemamo ni opšti kolektivni ugovor, nemamo verovatno ni mogućnost da do njega dođe ili će do njega doći za nekoliko godina, a mislim da to nije zaista u njihovom interesu. B92: Sindikati se pozivaju na potpis i šta god vi mislili, da li oni prave predstavu ili da im je strategija na sve ili ništa, oni na to imaju pravo, jer je država stavila potpis. Država sada kaže - mi odlažemo primenu kolektivnog ugovora, odnosno aneksa kolektivnog ugovora i time što ima deciciran stav država ne ulazi u pregovore sa njima. Ljajić: Izgleda vi mene ili ne čujete ili ja govorim da me ne razumete. Kada smo pregovarali oko potpisa na prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora i tada je rečeno da ćemo potpisati prošireno dejstvo, da ćemo zajedno kao Socijalno-ekonomski savet pratiti efekte krize i da ćemo u decembru, dakle, pre 1. januara, doneti konačni stav po tome ima li osnova, finansijske potpore za primenu opšteg kolektivnog ugovora ili će se odložiti njegova primena. B92: Ali koliko razumem, dobro sam ja vas razumela, ali država je sada donela stav bez sindikata, to je pitanje u stvari. Ljajić: Država još nije donela stav, mi ćemo imati sednicu Socijalno-ekonomskog saveta sutra, ovo će takođe biti tema, imali smo prethodnih dana razgovore sa socijalnim partnerima, ja još ne isključujem mogućnost nekog dogovora. I zaista bi najbolje bilo da se postigne kompromis, jedno rešenje koje će biti u interesu svih socijalnih partnera i koje će dati podstrek socijalnom dijalogu za koji smo zaista posle dužeg vremena napravili neki rezultat i dobru osnovu za njegovo dalje unapređenje i razvijanje... B92: Ali sada deluje kao da taj socijalni dijalog potpuno propada. Ljajić: On je sada u krizi zbog ovog dešavanja i različitog tumačenja proširenog dejstva opšteg kolektivnog ugovora, odnosno cele priče kako je do njega došlo, jer sindikati tvrde da se mi nismo dogovorili oko toga da bi tek u decembru trebali da damo konačnu ocenu da li je moguća njegova primena ili ne. Iako je tu bilo više ljudi na sastanku, na tim konsultacijama i dogovorima, potpisali smo papir, imam papir gde se jasno kaže da će Socijalno-ekonomski savet u decembru dati konačnu ocenu. B92: Šta će biti Vaš konkretan predlog sutra na sastanku, kao resornog ministra? Ljajić: Biće da Vlada predloži mere, dakle, iz domena ekonomije, iz domena socijale, iz domena štednje i čitav niz drugih... B92: A koje? Ljajić: Znači, ekonomske mere tiču se kredita, 40 milijardi dinara za podsticaj proizvodnje, za podsticaj izvoza, i to onim firmama koje moraju da se obavežu da neće otpuštati radnike. To je dodatnih 19 milijardi kredita za razvoj malih i srednjih preduzeća i podsticaj zapošljavanja i druge ekonomske mere. Tu su zatim i socijalne mere koje se tiču onih... B92: Oprostite, samo, znači, to će faktički biti ponuđeno Uniji poslodavaca, da oni obećaju, da se zakunu da neće otpuštati i onda će dobiti novac? Ljajić: Ne, nema ništa da se zakunu, znači, mi moramo da dajemo, sada država da omogući kredite onim poslodavcima koji imaju obezbeđeno tržište, jer ne vredi da sada ulažemo u gubitaše i u nekog ko proizvodi nešto za šta nema obezbeđeno tržište. Dakle, moramo da obezbedimo te kredite za podsticaj i izvoza i podsticaj proizvodnje i s druge strane, za razvoj malih i srednjih preduzeća koja će objektivno sada biti u krizi zbog ove situacije. B92: Šta ćete konkretno predložiti sindikatima, kako ćete sutra rešiti ovaj problem sa kolektivnim ugovorom? Ljajić: Sindikati imaju interes da te firme posluju, jer te firme ne rade na vazduh, te firme... ne rade roboti u tim firmama, rade živi ljudi. Interes je da ljudi ostanu i ova godina će biti borba da očuvamo postojeći nivo zaposlenosti. Nije realno očekivati kada u celom svetu se otpuštaju radnici, kada jedna Slovenija je već sad uvela 36-časovnu radnu nedelju kao što je to u Francuskoj. Evo, u Hrvatskoj se najavljuje 50.000 otpuštanja i mi sad kažemo - sve je okej, sve je u redu, ništa se ne dešava, da Srbija nema nikakve efekte ove krize... B92: Ne, samo je problem kako je moguće da taj dogovor nije napravljen pre 2-3 meseca, kada je i počelo da se radi na njemu, svi su znali da će kriza biti još u septembru, to je poenta. Zašto socijalni pakt još nije potpisan? Ljajić: Znate da socijalni pakt ima svega desetak država u svetu, na socijalnom paktu se radi godinama. Znači, godinama se radi na socijalnom paktu, jednom društvenom ugovoru, dogovoru svih društvenih aktera. Mi smo imali opšti kolektivni ugovor, a ne socijalni pakt. Znači, mi nismo mogli.. mi smo tek sada počeli uopšte i afirmisali priču o socijalnom paktu... B92: Dobro, ali nisu radnici krivi za to što nemamo socijalni pakt i opšti kolektivni ugovor. Ljajić: Uopšte ne ulazim u to ko je kriv, ali govorim da je jako teško doći do jednog takvog ugovora, jer vidite, oko mnogo manjih stvari ovde se teško postiže konsenzus, a ne oko jednog sveobuhvatnog ugovora koji bi trebao da obaveže sve socijalne aktere. B92: Dobro, i sutra na sastanku ćete reći da predlažete odlaganje primene aneksa, je li tako? To je predlog Vlade? Ljajić: Mi mislimo da je to sada nužno posle ovakve odluke i Unije poslodavaca i mišljenja Privredne komore i realno budžeta koji imamo i sredstava. Ovde se ne radi o tome da li neko hoće da da ili neće da da, ovde niko ne drži kesu sa parama pa sad on je gazda i on odlučuje da li će da da pare ili ne. B92: To je potpuno u redu, argumenti sindikata su - ima za javna preduzeća, ima za upravne odbore, ima za Skupštinu, ima za dotiranu hranu za poslanike, a nema za radničke tople obroke i prevoz. Ljajić: U predlogu ovih mera o kojima sam govorio, o toj racionalizaciji i štednji, zapravo sve ovo o čemu vi govorite, ja zaista smatram da Srbija ne treba da ima parlament sa 250 poslanika, ja iskreno mislim da Vlada od 27 je preglomazna, da je skupa, da država kao što je Srbija sa 10 miliona ljudi ima administraciju od 28.000 radnika. Da je to potpuno i nefunkcionalno i suviše skupo i to su stvari o kojima treba da razgovaramo i to su stvari koje su bile predmet i socijalnog pakta koji smo nameravali da zaključimo. B92: Dobro, šta će se dogoditi ukoliko sindikati sutra na sastanku ostanu pri svom sadašnjem stavu - mi ćemo da štrajkujemo i ne želimo da prihvatimo vaš predlog? Šta će država da radi? Ljajić: Ja zaista mislim da je cilj koji su sindikati postavili u ovom trenutku nerealan, ne zato što mislim da sad obezvredim njihov protest, naprotiv, on je potpuno legitiman, ali rezultat tog protesta, znači da potpuno uspe taj protest, oni neće dobiti ono što sada traže, jer nema toga ko može sad da kaže - evo, mi izvlačimo pare. Nema, samo za ova javna preduzeća, za ovih 430.000 radnika trebalo bi obezbediti za tople obroke i regres 40 milijardi dinara, tih sredstava nema, ne postoje. Prema tome... B92: Šta će država da radi ako oni kažu - mi ćemo sad svaki dan da štrajkujemo? Ljajić: Mi ćemo da ponudimo ove mere i da učinimo sve da ublažimo efekte ove krize. Rezultat ovog štrajka, kažem, da bude masovan, uspešan sa stanovišta interesa samih sindikata i sindikalnih vođa, može da bude pad Vlade, a ne da se obezbede sredstva, jer tih sredstava nema. Mi ćemo radije podneti ostavku i reći - u redu, mi nismo u stanju da obezbedimo ono što vi tražite, mi mislimo da je ovo krajnje racionalno ponašanje i realan odgovor i ne radi se o tome da neko neće da izađe u susret vašim zahtevima, već što bismo mi morali da uzmemo od nekog da bismo dali za prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora. U ovom trenutku mi ta sredstva nemamo, i zato je realniji čak i pad Vlade pod uslovima da ovi štrajkovi i protesti budu masovni, uspešni sa stanovišta sindikata, nego da se izdejstvuje prošireno dejstvo. B92: U fabrici Nevena - Leskovac već mesec dana štrajkuju radnici, mi smo imali prilog u vestima i na radiju i na televiziji o tom štrajku. I između ostalog, Agencija za privatizaciju je utvrdila da je poslala dopis Ministarstvu rada da obavi inspekcijski nadzor u Azotari i u Neveni, kako bi se utvrdilo zašto ti ljudi štrajkuju i da li je tačno da nemaju socijalnih davanja i da im se ne uplaćuje. I šta ste uradili tim povodom? Ljajić: Tačno je, dobili smo taj dopis, zatraženo je od inspekcije rada, ona je to učinila i u Neveni pre nekoliko meseci i protekle nedelje ili pre 15 dana u Azotari Za Nevenu, radi se o neisplaćenim zaradama za četiri meseca za 300 radnika, inspekcija rada napisala je i poslala rešenja za isplatu te četiri zarade za 300 radnika. A već danas ja mislim da će završiti sa pisanjem rešenja za isplatu zarada za 1.049 radnika Azotare za mislim septembar i oktobar. B92: Koliko sam razumela, vlasnik Azotare je čovek koji je vlasnik Trajala, Metalca iz Ivanjice, Srbijanke - Valjevo i taj čovek, Hristo Kovački, tako je bar objavljeno, u većini ovih slučajeva gde je vlasnik ne uplaćuje doprinose za radnike. Jeste li vi kontrolisali to, da li vam je poznato to? Ljajić: Da, mi smo uradili ono što je naš deo posla, ovde ima posla i za Agenciju i koliko sam upoznat, Agencija je u nekoliko navrata vršila kontrolu da li se poštuje ugovor o privatizaciji i ima posla za poresku policiju upravo zbog činjenice da ima realnih indicija da se ne plaćaju doprinosi. B92: A šta mogu ti radnici da urade povodom toga što im ne uplaćuju doprinose,? Ljajić: Oni su uradili to što su uradili, sada su na redu državni organi da nateraju poslodavca da uplati doprinose. B92: Ako on ne uplati doprinos, ima li načina da se to reši? Ljajić: Pa, mora da uplati doprinose, znači, naprosto mora da uplati doprinose. B92: Šta mislite vi u Ministarstvu rada o veoma dramatičnoj proceni Unije poslodavaca, koja je i član Socijalnog saveta, da će oko 120.000 ljudi ostati bez posla sledeće godine? Ljajić: Pa, ja misim da je ta brojka previsoka, da realna opasnost postoji. Imali smo i u ovom periodu činjenicu da su neki poslodavci koristili krizu kao izgovor da se oslobode viška radnika, kao što smo takođe imali činjenicu da je deo radnika otpušten zato što su bili na privremenom... odnosno, radili na određeno vreme ili su zapošljeni preko omladinskih zadruga, a onda se i to predstavljalo kao otpuštanje radnika sa posla. Prema tome... B92: Dobro, ali i činjenica da nije obnovljen ugovor nešto govori. Ljajić: Naravno da govori o već efektima krize, ja sam govorio o tome da sve zemlje se suočavaju sa efektima ove krize i sa činjenicom da će poslodavci otpuštati radnike. Pokušavamo da uradimo, rekao sam, sve što možemo da zadržimo postojeći nivo zaposlenosti, iako smo svesni činjenice da će i u narednoj godini, posebno mart-april su kritični, i posebno metalska, hemijska, građevinska industrija su ugrožene i mi moramo da nađemo način da obezbedimo, i to je ta jedna od mera, transfer socijalnih davanja za one koji izgube posao. B92: Potpuno je nejasno šta se dešava sa ženama koje su na porodiljskom bolovanju, odnosno koje su na trudničkom bolovanju. Porodilje, one koje održavaju trudnoću, one koje su se porodile. Da li konačno ima novca za isplatu tih naknada? Ljajić: Govorite o dve različite stvari, trudničko bolovanje iznosi 65% od plate i, hajde, čisto formalno, to je u nadležnosti Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje. Naknade za porodiljsko odsustvo su nadležnost Ministarstva rada i socijalne politike i mi na današnji dan isplaćujemo naknade za 27.200 porodilja, tačnije, poslodavci su dužni da isplaćuju te naknade... B92: Tako je i onda da naplaćuju od vas. Ljajić: Tako je, a onda mi refundiramo te troškove. Nama fali trenutno milijarda za isplatu i da završimo ovu godinu na nuli. B92: Šta to znači? Da li će se naći ta miliijarda? Ljajić: U januaru mesecu će biti isplaćene naknade za novembar i decembar i ne da li će se naći, nego mora da se za to nađe. Znači, porodiljsko, naknada za porodiljsko odsustvo je 100% od plate primljene poslednjeg meseca i nikakve dileme nema. Mi nismo zadovoljni sa budžetom koji smo dobili za ovu vrstu socijalnih davanja, drugim rečima, ne možete da u potpunosti napravite projekciju koliko vam sredstava treba iz ovog razloga što ne znate koliki iznos su porodilje primale naknade u poslednjem mesecu i ne znate koji će broj porodilja biti. I po ovim našim projekcijama nama fale neke četiri i po milijarde... B92: Što znači šta konkretno, za koliko meseci imate? Ljajić: Konkretno znači da mi imamo sasvim sigurno za deset meseci naredne godine i da ćemo za dva meseca rebalansom budžeta obezbediti ta sredstva. I niko nema zaista razloga da se brine da će ostati bez naknade za porodiljsko odsustvo. B92: Dobro, kako objašnjavate u budžetu nije ostavljeno za ovo, u trenutku kada je ovde tema već dve godine da je natalitet opao, kada se priča o tome da se porodiljsko, odnosno trudničko, održavanje trudnoće i trudničko bolovanje tumači kao bolest, kada je bilo reči o tome da ovih 65% plate bude i 100% plate? Kako je moguće da Vlada nije odvojila novac do kraja godine za ovo? Ljajić: Prvo, najvažnije je da će svaka porodilja dobiti naknadu. Da li će to biti obezbeđeno kroz ovaj redovni, uslovno rečeno, budžet ili rebalansom budžeta potpuno je efemerna stvar. Budžet jeste restriktivan, toliko u ovom momentu ima sredstava, svako je morao bukvalno da pravi budžet koji je takav kakav jeste. Mi smo tražili naravno više, očekujući da budemo u potpunosti sigurni, ali i sada nema nikakvog razloga za brigu. Moram i to da kažem, da i ovde imamo zloupotreba, pa se prave fiktivni... B92: A ko zloupotrebljava? Ljajić: Pa, imamo indicija da to rade i poslodavci i oni koji primaju, tako što se prave fiktivne naknade poslednjeg meseca, pa recimo imate, primate platu, ne znam, 30.000 dinara, a onda poslednjeg meseca pre porodiljskog odsustva kad vam to koristi kao osnov bude recimo mesečna plata 50.000 dinara. I onda isplaćujete umesto 30.000 kako bi trebalo da isplaćujete tu naknadu, vi isplaćujete 50.000... B92: I to ide poslodavcu, a ne porodilji? Ljajić: I to ide poslodavcu. Tako da mi... B92: A ko je kažnjen zbog toga? Ljajić: Mi nemamo sad dokaze za to, ali imamo da ove godine 30% više sredstava smo izdvojili za ovo, što je posledica delimično i rasta plata, ali plate nisu toliko rasle. I imamo... a nemamo za 30% povećan broj porodilja u Srbiji. Prema tome, moramo i na ovome da štedimo i da smanjimo mogućnost zloupotrebe. Ja nemam dokaza... B92: Čekajte, imate inspekcije, imate nadzor, imate mogućnost da to utvrdite, je li tako? Postoje mehanizmi. Ljajić: Recite mi... samo kad biste mi rekli kakav je to mehanizam da sad ako se vi i ja dogovorimo da mi vi date, ne znam, 50.000 platu, a primao sam 30.000 i vi državi podnosite račun da ste dali, potpuno legalno, tih 50.000? B92: Znam, ali ako neko krade valjda i država ima mehanizam da to otkrije. Ljajić: Kako? Da prisluškujemo sve koji primaju? B92: Ne znam, pojma nemam, ali pretpostavljam, ako neko 30% krade, da to može da se otkrije. Ljajić: Ja govorim o indicijama, mi da imamo potpuni dokaz... mi imamo samo činjenicu da nam se 30% povećan budžet za ovu naknadu uprkos činjenici što plate, odnosno što zarade nisu toliko rasle u odnosu na prethodnu godinu. Znači, videćemo da li postoji način da i ovde uštedimo deo tih sredstava da koliko-toliko sprečimo ove zloupotrebe ukoliko ih ima, da se ogradim, jer ovo je za sada samo indicija zaista. B92: Ostalo je još nekoliko minuta do kraja televizijskog izdanja „Kažiprsta“, želela bih da popričamo malo i o politici, uslovno rečeno. Zanima me jeste li uspeli da pročitate ugovor o NIS-u pre nego što ste prekjuče na telefonskoj sednici glasali. S obzirom na to da ima sto strana i da ste, koliko sam razumela ministre, dobili tih sto strana pola sata pre sednice. Ljajić: Ali svi su znali i pre šta sadrži taj ugovor, nema tu nekih velikih razlika u odnosu na ono o čemu smo svi raspravljali na prethodnim sednicama Vlade. B92: Kako ste vi glasali? Ljajić: Glasao sam za. B92: Dopada vam se taj ugovor, kakav je vaš utisak? Ljajić: Pa, mnogo mi se šta ne dopada... Znate, ako ste deo tima, ja ovde mogu sad da govorim, recimo kao predsednik stranke da govorim o mnogim stvarima bih verovatno nešto drugačije govorio. Ako sam deo nekog tima, ako sam prihvatio politiku neke vlade, kakva god da je, a bio sam u mnogim vladama, znači, postoji nešto što možete da individualno izdvojite kao vaš stav, a postoji nešto što je politika te vlade iako vam se svi elementi te politike baš i ne sviđaju. Ja sam imao mnoge zamerke na razne segmente prethodnih politika, ali morate da nađete neki balans između onoga što je vaš stav, i da kažete - ispod ovoga ja neću da idem. Tako je i ovaj ugovor, meni se naravno ne sviđa u potpunosti, da ga ja pravim verovatno bih pokušao da izvučem takođe maksimum iz ovog ugovora, ali nisam čuo od kritičara ovog ugovora šta je alternativa. Da sam čuo, ovo nije moja struka, ja nisam uopšte... ja govorim kao ministar u vladi, kao neko ko je informisan i neko ko je... hajde, kažem, posmatrač, da apstrahujem to da sam ministar. Znači, voleo bih da čujem šta je alternativa, jer svi kažu da je Srbija potpuno gasno zavisna od Rusije, kao i mnoge zemlje, da su alternative Iran i Norveška, za šta ne postoje tehnički kapaciteti i mogućnosti da se taj gasovod dovede i da je ovo jedina tehnička mogućnost. Naravno, tu garancija kao što se vidi nema, ukoliko se ovaj sporazum u potpunosti sprovede, realizuje, biće to enormna važnost za Srbiju, ali da postoji takođe i mogućnost da ne bude realizovan, postoji i to treba potpuno jasno reći. B92: Mlađan Dinkić je u intervjuu „Vremenu“ izneo utisak o tome šta se dešava u državi, rekao je da nikada nije bilo gore od 2000. godine, i u političkoj i u društvenoj sferi. Da li i vi imate takav utisak? Ljajić: Zaista, nisam video, nisam čitao intervju, ali potpuno delim taj utisak. Kao što sam rekao, bio sam u više vlada, u različitim vremenima, ja se lično nikada nisam gore i teže osećao nego sada, nikada nisam osećao toliko nezadovoljstva, napetosti i kod naroda i u razgovorima sa ljudima vidim jednu bespersektivnost, jedan pesimizam. Realna ekonomska situacija je jako teška, objektivno, ne treba ljude varati, niti možemo čak i da hoćemo da ubeđujemo ljude kako je, eto, sve fino, bajno i krasno. Situacija je jako teška u političkom smislu, imamo taj parlament kakav imamo, imamo jednu tanku većinu, dosta heterogenu, imamo jednu brojnu vladu koja zahteva stalne kompromise, konsultacije, dogovore. Međunarodni plan takođe je nešto što u ovom trenutku ne ide nam u potpunosti na ruku zbog zastoja u pregovorima sa Evropskom unijom, odnosno oko primene prelaznog trgovinskog sporazuma. Imamo nerešen problem Haškog tribunala i zaista je situacija jako teška i izlaz iz ove situacije može biti samo na dva načina. Jedan je celokupan društveni dogovor vlasti i opozicije, vlasti, sindikata, poslodavaca, svih socijalnih partnera, vlasti i penzionera i drugih društvenih grupa, nevladinih organizacija, ili drugi način jesu izbori. Ja zaista ne vidim treći način, jer ova agonija, ovo mrcvarenje, svakodnevne svađe, ovo ne vodi ničemu. B92: Da li je dobro razumem vaš odgovor? Vi imate utisak, ili ja stičem utisak da tako odgovarate, da Vlada ne kontroliše dovoljno političku i društvenu situaciju, je li to utisak? Ljajić: Ja nisam govorio o kontroli, ja sam govorio o činjenicama i opštem ambijentu u društvu. B92: Koliko Vlada uspeva da kontroliše to sve? Ljajić: Vlada za sada kontroliše, ali postoje stvari na koje Vlada naprosto nije mogla da utiče kao što je ova svetska finansijska kriza... B92: Jer, i Vlada je u nekim nesporazumima, evo, svađaju se i po ministarstvima i resorima ljudi, imamo sukob načelnika Generalštaba i ministra odbrane, sukob u Skupštini... Ljajić: Ja smatram da su izbori vrlo loše rešenje za Srbiju, jer smo izgubili prethodnu godinu u izborima, izgubili bismo i ovu godinu, praktično kraj godine, i ova godina je bila na neki način izborna. Izgubili bismo pola naredne godine, ceo život nam prođe u nekim izbornim ciklusima i izbori su zaista loše rešenje. Ali mislim, i to kao loše rešenje je bolje rešenje ukoliko se ne nađe jedan dogovor i društveni konsenzus o svim ovim temama o kojima sada razgovaramo. Svako dalje sukobljavanje samo će crpiti, topiti ovu unutrašnju supstancu, i to malo demokratske supstance koju imamo. B92: Da li je taj dogovor moguć u okolnostima koje ste sami opisali? Ljajić: Treba iscrpiti sve mehanizme da do njega dođe i učiniti zaista sve i maksimalne kompromise, bolne kompromise, političke, bilo kakve, da do tog dogovora dođe. Dogovor sa vlašću, sa opozicijom, ma kakva da je ta opozicija, ma kakva da je vlast, bez obzira kakve su parlamentarne političke stranke. Ja mislim da treba insistirati i tražiti rešenje upravo u dogovoru prvo parlamentarnih političkih stranaka, socijalnih partnera, civilnog društva, nevladinog sektora. Jedini izlaz iz ove situacije jeste pokušaj da se do toga dođe. B92: Da li biste nesuglasice u vladi opisali samo kao deo demokratskog dijaloga ili zaista postoje ozbiljne nesuglasice koje prete da možda i jedan od partnera izađe iz Vlade? Možda bude rekonstrukcije, možda izbora, možda ne bude ničega, ali kakva je vaša procena? Ljajić: Ne verujem da će doći do rekonstrukcije Vlade, ne verujem da su u pitanju strateški veliki koncepcijski sukobi među članicama vladajuće koalicije, čak ni sve ovo što se dešavalo oko naftno-gasnog sporazuma ne bih mogao pripisati velikim koncepcijskim razlikama. Nema tu nekih suštinskih političkih razlika među članicama koalicije, ali očito je da javna debata i javna polemika među članicama koalicije, bez obzira o kome se radi, ne doprinosi stabilnosti Vlade. Mi imamo činjenicu, sad mi govorimo kao o stavu svih članica vladajuće koalicije o situaciji vezanoj za prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora, jedna članica koalicije, odnosno njena parlamentarna grupa u parlamentu prima delegaciju sindikata, sve stranke su to primile i onda kažu - e, mi prihvatamo ovo što vi tražite. Onda druga grupa prima neku drugu društvenu grupu i kaže - mi prihvatamo sve što vi zahtevate, ne znam, primaju rezerviste i kažu - vaši zahtevi su legitimni, mi ćemo učiniti sve da oni budu ispunjeni. B92: Dobro, znači da imate problem. Ljajić: Ne, ne, problem je ne suštinski političkih razlika, problem je čiste politizacije i što članice vladajuće koalicije već razmišljaju o sledećim izborima, razmišljaju o glasačkom telu, e, to je problem. To je problem u Srbiji od 2000. godine do danas što se politički partner ne tretira kao zaista partner, kao saradnik, već kao konkurent. To smo imali problem sa DOS-om za vreme Đinđićeve Vlade, to smo imali i posle, i to nas prati i danas. E, pa ne može tako Vlada da funkcioniše. Ja sam nesrećan zbog mnogih odluka koje su vlade donosile, ali morate da podelite odgovornost i za nešto što vam se ne sviđa ukoliko smatrate da je strateška politika glavna politika države i te vlade ono što vi zastupate. B92: Da li se i najveći partner u vladi ponaša tako? Da li se Demokratska stranka isto tako ponaša kao što se i ostali ponašaju? Da li razmišlja o sledećim izborima? Ljajić: Demokratska stranka, realno potpuno govorim zaista, kao neko ko nije član Demokratske stranke, ima drugi problem. Oni iako bi im izbori realno odgovarali najviše i možda jedino bi njima ti izbori odgovarali, oni ne razmišljaju o izborima, ali mislim da prave drugu grešku. Treba da više uvažavaju stavove i mišljenja koalicionih partnera, da pre nego što se dođe do medija, do parlamenta, da pokušaju da naprave dogovor sa članicama vladajuće koalicije, jer stanje u parlamentu je haotično, neodrživo. I tu Demokratska stranka pravi grešku, jer morate da konsultujete druge parlamentarne grupe koje su članice vladajuće koalicije, da ih informišete šta se dešava, o načinu na koji će parlament funkcionisati, kako će se parlamentarna većina ponašati, a ne... B92: Znači, nema dijaloga, to hoćete da kažete? Ljajić: Nema dobre organizacije, nema međusobne dobre komunikacije, ja mislim da bi se ovaj spor sa Savezom vojvođanskih Mađara mogao lako izbeći da je ta stranka pozvana na razgovore ranije, da su upoznati sa tim načinom na koji... o prednostima ovako koncipiranog zakona... B92: Zašto to nije učinjeno? Ljajić: Verujte, nema tu sad nekog političkog razloga, ali u suštini problem je neorganizovanosti i kad se radi o parlamentu, odnosno parlamentarnoj većini, a i van toga, to se onda prenosi na druge segmente komunikacije među članicama vladajuće koalicije. I tu Demokratska stranka pravi grešku, oni realno najmanje razmišljaju o izborima i ponašaju se kao da će izbora biti, drugi to mnogo više rade nego oni. B92: Vi ste i u Nacionalnom savetu za saradnju sa Sudom u Hagu. Predsednik Tadić je rekao u Novom Sadu da država čini sve da otkrije haške begunce, da ima tehničke poteškoće da ih otkrije, kaže da građani Srbije znaju da država ima te tehničke teškoće da otkrije baš svakog haškog begunca. Kao šef Nacionalnog saveta i akcionog tima, možete li da nam kažete kakve to teškoće tehničke prirode ima država da otkrije te begunce? Ljajić: To se odnosi upravo na ono o čemu smo mi više puta govorili, da je saradnja sa Hagom sada više tehničko nego političko pitanje, da postoji politička spremnost, ali da očito postoji problem u ovim operativnim potragama, što ne možemo da dođemo do traga koji vodi do Ratka Mladića. B92: Poslednjih sedmica u našoj štampi se može pročitati ono što je i nagovestio šef diplomatije Luksemburga početkom prošle nedelje, da se pokušava sa Holandijom izdejstvovati neka vrsta ustupka u pogledu trgovinskog sporazuma. Znate li nešto o tome? Ljajić: Ja bih voleo da je on u pravu i voleo bih da se to obistini. Iskreno, ne delim taj optimizam da će Holandija promeniti svoj stav, a i te kako bih voleo da ja grešim. |
10:52
24
DEC
2008
| 0 | 1 | 1239 | 0 |
| Godina '47. |
| “…ja bih je prodao i za 1 dolar kad bismo imali Južni tok…ali uz jedno ALI, a to je da Srbija nije istrajala... ne vidim nikakvu stratešku potrebu u ovom trenutku za takvom vrstom ugovora, pogotovo zato što je krajnje neizvesno hoće li biti Južnog toka ili ga neće biti, pogotovo što je premijer Putin juče rekao da Rusija u ovom trenutku nema gasa…imam utisak da je ovaj sporazum čisto politički sporazum i da to što se danas potpisuje jeste neka vrsta moskovske deklaracije… ovde nema ni pravnih ni finansijskih garancija… samo političke garancije. I ja ne znam, osim onog vremena hladnog rata i postojanja istočnog bloka, Varšavskog ugovora, tad je... ko je bio u Rusiji, u Sovjetskom Savezu, Hruščov, Brežnjev, Andropov, svi su oni sa državnicima iz tog istočnog bloka, Istočna Nemačka, Poljska, Čehoslovačka, Rumunija, Bugarska, potpisivali međudržavne sporazume, i njihovi potpisi su bili garancija. Posle toga ja ne znam u modernim međunarodnim odnosima, ne sećam se tako da se prave važni komercijalni poslovi, a da iza njih stoje potpisi šefova država ili vlada…to mi malo zvuči anahrono.” |
| Gost: Miša Brkić, urednik ekonomije u dnevnom listu „Politika“ Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Danas će 51% NIS-a ugovorom postati vlasništvo ruske kompanije Gaspromnjeft. Uprkos uveravanjima političara da je taj ugovor bitno poboljšan u odnosu na prvobitne predloge, prema onome što smo mi novinari mogli da saznamo od juče po podne uvidom u ugovor izgleda da je NIS pod nekom vrstom imuniteta u odnosu na postojeće zakone, da nije preciziran rok i penali za nepoštovanje ekoloških standarda, da će se investicije od 500 miliona obezbediti putem kredita, ali ne piše decidirano da će to ići na teret Gaspromnjefta kao što nam je rečeno. Sporne su i kamate za ovaj kredit. Drugi deo sporazuma o gasovodu i skladištu će biti garantovani predsedničkim potpisima, ali ne pravno-finansijski kako su obećavali najviši državni zvaničnici javno. Koliko je ovakav aranžman u interesu Rusije, koliko je reč o iznudici iz političko-finansijskih razloga, neka su od pitanja koja ću postaviti danas u „Kažiprstu“ mom gostu Miši Brkiću, uredniku ekonomije u dnevnom listu „Politika“. Dobro jutro, hvala što si ovde. Evo, danas se realizuje ovaj ugovor o NIS-u i mi ćemo proći kroz ugovor, svi smo ga pogledali, ono što smo mogli da dobijemo. Koliko je po tvom sudu čitav ovaj aranžman u interesu Srbije? Brkić: Znaš šta, čitav svet pati od sindroma energetske bezbednosti, energije ima sve manje. Kad kažem energije mislim pre svega na naftu i gas, i ruski premijer Putin je juče na konferenciji za štampu dao lep šlagvort za današnju moskovsku deklaraciju između Rusije i Srbije. On je rekao da ceo svet pati, Rusija takođe od problema što narednih godina neće biti dovoljno gasa. S tog stanovišta, ako Srbija zaista dobije, kažem ako dobije Južni tok, onda će ona imati neku vrstu strateškog interesa, jer zadovoljava energetske potrebe. Što se tiče Naftne industrije, to što smo je prodali ja bih je prodao i za 1 dolar kad bismo imali Južni tok, ali bih u svakom slučaju liberalizovao tržište. B92: Hoćeš da kažeš da je francuski ambasador u pravu kada kaže da je vredno žrtvovati NIS ukoliko dobijemo aranžman o gasovodu? Brkić: Da, ali uz jedno ALI, a to je da Srbija nije istrajala, a mislim da je morala, i mislim da je čovek koji je takođe bio u pregovaračkom timu Dušan Bajatović napravio jednu veliku obmanu javnosti kad je pre jedno desetak dana, dve nedelje rekao da je Srbija uspela da dobije u ovim pregovorima da od 1. januara 2010. godine... B92: Do 2010, misliš na monopol? Brkić: Da, da, da se 31. decembra 2010. godine ukida monopol na naftno tržište. Koliko čujem i vidim u sporazumu, piše da je to još godinu dana produženo, tako da će Srbija 2011. godine imati ozbiljan problem, tako reći sukob interesa. Moraće da poštuje sporazum sa Rusijom, a s druge strane, ima sporazum sa Evropskom unijom koji kaže da tržište naftnih derivata mora da se liberalizuje od 1. januara 2011. godine. B92: E, sada, pre nego što pomenemo detalje iz ovog ugovora redom, želela bih da se zadržimo još na ovom generalnom planu, da te pitam nešto na generalnom planu. Koliko je po tvom sudu ceo ovaj aranžman sa Rusijom, pa i prodaja NIS-a, jer koliko razumem i budžet računa na te pare, znači, koliko je ovde reč o finansijskoj iznudici i istovremeno i političkoj? Brkić: Ne, ja ne vidim finansijsku iznudicu, nisam siguran da će prvo tih 400 miliona evra spasiti srpski budžet, mi smo proćerdali milijardu i po od Mobtela koje smo dobili od Telenora, pa ništa se suštinski nije popravilo u ovoj zemlji. Ja sam se osećao jutros kad sam se probudio kao da sam se probudio u '47. godini. B92: Zašto? Brkić: Kad to kažem... pa, imam utisak da je ovaj sporazum čisto politički sporazum i da to što se danas potpisuje jeste neka vrsta moskovske deklaracije, i ti si negde u uvodu rekla da ovde nema ni pravnih ni finansijskih garancija, da su to samo političke garancije. I ja ne znam, osim onog vremena hladnog rata i postojanja istočnog bloka, Varšavskog ugovora, tad je... ko je bio u Rusiji, u Sovjetskom Savezu, Hruščov, Brežnjev, Andropov, svi su oni sa državnicima iz tog istočnog bloka, Istočna Nemačka, Poljska, Čehoslovačka, Rumunija, Bugarska, potpisivali međudržavne sporazume, i njihovi potpisi su bili garancija. Posle toga ja ne znam u modernim međunarodnim odnosima, ne sećam se tako da se prave važni komercijalni poslovi, a da iza njih stoje potpisi šefova država ili vlada. Znaš, to mi malo zvuči anahrono. B92: U kom smislu? Brkić: Međudržavni sporazum, politički sporazum, dva predsednika država garantuju svojim potpisima. Međunarodno pravo ne počiva na toj vrsti garancija, zato i postoje, kako bih rekao, pravne, finansijske, osiguranja za takvu vrstu poslova. B92: Da, ali kako razumeš činjenicu, u intervjuu vašem listu predsednik Tadić je pre dve-tri nedelje rekao da neće biti potpisan aranžman ukoliko ne budemo imali pravne i finansijske garancije, tako je rekao. Brkić: I rekao je još jednu rečenicu, da ako se bude nešto menjalo da će morati da ide u parlament da traži dodatnu saglasnost parlamenta za izmene. B92: Kako razumeš to da mi pristajemo da bez pravnih i finansijskih garancija potpišemo? Brkić: Ljudi koji pomno prate čitavu stvar koja inače traje godinu dana, su videli promenu onog trenutka kad je srpski ministar policije Ivica Dačić otišao u Moskvu na razgovore, a onda je predsednik Gasproma Aleksej Miler došao u Beograd i posle toga mi smo kao Srbija, srpska strana prestala više da govori o toj vrsti garancija, dakle, pravnih i finansijskih. Šta se dogodilo u razgovorima u četiri oka ja ne mogu da razumem i ne mogu da shvatim, i dan-danas ne mogu da shvatim da nas naši političari, politička elita u Srbiji ubeđuje kako je to u interesu naše zemlje. Kao da čitamo različite verzije ugovora, ono što smo i ti i ja dobili kao ugovor koji je juče da nonsens bude veći usvojen na telefonskoj sednici Vlade, ako je to zaista istorijski dokument kao što svi tvrde... B92: Sa oko sto strana... Brkić: Da, ne vidim zašto bi ga Vlada usvajala na telefonskoj sednici i time snižavala taj strateški položaj koji ugovor sa Rusima ima. Ali ja osim tog poboljšanja koje se tiče socijalne sfere, a to je da će radnici NIS-a imati bolji status nego što su Rusi predlagali u startu, ne vidim nijedno drugo poboljšanje u odnosu na prethodne verzije ugovora. B92: I sindikati su zadovoljni, koliko sam razumela, jer je u potpunosti prihvaćen socijalni ugovor koji su oni predložili. Brkić: Da, ali sindikati ga čitaju prilično usko, dakle, samo sa dioptrijom na jednom oku. B92: U kom smislu? Brkić: Pa, oni gledaju socijalni aspekt, kao mi ćemo dobiti pare. Znam, ali ono što si ti malopre na početku spomenula, to inače ima u ugovoru, tu nema nekih čvrstih garancija da će investicioni projekat i posao biti izveden do kraja. Rusi ničim ne garantuju kredit, pare koje će dati je kredit kojim se NIS zadužuje... B92: A bilo je rečeno od šefa pregovaračkog tima da će to ići na teret Gaspromnjefta, taj kredit, da će on vraćati. U ugovoru, koliko vidim, to ne piše. Brkić: Piše da NIS uzima kredit. B92: Tako je. Brkić: NIS kao firma ćerka recimo Gaspromnjefta, ali NIS i radnici u NIS-u, dakle, u rafinerijama i u Pančevu i Novom Sadu će biti pod teretom tog kredita. B92: E, sad, tu su sporne i kamate, vidim da su svi mediji jutros listom fokus bacili i na kamate i na ove investicije. U čemu je sporno? Brkić:Računanje kamatne stope... B92: Za kredit? Brkić: ...za kredit je ovde, kako bih rekao, ili ga je pisao neko, taj deo... Inače, ceo ugovor je prilično onako pisan kao - neću da uvredim nikog, ali dosta amaterski. Ja nisam pravnik, pa ne mogu da stoprocentno tvrdim, ali na osnovu recimo ovih detalja oko kamatne stope, ili je neko radio to u velikoj nuždi da što pre završi ili se odnosio dosta olako prema čitavom poslu. Iz podataka vezanih za kredit i kamatne stope koje važe u tom ugovoru ispada da bi na godišnjem nivou kamatna stopa bila 20,72%, što je... B92: Kako to? Brkić:...nezamislivo... Zato što se na tromesečnom nivou obračunava dvanaestomesečni euribor plus 2% za svaki kvartal. Danas je na godišnjem nivou, danas kad se uzima kredit euribor 3,18%. Kad se sad ovaj kvartalni sabere četiri puta ispada da će minimalna godišnja kamatna stopa na ovaj kredit, koji će Gaspromnjeft uzeti za NIS imati kamatu od 20, skoro 21%. Da li je to nekome promaklo ili je možda u pitanju greška u prevođenju sa engleskog na srpski, ili je možda u štampanju greška, ali ako ostane ovako nisam siguran da bi radnici trebalo u NIS-u da se toliko raduju kako su dobili dobar socijalni program, jer i ovo će biti... B92: Jer će vraćati novac, je l'? Brkić: Pa, i ovo će biti na njihov teret. B92: Da je NIS sada uzeo kredit od nekoga? Brkić: Pa, mogao bi da uzme i imao bi euribor kamatnu stopu od 3,18%. B92: Kad bi se to sabralo, koliko bi to bilo? Brkić: Kad bi otišao da uzme recimo kredit kod Evropske investicione banke dobio bi po toj kamatnoj stopi. Zašto je ovako ja ne znam, da li je već negde dogovarano da se uzme kredit, da li se neko ugradio već u taj kredit, to su nepoznanice na koje bi mi morali da dobijemo odgovor. Inače je vrlo čudno, ako se radi o tako velikom strateškom poslu, znaš, malo je smešno da... danas će biti potpisan ugovor, i ja se nadam da će biti i dostupan na sajtu da javnost može da ga pročita detaljno, ali zar nije bilo logičnije da taj ugovor stoji na sajtu bar deset dana, da se čuje neka javna debata, javna mišljenja, da se vodi neka debata, da se ugovor popravi, da se neki detalji ne bi... da se ne bi dogodilo ovo što danas imamo u tom ugovoru. Ne, to je juče usvojila Vlada, to se danas potpisuje i to što će taj ugovor biti javan, ako ga bude na sajtu Vlade, ništa ne znači, osim što će deo ljudi koji se razume u ovu materiju pasti u nesvest. B92: Mi se odričemo dividendi za 2008. iako je NiS bio u vlasništvu 100%... Brkić: Jeste, i ima podatak kolika je dividenda bila prošle godine... B92: Oko 50 miliona. Brkić: Jeste, dakle, to nisu male pare, a mi se ponašamo po sistemu ono kad je beg bio cicija, osim kad je bio siromašan. Ne znam zašto smo pristali tek tako da oprostimo 2008. godinu i eventualne dividende, a kažu da je NIS poslovao pozitivno ove godine i za razliku od drugih javnh preduzeća ima dobar profit. B92: Ti se dugo baviš ekonomijom. Da li u ovoj zemlji postoji još neko preduzeće koje posluje i koje ima imunitet u odnosu na poštovanje postojećih zakonskih propisa? Brkić: Pa, u novijoj istoriji Srbije nema, u Jugoslaviji imalo je valjda u vreme Josipa Broza neke vojne industrije, je bila izuzeta prvo iz toga, transparentnosti, a drugo, postojali su posebni zakoni koji su važili za vojni kompleks, ali su postojali i zakoni koje je namenska industrija morala da poštuje. Nije podlegala nekim civilnim propisima, ali se ponašala po nekim uzorcima koji su bili napravljeni za vojnu oblast. Nema, ni danas nema preduzeća.. mi smo danas u „Politici“ takođe objavili da je NIS tri godine bio izuzet, sam je sebe izuzeo iz kontrole javnih nabavki. Dakle, mimo Agencije za javne nabavke, oni su sami nabavljali od toalet papira do opreme za rafinerije. B92. I to potvrđuje i direktor Agencije. Brkić: Da, tako da se nastavlja ta tradicija i NIS postaje preduzeće u većinskom vlasništvu strane kompanije ili strane države, da uživa eksteritorijalnost, neku vrstu imunuteta, diplomatskog imuniteta, poslovnog imuniteta, finansijskog imuniteta. Ne razumem zašto... šta je bila.. čime se Vlada Srbije, čime se politički vrh Srbije rukovodio da takvu prednost da jednoj kompaniji. Istina, bilo je, da budemo otvoreni do kraja, i da kažemo da je Vlada Srbije posle demokratskih promena, kad su recimo dve duvanske kompanije kupovale Duvansku industriju Niš i Duvansku industriju Vranje dobile neke olakšice u smislu... B92: Te duvanske industrije su faktički ušle u zakon tada. Brkić: Tako je, ali su im date olakšice i one su, kako bih rekao, javno obznanjene zakonom. Ali ovakvu vrstu izuzeća, kao što će imati NIS u vlasništvu Gaspromnjefta to ja nisam nikad... B92: Kako to može da se objasni, može li to nekakvim strateškim ciljevima da se objasni? Čime to može da se objasni? Brkić: Pa, ne razumem, dovoljno je da.. B92: Ima li ekonomske logike? Brkić: Ne, ne, ja i dalje mislim da je i u ovom delu politika umešala prste... nisam uključen bio... ne znam ništa iz tih pregovora, mogu da verujem da je ruska strana tražila, ali ne mogu da verujem da srpska strana nije rekla - ne, to ne dolazi u obzir, moraju se poštovati zakoni ove zemlje. B92: Postavlja se pitanje šta će se desiti sa inicijativom LDP-a pred Ustavnim sudom povodom ovog sporazuma... Brkić: Da, oni su i iz toga izuzeti, izuzeti su iz vraćanja dugova MUP-u i Srbijagasu, ako se ne varam. Dakle, sve se to odjednom poništava, NIS postaje zaštićena sveta krava u ovoj državi, pri tom nije više u vlasništvu države Srbije. B92: Ministar Dulić je nekoliko puta javno ponovio da će morati da se poštuju svi ekološki standardi Evropske unije. Prema ovom sporazumu, koliko sam razumela, Rusi nemaju obavezu da plaćaju bilo kakve penale ukoliko se sada u Pančevu dogodi... Brkić: I iz toga su izuzeti, ali... B92: Međutim, sad hoću da kažem, kritičari kažu da je to loše, međutim, Rusi nisu ni ulagali do sada u NIS, to je ono što oni kupuju. Brkić: Zato... pa, ne, ali ako mi prodajemo nešto, takvi su svi ugovori iz privatizacije, dakle, obavezuje se kupac da učini ta postrojenja ekološki prihvatljivim za državu u kojoj posluje. B92: Faktički će država Srbija plaćati te penale ukoliko.... Brkić: Ovde se događa obrnuto, Srbija je takođe prihvatila obavezu da u visini do 100 miliona evra pokriva, dakle, jedna četvrtina ukupne investicije, da pokriva sve ekološke akcidente od trenutka kada Gasprom kupi Naftnu industriju, pa, ne znam, narednih nekoliko godina, dok se ta postrojenja ne modernizuju. Zašto smo i to prihvatili ako to nismo već uradili u nekim slučajevima drugih privatizacija, ali negde pri kraju ovog ugovora se kaže da za ovu transakciju ne važi srpski zakon o privatizaciji. To je još jedna vrsta, kako bih rekao, eksteritorijalnosti ovog ugovora. Dakle, ugovor je neka vrsta leks specijalisa, hajde da ga tako nazovem, a ne vidim nikakvu stratešku potrebu u ovom trenutku za takvom vrstom ugovora, pogotovo zato što je krajnje neizvesno hoće li biti Južnog toka ili ga neće biti, pogotovo što je premijer Putin juče rekao da Rusija u ovom trenutku nema gasa. B92: Kakav smo mi ekonomski izbor imali u slučaju NIS-a, da ovo nismo prodali, šta bi se događalo? Brkić: Pa, ja mislim da je strateška greška napravljena što NIS nije privatizovan vrlo brzo posle demokratskih promena. Ta teza - to je strateška grana, iza toga se zapravo krio partijski monopol na upravljanje javnim preduzećima. I tačno možemo da vidimo poslednjih osam godina ko se smenjivao i kako su pare izvlačene iz te kompanije. Na šteti su naravno potrošači nafte i benzina, dakle, građani koji voze automobile. Da smo tada liberalizovali tržište danas ne bismo imali ovih problema. Dakle, da smo ukinuli monopol NIS-a, a nismo ga ukinuli, rekli smo - znate, mi moramo da podignemo tu kompaniju, moramo da modernizujemo rafinerije. Ništa od toga nije urađeno, rafinerije su i dan-danas krš, ovi euro benzini i dizeli se i dalje uvoze, jer mi to ne umemo da proizvodimo. Šta smo radili osam godina? - Ništa, bacali smo pare u Naftnu industriju i dobili smo ovo danas što smo dobili. Trebalo je odmah liberalizovati tržište, pustiti da sve kompanije koje su zainteresovane, ne govorim samo o zapadnim, mogao je i Gasprom, mogao je i Lukoil, da grade rafinerije, da dovoze benzin, da ga prodaju, bio bi jeftiniji sve ove godine nego što smo ga plaćali. B92: Međutim, da nismo prodali NIS Rusima, kakva bi budućnost tog preduzeća bila u narednoj 2009. godini? Brkić: Kao i svih javnih preduzeća, pogledaj sa Elektroprivredom, i ona se ne prodaje, sa JAT-om koji nije uspeo da se proda, pa će opet da ide na državne jasle i na restrukturiranje novo. Dakle, verovatno bi NIS i dalje ostao u državnom vlasništvu, kao što je i do sada bio, s tim što je, za razliku od JAT-a i EPS-a, NIS kompanija koja posluje pozitivno, za razliku od njih. Jeste u tehnološkom smislu u zaostatku, te rafinerije su onako muzej za naftni biznis, ali je, ono što je Srbija mogla da uradi to je mogla da liberalizuje propise i da kaže - pa, dobro, neka dođu sve zainteresovane kompanije, neka izgrade. Nije problem izgraditi mini rafineriju, jeste kriza u svetu i to se ne zaboravlja... B92: Da li je ovo ipak bio bolji izbor? Brkić: Ne, ništa se u suštini neće promeniti, mislim, mi ćemo dobijati.. vozićemo se na ruski benzin, jer ove rafinerije neće moći odmah da se modernizuju. Rusi imaju monopol da nam dovoze Dunavom benzin, to je euro 4 ili euro 5, prodaju i to ćemo imati narednih godina dok oni ne odluče da li se njima isplati, iako su se nešto kao obavezali, ali nema nikakvih garancija do kada moraju da završe modernizaciju i šta ako ne završe modernizaciju. Negde se kaže ono - mi ćemo da im vratimo pare, ali ja ne vidim u ugovoru tu vrstu... kad je ono dead line da se kaže - dosta, nećemo više da čekamo. B92: Ministar Jeremić je juče na prijemu kod ruskog ambasadora rekao nešto zanimljivo, što možemo da tumačimo i u kontekstu ovog sporazuma, agencije su prenele ovu izjavu. Gospodin Jeremić kaže da je naš strateški interes da postanemo članica Evropske unije, i onda dodaje, a sada citiram tu izjavu - ali nikada nećemo imati važniji, značajniji bilateralni odnos od onoga koji imamo sa Ruskom Federacijom, mi nemamo boljeg i bližeg prijatelja od Rusije, kakva god bila Vlada Srbije postoje dve nepromenljive stvari, ko god da bio na vlasti u Srbiji neće doći do promene politike prema Kosovu i Metohiji i prema Ruskoj Federaciji, to su dve konstante, završen citat. Ja to nisam čula, ovo su agencije objavile, u tom smislu se ograđujem od ovog citata, ali da li može ova izjava da se tumači u kontekstu ovoga što ćemo danas u Moskvi gledati? Brkić: Ja sam malopre rekao, jutros kao da sam se probudio u '47. i to kao da je rekao Aleksandar Ranković, fali samo umesto Srbije i Rusije Jugoslavija i Sovjetski Savez i da to bude istrgnut citat iz nekog govora, ne znam, Josipa Broza, Aleksandra Rankovića ili već nekog od jugoslovenskih političara posle Drugog svetskog rata. Ta vrsta, hajde da kažem, blokovske podele i hladnoratovske retorike, to je jedna besmislica u današnje vreme. B92: Međutim, da li to Jeremić određuje kurs naše spoljne politike i kroz ovaj sporazum? Brkić: Pa, ministar spoljnih poslova je čovek koji u poslednje vreme najozbiljnije samostalno kreira spoljnu politiku ove zemlje i ja bih to tako tumačio, kao... Njegova prva rečenica Evropska unija, ali to me podseća na prošla vremena, isto je toga bilo puno - idemo mi tamo, ali imamo još neki interes. I stalno to ALI. Ne vidim da danas u modernoj Evropi bilo koja zemlja i bilo koji ministar spoljnih poslova razmišlja na taj način, mi smo i po tome izuzetak od pravila. Kako će nam se to vratiti videćemo. B92: E, sad, i time ćemo završiti ovu priču o NIS-u i aranžmanu sa Rusima, želela bih do kraja emisije da posvetimo malo pažnje i budžetu. Samo kratko dok smo još u televizijskom izdanju „Kažiprsta“, koliko ovim sporazumom, bez obzira na to što si ti njegov kritičar, mi ipak na neki način rešavamo pitanje energetske bezbednosti, makar u jednom segmentu? Brkić: Znaš šta, u ovom gasnom delu moglo bi da bude da, onog trenutka kad se donese odluka i ako se bude gradio Južni tok, to će biti, hajde da kažem, neka vrsta sigurnosti za Srbiju. Priča da ćemo mi imat jeftin energent, koja se odavde slala u javnost, je besmislica. Putin je juče najavio da gas više nikad neće biti jeftin. Otpala je ključna mogućnost i ključna prednost, jeftin energent uz jeftinu radnu snagu mogao je da bude dobar argument za privlačenje stranih investicija u Srbiju, to je sad otpalo. Energija neće biti jeftina, niko nema poseban interes da osim jeftine radne snage, da dolazi u Srbiju i gradi ovde pogone, jer gas neće biti jeftin. B92: I kada smo pomenuli gas i Putinovu izjavu, koliko je opasno ili šta će u budućnosti značiti ukoliko se zaista napravi gasni Opek, kako je, sva je prilika, moguće i izvesno? To je faktički drugi kartel. Brkić: Ja mislim da do toga neće doći, mislim da Rusija koristi gas, energiju u principu da se vrati na političku scenu kao velika sila. Ona objektivno jeste i po ekonomskim potencijalima velika i moćna zemlja i priča o gasu joj sada dođe kao moneta za potkusurivanje u političkim odnosima. Pre tri meseca je bio taj... ta priča, sastali su se političari i Rusije, Irana i Katara i tad je nastala ideja o stvaranju gasnog Opeka. Odmah sutradan je demantovano da ni Katar, ni Iran neće da ulaze u tu vrstu... A onda je usledila serija poseta ruskog predsednika i premijera - Libija, Venecuela... Dakle, oni idu po belom svetu i lobiraju za svoju politiku pre svega koristeći priču o ekonomiji. I ako si pomno slušala, gledala šta je Putin juče izjavio, iza te cele priče stoji politika, i to se vidi potpuno belodano. Celog leta Medvedev i Putin su ubeđivali tri centralnoazijske države koje su se osamostalile od Sovjetskog Saveza, Uzbekistan, Tadžikistan i još jedna, da svoje rezerve gasa nastave da prodaju Rusiji. Čak Rusija pristaje i na tržišnu cenu samo da od njih pokupi sav gas i da ona bude monopolista, dakle, da oni ne mogu da ga prodaju samostalno. Na kraju, iduće godine ističe ugovor koji je Rusija napravila posle raspada Sovjetskog Saveza sa tim zemljama, i one su joj po prilično niskim cenama prepuštale gas. Sada to ističe, Rusi kažu - davaćemo vam tržišnu cenu samo da mi dobijemo monopol. Tu se vodi velika, hajde da kažem, bitka, šta će biti sa tim gasom iz centralne Azije, da li će možda on ući u ovaj konkurentski gasovod koji se zove Nabuko ili će Rusi uspeti da ubede lidere te tri centralnoazijske zemlje da oni preuzmu gas. B92: Da, i nekoliko reči na samom kraju „Kažiprsta“ bih želela da posvetimo i budžetu. Prema nekim pretpostavkama, da li idemo u privremeno finansiranje ili će premijer i ministarka uspeti danas da ubede poslanike da odustanu od 500 i nešto amandmana na predlog ovog budžeta koji imamo sada u Skupštini? Brkić: Kako se radilo i došli smo do te smešne situacije. Sad čujem da nije ni važno više, predsednica parlamenta je rekla - pa, šta i ako bude privremeno finansiranje. Mislim da je cela priča... samo da se podsetimo, i predsednik države i premijer su govorili da je budžet naš odgovor na svetsku recesiju. B92: To je plan A, ja sam juče premijera pitala koji je plan B, kada je gostovao... Brkić: Dakle, i ako se ne usvoji budžet, znači mi nemamo plan odbrane od svetske recesije, to je jedno. Drugo, taj budžet je kilavo dete, pravljen je na potpuno nerealnim pretpostavkama. Najsmešnije je da je guverner pre tri dana rekao da će i već u prvom kvartalu iduće godine biti rebalans budžeta. Sve to govori da je ovo jedna neozbiljna država. Da će biti povećan PDV, potpuno razumem poslovne ljude koji kažu - aman, sve zemlje u svetu u vreme recesije pokušavaju da olakšaju život svojoj privredi, samo smo mi zemlja koja zagorčava život svojoj privredi povećanjem PDV-a, udaranjem novih taksi. Hajde... rekli su da će biti povećane akcize na kafu, da bi se budžet popunio... B92: Pivo... Brkić: Da, i pivo, ali hajde da uzmemo kafu, to piju svi u ovoj zemlji, pivo ne piju svi. Osam miliona evra treba da bude prihod od povećanje akcize na kafu. U zemljama u okruženju, koje nemaju akcizu na kafu, tamo gde je nula, Crna Gora i Kosovo, počeo je šverc kafe. Ljudi su već izračunali - država će izgubiti 6 miliona evra, dakle, povećanjem akciza na kafu država, ono što se kaže, kolje vola za kilo mesa. To ne radi ozbiljna vlast, to ne rade ozbiljni ekonomisti, ne rade ozbiljni ministri. Budžet ovakav kakav je napravljen bojim se da je sklepan na brzinu, mnogo je činjenica koje ukazuju, jedna od tih je da će biti rebalansiran, da su sve nerealne pretpostavke na kojima je napravljen. I to ostavlja utisak da se Srbija nije ozbiljno pripremila za ono što svi govore da će doći posle drugog kvartala u Srbiju, a to je taj najžešći talas svetske recesije. Pred vratima Srbije će biti negde sredinom iduće godine. B92: Koliko ozbiljno treba da razumemo ovo što se dešava u US Stilu? Da li je to samo privremeno ili treba ozbiljno shvatiti? Brkić: Smederevo je u poslednjih pet godina bio grad koji je imao... bio među prva 3 ili 5 gradova sa najvećim prosečnim platama u zemlji. Tamo se živelo pristojno, lepo, dobro. Smederevo je tipičan primer mesta u kome je globalna recesija stigla u Srbiju, a da to ljudi iz političkog vrha ne vide dovoljno. Nije u pitanju samo da li će u Smederevu 2.000 ljudi ostati privremeno bez posla. Od US Stila zavise hiljade poslova u Srbiji. Koliko je samo Železnica radila za US Stil, hajde da ne idemo dalje. Dakle, i Železnica će ostati bez posla, dela posla, jer ne radi US Stil. Da ne govorimo o kooperantima, da ne govorim o potrošačima čeličnih proizvoda koje US Stil pravi. B82: O budućoj automobilskoj industriji. Brkić: O automobilskoj industriji... juče je vlasnik Valjaonice bakra u Sevojnu, gospodin Drakulić, najavio da će u sledeća dva kvartala naredne godine u njegovoj valjaonici zbog svetske recesije morati da obaraju proizvodnju za desetak... B92: 20%. Brkić:... 20%, da. Dakle, mnogo se ozbiljnih stvari valja i nadolazi, ja ne kažem da država sad treba da pravi interventni fond i da pomaže privredi, ali čini mi se da premalo sluša i premalo sedi sa poslovnom zajednicom, a da previše popušta ovim socijalnim zahtevima sindikata. Ja mislim da Srbiji pod hitno treba socijalni pakt, dogovor Vlade, sindikata i poslodavaca. Premijer najavljuje da će to biti gotovo, ali to je moralo da bude gotovo pre dva meseca kad je i Hrvatska to uradila. |
12:10
23
DEC
2008
| 0 | 0 | 372 | 0 |
| Scenario |
| ,,... u momentu kada je Vlada počela da razmatra pitanje realizacije tog ugovora, odnosno sporazuma međudržavnog, onda smo mi napravili odgovarajuće obračune, računice i pokazalo se da je prodaja NIS-a na granici isplativosti, možda čak i neisplativa za cenu koja je bila, ali da zato aranžman u celini pokriva taj nedostatak, i onda smo mi prevashodno insistirali na tome da moramo da imamo celinu. I dalje stojimo na tome da je celina paketa nužna...sutra će biti potpisan krovni papir koji međutim jeste više jedna politička deklaracija iza koje staju dve države u smislu da će se realizovati celina ovoga paketa... suština će biti u tome da iza toga staju dve države, da se mora realizovati celina tog sporazuma...Ovde se radi zapravo o političkim garancijama, gde su dva predsednika velike Ruske Federacije, dakle, predsednik Putin i predsednik Medvedev založili svoj lični i politički kredibilitet iza stava da će Rusija to graditi. To nije znači formalno neka finansijska garancija, to jeste politička... garancija, a koliko su one dobe ili loše neće proći mnogo vremena, pa ćemo i to videti...,, |
| Gost: Mirko Cvetkovic,predsednik Vlade Srbije Novinarka: Danica Vucenic Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanic |
| Dobro jutro, ovo je Kažiprst Radija B92, ja sam Danica Vučenić. NIS bi trebalo o sutra da bude u većinskom vlasništvu Gasproma. Prema informacijama koje imamo, sutra u Moskvi predsednici potpisuju ugovor, dva sporazuma i takozvani krovni politički sporazum. U međuvremenu, nije izvesno da li ćemo od januara imati budžet ili privremeno finansiranje, kakve će tačno posledice da ima kriza, koliko će nas ostati bez posla. Ima li Vlada plan B ako je budžet kao odgovor na krizu plan A, jedno je od pitanja za gosta Kažiprsta gospodina Mirka Cvetkovića, premijera Vlade Srbije. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Da li, gospodine Cve4tkoviću, možete da nam potvrdite da će sutra u Moskvi biti potpisan ovaj ugovor i sporazumi? Cvetković: Dakle, mogu da potvrdim, ugovor je parafiran, juče je završeno parafiranje, to znači da je praktično postignut dogovor o svim spornim detaljima koji su bili u međuvremenu. Išlo se od strane do strane gde su stavljani parafi. On bi sutra trebao da bude potpisan, a transfer vlasništva će trajati možda nekoliko meseci, tako da ovo što ste rekli da od sutra prelazi u njihovo vlasništvo nije baš sasvim tačno. B92: Je l' se tačno zna koje je vlasništvo što smo prodali, s obzirom da je u onom prvom sporazumu pisalo imovina NIS-a na dan 31.12.2007. i da je... Cvetković: Postoji znači spisak imovine koji je ušao u transakciju, s tim što to nije baš tako jednostavno zato što jedan deo imovine koju inače NIS koristi on se ne vodi na NIS, tako da će u međuvremenu... B92: Zato i pitam, zato što se to vodilo na državu Srbiju... Cvetković: Ali mi imamo listu, postoji lista, listing koje su sve imovinske stavke napravljene i to je deo ugovora, tako da će se onda ići... Zbog toga je i potreban taj closing koji će trajati najmanje koliko su me obavestili, ja mislim 130 dana ili tako nešto. B92: E, sad, s obzirom na činjenicu da ste i Vi sami isticali da moramo da rešimo klauzulu kojom će rešeno biti pitanje obaveznosti zaključivanja preostala dva ugovora, odnosno, odnosi se na gas i na skladište, da i predsednik Tadić rekao - mi bez finansijskih i pravnih garancija izgradnje magistralnog gasovoda Južni tok ne možemo pristupiti realizaciji aranžmana. Jesmo li dobili te garancije? U ovom drugom delu? Cvetković: Da, mi ćemo sutra... odnosno, da, u sredu... da, sutra će biti potpisan i taj jedan da kažemo, krovni papir koji međutim jeste više jedna politička deklaracija iza koje staju dve države u smislu da će se realizovati celina ovoga paketa. B92: A šta će tačno biti sadržina te deklaracije? Cvetković: Pa, još uvek usaglašavaju sam tekst, ali suština će biti u tome da iza toga staju dve države, da se mora realizovati celina tog sporazuma. Ja, ako mi dozvolite bih tu dao jedan mali komentar koji možda malo odudara od ove opšte priče koja je bila. Radi se zapravo o tome da je u momentu kada je Vlada počela da razmatra pitanje realizacije tog ugovora, odnosno sporazuma međudržavnog, onda smo mi napravili odgovarajuće obračune, računice i pokazalo se da je prodaja NIS-a na granici isplativosti, možda čak i neisplativa za cenu koja je bila, ali da zato aranžman u celini pokriva taj nedostatak, i onda smo mi prevashodno insistirali na tome da moramo da imamo celinu. I dalje stojimo na tome da je celina paketa nužna. U međuvremenu došle su, desile su se neke ključne stvari na tržištu, vi ste imali prilike da čujete da je Gasprom izgubio vrednost od četiri puta. To je čak isticano kao neka vrsta stava iz koga proističe zaključak da on nema dovoljno sredstava, pošto mu je opala vrednost. Ja sam lično gledao cene drugih kompanija koje se ne bave gasom, nego su slične NIS-u, u okruženju i one su otprilike od sredine godine do sada izgubile vrednost oko tri puta. Logika je pretpostaviti da se to odnosi i na NIS, tako da je pitanje da li NIS u ovom trenutku, kao pojedinačni projekat jeste loš ili možda čak i dobar, čak i polazeći od one cifre koja je bila u opticaju o proceni vrednosti, kao da je to tržišna vrednost bila sredinom ove godine. B92: Da, e, sada, koje garancije mi dobijamo za ova druga dva sporazuma, sem potpisa predsednika koji koliko razumem nisu važeći, osim... na nekakvom sudu... to je sporazum? Cvetković: Ovde se radi zapravo o političkim garancijama, gde su dva predsednika velike Ruske Federacije, dakle, predsednik Putin i predsednik Medvedev založili svoj lični i politički kredibilitet iza stava da će Rusija to graditi. To nije znači formalno neka finansijska garancija, to jeste politička, ali je teško verovati... B92: I mi ne možemo da naplatimo štetu ako oni to ne rade? Cvetković: Ja mislim da, gledajući po zakonu, mi verovatno ne možemo naplatiti štetu ali isto tako je pitanje, kao što sam rekao, da li je zaista to garancija ili nije. Po meni je teško... vrlo mi je malo verovatno da će dva takva državnika da nešt kažu i onda će reći - ništa, šalili smo se. B92: Ali ovde je stvar pitanje poverenja, a ne garancija koje su validne na nekakvoj arbitraži, je li tako? Cvetković: Ovde je stvar političkih garancija, ovo su ipak garancije ali političkog tipa, ali ne garancije koje će se sada na sudu nešto rešavati itd. B92: Znači da mi nemamo konkretne ustvari garancije? Cvetković: Kada se radi o garancijama za celinu sporazuma, i ako pitate taj krovni papir, on nije znači ekonomski, ponavljam, to je politički papir, pitanje validnosti garancije sada može se proceniti. Ja lično mislim da garancije nisu tako male, ali kada se radi o samom NIS-u, tu mi imamo... garancije su uključene vezano za realizaciju samog projekta... B92: Dobro, to je ugovor, tako... nije sporazum niti deklaracija. S obzirom na činjenicu da se ovo zove krovni politički sporazum, kako razumem, šta znači...? Cvetković: Ne znam kako će se tačno zvati, ali suština je da će tu dve strane da izraze podršku realizaciji projekta i da će stati i založiti se da se projekti završe. Znači, to je otprilike tekst koji će biti potpisan. B92: Načelno, kao Beogradska i Moskovska deklaracija '56. i '54. Cvetković: Pa, jeste on načelni, ja sam vam već rekao, znači, to nije nešto što bi trebalo da bude osnov za sudski proces, ali svakako jesu neke garancije koje su političkog.... B92: Po Vašem sudu da li je pregovarački tim Srbije u potpunosti bio u poziciji da zaštiti državne interese Srbije u ovom celom poslu? Cvetković: Pa, evo, ja moram da vam kažem, vi ste imali prilike da čujete, za mene to baš nije bilo mnogo mudro niti korisno za naš pregovarački tim, a to je da se na sredini pregovora iznose neki osnovni elementi tipa, nisu sigurne investicije, nije sigurna ekologija, nisu sigurni radnici, nisu sigurni... B92: A zašto? Cvetković: Zašto se iznelo to? B92: Da, mislim, zašto niste zadovoljni što se to iznelo? Cvetković: Zato što mi se čini da su to stvari u pregovorima koje su na stolu i dok traju pregovori oni ne mogu da budu javni, ali je sada ispalo jako zgodno što je to izneto, jer se onda vidi koliki gigantski korak je napravio taj tim u pregovorima, jer praktično sve to što nije bilo sigurno pre samo možda 15-20 dana sada jeste sigurno, u ugovoru je. I evo, ja mogu da vas obavestim da je i rešeno pitanje monopola, na način koji je nama odgovarao, znači, ostaje ono do 2010. I rešeno pitanje investicija i garancija itd, itd. Mogu o svemu da vam govorim, ne znam koliko je to.... B92: Više bih volela i o budžetu nešto da... nego bih više volela da čujem i Vašu procenu o tome koliko je naš pregovarački tim, koliko ste Vi bili u poziciji da u potpunosti zaštitite naše interese od početka do kraja u ovim pregovorima? Koliko smo bili u ravnopravnom položaju u pregovorima? Cvetković: Pa, da vam kažem, vi kad pregovarate svaki tim štiti svoje interese i pokušava onaj drugi da stavi u neravnopravan položaj, to je prosto taktika pregovaranja. I ja bih na osnovu rezultata koji su postignuti cenio da li smo zaštitili... Ne, ja mislim da je postignut jako dobar sporazum za našu stranu, pretpostavljam da i druga strana to misli za sebe, ali, kažem, na svim onim ili gotovo na svim kritičnim parametrima o kojima sam počeo da pričam, odnosno elementima, mi smo, zapravo naš pregovarački tim je uspeo da za kratko vreme napravi krupni pomak. B92: A s obzirom da ste i Vi i predsednik Tadić insistirali na garancijama i za ostala dva sporazuma, i s obzirom da njih nemamo, da li znači da smo mi odstupili onda od svojih prvobitnih zahteva? Cvetković: Dakle, ja sam vam rekao sledeće, što se tiče garancija i uopšte celine, to je pitanje da li su nama sva tri projekta pojedinačno isplativa ili nam je isplativa samo celina. Odgovorio sam da smo prošli kroz različite faze, u startu smo smatrali da nam je samo celina isplativa, sada više nismo toliko sigurni. I druga stvar, ponavljam još jednom, znači, mi smo dobili, odnosno i formalno će biti potpisane političke, ne finansijske, političke garancije, a koliko su one dobe ili loše neće proći mnogo vremena, pa ćemo i to videti. B92: Da, jer je rečeno finansijske i pravne garancije, zato to pitam, insistiram na pitanju, tako je Tadić rekao - mi ćemo morati da imamo finansijske i pravne garancije u izgradnji magistralnog gasovoda Južni tok i ne možemo pristupiti... Cvetković: Finansijske i pravne garancije ćemo dobiti u roku otprilike od 2 godine, a za sada imamo političke garancije ali bićemo tu za dve godine, da vidimo da li će se to realizovati. B92: Hoće li država biti u privremenom finansiranju ili ćemo dobiti budžet? Kakve su Vaše procene? Vidim da je i ministarka finansija rekla da imate rezervni plan... rezervnu varijantu budžeta ukoliko Skupština ne usvoji, s obzirom da je 500 i nešto amandmana podneto. Cvetković: Da, ali nisu svi na budžet, pošto on... B92: Tako je jutros bila vest, ali 300 i nešto je sinoć bilo... svejedno je. Cvetković: Da, da, ali se radi o objedinjenoj raspravi, tu ima, ne znam, ima puno zakona još osim budžeta, pa kad broje amandmane za tu tačku oni broje i ove druge. Dakle, da li ćemo uspeti da usvojimo budžet to je stvar na koju mi je vrlo teško da odgovorim, ja, kako su ranije političari govorili, ja želim da verujem da idemo u dobrom pravcu i prosto se nadam da će i poslanici da se usredsrede na posao. Pri tome govorim o svim poslanicima ne izdvajajući ni poziciju, ni opoziciju. Ukoliko, pak, se do toga ne dođe onda mi po automatizmu prelazimo na takozvano privremeno finansiranje. Dakle, nije to nešto što imamo opcionalno da ili ne, već po automatizmu, znači kad uđete u godinu u kojoj nemate budžet vi se onda upoređujete sa prethodnom godinom. B92: Što je daleko restriktivnije nego da ga imamo? Cvetković: Pa, ja mislim da to je priča koja kola, ali mislim da to baš nije sasvim tačno iz prostog razloga što bi privremeno finansiranje u ovom slučaju trajalo možda... brojalo bi se u danima ili nedeljama, ali ne mesecima, tako da ta restriktivnost faktički ne bi toliko došla... B92: Da li imate informacije možda kao premijer Srbije iz MMF-a, zašto su odlučili da tek sredinom januara odlučuju o našem aranžmanu? Cvetković: Pa, mi smo sa njima dosta razgovarali i radili oko tog budžeta i pošto oni sagledavaju ne samo republički budžet, nego i ceo taj takozvani konsolidovani sektor države, znači i ostale budžete, lokale itd. Onda smo tražili i određeni pristup koji bi bio zadovoljavajući za jednu i za drugu stranu i u želji da se detaljno pregleda oni su, bila je prvo ideja da bude 19. a onda su pomerili za sredinu januara. Ja mislim da je moguće, mada oni to eksplicitno, moram da budem iskren, nisu rekli, da je moguće da i oni čekaju rasplet u Skupštini, šta će se desiti, jer je bila logika da smo mi budžet već usvojili i onda da oni znaju o čemu govore. Mada, formalno oni su bili nama rekli da su zadovoljni i sa tim što je Vlada usvojila. Mi smo imali nedavno dva ili tri amandmana oko budžeta, preciziranje nekih stvari, opet u dogovoru sa njima, tako da ja mislim da to ide nekim svojim normalnim tokom. B92: Međutim, koliko su nezvanične informacije da MMF sumnja u projektovani budžet, pre svega u deficit koji će biti navodno veći od ovoga koji vi predviđate od 1,5%, da je to razlog što oni odlažu zapravo odluku o aranžmanu sa nama? Cvetković: Ne, nije, oni znaju to, evo o čemu se radi... B92: Šta znaju, da će biti veći? Cvetković: Znaju, znamo i mi, ali tu se ne radi o tome da će deficit republičkog budžeta biti veći, znači, već se radi o tome da imamo jedan niz garancija koje se daju po nekim kreditima i pitanje je koji deo tih sredstava će biti potrošen, a tu se radi o javnim preduzećima koja stoje iza tih garancija. Dakle, neće se republički budžet menjati u smislu deficita. Malo je komplikovano za nas.... B92: Ali će ukupni minus biti veći, to je poenta? Cvetković: Ne mora, ali postoji mogućnost da minus bude veći na tom takozvanom konsolidovanom sektoru države, ne u republičkom delu budžeta, i oni su to sve prihvatili. B92: Koliko je guverner Jelašić u pravu, on nije budžet ni usvojen već predviđa mogućnost rebalansa u prvom kvartalu? Cvetković: Pa, to pitanje rebalansa budžeta u najvećoj meri zavisi... B92: Zamrzavanje plata, manje penzije, sve je to naveo juče. Cvetković: Da, on je to naveo kao jedan od mogućih scenarija. Mi naravno imamo dva, radi se o tome da budžet predstavlja našu najbolju procenu onoga što mi mislimo da nas čeka u narednoj godini. B92: Najbolju ili najpolitičkiju? Cvetković: Ne, najbolju, a ono što mi mislimo. Stvarni život može biti bolji, a može biti lošiji od te naše procene. Ukoliko stvarni život bude lošiji, onda je to scenario o kome je govorio Jelašić. B92: Da, ono što možemo čuti je da će biti lošiji. Cvetković: E, pa sad, ja nisam toliko baba Vanga da kažem da će biti lošiji i da sam smatrao... B92: Ali ste ekonomista i vaše procene...... Cvetković:.... da će biti lošiji ja bih već u startu išao sa nižom procenom. Dakle, mi smo sa našim najboljim saznanjem i sa najboljom verom išli sa ovim budžetom i mi stojimo iza njega. A ako bude bolji biće bolje, ako lošiji, to je jedan od scenarija. Moram da kažem da postoje sve opcije i u plusu i u minusu. B92: Koji je plan B ako rast od 3% ne bude takav, ako inflacija bude veća, ako bruto domaći proizvod bude...? Cvetković: To je taj loši scenario... B92: Šta je plan B Vladin? Cvetković: To je ono što je maltene Jelašić i rekao, znači, mi moramo dalje da stežemo kaiš, pa ćemo videti na koji način, ali naravno, ne treba reći da je to jedini mogući scenario. Ima i scenario, ja ponavljam, da nam bude bolje, u kom slučaju ćemo onda malo popustiti. B92: Dobro, a šta znači, pošto sve nas zanima, razume se, lošija varijanta, i od toga svi strahujemo, pogotovo od procena da će 120.000 ljudi ostati bez posla, šta znači stezanje dalje kaiša u slučaju da bude...? Cvetković: Upravo to što ste čuli, znači, dalje stezanje kaiša vam je podizanje PDV-a, dalje stezanje kaiša je zamrzavanje plata itd. Nemate vi mnogo drugih opcija, treća opcija bi bila smanjenje subvencija, atak na socijalu, što mi ne želimo, radije bi smanjili plate, bolje manje plate nego da ljude koji baš nemaju mogućnosti... B92: A u kom smislu atak na socijalu? Cvetković: Pa, recimo da smanjujete socijalna davanja itd., što mi ni u ovom, iako ga zovemo restriktivni, naša socijalna davanja ostala su u realnom nivou kao i prošle godine. Znači, mi iako tu i tamo vidim žale se trudnice, ovi, oni, tako da to nije tačno, dakle, sva davanja u tom sektoru su identična kao što su bila u ovoj godini, plus su korigovana za stopu inflacije, tako da će se ona održati. B92: I 100% će biti kod trudnica poštovano...? Cvetković: 100% će biti poštovano... B92: Trudnice neće biti tretirane kao bolesnici, to hoću da kažem? Cvetković: Ne, ne, kod njih će se poštovati sve ono isto što je poštovano i u ovoj godini, dakle, u tom smislu nema... ništa im neće biti zakinuto. Ako gledate, ja ne mogu da govorim o svakom pojedinačnom detalju, ali mogu da vam kažem o poziciji globalnoj koja se odnosi na socijalna davanja, da je ta pozicija u masi veća za oko 8% u odnosu na istu poziciju u ovoj godini. B92: Da li je, kada ste pomenuli PDV, u planu povećanje PDV-a, da li je to nešto što je realno? Cvetković: Ne, nije u planu, ali će moguće doći na dnevni red ako bude došlo do tog lošeg scenarija. Ja se ipak nadam, optimistički, nemojte da plašimo ljude... B92: Ne, ali imamo već poruku da US Stil spušta proizvodnju, to je poruka, da Fiat možda neće ispuniti ono što je u izborima bilo najavljeno. Cvetković: Ma, čekajte, znači, imamo za US Stil, imamo za Tigar, ali to su zapravo one grane koje su pogođene zapadom, znači, one su... to je direktna veza između finansijske krize i naše industrije. B92: Ali to su naši najveći izvoznici, je li tako? Cvetković: Jesu pojedinačno, ali zato mi imamo ogroman izvoz u onim granama koje nisu toliko pogođene, to je prehrambena industrija, uopšte poljoprivreda će biti manje pogođena. Sada se pokazuje da naša pozicija u okviru Cefte je dosta značajna, jer tu nemamo tako veliku konkurenciju. Tako da, imamo mi mnogo loših, da tako kažem, stvari, ali ima i nekih dobrih i dajte da malo gledamo kao ono, sarma, malo i dobro i loše. B92: Dobro, e sad, ono što želim da vas pitam, jedna od generalnih poruka Tadića je bila da će se raditi na očuvanju radnih mesta. Da li očuvanje radnih mesta, odbrana radnih mesta podrazumeva i odbranu radnih mesta i u administraciji? Da li i to to znači? Cvetković: Prvo, mislim da kažem da očuvanje radnih mesta, to je više jedna, da kažem, politička poruka, a njena ekonomska... B92: Bez sadržine? Cvetković:... logika... Ne, ne, njena ekonomska sadržina je sledeća - očuvanje radnih mesta podrazumeva manji pritisak na povećanje plata itd. Mi imamo sada ovu situaciju sa tzv. proširenim dejstvom kolektivnog ugovora, koje praktično ne može da se realizuje od 1. januara... B92: A što je to država uopšte potpisala? Cvetković: Pa, ona je to potpisala uz jednu naznaku koja iz nekog razloga, verovatno političkog, nije dovoljno izašla u javnost, mada sam je video na dva-tri mesta, ali to ništa se nije čulo. Ona je to potpisala uz naznaku da će se još jednom u decembru mesecu sagledati situacija i utvrditi da li je moguće startovati sa primenom ili ne. Dakle, ta rečenica je bila u samoj osnovi, evo, sad se utvrdilo da to nije moguće i ići će se na neku vrstu suspenzije ili povlačenja potpisa, videćemo šta će se desiti. U svakom slučaju, to je namet koji ne može da, niti država sama za one kao poslodavaca, niti masa poslodavaca da izdrži. B92: Šta ustvari znači odbrana radnih mesta? Cvetković: Dakle, odbrana radnih mesta u okviru sindikata verovatno manji pritisak na povećanje plata, ali od strane države, država će, ja sam govorio i o budžetu i uopšte o politici, da budžet jeste restriktivno-podsticajni, dakle, u onom delu gde je restriktivan, to se odnosi na uštede, na državu itd. A u onom delu gde je podsticajni da ćemo tu tražiti da dajemo podsticaje za određene aktivnosti koje su nam značajne i u okviru toga, reći ću vam i koje su, i u okviru toga da ćemo defakto kreirati mogućnost održavanja tih radnih mesta. Nije... ovde je upravo pomenuti US Stil ili Tigar, nije naš cilj... nije naša ideja da tu održimo radna mesta... B92: Znači, ljudi koji rade u privatnim kompanijama neće biti zaštićeni? Cvetković: Hoće, ali gledajte, vi imate dve situacije, jedna situacija jeste da kompanija.. potrebna su joj određena obrtna sredstva da bi mogla da krene sa proizvodnjom ili da je lakše završi, da napravi repromaterijal itd. I imate drugu situaciju u kojoj kompanija ima probleme zato što nema tržište za svoje proizvode. Ako vi nemate tržište za svoje proizvode ne vredi vam pokretati proizvodnju kad nemate kome da je prodate, i u tom slučaju tu morate rešavati kroz kanale socijalne sigurnosti itd. U ovom drugom slučaju, gde mi prevashodno želimo da učestvujemo, jeste slučaj kada su potrebna obrtna sredstva da obezbedimo kanal kojim će privreda startovati, početi da izvozi itd. B92: Znači, samo da budemo jasni, naši najveći izvoznici, jer je tu i kriza gume, čelik, bakar, neće biti pomognuti, jer nemaju ni narudžbina, niko...? Cvetković: Oni će biti ukoliko im nije problem sa narudžbinama, oni će biti pomognuti kao najveći izvoznici ako imaju kome da izvezu, ako nemaju onda će pomoć biti u očuvanju mesta prebačena na socijalnu sferu, jer to su potpuno dve različite stvari... B92: Jasno mi je da su različite... Cvetković: Jedno je socijalna sfera, gde nekom morate pomoći... B92: Kako će se u socijalnoj sferi pomoći tim radnicima ako ostanu bez posla? Cvetković: Pa, to su klasični kanali, znači preko Zavoda za zapošljavanje itd., a sada moramo da sednemo i da razmotrimo... Imamo što se tiče US Stila konkretno, moram da vam kažem da su oni bili kod mene pre jedno možda 10 ili 15 dana, jer su želeli da podele sa nama situaciju u kojoj se nalaze i nisu hteli da izađu u javnost pre nego što obave te konsultacije. I mi smo imali dosta ozbiljne razgovore oko toga i otprilike oni su mi skrenuli pažnju da je jedna od dve visoke peći šaržirana koksom i spremna za rad u roku od 8 dana ako se bude pokrenula privreda. Isto tako su rekli da u prvoj fazi nemaju nameru da otpuštaju radnike itd. Hoću da kažem da se čini dosta, i tu smo razgovarali i šta će se desiti sa.. koliki broj radnika, dakle, kabinet je dosta involviran u celo to i razmatra opcije kako da pomogne... B92: I kakve su procene povodom njihovih radnika? Cvetković: Pa, procene su otprilike da oni će u momentu kada budu ugasili taj topli, da kažem, oni imaju neki topli pogon i hladni, to je tehnički neki izraz, oni gase taj topli, ali će taj hladni nastaviti da radi, i negde u recimo drugoj polovini januara meseca jedno 2.000 radnika će ostati u situaciji da nemaju neposredna zaduženja, ali to ne znači da će ostati bez posla. Znači, oni će ostati... B92: Hoće li dobijati plate? Cvetković: Dobijaće plate, oni će ih onda slati na razna školovanja, dokvalifikacije itd. Dakle, ne radi se o otpuštanju. Naravno, ako kriza bude krenula onim tempom kao što ste spomenuli onda će oni verovatno jednog trenutka morati da idu na to, ali onda imamo jednu, da kažem, vatrogasnu situaciju u celoj državi. B92: E, sad, kada govorite o vatrogasnoj situaciji, Unija poslodavaca iznosi procenu da će 120.000 ljudi ostati bez posla, da će 40.000 malih preduzeća staviti katanac u bravu. Kakve su procene u Vladi, kakve su Vaše procene kao premijera? Koliko ljudi može da ostane...? Cvetković: Ja izbegavam da dajem procene u ciframa, pogotovo što je potpuno jasno da niko, i bukvalno niko, nema predstavu o dubini ove krize. Vi dobijate sasvim različite informacije... B92: Evo, Štiglic kaže da će da uhvati i više... Cvetković: On tvrdi da će da bude i više nego što mi očekujemo. S druge strane, spominje se da će ove finansijske injekcije početi da daju svoj efekat već u drugoj polovini sledeće godine. Da napomenem samo, govorim o Evropi i o Americi, dakle, ukoliko i u meri u kojoj te finansijske injekcije budu počele da kreiraju tražnju na tim tržištima to će pomoći ovim našim velikim izvoznicima, jer će se onda sada pojaviti tražnja za automobilima, gumama itd. B92: Dobro, ali to je sve AKO u pozitivnom smislu. Cvetković: Naravno. B92: Da li Vi verujete u Štiglicevu procenu da će periferiju kriza da zahvati možda i više nego centar? Cvetković: Pa, ja mislim... B92: Kao ekonomista da li mu verujete? Cvetković: Pazite, ja prvo smatram da kriza, ja sam čuo tu tezu da je ona nastala kao rezultat pohlepe itd. Ja mislim kao ekonomista sada, ali opet nisam ja tu baš možda najmerodavniji, ja mislim daje kriza sigurno nastala kao posledica prevelike potrošnje koja nije bila pokrivena odgovarajućom proizvodnjom kod upravo tih najvećih, da kažem, svetskih tržišta. I da se to prelivalo iz godine u godinu, iz godine u godinu i da je sada došao trenutak istine. Pohlepa vam je osnov... pohlepa svuda postoji i ne verujem da je neko manje bio pohlepan pre 10 godina nego sada. B92: Da se vratimo mi na našu situaciju, mi imamo sad ovde posledice neke krize, procene su da će sledeće godine biti teže, Vi kažete da će se videti kako će biti. Ali i dalje insistiram na 120.000 mogućih otpuštenih radnika, šta će se sa njima dešavati, to znači da će onda oko milion ljudi faktički ovde biti bez posla, zajedno sa ovim što već imamo... Mislim, i to nisu statistike, to su ljudske sudbine. Cvetković: Jeste, vi ste tu u pravu i to je ono što ako dođe do zaoštravanja krize onda će sigurno doći do tih problema. Naše je da učinimo sve da do toga ne dođe, ako ipak dođe onda da budemo socijalno odgovorni, kao što se kaže za ovu Vladu, i da pomognemo tim ljudima. To je ono što možemo da uradimo, dakle, Vlada nema mogućnosti da ona u ime preduzetnika organizuje proizvodnju pa da ih zapošljava itd., to prosto nije recept kako se radi u privredi, ali s druge strane, ona treba da stimuliše postojeće privrednike i da pomaže sektore koji mogu da povuku. B92: Da, ali Jelašić kaže juče da je kreditiranje privrede mač sa dve oštrice, jer je fiskalno neodgovorno da se pune zalihe i zadržavaju radna mesta. Cvetković: Pa, to je ono što sam ja govorio vezano za US Stil, znači, nije ideja da vi nekom date kredit da bi on napravio proizvodnju, a nema kome da proda. Znači, to je upravo ta distinkcija, ja sam to malo pokušavao da pojednostavim da se razume. B92: Da li se vi slažete sa tim da referentna kamatna stopa i dalje bude ovako visoka? Mislite da je to dobro? Cvetković: Mislim da nije korektno da ja dajem odgovore na to pošto je to glavni instrument monetarne politike, ali činjenica je jedno, da su tokom razgovora, inače mi imamo jedan kontinuitet u praćenju efekata krize, pa između ostalog kabinet organizuje razgovore sa raznim grupama i grupacijama, među ostalim i političke stranke su bile pozitivne, ali to nije sad priča. Dakle, u razgovorima sa privrednicima i sa bankarima uglavnom je bio veliki problem, oni su se žalili na visinu referentne kamatne stope. A suština tog problema je otprilike sledeća - vi imate tu referentnu kamatnu stopu kao osnovicu koju banke uzimaju kao da je nula, pa na nju dodaju svoje marže. I sad, ako je ona 18% ili blizu 18, kad se doda 4-5% marže, troškova itd. onda se ispostavi da je kredit 23%, što praktično ne može niko, odnosno, ne ne može niko, ali privrednici se onda žale i kažu - koji je to biznis da ja uzmem kredit da platim 25, znači ja moram 30% da ga..... B92: Hoćete da nam poručite da mislite da treba niža referentna kamatna stopa da bude? Cvetković: Ja kažem da izbegavam da se mešam u deo nezavisne Narodne banke, ali isto tako... B92: Dobro, ali šta kažete guverneru, imate taj memorandum o saradnji, imate...? Cvetković: Ja njemu kažem da mislim da ima smisla da se to spusti, ali ne insistiram na tome da ne bi ispalo da vršim, da kažem, pritisak na nezavisnost Narodne banke. B92: Dobro. Da li ste kaznili bilo koga zbog visine plata, odnosno zato što nije poštovana odluka Vlade o tome da se smanje plate u javnim preduzećima, odnosno firmama koje su pod ingerencijom države? Cvetković: Znači, nije bila takva odluka, bile su... mi smo razmatrali dve stvari, jedna je pitanje visina upravnog odbora, visina naknada članovima upravnog odbora, i takva odluka postoji. Drugo je bilo razmatranje pitanja visine plata, to je ovo što vi kažete, ili što se ono kaže zarada, a ne plata. B92: Koliko sam razumela Vas, a prilikom javnog istupa, izjava, gospođa Uzelac nije poštovala odluku Vlade od novembra i nije smanjila platu. Cvetković: Ne, kod nje je specifična situacija, ona je predsednik upravnog odbora i direktor. Ja sam pitao da li je poštovala preporuku kao član upravnog odbora. Što se tiče direktora, to je drugo pitanje i ta preporuka još uvek nije data, radi se na njoj. Tu mi pokušavamo da nađemo sponu između, ili balans između populizma, gde treba ići, rezati sve, i želje da održimo sistem, jer vi možete vrlo lako na krilima populizma da dođete u situaciju da posečete plate i onda da ne dobijete ljude itd. Sa druge strane, imate opravdano pitanje zašto su vam uopšte potrebni stručnjaci u monopolima itd., i onda otvaramo jednu diskusiju koja nema... B92: Za šta se Vi kao premijer zalažete? Da li mislite da su nam potrebni toliko plaćeni stručnjaci, ako su svi oni stručnjaci u redu, u uslovima monopola? Cvetković: Mogu da vam kažem samo kao neka svoja razmišljanja, ne mogu da kažem baš da se zalažem zato što ne osećam sebe kompetentnim u toj oblasti. Ako mene pitate zašta bih se konkretno založio ja bih ustvari voleo da razgovaram na nekom okruglom stolu sa stručnjacima iz te oblasti, pa da izvučemo zaključak. Ono što meni izgleda logično jeste da bi trebalo limitirati platu na neki smisleni nivo... B92: A šta je za Vas, kao da kažem uslovno rečeno poslodavca, smisleni nivo? Cvetković: Ne, ne, ali sačekajte da završim. Ali isto tako da se dodele određeni bonusi za nešto što se dodatno učini, pri čemu mi se čini da bonusi u monopolskim firmama bi trebali prevashodno da se baziraju na troškovima, a ne na finansijskom rezultatu, jer vi možete imati monopolsku firmu sa cenama pod kontrolom države koja pravi gubitke zato što država kontroliše cene. I sad vi kažete - e, sad, on je loš direktor jer ima gubitke, i obrnuto, može da pravi profite ogromne zato što ima nesputane cene. Tako da, mislim da su potrebni bonusi plus neka fiksna plata. E, sad, koja je to fiksna plata? U opticaju je kao da to bude plata premijera, predsednika Republike itd., međutim, vi tu imate jedan potpuni po meni populizam, ali eto, živimo i u njemu, da vama najveće funkcije u državi primaju platu koja je naprimer ispod 2.000 evra, što je smešno, predsednik Republike ima ispod 2, premijer ima 1.500, ne znam ni da li toliko ima. I sad da vam to bude neki reper, to je... Ja bih čak radije stavio cifru nego da kažem, premijera bi bilo sramota da neko na Zapadu i uopšte, ne na Zapadu, sazna o čemu se radi. Dakle, stvar je, hoću da kažem, dosta komplikovana, na njoj se radi i ona će izaći. B92: A zašto je toliko komplikovano odrediti plate direktora javnih preduzeća kojeg postavljaju partije? Šta je tu komplikovano? Cvetković: Komplikovano je pitanje da li ih partije treba da postavljaju ili da li da dođu na konkurs, da li ako dođu na konkurs treba da budu.. da imaju različite plate u odnosu na one koje su postavile partije, iako je to isto mesto itd, itd. Dakle, to je ono što je komplikovano i po meni mora da se ozbiljnije i sa više stručnosti priđe tom problemu nego što je ja lično imam. B92: Čekajte, Vi ste premijer i poslodavac i imate pravo da kažete svoj stav o tome. Cvetković: Ja sam vam rekao koji je moj stav, ali mislim da nije tako pravolinijski kao što izgleda i vrlo je lako izvaditi cifre i sa njima mahati, ali je onda kada sednete za sto, pa naiđete na sto različitih situacija, onda je to drugačije. B92: E, sad, dok se ne utvrde ti kriterijumi, dok se ne konsultuju svi stručnjaci koji treba i dok se to ne reši, svi ovi direktori će imati i dalje tolike plate kolike su imali, to, 5.000 evra, 3.000... 11, 14...? Cvetković: Pazite, da vam kažem... B92: Šta će biti sa njihovim, dakle, i dalje imaju ta primanja do daljeg? Cvetković: Imaju i dalje ta primanja od momenta kada su počeli da ih imaju. Ja želim još nešto da vam kažem, što se vrlo često ovde zaboravlja, a to je da je činjenica koja je vezana za plate kako upravnih odbora, tako i direktora u suštini nasleđe ove Vlade i ova Vlada je Vlada koja pokušava da reši nešto što je nasledila. I ako produži mesec dana ili dva u rešavanju tog problema ona neće napraviti planetarni problem koji traje godinama pre nego što je ona došla u to saznanje. B92: Dobro, mogla je to i prošla Vlada u kojoj ste Vi bili ministar finansija da reši. Cvetković: Mogla je. B92: Vi ste direktno nadređeni tome, je l'? Cvetković: Apsolutno... Ne, pa pitanje je da li... B92: Sektor javnih preduzeća postoji Ministarstvo finansija, je li tako? Cvetković: Postoji u smislu kontrole volumena plata, znači količine i mi smo to radili dosta striktno, ali sama raspodela, kako ćete raspodeliti taj kolač je ostavljena bila preduzećima bez ingerencija Vlade. B92: Samo hoću da kažem da faktički su slični ljudi... da kažem, Vi ste bili ministar finansija, sad ste premijer, Demokratska stranka je bila i u prošloj Vladi, to je moglo da se reši, niste vi to nasledili od neke Vlade s Marsa, nego je prosto... Cvetković: Pa, ne, ali evo, sad smo uzeli, počeli da ga rešavamo, znači, trebao je... možda bi nam bilo lakše da je tada krenulo da se rešava, svakako bi nam sada.... ova Vlada bi bila u povoljnijoj situaciji. B92: Dobro. Gospodine Cvetkoviću, kako ste Vi razumeli poruku predsednika Tadića da ćete Vi i on četiri puta godišnje da ministre ocenjujete, da oni koji ne rade dobro da će biti smenjeni? Cvetković: Meni je ta poruka delovala kao, kako da vam kažem.. ili hajde ovako možda da startujem, ja sam odmah nakon ulaska u kabinet napravio neku vrstu monitoringa ministarstava i želeo sam da ocenjujem njihov rad, ali ne toliko u smislu da im dajem neke ocene itd., već sam imao, i i dalje je ideja prisutna, da se utvrdi da li politike koje preuzimamo imaju neke efekte ili ih nemaju, pa ukoliko nemaju da bismo onda menjali politike u zavisnosti od toga. I tu je dosta urađeno, znači, napravili smo jedan niz, da kažem, kanala, infova raznih, informacija sa različitih ministarstava i to je ono što ja smatram da je nužno da se radi ako vi želite da učestvujete u jednom zajedničkom timu i da tim daje neke rezultate. Vi morate znači da to pratite i da ga usmeravate, i to je ono što sam ja od starta počeo i što sada radim. Ja pretpostavljam da je on znajući za to onda to hteo malo i da približi javnosti na jedan plastičniji način nego što je to kako ja sada... B92: Niste stekli utisak da se meša u ingerencije premijera možda? Što nije njegova ustavna... Cvetković: Možda je to tako izgledalo, ali ja nisam to stekao da je to bila njegova intencija. B92: Koliko se on, kako da kažem, koliko Tadić utiče na ključne odluke Vlade? Cvetković: Pa, on utiče u meri u kojoj predsednik stranke čiju politiku realizuje ova Vlada, ali ja znam da se... B92: A šta to znači? Cvetković: Pa, to znači da ova Vlada je okupljena oko takozvanih, ne takozvanih nego oko pitanja evropske integracije, odbrane suvereniteta, socijalne odgovornosti itd. Dakle, to su ti osnovni pravci i oko tih pravaca on se u Vladu u tehničkom smislu nije mešao, ja ne znam da li je uopšte i bio i svratio, svraćao... B92: Ja pitam u suštinskom smislu da li se meša, ne u tehničkom, koliko ste Vi autonomni u donošenju odluka kao premijer? Cvetković: Autonoman sam u donošenju odluka, izuzev, kažem, ako se radi o nekim partijskim pitanjima gde se opet donose znači političke smernice i u tom smislu. No, to pitanje koje ste postavili je vrlo interesantno, jer ono... sada možda mene smatrate da sam preveliki optimista opet, ali ono pokazuje nedostatak argumentacije. Ako vi ne kažete za nešto da je loše ili da je dobro, već tražite da utvrdite ko stoji iza nečega što ne postoji. B92: Na šta mislite? Cvetković: Pa, evo, recimo ako postavljate pitanje ko donosi koju odluku, ja sam naravno donosim odluke i odgovoran sam za nju i trebamo da vidimo da li je odluka koja je doneta ispravna ili ne, a onda da utvrdimo da li sam ja ili neko drugi ili tako dalje. A ovde se bez supstance razmatra pitanje ko rukovodi Vladom, što meni lično kao čoveku olakšava stvar, ja mogu da kažem - ma, on rukovodi, šta, nema veze... B92: Pa, dobro, ali pitanje da li... Cvetković: U suštini to nije tako. B92: ... ugrožen Vaš integritet kao premijera u tom slučaju? Cvetković: Ne. B92: Dobro. Da li Vas brine kao premijera, još nekoliko pitanja i završavamo, da li Vas brine kao premijera tanka većina koja je juče u Skupštini bila jako očigledna? Cvetković: Pa, ne bih rekao da me brine, nego mi stvara probleme više nego što me brine, jer zaista jednim dobrim... to je između ostalog će se sad postaviti pitanje budžeta koji, da li će stići ili ne. Naravno, ne želim da aboliram Vladu koja kasni mesec dana sa dostavljanjem budžeta Skupštini i što je sada objašnjeno iz ovih ili onih razloga. Nesumnjivo je to, da kažemo, krivica Vlade, ali isto tako i ta tanka većina vam čini probleme, neki nisu tu, bolesni su itd. B92: Ona četvorica mislite? Cvetković: Pa, ne mislim samo na četvoricu, ali sad, dobro, mi možemo tu malo i da se šalimo, ali suština je da ako imate većinu od dvoje-troje, to stvarno nije nerealno da se nekada stvarno razbole itd. B92: E, sad, razume se, poslednjih sedmica, poslednjih mesec dana jedna od glavnih tema u javnosti je bila, da kažem, stabilnost Vlade, koalicioni odnosi u Vladi, Dinkić nije bio zadovoljan sporazumom, izašao je iz pregovaračkog tima i na neki način je eskaliralo posle toga u javnosti o tome kakvi su.. priče o tome kakvi su koalicioni odnosi. Šta Vi kažete kao neko ko je na čelu tog tima? Cvetković: Pa, ja kažem da sam vrlo zadovoljan što sam u tim turbulentnim trenucima uspeo ipak da održim jedinstvo Vlade i da recimo taj budžet koji je zaista usvojen jednim opštim... nesaglasnošću sa njim svih korisnika koji su smatrali da su zakinuti. On je ipak učinjen kao jedan dokument iza koga je stala kompletna koalicija. Što se tiče izlaska iz pregovaračkog tima ja mislim da je to lični čin, jedino mi je žao bilo što je taj izlazak bio praćen određenim informacijama u javnosti o toku pregovora koji su zaista se odvijali, ali kao što sam vam rekao, pokazalo se da je jako dobro da se vidi koliko je taj tim nakon izlaska jednog broja članova uspešno završio te pregovore, jer su po svim onim tačkama postignuti pozitivni rezultati... B92: A da li kao premijer naslućujete nešto što bi se moglo definisati kao mogućnost rekonstrukcije Vlade u nekom narednom periodu? Cvetković: Zbog većine ili zbog unutrašnjih odnosa? Ne, ne naslućujem... B92: Ni u kom vidu, ni mogućnost da, ne znam, Dinkić izađe iz Vlade, da se ta Vlada osloni na neku drugu većinu? Cvetković: Ne. B92: O tome se uopšte ne razgovara? Cvetković: Ja nisam učestvovao u tim razgovorima, a verujem i da se ne razgovara, jer bi mi sigurno rekli. B92: Zašto je posle pet godina Savet za evropske integracije odjednom juče, da kažem, obnovio rad koji je bio na papiru? Cvetković: Vrlo dobro pitanje, zato što su došli ljudi koji se istinski zalažu za evropske integracije. B92: Dobro. I u prošloj Vladi je bilo ljudi koji su se istinski zalagali za evropske integracije, pa nisu zasedali... Cvetković: Znate šta, na čelu tog Saveta se nalazi premijer i evo, ja sam iskoristio mogućnost, tu priliku koja mi se pružila da oživim rad Saveta. Juče sam sazvao novi Savet u novom sazivu i mogu da vam kažem da je bilo diskusije da biste se iznenadili, bilo je dvadesetak diskutanata. To je trajalo do 2-3 sata, to je bilo toliko živo i zaista se videlo da ljudima nedostaje jedan takav organ i prosto su apelovali da se on... On je formalno trebao dva puta godišnje, oni su apelovali - dajte i više da se sastajemo. Znači, organ od 50 ljudi vrlo različitih čak i neistomišljenika, dakle, zaista je bilo prijatno juče biti pred... meni kao predsedavajućem, a i drugi su zaista potvrdili. B92: Kakvi su planovi u pogledu evropskih integracija u smislu konkretnih poteza? Da li ćemo podneti prijavu za članstvo sledeće godine, jer koliko razumem, i bez SSP-a možemo to da uradmo u tehničkom smislu? Cvetković: Da. B92: Dakle, šta su konkretni planovi...? Cvetković: Konkretni planovi, ja bih rekao, jesu koncentracija na pre svega beli šengen, znači, mi tačno znamo šta smo uradili, šta nismo i ja moram da kažem da kad vi pogledate tu agendu, da je Vlada zaista puno uradila, a da kao država nismo baš sasvim mnogo, neću da kažem da je Skupština za to kriva, pošto na neki način je Vlada odgovorna i za rad Skupštine... B92: Doduše, nismo u stanju ni pasoše bili da napravimo i čipovi ne valjaju i... Cvetković:... Tako da prema našem planu, mi bi trebali otprilike do aprila meseca da završimo sve što se nas tiče u vezi sa tim zakonodavnim aktivnostima, tu se radi o nekim strategijama koje treba doneti, zakonima, ne tako mnogo sa stanovišta Vlade. Sa stanovišta Skupštine malo više, ali uglavnom, to je jedan pravac aktivnosti, to je beli šengen. I drugi jeste da se podnese kandidatura, taj Savet za evropske integracije je juče doneo zaključak u kome se kaže da će se u toku 2009. godine Savet doneti odluku, odnosno preporuku o podnošenju kandidature. Da to sad prevedem na srpski, to otprilike znači da ćemo najverovatnije u 2009. podneti kandidaturu, ali da će tome prethoditi još jedan sastanak Saveta na kome će to pitanje biti razmotreno. B92: E, dobro, i još dva definitivno pitanja, da li s obzirom na činjenicu da je Alpina Por, samo kratko, juče je koncesionar izdao saopštenje u kome kaže da je ugovor stupio na snagu i da mi nismo u pravu, ali faktički najavljuju arbitražu? Cvetković: Ja sam oduvek govorio da arbitraža nije stvar Vlade nego stvar njihova, znači, Vlada nema razloga da pokreće arbitražu, Vlada smatra da ugovor stupa na snagu tek.... B92: Da li ste tako razumeli tu poruku? Cvetković: Ja sam, ono što sam pročitao jeste da je Vladi rečeno da je Vlada prekršila ugovor, a na pitanje gde oni nisu hteli da otkriju. Ne znam, pravo da vam kažem, ja vodim ceo posao u vrlo tesnoj koordinaciji sa pravobraniocem, dakle, on je neka vrsta pravnog zastupnika i savetnika Vlade i on mi kaže, oni mi kažu - ne sme da se izjavljuje, ovo sme itd. Tako da je to... vodi se računa o tome. B92: I definitivno poslednje pitanje, pored Alpine Por ono što poslednjih dana takođe izaziva veliku pažnju nas novinara jeste ogroman dug koji država ima prema putarima. Oni najavljuju štrajkove, blokadu puteva i da neće čistiti sneg ukoliko padne. 40 milijardi, koliko razumem je dug, hoćemo mi naći pare, hoće država naći pare da im vrati taj dug? Cvetković: Prvo treba imati u vidu da država ne duguje nikome, ni putarima, već njima duguje javno preduzeće za puteve, dakle, to vama izgleda isto, ali formalno nije isto, jer javno preduzeće je pravni subjekat koje može svoje dugove da ima garanciju države, a može i da nema. B92: Hoćete li dati garanciju? Cvetković: Mi smo spremni da damo garanciju i u toku su pregovori, s tim što smatramo da su njihova potraživanja u masi nerealno visoka i tražimo da oni to spuste na neki razumni nivo i da im onda to isplatimo. B92: A šta znači razumni nivo, ako im duguje...? Cvetković: Nemojte usred pregovora opet da me pitate da vam kažem šta znači razumni nivo. Mi ćemo vršiti na njih... tražićemo od njih... B92: Da date što manje? Cvetković: Da damo što manje, s tim što će oni u jednom trenutku biti izmireni, znači, neće država... ne daje tu nikakve pare, pa kažem, država daje suverene garancije preduzeću za puteve, preduzeće za puteve na bazi suverenih garancija povlači sredstva iz finansijskog sektora, dakle, od banaka, ta sredstva ona u celini i u jednom danu isplaćuje putarima. A ona sada vraća to bankama prema planu otplate. B92: Završavamo Kažiprst, samo poslednje pitanje, da li čitate Blic strip slučajno? Cvetković: Pa, ne stignem, obično moji pročitaju sve novine pa mi kažu o čemu se radi. Šta, je l' se pojavljujem tamo? B92: U skoro svakom, svako jutro. Kako se... prosto, kakva odnos imate prema tome što Vas crtaju u karikaturama i u stripovima? Cvetković: Pa, čini mi se da ne ličim na sebe, tako da mislim... prijatno mi je ako me negativno crtaju, a ako pozitivno onda opet... Nemam, nemam neki odnos prema tome. |
10:55
22
DEC
2008
| 0 | 0 | 398 | 0 |
| Crtanje u pesku |
| „...nama je sada jasno da oni ne znaju šta rade…mi nikakav konkretan odgovor nismo dobili na one ključne stvari koje muče danas Srbiju...mi te odgovore nismo dobili i očigledno da ih Vlada nema, da je ona jednostavno nesposobna … Ona je nacionalno i državno neodgovorna jer ne čini ništa da zaustavi sve one posledice svetske ekonomske krize po ovu državu. Ona čini gomilu poteza koji jednostavno guraju ovu zemlju u ekonomsku izolaciju i ekonomsku krizu u narednoj godini. Upropastite koncesiju za izgradnju autoputa, dovodite u pitanje gasno-energetski sporazum, jednostrano primenjujete SSP i gubite veliki novac, dovodite u pitanje u sledećoj godini vaše grane privrede koje jedine proizvode, poljoprivredu i još druge neke grane koje će od te jednostrane primene imati veliku štetu, odnosno svi građani. Ne preduzimate ništa da zaštitite proizvodnju i izvoznike, već ih uništavate, znači, uvoznički lobi uništava izvoznike sistemski, kursom i još nekim drugim merama, vi ništa ne radite po tom pitanju. Pa, jeste, i ekonomski je neodgovorna ova vlast. Socijalno je neodgovorna, povećavate penzije linearno svima, tako da Krkobabić dobije veće povećanje nego što najveći broj penzionera ima samu penziju. Pa, pazite, da li je to socijalno odgovorna vlast? Šta ste učinili? Videćete u budžetu već šta se ovde sve nalazi, koliko korisnika socijalne pomoći neće moći tu pomoć da koristi sledeće godine.“ |
| Gost: Andreja Mladenović, portparol DSS-a Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Za oko pola sata Skupština Srbije trebalo bi da počne glasanje o setu pravosudnih zakona i o produženju važenja starih pasoša. Da li će za to biti kvoruma zavisi od toga da li su poslanici vladajuće koalicije prizdravili posle neobjašnjive epidemije koja ih je sve pokosila na Svetog Nikolu, nije bilo kvoruma da u subotu bude održana sednica na kojoj bi se o svemu tome glasalo. U četvrtak nešto posle ponoći nije bilo kvoruma za izglasavanje nepoverenja Vladi, ovog puta u sali su bila 124 poslanika vladajuće koalicije, a opozicija koja je inicirala tu sednicu nije učestvovala u davanju kvoruma. Tu se sada prosto postavlja pitanje šta to predstavlja, da li je to politička borba, da li je to teranje inata ili je to sad u Srbiji jako teško odvojiti. Šta je Demokratska stranka Srbije dobila petnaestočasovnom raspravom u parlamentu o poverenju Vladi, a bez glasanja na tu temu, šta je dobila ili izgubila Vlada, šta smo na kraju krajeva svi mi dobili ili izgubili, to su teme o kojim u narednih pola sata razgovaramo sa portparolom DSS-a. Gost „Kažiprsta“ je Andreja Mladenović, dobro jutro i dobro došli. Kako ste? Mladenović: Dobro. B92: Drago mi je. Predsednik vaše stranke je u jednom intervjuu nedavno rekao da je ova vlada toliko loša da je teško zamisliti goru. Mislite li da ste zaista uspeli u onih 15 sati rasprave da nekog u to ubedite? Mladenović: Pa, vidite, kada smo početkom novembra krenuli sa ovom inicijativom za izglasavanje nepoverenja Vladi, naš prevashodni cilj je bio da se o ključnim temama koje zanimaju naše društvo u celini, ne samo političke stranke, nego društvo, da se o njima razgovara u parlamentu, jer smo imali situaciju da aktuelna vlast jednostavno nije htela da se o tome razgovara u parlamentu. Od juna meseca pričamo o rezolucijama, odnosno jednoj rezoluciji koju smo mi podneli potpisanu od 108 poslanika, koja nije bila na dnevnom redu, znači, predsednik parlamenta nije htela da je stavi na dnevni red. I pokušaji da se stavi rezolucija o Kosovu i Metohiji aktuelnoj vlasti režima Tadića i njegovih koalicionih partnera, a da pri tom ni to nisu uspeli da urade, čak ni svoju rezoluciju nisu uspeli da naprave. Tema Kosovo i Metohija, tema Euleks i naravno, sve ostale teme koje su od juna meseca, pa evo, do dana današnjeg aktuelne, vezane i za ekonomska pitanja i mnoga druga pitanja koja su se otvorila u ovom periodu koliko funkcioniše ova koalicija u Srbiji, a da se pri tom aktuelna vlast jednostavno pravi slepa, gluva, nema, znači kao da se ništa oko njih ne dešava. Vi u parlamentu morate o tim temama da pričate tako što ćete reklamirati Poslovnik.... B92: Da, i vi ste to radili. Mladenović:... što je potpuno.. Da, ali to je nelogično, znači, jasno je da parlament ima neki svoj ritam rada, usvaja određene zakone koji možda u tom trenutku nisu najbitniji za ono što se aktuelno dešava oko nas, ali vi ne možete jednostavno da se pravite kao da se ništa ne dešava. Znači, vi o Kosovu i Metohiji i o Euleksu ne raspravljate u parlamentu, pa to je tema koja se tiče države, njene celovitosti. Ne raspravljate o svetskoj ekonomskoj krizi, o merama koje Vlada treba da preduzme. Znači, gomila još stvari se dešava u tom nekom međuvremenu, vi o tome ne možete uopšte da raspravljate u parlamentu, bavite se drugim stvarima i vlast ignoriše jednostavno dešavanja oko naše države, sve ono što se dešava. Mi smo onda posegli za jedinim mogućim institutom, to je izglasavanje nepoverenja Vladi, 130. član Ustava daje tu mogućnost, skupili dovoljan broj potpisa koje Ustav predviđa i tražili jednu raspravu u parlamentu o nepoverenju Vladi, jer je to jedini način da otvorite teme koje jednostavno aktuelna vlast neće da otvori u parlamentu, jer nema odgovore. Znači, nije stvar, možda čak i volje, već nema odgovor, i to se videlo. Vi pitate šta smo dobili, pa se u 15 sati rasprave videlo da tu ne postoje odgovori, ne postoje odgovori na sve ono što se dešava oko nas, ne postoje odgovori za Euleks, ne postoje odgovori na mere koje treba Vlada da preduzme vezano za svetsku ekonomsku krizu... B92: Samo trenutak, kako kažete da ne postoje odgovori za Euleks? Vaš ovlašćeni predlagač se na kraju zahvalio ministru Jeremiću i ostalima koji su učestvovali u raspravi i rekao da su mnoga pitanja, na koja ste vi tražili odgovore, sada jasnija. Mladenović: Osnovna pitanja... možda nama jeste jasno da oni nisu imali nikakav plan i koncept, da oni nemaju nijednu meru koja treba da se preduzme, koja je ključna, vezana za ekonomska pitanja. Što se tiče Kosova, mi uopšte nismo videli izveštaj koji je podnet u Ujedinjenim nacijama. Znači, nama je sada jasno da oni ne znaju šta rade i da oni jednostavno svojim činjenjem u slučaju Euleksa i nečinjenjem oko drugih pitanja koje sada Euleks kao posledica proizvodi, da oni jednostavno nemaju nikakav odgovor na ta pitanja. I to je nama sada jasno, znači, i javnosti u Srbiji je jasno da je ova vlast prihvatila Euleks na celoj teritoriji Kosova i Metohije, a da pritom nije znala ili je znala a nije htela da jednostavno to na pravi način saopšti javnosti i da predupredi te mere, šta će se dešavati povodom Euleksa. Znači, to je ono što je suština... B92: Da li mislite da ste u tih 15 sati zaista postigli cilj koji ste imali, a to je da Vladi objasnite da ne radi dobro, a i da građanima Srbije objasnite da ta Vlada ne radi za njihovo dobro? Mladenović: Vidite, kada napravite... B92: Jeste li zadovoljni ili niste zadovoljni? Mladenović: Dobro, sad, stranka je zadovoljna u smislu da su se te teme otvorile u parlamentu konačno, znači javnost je mogla da sluša o tome. Opozicioni poslanici su iznosili svoju argumentaciju, ministre smo videli da su i oni bili tu, to je ono što smo mi pohvalili. Znači, ministri su zaista bili tu, premijer je bio sve vreme, i to nije uopšte sporno, ali mi nikakav konkretan odgovor nismo dobili na one ključne stvari koje muče danas Srbiju. Znači, mi te odgovore nismo dobili i očigledno da ih Vlada nema, da je ona jednostavno nesposobna da merama predupredi, da odgovori na sve ono što se dešava u okruženju oko nas. Znači, to su ozbiljni problemi koji državu u ovom trenutku jednostavno sa svih strana... sa svih strana nam stiže gomila problema, gomila stvari koje moraju da se rešavaju, Vlada ih ne rešava. Znači, 15 sati rasprave sigurno nije dovoljno za ovakva pitanja, i kad se ovako u jednom bloku napravi, znači da nema prekida rasprave, znači, oni nisu čak mogli da prekinu posle 8-10 sati, pa da nastave sutradan, nego sve ovo zbrda-zdola. Zašto predsednik parlamenta nije tu sednicu zakazala ranije? Nego jednostavno je prešla na jedan dnevni red, pa je onda sada... smo došli u situaciju da imamo posle mesec i po dana raspravu o nepoverenju Vladi od podnošenja inicijative, pa nas čeka budžet koji kasni mesec i po dana. Prvog novembra po zakonu o budžetskom sistemu je taj budžet morao da se nađe pred Skupštinom. Pa, hajde da napravimo možda čak, evo, da kažemo, pa i da su nedelju dana, 10 dana malo kasnili, da usklade možda budžet sa ovim nekim tokovima ekonomskim i sve ostalo, a vi... B92: I vaša Vlada je tako kasno slala budžet u parlament. Mladenović: To nije bio slučaj prethodnih godina, znači, budžet je stizao u novembru mesecu u parlament i do 15. decembra je usvajan. Znači, to nije bio slučaj, nemojte da... znači, mi smo imali situaciju 2004. godine, znači, prva vlada Vojislava Koštunice je dva budžeta u toku godine usvojila, jedan je usvojila odmah nakon stupanja na dužnost, negde tamo u junu mesecu, pošto je bilo privremeno finansiranje, podsetiću vas, a onda je usvojila krajem godine ovaj budžet za narednu godinu 2005. Mi sad imamo situaciju da Vlada i posle četiri meseca nije bila u stanju da predloži budžet u skladu sa zakonom o budžetskom sistemu. Znači, to je ozbiljan problem, mi smo sad u situaciji da je moguće privremeno finansiranje i da nas vlast priprema na to govoreći - pa, eto, i ako bude privremeno finansiranje nikom ništa, i to je za ljude. Pa, jeste za ljude, ali nije za odgovornu vlast, ne može odgovorna vlast tako da se ponaša. Šta je bio problem da se do 1. novembra ili u novembru mesecu parlamentu da budžet, šta je bio problem predsedniku Skupštine da isplanira dnevni red Skupštine i zasedanja tako da u novembru, čim stigne budžet, odmah bude na dnevnom redu, a ne da smo sada u situaciji da odbrojavamo dane da li će zakon o putnim ispravama i izmene tog zakona stupiti na snagu do 31. Pogledajte koliko je to neozbiljno. B92: Jeste, i u takvoj jednoj atmosferi vi insistirate da sad ili nikad se 15 sati u parlametnu raspravlja o nepoverenju Vladi, da ne date kvorum da se o tome glasa i da sami kažete da i cilj vaše inicijative nije ni bio da izglasavate nepoverenje. Pa, čemu 15 sati rasprave? Mladenović: Nije stvar u tome da nije bio cilj da se izglasa nepoverenje... B92: To je rekao gospodin Samardžić novinarima... Mladenović: On je rekao da smo mi svesni da mi nemamo tu kritičnu masu u parlamentu, to je bilo jasno, znači, jedna opoziciona stranka ili kako se već naziva, LDP je odmah rekao da neće glasati za nepoverenje Vladi. Znači, bilo je jasno da mi ne možemo da dosegnemo tih 126... B92: Mogli ste da sačekate da se završi budžet, pa pasoši o kojima govorite... Mladenović:Pa, nismo mogli da sačekamo, zato što je predsednik parlamenta tu inicijativu trebao da stavi na dnevni red u novembru mesecu, a ne da čeka decembar mesec i da nam gori pod nogama svima i budžet i sve ostalo što treba da se usvaja do kraja godine. Znači, nije odgovornost na opoziciji... Drugo, zašto... B92: Šta je teže, gospodine Mladenoviću, na jednoj strani budžet, pasoši, o ovome što govorite, na drugoj strani 15 sati rasprave o nepoverenju Vladi bez nekog ishoda? Mladenović: Pa, ne, ishod će biti... ishod je jasan, videli smo da Vlada nema jednostavno nikakav plan, nikakvu koncepciju. Euleks, to je potpuno jedna... niz pogrešnih odluka koji je donet u poslednjih nekoliko meseci. Mi imamo sada bukvalno pravljenje nezavisne države na teritoriji naše države. Znači, Euleks je sredstvo za to. Šaljemo pisma, kome šalje pisma predsednik države? On se dopisuje sa Ujedinjenim nacijama, a predstavnici Euleksa nam uporno daju izjave, ne samo predstavnici Euleksa, nego i drugi evropski zvaničnici, da Euleks nikakve više veze nema sa Njujorkom, znači on odgovara Briselu, Havijeru Solani. On sprovodi određene planove, direktno Ahtisarijev plan i određene planove, zajedničku akciju i sve ono ostalo što je Evropska unija od februara meseca na ovamo predviđala kao svoj plan za implementaciju Euleksa, odnosno Ahtisarijevog plana. Znači, to je ozbiljan problem. Što se tiče kvoruma u četvrtak uveče, vidite, kao što kvoruma nije bilo u subotu da se glasa, tako ga nije bilo ni u četvrtak. Očigledna je neodgovornost vladajuće većine koja ne može da skupi 126, to je osnovna stvar. Drugo, da li se glasa... evo, samo da vam kažem... B92: Gospodine Mladenoviću, da li ste vi svesni toga da vam je vladajuća koalicija dala kvorum? Evo, da vam nije dala kvorum, vi ne biste ni mogli da počnete sednicu o nepoverenju Vladi. Mladenović: Pa, ne bi bilo uopšte sednice onda do kraja godine, ne bi bilo sednice nijedne više do kraja godine. Vladajuća većina mora da da kvorum, zato je vladajuća većina. Mi smo kao manjinska vlada i sa manjinskom podrškom uvek imali 126 i u težim uslovima, oni sada ne mogu da skupe 126, nisu mogli da skupe ni za to glasanje. Pazite, zašto se glasalo u 2 posle ponoći? Mogla je predsednik Skupštine da kaže - završili smo raspravu, iako i to nije logično da se 15 sati u kontinuitetu raspravlja, mogli su da to odlože za sledeći radni dan. Međutim, glasalo se u 1 posle ponoći, 2 posle ponoći, nisu imali većinu ni za to i pazite odgovor - neće se ni glasati, od predsednika Skupštine. A onda u subotu novi šamar - poslanici su bolesni pa zato ne možemo da održimo sednicu, odnosno dan za glasanje, jer su navodno poslanici bolesni. Mi smo u subotu predložili predsednici parlamenta da obiđemo te bolesne poslanike, da im pomognemo, da im odnesemo, ne znam, limun, čajeve ako treba da ozdrave. Međutim, nije stvar u bolesti, stvar je da vladajuća većina nema dogovor o glasanju oko seta pravosudnih zakona i još ovih zakona koji su na dnevnom redu. B92: Dobro, i na njima je da se tim svojim problemom bave. Ajmo mi da se bavimo onim za šta ste vi zaduženi, molim vas. Mladenović: Pazite, ali konstantan problem je medija da se svi bave opozicionim strankama, a ne bave se vlasti, a vaše je da se bavite onim što vladajuća većina i vlast u ovoj državi radi, kao medija. B92: I bavimo se. Mladenović:... vi se bavite opozicionim... Pa, nisam baš siguran, znate, u subotu i nedelju je to onako prošlo u medijima, pa eto, kao, vlast nema... nije imala većinu za glasanje. A ja se stavljam u poziciju, zamislite da je Demokratska stranka Srbije vladajuća stranka, pa to bi već bilo gotovo, kraj, nema većine, raspalo se, izbori, čuda, sve ostalo. Tog pritiska na ovu vlast nema, znači, to se zaustavi, nema veze... Pazite, predsednik Skupštine slaže celokupnu naciju da su poslanici bolesni. Ko je bolestan? Ko je bio bolestan? Možda će sada da nađu i lekarske nalaze da nam pokazuju danas na sednici, kao što su glasali iz Bodruma, nemam pojma odakle sve, znači, možda će se neko izvinjavati za to kasnije, ali u subotu smo mi svi slagani da jednostavno tamo je neko bolestan i da zato, bože moj, ne mogu da glasaju. Ne, kažite - nemamo većinu za glasanje, ali oni znaju da nemaju tu većinu mesec i po dana. Mađari, predstavnici mađarskih stranaka, jasno kažu - mi za ove zakone nećemo glasati i nećemo dati kvorum. Sad se traži taj kvorum, možda će ga danas i naći, jedan poslanik, drugi poslanik, berza je u toku itd. B92: Zašto berza? Možda neko proceni da je u interesu građana da da kvorum za tu sednicu i da se to glasanje završi. Mladenović: Pa, nisam siguran, videćemo... Pazite, ako neko kaže da neće glasati za to i da neće dati kvorum, pa onda čujemo da ima pritisaka na određene poslanike, zato ja kažem berza. I videćemo danas, na kraju krajeva, kako će se stvari odvijati oko toga, da li će biti kvoruma ili ne, znači od 10 sati kreće zasedanje i pokušaj glasanja, ali to pokazuje jednu potpunu nesposobnost. Znači, samo na tom primeru vidite na šta liči ova većina, ona je tako i sklepana. Znači, ona nije proizvod volje tih stranaka, nego je proizvod volje spoljnog faktora, određenih biznismena i interesa i liste koju su oni dobili, liste zadataka koje su oni dobili da obave. I možemo mi o toj listi da pričamo, ali sve je jasnija ta lista, vidimo, evo, za 4-5 meseci unazad, i zato smo i tražili da se na ovaj način raspravlja o Vladi, jer vi kad vidite šta su sve oni uradili od jula meseca, ja zaista, iako se bavim profesionalno politikom, mislio sam da će to ipak malo da razvuku, da će to da traje. Međutim, Statut Vojvodine potpuno neustavan, prihvatili su Euleks, niz mera koje jednostavno uništavaju našu privredu. Znate, jednostrano ćete da primenjujete Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, odnosno trgovinski deo, 20 milijardi gubitak u budžetu, u startu imate 20 milijardi gubitak, a uništavate onu granu naše privrede, poljoprivredu, na taj način koja jedino još nešto proizvodi. Znači, preko pola milijarde evra mi izvozimo poljoprivrednih proizvoda, ovo će nas sahraniti u narednoj godini. Neverovatne stvari se dešavaju zaista. Mislim, mi zaista pokušavamo kao konstruktivna opozicija da skrećemo pažnju... B92: A šta je konstruktivno u tome da posle 15 sati rasprave ne date kvorum za sednicu koju ste vi tražili, da se konačno i glasa i vidi da li u parlamentu postoji ta podrška za izglasavanje nepoverenja Vladi? Šef vašeg poslaničkog kluba je priznao da je bilo logično da opozicija za svoj predlog da kvorum, to niste uradili, pa zašto kad je bilo logično, radite nešto što je, ako koristim argumentaciju gospodina Aligrudića, potpuno nelogično? Mladenović: Vraćate se na taj kvorum, ja sam vam rekao, nije logično da se o nepoverenju Vladi glasa posle 15 sati u 2 posle ponoći i nije logično... B92: Ali ako ste u vremenskom tesnacu onda ako može neki posao da se završi... Mladenović: A ko je kriv zbog tog vremenskog tesnaca? Opozicija? Opozicione stranke? B92: Hoćemo li da pričamo o tome ko je kriv ili šta možemo da uradimo? Mladenović: Čekajte, dajte normalno vreme za glasanje, sedite sa opozicionim strankama pa razgovarajte, znači ovde se sve na silu radi, prolaze stvari na taj način. Ne može ništa na silu. Drugo, vlast, vladajuća većina pokazuje da li ima većinu pri svakom glasanju. Imate većinu? Nemate većinu? Pa, poslovnik je napravljen tako da postoji taj dan za glasanje upravo da bi vlast mogla da skupi... mislim, mi smo u tome učestvovali, ne mogu ja da kažem sad da je neko drugi pravio taj poslovnik, da bi se skupila ta većina u tom jednom danu, od 126, 128, 130, koliko smo mi imali, i da onda poslanici, bože moj, glasaju, jer, eto, neki nisu mogli da budu prisutni tu jer su imali druge obaveze. Pa, imate gradonačelnike koji su poslanici, koji jednostavno izbegavaju potpuno da ono što im je ova Komisija za sukob interesa jednostavno im dala papir da su u sukobu interesa, oni čekaju odluku Ustavnog suda, koji uopšte o tome nije ni odlučivao u meritomu, nego jednostavno samo rekao da nije nadležan. Onda oni kažu - mi nismo u sukobu interesa. Znači, imate gomilu tih stvari koje utiču... ali, evo, ja sam skrenuo sa teme, to nije toliko bitno. Nismo mi u obavezi da dajemo kvorum za glasanje, to treba da radi vladajuća većina, oni nisu u stanju da daju kvorum... B92: Čak ni za vaše inicijative. Mladenović: Naravno, to je obaveza vlasti i to je pravilo u delovanju parlamenta. Možemo da se dogovaramo, ali onda se sedne i kaže se - da, ovo je u opštem interesu, da li smo svi tu, da li učestvujemo, ali mi do sada takvu inicijativu, niti takav razgovor sa ovom vladajućom većinom nismo imali i očigledno da nećemo ni imati. B92: Je l' opozicija sama može da dođe do toga da je nešto u interesu građana ili o tome mora da se razgovara, da se sedne i da se i o tome razgovara? Mladenović: Ne, vidite, mi smo... evo, samo po pitanju ove ekonomske krize, mi smo imali dve inicijative, dva zakona koja smo predložili i koja su naišla na odbijanje. Jedan je kasnije, ovaj zakon o osiguranju depozita, evo, i sad je na dnevnom redu, kada smo ga mi predložili u parlamentu negde pre mesec i po dana, dva meseca optuženi smo da smo populisti, da je to populistički predlog, da širimo paniku.... B92: O tome se pričalo, u ovoj emisiji je bio gost gospodin Rade Obradović, pričali smo o tome, ajmo o nekim drugim pitanjima, nemamo dovoljno vremena, ajmo da prođemo i neke druge... Mladenović:To je jasan primer kako vlast deluje, predlagali smo zajednički tim koji će pratiti upravo posledice ekonomske krize, gde će biti predsednik parlamenta, predsednik Vlade, predsednici parlamentarnih grupa, guverner itd. B92: I ova kuća je o tome izveštavala. Iz vaše stranke stalno se čuje da je Srbiji potrebna nacionalno odgovorna vlada. Je li ova nacionalno neodgovorna? Kada tvrdite da je neodgovorna, na šta se to tačno odnosi i da li je tu vama lajtmotiv Kosovo, tu tražite argumente, Euleks, nešto drugo? Mladenović: Euleks i Kosovo je ista stvar, to je to. Ona je nacionalno neodgovorna upravo prevashodno... prvi razlog i najbitniji razlog jeste vezano za Kosovo, vezano i za sve ostale teme, ali Kosovo... Znači, prihvatanje Euleksa, vi ste prihvatili Euleks, imate sada implementaciju Ahtisarijevog plana u ovom trenutku, sudovi preuzimaju Euleks, preuzimaju predmete od Unmika, Unmik gubi sva ovlašćenja. Niko nije video tih šest tačaka, mi ništa o tome ne znamo, čak ni u ovoj raspravi nisu našli za shodno da nam taj izveštaj koji su Ujedinjene nacije, odnosno Savet bezbednosti usvojile, da nam ga pokažu. Znači, mi ne znamo šta su oni dogovorili, a dogovorili su, očigledno je, to vidimo na terenu, i to nam govore izjave zvaničnika i Evropske unije i Euleksa, da Euleks je tu da uspostavi institucije pravne države. Pa, šta to znači? To znači da tamo prave državu na teritoriji države Srbije, znači, Euleks je proizvod Ahtisarijevog plana, to je ono što mi uporno objašnjavamo, on ne može da bude ništa drugo. Znači, Euleks je proizvod Ahtisarijevog plana i tamo dolaze carinici, dolaze sudije, dolaze policajci. Vi ste na taj način prihvatili da vam se na vašoj teritoriji prave institucije jedne druge države. Euleks nije smeo da se prihvati, to je ono o čemu smo mi pričali, to je ozbiljan problem i mi ćemo imati ozbiljan problem u budućnosti, jer je ova vlast prihvatila Euleks kao misiju Evropske unije. Savet bezbednosti ga je prihvatio kroz izveštaj koji je podneo generalni sekretar, a prihvatio ga je tako što je Rusija prihvatila ono što prihvata Srbija. Znači, Rusija je prihvatila ono što prihvata Srbija, zašto smo mi prihvatili Euleks? Da li smo prihvatili zbog ubrzanih evropskih integracija? Ako je to bio razlog, to je zaista potpuno jedna besmislena stvar koju su oni uradili, jer od tih ubrzanih evropskih integracija nema ništa. Ono što je potpisano krajem aprila meseca pre izbora od strane Đelića i Tadića, vidi se da jednostavno se neće realizovati ko zna do kada. Znači, stalno imate neku ucenu. Imate sada novu ucenu, vezana je bila za Euleks, sledeća je za dobrosusedske odnose, to nam se najavljuje. Znači, imate seriju tih zahteva koji vam se nižu po pitanju evropskih integracija, a da vi pri tom, ono što smo mi tražili u aprilu i maju mesecu, pa i ranije, odmah nakon 17. februara, dajte da sednemo sa Evropskom unijom, mi moramo to pitanje da raščistimo. Evo, daću vam primer... B92: Ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić... Mladenović: Dobro, pitajte vi pa ću vam ja dati ovaj primer... B92:... je nedavno u parlamentu na jednom odboru rekao da, ukoliko bi došlo do uslovljavanja Srbije pitanjem Kosova, Beograd ne bi imao izbora nego da kaže NE evropskim integracijama. Sa tim su se saglasili predstavnici vaše stranke, pa u tim nekim stavovima je Vuk Jeremić mnogo bliži vama nego što vi želite da priznate. Mladenović: Pa, dobro, Vuka Jeremića vidim intenciju da se napravi sada verovatno neko ko je mnogo radikalniji, nacionalniji itd., opredeljen za neku zaštitu državnih interesa, ali hajde da ne pričamo o onome što se govori, jer puno se govori. Pošto je vlast u pitanju, znači, kad je opozicija u pitanju, opozicija ima priliku samo da govori, a vlast ima priliku i da čini. Da pričamo o onome što se čini, znači, Euleks je primer kako se brani Kosovo i Srbija. Ako vi prihvatite Euleks, a pričate da nećete prihvatiti nikad nezavisnost Kosova, pa onda ko je ovde lud? To se postavi onako potpuno logično pitanje. Evo, ja ću vam dati samo jedan primer u našem odnosu prema Evropskoj uniji. Ako se zaustavlja taj proces pridruživanja Hrvatske od strane Slovenije, nisu mogli da otvore, ne znam, 3-4 samo poglavlja u tom pridruživanju, zbog nekog dela tamo mora, to je čak i teško utvrditi, znate, kad gledate one karte čije je tu more, ko lovi ribu, ko ne lovi. Pa, ako vi zbog toga zaustavljate Hrvatsku, a ovde imate priču, i to se posebno potencira pa i od vašeg medija, nije važna teritorija, važni su ljudi. Ja onda samo postavljam kontrapitanje - šta je važno u ovom sukobu Slovenije i Hrvatske? Ribe? Ribe koje žive u tom moru? Ako se oni spore zbog dela mora, ko će tu loviti ribu ili neće loviti, a mi za 15% naše teritorije nećemo ni da stupimo u dijalog sa Evropskom unijom, pazite, 22 članice Evropske unije priznale to Kosovo kao nezavisnu državu, pa vi morate da otvorite dijalog. Evropska unija šalje misiju koja primenjuje plan koji direktno ide na to da se napravi nezavisna država, vi morate da otvorite dijalog. B92: Dobro, o tome ste govorili u parlamentu, da vas pitam samo nešto... Mladenović: Ne, to je ključno pitanje kada kažete da je ova vlast nacionalno neodgovorna, jeste, nacionalno i državno neodgovorna. Ona je nacionalno i državno neodgovorna isto tako jer ne čini ništa da zaustavi sve one posledice svetske ekonomske krize po ovu državu. Ona čini gomilu poteza koji jednostavno guraju ovu zemlju u ekonomsku izolaciju i ekonomsku krizu u narednoj godini. Upropastite koncesiju za izgradnju autoputa, dovodite u pitanje gasno-energetski sporazum, jednostrano primenjujete SSP i gubite veliki novac, dovodite u pitanje u sledećoj godini vaše grane privrede koje jedine proizvode, poljoprivredu i još druge neke grane koje će od te jednostrane primene imati veliku štetu, odnosno svi građani. Ne preduzimate ništa da zaštitite proizvodnju i izvoznike, već ih uništavate, znači, uvoznički lobi uništava izvoznike sistemski, kursom i još nekim drugim merama, vi ništa ne radite po tom pitanju. Pa, jeste, i ekonomski je neodgovorna ova vlast. Socijalno je neodgovorna, povećavate penzije linearno svima, tako da Krkobabić dobije veće povećanje nego što najveći broj penzionera ima samu penziju. Pa, pazite, da li je to socijalno odgovorna vlast? Šta ste učinili? Videćete u budžetu već šta se ovde sve nalazi, koliko korisnika socijalne pomoći neće moći tu pomoć da koristi sledeće godine. B92: I o tome ćete imati prilike da govorite kada bude rasprava u parlamentu o budžetu, dozvolite mi samo da vas pitam o Kosovu, još jednom... Mladenović: Pa, naravno, uvek imamo malo vremena, uvek je malo vremena, ali ja vam dajem sada primer šta je sve to, zašto je vlast neodgovorna. Pa, slažete ljude da će dobiti besplatne akcije u narednoj godini, kakve besplatne akcije? 1.000 evra besplatne akcije? Pazite, kakva je to tek prevara. Pa, da ne pričam o Fijatu i toj prevari, vi ste zaustavili proizvodnju u Fijatu, otpuštate sve radnike, pitanje je koliko će moći da se zaposli. Pa, pazite, Fijat u Italiji je obustavio proizvodnju do februara meseca, vlada Italije im plaća plate, pa hoće nama ovde vlada Italije da plaća plate? B92: Gospodine Mladenoviću, molila bih da mi kratko odgovorite, ako tvrdite da Vlada vodi kada je o Kosovu reč pogubnu politiku, zašto vaši ambasadori gospodin Vladeta Janković, gospođa Sandra Rašković-Ivić ne traže da hitno budu povučeni u Beograd, jer oni tamo sprovode politiku Vlade, kao što ste do sada tvrdili ili Demokratske stranke Srbije? Mladenović: Oni sprovode politiku Vlade... B92: I ta politika je pogubna? Mladenović: Ambasadori sprovode politiku Vlade, mi smo to jasno rekli, predsednik stranke je jasno rekao. Mi smo razgovarali sa našim članovima koji su ambasadori, nema ih puno, vi ste dvoje pomenuli, i to je lična odluka da li će oni sprovoditi politiku Vlade kao ambasadori ili ne. B92: Iako su svesni da je pogubna? Ili možda saglasni sa vašim mišljenjem da je pogubna? Mladenović: Moraćete njih da pitate. Znači, stranka preko ambasadora koji su njeni članovi ne sprovodi svoju politiku, pazite, to se ni u jednoj državi ne dešava. B92: Nastavićemo da razgovaramo u narednim.... Mladenović:... i da li mogu ili ne mogu, to je pitanje za njih, ne za stranku. Stranka je jasno rekla o politici šta misli. B92: Dozvoliću vam da završite tu tezu. Dakle, oni tamo sprovode politiku Vlade, vi tvrdite da je ta politika pogubna, da li ste vi u kontaktu sa njima, da li ste sa njima razgovarali, da li ste pokušali na njih da utičete da zbog stavova koje vi delite oni zaista treba da se vrate u Beograd? Mladenović: Vidite, prvo, diplomatija i uopšte spoljna politika ne deluje na taj način, oni su u svom mandatu, oni sprovode politiku Vlade. Ja do sada zaista nisam video da su oni morali da rade nešto što bi verovatno uticalo i na njih, pazite, pričam ovde o Vladeti Jankoviću, profesoru univerziteta, pričam o Sandri Rašković-Ivić, to su ljudi zaista koje ja izuzetno uvažavam i lično ih cenim, mislim i šira javnost u Srbiji. I verujte da oni na pravi način zastupaju interese naše države tamo gde se nalaze. Da li je to Vatikan, Rim ili za neke druge, ovde pričam, vi ste njih dvoje pomenuli. Tako da ja zaista ne bih sada ulazio u te detalje, naravno, na svakom je da lično proceni da li mu politika Vlade koja je trenutna i koju on treba kao ambasador da zastupa, da li on to može da radi ili ne može. Ja nisam video da su oni dovedeni od strane Vlade u neku situaciju da bi sada na taj način morali da se vrate i da podnesu ostavku, ali to je, kažem, već pitanje za njih. Stranka se u taj deo zaista ne meša, niti može da se meša, niti je to... Pazite, to je država, vlast u Beogradu je vlast u Beogradu, vlast moje države, ja kad odem, da li je to Rim, da li je Milano, pa kao građanin ove države, i ako se zaista ne slažem sa politikom moje države, odnosno ove vlasti, ja moram da branim moju državu. I to je osnovna stvar, znači, svi to tako rade i ne možemo sada.... Znači, mi smo ovde puno ušli u ta strančarenja, po ovom pitanju strančarenja nema, znači, sprovodi se državna politika i verujte, morate njih pitati da li su oni bili u situaciji da se to... B92: To vas pitam samo zato što govorite da je ta politika pogubna. Mladenović: Pa, politika je pogubna po pitanju nacionalnih i državnih interesa, ja sam vam sada dao više primera kuda sve to vodi. Znači, vi ste prihvatili Euleks, na taj način ste prihvatili jednu misiju koja tamo pravi institucije nezavisne države, za dve do tri godine oni će napraviti institucije nezavisne države i vi ćete biti u situaciji da se složite ili ne složite sa faktičkim stanjem. I onda nemate ni puno prostora, to je ono što sada moramo da otvorimo taj dijalog i sada moramo da se usprotivimo, za dve godine će biti kasno. To što će možda Tadić za dve godine da kaže - znate, ja sam pogrešio, prevarili su me, mi od toga nećemo imati nikakve koristi. Znači, sada je napravljena pogubna odluka i Tadić, Jeremić, ta koalicija Demokratske stranke mora da odgovori građanima Srbije zašto su to uradili. Znači, mi smo prihvatili instrument za pravljenje nezavisne države na našoj teritoriji, pa to je neverovatno, to se graniči sa ludilom. B92: Gospodine Mladenoviću, šta je Demokratska stranka Srbije dobila inicijativom rasprave o poverenju vladi? Pitam to zato što pojedini analitičari ocenjuju da ste na toj inicijativi sada insistirali da biste izašli iz političke kome i sebi povećali rejting. Da li mislite da ste sebi povećali rejting ovom raspravom o nepoverenju vladi, da li ste zaista spremni da idete na izbore? Mladenović: Vidite, mi kao opoziciona stranka, opoziciona stranka se bori za izbore odmah posle završetka izbornog ciklusa i naravno da smo spremni da idemo na izbore, mi i tražimo izbore. B92: Mislite da je prošlo dovoljno vremena od poslednjih izbora na kojima je vaša stranka kažnjena upravo zbog rezultata koje je vlada koju ste vi vodili postizala? Znači, građani nisu bili zadovoljni onim što ste uradili. Mladenović: Ja sam već jednom prilikom, mislim kod vašeg kolege Ćosića, pokušao da mu objasnim da tako sročeno pitanje... znači, ja ne znam da li ste ga vi sročili, ali moram da vam kažem jednu stvar. Mi smo 2003. godine na parlamentarnim izborima imali preko 18% i formirali smo vladu, manjinsku itd. Na izborima 2007. godine u januaru dobili smo preko 16%, znači pali smo za 2%, na ovim izborima posle godinu dana, znači 2008. imali smo 11%... B92: Vi ste napravili matematiku da ova vlada nije rezultat izborne volje građana, to je poznat stav vaše stranke, ja vas samo pitam da li je dovoljno vremena prošlo i mislite da ste uspeli za ovih godinu dana da pridobijete biračko telo? Mladenović: Svaka vlast je matematički proizvod neke volje, znači, imate broj poslanika 128.... Ali da li su birači SPS-a glasali za vlast sa DS-om... B92: To je pitanje za SPS i njihove birače... Mladenović: .... da li su birači DS-a.... B92: Mi pričamo ovde o vama i vašim biračima... Mladenović: Imate više godina tvrdnje da to ne može zajedno, da je to bivša politika, pa 2008. godine ste imali predsedničke izbore, kako vam je izgledala kampanja između dva kruga? Imali ste spotove iz devedesetih godina, točenje benzina, vratićemo se u devedesete, zlo, crnilo, sve je loše itd. Znači, to je taj problem o kome vi pričate. Stranka jeste lošije prošla u maju, dobili smo 11%, nismo obećali besplatne akcije 1.000 evra, nismo potpisali SSP i trgovinski sporazum, nismo obećali beli šengen do kraja godine, nismo obećali da ćemo biti kandidati za Evropsku uniju do kraja godine, nismo potpisali sporazum veka sa Fijatom, gde očigledno jedino naša država ulazi u posao autoindustrije kada ta autoindustrija svuda grca, gde se fabrike zatvaraju svuda u svetu, pa i u okruženju. Ja sam dao primer i Fijata, dao sam primer Dačije, mogu Opela i tako dalje. Država ulazi u taj posao. Mi ništa od toga nismo obećali biračima na takav način. B92: Osim da će imati vladu sa Srpskom radikalnom strankom i Demokratskom strankom Srbije. Mladenović: Ne, mi nijednom prilikom nismo rekli s kim ćemo ići u vladu u toj kampanji... B92: Ali se videlo da pregovarate... Mladenović: Dobro, biće i vama prihvatljiva ta Srpska radikalna stranka mnogo više nego što vi to očekujete, ja vam to tvrdim... B92: Dobro, recite mi samo na kraju... Mladenović: ... ali ono što mi nismo u maju mesecu obećali... možda smo pogrešili, možda smo trebali da lažemo ovako masno kao što je lagao Tadić, pa da dobijemo, ne znam 30%, pa da sad kažemo - nema veze. Znate, gospodin Ignja, vaš kolega iz NIN-a je dao jedan sjajan primer, crtaju u pesku, naiđe talas nema ništa, oni i dalje crtaju, pa opet naiđe talas itd. Znači, talasi dolaze, ti crteži nestaju, nikom ništa. Mi nemamo politiku nestajanja crteža u pesku, naša politika je politika koja je politika... koja je odgovorna prema građanima, mi je ne menjamo više godina unazad, nikada nismo lagali građane, znači ono što kažemo, iza toga stojimo, ne možemo previše da obećamo, ali s te strane, građani bar znaju da ih nećemo prevariti. Ovi su ih prevarili, neverovatno su ih prevarili ovih šest meseci i to varanje se nastavlja, što je najgore. |
10:59
18
DEC
2008
| 1 | 0 | 632 | 0 |
| Solidarnost |
| „...mi nismo skup slobodnih pevača koji se recimo četvrtkom u 1 sat posle podne skupe, pa hajde da vidimo. Ali nije nikakva tajna da ja...ja sam dosta burno negodovao oko toga, jer mislim da je interes države da ostanemo jedinstveni i da branimo...Ja branim Srbiju, ja branim srpske interese i kažem da nije u redu da se izvlačiš i kažeš - ja više nemam ništa sa tim, kao što nije u redu da ne pokušamo do kraja da održimo zajedničku poziciju i da se borimo do 31. decembra u ponoć, jer moje iskustvo sa ruskom stranom je da su to relevantne kategorije, da se poslednje sekunde....Ja sam jedini u Vladi koji je radio za rusku vladu i mogu vam reći da je to jedan takav princip, da se pregovara do poslednje nanosekunde. I one noći kada je trebalo da se potpiše, tek oko 3 ujutru, a treba da se potpiše u 8 ujutru, je sam predsednik Putin promenio neke stvari i poboljšao poziciju Bugarske. Tako da je bilo mnogo uputnije da mi ostanemo jedinstveni, da ništa ne izlazi u javnost, da niko ne pokušava posle određenog optimizma da kaže da će moći da poboljša cenu, da će da poboljša sve, pa kad vidi da je teško da onda izlazi u javnost i da kaže - ja nisam više odgovoran za bilo šta. A sa druge strane, trebali smo da uložimo veći trud čini mi se da očuvamo to jedinstvo.” |
| Gost: Božidar Đelić, potpredsednik Vlade, zadužen za evropske integracije i ministar za nauku Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Za pola sata počinje sednica Skupštine na kojoj će tema biti Vlada Srbije. Na inicijativu opozicije sednica o nepoverenju Vladi počinje odmah pre one o budžetu. Zanimljivo je da do ove sednice dolazi u danima kada su jedna od glavnih tema u medijima loši koalicioni odnosi za koje je javnost saznala povodom naftnog i gasnog sporazuma sa Rusijom. U danima kada je utisak da su evropske integracije u drugom planu, stigla je vest iz Luksemburga, šef diplomatije Žan Aselborn je rekao da bi u narednih nekoliko sedmica mogao biti odmrznut Sporazum sa Unijom, preciznije, da bi se moglo na tome poraditi. U „Kažiprstu“ je Božidar Đelić, potpredsednik Vlade, inače zadužen za evropske integracije i ministar za nauku. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Evo, za pola sata počinje rasprava o nepoverenju Vladi. Bez obzira na ishod ove rasprave, koji je očekivan, iako je 129 poslanika većina i u nekim drugim okolnostima, pitanje je kako bi se završila, koliko je opozicija u pravu kada kaže da Vlada kasni, jedna od kritika je da nemamo odmrznut trgovnski sporazum, korupcija je na visokom nivou, niste uspeli da rešite dva velika posla koja su ostala još od prošle vlade, je ostalo da se usvoji44 zakona, upravo zakona koji su vezani za Vaš posao? Đelić: Pa, mislim da ovo poslednje što ste rekli pre svega, i ne želim da sad ovde ponovo kažem ko je kriv, jer mnogo je važnije da se izglasaju ti zakoni, ali mnogo je veći broj zakona koje je Vlada usvojila nego onaj koji je Skupština usvojila. Tako da jedan od problema koji imamo je zapravo ono što ćemo verovatno videti za pola sata. Živi bili, ali ne bi me iznenadilo da sada krene po poslovniku nekoliko sati, pa da li je zakazana ta sednica po poslovniku, i umesto da čujemo te kritike, da predsednik Vlade i svi ministri, svi ćemo članovi Vlade koji su prisutni u zemlji biti na toj sednici, da odgovorimo da javnost bude upoznata sa razlozima eventualnih kašnjenja. Da isto tako Vlada predoči jedan broj, ne mali postignuća koje smo imali u proteklih nekoliko, 6 meseci našeg rada... B92: Koje je najveće postignuće koje ste imali? Đelić: Pa, pogledajte, bilo ih je nekoliko, ako pogledate evropske integracije, mi smo ratifikovali i krenućemo da primenjujemo od 1. januara Sporazum o stabilizaciji, imali smo... B92: Ali Sporazum nije odmrznut... Đelić: On za sada nije odmrznut, ali vidite i sami da smo dobili podršku 26 zemalja i cele Evropske komisije i ova izjava koju ste malopre pomenuli... B92: Saradnja sa Hagom nije završena... Đelić: Ali je napredovala, znači, došlo je do hapšenja Radovana Karadžića... B92: Percepcija korupcije je 3,4, skoro najveća u regionu... Đelić: Ali se po poslednjoj meri u Transparention International stvari i tu poboljšavaju, videli ste napredak na svim rang listama, Evropska banka... B92: Evropska komisija nam spočitava korupciju kao najveći problem... Đelić: Ali isto tako, po prvi put u jednom izveštaju prve nedelje novembra su rekli da u slučaju da zaokružimo saradnju sa Haškim tribunalom možemo po Evropskoj komisiji računati na status kandidata. B92: Privrednici su vas juče kritikovali zato što kasnite u merama, što dva meseca od kada je konstatovano da kriza dolazi... Đelić:Evo, vidite, ovo bi trebalo da bude debata, pa onda da vidimo šta je slučaj, da vidimo da slučajno... da vidimo šta je, šta se desilo ovog leta, zašto, primera radi, imali ste prošlog petka u Briselu jedan može se reći istorijski samit Evropske unije koja je deblokirala jedan broj stvari, jer pritisnuti krizom svi čelnici Evropske unije su odlučili da budu složniji. I primera radi, oslobodili su 200 milijardi evra, to je 1,5% bruto domaćeg proizvoda Evropske unije, za evropske aktivnosti. Barak Obama će tokom prve nedelje njegove vladavine u januaru osloboditi, pod znacima navoda, hiljadu milijardi dolara da pokrene ekonomsku aktivnost. Tako da, u svim zemljama se pripremaju planovi i mi smo juče na Savetu izvoznika, to je drugi koji smo organizovali, ja sam inicirao onaj prošle godine, odredili čitavih 600 miliona evra za likvidnost tog našeg privrednog sektora, a pre svega izvoznika, zato što... B92: Da, ali na neki način ograničili tu pomoć činjenicom da izvoznici ne smeju da otpuštaju radnike i onda vam je postavljeno pitanje šta sa nama koji iz tehnoloških razloga imamo višak. Đelić: Ovo su malo vanredna ekonomska vremena i cilj naše Vlade sledeće godine, to je veoma jasno naznačeno, je da se očuvaju radna mesta sledeće godine. Mi kao zemlja imamo ekonomsku perspektivu, ova kriza nije prouzrokovana u Srbiji nego je nešto što je krenulo iz Amerike, posle se rasprostranilo svuda u svetu. I sledeće godine ja mislim da će svi naši građani, pa i privrednici da razumeju da državna intervencija koja daje garancije za njihove poslove ne može doći bez ikakvog uslova i nije tačno da oni imaju velike viškove, jer zapravo oni koji mogu računati na tu podršku su i, svaka čast njima, oni koji su odradili najveći napredak u produktivnosti u proteklih nekoliko godina. I svi oni su u nemaloj meri već smanjili iznos radne snage, tako da bi bilo nelogično da veliki napor nacije, pa i dosta siromašnih građana naše zemlje i onih mnogobrojnih koji nemaju radno mesto sada ide onima koji bi tu pomoć iskoristili da dodatno smanje broj radne snage. Mora da se nađe jedna ravnoteža i mislim, i to je najavljeno juče, mi ćemo razraditi kada Skupština izglasa ovaj budžet, tokom prve tri nedelje januara ćemo razraditi podzakonske akte, tako da već u februaru mesecu ti mehanizmi budu operativni. B92: Očekujete li u Vladi bilo kakva moguća iznenađenja povodom ove sednice o nepoverenju Vladi ili ste vi sigurni u to da predlog neće proći? Đelić: Ne, mislim da neće proći, naravno, naša većina je tu, nije velika, to ste rekli, ali ima i veliki broj drugih zemalja imaju još manju većinu. I moramo se navići na takve većine. B92: A kada je reč o budžetu, da li je izvesnije privremeno finansiranje ili će budžet biti, prema procenama u Vladi, usvojen? Đelić: Pa, verujem, poput ovoga što se dešava oko pasoša, što je posve nepotrebno, da će na kraju razum prevagnuti i da će se izglasati budžet, jer naravno da mi kao Vlada, odgovorna Vlada moramo se spremati za sve okolnosti, pa tako mogu reći svim građanima, pošto se digla velika prašina oko ovih pasoša, ja očekujem da će u subotu, kao što je sada i zakazana Skupština, izglasati produženje starog pasoša. A Vlada, ukoliko ne dođe do toga je već spremila, da kažem, pravno rešenje, tako da stari pasoš naravno važi i do kraja sledeće godine. Preuzećemo odgovornost, tako, čak i ako Skupština ne izglasa budžet, u šta ja ne verujem, bićemo spremni sa privremenim finansiranjem, ali nije slučajna sada situacija da i Evropa i Amerika, ali isto tako i Kina i Japan, imaju velike planove infrastruktura i pokretanja tražnje. Isto tako, mnogo je uputnije da imamo budžet koji predviđa uprkos svemu dosta obimne investicije u infrastrukturu i to je ono što može da pokrene ekonomiju... B92: Pa, da, ali mi ćemo se zaduživati zbog tih investicija naknadno... Đelić: Ali i zbog toga što poslednjih pet godina zaduženja naše zemlje prema bruto domaćem proizvodu je opalo za nekih 20%... B92: A naš dug je ravan deficitu koji je predviđen u ovom budžetu, dug koji moramo da otplaćujemo. Đelić: Ali to, da vam kažem, naša zemlja.. neki procenti su naizgled impresivni, ali sume nisu velike i naša zemlja uopšte nije prezadužena što se tiče javnog sektora. I apsolutno je i to, i rejting Agencije veoma jasno prikazuju, imamo dve do tri milijarde evra za zaduženja bez ikakvog rizika... B92: Samo je pitanje zašto tako velike odluke donose u godini u kojoj se očekuje da bude kriza, poput metroa, 30 godina živimo bez metroa i sada baš zidamo metro. Đelić: Videli ste i sami da ono što je projekcija, to je da će to trajati bar 6 do 8 godina, ali, hvala Bogu, pa sad ova naša zemlja je ipak uprkos ove krize u situaciji da planira nekoliko godina. Bio je ovde, bili su čelnici Evropske banke investicija ovde i jasno su potvrdili 540 miliona evra za sledeću godinu za Koridor 10 što je veoma važno. Uz ovih 600 miliona evra garancija koje imamo iz budžeta, 250 miliona evra koje će isto biti upotrebljeni za likvidnost našeg privrednog sistema. Tako da mi imamo i to je razlika Srbije danas od Srbije pre 10 godina. Mi smo umreženi, mi imamo podršku međunarodnih finansijskih institucija, mi imamo poslovne odnose sa velikim firmama i to je ono što daje stabilnost. B92: Zašto Vlada, gospodine Đeliću, do dana-današnjeg nije obelodanila anekse 3, 4, 5,11 i 12 ugovora Horgoš - Požega? Đelić: Zato što je naša zemlja ozbiljna zemlja koja... B92: Koja taji ugovore... Đelić: Ne, nije, i učestvovali smo, sećam se prošle godine je o tome bilo reči. Naravno da je... jedina stvar koja nije publikovana mogu vam reći to je način na koji su oni planirali da finansiraju, ali sad i sami vidimo da nisu uspeli u tome. Tako da, taj ugovor nije ni stupio na snagu, te samim tim ne možemo ni mi, niti oni da ga raskinemo. B92: E, sad, pošto ste Vi bili u prošloj Vladi, kako je uopšte moguće da zemlja sklapa ugovore koji se posle pokažu kao loši i da nam se zapreti i međunarodnom arbitražom i da možda na taj način mi imamo i nekakve posledice? Đelić: Čujte, i u Mađarskoj i u Hrvatskoj i u Rumuniji i u Bugarskoj je bilo sličnih problema... B92: Dobro, ali to nije opravdanje... Đelić: Jedina stvar koju mogu da kažem... B92: To su njihovi problemi, a ovo su naši... Đelić:... to je, setite se kritika, da je postojala dobra volja, jer, na kraju krajeva, postoje građani, Šumadija, odblokiranje privredne aktivnosti prema srcu Šumadije, pa onda posle toga prema Raškoj i prema Crnoj Gori. To je u strateškom interesu naše zemlje i zbog toga, ako sagledate ponašanje DS-a tim povodom mi smo pokušali da budemo maksimalno konstruktivni baš i u interesu naših građana. B92: Ali zašto ste dopustili da se takav ugovor potpiše ako on nije dobar? Đelić: Taj ugovor je potpisan, setite se, mi nismo bili na vlasti, taj ugovor, setimo se, je potpisan posle izbora i tokom i za vreme pregovaranja oko nove vlade, što je apsolutno nedopustivo po nekim demokratskim pravilima. I posle toga bilo je pitanje da li to raskinuti ili ne, rekli smo - mnogo je bolje da se gradi, hajde i videćemo na finansijskim i tehničkim uslovima da li je koncesionar u stanju. Samo da dodam još nekoliko stvari koje su urađene. Setimo se, tokom jeseni prošle godine na posve neuobičajeni način, broj 1, onaj ko je pobedio na koncesiji je tražio od Vlade da se spoji sa brojem 2 na toj koncesiji. To se ponekad desi nekoliko godina posle izgradnje i Vlada je zbog toga što je došlo do promene u vlasničkom odnosu kod prvog koncesionara, ostala je jedna firma umesto dve, mi smo i to prihvatili. Pa, onda, setite se, 31. marta ove godine kada je bilo evidentno da nisu sklopili finansijsku konstrukciju, dato je još određeno vreme da se ona završi i ni to nije urađeno... B92: Šta procenjujete u Vladi, koliko je arbirtraža izvesna? Koliko sam videla neke izjave nekih stručnjaka, to, što mi smatramo da ugovor nije stupio na snagu ne mora da znači da neće doći do konačno... Đelić: Koncesionar nije ispunio uslove, samim tim, niti Vlada nije mogla i da želi da stupi, da konstatuje da je koncesionar ušao u posao, jer to je nešto što je Vlada, setite se i velika prašina se digla krajem marta oko toga, te ovaj ugovor nije stupio na snagu. Koncesionar nije ispunio ne samo finansijske, nego jedan broj tehničkih uslova koje je trebalo da ispuni. Mislim da te firme u budućnosti žele da grade i u Srbiji i svima je u interesu da ovih nekoliko preostalih dana se nađe zajednički jezik. Vi znate, pošto to je procurilo u javnost mogu reći, naša ponuda je bila da se ostavi njima garancija, ono 10 miliona evra, da im se da nekih 2,5 miliona evra za neke troškove koje su stvarno mogli da dokažu da su ih potrošili. Oni su tražili po poslednjoj ponudi 12,5 miliona evra, ukoliko ne dođe do dogovora 1. januara mi povlačimo garanciju, to je 10 miliona evra, a onda oni neće nas moći tužiti oko koncesije nego eventualno za neko obeštećenje. Ali mislim da je u interesu te firme... B92: I postoji šansa da mi izgubimo, zavisi od dokaznog postupka i ostalog. Đelić: Ali mi u ovom slučaju možemo veoma lako dokazati da oni nisu ispunili skoro nijednu obavezu. Naravno da može se reći da je došlo do otežanih uslova na kreditnom tržištu, ali oni su potpisali ugovor pod određenim uslovima. Ja se nadam da će preovladati razum svuda i da jednostavno i te firme koje žele da grade u Srbiji će videti šta je njihov viši interes, a viši interes je da budu u odličnim odnosima sa našom vladom i da grade u budućnosti. B92: Da. Đelić: Imaju neke važne druge poslove, znate, tako da... B92: Da li se eventualno zna kada će biti potpisan ugovor o prodaji NIS-a sa Rusima? Đelić: Ja sam branio u Skupštini u septembru mesecu ratifikaciju međudržavnog sporazuma i tu, da vam kažem, bilo je predviđeno u onim sveukupnim razgovorima da to bude završeno do kraja ove godine. B92: Kakav je Vaš utisak o ovoj ideji sada da se samo NIS proda bez dodatnih garancija za ostalo? Đelić: Ja nisam više uključen u te razgovore već godinu dana, ja sam negde do decembra... B92: O utisku Vas pitam... Đelić: Pa, ja ne treba da imam utiske, je li tako, to je za one koji analiziraju, ja sam član Vlade i kao takav... B92: I Vi morate da podržite to? Đelić: Znate kako je u demokratiji i Vlada, mi nismo skup slobodnih pevača koji se recimo četvrtkom u 1 sat posle podne skupe, pa hajde da vidimo. Ali nije nikakva tajna da ja... B92: Znači, Dinkić je slobodni pevač? Đelić: Moramo da se držimo naše platforme i ako sagledamo situaciju oko ovoga, ja sam izrazio veliko negodovanje zbog toga što nemamo više zajedničku poziciju, mislim da nije uloženo dovoljno truda da očuvamo zajedničku pregovaračku poziciju, koja ni na koji način nije smela da izađe u javnost. Zamislite na jednu sekundu da se slične stvari dešavaju u Rusiji ili, pak, u Bugarskoj, pa to je nezamislivo. I želim da vam kažem da na primer, bugarska vlada koja je dosta bila podeljena oko ovog pitanja i oni imaju dosta šaroliku koaliciju, ipak održali su jedinstvo i tako se pregovara sa Rusima. Ja sam jedini u Vladi koji je radio za rusku vladu i mogu vam reći da je to jedan takav princip, da se pregovara do poslednje nanosekunde. I one noći kada je trebalo da se potpiše, tek oko 3 ujutru, a treba da se potpiše u 8 ujutru, je sam predsednik Putin promenio neke stvari i poboljšao poziciju Bugarske. Tako da je bilo mnogo uputnije da mi ostanemo jedinstveni, da ništa ne izlazi u javnost, da niko ne pokušava posle određenog optimizma da kaže da će moći da poboljša cenu, da će da poboljša sve, pa kad vidi da je teško da onda izlazi u javnost i da kaže - ja nisam više odgovoran za bilo šta. A sa druge strane, trebali smo da uložimo veći trud čini mi se da očuvamo to jedinstvo. Sad smo tu gde smo, ja sam pisao ministrima koji su članovi pregovaračkog tima i gospodinu Borku Stefanoviću, koji je zamenio gospodina Ćirića u Ministarstvu ekonomije, sa stanovišta mojih ingerencija, a one se tiču evropskih integracija, da upozorim na dve stvari. A prva je da smo se mi Sporazumom koji ćemo primenjivati od 1. januara obavezali da ćemo liberalizovati tržište naftnih derivata, i da budemo precizni, najkasnije 1. januara 2012. godine. Znači, to je tri godine od momenta primene Sporazuma o stabilizaciji, znam da se pričalo o kraju 2010. godine, ali mi imamo maksimum... B92: 2011.... otkud sad? Đelić: Pa, zato što ne čitaju tekstove, znači, verovatno su mislili na ono što je bilo početak primene tokom 2008. godine. B92: Dobro, liberalizacija i ekologija je druga tema. Đelić: Što se tiče ekologije, naravno, mi našim zakonom smo odredili da do najkasnije 2015. godine ćemo privući one industrijske procese, pa i ovaj u NIS-u do jednog evropskog standarda, takozvane najbolje raspoloživa tehnika. B92: Da, sad je samo pitanje da li će naš tim uspeti da ispregovara to. Đelić: To je... videćemo, ja se nadam da hoće, ja im želim sav uspeh. I da vam kažem, sa ruskom stranom, ja nisam slučajno branio ovaj sporazum... B92: Ne, ali koliko smo mi uopšte u poziciji da zahtevamo nešto od Rusa, koliko smo se sami stavili u tu poziciju da bilo šta tražimo? Đelić: U interesu je ruske strane da pokaže u nekim budućim transakcijama, jer ta međunarodna strategija Gaspromnjefta, a počinje sa Srbijom. I naravno da i oni u ovom momentu grade ili ne grade određenu reputaciju za njihovu međunarodnu ekspanziju. Sa druge strane... B92: Ali koliko smo mi u inferiornom položaju u ovom trenutku u odnosu na Rusiju i ovaj sporazum? Đelić: Pa, vidite, primera radi, što se tiče Evropske unije, oni su unutra, a mi smo van. Kad pregovaramo sa njima ne treba se iznenaditi ako na momente njihovi argumenti su nešto jači od naših. Rusija ima gas, mi nemamo ili veoma malo i slabog kvaliteta, pa ne treba nikoga iznenaditi ukoliko im ovim pregovorima ide naizgled nešto lakše nego nama, ai sa druge strane, naša obaveza, jer za to smo dobili poverenje naših građana, to je da se borimo do poslednje sekunde. Poslednja sekunda po onome što dogovorimo je 31. decembar, a iskustvo je sa ruskom stranom pokazalo da i posle potpisivanja ponekad se pregovori nastavljaju. Podsetiću šta se desilo kod Đerdapa, gde i dan-danas, a da smo kolega Dinkić i ja već ispregovarali sve što se tiče tog klirinškog duga, ruska strana, zato što jedan broj inputa je poskupeo, su tražili povećanje koje je bilo daleko iznad onoga što je formula predviđala, tražili su čitavih 80 miliona dolara više. Sada je čelik i neke druge stvari su pojeftinile, pa hajde da vidimo da li će sad pristati da to bude nešto jeftinije. B92: Zar nije malo neobično da iz Ministarstva za inostrane poslove bude šef pregovaračkog tima o nečemu što se odnosi na ekonomiju? Đelić: To su odluke koje je doneo predsednik Vlade verovatno... B92: Jasno mi je zašto je Ćirić pregovarao, ali mi nije jasno zašto neko iz Ministarstva... da li to ima veze sa...? Đelić: Pa, ionako je ta grupa međuresorska, tako da imate i dalje ljude koji dolaze iz relevantnih ministarstava. Čini mi se da više nema niko iz Ministarstva ekonomije i kao što sam rekao, ja sam dosta burno i negodovao oko toga, jer mislim da je interes države da ostanemo jedinstveni i da branimo. I na momente mi se čini da se malo čudno složilo, bar se pokušava čudno složiti javno mnjenje, da onda kada govorite o tome da pokušate da zaštitite posve normalno, želeći realizaciju energetskog sporazuma, ali ima tu mnogo detalja. Moramo biti... B92: Ali šta hoćete da kažete? Đelić: Želim da kažem da na momente oni koji se bore za srpski interes bivaju proglašeni za lobistu ili, pak, za neke koji žele loše odnose sa Rusijom. B92: Na koga mislite? Đelić: Pa, to je generalno, pogledajte, od medija, preko opozicije, to je nešto što je mene veoma začudilo, i naravno da kao što Rusi sasvim normalno i ne treba uopšte biti ni na koji način ljut ili biti iznenađen, brane ruske interese.. B92 Čekajte, ako dobro razumem, vi branite Dinkića sada? Đelić: Ja branim Srbiju, ja branim srpske interese i kažem da nije u redu da se izvlačiš i kažeš - ja više nemam ništa sa tim, kao što nije u redu da ne pokušamo do kraja da održimo zajedničku poziciju i da se borimo do 31. decembra u ponoć, jer moje iskustvo sa ruskom stranom je da su to relevantne kategorije, da se poslednje sekunde.... B92: Da li je to mnogo pokvarilo odnose u vladajućoj koaliciji? Đelić: Mi imamo strateške, da kažem, pravce, to je ulazak u Evropsku uniju, odbrana teritorijalnog integriteta... B92: Ne, to je načelno, ja vas sada pitam konkretno... Đelić: Nisu to načelne stvari i vidite da to iziskuje izbalansiranu i spoljnu politiku, to iziskuje i seriju drugih poteza i naravno da Vlada u strateškom smislu nije ugrožena ovim što se desilo. B92: A ko je odgovoran za to što su se ti odnosi zaljuljali tako jako oko ovog NIS-a? Kažete, trebalo je više napora da uložimo, ko je trebalo više napora da uloži? Đelić: Pa, trebali smo kao koalicija, čini mi se da sednemo i da do kraja vidimo da li i kako da održimo dalju zajedničku platformu do kraja pregovora. Tu smo gde smo, ja sam solidaran član ove vlade, podržavam sve napore našeg pregovaračkog tima i u onoj meri koliko mogu oko mojih ingerencija daću im podršku. B92: Moram da vas pitam o još jednom detalju o odnosima u Vladi. Prema vašoj proceni, ko je DS-u u ovom trenutku bliži, vaši sa liste G17 ili SPS? Đelić: U politici nema bliskosti, postoje samo zajednički ciljevi i mogućnosti... B92: Dobro, sa kim lakše ostvarujete zajedničke ciljeve? Đelić: Mi imamo jednu koaliciju koja će ili zajedno da radi ili je neće biti, tako da, jednostavno to je tako. B92. A hoće li moći ta koalicija zajedno da radi? Đelić: Verujem da u ovom momentu kada se suočavamo, ja sam razgovarao sa velikim brojem naših izvoznika, kada vidite da ona roba koju mi izvozimo, a iza izvoza, možda je to malo apstraktno za građane, ali da razjasnim, ako ne prodamo robu napolju neće biti tog novca da održimo stabilnost dinara, jer stabilnost dinara nije nešto što lebdi u vazduhu, niti su devizne rezerve nešto što je bogom dano, nego to je nešto što se gradi i jača svakog dana. A jača se samo ukoliko mi svakog dana nešto prodamo u regionu, nešto prodamo u Evropi, nešto prodamo u Rusiji i Ukrajini. Znači, to je ono što je naš prioritet u ovom momentu i zbog toga činjenica da u oktobru i novembru smo imali značajan pad našeg izvoza, činjenica da proizvode koje izvozimo, a to su uglavnom čelik, šećer, pšenica, gume, metali, to su stvari čija je cena značajno pala u poslednjih 6 meseci, a količine se isto smanjuju. I to je veliki izazov i to je prioritet i mi moramo... B92: Izvoznici imaju problem... Đelić: Imaju problem i mi smo tu da im pomognemo i zbog toga predložio sam, i to je prihvaćeno, da počevši od februara meseca mesečno imamo sastanke sa ključnim izvoznicima, da vidimo da li i na bilo koji način naša administracija im smeta, da veoma brzo reagujemo kroz ove garancije i da obezbedimo, i daću vam i još jedan drugi podatak, da sagledamo celu sliku, a to je, da četiri tržišta apsorbuju 40% našeg izvoza i to su tržišta gde imamo neki suficit, a to su Crna Gora, Bosna, Makedonija i Hrvatska i oni su od velike važnosti, a te ekonomije pokazuju dosta krhkosti u ovom momentu i nadam se da će Evropska unija koja nije stavila zapadni Balkan u tom planu pokretanja ekonomije 200 milijardi evra. Ja sam imao već prekjuče jedan poduži razgovor sa Olijem Renom, sutra imam razgovor sa gospodinom Almunjom koji je komesar za finansije, u neku ruku ministar finansija Evropske unije. Borićemo se da Evropska unija otvori dodatna sredstva iz njihovog budžeta za ovaj region, jer kad se hoće, može se, i Nikola Sarkozi koji ima dosta uspešne... sami vidite da se odblokirao Lisabon, sada vidimo da će na jesen sledeće godine Irci verovatno glasati da, vidimo da su uspeli oko energetike da se dogovore. Uzgred budi rečeno, poslednje projekcije pokazuju da Evropi treba dodatnih 150 milijardi kubnih metara gasa, a to je Južni tok. Nabuko i Severni tok, to je samo 100, tako da će se graditi sva tri. B92: Da se vratimo koalicionim odnosima. Šta ste hteli da poručite vašim partnerima kada niste otišli na izbornu skupštinu? Je li to neka poruka? Đelić: To je onako srpski način ko je kome otišao na slavu, kao da nije najvažnija stvar da li glasamo zajedno... B92: Pa, u politici to znači nešto... Đelić:.... da li mi imamo zajedničke ciljeve da ih ispunjavamo. Znači, u ovom momentu to je jedino što je važno. Važno je za mene, možda ga je neko zaboravio, ali ja onog mučenika iz Kragujevca koji je umro zato što nije mogao 15 dana da ustane, bio je bolestan, ja svakog dana mislim na njega. I za ovo što govorimo izvoznicima, znam iz iskustva da sledeća godina će biti momenat kada će ovo društvo pokazati ili neće pokazati dovoljni stepen solidarnosti. Jer, kada javne finansije ne mogu, kao što je bio slučaj prošle godine, da dodatno jačaju i šire te programe, od izuzetnog je značaja da na lokalu i na nivou države jačamo tu solidarnost. I to su pitanja, a ne ko je došao ili ne... B92: Jeste li hteli nešto da im poručite ili niste, to je bilo pitanje. Đelić: Nema nikakvih poruka, radimo dalje. B92: Dobro. Da li se razgovara o rekonstrukciji vlade? Đelić: Ne. B92: Uopšte? Đelić: Uopšte. B92: A kako vam se čini ideja da budete kao član DS-a i funkcioner DS-a, u nekakvoj eventualnoj koaliciji ili da sarađujete sa Vučićem i Nikolićem? Je li vama to prirodno? Đelić: Pa, vidite... B92: Je l' se vama sviđa ta ideja? Đelić: Pa, evo, video sam posle mnogo, mnogo reči koje su potrošene na druge načine, LDP, Čeda Jovanović je juče rekao da se SPS promenio i zato su glasali za predsednika Skupštine. B92: Ovo je nešto drugo, SPS je nešto drugo od ovoga... Đelić: Pa, dobro, sve je uvek nešto drugo, ali na kraju krajeva... B92: Ali da li se vama sviđa ta ideja? Đelić: ... na kraju krajeva, pogledajte... B92: Koliko je prihvatljiva za vas? Đelić:.... od 2001. godine da li ste mogli zamisliti da će Palma, pošto svi ga znamo sad tako, biti na ovakvim pozicijama? I ja vas pitam i pitam i slušaoce, da li je pozitivnije da gospodin Palma u Jagodini radi u ovom pravcu za dobrobit građana u Jagodini i šire ili da kažemo da je on zauvek... Znači, u politici nema nikada, ali nema nikakvih planova za rekonstrukciju i ulazak... B92: A da li vam je prihvatljiva ideja saradnje sa Nikolićem i Vučićem? Đelić: Naučio sam osam godina javnog života u Srbiji, naročito u Srbiji, da nikad ne kažem nikada, ali to uopšte nije u kartama sada, nema nikakvog plana i ja ne verujem da se to uopšte može desiti, a da ne bude nekakvih izbora. Mi idemo u ukrupnjavanje naše političke scene, pogledajte šta se desilo pre osam godina... B92: Da li je vama prihvatljiva ta ideja? Đelić: Ja verujem da ćemo imati plus za Srbiju, sad ću vam reći nešto što odgovara... B92: Nećete da mi odgovorite na pitanje... Đelić: Pa, hoću, evo, odgovor je da jedna vizija stabilne u političkom smislu Srbije je da imate jednu veliku socijaldemokratsku snagu, to je Demokratska stranka, koja može sama ili eventualno sa jednim manjim partnerom da formira Vladu ili da alternativa bude centar desnica, jedna desnica koja je proevropska, eventualno sa još jednom manjom partijom. Tako da mislim da to je mnogo više jedna vizija prema kojoj treba stremiti, koja će obezbediti stabilnost naše zemlje, nego videti neke, pod znacima navoda, velike koalicije. B92: Koliko su evropske integracije u drugom planu u ovom trenutku? Đelić: Jedina stvar ali koja nije mala, to je što je Holandija i dalje na poziciji da očekuje Mladića u Hagu da bismo mogli da krenemo u primenu prelaznog trgovinskog sporazuma. S druge strane, želim samo da vas podsetim, da je u ponedeljak naša delegacija imala ponovo zapažen nastup u Briselu oko vizne liberalizacije. Neke nove informacije za vaše cenjene slušaoce i gledaoce, to je da smo mi u ovom momentu dobili datum dolaska tih eksperata, to je prva nedelja februara meseca. Mi smo već na bazi njihove ocene našeg izveštaja iz septembra, koji smo dobli 28. novembra, mi smo već 11. decembra na Vladi usvojili odgovore, i jedina smo bili delegacija koja već sada odgovara na pitanja. Videli ste da se implementira program pomoći iz evropskog budžeta, bili smo u Inđiji za jedan veoma važan, da kažem, urbani projekat prečišćavanja vode. I da kažem, ako pogledate i sam deo, mi ćemo do kraja godine ustanoviti i sve one institucije za primenu Sporazuma o stabilizaciji. Tako da nećemo samo raditi oko carina ili oko usklađivanja našeg zakonodavnog okvira, nego ćemo imati i sve one sa naše strane institucije za primenu Sporazuma o stabilizaciji. B92: Dobro. Kako da razumemo ovu izjavu gospodina Aselborna koji je rekao da će se u narednih nekoliko nedelja razgovarati sa ministrom Ferhagenom o ublažavanju njihovog stava? Đelić: Razgovara se od hapšenja Karadžića na tu temu, dobro je što i ministar... B92: Ali čini mi se da je ovo prva izjava i da je malo konkretnija... Đelić: Guramo u tom pravcu i želim da kažem da mi naravno ne želimo da podignemo bilo kakva očekivanja, jer ne bi bilo dobro za našu državu da svakog meseca čekamo onaj kraj... B92: Čuvate se sada da ne podignete očekivanja? Đelić: Nije to, nego, vidite, štošta se promenilo tokom leta što se tiče Evrope, ona je indirektno pomogla nama tako što je odblokirala Lisabon i videli ste da je Sarkozi veoma jasno rekao da će Hrvatska zapravo ući 2010. ili 2011. u Evropu... B92: Ako ih Slovenci ne blokiraju. Đelić: Videli ste i reakciju gospodina Sanadera, i za one koji možda dovode u sumnju zašto ovakva politika, juče je rekao da ne dolazi u obzir da Hrvatska trguje teritorijom da bi ušla u Evropsku uniju, a oni govore o nekoliko.... B92: Pa ste se vi obradovali... Đelić: Nismo se obradovali, to je nekoliko stotina metara, pa valjda svako razume da jedna druga demokratija koja se zove Srbija.... B92: Objasnite nam kako se to radi sa Holandijom, na šta je Aselborn mislio tačno kada je rekao da postoji šansa u narednih nekoliko nedelja? Đelić: Najvažnije je ono što je rekao Bramerc i njegov izveštaj je odličan, nažalost, nije stavio te dve sada magične reči - puna saradnja, ali mogu vam reći da i češko predsedništvo i sve druge zemlje i dalje razgovaraju, ne pritiskaju, jer to nije evropski način, Holandiju i predočavaju sve, da kažem, pluseve koji postoje, da postoji jedan ugovorni odnos koji funkcioniše sa Srbijom. B92: A koliko je šef diplomatije Luksemburga uticajan i relevantan? Đelić: Luksemburg je dosta uticajan, on je mala zemlja, ali ona je jedna od osnivača kao što znate i kao Beneluks bliska je Holanđanima i zbog toga dobro je što radimo i sa njima i sa Belgijancima, jer oni su, ako želite, i najbliži Holanđanima. Ali videli smo i sami pre koji dan, zvaničan stav holandskog ministarstva spoljnih poslova je bio nepromenjen, i dalje tvrd, tako da ne treba dizati opet očekivanja, mi radimo na tome i nadam se da ćemo kroz razne uticaje uspeti da dođemo do promene stava Holandije. B92: E, sad, Albanija će u januaru da se prijavi za kandidaturu. Đelić: Pa, Crna Gora se prijavila... B92: Crna Gora se prijavila, Bosna će sledeće godine u junu, julu, ako sam dobro zapamtila. Đelić: Mi ćemo sigurno aplicirati 2009. godine. E, sada, ono što morate da znate... B92: Koji su modaliteti, budući da Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nije stupio na snagu? Đelić: Naravno da jedan od ključnih modaliteta je da se proveri valjana primena SSP, ono što imaju Crna Gora, Bosna i Albanija, a što mi još nemamo to je primena sa strane i Evropske unije svih odredaba SSP-a. B92: Samo da budemo jasni, znači, mi možemo da se prijavimo za članstvo, da apliciramo i ako Evropska unija ne odblokira SSP? Đelić: S time da moramo biti svesni toga da ne možemo dobiti pozitivno mišljenje Komisije na zahtev evropskih zemalja članica ukoliko nemamo nekoliko meseci efektivne primene Sporazuma o stabilizaciji koja bi bila priznata sa strane Evropske unije. Mi ćemo nedvosmisleno uraditi sve da dokazujemo našu primenu... B92: To znači ova 44 zakona... Đelić: To su zakoni, ali to je isto tako po dubini promena naših institucija, to znači isto, ako pogledate sve ono što smo preduzeli u smislu obaveza u nacionalnom planu za integraciju Srbije u Evropsku uniju, tako da mi ćemo raditi. Znači, to je moguće, ali sigurno je da jedna Srbija, kojoj se odblokira primena prelaznog trgovinskog sporazuma je sigurna zemlja koja će dobiti status kandidata. To vam veoma otvoreno i ne samo u zatvorenim krugovima kažu svi evropski zvaničnici, da smo mi ubedljivo, ubedljivo zemlja zapadnog Balkana koja je najspremnija da ispuni ne samo ono što su obaveze iz Sporazuma o stabilizaciji, nego i ono što su uslovi da se dobije status kandidata. I mnogi mi kažu da bismo mi mogli u administrativnom smislu da počnemo sutra pregovore za ulazak u Evropsku uniju. Znači, u ovom momentu da, imamo ne mali jaz između onoga što je naš formalni status sa Evropskom unijom i ono što je naš kapacitet. B92: Vi razmišljate o tome da mi sledeće godine apliciramo kao što će uraditi Albanija? Đelić: Ja sam uveren da ćemo mi sledeće godine aplicirati i ja mogu samo izraziti nadu da će to biti pod uslovima koje će obezbediti da mi i tokom sledeće godine kao što je naznačeno u izveštaju Evropske komisije dobijemo de fakto taj status kandidata. B92: Hvala vam što ste bili u „Kažiprlstu“. Đelić: Hvala i vama, idem na izglasavanje nepoverenja. |
10:17
17
DEC
2008
| 0 | 0 | 487 | 0 |
| Bračno savetovalište |
| „Ne znam ko bi mogao da rekonstruiše ovu vladu i koja bi to nova vlada mogla...ja mislim da treba da nastavimo da radimo... Sastali smo se na listi Za evropsku Srbiju, na iznenađenje svih nas dobili 40% glasova, formirali proevropsku vladu, nekoliko meseci nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. I ako je naš jedini kapacitet šest meseci posle toga da se svake nedelje sastajemo i mirimo jedni druge, onda je možda bolje da idemo na izbore. Dakle, ili treba da imamo jasan put ove vlade koja će raditi svoj posao ili treba da idemo na izbore, a ovako, neko razvlačenje, sastajanje, mirenje i tako dalje, neće nam doneti ni konkretne rezultate zbog kojih su građani glasali za nas, niti ćemo imati izbore.“ |
| Gost: Vlajko Senić, član Predsedništva G17 plus i zamenik šefa poslaničke grupe ove stranke u Skupštini Srbije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Loši odnosi među koalicionim partnerima u Vladi, Demokratskom i starnkom G17 plus pokrenuli su debatu o eventualnom padu Vlade i izborima, odnosno o rekonstrukciji vlade. Međutim, prema onome što se može čuti, prva opcija nije verovatna. Predstavnici stranke G17 plus, čiji je lider protiv prodaje NIS-a bez čvrstih garancija za gasni deo sporazuma, ipak ostaju, kako kažu, članovi kabineta. Potpredsednica stranke Suzana Grubješić u intervjuu „Blicu“ danas kaže da je odluka o rekonstrukciji Vlade u rukama Demokratske stranke i Socijalističke partije Srbije. Kako je moguće ostati u Vladi koja sporazum sa Rusima i prodaju NIS-a smatra strateškom odlukom, a biti protiv takve odluke, jedno je od pitanja za gosta „Kažiprsta“. Dobro jutro, gospodine Seniću, hvala što ste ovde. Senić: Hvala vama što ste me pozvali. B92: Pre svega ovoga bih želela da vas pitam da li će do Nove godine, odnosno za 8 radnih dana, koliko je faktički ostalo za Skupštinu Srbije da zaseda, budžet biti usvojen i pre budžeta ono što sve građane više zanima jesu pasoši? Senić: Pa, hajde da kažem prvo oko pasoša, i mene privatno ljudi zovu i prijatelji, prosto ne bih mogao da zamislim tu situaciju da mi ne usvojimo to produženje roka i ja mislim, kada bi se to desilo da bi besmisleno bilo da bilo ko od nas posle 1. januara obavlja poslaničku dužnost. Ako to ne možemo da uradimo, ako od priče o beloj šengenskoj listi dođemo do toga da građani ne mogu čak ni da putuju sa starim pasošima.. Dakle, mora to da se usvoji oko pasoša i to nema nikakve dileme. Što se budžeta tiče, juče je Odbor za finansije usvojio predlog budžeta... B92: Vi ste član tog Odbora? Senić: Ja sam član Odbora i s obzirom i na neku atmosferu na Odboru, veliki deo i opozicionih poslanika je svestan da je ovaj budžet skrojen onako kako u smislu ekonomskom realno, i ja očekujem da će on tokom naredne nedelje biti usvojen. Nadam se, naime, da ćemo mi sutra izglasati ovaj dnevni red, odnosno zakone koji su bili na ovom dnevnom redu, od 5. novembra traje sednica, a naredne nedelje, dakle, da raspravljamo o budžetu i o poverenju Vladi. Da li će to biti jedna ili dve sednice dogovorićemo se u Skupštini. B92: Kako će se sve to završiti? Senić: Pa, mora.. ne mora, trebalo bi da se završi, prosto ima prilike 5-6 radnih dana da se razgovara o svemu... B92: Na osnovu kojih parametara ste uvereni da će to biti završeno, s obzirom na činjenicu da gledamo Skupštinu koja uopšte nije u stanju da se pokrene? Senić: Pa, mislim da u poslednjih nekoliko dana, evo, i mi pričamo o tome, postoji jedan pritisak javnosti koji nije za potcenjivanje i koji je, ja ne želim da ovde sad optužujem opozicione stranke da one opstruišu rad Skupštine, dakle, pritisak je javnosti na sve nas da te poslove završimo do kraja i ja verujem da će svako od nas pojedinačno dati doprinos da se to završi. B92: Kako se uopšte to događa da vladajuća većina ne uspeva uopšte da kontroliše Skupštinu, da kontroliše rad tog tela? Senić: Zato što mi se čini da na neki način se beži od onih ekstremnih mera i činjenica je da opozicija na neki način diktira uslove rada u Skupštini u poslednjih nekoliko nedelja, ali je činjenica da i vladajuća većina je kasnila sa predlogom budžeta, tako da smo dali.... B92: Zašto se beži od nekih mera ukoliko je to u interesu građana, da na primer važenje pasoša bude produženo? Senić: Da, pa pazite, to je procena na primer predsednice Skupštine. Znači, mi smo izabrali predsednicu Skupštine iz SPS-a, pretpostavljam da je njihova politička procena da se... B92: Zar se vi u Skupštini ne dogovarate o tome u okviru vladajuće većine? Senić: Naravno, dogovaramo se, ali svako tu ima neku svoju političku poziciju. Pretpostavljam da je predsednik Skupštine izabran iz neke druge stranke da bi on verovatno imao drugi način rada. Ne znam da li bi rezultati bili bolji, ali, evo, sad sa ovim načinom rada da dovršimo ovo do kraja, pa će biti dobro. B92: Samo se postavlja pitanje zašto se interesi građana podređuju opozicionim partijama na primer? Senić: Pa, dobro, opozicione partije imaju tu prostor za delovanje praktično glavni i došlo je do raskola u najvećoj... B92: Ja ne kažem da oni krše bilo šta... Senić: Došlo je do raskola u ovoj najvećoj stranci, činilo se mnogima da je to dobro, ali pokazalo se da nam je to samo dodatno oduzelo vreme. B92: Gospodine Seniću, stranka G17 je odlučila da, uprkos nesaglasju oko Naftne industrije Srbije i ovog sporazuma, ostane u vladajućoj koaliciji. Da li je to konačna odluka? Senić: Mi nismo ni odlučivali da izađemo iz vladajuće koalicije, dakle, mi smo imali skupštinu stranke pre nekoliko dana, izabrali novo rukovodstvo. Nije bio nikakav sastanak nekog starog ili novog rukovodstva stranke sa temom da li stranka ostaje u Vladi. Poslednjih nekoliko nedelja bile su dve teme gde smo mi imali različit stav od koalicionih partnera, to je pitanje budžeta, odnosno primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i odnos prema tom naftno-gasnom aranžmanu, i naša je procena bila da je bolje ići u javnost sa tim različitim stavovima i reći kako stvari stoje nego da se, da kažem, u nekim kuloarima prave problemi oko budžeta. Mi smo bili prilično čvrsti, videli ste da smo ubedili koalicione partnere da taj sporazum od 1. januara stupi na snagu. Što se tiče NIS-a mislim da su svi argumenti na našoj strani, da nema dovoljno garancija. Nije to samo naše uverenje, to je čak uverenje i ruske strane. Da ruska strana ima garancija da će graditi gasovod, verovatno bi potpisala ugovor već ovih dana. B92: Da, ali ja sad ne bih da mi razgovaramo o gasnom aranžmanu, nego da popričamo o vašoj političkoj proceni. Ako je sporazum sa Rusima nešto što Vlada smatra strateškom odlukom, kako je moguće ostati u Vladi koja kao stratešku odluku ima sporazum protiv kog ste vi i za koji ste tvrdili da je protiv interesa Srbije? Senić: Da, mi smo protiv sporazuma, dakle, mi smo protiv potpisivanja sporazuma bez garancija da će se izgraditi gasovod. S druge strane, ljudi koji vode ovu Vladu u većem kapacitetu nego što je to G17 plus, pa i sam predsednik države i premijer smatraju da ima dovoljno političkih garancija da će taj sporazum biti realizovan u celosti. Zbog naše sumnje u sve to mi smo javno izašli i rekli šta mislimo o tome i na sednici... B92: Faktički, G17 ne veruje u sporazum dva šefa države? U njihove međusobne dogovore? Senić: Ne, nema šta mi da verujemo ili ne verujemo, znači, studija o izvodljivosti će biti gotova za godinu i po dana. Ja ne sumnjam da postoji politička ta volja sa obe strane, ali postoji politička odgovornost da li će se taj sporazum do kraja realizovati. Nije pitanje da li mi verujemo ili ne verujemo, pitanje je samo konkretnog gasovoda koji će proći kroz Srbiju u određenom kapacitetu. Mi smo rekli šta mislimo, smatrali smo da je Srbiji neophodno da obezbedi dodatne garancije, a vrlo brzo, u narednih godinu-dve dana, u stvari već krajem negde 2009. mi ćemo imati studiju o izvodljivosti. Ja bih voleo da mi nismo po ovom pitanju bili u pravu. B92: U redu, ali kako je moguće ostati u jednom telu koje ima odluku da proda na primer samo NIS, sva je prilika da će se to tako i dogoditi na kraju, za šta vaša partija, vaš lider kaže da je protivno interesima Srbije i sprovoditi politiku Vlade koja ima odluku koja je protiv interesa Srbije prema vašem mišljenju? Senić: Pa, da vam kažem, moguće je ostati zato što smo mi dobili uveravanja da će taj sporazum biti realizovan do kraja, dakle, postoji onaj momenat kada će ta stvar biti više nego jasna. B92: A čija ste uveravanja dobili? Senić: Od koalicionih partnera, Demokratske stranke, SPS-a, dakle, oni nemaju nikakvu dilemu da će taj sporazum biti realizovan do kraja. Bilo je pitanje... B92: Vi ne verujete u garancije, a sada verujete koalicionim partnerima? Senić: Ne, ne verujemo, mi verujemo samo onom što će se realno desiti. Dakle, ono što je bio veliki problem za nas, to je da je pregovarački tim odlukom Vlade odustao od koncepcije koju smo svi zajedno zastupali, a to je potpisivanje sva tri sporazuma pojedinačno i krovnog sporazuma koji će garantovati da će ta tri sporazuma biti sprovedena bez sumnje. Poslednjih nekoliko dana pojavila se i priča da je to nekakav geostrateški sporazum, nije to bila tema tokom pregovora. Dakle, mi nismo želeli u tom delu Vladine politike da preuzmemo odgovornost, ja to vrlo jasno ovde kažem, dakle, izrazili smo sumnju zbog toga što nema dodatnih garancija. Ostaćemo u Vladi da vidimo kakav će ishod svega toga biti. B92: Da li biste drugačije razmišljali da je rejting partije veći? Senić: Da vam kažem, rejting partije... B92: Da li bi odluka G17 bila drugačija u ovom trenutku? Senić: Rejting partije će se izmeriti na nekim narednim izborima, da li će oni biti vanredni ili redovni videćemo, ali vas uveravam da rejting partije u ovom trenutku nije imao nikakvu odluku po pitanju našeg opstanka, odnosno neopstanka u vladi. B92: Kako razumete ovu poruku gospođe Grubješić, koja je od pre nekoliko dana i potpredsednica G17 i koja je šefica poslaničkog kluba vaše partije, da je odluka o rekonstrukciji vlade u rukama Demokratske stranke i SPS-a? Senić: Pa, kao njenu normalnu reakciju na napise koji se pojavljuju u medijima u poslednjih nekoliko dana. Ja ne mogu da verujem da su ti napisi rezultat samo istraživačkog novinarstva. B92: Nego čega? Senić: Pa, očigledno da postoji, to je rekao i potpredsednik DS-a, da postoje određene, kako je to rečeno, sprega sila koje bi volele da vide, on je eksplicitno rekao Mlađana Dinkića izvan ove vlade. Dakle, sigurno je da postoje ideje... B92: A sumnjate li vi da postoji ta sprega sila koje bi volele da je G17 izvan vlade? Senić: Pazite, uvek neka vlada nekome odgovara, nekome ne odgovara, dakle, uz ovoliku kampanju koja postoji u poslednjih nekoliko meseci ili poslednjih godinu dana na Mlađana Dinkića očigledno je da postoji, da kažem, želja da on ne bude deo ove vlade. B92: A ko po vašem mišljenju ima želju da G17 ne bude deo vladajuće koalicije? Senić: Znate šta, niko nikad nije izašao u javnost da kaže to, ja nemam nikakve nove informacije koje mogu da podelim sa vama. B92: Ali vi ste u intervjuu „Dnevniku“, u odgovoru na pitanje o odnosima u koaliciji, rekli da je sujeta i podvodne... Senić: Da, u intervjuu „Danasu“... B92: U intervjuu „Danasu“, oprostite, ste naveli i nekakve skrivene aktivnosti kao razlog... Senić: Jesam, ja sam rekao da... B92: A čija sujeta? Senić: Ja sam rekao da u poslednjih osam godina u Srbiji, dakle, govorio sam o tom periodu, često je bilo sukoba koji su bili izazvani nepoverenjem koalicionih partnera. Dakle, u ovom trenutku, ako mi slušamo neku poruku kroz medije, postoji određena vrsta nepoverenja prema G17 plus, ne znam samo zbog čega. Zbog toga što smo rekli da moramo... B92: A ko ima najveće nepoverenje u G17 plus? Senić:... zbog toga što smo... Pa, ako bismo čitali ovo kroz medije tako kako je napisano ispalo bi da nepoverenje ima Demokratska stranka, ali mi ni u jednom trenutku ni od koga iz DS-a ni zvanično, ni nezvanično nismo dobili neku vrstu ni upozorenja, niti primedbe, niti bilo kakvog stava koji bi se odnosio na naš status... B92: Kakav je vaš utisak, na kraju, kakav je vaš utisak na operativnom nivou? Vi sedite u Skupštini kao vladajuća većina, vi ste zamenik šefa. Senić: Pa, u Skupštini zaista nema nikakvih problema, ja sam u tom istom intervjuu rekao da mi se tom vrstom analize ne bavimo. Pazite, ako bismo mi sad na tu, dozvolite mi samo minut, ako bismo mi sad na tu neku vrstu kampanje koja postoji u medijima odgovorili na sličan način, pa se sad mi bavili time i dokazivali da smo mi bolji koalicioni partner, da nama ne odgovara kod koalicionog partnera nešto drugo, onda bi se verovatno ta priča veoma brzo i negativno završila. Mi imamo svoj cilj, imamo uverenje da radimo ono što su građani... Pazite, izbori su bili pre šest meseci, u ovoj državi je ove godine bilo i paljenja američke ambasade i proglašenja nezavisnosti Kosova, i onog čuvenog mitnga i drame koja će vlada biti formirana i pobede velike, a mi smo podržali predsednika Tadića, i raspada jedne vlade. I ne vidimo da sada urušavanje ove vlade može da doprinese nekom boljitku u Srbiji. Zbog toga pokušavamo da radimo svoj posao, zaista se ne osvrćemo na te napise, do onog trenutka kada bi nam neko zvanično rekao - mi smo nezadovoljni time što radite, nama problema, možemo da razgovaramo o tome. B92: A kako razumete poruku gospodina Dačića da Tomislav Nikolić ima otvoreniji odnos prema Borisu Tadiću? Senić: Znate kako... B92: Da li to razumete kao pretnju? Senić: Ne, ne razumem kao pretnju i moram da kažem da je samo pre šest meseci cela ta demokratska javnost čekala gospodina Dačića da se odluči na koju će stranu. Svi smo mi od početka manje-više znali kako će se ti razgovori završiti. B92: Dobro, ali kako razumete ovu njegovu izjavu? Senić: Mogu da vam završim? Pa, smo gledali onaj cirkus u Skupštini grada i tako dalje, svi smo imali dovoljno snage i strpljenja da sačekamo taj postepeni prelaz SPS-a na ovu drugu stranu. Ne mislim da je korektno od SPS-a da nama šalje poruku o rekonstrukciji vlade preko novina, ukoliko ima bilo kakav problem sa G17 plus... B92: Znači, to razumete kao poruku o rekonstrukciji vlade? Senić: Pa, kako drugačije? Vrlo otvoreno je rečeno, mada je tog istog dana, ja sam video sinoć na sajtu B92, u Skupštini Srbije ministar unutrašnjih poslova rekao da treba priču o rekonstrukciji vlade zaboraviti, jer se ona u ovom trenutku ne odvija. Dakle, to je ono što sam vam rekao, ne možete se vi igrati sa koalicionim partnerima, ako smo zajedno na jednom poslu i projektu, a teško smo napravili ovu vladu, to svi dobro znamo, hajde onda da pokušamo da odradimo onaj posao zbog koga su nam građani dali mandat, a ne stalno jedni drugima da šaljemo neke poruke o rekonstrukciji... B92: A da li se vi kao koalicioni partner igrate sa njima, jer vi ste znali kada ste ulazili u predizbornu koaliciju da je Tadić za ovakav sporazum sa Rusima? Senić: Da vam kažem, ne radi se... prvo, do pre dve nedelje bio je jedinstven stav da se potpišu sva tri ugovora, zato su i ljudi iz Ministarstva ekonomije napustili pregovarački tim, jer se od tog stava odustalo. S druge strane, nisu izbori dobijeni na osnovu sporazuma o NIS-u, izbori su dobijeni zahvaljujući činjenicama da je SSP potpisan i da je potpisan sporazum sa Fijatom. Dakle, to su dve stvari koje su za nas u ovom trenutku prioritet i mi smo zbog toga u budžetu insistirali na toj primeni sporazuma i na obezbeđenju sredstava... B92: Uzgred, i taj sporazum sa Fijatom je takođe sada sporan, Fiat zatvara fabrike. Senić: Dobro, taj sporazum sa Fijatom nije sporan, mi očekujemo garancije do kraja godine... B92: A zašto više verujete Fijatu, a manje Rusima? Koja je garancija? Senić: Pa, sa Fijatom imamo ugovor, postoje vrlo jasno određene obaveze i jedne i druge strane, znači, postoji obaveza Srbije da da određene beneficije Fijatu, i to je bio motiv Fijata da dođe u Srbiju. Kada bi se desilo da se taj ugovor ne realizuje, Srbija ne bi imala nikakve obaveze, dakle, nismo mi ništa dali unapred Fijatu da čekamo da li će doći. B92: Kada biste sada opisivali odnose u vladajućoj koaliciji, kako biste ih definisali, kao loše, manje loše? Senić: Pa, ja bih prvo rekao da odnosi zaista nisu bitni, ja mislim da su... B92: Kako nisu? Senić: Pa, bitni su rezultati, evo, mi se bavimo već nekoliko nedelja odnosima, ne znam ni da li su dobri, ni da li su loši, tu postoje odnosi u Skupštini, u Vladi, između stranaka, između pojedinih ministara. To je za nas periferija, znači, suština je da li ta vlada proizvodi rezultate zbog kojih je napravljena. Ne mislim da su odnosi idealni, prosto se to vidi kroz medije. B92: A šta znači da nisu idealni? Senić: Pa, to znači da očigledno... B92: Šta to znači u svakodnevnom funkcionisanju? Senić: Znači da se više bavimo odnosima nego što se bavimo nekim konkretnim poslom. Kroz medije vidite, dakle, nije tema da smo uradili to i to, a ide nam 2009. godina, svi smo se složili da je to dramatična finansijska godina, svetska ekonomska kriza itd. Tri četvrtine i ove emisije i prostora u novinama se bavi odnosima između koalicionih stranaka. Ja kažem vrlo odgovorno da je ovo poslednja vlada Srbije posle 2000. godine koja ima priliku da ne iskompromituje ideju ulaska Srbije u Evropsku uniju, i ako budemo nastavili u narednom periodu... B92: Šta podrazumevate pod tim? Senić: Podrazumevam pod time da već osam godina građanima pričamo kako smo na korak od ulaska u Evropsku uniju, kako treba da uradimo te i te stvari, a od osam godina šest godina se stranke demokratskog bloka bave međusobnim odnosima. Ako nastavimo ovako u narednom periodu da se bavimo više našim odnosima nego da radimo ono za šta su nas građani birali, ja mislim da ćemo iskompromitovati ideju ulaska u Evropsku uniju, a kad to kažem mislim da neće više većina građana biti za to, nego će nam ljudi reći - dosta smo vam davali priliku, 8, 9, 10 godina, niste uradili ništa i nas ta priča o Evropskoj uniji više ne zanima, hoćemo da se okrenemo nekom drugom političkom pravcu. B92: A koliko se po vašem sudu kompromituje ideja Evropske unije činjenicom da sada ulazimo u jedan sporazum sa Rusima, koji očigledno ima i politički podtekst, kako objašnjavaju i vaše kolege? Senić: Ona se ne kompromituje ukoliko sporazum bude sproveden u potpunosti, jer bismo mi bili tranzitna zemlja za gas i za neke zemlje Evropske unije, dakle, nije ruski gas nešto što teče samo u Srbiji ili što će teći samo u Srbiji. Ali moramo da imamo... šta je važno, mora da taj sporazum bude jasno ekonomski postavljen, da ne stekne niko utisak u Evropskoj uniji da zbog određenih razloga ruska strana ima beneficija, jer bi sa istim pravom investitori onda iz Evropske unije rekli - dajte nama na nekim drugim stvarima beneficije. Dakle, mora da bude čist račun, duga ljubav. B92: Jesu li stavovi naše diplomatije u potpunosti stavovi G17 plus? Senić: Pa, mislim da svako treba da radi svoj posao, to znači... B92: Sad niste ništa novo rekli. Senić: Pa, da, ali to znači da ova vlada je postavila za svoj prioritet ulazak u Evropsku uniju, to znači da je to taj magistralni pravac rada ove vlade i nemamo nikakvu informaciju, ni zvaničnu, ni nezvaničnu da se od tog puta odustalo. Kada bi se mi sad svakodnevno bavili nekakvim pojedinačnim izjavama, mi stavovima nekih ministara na primer od koalicionih partnera, oni nama, opet bismo se vratili u tu trku. Dakle, mi verujemo i nema razloga da sumnjamo da se odustalo od tog magistralnog pravca u Evropskoj uniji. B92: Da, ali kada je gospodin Dinkić na sednici Skupštine rekao, u jednom trenutku je govorio i o našoj spoljnoj politici, da put ka Evropskoj uniji zavisi od Srbije, da ona mora da održava dobre odnose sa susedima, ne da izmišlja sukobe, te je dodao da neki fiktivno prave neprijatelje, nemaju da ponude drugo rešenje. Da li je to bio konkretan napad na Vuka Jeremića? Jeste li ga tako razumeli? Senić: Ne, ja ga nisam razumeo kao napad na Vuka Jeremića, ja sam razumeo kao poruku... B92: Kome? Senić:... kao poruku građanima Srbije da smo mi, na primer, na izborima prethodnim raskinuli sa jednom politikom koja je bila uzdržana ka putu ka Evropskoj uniji. I onda nije loše da ima jedan glas u vladi, jedna stranka, važan deo vladajuće koalicije G17 plus, koja će stalno podsećati i nas u vladi i građane Srbije da su nam dali mandat da idemo u Evropsku uniju bez bilo kakvog uzdržavanja i priča nekih koje su opterećivale naše odnose u prošlosti. Ja mislim da mi moramo da insistiramo u odnosima i sa Hrvatskom i sa Bosnom i Hercegovinom i sa Makedonijom i sa Albanijom, da sami razrešimo ta naša sporna pitanja. Ako me pitate da li je dobro što se sudimo sa Hrvatskom, mislim da nije dobro i mislim da obe strane... B92: Ne, ja vas pitam da li su stavovi DS-a, odnosno naše diplomatije u potpunosti stavovi G17 plus. Senić: Nije diplomatija stranačka, dakle, ja ne doživljavam diplomatiju ove vlade kao potrebu da se svakodnevno usaglašavaju stavovi političkih stranaka. Dakle, ona ima svoj put, ono za šta je... što je rečeno prilikom izbora vlade, to je ulazak u Evropsku uniji, taj put se, koliko ja znam, nije promenio i mi to podržavamo. B92: Dobro, gospodine Seniću, hoće li biti rekonstrukcije vlade? Senić: Mislim da ona uopšte nije izgledna i da je to opet gubljenje i novinskog papira i prostora u medijima da se priča o tome. Ne znam ko bi mogao da rekonstruiše ovu vladu i koja bi to nova vlada mogla... B92: Evo, gospođa Grubješić kaže - to zavisi od SPS-a i DS-a. Senić: To naravno zavisi, kad bi se oni odlučili za taj korak, ali prosto bi to bilo nelogično. B92: Da li eventualno znate, već nekoliko dana se može čuti da će se šef DS-a Tadić i šef vaše partije gospodin Dinkić sastati i razgovarati o međusobnim odnosima do kraja ove sedmice? Senić: Koliko je meni poznato, razgovora o tom sastanku nema i koliko je meni poznato, nikakav spektakularan sastanak se neće desiti i ne mislm da ima potrebe za tim. I opet se vraćamo u prošlost, sećate se onih čuvenih sastanaka pokojnog premijera Đinđića i Koštunice, koji su uvek trebali da reše nekakve probleme. Ne mislim da treba da odnose u Vladi i u državi personalizujemo i da sad cela država čeka da li će se sastati šef jedne i druge stranke i da reše problem... B92: Ali ti odnosi su sami po sebi personalizovani. Senić: Ako dođemo u tu situaciju, verujte, da se oni sastaju i da sami... B92: Sami ste rekli da zbog ličnih sujeta postoje problemi... Senić: Ja zato i kažem da to treba da gurnemo u drugu stranu, znači, neka radi svako zaista svoj posao. Nema potrebe da se mi sastajemo, jer smo se sastali na listi Za evropsku Srbiju... B92: A mislite da nema potrebe razgovarati o međusobnim odnosima posle svega? Senić: Ne, ne, ja mislim da nema potrebe, ja mislim da treba da nastavimo da radimo... Sastali smo se na listi Za evropsku Srbiju, na iznenađenje svih nas dobili 40% glasova, formirali proevropsku vladu, nekoliko meseci nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. I ako je naš jedini kapacitet šest meseci posle toga da se svake nedelje sastajemo i mirimo jedni druge, onda je možda bolje da idemo na izbore. Dakle, ili treba da imamo jasan put ove vlade koja će raditi svoj posao ili treba da idemo na izbore, a ovako, neko razvlačenje, sastajanje, mirenje i rako dalje, neće nam doneti ni konkretne rezultate zbog kojih su građani glasali za nas, niti ćemo imati izbore. B92: Ako biste procenjivali ko je u vladajućoj koaliciji bliži DS-u u ovom trenutku, vi ili SPS, šta biste rekli? Senić: Pa, u ovom trenutku, gledajući i čitajući novine bliži su DS i SPS, ali ja znam da nije tako. B92: Kako to objašnjavate? Senić: Ali ja znam da nije tako, zato što ja kao neko ko je dugo na političkoj sceni znam sve visoke funkcionere DS-a i ne mogu da zamislim da bi njima mogao da bude bliži SPS nego G17 plus... B92: Govorite o privatnom utisku. Senić: Ja vam kažem moj privatni utisak, znači, ne postoji mera vrednosti koja meri bliskost političkih stranaka. Ako je naš problem što javno govorimo o onome što mislimo da nije dobro onda ćemo mi nastaviti tako i u budućnosti. B92: Kako ste razumeli poruku koja vam je očigledno poslata time što niko iz DS-a nije bio na vašoj izbornoj skupštni, iako ste im vi poslali pozivnice? Senić: Pa, poslali smo, meni bi bilo drago da je došao neko iz DS-a, zaista bi nam bilo drago da je došao neko iz DS-a. B92: Jeste li to razumeli kao nekakvu poruku, s obzirom na to da ste dugo u politici? Senić: Pa, dobro, sad, pazite, vladajuća koalicija, sedimo zajedno u vladi, u skupštini, ne dođe vam gost iz stranke na skupštinu, sigurno da to nije indikator da stvari između stranaka stoje dobro, ali vam opet kažem, mi smo to prihvatili kao činjenicu i već smo to zaboravili. Zaista se ne osvrćemo na te stvari. B92: A koliko to nije dobro kada vam ne dođu koalicioni partneri na važnu skupštinu? Senić: Pa, ja mislim da je u politici važno da čak i sa nekim najcrnjim političkim neprijateljima imate normalnu komunikaciju. Ako je nečija procena da nedolazak na skupštinu u ovom trenutku je bilo nešto što je bilo neophodno, to je stvar DS-a, dakle, mi se zbog toga ne ljutimo, niti imamo nameru da u budućnosti na to odgovorimo na neki drugi način. B92: Dobro, da li je to normalna komunikacija? Senić: Pa, normalno bi bilo da su došli. B92: Dobro, znači komunikacija nije normalna? Senić: Ja kažem samo da bi logičnije bilo da su došli, a zašto nisu došli zaista ne znam, verujem da ćete možda uskoro imati nekog iz DS-a pa ih pitajte. B92: Da, vrlo rado ću ih pitati. Šta biste vi, šta bi G17 da je pozvan na neku izbornu skupštinu, na izbornu skupštinu na primer DS-a i vi ne dođete, niko od vas, niko od čelnika G17, šta bi bila u stvari vaša poruka onda? Senić: Ne verujem da ne bismo došli, ja mislim, ako postoji potreba... B92: Ali ako ne dođete? Senić: Pa, ne, ja mislim da postoje drugi načini, dakle, mi, opet kažem, mi smo taj nedolazak, već ne znam, to je iza nas, niti ćemo na osnovu tog nedolaska praviti neku našu poziciju, niti nas to opterećuje, niti smo zbog toga ljuti, niti ćemo protestovati. Ja mislim da postoje drugi načini izražavanja eventualnog nezadovoljstva. Ako nekom ne odgovara, ja još jednom ponavljam, stav G17 plus, da nismo zadovoljni sporazumom zato što nemamo dovoljne garancije, da smatramo da je bilo neophodno primenjivati jednostrano Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, da smo bili uzdržani oko jednostranog povećanja penzija, da smo hteli da nađemo sa MMF-om možda malo bolji model, gde bi penzioneri takođe bili u dobroj meri zadovoljni i namireni, onda postoji, da kažem, ljudski jednostavan, najjednostavniji način u životu da nekog pogledate u oči i kažete mu - nama se to ne sviđa, mi mislimo da to nije dobro. Dakle, to je vrlo jednostavno reći i onda da taj problem ili rešimo ili ne rešimo. B92: Dobro, vi ste izneli u medijima to. Senić: Pa, izneli smo u medijima zato što... B92: ... a niste na sastanku među koalicionim partnerima. Senić: Pa, zato što je to bio način da se taj problem reši, dakle, mi smo pokušavali da ga rešimo unutar vlade, kad govorimo na primer o jednostranoj primeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, vreme je isticalo. Kada smo procenili da od toga neće biti ništa... za nas je to bila tačka, eto, vi kažete da li bismo... B92: Ali tada su između ostalog... Senić: Mi tu nismo mogli da ćutimo, mi smo morali da izađemo u javnost i da tražimo jasan stav koalicionih partnera o tome. B92: Htedoh podsetiti da je recimo odobravanje jednostrane primene Sporazuma, odnosno carine uslovilo povećanje akciza kako bi se napunio budžet, da je i to problematično, tako je makar ministarka finansija objasnila. Senić: Jeste, ja sam se juče informisao, povećanje akciza na primer na pivo će doneti 900 miliona dinara budžetu Srbije, nije to nekakva dramatična stavka, a ostao je utisak u javnosti veliki i ono što je dobro, neće biti povećanja, možda je građanima interesantno, ovih taksi na registraciju vozila, već će se one uskladiti isključivo sa stopom inflacije. Mi smo morali da primenimo taj sporazum, on jeste, zove se jednostran, ali Evropska unija jednostrano od 2000. godine nama pruža priliku. B92: Mislite da oni ne bi razumeli da zbog krize odustanemo na neko vreme od jednostrane primene tog sporazuma? Senić: Pa, naravno da ne bi razumeli, jer mi onda možemo teoretski da kažemo - izgubili smo... mi smo mogli i neke nove namete da uvedemo, pa da pored tih 300 miliona imamo još 300 miliona, a ne može srpska ekonomija da opstane tako što će se zatvarati u svoje granice. Mi moramo da opstanemo, ali da se otvaramo prema Evropskoj uniji, to je prava mera vrednosti da li smo uspešni ili nismo. B92: A ne mislite valjda da su ministarka finansija i gospodin Cvetković hteli da nas zatvore time? Senić: Ne mislim, ali znam da je naš stav bio eksplicitan, a da je tamo bilo dilema da li da se to radi. B92: Dobro, kada je gospodin Dinkić najavio reformu vaše partije, što je takođe bilo predmet debate u medijima, on je izgovorio rečenicu - da ćete se rešiti kadrova kojima je novac popio mozaka. Na koje članove vaše partije je mislio, kome je mozak popijen od novca u vašoj partiji? Senić: Pa, mislim da je sve bilo vezano za ovo što se dešava u javnim preduzećima, dakle, evo, i tu da vam kažem. Čini mi se da ove godine obaveze javnih preduzeća da 50% dobiti uplaćuju u budžet, sledeće godine će to biti jedva 12,9 milijardi dinara, od 17 javnih preduzeća u Srbiji 12 funkcionišu maltene po principu monopola. Strašno je, evo, ja vam kažem, ja sam kao narodni poslanik i svaki drugi moj kolega pod opravdanom lupom javnosti o troškovima, računima, skupštinskim restoranima itd. Kao ljudi koji smo na prvoj liniji, da kažem, tog političkog fronta i zastupamo ideje svojih stranaka, tamo imate nekakve marginalce koji preko političkih stranaka dođu na nekakve funkcije. Tu ne amnestiram nijednu političku stranku, i dobijaju po nekoliko stotina hiljada dinara dnevno za članstvo na primer u upravnom odboru. To stvarno nije normalno. B92: Da, ali vi ih postavljate, ne postavljamo ih mi. Senić: Da, postavljamo, mi ih postavljamo, ali ono što... B92: Pa, kako ste se sad setili da nije normalno? Senić: Pa, setili smo se zato što je došlo u javnost i setili smo se zato što smo... B92: Samo zato što je došlo u javnost, a kad nije bilo u javnosti onda je bilo normalno? Senić: Da vam kažem, zato što je dolaskom u javnost došlo do toga da smo i kod nas u stranci tražeći pre godinu dana izveštaj od nekih ljudi dobili informacije koje nisu u skladu sa onim što je istina. Znači, mi nismo imali mogućnost da proveravamo te stvari ili se niko time nije bavio, što ne priznati tu grešku, ali nekakva nasleđa prošlosti moraju da se menjaju. Kad ste 2000. godine osvojili vlast nasledili ste one silne Miloševićeve, je li tako, likove s kojima se tada moralo pregovarati, pa se to završilo kako se završilo. Sad smo nasledili i eskalirao je problem javnih preduzeća. Ja zaista mislim da je to pitanje koje nema veze sa političkim strankama i da uglavnom kroz tu, da kažem, strukturu poltiičkih stranaka... B92: Koje pitanje nema veze s političkim strankama? Senić: Ne, ne, nema veze sa odlukom političkih stranaka da te ljude postavljaju, u smislu da znaju šta rade. Znači, ja vam kažem, dobro je zato što je izašlo u javnost da vidimo kolika su davanja građana Srbije za te stvari koje su po meni potpuno nelogične. I videli ste da je javnost... B92: Političke stranke nisu znale koliko ti ljudi uzimaju novca? Senić: Ja vam kažem za političku stranku G17 plus, za neke ljude nismo znali i mislim da se ta poruka odnosila na njih. Videćemo u narednom periodu. B92: A kako je moguće poručiti tako nešto, a ne dići krivičnu prijavu odmah sutradan? Senić: Nema tu kršenja zakona, ako je neko sedeo u nekom upravnom odboru i primao 300-400.000 dinara po odluci upravnog odbora ili Vlade Srbije, on nije kršio nikakav zakon kriminalni, razumete. B92: Ne, ne, ja razumem, nego kada se kaže da je nekom novac popio mozak... Senić: Postoji problem da kada govorimo o tome da je neophodno stezanje kaiša, kada se priča o štednji na svakom koraku, kada se analizira koliko košta ćufta u skupštinskom restoranu, postoji problem da tamo negde u nekoj sivoj zoni imate ljude koji dobijaju novac, praktično koji bi mogao da bude deo budžetskih prihoda, a koji nije u skladu sa onim što oni rade. Znači, ne mislim ja da idem sad u neku demagogiju i da kažem da direktori tih javnih preduzeća svi treba da imaju iste plate i da to bude prosečna plata u Srbiji itd. Ali treba da se vidi koja je uloga članova upravnih odbora, koliko puta se oni možda sastaju, jednom mesečno, da li tu postoji zaista neka analiza tog poslovanja... B92: Samo se postavlja pitanje zašto se 2008. o tome govori i zašto se... Senić: Zato što se nije govorilo 2006, 2007.... Zato što... B92: Zašto nije? Partije su postavljale članove... Senić: Zato što... Hoćete da vam kažem zašto? Zato što se kroz ovu pokaznu vežbu beogradskog aerodroma ta priča otvorila i sada je ta priča... naravno da je bio veliki... to su očigledno bili sve stranački kadrovi, nije bilo raspoloženja u strankama da se na to pitanje odgovori. Ja ne bežim od odgovornosti, znači, ne optužujem tu ni radikale, niti neku drugu opozicionu stranku, odgovornost je svih stranaka na vlasti. Zbog toga smo mi, predložićemo u naredne dve nedelje mere oko tih javnih preduzeća, ne govoreći sada nismo krivi... krivi smo za sve što je do sada bilo tako kako je bilo. B92: Da li eventualno znate, vi niste direktna adresa za to pitanje, ali da li eventualno znate kako je vaš predstavnik u upravnom odboru Srbijagasa glasao kada se odlučivalo o snabdevanju gasom za sledeću godinu, jer ste vi izneli stav da onaj aneks ugovora koji je Ilić potpisao nije bio zakonit? Senić: Zaista ne znam, ali evo, potrudiću se odmah posle emisije da se obavestim o tom pitanju. |
10:36
16
DEC
2008
| 2 | 0 | 393 | 0 |
| Omiljen gost |
| „...nije naš...posao da budemo omiljeni, kad bismo hteli taj posao postali bismo rok muzičari ili zvezde, ali pošto radimo kao vrhovni revizori naravno da... nas ne vole...ne vesele se baš kad ih posetimo... naš moto je, slogan je 'watching over the public money', što znači da gledamo kuda ide novac, to znači još u prevodu... da svaki posao koji radi država... predmet i može biti predmet revizije...jer nema evropskih para ako nema kontrole, to je definitivno...moram reći da je Srbija sad jedina u regiji, ako ne i šire, bar za Evropu ne znam da li još koja država nije imala te institucije ili da ta institucija koja bi bila ne bi radila ili da bi u kojoj državi to bila samo Potemkinovo selo...ako nema revizije onda se i nešto značajno događa, onda i činovnici po ministarstvima, po vladinim uredima manje su pažljivi, manje osetljivi za poštovanje zakona zato što znaju da nema kontrole... pošto je sad decembar i pošto se sad ispunjavaju one božićne i novogodišnje želje mogli biste dati tu želju Deda Mrazu, da to ipak stvarno počne da se radi i da se osigura kapacitet, da se osiguraju sve te, da kažem, funkcionalni uslovi za nezavisnost da bi se onda moglo početi sa radom.“ |
| Gost: Igor Šoltes, vrhovni državni revizor Slovenije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Predstavnike institucija koje treba da kontrolišu vlast, poput Kancelarije zaštitnika prava građana, poverenika za informacije od javnog značaja, državnog revizora, svojevremeno je štampa krstila kao 'borci sa vetrenjačama'. Nekom je nedostajala kancelarija, neko je dobio kancelariju, ali ne i računar, neke su smestili u neuslovan prostor, uglavnom godine su prošle a da nijedna od tih institucija ne radi u potpunosti svoj posao. Možda je najbolji ili najgori primer poverenika za informacije koji nije uspeo svojevremeno da dobije plate u javnim preduzećima na zahtev Administrativnog odbora Skupštine Srbije. Državni revizor, koji treba da kontroliše kako se troši novac iz naše zajedničke kase, se posle dosta lutanja smestio u kancelarije koje su mu dodeljene u zgradi Skupštine. Zakon je usvojen 2005. a kancelarija revizora još ne radi, tako da mi u tom smislu imamo nešto zajedničko sa Vatikanom, jer smo pored Vatikana jedini u Evropi koji nemaju reviziju javnih finansija. O primanjima menadžera po javnim firmama saznali smo, jer se ne trpe koalicioni partneri, a ne zato što je neko to kontrolisao. U Francuskoj revizija ima tradiciju 250 godina, u Britaniji 150, u Hrvatskoj 14, u Sloveniji revizor radi 15 godina. Vrhovni revizori nisu omiljeni kod političara, oni su po pravilu dobro plaćeni i u rangu su po formalnoj moći sa nekoliko najvažnijih funkcionera u zemlji, sa predsednicima, premijerima, čelnicima ustavnih ili vrhovnih sudova. Moj današnji gost je nedavno tražio smenu jednog ministra u vladi jer je trošio previše iz zajedničke kase. Nije se prema javnom novcu odnosio kao što bi se odnosio prema sopstvenom novčaniku. U „Kažiprstu“ je doktor Igor Šoltes, dobro jutro, hvala što ste ovde. Vi ste zapravo predsednik Računskog suda Slovenije, to se tako zove tamo, je li tako? Šoltes: Da, u stvari mi smo ustavna kategorija sa imenom Računski sud, iako nismo sud, ne izdajemo sudne odluke, ali izdajemo mišljenja o pravilnosti ili nepravilnosti poslovanja. B92: A šta se desilo sa tim ministrom kada ste tražili njegovu smenu? Šoltes: Pa, u stvari, ako se malo preciznije... nismo tražili zbog nekontroliranog trošenja nego zbog toga što nije počeo postupke na osnovu naših traženja i naših zahteva, jer smo tražili da se određena sredstva koja su bila uplaćena na opštinske račune vrate u državni proračun. Pošto to nije bilo napravljeno tražili smo smenu, a preduhitrili su nas izbori, tako da ionako je stvar sad, da kažem, izborno uređena. B92: Da, ali se dosta pričalo o tome po evropskim kancelarijama revizora. Šoltes: Pa, zato što se te vrhovne revizorske institucije kod nas Računski sud, se malo razlikuju u svojim kompetencijama, neki imaju stvarno neke sudske nadležnosti, znači mogu i kazniti, mogu da rade isto kao što mogu sudovi, a drugi... B92: To je Španija, na primer. Šoltes: Španija, Portugal, Grčka i još neke zemlje... Verovatno zavisi od stupnja demokracije i stupnja takozvane samokontrole, što manje samokontrole to veće kompetencije takve institucije moraju imati. B92: Kada vas opisuju ovde, postoji neka vrsta institucionalne saradnje između Računskog suda Slovenije i naše državne revizije koja još nikako da počne da radi, ali uvek vas opisuju kao neomiljenog među političarima u Sloveniji. Šoltes: Pa, nije naš u stvari prvi posao da budemo omiljeni, kad bismo hteli taj posao postali bismo rok muzičari ili zvezde, ali pošto radimo kao vrhovni revizori naravno da, možda ne da nas ne vole, nego pre svega, sigurno nas poštuju, a drugo, ne vesele se baš kad ih posetimo. Nismo, da kažem, omiljeni gosti u njihovim kućama. B92: A šta kažu - šta će ovaj ovde? Šoltes: Ne, to ne mogu reći pošto imamo izričito zakonsku dozvolu za reviziju, nego ono što je možda zanimljivo je to da 80% naših revizija kad završimo, revidiranci, znači osobe koje revidiramo, ti subjekti, označe kao dobre. Zašto? - Zato što im uvek damo i usmerenja za napred, možda... B92: U kom smislu usmerenja? Šoltes: Pošto, kad vidimo nepravilnosti, vidimo nesvrsishodnosti koje se događaju u ministarstvima, u opštinama, u vrtićima, u bolnicama, u javnim preduzećima, onda na osnovu toga damo i određene zahteve za promenu nekih akata, za vraćanje previše plaćenog novca, i dajemo određene preporuke za napred. I sve to u stvari je dobra onda praksa za njih. Naravno, ima i primera gde je i praksa trošenja namerno nezakonita, gde u stvari se radi i o krivičnim delima, ali to je druga priča i hvala bogu, u manjini. B92: Krivična dela? Dobro, to ću vas isto pitati, ali me zanima formalno kolika je moć vaše funkcije? Dakle, da li ste vi u rangu sa šefom države po moći, formalno? Šoltes: Pa, u stvari to je kao što smo rekli ustavna kategorija, članove bira Parlament, isto kao ombudsmana, isto kao vrhovni sud, isto kao ustavni sud, isto na kraju kao i premijera. Znači, kod nas je najviše naravno predsednik Republike, pa predsednik Vlade....... pa Parlamenta, pa Vlade, pa onda Ustavni sud, pa Računski sud, pa Vrhovni sud, tako da smo u prvih 5-6 institucija po rangu, što se najviše ili najbolje manifestira u protokolu. Znači, ko sedi u prvim redovima, to je protokolarni proces koji ukazuje na značajnost pojedine institucije u zemlji. Ali mislim da je to neophodno. B92: Gde bi vas smestili, u koji red? Šoltes: Pa, ja do sada sam nekako bio u tim prvim redovima, pošto je ta funkcija takva da daje prednost, u stvari da je taj kontrolni dio u bok recimo ustavnom sudu. B92: Kada govorimo o vašem konkretnom poslu, da li se raspravlja tamo o političkoj volji? Šoltes: Mislite, da komentarišu naše...? B92: Na primer, mi stalno ovde kada pričamo o tim institucijama koje treba da kontrolišu vlast, bez obzira na koju instituciju mislimo, mi stalno govorimo o tome da nema... ili predstavnici tih institucija, kao što je nedavno, obmudsman rekao - nema političke volje da se počne u potpunosti sa radom. Da li se tamo, u Sloveniji i razgovara o političkoj volji, da li je to tema? Šoltes: Ne, posle 15 godina to uopšte nije tema, jedino što je pitanje političke volje jeste kada dođe do toga da mi nađemo neke nepravilnosti, neke otklone od zakona, i u stvari tu nema puno mesta za političku volju, jer je procedura stvar neke kulture i procesa koji su već unapred zapisani u samom zakonu. To znači da tačno se zna šta mora koja od ovih institucija raditi, uključujući nas, i kakve su kompetencije. B92: Ali pošto vi nemate moć da kažnjavate, u kojoj meri se poštuju vaše odluke? Šoltes: Pa, mi u stvari imamo naše mišljenje sa kojim se opredeljujemo do pravilnosti i svrsishodnosti poslovanja subjekata. B92: Kako to? Šoltes: To znači da radimo reviziju podataka, isplata, javnih nabava, transfera, svega što... plata u tom subjektu, i onda na osnovu procenata grešaka u odnosu na veličinu proračuna, ovisi kakvo mišljenje dobije taj subjekt, jer to je po evropskim pravilima, takozvanog 'euro saja', standarda, imamo pozitivno mišljenje, to je kao da greške skoro nema, mišljenje sa rezervom i negativno mišljenje. Naravno, negativno mišljenje je tada kad taj subjekt radi puno primera u suprotnosti sa propisima. I u tom smislu mi možemo tražiti da se određene nepravilnosti poprave i dajemo rok, recimo maksimalni rok je 90 dana. I ako se u tom roku nepravilnosti ne otklone, možemo, u stvari ne možemo nego moramo tražiti smenu odgovornog lica. B92: I u koliko slučajeva ste uspeli? Šoltes: U šest slučajeva. B92: Dajte nam jedan primer. Šoltes: Recimo, primer zdravstveni, to je baš aktuelno sad u Beogradu, koliko čujem... B92: Jeste, domovi zdravlja i.... Šoltes: Baš jedan direktor recimo jedne bolnice, pošto nije hteo da vrati previše isplaćene plaće, tako da... to je recimo... Imali smo onda primer javnog preduzeća Vodovod i kanalizacija... B92: To je javno komunalno? Šoltes: Komunalno preduzeće, isto lokalne razine gde isto nisu hteli da... stvari direktor kao odgovorno lice, hteli da otklone neke nepravilnosti, tako da smo i tada tražili smenu. I imamo nadležnost naravno da to tražimo od lica koje je nadležno za imenovanje i za smenu određenog direktora... B92: Poštovano je vaše mišljenje naknadno da se smene? Šoltes: Da, zato što je... u stvari, tu moram reći da onaj koji ustvari ne reproducira nego saopšti su mediji, naša mišljenja, pošto mi pravimo i pres konferencije baš zbog toga da bismo što široj javnosti predstavili naš stav o određenom problemu, tako da već pritisak javnosti sam po sebi je tako jak da se naravno niko ne usudi da ne bi poštovao, jer time naravno i gubi svoj autoritet i pre svega gubi mogućnost da će uspeti na ponovnoj proveri demokracije, to su izbori svake četiri godine. B92: Ovde u Srbiji je jako aktuelna tema svih institucija, antikorupcijskih institucija, pre svega i sada je predlog budžeta takođe aktuelan, neke od njih nisu zadovoljne novcem koji su dobile. Ali takođe je tema da šest godina Srbija nije imala nikakvu reviziju budžeta. Ja sam pročitala da ste vi prošle godine pri reviziji državi uštedeli 630.000 evra. Kako se to štedi? Šoltes: Dobro, taj iznos štednje se odnosi na celu godinu u stvari, ne samo na državni nivo, radi se o tome da kroz reviziju naravno u našim slučajevima ustanovimo određene nepravilnosti, određene.... B92: Na primer? Šoltes: Recimo isplaćivanje plaća za stvari za koje nema pravne osnove, isplaćivanje raznih dodataka. B92: U javnim preduzećima? Šoltes: U javnim preduzećima, na primer u opštinama, u ministarstvima, recimo takozvana izvanredna unapređenja, recimo za ljude koji nemaju adekvatne edukacije ili nemaju dovoljno radnog staža itd. To su recimo sve slučajevi gde plaća koja se plaća je viša nego bi smela biti, u tom slučaju naravno mi tražimo ono što je bilo previše plaćeno da se vrati i da se prestane sa tim isplaćivanjem, da se stvari vrate u zakonito stanje. U tom delu je ta ušteda nominalno prikazana... B92: Kakve vi ingerencije imate u pogledu recimo međudržavnih ugovora koji se odnose na nekakve finansije? Recimo, mi sad imamo međudržavni ugovor o prodaji.. privatizacija NIS-a, to je na osnovu međudržavnog ugovora će Naftna industrija Srbije biti verovatno 51%... Šoltes: Naš moto, naš logo je... B92: Kada vi nastupate? Šoltes: Pa, mi inače u većini slučajeva nastupamo ekspost, to znači kad je stvar već napravljena, kad već može doći do štetnih posledica, ali ono što sam hteo reći, naš moto je, slogan je 'watching over the public money', što znači da gledamo kuda ide novac, to znači još u prevodu, da još jednostavnije kažem da svaki posao koji radi država, bez obzira da li radi sa fizičkom osobom, sa firmom, međunarodni, bilo šta, je predmet i može biti predmet revizije. Ili u preventivnom smislu ili naravno kad je stvar već završena. B92: A šta znači preventivni smisao, da li to znači da vi pročitate u novinama nešto, pa onda istražujete, da li je to prevencija? Šoltes: Prevencija je, da, jer s time, s tom prevencijom mi zaustavimo da bi došlo do štetnih recimo posledica. Ima jedan primer recimo, što smo ga imali kod nas, je zadnje vreme jako popularno taj public partner partnership, javno privatno partnerstvo, gde su pre svega lokalne zajednice uzele to kao koncept za takozvano prikriveno zaduživanje, da ne ide u kvotu zaduživanja. I desilo se da je jedna recimo francuska firma htela sa jednom opštinom napraviti jedan biznis u smislu izgradnje hotelskog apartmana, ali su se ljudi tamo pobunili, jer su rekli da kapaciteta je dovoljno i da oni nisu popunjeni, a ne da se gradi još nešto novo, što više miriše na neki dil između gradonačelnika i tog francuskog partnera. Tako da smo mi onda odmah krenuli u akciju i stvar se onda dosta brzo završila, u stvari, nije došlo ni do sklapanja ugovora. I to je taj preventivni deo gde se može... mislim, gde je nadležnost Računskog suda. I u drugim primerima gde se pokazuje interes za to, pre svega gde ima opasnosti za štetne posledice. B92: Dakle, da samo razjasnimo, da prenesemo i na teren Srbije, pošto ovde ima jako puno nesuglasica oko prodaje Naftne industrije. Da slovenačka vlada sad prodaje Naftnu industriju i da jedan koalicioni partner kaže - to nije dobar posao, da kažu ekonomisti da to nije dobar posao, vi biste... Šoltes: I recimo da pozovu Računski sud da napravi kontrolu, u tom slučaju da bi ocenili, da bi postupak već na prvu loptu da se vidi, da bi bio netransparentan, da bi bio u suprotnosti sa pravilima, mogli bi ići recimo.. Imamo jedan institut koji se zove predrevizija, to je znači da sa predrevizijom možemo već prikupljati podatke i to je već znak u stvari da kontroliramo ono što se dešava na terenu i što može biti signal i za recimo vladu i za one koji rade taj posao da je stvar već u fazi kontrole. Tako da se mnoge odluke mogu i promeniti. B92: Koliko je godina trebalo da vi dostignete nivo koji imate sada, to je da recimo, koliko sam pročitala, razmatrate zdravu hranu u školama, koja mora da zadovoljava standarde? Koliko je vremena potrebno bilo da ta institucija revizora zaista počne da radi? Šoltes: Pa, mi smo, kao što ste sami rekli, 15 godina na sceni, tako da to je već jedno razdoblje koje naravno ne možemo usporediti sa Francuskom ili sa Velikom Britanijom, ali ipak puno više nego što je to u Srbiji. Tako da svakoj instituciji na početku treba malo vremena da se probije kroz sve ove tunele birokratije i odnosa i svoje prepoznatljivosti, mislim poznatosti u javnosti, jer to je jedina deviza sa kojom ti možeš da dobiješ poverenje ljudi, javnosti, isto tako i medija, da bi onda mogao raditi relevantno svoj posao. Tako da, kod nas je naravno trajalo nekoliko godina, da smo počeli, ali je bila potpuno drukčija situacija nego tu u Srbiji, pošto kod nas za vreme kad se takozvani SDK, mislim da svi razumeju šta je to, kad je prestao sa radom odmah se transformirao Računski sud, tako da su svi ovi revizori iz SDK, ne svi, nego koji su želeli, su došli na Računski sud. Tako da od početka je već Računski sud imao, ne znam, 40 ljudi, tako da je već startovao sa ljudima koji su bili educirani. Onda je stvar išla nekom putanjom razvoja, više smo radli onda i na pravilnosti, ne samo na ovom računovodskom delu. I u zadnje vreme sve više radimo to što ste i sami spomenuli, takozvanu svrsishodnost, tako da postavimo i pitanja koja direktno nisu tipična za predstavu šta to revizor je. B92: Da, mi revizora zamišljamo kao iz Gogoljevih dela... Šoltes: Da, jednog jako dosadnog, sa naočarima... Vidite, ja nemam dioptriju... Tako da u stvari, u zadnje vreme smo napravili par ovako zanimljivih revizija, što se tiče zaštite okoline, poštivanja, da li naša država poštuje Kjotski protokol. Recimo, sa Hrvatima smo radili jednu zanimljivu reviziju na granici, u jednom nacionalnom parku, gde smo gledali kako oba nacionalna parka, hrvatski i naš imaju program za zaštitu i razvoj i kontrolu medveda, risova i ovih životinja. Pošto je to jako važno za biodiverzitet na prostoru, šta se radi sa drvetom, kako se država brine za njih. Tako da dosta zanimljive vizije... najvažnije je to, televizije su u stvari usmerene ne samo ka čuvanju ili smanjenju naopako trošenog novca, nego i i drugim ciljevima. To je baš ono što je više suštinski problem, što u stvari odgovaramo na pitanja da li su ciljevi u određenim segmentima bili postignuti ili ne. Tako smo i samo još jedna zanimljiva stvar, pravili smo jednu reviziju da li Vlada i Parlament kada primaju zakone, da li uopšte imaju predstavu kakvi su ciljevi, šta određeni zakon hoće da postigne ili da li imaju mehanizme da li onda znaju meriti da li je zakon dobar ili loš, znači da li je postigao svoj cilj. B92: A kako to radite, preslišavate poslanike, kako? Šoltes: Ne, mi... na osnovu naše revizije počela je onda i promena u samoj proceduri kod primena zakona, na osnovu toga da isto moraju biti, kad predlog zakona ide u Parlament da moraju biti sve posledice zakona zapisane, od finansijskih, ekonomskih, demografskih, ovisi kakav zakon se radi. I na osnovu toga naravno se može napraviti revizija posle recimo tri godine, ako piše u preambuli da je cilj da taj zakon dobije efekte u tri godine, posle te tri godine može se napraviti evaluacija da li je to postignuto ili nije. B92: I ko onda odgovara, taj ko je zadužen za sprovođenje? Šoltes: To je u stvari više saopštenje javnosti, to nije onda pitanje odgovornosti pojedinca, nego to je... ima tako jak mesage javnosti da se primenjuju u stvari zakoni koji ne postignu svoje ciljeve i to je veliko nepoverenje recimo za Parlament, ako prima neke zakone za koje ni sami ne znaju da li su realni ili nisu. Sad ne govorim o onim zakonima koji su stvar prilagođavanja Evropskoj uniji, to je druga stvar. B92: Da, direktive su drugo. Šoltes: To je puno drukčije nego sami zakoni. B92: A imate li pravo njih da evaluirate? Šoltes: Imamo pravo....... evropska sredstva, što je jedan poseban odjel kod nas, mi smo ga posebno formirali za to i jako je recimo... proračun Evropske unije je relativno mali, nije pun, oko 106,7 milijardi evra. Ipak je tu uloga tih vrhovnih revizorskih institucija, uključujući i našu, su tu jako, jako važna, zato što s tim parama, isto što pokazuje praksa, radi se na dosta zanimljiv način. Ako budemo imali vremena....... B92: Vi imate 130 ljudi koji su zaposleni... Šoltes: 136. B92: I kontrolišete sa 136 ljudi 3.000 i nešto institucija, vi to zovete subjekat, ružan je izraz, ali znači, 3.600 institucija koje troše državni novac... Šoltes: Potencijalni klijenti. B92: Koliko sam razumela, naši revizori treba da zaposle otprilike sličan broj ljudi i da kontrolišu 9.504 subjekata. Sad, ili vi imate mnogo ili mi malo, kakve su vaše procene? Šoltes: Pa, ako biste imali samo 130 - koliko imamo mi, to bi bilo apsolutno premalo, jer tu morate znati, tu će se škare očekivanja i mogućnosti revidiranja se sve više otvarati, verujte, ako budemo pričali za godinu dana to će se potvrditi, jer sve više će biti očekivanja šta takva institucija mora da radi, a kapaciteti nisu takvi da biste sve želje mogli ispuniti. Tako da mi u Sloveniji ponekad se malo pošalimo i kažemo da nismo džuboks recimo, da sviramo, da pravimo reviziju na želje, nego na osnovu kriterija koji pokazuju da je revizija opravdana ili nije opravdana. B92: Šta vi zapravo radite ovde sa našim revizorima? Ovde ste nekoliko dana i znam da sarađujete, ali šta vi zapravo radite? Šoltes: Recimo, sad u ovom trenutku je tema jako značajna za sve države, ne samo za Srbiju i za evropski budžet jako važna, to su javne nabavke. Koliko znam, vi ste sad u fazi, mislim da do kraja godine bi morao biti primljen novi zakon o javnim nabavkama, što znači da će opet trebati jedan period prilagođavanja i upoznavanja sa tim zakonom. I zato revizori naravno moraju biti spremni, jer to je jedna od stvari gde se troši puno javnog novca, kod nas recimo samo za administraciju je na godišnjoj razini se potroši preko javne nabavke oko četiri milijarde evra. B92: Kada se budete vratili u Ljubljanu i kada budete kolegama iz vaše kancelarije pričali kakva je ovde situacija povodom revizora, naše kancelarije itd. šta ćete im opisati, gde ste vi to bili i šta ste videli ovde? Šoltes: Pa, uzdržaću se komentara, ali ću im reći da u stvari to je institucija kojoj je još potrebna izgradnja, koja naravno je na relativnom početku svoje putanje i da bi postigla neki relevantan nivo pre svega treba kadrovski da se ojača sa relevantnim ljudima, tako da bi mogla u stvari vršiti reviziju. Jer, jedna od glavnih zadaća svih institucija na državnom nivou je revizija budžeta države, mi moramo kao i vaša institucija svake godine revidirati budžet. Ta revizija... B92: A mi ne revidiramo budžet. Šoltes: Pa, pre ili kasnije ćete morati revidirati budžet. Mi potrošimo oko 5-6 meseci za revidiranje budžeta sa jedno 25 ljudi koji dnevno kontroliraju i proveravaju podatke, a pretpostavljam da je srpski budžet još malo veći. B92: A pošto ste videli malo iznutra kako ovde funkcionišu stvari, šta zaključujete, da li je politička volja krivac zato što institucija ne radi ili sama institucija koja je imenovana, a zapravo još nije počela da radi, jer prvo nije imala prostorije, pa uslova, pa tako dalje? Šoltes: Sad, ako recimo dam svoj primer, ja sam nekad počeo sa jednom institucijom koja se zvala Komisija za zaštitu prava ponuđača, pre osnivanja Ureda za javne nabavke. I isto moram reći da smo imali dosta problema dok smo dobli prostor, da smo dobili osnovne kapacitete, da se sredila plaćna politika, da smo dobili pravni status, ali u određenom roku smo uspeli to savladati. Tako da tu u Srbiji naravno, ne bih hteo da se uplićem u unutrašnje odnose, ali definitivno... B92: Ne, ja vas samo pitam za utisak, ne da se uplićete u.... Šoltes: Sad, godinu je već prošlo od osnivanja te institucije i mislim da ta institucija bi zaslužila sad jedan odnos sa strane vlasti da im stvore minimalne uslove, jer na taj način to je jedna poruka Evropskoj uniji, jer koliko ja razgovaram i sa međunarodnim institucijama tu u Beogradu, svi nekako poklanjaju pažnju baš toj instituciji revizorskoj, jer nema evropskih para ako nema kontrole, to je definitivno. B92: Koja je najnevidljivija od svih naših antikorupcijskih institucija. Šoltes: Zato treba od svih da uključimo naše mogućnosti, znanje i sposobnosti da pomognemo toj instituciji, jer moram reći da je Srbija sad jedina u regiji, ako ne i šire, bar za Evropu ne znam da li još koja država nije imala te institucije ili da ta institucija koja bi bila ne bi radila ili da bi u kojoj državi to bila samo Potemkinovo selo. B92: Pošto sarađujete i na neki način učestvujete u edukaciji ljudi koji treba da rade u našoj kancelariji za reviziju, koliko vremena će proći, pod uslovom da postoji i politička volja i uslovi, dok ona počne da funkcioniše? Šoltes: Ja mislim, ako bi oni dobili sada jedno 40 educiranih ljudi, dovoljno educiranih da počnu sa revizijom, mislim da bi oni recimo već mogli da počnu sa konkretnim revizijama relativno brzo. Naravno, ne svih 10.000, nego bar državni budžet i nekoliko, ne znam, najrizičnijih i najproblematičnijih stvari, sad ja unapred ne znam koje su to, ali definitivno je državni budžet prva stvar koja treba da bude predmet revizije, baš zbog toga. Jer, u stvari, teško je i usvojiti proračun za sledeću godinu ako nisi napravio zaključni račun i revidirao zaključni račun za proteklu godinu, jer to je na neki način kao, sad ne znam kako je srpska reč, jer ovaj moj jugoesperanto nije baš.... Kao zaupnica, kao poverenica, znači, kad revizorska institucija kaže zaključni račun je okej, u tom delu znači stvar može ići dalje, znači tu godinu smo završili, idemo dalje. Jer, tu je pre svega problem zaduživanja, pre svega je problem puno tih nekih otvorenih postavki koje se mogu vući iz godine u godinu. Isto neka razna potraživanja koja uopšte nisu proizvedena, ako nema revizije onda se i nešto značajno događa, onda i činovnici po ministarstvima, po vladinim uredima manje su pažljivi, manje osetljivi za poštovanje zakona zato što znaju da nema kontrole. B92: U našoj kancelariji postoji desetak revizora, ljudi koji su zaposleni, kako kaže gospodin Radoslav Sretenović, koji je naš državni revizor, mada ga retko srećemo u medijima, Prema vašim procenama, koliko su ti revizori edukovani da mogu nešto da počnu da rade? Šoltes: Pa, sad, to morate znati da tamo je 5 u stvari sa 4 člana senata koji su bili birani u parlamentu i 2 vrhovna revizora, sa tom ekipom naravno mogu se neke stvari, ali recimo, da bi napravili celu reviziju proračuna, samo dvoje vrhovnih revizora to je skoro nemoguće. B92: Na primer, odluče da prave reviziju budžeta, je l' može to dvoje ljudi da radi? Šoltes: Mislim da ne, mislim da dvoje ljudi apsolutno... da bi pravili pravu reviziju sa svim elementima, znači, računovodskog dela i pravilnosti mislim da je to jako, jako teško, da je to više supermenski rad bi bio nego realnost. B92: Koliko je bitna plata kao nešto što daje neku vrstu nezavisnosti na vašem položaju? Naši revizori imaju, to znamo, oko hiljadu i nešto evra. Šoltes: Pa, plata je jedna od značajnih stvari iz dve tačke gledišta, jedna je naravno stimulans zaposlenog, i time naravno i veća odgovornost, a druga je isto položaj u društvu. Znači, u državnoj upravi, šire rečeno, se ljudi jako vole uspoređivati tim platama i naravno da ako imaš višu platu nekako imaš veći autoritet nego ako imaš nižu plaću. Tako da tu u tom delu je...to se odnosi na to kakav stav ima država, vlast do tebe, znači, ako joj nije stalo baš do tebe, će te staviti negde u marginalnu grupu... B92: I marginalno će plaćati... Šoltes: Marginalno će plaćati i onda teško ćeš ti adekvatno i brzo doći do... B92: Sa kojim funkcijama je vaša plata u rangu, da li vi imate platu koja je u rangu sa premijerskom, platom šefa države? Šoltes: U okviru vrhovnog suda i ustavnog suda, znači, to je ovako dosta slična, mislim da smo razlika samo za jedan platni razred, nije puno, ali moram reći da i naše plate za evropski nivo su niske, tako da i naša državna uprava sad je relativno na nekom prosečnom... prosečnoj razini tih novih članica Evropske unije, tako da se ne možemo uspoređivati recimo sa našom susednom Austrijom ili Italijom, da ne govorim o skandinavskim zemljama. B92: Znam da ste upoznati sa situacijom u našim antikorupcijskim institucijams, posebno sa tom državnom revizijom, oni su imali godinu dana problem prostorija. Koliko su prostorije bitne za posao koji vi radite? Šoltes: Pa, sad, to opet kao kod plaća je to opet izraz, vanjski izraz odnosa države i vlasti do pojedinih institucija. Naravno, ako te stave u neki podrum nije to baš neki reprezentativni prostor... B92: Hoću da kažem, da li postoji mogućnost da onaj ko hoće nešto da radi da počne da radi? Šoltes: Pa, sigurno, niko nikoga fizički ne sprečava da ne bi mogao da radi, ali mislim da je najveći problem u toj instituciji u ovom trenutku stvarno dobar prostor koji je relativna stvar, ali pre svega kadar. Pre svega tamo trebaju revizori da bi se moglo nešto promeniti, sa dva čoveka praktično i sa pet članova senata vi ne možete očekivati da će se napraviti čudo od revizija. Pogotovo zato što mediji će, javnost, ne samo mediji, nego javnost će sve više tražiti od te institucije, svaki put kad se pojavi više će tražiti, jer više će biti stvari koje nisu pregledane, koje treba pregledati, gde postoji sumnja za nepravilnost. B92: Evo, mi smo imali aferu plata u javnim preduzećima nedavno i to smo saznali slučajno plate, jer javna preduzeća... Šoltes: To je sigurno jedna od zanimljivih tema za reviziju, mi smo radili pre par godina plate u javnim preduzećima, gde smo baš ustanovili to da plaće koje su se isplaćivale u stvari nisu... ne govorim sad o moralu i odnosu društva, ali nisu same po sebi nezakonite, ali zašto, zato što nema pravila, pravila nisu postavljena, jer to su ipak javna preduzeća. To nisu preduzeća na trgu sa svim rizicima koja imaju preduzeća na trgu. B92: Drže monopol, hoćete da kažete, u nekim segmentima. Šoltes: Oni su, pa sigurno, u glavnoj delatnosti oni su monopolisti na geografskom prostoru, a imaju prava kao da su privatna preduzeća, a dužnosti kao javna u stvari u tom smislu. Tako da, tu je jedna velika diskrapanca, gde imamo... B92: Ali sa kolikim platama ste se vi suočavali kada ste radili reviziju? Šoltes: Od 10 do 14.000 evra mesečno... B92: Pa, dobro, imaju slične procene kao i naši u javnim preduzećima o svojim zaslugama. Šoltes: Da, ali mi smo u stvari onda tražili, mislim da sad se radi na tome, da bi Vlada dala ne samo neka usmerenja, nego baš ih ograničila, taj iznos na neki fiksni deo i varijabilni deo, zato što ti dobiješ u tom slučaju javnih preduzeća istu plaću bez obzira ako praviš minus, to je taj apsurd. Jer ti u privatnom sektoru nećeš dobiti veću plaću ako napraviš veći minus, a u javnim preduzećima se i to može. B92: Ne, nego otkaz. I samo još dva pitanja. Koliko su vam dostupne finansije političkih partija u izbornim kampanjama? Da li vi tačno znate koji biznismen daje koliko novca, koliko daje Tuš, koliko Horvat, kojoj partiji i zašto? Šoltes: Da, imamo, mi u stvari po zakonu o izbornoj kampanji imamo pravo da pogledamo u sve dokumente, čak i u bankovne račune. Po samom zakonu već dužni su svi donatori koji daju više od recimo tri prosečne plaće... moraju dozvoliti da se njihovo ime, bez obzira... bilo ko, javno objavi. Ono što je jako važno, tu je.. kod nas je stroga zabrana da bi recimo javna preduzeća finansirala političke partije u izborima ili da bi čak i preduzeća u kojima ima država više od 25% da bi finansirala političke partije... B92: Dobro, to je i ovde... Šoltes: Ali to je jako važan podatak, baš zbog toga... B92: Lepo je to što postoji u zakonu, ali u kojoj meri se poštuje to da objavljuju podatke? Šoltes: Da, mislim da to se poštuje što se tiče javnih preduzeća, bar nema direktnih finansiranja, sigurno su već svi tako spretni da su već pronašli formule kako da se to kanalizira, ali naravno, naša želja je da bude izborna kampanja što transparentnija. I zato smo već više puta i predlagali i čak i uspeli neke promene i dopune zakona, ali svaki izbori iznova nam pokažu rupe u zakonu, kao i sad smo imali parlamentarne izbore, opet će se pokazati određeni problemi. B92: I sada, konačno poslednje pitanje. Videla sam procene da bi naša revizija recimo tek 2011. mogla da radi u punom kapacitetu pod uslovom da postoji sve, od političke volje do prostora... Šoltes: Do kadra. B92: Da li je to tačna procena u suštini? Šoltes: Pa, u stvari mogla bi biti ako bi se sve to ispunilo, pošto je sad decembar i pošto se sad ispunjavaju one božićne i novogodišnje želje mogli biste dati tu želju Deda Mrazu, da to ipak stvarno počne da se radi i da se osigura kapacitet, da se osiguraju sve te, da kažem, funkcionalni uslovi za nezavisnost da bi se onda moglo početi sa radom. |
11:08
15
DEC
2008
| 4 | 3 | 2357 | 0 |
| Dogovor za budućnost |
| „Ja mislim da niko u ovoj zemlji ne zna šta će biti... kada će biti na dnevnom redu rasprava o poverenju Vladi, niko ne zna kada će na dnevnom redu biti budžet, niko se parlamentu nije obratio sa idejom - hajde da se dogovorimo kako iz ove blokade da izađemo, mi smo sami to inicirali. Ovo je treći put da mi kandidujemo temu međusobnih razgovora i dogovora, mislim da je potrebno razgovarati, da koliko god mi bili međusobno udaljeni i sa prioritetnim ciljevima i ako govorimo o interesima, ja verujem da postoje dodirne tačke u kojima se preklapaju interesi građana koje predstavlja Nikolić, sa interesima građana koje predstavlja LDP ili DS. Koje su to dodirne tačke? Hajde da vidimo onda kako ćemo stići i ukrstiti svoje interese na takav način da se afirmiše jedan opšti javni interes. To nažalost nije moguće kad imate ovakav haos u zemlji.“ |
| Gost: Čedomir Jovanović, predsednik Liberalnodemokratske partije Novinarka:Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Volela bih da ovog jutra mogu da vam kažem kako je Skupština Srbije usvojila budžet. To se nije dogodilo iako danas ističe zakonski rok da taj posao bude urađen. Volela bih da kažem i kako su mere koje Vlada planira da preduzme zbog svetske ekonomske krize pozitivne uticale na našu ekonomiju, na našu privredu, na naše plate. Nažalost, jedino što ovog jutra mogu da vam kažem jeste da je Skupština ponovo u blokadi i da sada samo od radikala zavisi da li će se raditi. Ako radikali to danas dozvole, onda bi parlament trebalo ovog jutra da raspravlja o Zakonu o osiguranju depozita, pa ako radikali dozvole, to bi bila rasprava, dakle, o jednom paketu mera koje Vlada planira zbog ove svetske ekonomske krize. A tokom vikenda Liberalnodemokratska partija predložila je svoj paket ekonomskih mera pod nazivom 'Dogovor za budućnost'. Šta taj dogovor podrazumeva, kome je namenjen, ovog jutra to je tema razgovora, moj gost je predsednik Liberalnodemokratske partije Čedomir Jovanović. Dobro jutro i dobro došli. Da razjasnimo na samom početku, kome nudite 'Dogovor za budućnost' i šta taj Dogovor konkretno podrazumeva? Jovanović: Hajde prvo da kažemo, taj Dogovor podrazumeva onu vrstu iskrenog odgovora na sve probleme sa kojima se društvo suočava, pritiske kojima je svako u ovoj zemlji izložen, pre svega zbog činjenice da su uzroci krize koja potresa Srbiju potpuno drugačiji od onih koji u ovom trenutku jesu u prvom planu i koji svoje opravdanje pronalaze u ekonomskim problemima koji potresaju čitav svet. Ako želimo da rešimo problem sa kojim se zemlja suočava, a koji proizlazi iz činjenice da ovde reforme nisu sprovedene do kraja, da smo na pola puta u tranziciji i da smo opterećeni brojnim predrasudama, da se kockamo sa vremenom, onda moramo imati snage da se borimo sa svima koji u ovom trenutku predstavljaju građane. I stoga je ovaj Dogovor polazna osnova za razgovore sa strankama koje treba da formulišu politiku kroz preuzimanje odgovornosti za njeno sprovođenje, strankama koje predstavljaju ljude koji su za njih glasali. Mi ne možemo biti, niti smo se ikada u prošlosti ponašali u sličnim situacijama, ne možemo biti stranka koja će ignorisati činjenicu da uprkos svim razlkama postoji toliko toga zajedničkog ljudima koje predstavljamo mi i onima koje predstavljaju stranke koje se nalaze oko nas. Kome je namenjen ovaj Dogovor? Strankama koje žele da se angažuju kako bi kriza bila rešena, on nije uperen protiv bilo koga, ali naravno da neće imati razumevanja za one koji na pogrešan način u ovom trenutku formulišu politiku i tako povećavaju cenu koju će zemlja platiti. B92: Dakle, svim parlamentarnim strankama, ne samo strankama koje čine Vladu? Jovanović: Mislim da je veoma važno shvatiti da mi ne možemo... da suština tog Dogovora je zapravo insistiranje na korenitim promenama u zemlji. Ako o promenama razgovaramo, onda koliko god to bilo teško političarima da shvate, a tu smo drugačiji od većine, taj Dogovor mora biti znatno širi od ovog prostora u kome se kreću same stranke. Baš mi želimo politiku da izguramo iz prostora u koji je ušla i u kojem se ne snalazi najbolje, stvarajući pri tom štetu za našu zajednicu. Taj Dogovor mora biti proširen na sve segmente našeg društva kojima je transformacija neophodna kako bi se ta zajednička slika Srbije promenila i na takav način omogućili, stvorili preduslove za jedan normalan život. A kakav je taj normalan život? On je mnogo drugačiji od onog života koji opisuju predstavnici vladajuće koalicije ili većina opozicionih stranaka. To je život u kojem ćete imati to jednostavno pravo da možete da kažete da vaš život vredi onoliko koliko ste vi vredni njemu. Mi se za tako nešto borimo, a ne za povišice penzija, plata, ne za obećanja koja potom ostanu daleko iza nas, a samim tim kompromituju vrednosti koje su nam potrebne. B92: A ko je radio na tim merama i šta tačno LDP tim merama predlaže? Jovanović: Ono što je novo u odnosu na ekonomski program sa kojim smo izašli na prethodne izbore, zapravo suština naše ekonomske politike je jednostavna, ona insistira na povlačenju politike iz biznisa, ona insistira na suštinskim ekonomskim reformama koje bi bile usmerene pre svega ka privatizaciji velikih javnih sistema koji su izuzetno skupi za naše društvo, ka rušenju monopola, uspostavljanju tržišne ekonomije, vladavine prava, čvrstih institucija sa vrlo jasnim instrumentima kojima će tako nešto biti omogućeno. Ako govorimo o onome što je drugačije u odnosu na ovaj paket mera, u odnosu na izbornu kampanju, onda je zapravo to reagovanje na probleme koji su u međuvremenu eksplodirali svakome pred licem. Mi ne možemo ignorisati činjenicu da se situacija dramatično promenila u poslednjih nekoliko meseci, iako je tako nešto za nas bilo očekivano. Jedina smo stranka koja je tražila aranžman sa MMF-om i u izbornoj kampanji u maju mesecu, jedina smo stranka koja je na tome insistirala i u januarskim izborima 2007. godine, kada smo bili izloženi hvalospevima kojima se tada odlazeća vladajuća koalicija pozicionirala pred biračima uz navođenje, hajde da kažem, tih velikih rezultata svoje politike, od budžetskih suficita, do nacionalnog investicionog plana koji će od Srbije napraviti novi Singapur. Nažalost, nema puno koristi od prekopavanja po tom vremenu koje je ostalo za nama, zato kažemo da su dva osnovna pravca delovanja sada veoma važna. Moramo uspostaviti političku stabilnost u zemlji, a ona se ne uspostavlja tako što se u političkoj stabilnosti govori, a zemlja kreči, što je najčešće epilog svake vladine inicijative. Politička stabilnost u zemlji mora biti proizvod, rezultat vrlo jasnog plana rada i aktivnosti i mi smatramo da se politička stabilnost u zemlji gradi ubrzanjem procesa evropskih integracija. Ko je najveća prepreka u ovom trenutku? - Pa, oni koji su dužni da taj proces artikulišu, da ga vode i da ga pozitivno završe, to je vlast. Sa druge strane, moramo biti sposobni da ekonomski stabilizujemo zemlju, a prioritetne mere u ovom trenutku u toj stabilizaciji zapravo sklapanje sporazuma sa MMF-om, sporazuma koji neće biti sklopljen već je odlučivanje prolongirano za polovinu januara zbog toga što naša vlast nije bila sposobna da u zakonu utvrđenim rokovima isporuči taj Ustav parlamentu, pa potom parlament o tom Ustavu.. o tom budžetu glasa. To su naši objektivni problemi, a sve ono što prati te probleme je zapravo obuhvaćeno tim našim uvodom. Nije Skupština u blokadi, Skupština je zapravo najjasnija slika te političke klime i stanja u kojem se nalazi naše društvo. Kada zakažete sednicu parlamenta za subotu onda valjda znate zašto ste to uradili. Niste valjda uradili.. nije valjda sednica Skupštine zakazana, mi nemamo problem, ali to smo vrlo jasno rekli, mi bismo želeli da se ti poslovi koji su u parlamentu završe što pre. Mislim da svako ko posmatra LDP to može da razume. Problem je zapravo u činjenici da kad nemate strategije, nemate vizije, onda tumarate. Zakažete sednicu pa ne znate šta ćete na njoj. Pošaljete poslanicima zakone, pa ih onda povlačite, i na kraju dolazite u situaciju u kojoj niko drugi ne može biti više odgovoran za stanje u zemlji od onih koji su na vlasti. Za nas je potpuno pogrešna teza po kojoj jedna partija može da predstavlja problem za državu, problem za državu predstavlja sistem koji je nemoćan da odgovori toj partiji. I tu se zapravo mi krećemo u paradoksu koji mora biti što pre rešen, i stoga mi mislimo da je u ovom trenutku važno ponuditi elemente za jedan dogovor i razgovor. U onome što je Vlada sugerisala poslednjih nekoliko meseci mi nismo prepoznali dovoljno kvaliteta, pri čemu ovo što mi sada predlažemo nije nešto što je nepromenljivo, to su polazne osnove za ozbiljne razgovore. U tim merama koje mi definišemo efikasno se odgovara na jedan kratak rok, tu su srednjoročne mere i tu je prisutna ona strategija koja je napuštena nakon ubistva Zorana Đinđića 2003. godine. Strategija ubrzane reforme, modernizacije same države. B92: Jeste li vi, gospodine Jovanoviću, na te teme razgovarali sa premijerom kada ste odlazili, kada je sva opozicija bila pozvana u tom jednom krugu razgovora koji je održan? Jovanović: Da, razgovarali smo, naravno, naravno da smo razgovarali i pri tom smo bili vrlo jasni, mi taj susret nismo smatrali protokolarnim, ceremonijalnim, nije bilo potrebe da se srećemo ako ćemo podeliti po šoljicu kafe. Mi smo otišli na taj sastanak sa vrlo jasnom ambicijom da sledeći susret bude susret između predstavnika vlasti i predstavnika šefova poslaničkih klubova, kako bi se dogovorila strategija rada u samoj Skupštini. Nismo otišli da bismo konstatovali kako je parlament nefunkcionalan, nego smo otišli s predlogom mera koje će parlament učiniti funkcionalnijim. Pre mesec dana smo predložili reformu poslovnika i nijedna stranka u Skupštini nema negativno mišljenje o tom što smo mi uradili, ali se o tome ne raspravlja zbog toga što je očigledno u ovom trenutku mnogo korisnije za vlast ove zemlje kreiranje slike o nesposobnom parlamentu kao uzroku svih naših problema, a zapravo je taj parlament samo slika te opšte nesposobnosti koja je karakteristična i prisutna na svakom nivou upravljanja ovim društvom. B92: Vi nudite poslovnik kao neko od rešenja vladajuće koalicije, isto tako smatrate da bi novi poslovnik mogao da reši sve te probleme, ali trenutno je takva situacija. Zar vi zaista mislite da izlaženje po poslovniku i kad god vladajuća koalicija, pa i kad predloži da se radi vikendom, tu se vreme gubi na.... Jovanović: Hajde da... mi možemo da živimo na površini i možemo da zavaravamo jedni druge, ali ono što očigledno jeste da ne možete da u ovom trenutku ne možete da vodite zemlju tako što ćete izbegavati podelu odgovornosti sa onima koji su, ako ne jednaki kao vi, a onda svakako takođe veoma odgovorni za sve što se dešava u zemlji. Ako budžet nije stigao u Skupštinu mesec i po dana, e, mislim da je elementarni red pozvati šefove stranaka i organizovati razgovore sa jednim jedinim ciljem - kako smanjiti štetu koju je neko drugi stvorio. Parlament je prošle godine omogućio glasanje u Vladi par minuta pre roka tako što su se svi predstavnici opozicije povukli. Mi smo samoinicijativno rekli da nećemo pisati amandmane na budžet da bismo otvorili prostor za glasanje o tom budžetu u onim rokovima koji bi dopustili MMF-u da raspravlja o dogovoru sa našom Vladom... B92: Vi znate da radikali ni na kakvim konsultacijama više ne učestvuju, da bilo kakve razgovore odbijaju. Jovanović: Da vam kažem nešto, ali mene ne interesuju... najmanji problem je što ne učestvuju radikali, mnogo je veći problem što oni koji organizuju te konsultacije ne znaju zašto su ih organizovali. I to znate vi koji pratite Skupštinu i to znam ja i svako ko na tim sastancima učestvuje. Ko je odgovoran zbog toga što nisu izabrane delegacije koje će predstavljati našu zemlju u Savetu Evrope i svim drugim međunarodnim institucijama u kojima se pojavljuju predstavnici naše Skupštine? Koji je odgovor? Ja sam pratio vaše vesti jutros, vi kažete Skupština je odgovorna za pasoše. Tačno, ali ko... ako govorimo o odgovornosti za stanje u zemlji, pa valjda moramo ponuditi odgovor na problem koji proizlazi iz činjenice da u ovom trenutku samo naša vlast postavlja prepreke između nas i normalnog putovanja po Evropi na koje imamo pravo, zbog toga što je Evropa tako nešto nama dopustila, a mi nismo sposobni čak ni pasoše da zamenimo.Imate čitav niz takvih niskih.. tako besmislenih situacija koje na kraju razaraju insitucije. Hajde otvoreno da govorimo, kada je Demokratska opozicija Srbije preuzela vlast u zemlji svi političari su raspoređeni i u Vladu i u parlament. B92: Sa 176 poslanika. Jovanović: Sa 126 posle 4 meseca, ja sam bio šef izbornog štaba DOS-a, preuzeo sam vođenje parlamentarne većine, menadžer izborne kampanje DOS-a Zoran Đinđić preuzeo je vođenje Vlade. Hajde, ako govorimo tako, koji su to visoko pozicionirani političari iz vladajuće koalicije prisutni u radu parlamentu, sa kim u parlamentu možete da razgovarate? Sedam dana ne možete da dobijete odgovor. Ako zakažete sednicu za subotu u 10 uveče, a prekidate.... zato što je važno usvojiti neki zakon, a prekidate zbog rukometnih utakmica ili zbog toga što neko odvede delegaciju u Portugal na sedam dana. Izvinite, naša Skupština nije radila u novembru 7 dana zbog toga što je parlamentarna delegacija otišla u Lisabon. E, onda to stvara jednu lošu atmosferu i onda tu situaciju koriste oni koji u tome vide najveću šansu za sebe, to su sada radikali, isfrustrirani tim pogrešnim odnosom prema podelama unutar te stranke. Nama je apsolutno nevažno ko će biti šef administrativnog odbora lično sve dok postoji unutar parlamenta nepisano pravilo da je predsednik najveće opozicione stranke šef administrativnog odbora. Nije LDP glasao za Tomislava Nikolića što je on apostol prava, nego što je bio predsednik najjače opozicione grupe. Onog trenutka kada predstavnik najjače opozicione grupe više nije Nikolić to pravilo ne važi, mi mislimo da je to loše. Ako ne važi to pravilo, neka se kaže neko novo, ako ne, umesto tog koje ne važi nije uspostavljeno novo, onda imate haos, i to je ono što se dešava sada na sednicama svih skupštinskih odbora, to je ono što se dešava u toku same skupštinske rasprave i na kraju, to je ono što samo dokazuje koliko smo mi bili u pravu kada smo rekli da je potrebno definisati jasnu strategiju u kojoj će biti otvorena mogućnost preuzimanja odgovornosti za vođenje ove zemlje. Za svakog ko želi nešto da doprinese promenama... a ja mislim da prostor za tako nešto postoji. Odbor koji ja vodim, odbor za zaštitu životne sredine, za ekologiju je sve zakone usvojio bez ijednog glasa protiv iako smo veoma podeljeni, predstavljamo različite stranke, iako žestoko diskutujemo jedni sa drugima tokom plenarnih sednica, mi smo uspeli da se organizujemo na takav način da taj odbor efikasno radi. Ja mislim da niko u ovoj zemlji ne zna šta će biti... kada će biti na dnevnom redu rasprava o poverenju Vladi, niko ne zna kada će na dnevnom redu biti budžet, niko se parlamentu nije obratio sa idejom - hajde da se dogovorimo kako iz ove blokade da izađemo, mi smo sami to inicirali. Ovo je treći put da mi kandidujemo temu međusobnih razgovora i dogovora, mislim da je potrebno razgovarati, da koliko god mi bili međusobno udaljeni i sa prioritetnim ciljevima i ako govorimo o interesima, ja verujem da postoje dodirne tačke u kojima se preklapaju interesi građana koje predstavlja Nikolić, sa interesima građana koje predstavlja LDP ili DS. Koje su to dodirne tačke? Hajde da vidimo onda kako ćemo stići i ukrstiti svoje interese na takav način da se afirmiše jedan opšti javni interes. To nažalost nije moguće kad imate ovakav haos u zemlji. B92: Da li je bilo ko iz stranaka kojima ste ponudili razgovore do sada na bilo koji način vam dao neki odgovor? Svi su rekli da su zainteresovani, da li je neko pristao da razgovara? Jovanović: Da li znate koliko je paradoksalno pitanje? Svi su rekli da su za razgovore i onda je sve nastavljeno... zato što neko mora da ima inicijativu, a inicijativa... B92: Pa, vi ste imali inicijativu. Jovanović: Tačno, mi smo kandidovali temu, ali od koga... smisao tih razgovora proizlazi iz činjenice da vlast na to pristaje. Mi smo rekli predsedniku Vlade Cvetkoviću, to je bio jedan zanimljiv i vrlo interesantan razgovor koji je nama pokazao koliko je zapravo ta Vlada daleko od one uloge koju bi morala razumeti i odigrati u našem društvu. Ta Vlada sebe doživljava kao neko tehničko telo a ne kao lidera dnevnog upravljanja zemljom.... B92: Šta to znači, na šta mislite? Jovanović: Pa, mislim na iskreni stav predsednika Vlade Cvetkovića koji u jednom trenutku nam je rekao - ali ja uopšte nisam razmišljao o svom poslu na ovakav način, ja sebe doživljavam kao čoveka koji treba da se bavi pitanjem ekonomske politike, a ne kao čoveka koji treba sada da pravi kompromise u Skupštini ili unutar svoje koalicije. Rekli su mu da je LDP više korektan prema njegovoj Vladi od članica koalicije njegove Vlade. U međuvremenu se ta Vlada podelila po jednom veoma važnom pitanju koje ne može proći bez ikakvih posledica. Tu mislim na naftno-gasni sporazum sa Rusijom, ali mi sada plaćamo cenu jedne politike bez sadržaja. Vrednost ove Vlade i kvalitet koji treba poštovati proizlazi iz nekoliko vrlo jasnih činjenica koje ne mogu ostati po strani. Prva je da je ova Vlada zaustavila dalje propadanje zemlje koje je bilo posledica formiranja treće vlade Vojislava Koštunice. Druga je činjenica jeste da ova Vlada nije, ako govorimo o interesima ovog društva, da ova Vlada nije u tim ključnim segmentima povlačila političke poteze kojima bi vraćala zemlju unazad. Ali nažalost, istovremeno ta Vlada nije imala nikakvu snagu da napravi korak napred, u evropskim integracijama stagniramo, taoci smo tog kosovskog fatalizma, društveni odnosi su poremećeni, opterećeni konfliktima iz prošlosti n koje se daju ad hok odgovori koji su izraz dnevne marketinške potrebe, a ne ozbiljnog preispitivanja svega što je ostalo za nama ne kako bi se stavila se tačka na to, nego kako bi zauvek bilo pred nama kao primer onoga što se ne sme više raditi. B92: Dobro, i zašto onda vaša stranka ne stoji iza inicijative za izglasavanje nepoverenja toj istoj Vladi, ako je već tako oštro kritikujete, ako ona već dobro ne radi, kako sada govorite? Jovanović: Ali mi sad uglavnom želimo da podelimo odgovornost u ovom trenutku za ono što se u zemlji mora uraditi, za ekonomske reforme, za reformu države, za smanjenje troškova države. Ne možemo da glasamo... B92: Rekli ste pre nekoliko minuta da ne vidite da premijer može sa svim tim poslovima da izađe na kraj. Jovanović: Ali odgovor na to nije rušenje, u ovom trenutku ne postoji nijedna zemlja koja je spremna da uđe u izbore. U Ukrajini u kojoj su izbori bili raspisani, u međuvremenu je odluka povučena, pa napravljena nova koalicija. Šta znače izbori? Mi valjda u izbore treba da odemo sa jasnim planom šta je ono što posle tih izbora očekujemo. Mi smatramo da je ova koalicija davno istrošila svoj kapacitet. Ono što je danas potrebno jeste podrška u onim projektima u kojima se podrška mora pružiti kako ta koalicija ne bi, vladajuća koalicija ne bi proizvela još veću štetu svojom neefikasnošću. To je proces evropske integracije i mi smo se tu angažovali, pre mesec i po dana u Stokholmu je usvojena rezolucija LDP-a za koju su glasali predstavnici evropskih liberalno-demokratskih partija, između ostalog i predstavnici dve holandske parlamentarne stranke. Šta je nakon toga uradilo naše Ministarstvo inostranih poslova? Ništa, nikakav potez nisu povukli, umesto toga su traumatizovali odnose sa Evropskom unijom. Mi smo zajedno sa kolegama iz Hrvatske napravili liberalnu mrežu jugoistočne Evrope, dobro sarađujemo, rešavamo neke probleme. U tim projektima su uključeni predstavnici zemalja čitavog regiona. Kakav je odgovor naše spoljne politike? Pogoršanje odnosa sa Hrvatskom, proterivanje ambasadora Crne Gore i Makedonije, znači, kontrapotez. E, tako govorimo sada i o raspravi o poverenju Vladi. Naravno da nismo zadovoljni Đelićevim rezultatima, naravno da mislimo da bi bilo bolje da Jeremić ne radi posao koji radi, naravno da mislimo da Dinkić nema pravo da ucenjuje tu Vladu, ako je podneo ostavku na mesto koje je praktično u ovom trenutku čvorište vitalnih interesa naše zemlje, a to je mesto šefa pregovaračkog tima u pregovorima sa Rusijom. Da, neodrživa je njegova pozicija u Vladi i da to treba normalno da kaže, da se povuče, a ne da vrši pritisak na tu Vladu poentirajući na činjenici da ima 25 poslanika. Ako je dobronameran prema zemlji, hajde da se dogovorimo svi, pa da kažemo na kakav način ćemo ući u te izbore, kada će oni biti, za 6 meseci ili za godinu dana. Izbori će biti kada ekonomske prilike u zemlji budu ovakve, izbori će biti kada budemo imali neki konkretan rezultat u toj svojoj politici, to je recimo dobijanje statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji ili kada se ne ostvari rezultat oko kojeg se dogovorimo i ka kojem ćemo ići tako što će svako dati nešto od sebe. B92: Da li je Dragoljub Mićunović na jednim konsultacijama, jednim od poslednjih u Skupštini govorio da su izbori rešenje kada nije dogovoreno o tome kako će da se nastavi rad u Skupštini? I koliko je ozbiljno shvaćeno to kada je profesor Mićunović rekao - pa, dobro, hajde da idemo na izbore? Jovanović: Pa, nije to bilo tako, niti je to... ne mislim ništa pežurativno o profesoru Mićunoviću, prosto on je rekao - ljudi, ako ne može... ako parlament ne radi, onda ne možemo da... i to je apsolutno i nama blisko... Skupština ne može da radi onda mi više nismo... Kakvo smo mi onda društvo, ako najznačajnija institucija u zemlji ne može da radi? Skupština treba da bude fabrika zakona, onda moramo doći do neke nove Skupštine. Gde je problem u svemu tome? Pa, očigledno je problem što će naredna Skupština biti gora od ove, ako na takav način krenemo u izbore. Mi mislimo da se ne može... da je to bežanje od problema. Zašto parlament nije dovoljno efikasan? Zato što vodeća koalicija nije efikasna, zato što oni nisu efikasni. To je pre svega problem Skupštine, nisu efikasni u rešavanju problema koji proizlaze iz tog međustranačkog prepucavanja koje nema veze samo sa Skupštinom, nisu efikasni u nametanju prioriteta i realizaciji tih prioriteta, nemaju jasnu agendu i onda to sve zajedno dobije tako poražavajuću sliku. B92: Dobro, za sada niste za izbore, ali da li ste za rekonstruisanu Vladu, ako već i sami govorite o tome da očigledno da postoji problem među koalicionim partnerma? Jovanović: Da vam kažem nešto, potrebna je rekonstrukcija vladine politike, hajde da definišemo šta to Vlada treba da radi, pa kad utvrdimo šta treba da radi onda možemo da pogledamo tu Vladu pa da vidimo ko je u njoj, da li u njoj postoji sposobnost za te poslove. Ali ovde se kod nas otvori priča rekonstrukcije Vlade a da se ne postavi pitanje ciljeva te Vlade, u tome je problem. LDP ne može da ulazi u tu Vladu i nema ni potrebe za nečim takvim, mi ćemo pružiti podršku Vladi u svim njenim evropskim nastojanjima. Mi tu Vladu štitimo često više nego što je štite njeni koalicioni partneri. A ako govorimo o izborima, prosto moramo biti svesni stanja u kome se zemlja nalazi. Pa, mi smo želeli da se glasa o budžetu, ne što smo zadovoljni budžetom nego zato što sa jedne strane cenimo činjenicu da je ovog puta budžetski deficit 1,5% i to se ne može... to jeste radikalan zaokret Sa druge strane, sa tim budžetom je zapravo odsustvo koncepta, to je jedna izolovana mera, i onda mi ne možemo zbog toga tako nešto da podržimo. Jedna mera u kojoj su svi stavljeni u kalup, nije svejedno da li će se nastaviti profesionalizacija naše vojske ili ne. Mi smo predložili ukidanje čitavog niza ministarstava, čitavog niza nefunkcionalnih agencija, smanjenje poreza, ova država je jako skupa i ona podiže svoju cenu, a ne nudi nikakvu uslugu. B92: Da li vi očekujete da će neko to zaista da uzme u razmatranje? Recimo, evo, taj vaš predlog za ukidanje ministarstava i pojedinih državnih agencija? Obrazloženje je bilo da je toliko veliki broj ministarstava potreban da bi se namirile kvote političkih partija. Jovanović: To je samo... o čemu se radi? Pa, neće Srbija, neće srpski budžet biti bogatiji za sto plata, to nije tema, ali ako mi sve vreme govorimo o reorganizaciji i reformi zemlje, onda ne možemo da ignorišemo činjenicu da je kod nas u lokalnoj... da je na nivou lokalne samouprave šest puta više zaposlenih nego što je to evropski standard. Danas ste mogli da pročitate naslovne strane nekih novina da prosto imate 10.000 ljudi koji su realni višak, ali ako mi sve vreme govorimo o reformi države koja bi razdvojila rad od nerada, pa bez obzira da li pričamo o zdravstvu, da li pričamo o prosveti, da li pričamo o pravosuđu, da li pričamo o policiji, o vojsci, a preduslov za tako nešto je da vi to prvo sprovedete, da vi zavedete reč u svojoj kući. Na šta liči odgovor predsednika Vlade - ne znam koliko... ili šefova partija ili svih onih što sede inače u upravnim odborima, oni su zapanjeni koliku platu ima Krišto, oni to ne znaju. Onda nam se, pošto se napravi takav haos u zemlji, onda nam oni poručuju kako više u njihovim partijama nema mesta za one kojima su pare popile mozak. U međuvremenu su te partije nestale. Znači, suština naše inicijative nije da mi verujemo kako će prosečan čovek osetiti korist zbog toga što će biti ukinuta ona besmislena ministarstva koja su zapravo proizvod činjenice da svako mora da ima neko mesto za sebe. Mi mislimo da će taj primer otvoriti mogućnost potpuno drugačijeg odnosa države prema javnim preduzećima, prema državnoj upravi u celini, prema svim onim segmentima u kojima se nenormalno mnogo troši i to troši novac ljudi koji zaslužuju potpuno drugačiji odnos i mnogo veći respekt. B92: Gospodine Jovanoviću, nastavićemo da razgovaramo u tom pravcu, ovo je bio deo televizijskog „Kažiprsta“, gost je bio Čedomir Jovanović. Bili ste oštar kritičar vlade i pre izbora i sad kad je reč o energetskom aranžmanu s Rusijom. Vaši stavovi poznati su, poznato je i da su vaši poslanici praktično doveli do toga da se dvojica ministara sučeljavaju na odboru i da se otvoreno vidi da potpuno različito gledaju na to pitanje. Ali da li vas je na senici tog skupštinskog odbora u petak zadovoljio odgovor ministra Dinkića da nije bitno ko od državnog sekretara traži da odustane od tog prvobitnog koncepta sporazuma sa tri ugovora u paketu, i to sve pred Dačićev put u Moskvu? Da li zaista nije bitno, kada to pogledamo u svetlu činjenice da je Dinkić rekao da nije reč o političaru, te da zbog toga nije bitno ko utiče na ta pitanja? Jovanović: Znate šta, nema razloga za razgovor u rukavicama, to je... jasno je odakle dolazi ta ideja. Jasno je napravljen taj politički zaokret u kabinetu predsednika države i tu nema potrebe... B92: To pretpostavljate ili imate informacije, znate? Jovanović: Pa, je l' vi znate sa kim je razgovarao Miler? Nije otišao na razgovore sa ministrom energetike Škundrićem ili nije otišao na razgovore sa direktorom Srbijagasa, on je otišao na razgovore sa predsednikom Republike, potpredsednikom Republike i tadašnjim premijerom je potpisan taj besmisleni sporazum u Moskvi koji nam se danas nudi kao vrhunska garancija. Pa, mi imamo već jedan sporazum sa Rusijom, i to laganje ove zemlje, to je toliko besmisleno, pašće nam nebo na glavu za šest meseci ili za godinu dana. Samo neko ovde očigledno računa na činjenicu da su ljudi toliko raspamećeni da u tom trenutku praktično ništa neće značiti sve ovo o čemu sada razgovaramo, kao što se veruje da ništa ne znači to što je pre 6 meseci spaljen Beograd a da je to urađeno pod nogama Tomislava Nikolića, koji je u međuvremenu postao opšteprihvaćen Evropejac. Pa, kad uključim ujutru u ovoj gužvi ovde u saobraćaju kad uključim ujutru vaš jutarnji dnevnik onda od 9 do 9 i 5 slušam pet minuta traktat novog ekonomiste Srpske napredne stranke koji prvo sam sebe pita - što ste me zvali? A vi ga zovete što je potrebno valjda sada kreirati političku sliku Srbije koja bi bila poželjna. B92: Pa, ne bi bio problem da je on iz LDP-a. Na šta se konkretno odnosi vaša primedba? Jovanović: Moja primedba se odnosi na činjenicu da smo mi imali promociju našeg ekonomskog programa koja nije dobila 30 sekundi u vašem programu. To niej problem LDP-a... B92: Ali tu ste, gospodine Jovanoviću, mi pričamo danas o programu koji nudi LDP. Jovanović: Tačno, naravno, i kada pogledamo vaših poslednjih 30 dana, onda je tihovanje Vučića imalo više prostora nego LDP od svog osnivanja do danas, što meni lično ne smeta, mi smo tu i okej, radimo dalje. Pitali ste me šta se dešava sa tim energetskim sporazumom i ko je za to odgovoran, ja sam rekao ko je odgovoran, predsednik države, on je sam izabrao takav odnos, on je sebe postavio u sve to, on je sticajem.... da li je bio prinuđen na tako nešto, jer nema saradnike, ili je to bio njegov cilj, ali on je i predsednik i premijer i ministar svakog ministarstva, i on je glavni urednik i sudija i to je tako. Mi imamo Ustavni sud koji ćuti 90 dana o inicijativi parlamentarne stranke koja je tražila da se oceni ustavnost zakona koji je Skupština usvojila. Devedeset dana Ustavni sud ćuti, znate zašto ćuti? Zato što ne postoji. Čak su i Rusi bili toliko fer pa su u Moskvi postavili pitanje odluke Ustavnog suda, kada će se vaš sud izjasniti o inicijativi koja je pokrenuta. Dobili su odgovor da ništa ne treba da brinu, o tome se radi. Problem ovog sporazuma proizlazi iz činjenice da smo pritisnuti.. izloženi pritiscima zbog pogrešne politike koja je godinama vođena u tom traganju za kosovskim izlazom, pronašli u Rusima spasioce koji oni realno ne žele da budu. I oni su nam za uzvrat uspostavili cenu koju sada neko treba da plati, i ta cena se plaća. Ovo što slušamo danas nema veze sa onim što smo slušali kad je sporazum potpisan. Potpisali smo sporazum u januaru, a ignorisali činjenicu da već 12 godina imamo energetski sporazum sa istom tom Rusijom, u kojem Rusi nisu poštovali nijednu obavezu osim prava da nam prodaju gas po tržišnim cenama. I to se danas dešava i tako, za šest meseci ili godinu dana niko neće znati gde je Bajatović, kao što danas niko ne zna gde su svi oni direktori Srbijagasa iz poslednjih nekoliko godina koji su nas urnisali, ali će posledice toga biti vrlo ozbiljne i njih ćemo teško sanirati. B92: Na sednici odbora koju je vaša stranka inicirala i koja je održana nije bilo kvoruma, te nije bilo nikakvih zaključaka. Koju sad težinu ima uopšte ta inicijativa koju ste pokrenuli, osim što sada svi znamo da ono što govore Dinkić i Škundrić nije isto? Jovanović: Nije nama cilj... iskreno da kažem, nije bio cilj LDP-a ukazivanje na razlike između dva predstavnika Vlade. Naš cilj je bio zaustavljanje jednog lošeg posla. Mi i dalje verujemo da Vlada ove zemlje mora imati mnogo više razumevanja za interese same Srbije, od interesa same Rusije. Ono što mi tražimo je da se u Srbiji poštuju pravila koja moraju da se poštuju samo u Rusiji. Ako je u Rusiji rudna renta 35 ili 40%, negde čak i 70, onda ovde ne može da bude 2. Ako je dogovorena cena NIS-a 400 miliona, plus potpisivanje ugovora za izradnju gasovoda i rekonstrukciju Banatskog Dvora, onda ne može ta cena da se u jednom trenutku izgubi kroz potpisivanje protokola o gasovodu koji će biti, ako ga bude, ali zato NIS više neće biti naš sigurno. I onda slušate paradoksalne argumentacije, besmislena obrazloženja, pozivanja na druge zemlje. Nijedna zemlja koja je potpisala sa Rusijom sporazum nije ništa uložila u taj sporazum, jedino je Srbija uložila svoju energetsku nezavisnost. Iste ove partije su pre tri godine usvojile strategiju energetskog razvoja zemlje u kojoj su isključile apsolutno mogućnost ovakve privatizacije energetskog sektora. I sada te iste partije žrtvuju budućnost zemlje zbog svoje lične nesposobnosti da definišu politiku i utvrde planove koji će onda isključiti jedan negativan ishod. B92: Danas je sednica Skupštine grada, trebalo bi i beogradski odbornici da se izjasne o rezultatima zahteva gradske sekretarke koja je bila vaš kandidat, dakle, o smeni dvoje ljudi koji su vodili domove zdravlja u Beogradu. Da li je to završeno? Smenjene su te dve direktorke. Da li ćete insistirati na ostalim smenama, kako je gospođa Jovanović i tražila, ili ste sa DS-om u tom smislu razjasnili situaciju? Posle izveštaja budžetskih inspekcija i svega što je urađeno. Jovanović: Sa DS-om je situacija jasna onog trenutka kada smo mi odlučili da podržimo koaliciju DS i SPS i da pri tom ta podrška ne bude podrška koja će ostati na nivou lepih želja, kao što su to bile sve manjinske podrške, nego podrška koja će biti između ostalog, hajde tako da kažem, i politički materijalizovana kroz otvaranje prostora za realizaciju onog posla za koji smo mi ušli u tu beogradsku kampanju, a to je profesionalizacija gradske uprave i njena depolitizacija. I naravno da smo dužni da podržimo sekretarku za zdravstvo koja je na to mesto došla kao osoba sa integritetom, kao stručna osoba i osoba koja nema nikakvu vrstu političke obaveze prema LDP-u ili prema bilo kome drugom. Onog trenutka kada je ona uočila probleme, sa tim problemima je upoznala javnost, a mi smo kao stranke dužni da pružimo podršku ljudima koji žele probleme da rešavaju, a ne da im mi svojom nesposobnošću te probleme uvećavamo. To što se desilo u zdravstvu samo je jedan od prvih rezultata te profesionalizacije gradske uprave, mi očekujemo, ne tu vrstu problema, nego još efikasniju gradsku upravu i potrudićemo se da se tako nešto desi što je pre moguće, jer je to potrebno, ali vidite da ipak ta koalicija koja je, ako se govori o idejama, bila mnogo manje verovatna od bilo koje druge opcije. Vidite da ona funkcioniše bez ikakvih afera, međusobnih sukoba, zbog toga što postoje neki jasni planovi. Ti planovi su između ostalog konkretizovani kroz budžet o kojem će se Skupština grada izjašnjavati između ostalog i kroz spremnost onih koji su partneri LDP-a u gradu da se suočavaju sa problemima koji postoje. Problema ima i uvek će ih biti, jedino od naše spremnosti da ih rešavamo ili da ih ignorišemo zavisi i karakter politike. B92: Kažite mi kad ste se poslednji put čuli sa Biljanom Srbljanović, jeste li izgladili odnose? Jovanović: Pa, jeste li videli da me ona voli? Tako da naši odnosi nikad nisu bili u problemu. B92: Pa, na osnovu svega onoga što se dešavalo nisam baš sigurna u to kolika je ta ljubav bila velika. Jovanović: Da, ako mi kažete na šta konkretno mislite u našim međusobnim odnosima... B92: Na ono pismo koje je ona uputila javnosti, u kome govori da je potpuno marginalizovana u stranci... Jovanović: Pa, to je njen lični osećaj, mi naravno da smo o tome razgovarali pre tog pisma, to samo po sebi nije nešto što je među nama sporno. Ono što je očigledno sporno jeste pitanje sposobnosti i spremnosti našeg društva da shvati da su ljudi različiti i da te razlike ne smeju biti negirane i gurane u drugi plan. Da li možemo o nečemu drugačije da mislimo? Da, mislimo. Da li Biljana i ja imamo drugačije poglede na neka pitanja? Imamo. Da li su ta pitanja bila obuhvaćena njenim pismom? Minimalno. Mnogo su veće razlike u nekim drugim stavovima nego u onima u kojima je Biljana analizirala ne samo LDP, nego i našu političku scenu. Velika je razlika između pozicija na kojima se nalazimo ona i ja, ako se tu govori o ličnom odnosu, ali ja mislim da ona to vrlo dobro razume i da tu nema... Kad me pitate za lične odnose, onda ja uvek pomislim na neki haos u međusobnim odnosima, što nije tačno. Mi imamo potpuno normalan odnos, imali smo pre toga i imaćemo, ona je član našeg Predsedništva i prosto, hajde da sada ne prolazimo kroz te razgovore koje smo imali. A uvek kada se dođe u poziciju da se raspravlja o tome ko je koga zvao, a ko koga nije zvao, zapravo izbegavamo suštinu problema, ja to tako doživljavam. I to bez obzira na vrstu odnosa, ako postoji neko interesovanje, onda okreneš telefon i dobiješ svaku informaciju koja ti je potrebna. Ako toga nema, onda očigledno da zapravo moramo pronaći snagu za neki ozbiljniji i otvoreniji razgovor. To sa Biljanom nije problem koji opterećuje LDP ni naše odnose, ja mislim da je to naše bogatstvo, i koliko god to nekom bilo teško da shvati, ja to zaista tako posmatram. Moramo imati snagu da razvijamo i te međusobne odnose na takav način. Ja mislim da čovek jedino mora u svakom trenutku... da je čovek u problemu kada nema zajednički jezik sa svojom decom, a sve drugo, mi smo odrasli ljudi na različite načine gledamo na te ciljeve koji su zajednički i nekada su ti putevi drugačiji. U prošlim smo se mi razilazili, Biljana je podržala Ustav, ja sam bio protiv tog Ustava, a onda je ona posle toga rekla da sam bio u pravu. Možda ću ja za šest meseci misliti da je ona u pravu kada postavi.. kada konstatuje da su svi u Srbiji isti. B92: A da li ste ikada spremni da kažete da su u pravu oni bivši članovi vaše stranke, koji na jako kritičan način govore o tome kako vi vodite stranku pošto izađu iz nje? Jovanović: Koji? B92: Pa, naprimer Goran Petrović. Jovanović: Goran Petrović nikad nije bio član LDP-a. B92: Nije bio u stranci? Jovanović: Nikada.. mi smo se razišli, Goran Petrović i ja smo se razišli 10 dana pre formiranja stranke zbog problema koji su proistekli iz jednog njegovog nepažljivo datog intervjua i još nekorektnije odbrane. Tu je bilo kritike jednog novinara, ja sam pitao kada je to objavljeno da li je tačno to što je rečeno, on mi je rekao da nije, ja sam stao iza njega. E, onda je vaša televizija pustila snimak razgovora u kome se videlo da me zapravo prevario. Ja mislim da to svaki ozbiljan čovek u tom trenutku mora imati snage za uspostavljanje jednog novog odnosa, i to se desilo sa Goranom. A što se tiče načina na koji mi funkcionišemo, znate kako, postoji velika razlika između osećaja i pozicije u kojima se svako od nas nalazi. Nekada ljudi koji nas gledaju, oni ne vide ono što možda vidimo mi, ja nisam vrh toga, iznad mene je u svakom trenutku neki javni interes, ja to na takav način doživljavam. I tu ne mislim da bilo šta mogu i smem da promenim. Žao mi je, ali i ja mogu da budem nezadovoljan mnogo čime, ali ja sam deo toga, ja ću se vratiti sada u Skupštinu i sesti u klupe sa onima sa kojima inače nemam ništa zajedničko i pokušati da u dogovoru s takvim ljudima makar korak bliže priđem tom idealu koji nas valjda sve pokreće, a to je jedna bolja i lepša Srbija. Ako budemo u tome uspešni, onda je to vredno, a ako ne, onda više nije ni važno zašto smo neuspešni, pred činjenicom da u tome nismo uspeli, a do sada smo uvek pobeđivali i napredovali, menjali se. LDP je uprkos svemu jedna stranka koja se dinamično razvija i videćemo, kad god budu ti izbori na njih ćemo izaći kao i na sve prethodne i iz njih ćemo izaći verujem bolji. |
09:30
11
DEC
2008
| 0 | 0 | 696 | 0 |
| Paket aranžman |
| „...u Rusiji onda postavljaju pitanje - znate, mi smo sa vama potpisali međudržavni sporazum, potpisali su ga u prisustvu Putina... znači, vi ne verujete tome što je Putin.. hoćete vi da kažete da Amerikancima ne verujemo to što je Obama rekao kao predsednik države... kad predsednik ove države nešto potpiše i predsednik Vlade, pa valjda treba da se stoji iza toga do kraja....A znate šta, kad imate međudržavni sporazum u kome učestvuju predsednik Rusije i predsednik Srbije, mislim, malo je nezgodno da kažete - ne verujemo mi sad, razumete... čini mi se, da uopšte nismo svesni u kojoj se situaciji Srbija nalazi...Država nisu samo institucije, država su i svi drugi faktori koji postoje. Hoću da kažem, mislim da mi moramo da budemo svesni težine situacije u kojoj se nalazi svetska privreda. Nemoguće je da se to ne odrazi na Srbiju, nemoguće je da se to ne odrazi na jednu malu zemlju kao što je Srbija. I Srbija u ovom trenutku mora da ima određeni politički dogovor oko toga kako će izaći iz te, odnosno kako će preplivati tu krizu. Znači, koje su mere ekonomske politike...“ |
| Gost: Ivica Dačić, zamenika premijera i ministra policije Novinarka: Danica Vučenić. Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Sporazum sa Rusima ponovo je predmet debate među ministrima u Vladi. Mlađan Dinkić će tražiti danas na sednici Vlade da se ministri izjasne o aranžmanu, jer su se u međuvremenu pojavile opcije kojima je, kako kaže, ceo sporazum doveden u pitanje. Koliko će ova tema posle nesuglasica koje su nastale posle takozvane afere plata u javnim preduzećima ugroziti samu vladajuću koaliciju, hoće li Vlada biti promenjena pre izbora, šta je suština predloga o novom političkom dilu, neka su od pitanja za zamenika premijera i ministra policije u Vladi Srbije, gospodina Ivicu Dačića. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Dačiću, kako ćete se danas u Vladi izjasniti ukoliko Dinkić postavi ovo pitanje, a hoće, kako je najavio, da se ministri izjasne o Sporazumu sa Rusima? Dačić: Pa, ja mislim da je to sad u ovom trenutku stvar političke procene šta će Srbija dalje da radi, a moram da kažem... B92: U kom smislu? Dačić: Pa, imajući u vidu energetski sporazum. Znate kako, svima je bilo poznato u vreme kada je potpisivan energetski sporazum da je reč o aranžmanima koji se ne odvijaju u isto vreme. Prodaja NIS-a vremenski nije bila usklađena sa izgradnjom gasovoda. Šta to znači? Da prodaja NIS-a je predviđena ove godine, izgradnja gasovoda je predviđena da se završi 2015. godine, i u tom smislu, znate, kada vi u Rusiji postavite pitanje kako ćemo mi to osigurati da to bude u isto vreme, odnosno kako ćemo mi to osigurati, da li će Rusi možda odustati od izgradnje gasovoda, u Rusiji onda postavljaju pitanje - znate, mi smo sa vama potpisali međudržavni sporazum, potpisali su ga u prisustvu Putina.... B92: I koliko smo mi tada obavešteni, izgradnja gasovoda nije bila dovođena u pitanje, a ne... Dačić: Nije bila i sada je.. niko je ni sada ne dovodi u pitanje sa ruske strane. Zato, mislim da predsednik Tadić je razgovarao nedavno sa predsednikom Gasproma, mislim da je dogovor da se nađu adekvatne vrste dodatnih garancija kako bi Srbija bila obezbeđena od toga da se eventualno desi da se gasovod ne gradi. Ali šta hoću da kažem? Rusija kaže - pa, znači, vi ne verujete tome što je Putin.. hoćete vi da kažete da Amerikancima ne verujemo to što je Obama rekao kao predsednik države. Znači, u svakom slučaju mislim da ovde treba da se iznađe neko rešenje, osim ukoliko nije u pitanju promena neke generalne odluke vezano za te događaje. Ja želim da kažem ovo, Socijalistička partija Srbije nije učestvovala u svemu tome... B92: Ali sada učestvujete. Dačić: Hoću da kažem da kada je potpisivan energetski sporazum potpisali su ga zajedno i Koštunica i Tadić i Dinkić. To što je tada bilo to korisno u vreme predizborne kampanje, to ne znači da sada to neće biti korisno za Srbiju u ovom trenutku... B92: Ali, čekajte, vi ste podržali tada to, je li tako? Dačić: Sa tog aspekta mi nemamo ništa protiv, smatramo da je Rusija... mislim da odnos u ovom trenutku prema ovom pitanju nije samo ekonomski, nego mora da bude i politički, a to znači da ako već Srbija u Rusiji ima spoljnopolitičkog partnera, onda treba da dogovorno rešava sve te stvari zajedno sa Rusijom. B92: Kakve veze imaju naš ekonomski interes i politički interesi, ne razumem, zašto moramo u političkom smislu da vodimo o tome računa? Dačić: Znate, ako vi raskinete jedan međudržavni sporazum, za neku zemlju mislim da to zaista neće ostaviti odraz na spoljnopolitički odnos sa Srbijom u ovom trenutku, ali, šta hoću da kažem, to je pitanje... B92: A što bi ostavilo uticaja na spoljnopolitičke odnose ukoliko se, ako govorimo o Kosovu, je reč o poštovanju međunarodnog prava za koje se Rusija zalaže, kako nam je lepo objašnjeno? Dačić: Jednostavno zato što smo mi valjda ozbiljne države, kad predsednik ove države nešto potpiše i predsednik Vlade, pa valjda treba da se stoji iza toga do kraja. Znači, sa tog aspekta ja nisam učestvovao u tim neposrednim pregovorima oko svih tih detalja... B92: Ali jeste sada bili u Moskvi, je li tako, i razgovarali i o ovome. Dačić: Ja sam bio u Moskvi kao predsednik, odnosno kao kopredsednik mešovitog komiteta. Mi smo, moj zadatak je bio da pitam da li i kakve su... šta se dešava oko celine tog paketa. Celina tog paketa je tu, Rusi su pripremili sve te projekte, u ovoj fazi je nemoguće potpisati klasični ugovor o tome zato što ti projekti još nisu u fazi ugovora. Ali sa tog aspekta... B92: Ali i Skupština je ratifikovala i vi ste za nju glasali, taj gasni aranžman ceo, je li tako? Ono što kaže, tvrdi gospodin Dinkić i što tvrde ljudi iz pregovaračkog tima, to će verovatno danas da vam iznesu na sednici Vlade. Dačić: Da vam kažem, pregovarački tim... B92:... je da Rusi odbijaju da potpišu krovni sporazum, hoće samo NIS. Dačić: Ja mislim da se tu raspolaže poluinformacijama, prvo, o tome je razgovarao i predsednik Tadić sa Milerom, znači, očekuje se iz Rusije upravo taj deo. Znači, ovde se postavlja samo osnovno pitanje, na koji način Srbija da se krovno obezbedi da će sva ta tri projekta biti definisana. B92: Koje su garancije, jesu li vam dali neke garancije? Dačić: Nisam ja o tome razgovarao, znači, to je posao za one koji vode sve te pregovore. U svakom slučaju ja očekujem da će sa najvišeg državnog ruskog nivoa i najvišeg srpskog državnog nivoa, uključujući i Mlađana Dinkića i sve one koji su u svemu tome učestvovali, da će se naći određeno rešenje. B92: Da li se vi slažete sa tim da se u ovom trenutku proda samo NIS? Šta ćete danas reći? Dačić: Ja mislim da to niko nema takvu nameru, ja mislim da niko u Vladi nema takvu nameru da samo jedan deo aranžmana se realizuje, naprotiv. Mislim da se uskoro formira zajedničko preduzeće Srbijagasa i Gasproma koji će se baviti izgradnjom gasovoda. Rusi su zainteresovani za izgradnju gasnih elektrana u Srbiji, što ne verujem da bi bili zainteresovani ako nema gasa u Srbiji. Znači, strateški interes i Srbije i Rusije jeste razvoj ekonomskih, spoljnotrgovinskih... Rusija je najveći spoljnotrgovinski partner Srbije u ovom trenutku, i ja u ovome gledam ne samo politički deo već i ekonomski deo. Ali još jednom želim da kažem, Socijalistička partija Srbije u ovome nije učestvovala kada je sporazum pravljen. Mi smo podržali tu ideju, ali hoću da kažem, da sada.... B92: Ali nije tada ni bilo spora, koliko razumem, nego je sad došlo do nekih... Dačić: Pa, mislim da je čitav spor tada nastao zato što nije precizirano konkretno... Znate šta... B92: Ne, nego je samo sada objavljeno sve to, a vi sad učestvujete u tim pregovorima. Dačić: Ne, ne, želim da kažem da mislim da je tada nastao čitav problem. Čitav problem je nastao kako se o tome nije odmah razmišljalo, znači, kako možete nešto što se dešava u razmaku od 7-8 godina povezati na jedan način... B92: A ko je odgovoran za to što se nije razmišljalo, mi ili...? Dačić: Mislim da... B92: Tadić i Koštunica ili....? Dačić: Ne, mislim da tada se nije razmišljalo na takav način da se gasovod uopšte neće graditi, da je to sada posledica nekog razmišljanja vezano za svetsku finansijsku krizu. Ja lično mislim da je interes Rusije da se taj gasovod gradi zato što je tu u pitanju nekoliko zemalja, gde su takođe već svuda formirana zajednička preduzeća za izgradnju gasovoda. U svakom slučaju, mislim da taj projekat, kao i projekat Fijata, kao i projekat raznih drugih investicija u Srbiji u ovom trenutku jeste od vitalnog značaja za našu zemlju i da država bi trebalo da pronađe rešenje kako da se taj osnovni.. osnovno pitanje, a to je povezivanje sva ta tri projekta, kako da se definiše na takav način da Srbija bude sigurna da će se to sprovesti. B92: Ali i vi ste rekli u nedavnom intervjuu koji ste dali jednoj agenciji da Srbija treba da nađe pravne formulacije da se obezbedi. To znači da i vi sami sumnjate? Dačić: Ne, ovde se stalno govori o nekim garancijama, naravno da treba da se nađu pravne garancije. A znate šta, kad imate međudržavni sporazum u kome učestvuju predsednik Rusije i predsednik Srbije, mislim, malo je nezgodno da kažete - ne verujemo mi sad, razumete. B92: Ali u kojoj meri smo mi... Dačić: Ne, hoću da kažem da će to svakako biti i sada, znači, ako se dođe do rešenja u kojem će učestvovati i predsednik Rusije i predsednik Srbije, mislim da u Srbiji zaista, ja znam da smo mi.. mislimo da smo mi najveći na svetu i da mislimo da je naša reč uvek važnija od svega, ali mislim da je onda malo i.... B92: Da, ali u odnosu na Ruse se ponašamo snishodljivo, mi smo čuli čoveka koji je rekao - Srbija će snositi posledice. U kojoj meri smo mi u poziciji da biramo? Dačić: Nisam siguran da se ponašamo drugačije ni prema drugim zapadnim zemljama. B92: Ne kažem prema drugim zemljama, kažem prema Rusima. Dačić: Hoću da kažem da Srbija u ovom trenutku... B92: Ali da li ste vi u poziciji da bilo šta birate u odnosu na ovo sada? Dačić: Pa, imate ono što ste potpisali, uzmite ili ostavite, znači nema tu šta, razumete. Što se tiče onoga oni što su potpisali bi trebalo da o tome razmišljaju sada. B92: Kako ste vi razumeli ono što je cela Srbija čula - Srbija će snositi posledice ukoliko...? Dačić: Pa, ne, Srbija može da rizikuje svoj spoljnopolitički odnos sa Rusijom ukoliko dođe na ovakav način do raskida ovog ugovora zato što smatram da je to onda klasični vid nepoverenja i onda kod Rusa se stvara utisak da su oni nama dobri samo kad treba da nas štite u Savetu bezbednosti. B92: To znači da bismo izgubili podršku oko Kosova, je l'? Dačić: Pa, ne oko Kosova, nego ne bismo mogli više da se oslanjamo na njih kao na glavne spoljnopolitičke partnere, ali nebitno oko toga, znači, ja želim da kažem da je interes Srbije da se ovaj sporazum realizuje, to je valjda bio interes i kada su ga potpisali, a ne sada. Ne verujem da je interes tada bio da neko pobedi u predsedničkoj kampanji. B92: U kojoj meri će ova sada priča posle nesuglasica oko plata u javnim preduzećima ugroziti stabilnost vladajuće koalicije? Dačić: Znate šta... B92: Ovo će možda prvi put biti da Vlada neće jednoglasno glasati od kada je formirana, ako se danas postavi pitanje sporazuma. Dačić: Ja ne znam o čemu mi danas uopšte imamo da glasamo zato što mislim da nismo došli do konačnih predloga šta će se na kraju desiti. Na kraju može da bude samo informacija o tome šta se dešava, o toku pregovora, mi nemamo trenutno nikakav predlog o kojem bismo glasali u smislu hoćemo li postupiti ovako ili onako. B92: Dinkić je najavio da će izveštaj radne grupe biti podnet Vladi, B92 je iz svojih izvora saznao, i to je u jutarnjem dnevniku objavljeno, da je sporan taj krovni sporazum, ovo što vas pitam. Dačić: To je upravo ono o čemu govorim, ali znate šta, ako će to... da li su dovoljni garanti za taj krovni sporazum potpis Medvedeva i Tadića? Mislim, ja sad pitam, možda za Srbiju to nije dovoljno, ali u nekim međunarodnim odnosima, ako je to za jednu Nemačku ili, ne znam, za neku drugu državu dovoljno, a mislim da u ovom trenutku Srbija... B92: Ne, samo je pitanje šta Gasprom nudi, a ne potpis. Dačić: Dobro, govorim kao krovni sporazum između sva ta tri dokumenta, kao krovni dogovor bi trebalo da bude znači potvrda svega toga od najvišeg državnog rukovodstva. B92: Da li može da ugrozi... Dačić: Zato što je Gasprom državna firma, ne znam da li to naši ljudi znaju, znači, državna firma i Rusija kao država stoji iza toga, ali ja uopšte ne navijam za to, ako Srbija ima veće prijatelje u svetu i ako Srbija ima drugo rešenje vezano za NIS, ja sam spreman da i to razmotrim. B92: Pa, nije reč tu o prijateljstvu nego o interesu, je l'? Dačić: Ne, govorim ako ima drugog partnera koji je vezan za NIS, smatram da i to treba da se razmotri. Ja još jednom ponavljam, Srbija treba da zaštiti svoje interese, ali takođe treba da vodi računa i o spoljnopolitičkoj situaciji u kojoj se nalazi. B92: U kojoj meri će ovaj sporazum dodatno da ugrozi stabilnost koalicije? Vi ste rekli da su odnosi komplikovani, da.... Dačić: Da vam kažem, taj odnos je bio... to se sve znalo i na početku funkcionisanja ove Vlade, ne znam šta se novo u međuvremenu desilo. Znači, svi su imali takve stavove i ranije, i sam Mlađan Dinkić je nedavno učestvovao na našim razgovorima koje smo imali sa ovom ruskom delegacijom, u smislu unapređenja naše saradnje. Spoljnotrgovinska saradnja je bila negde oko 4 milijarde dolara u ovoj godini, mislim da ona može da bude mnogo veća. Mislim da naše garancije treba da budu upravo i to, da će Rusi investirati u infrastrukturu ovde, da će investirati u gasne elektrane, bez koga nema... koje ne mogu da funkcionišu bez izgradnje gasovoda. Na neki način zato i kažem da mislim da je cilj u narednih pet godina ta spoljnotrgovinska razmena treba da se udvostruči. Ali kada je reč o Vladi, ne verujem da to može da ugrozi odnose u Vladi, ne verujem ni da... mislim da Srbija ima danas... B92: Dodatno da ugrozi ili ne može uopšte? Mislite da je divan odnos u Vladi? Dačić: Ja ne kažem da je divan, ali mislim da je mnogo bolji nego što je bio u prethodnim vladama. Mislim da do sada se nikad nije desilo da.. naravno da postoje neka različita mišljenja, naravno da postoji mnogo političkih stranaka, ali ne vidim da je došlo do nekih velikih i ozbiljnijih političkih razlika. B92: Ali vi sami ste dopustili mogućnost promena u Vladi pre izbora pre nekoliko dana. Dačić: Ja sam rekao da uopšte nije neophodno ići na izbore da bi se došlo do rekonstrukcije vlade, to može da se uradi i bez izbora. B92: Znamo formalno, to je jasno. Dačić: Nisam mislio ni na šta konkretno. B92: Ali ste spočitali da postoje različiti interesi, da ako neko misli, niste imenovali... Dačić: Ne, ne mislim ja, što se tiče SPS-a, mi smo pouzdani politički partneri zato što imamo svoje političke stavove i ne želimo da time ucenjujemo bilo koga, ali mislim da vi niste ni svesni koliko Vlada ima svakodnevnih izazova i padova i uspona... B92: Kako nismo svesni? Sve to osećamo na svojim leđima u svakodnevnom životu. Dačić: Ne, niste svesni, zato što je to svakodnevni politički život, tako je bilo i u Koštuničinoj vladi, tako je bilo i u prošloj vladi Tadića i Koštunice. Hoću da kažem da je to jedan normalan politički život u kojem funkcioniše, postoje koordinacije između najvažnijih političkih činilaca u Vladi Srbije, ali mislim da ukoliko neko treba da... želi izbore, nemam ništa protiv da se ide na izbore... B92: A vi imate utisak da neko želi izbore? Dačić: Pa, mislim da stalno neko postavlja... stalno bi neko želeo da... B92: A ko, ko? Dačić: Pa, ne, mislim da svako ko pokušava sada kada govorite ljudima, stalno je neko nezadovoljan nekim svojim pozicijama. Ako je neko nezadovoljan svojim političkim pozicijama, može se ići na izbore, ne verujem da Srbija može time nešto mnogo da dobije i nešto.... B92: Na koga mislite kad to kažete, šta to znači? Dačić: Pa, ne, mislim da mnogi olako daju takve izjave, mnogi olako daju takve izjave da će zbog ovoga ili onoga rušiti vladu, imate u opoziciji stranke koje žele blokadu parlamenta itd. Ajmo da razmislimo šta nam je izlaz iz svega toga. Ja sam za to, kada sam govorio o novom političkom dogovoru, ja mislim na to da, mi, čini mi se, da uopšte nismo svesni u kojoj se situaciji Srbija nalazi. B92: Bitno je da bude Vlada svesna, a koliko sam razumela, vi ste rekli da država ne čini dovoljno i ne objašnjava dovoljno, ali ta država ste vi svi koji činite institucije. Dačić: Država nisu samo institucije, država su i svi drugi faktori koji postoje. Hoću da kažem, mislim da mi moramo da budemo svesni težine situacije u kojoj se nalazi svetska privreda. Nemoguće je da se to ne odrazi na Srbiju, nemoguće je da se to ne odrazi na jednu malu zemlju kao što je Srbija. I Srbija u ovom trenutku mora da ima određeni politički dogovor oko toga kako će izaći iz te, odnosno kako će preplivati tu krizu. Znači, koje su mere ekonomske politike... B92: Sad ću da vas pitam o političkom dogovoru... samo sekund, molim vas, samo da završimo ovu priču. Kao vicepremijer, kao neko ko je zamenik premijera da li možete da nam kažete kakav je vaš utisak hoće li biti ili neće biti rekonstrukcije vlade? Dačić: Mislim da to u ovom trenutku niko ne razmišlja, to je.. ja mislim da je to priča koja uvek, stalno nekome se preti time, ali mislim da to nije realno u ovom trenutku. B92: Dobro, pomenuli ste novi politički dil pre nekoliko dana. Na šta ste konkretno mislili? Dačić: Mislio sam upravo na ovo, znači, mislim da danas, u vreme kada je.. .u situaciji kada političari žele da govore ono što će se sviđati građanima zbog svog političkog rejtinga, da imamo premalo zaista ozbiljnih upozorenja na realnu situaciju u kojoj se Srbija nalazi. A ta realna situacija je sledeća - znači, moramo da veoma vodimo računa o merama naše ekonomske politike, globalne ekonomske politike, znači makroekonomske politike. U kom smislu? Situacija u Srbiji je na klackalici, znači dođe li do nekih poremećaja situacija može biti haotična, zato ona mora biti kontrolisana. Da bi ona bila kontrolisana mora se postići dogovor i sa sindikatima i sa poslodavcima i sa penzionerima, znači sa svim socijalnim strukturama sa kojima je važno da se taj dogovor postigne, o merama ekonomske politike. Znate, alternativa... B92: Zašto to nije urađeno do sada? Dačić: Alternativa tome, mislim da se sada to upravo radi, mislim da su sada konačno svi to shvatili i da... Znači, u budžetu svi žele mnogo para... B92: Vi ste dobli dosta novca kao vicepremijer. Dačić:... Kada uđete u situaciju kada nemate izvore, stabilne izvore prihoda, kada nemate sigurne izvore prihoda, a kada vam rashod može biti mnogo veliki, možete doći u situaciju hiperinflacije. Mislim da Srbija u ovom trenutku nema mnogo uslova da ide ka hiperinflaciji zato što... B92: Vi kao da niste zadovoljni time što smo čuli od premijera pre neki dan, on je rekao da je budžet odbrana, da su to mere, da država neće dozvoliti hiperinflaciju... Dačić: Ne, ja sam zadovoljan, nego mislim da treba ozbiljnije da se još radi. Hoću da kažem da političari... B92: Sve vreme pričate kao da ne sedite u Vladi, kao da niste zamenik premijera. Ko treba ozbiljno da radi? Dačić: Mislim da to treba svi da radimo ozbiljno, ako ste primetili ja to ozbiljno radim, ako ste primetili, ja sam ozbiljno rekao da alternativa ovom može da bude samo hiperinflacija i haos. Znači, zemlja dođe u trenucima kada postoje bezizlazne situacije, zemlja može lako da sklizne u takvo.... B92: Dobro, šta je vaš konkretan predlog, dogovor, šta? Dačić: Mislim da treba... B92: Koja vrsta dogovora? Dačić:... da se definiše ekonomska politika koja može da se vodi, znači koja je realna, ali ekonomska politika koja neće biti samo... znači, koja će nam pokazati određene ciljeve. U skladu sa tim ciljevima treba da se pozovu ključni faktori, znači mislim i na šefove političkih stranaka, ali naravno, mislim i na sindikate, penzionere, poslodavce, razne druge kategorije stanovništva, da se napravi politički dil, odnosno dogovor oko toga na koji način će sve ovo funkcionisati u ovoj godini. Možda će situacija sredinom godine, na kraju godine biti bitno drugačija od ove koju sada imamo, nagore ili nabolje, zato je u ovom trenutku važno i bitno da postoji jedan politički dogovor, a ne da mislimo da se sve može rešavati. Popustite li na jednoj strani, morate popustiti i na drugoj strani i onda mi više nemamo stabilnu ekonomsku situaciju. B92: Na koju vrstu popuštanja mislite? Dačić: Pa, mislim na... znate, u svakom ministarstvu imate... svi su pomalo nezadovoljni time što su, nisu dovoljno dobili, tu ste morali da imate smanjenje različitih ulaganja, raznih podsticajnih stvari, infrastrukturu, imate smanjenje...sva ova ministarstva za koja mislite da, na primer Minitarstvo prosvete, tamo je 90% budžeta su plate samo ili više od 90%. Znači, jednostavno, svako ministarstvo ako biste išli može da kaže da je nezadovoljno budžetom, ali baš zato je i taj budžet... B92: A zašto vi niste smanjili Minitarstvo prosvete, to je vaše ministarstvo? Dačić: Kako da smanjim? B92: Pa, mislim da smanjite broj ljudi, ako imate viška, da nešto učinite po pitanju štednje. Dačić: Pa, ne, ja hoću da kažem da je Ministarstvo prosvete, budžet Minitarstva prosvete je tako sastavljen da on nema šta da troši osim plata koje su 90 i nešto posto budžeta ministarstva su plate zaposlenih, a znate koliko je to, to su svi prosvetni radnici u Srbiji. Znači, ne može neko očekivati od Žarka Obradovića koji je došao pre ..... B92: A zašto vi imate više novca kao vicepremijer nego kao ministar policije iz budžeta? Veći vam je budžet u kabinetu vicepremijera nego u kabinetu ministra policije, zašto? Dačić: Jednostavno.. ne znam, to su projekcije koje su pravljene na osnovu... mislim da taj budžet neće biti iskorišćen, ni ove godine nije iskorišćen zato što on predviđa popunu onih radnih mesta koja su predviđena sistematizacijom. Za sada je samo nekoliko ljudi... B92: Ali je razlika skoro duplo, 100 i nešto, 101 čini mi se, a ovde 40 i nešto. Šta kao vicepremijer radite, za šta vam treba toliko novca, a ne u Ministarstvu policije? Dačić: Razumete, znači reč je o različitim stvarima, reč je o projekciji onoga kako bi to trebalo da izgleda, da li će to tako biti zavisiće od ekonomske situacije. Ni sada budžet koji je za to predviđen nije ispunjen ni četvrtinu, zato što baš iz ovih razloga... Reč je znači o sistematizovanim radnim mestima za koja se planira toliko i toliko. Pošto sam ja, kao što znate, zadužen za spoljnu politiku i bezbednost, a ne samo za Ministarstvo unutrašnjih poslova. B92: To je jasno. LDP je pre neki dan predložio da se lideri svih parlamentarnih stranaka sretnu i da naprave neku vrstu dogovora o tome. Koliko je to izvodljivo? Dačić: Pa, ja mislim da jeste izvodljivo. Ja prihvatam tu ideju i smatram da to treba da bude praksa, ja sam pristalica toga da se šefovi političkih stranaka redovno sastaju, koordiniraju neke svoje aktivnosti. Ne moraju da se slažu, ali, imate sad jednu situaciju, ja sam u julu mesecu, kada sam došao na mesto ministra unutrašnjih poslova, poslao Vladi i Skupštini predlog da se rok pasoša produži do kraja sledeće godine. I sada treba nekoga da molim u Skupštini da taj zakon prođe kako naši građani ne bi imali problema.... B92: Znam, ali vi imate većinu u Skupštini, valjda vladajuća većina kontroliše Skupštinu, a ne opozicija. Dačić: Mislim da ste svi vi svesni da bez dogovora vladajuće većine i opozicije nema normalnog rada parlamenta, zato što... B92: Pa, pobogu, zašto se ne dogovorite? Dačić: Znate šta, taj dogovor je nekad nemoguć, ali baš zato treba da se ide ka tom dogovoru. Ja sam pristalica dogovora vlasti i opozicije za rad u parlamentu. B92: Ne, ali kako je nemoguće da vladajuća većina kontroliše rad Skupštine? Ta Skupština je potpuno blokirana i stalno slušamo kako je opozicija kriva za sve, šta god mi mislili o bilo kome. Dačić: Moguće je izbacivanjem poslanika i sve ostalo, ukidanjem TV prenosa, ali mislim da to nikome ne pada na pamet u ovom trenutku. Mislim da treba ići na dogovor, znači, SPS je izvukao iskustva iz nekih vremena i nikad nećemo posezati za tim merama dok je god Slavica Đukić predsednik... B92. Šta će se dešavati s tim pasošima? Neki ljudi su u inostranstvu i pitanje je da li će uspeti da se vrate, jer za nekoliko... Dačić: Ja stalno insistiram na tome da se taj zakon izglasa i mislim da treba ići ka dogovoru, zato kažem, treba ići ka dogovoru vlasti i opozicije, ka efikasnijem radu parlamenta. B92: Čovek iz Rume je u strahu da će na granici imati problema, jer nema pasoš, očigledno je negde u inostranstvu, on je poslao pitanje šta da radi. Dačić: Mislim da je bilo previše optimistički kada je donošen onaj prošli zakon o putnim ispravama da se do kraja ove godine promene svi pasoši. Mi smo zato predložili da to važi do kraja sledeće godine. Mislim da će se to ipak doneti. B92: Ono što sam videla je da vam ovi čitači za čipove stoje u podrumima, to ste vi rekli. Dačić: Ne čitači za čipove nego za pasoše. Pa, znate šta, ja kad sam došao za ministra otkrio sam da imamo u skladištu nekoliko stotina tih... B92: A zašto to nije na granicama? Dačić: Pa, ne znam zašto nije postavljeno, ako smo već uveli biometrijske pasoše mi ćemo ih sada uskoro postaviti, ali hoću da kažem, da su kupljeni već, znači kupljeni su i sede u podrumima godinama. B92: Kako je moguće da ih nisu izneli? Dačić: Takođe ima i druge opreme koje sede u magacinima, u podrumima, kao što je na primer razni tetra sistemi koji postoje, koje ima mogućnost da vas policajac na ulici, znači da ne mora da zove centar da proverava vaše podatke, nego može jednostavno ukucavanjem u tetra sistem da automatski dobije izveštaj o tome da li prolazite kroz krivične evidencije itd. B92: Gospodine Dačiću, kako vi razumete ovu Tadićevu ideju da se kontroliše rad ministara, da li je logično da se predsednik, koji ima ustavni opis posla, bavi time kako rade ministri u Vladi, određenim kriterijumima? Dačić: Mislim da je tu reč o tome da predsednici stranaka treba naravno da kontrolišu rad svojih ministara, predsednik Vlade treba da naravno kontroliše ono šta se radi, ali u svakom sučaju, to je više jedna politička simbolika nego što je reč u ustavnim nadležnostima. Uostalom, svi ministri... mislim da tu ne treba da bude neke kontrole rada, nego ocene rada pojedinih ministara. Ako neko ne radi svoj posao kako treba mislim da treba da se zameni. B92: Da. Nedavno ste rekli da imate ideju da reformišete svoju partiju, da dovedete nove kadrove, to je stara ideja, ali ste je formulisali pre izvesnog vremena. A na drugoj strani, svi stari kadrovi su sada na nekim čelnim funkcijama, po upravnim odborima. Dačić: Pa, ne znam na koga mislite svi, mislim da... B92: Mislim na sve one koje smo prepoznavali... Dačić: Znate šta, ako mislite na Zorana Anđelkovića, on je... B92: Gospodina Lilića, Goricu Gajević... Dačić: Pa, Gorica Gajević je na lokalnom nivou, ona je na lokalnom nivou u Skupštini opštine, tamo izabrana za pravobranioca. B92: Ali šta vam je sadržina sada te poruke? Dačić: Što se tiče toga, naravno da tu ima kadrova koji su bili i u ranijem periodu, ali ja hoću da kažem da generalno SPS danas i pre šest meseci, da su to dve potpuno odvojene priče. Ja hoću da kažem da ja sam kada smo doneli odluku da uđemo u Vladu sa Demokratskom strankom, ja sam preuzeo na sebe odgovornost kao predsednik stranke, naravno sa najbližim saradnicima. Ja sam predložio tu odluku i rekao sam, predlažem tu odluku u ime budućnosti SPS-a, smatram da je to velika šansa, da tako kažem, za ponovni politički početak SPS-a. I tada sam rekao i upozorio da ne treba neki ljudi da to shvataju kao priliku da sada ponovo rade ono što su radili pre 2000. godine, jer ja ne želim da ovo bude uživanje za jednu noć, nego želim da SPS ima svoju političku budućnost. Danas je SPS drugačiji nego što je bio. B92: U kom smislu je drugačiji? Dačić: U kom smislu je drugačiji? Mislim da smo.. ja sam i tada rekao - za godinu dana, u sledećoj godini znači, to znači sada već u ovoj godini koja dolazi za neki dan, će biti već sazvan kongres SPS-a i donećemo odluku da li sam ja bio u pravu ili nisam bio u pravu. Smatram da SPS mora dalje da se reformiše, smatram da mora da promeni svoj politički program, da ga uskladi sa vremenom u kome Srbija živi... B92: A šta to znači da li ste vi bili u pravu ili niste u pravu? Dačić: Pa, kada je u pitanju ova koalicija da li sam bio u pravu ili ne i da li je taj koncept koji sam ja predložio bio ispravan ili ne. Sa druge strane želim da kažem da je danas SPS na drugačiji način se percipira u očima i domaće javnosti i međunarodne javnosti. Mislim da pre šest meseci je bilo neshvatljivo, niko to nije mogao da zamisli da će SPS, da ću ja kao predsednik SPS-a na primer... B92: Šta zapravo sad u stvari želite da kažete? Šta je suština te reforme? Dačić: Mi moramo da idemo dalje, moramo da idemo dalje u smislu da SPS mora da ima novi program, mora da ima stalne reformske korake, mora da ima svoje kadrovske promene... B92: Reformske korake u odnosu na šta? Dačić: Pa, i u odnosu na svoj program i na sve što je zacrtano u našim dokumentima i naravno, i ono što je bilo vezano za našu političku praksu. Zato mislim da... B92: Praksu? Kada, u devedesetim ili sada? Dačić: Pa, i u devedesetim i sada. Znate šta, vi ne možete da kažete da ste bili u pravu samo kad ste bili... da ste grešili samo kad ste bili na vlasti ili kad ste bili u opoziciji. B92: Pa, lakše je grešiti na vlasti. Dačić: Jeste lakše grešiti na vlasti, ali u svakom slučaju i ja isto mislim da kongres je sledeće godine, mislim da SPS igra jednu životnu igru, igra jednu životnu utakmicu, da tako kažem. Mislim da, i ja sam pomalo više umoran od svih tih borbi, mislim da treba da dođe do političkih promena i u našoj partiji. Nisam siguran, stigle su me godine, da tako kažem, ni da li ću se ja više baviti tim poslom... B92: Kojim? Kojim poslom? Dačić: Ovim političkim poslom i na mestu predsednika SPS-a i da li ću se uopšte kandidovati ponovo za to mesto zato što smatram da sam ja ispunio ono što je bio moj zadatak, a to je da sačuvam SPS... B92: Čekajte, vi najavljujete povlačenje s mesta predsednika SPS-a? Dačić: Pa, mislim da pomalo sam umoran od svega, pomalo sam i ljut i razočaran i rezigniran zbog toga što... B92: Čime ste razočarani? Dačić: Pa, zato što mislim da neki ljudi nikad nisu zadovoljni i ne možete svima udovoljiti... B92: Koji ljudi? Dačić: Pa, mislim na sve, želim da upozorim samo ljude u SPS-u da ne shvate da je danas došlo vreme da se posle 8 godina ćutanja neki ljudi ponovo sada vrate i da smatraju da je njihova reč apsolutno najvažnija u toj partiji. B92: Na koga mislite, gospodine Dačiću? Dačić: Pa, ne, ja govorim generalno, ne znam da li vi shvatate da na ovom mestu na kojem se ja danas nalazim niko nije zadovoljan, razumete. Ja sam odgovoran, znači, kada pogine demonstrant Panić, ja sam odgovoran, niko u Skupštini ne izađe da vas brani zato što smatraju da je to problem nekoga drugoga. Znate, kad imate problem odnosa unutar naše koalicije... B92: Pa, odgovorni ste jer ste prihvatili tu odgovornost kao ministar. Dačić: Slažem se, ali sve ima i svoje granice. B92: Ali vi ste očekivali odbranu od svojih ljudi. Dačić: Naravno, i od koalicionih partnera. Sa druge strane, jer ja tu sigurno nisam učinio... ja sam bio ministar pre toga mesec dana, mislim da je apsolutno nekorektno da se odgovornost prebacuje na mene. S druge strane, mislim da sam pomalo i umoran od svih tih političkih naklapanja, sećate se, ja se 18 godina bavim politikom, 10 godina sam proveo u vreme kada sam bio na vlasti, sada smo 8 godina bili u opoziciji, mislim da je došlo vreme i za kadrovske promene u SPS-u. Šta hoću da kažem? Potrebno je da se dobiju i neki novi impulsi, zato i kažem, sledeće godine, uskoro ćemo se dogovoriti, sledeće godine treba da bude održan kongres SPS-a, nisam siguran da više postoji kod mene... nisam siguran da ću se ponovo kandidovati na tu funkciju. B92: Gospodine Dačiću, zašto je SPS bio protiv izbora profesora Čupića u Agenciji za borbu protiv korupcije? Dačić: Pa, ne znam, mi nismo bili protiv izbora, mislim da je Branko Ružić u jednoj rečenici samo napomenuo da je on bio nosilac liste Otpor, ali pošto... B92: Pa šta? Dačić: Pa, zato što je zakonom predviđeno drugačije, da ne može da se bude politički... da je bio nosilac liste SPS-a verovatno bi ga više prozivali, ali u svakom slučaju, nije bitno, profesora Čupića znamo bar mi koji smo studirali Fakultet političkih nauka, tako da... Pa, dobro, valjda ima pravo... čekajte, šta hoćete da kažete? Da nema pravo niko da kaže nešto protiv? B92: Ne, ne kažem da nema pravo, nego da li je problem u sadržini toga što je to bio Otpor ili je problem u formi? Dačić: Ta agencija je definisana tako... znači samo zbog toga, ništa drugo... B92: Čupić nije više nije u Otporu u formalnom smislu, da bi to bilo problematično... Dačić: Pa, ni Lilić nije više ništa u SPS-u, pa njegov izbor izaziva određene reakcije. B92: Dobro, ali je Lilić bio visoko kotiran u SPS-u u periodu na koji smo veoma osetljivi. Dačić: Pa, ja se slažem, isto kao što je i Čupić bio nosilac liste Otpora na šta su neki veoma osetljivi. B92: Dobro, još jedno pitanje koje je pretpostavljam stiglo iz policije, a to je da li će u 2009. biti isplaćivan dopunski rad, odnosno prekovremeni rad i noćni rad posebno u policiji? Dačić: Pa, oko toga.. mislim da će to biti definisano, ja sam imao nedavno, znači pre jedno mesec dana sastanak sa sindikatima i moramo da definišemo dobro način kako obračunavamo sve. Ono što je sigurno, mi ćemo u sledećoj godini se truditi, ja sam to pokušavao, i da nije svetske finansijske krize verovatno bismo to i brže rešili. Mislim da policija treba da se više izbori za svoj status i to je ono što mora da bude prioritet, a to je da policija, evo, na primer svi gledaju gde će ići za Novu godinu, gde će provesti praznike, za policiju nema praznika, ona će prvog dana, 1. januara da radi. Sa druge strane, u Beogradu, gde imamo manjak policije, najveći broj policajaca putuje svakoga dana iz drugih gradova zato što Beograđani neće da rade u policiji zato što su nedovoljne plate. I to je objektivan problem, ako vam policajac svaki dan putuje iz Niša za Beograd i vraća se, nema para da plati ni stan ovde u Beogradu, postavlja se pitanje da li vi uopšte možete da imate dobru policiju u Beogradu onda na takav način. Zato mislim da mora da se definiše poboljšanje statusa policajaca i mislim da treba gledati kako da se pomogne u rešavanju stambenih pitanja. Naravno, policija mora da deli sudbinu i ostatka društva ovde. Tu postoji taj problem dopunskog rada, odnosno prekovremenog rada, noćnog rada, jer policija tog rada ima dosta, a u svim drugim državnim profesijama se to na primer, kad sudija i tužilac dođu da rade oni imaju... sve se tačno zna koliko im se plaća, kad policajac dođe da radi za to nema para. B92: Danas idete u Hrvatsku, potpisuje se sporazum o saradnji hrvatske i naše policije, zapravo memorandum, kako se to formalno kaže. Šta će biti tačno sadržina tog memoranduma? Dačić: Malopre sam pokušao to da vam kažem pa ste me prekinuli, mislim da sama ta činjenica da ja idem u Hrvatsku, da sam nedavno bio u Sarajevu na sastanku sa ministrima policije bivše Jugoslavije, da sam bio u Sloveniji, da sam bio u Briselu, da sam bio u Moskvi, da sam bio u Madridu na sastanku pokazuje....... B92: Dobro, ali to sve znamo jer su agencije javile, samo mi recite sadržinu memoranduma... Dačić: Hoću da kažem da je promenjena drastično politička pozicija SPS-a... B92: Ne, ali vi ste ministar, to vam je posao da putujete... Dačić: Jeste i jeste zbog toga, ali bili su i pre toga ministri. Hoću da kažem da iz SPS-a niko do sada to nije... hoću da kažem da je partija došla do tog jednog statusa... B92: Dobro, ali pretpostavljam da njih nije briga koga mi biramo za ministre. Dačić: Njih je briga šta mi radimo ovde i to sam baš upravo hteo da vam kažem, bitno je da SPS poslovno, na zadacima na koje smo izabrani ostvaruje ono što je od interesa za građane. U Hrvatskoj, kao što znate, mi želimo dobre odnose sa hrvatskom policijom, smatramo da je to od vitalnog interesa. Dogovorili smo se da razmenjujemo kriminalističko-obaveštajne informacije i na osnovu tih informacija su i na neki način se došlo do saznanja o tome ko je ubio hrvatskog novinara Pukanića. I još jednom ću ponoviti da kriminal ne zna za granice, ne zna za memorandume i sporazume, on brzo razmenjuje informacije, brzo putuju preko granice, imaju pasoše više država. Znači, ovaj koji je osumnjičen da je ubio Pukanića, on ima i naš pasoš i hrvatski i bosanski. Zato je nužna saradnja između policija, bez obzira što između Hrvatske i Srbije postoji problem... B92: Upravo to hoću da pitam, da li se oseća u saradnji policija politički problem? Dačić: Ne, mislim da u saradnji policija, mi smo se dogovorili, to je upravo možda ranije.... hoću da kažem da je ranije bilo tih problema, sada ih više nema i mogu da kažem sa ponosom da policija Srbije i Ministarstvo unutrašnjih poslova je na neki način stožer i glavni nosilac ove regionalne policijske saradnje i baš zato i danas će u Zagrebu biti početi razgovori, sutra će biti potpisan taj memorandum o saradnji. To je mislim jedan iskorak i u normalizaciji naših međusobnih odnosa. B92: Juče je gospođa Kandić povodom Dana ljudskih prava rekla, pohvalila na neki način prvi put policiju da se vratila u zakonske okvire. Dačić: Pa, da, mi želimo, ja sam razgovarao, baš zato i kažem malopre, možda sam previše umoran od svega o oga što se radi, znači, trudim se da izađemo maksimalno u susret svim političkim kategorijama i nevladinim organizacijama, i da rešavamo probleme tamo svuda gde postoje. |
11:41
10
DEC
2008
| 0 | 0 | 879 | 0 |
| Po maminom receptu |
| „...To vam je jedna vrsta političke arene, ja uvek kažem da se ministar finansija nekako nalazi sam i usamljen na jednoj strani, dok su svi ostali protiv njega ...normalno da se u toj političkoj areni svako bori za svoj deo kolača, jer se svaki ministar oseća moćnijim ukoliko praktično isporuči ono što je obećao, ukoliko veći deo kolača zadrži za sebe... samo je ministar finansija i eventualno premijer zadužen za neke opšte ciljeve... Ono što je karakteristično za pregovore o budžetu, to vam je...da svako misli da više para znači bolja usluga javnog sektora. Dakle, to je nešto što je verovatno u krvi naših ljudi, da ako obezbede veći deo kolača da će sigurno biti bolje, a u suštini ja uvek kažem da ručak koji spremi moja mama za moje društvo je mnogo bolji nego kad ih ja izvedem u kafanu. Znači, ukoliko bolje kontrolišete novac ne morate da imate mnogo para, a da usluga koju obezbedi javni servis bude dobra...“ |
| Gošća: Diana Dragutinović, ministarka finansija u Vladi Srbije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Posle pregovora sa MMF-om, zakonskog kašnjenja, javnog kukanja ministara da imaju malo predviđenog novca, Vlada je objavila predlog naše zajedničke kase za sledeću godinu. Premijer je rekao da neće biti hiperinflacije i da nećemo živeti ni bolje, ni gore. Budžet predviđa 3,5% rasta, povećanje akciza na gorivo, kafu, cigarete, pivo, da bi se popunilo ukidanje carina. Plate i penzije su i dalje najveća stavka, 2 milijarde evra podsticaj za privredu i 50 milijardi garancija. Ekonomisti misle da je budžet preglomazan, da nije štedljiv, da će povećanje akciza da utiče na cene i inflaciju. I dok premijer poručuje da niko ne može da proceni efekte krize, nobelovac Žosef Štiglic, najcitiraniji ekonomista u svetu, kaže da će kriza naredne godine više da pogodi ne centar, to je Amerika, većperiferiju, a to je Evropa, pa i Srbija zajedno s njom. Kakve će efekte pre svega budžet i ekonomska politika imati po građane i građanke sledeće godine ključno je pitanje za današnju gošću „Kažiprsta“ - ministarku finansija u Vladi Srbije - gospođu Dianu Dragutinović. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospođo Dragutinović, sinoć ste rekli da ste želeli restriktivniji budžet. Da li to znači da ste pod pritiscima morali da napravite ovakav kakav jeste? Diana Dragutinović: Ne, ovo je dogovoreni budžet, budžet je Vladin budžet. Da ministar finansija ima slobodu da sam napravi budžet on bi sigurno bio restriktivniji, kao porodični budžet, koliko imate - toliko treba da potrošite. B92: Kolika je bila vaša sloboda kao ministra finansija u kreiranju budžeta? Diana Dragutinović: Ja sam imala zadatu veličinu, znači zadat je deficit, toliko sam mogla da potrošim više od prihoda. Znači, globalne cifre zadate i u okviru toga svi su morali da se uklope. B92: Jesu li vas ministri puno pritiskali da dobiju više novca nego što ste predvideli? Diana Dragutinović: To vam je jedna vrsta političke arene, ja uvek kažem da se ministar finansija nekako nalazi sam i usamljen na jednoj strani, dok su svi ostali protiv, protiv njega. Ne znači da su stvarno u realnom životu protiv, ali je normalno da se u toj političkoj areni svako bori za svoj deo kolača, jer se svaki ministar oseća moćnijim ukoliko praktično isporuči ono što je obećao, ukoliko veći deo kolača zadrži za sebe. A da kažem, samo je ministar finansija i eventualno premijer zadužen za neke opšte ciljeve. B92: Opišite nam malo atmosferu. Mi smo slušali javna kukanja ministara, to su bile konferencije za novinare, da će, ne znam, ljudi ostati bez zdravstvenog osiguranja, da će porodilje ostati bez isplate. Kako je izgledalo to dok ste radili na budžetu? Diana Dragutinović: Pa, ja moram da priznam da nisam iskusna i da sam relativno kratko u ovoj funkciji i možda ne mogu baš da se pohvalim da imam prevelike političke veštine, da mi je to verovatno najveća mana. Ono što je karakteristično za pregovore o budžetu, to vam je kao da svako misli da više para znači bolja usluga javnog sektora. Dakle, to je nešto što je verovatno u krvi naših ljudi, da ako obezbede veći deo kolača da će sigurno biti bolje, a u suštini ja uvek kažem da ručak koji spremi moja mama za moje društvo je mnogo bolji nego kad ih ja izvedem u kafanu. Znači, ukoliko bolje kontrolišete novac ne morate da imate mnogo para, a da usluga koju obezbedi javni servis bude dobra. B92: Šta ste vi hteli restriktivnije da unesete, da bude restriktivnije u budžetu? Kad kažete da ste ga vi pravili da bi on bio restriktivniji, da ste ga sami kreirali, gde biste zakinuli još? Diana Dragutinović: To je sada teško reći zato što su neke stvari preuzete iz ranijeg perioda, ali recimo da možemo nešto da poništimo ili neku odluku da poništimo ja bih to uradila vrlo hrabro i pokušala to da objasnim. Dakle, ja bih volela da mogu da kažem za budžet... B92: Hoćete da kažete da su političari kukavice i da ne žele da objasne? Diana Dragutinović: Ne, ne mislim da su političari kukavice, ali dosta je teško, možda deluje i neozbiljno kad nešto obećate, pa onda to krene da se sprovodi i onda na kraju kažete da ste se šalili. Možda ja imam manji problem nego drugi, možda, ali to deluje možda neozbiljno. B92: Ono što je kritika, prve kritike ekonomista koje sam mogla da pogledam od sinoć do jutros, je da je budžet preglomazan, i dalje da je preglomazan, da je najveći od 2000. i da to nije dovoljno restriktivno u ovom trenutku. Diana Dragutinović: Da, to je, kako da kažem, mislim prilično neutemeljeno. Kada pogledate gde smo bili 2000. godine, gde smo danas, koliko su plate porasle, koliko je bila stopa privrednog rasta. Naravno da je ovaj budžet najveći u apsolutnom iznosu, ali je i dohodak najveći, ali su i zarade najveće, ali su i penzije najveće, kako da vam kažem.... B92: Zašto su i dalje najveća stavka u budžetu plate, penzije, ta davanja za javnu potrošnju? Diana Dragutinović: Zato što je to orijentacija... B92: Zbog socijalnog mira ili zbog nečeg drugog? Diana Dragutinović:... verovatno bila svih Vlada, a i ove Vlade, socijalni mir. Imate 260.000 zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta, prosečna plata je 31.000 dinara i to je lako proverljivo. Imate penzije koje morate da subvencionišete praktično iz budžeta, odnosno doprinosi nisu dovoljni da pokriju prava iz penzijskog osiguranja. Dakle, to je najveći deo budžeta. B92: A kako objašnjavate kao ministar finansija da zbog 230.000 ili 430.000 ljudi u javnom sektoru, koliko ih zvanično ima, da zbog svih njih mi ostali trpimo zbog javne potrošnje? Zbog socijalnog mira. Diana Dragutinović: Ja sam pokušala da uporedim da li je naš javni sektor preglomazan kad je broj ljudi u pitanju. Vi imate naravno osećaj da kad nešto morate da date, a praktično porezima svi mi dajemo državi, da u ime nas odlučuje o preraspodeli, svako ima osećaj kada daje da je to previše, onaj koji prima misli da je to premalo. 260.000 ljudi koji se finansiraju iz budžeta i ostali u javnim preduzećima i na lokalnom nivou, otprilike to je 6% populacije koja je zaposlena u javnom sektoru. I prema svim, da kažem tako, standardima to nije previsoko, to je čak prosečno. B92: Ne, ali i mi svi ostali imamo utisak da trpimo zbog njih. Diana Dragutinović: Pa, u svakoj državi postoji javni sektor, pitanje jeste njegove veličine, privatizacijom se on čini da bude manji, ali definitivno, broj ljudi zaposlen u javnom sektoru može biti manji, ali nije preglomazan. B92: Kada premijer kaže da nećemo živeti ni bolje ni gore, šta to konkretno znači? Šta znači to sa stanovišta standarda, šta to znači sa stanovišta toga kako ćemo od januara mi obični smrtnici kada se ujutru probudimo živeti? Diana Dragutinović: Kada se od 1. januara probudimo mislim da ćemo živeti veoma slično onom životu koji smo živeli u novembru i decembru. Dakle, živećemo u proseku bolje zato što smo naglo povećali potrošnju u poslednjem kvartalu 2008. godine i zadržavajući taj standard u proseku živimo bolje, ali u suštini... B92: Ali u suštini gore... Diana Dragutinović: Neću da kažem gore zato što pretpostavljam da će restriktivan budžet uz ovakvu monetarnu politiku definitivno značiti jednu manju inflaciju. Tako da uvek mislim da ćemo na kraju ipak biti pobednici. B92: Šta znači manja inflacija u odnosu na ovo što sada imamo? Diana Dragutinović: U odnosu na ovo, pa prema poslednjim procenama inflacija će do kraja godine biti oko 9%, znači definitivno ispod 10%. Neko će reći - pa, dobro, pale su cene nafte, mi dosta zavisimo od uvoza. Pa, tačno je, ali su i rasle do juna i niko nije govorio da je to samo zbog nafte, da je inflacija visoka... B92: Međutim, kritikuje se povećanje akciza, pogotovo one na gorivo. Privrednici ali i ekonomisti su uočili da će to usloviti i očekivana poskupljenja koja su odložena za početak sledeće godine i naravno, inflaciju. Diana Dragutinović: Ali je isto tako činjenica da su neke druge, neka druga davanja smanjena. Dakle, ovaj budžet pretpostavlja da će biti značajno manje carina na veliki broj industrijskih i poljoprivrednih proizvoda, a to će delovati na pad cena. Takođe, ovaj budžet podrazumeva da će se ukinuti neki porezi, recimo porez na prihod od kamata koji treba da stimuliše štednju. Znači, on s jedne strane predviđa pad nekih poreskih stopa i carina... B92: Ali da li je to dovoljno, koliko ljudi štedi? Diana Dragutinović: Pa, više će pasti prihodi od poreza i biće manje poresko opterećenje, što treba da znači da će biti lakše privredi u 2009. nego u 2008. B92: A zašto ste se odlučili na povećanje akciza baš za te proizvode, za cigarete, za kafu, za pivo i za gorivo, zašto ne za alkoholna pića, na primer? Diana Dragutinović: Zato što je ekonomija nauka velikih brojeva i ako hoćete nešto malo prihoda da dobijete i da generišete onda je jako bitno kolika je ta potrošnja. Potrošnja piva u Srbiji je mnogo veća nego potrošnja viskija. Drugo, samo pivo je znatno jeftinije nego u regionu, a alkoholna pića su dosta skupa, tako da bi bilo dosta šverca. I treće, zato što je najprirodnije da ono što ja volim da zovem grešnim dobrima bude i najviše oporezovano. B92: Međutim, to je opet namet na nas... Diana Dragutinović: Ali one bi bile i inače povećane za stopu inflacije i plus dva... B92: I plus akcize, znači da će mnogo poskupeti. Diana Dragutinović: Ne, one bi...akcize bi bile povećane... B92: Po zakonu. Diana Dragutinović: Po zakonu za stopu inflacije. Dakle, od toga se odstupilo, da kažem, u nekoliko slučajeva, to je za pivo 1,5 dinar po litru, što znači 0,60 dinara po boci, pola litre. Ja kažem, ne pijem, ne pušim i verovatno mi je bilo lakše da donesem takve mere. Znači, kod cigareta ja mislim da je to potpuno u redu i sa ovakvim povećanjem cigarete su ovde jeftinije... B92: A zašto gorivo, koje utiče na sve što kupujemo, na sve što se proizvodi? Privrednici već najavljuju nove cene, samom činjenicom da ste najavili povećanje akciza. Zašto? Diana Dragutinović: Moja ideja je bila da u ovoj godini smo imali zaista prevelike fluktuacije tržišne cene. Znači, nafta je u jednom trenutku bila 130 dolara po barelu, sada je mnogo niža cena, čak 45. Dakle, ideja je moja da što budu manje fluktuacije tržišnih cena, dakle, vi naravno možete u uslovima niskih cena nafte na svetskom tržištu da malo povećate akcize da biste imali prostor, a ja sam sigurna da sa oporavkom privrede će cena nafte početi da raste, da biste imali prostor da posle te akcize smanjite. Da nam se ne bi desilo ovo iskustvo iz 2008. B92: Nezvanično se može čuti da će Vlada ukinuti duple plate na Kosov.,Dda li je to tačno? Diana Dragutinović: Svuda se štedi i prema odluci ili zaključku Vlade, ja ne znam tačno iz kog perioda, svi oni koji rade na Kosovu i žive na Kosovu imali su u osnovi duple plate u odnosu na zaposlene u javnoj službi u Republici Srbiji. One neće biti ukinute, ali će se smanjiti, znači imaće maksimalni dodatak od 50, znači plate će biti veće za 50% u odnosu na prosek plate u javnom sektoru. B92: To znači da oni koji žive na Kosovu više neće dobijati 100% od plate... Diana Dragutinović: Nego 50%. B92: A ovi što ne žive, koji su dobijali25%... Diana Dragutinović: 15 i 10%, sve je smanjeno, znači imaju dodatak, s obzirom na uslove života, ali je taj dodatak smanjen. B92: Na osnovu kojih kriterijuma ste nekim ministarstvima dodavali, a drugima zakidali novac? Tako recimo, ono što bode oči u ovom budžetu su kabineti potpredsednika Vlade, na primer gospodina Krkobabića, koji je dobio 5 puta više novca, gospodina Dačića koji je dobio kao vicepremijer više novca nego kao ministar policije itd. Gospodinu Đeliću je smanjeno. Ali na osnovu kojih kriterijuma su neki dobijali više, a neki manje? Diana Dragutinović: Na osnovu... Postoji regulativa koja definiše veličinu kabineta potpredsednika i ministara i broj recimo specijalnih savetnika, broj zaposlenih itd. Znači, ukoliko je kabinet i ukoliko su troškovi veći to samo znači da taj potpredsednik, odnosno ministar ima pravo na veći ili manji broj zaposlenih, odnosno specijalnih savetnika. Nije se... znači, svuda je bila ista... B92: Znači, ono što oni ponude vama vi morate da kao troškove za sledeću godinu.... Diana Dragutinović: Recimo, ja kao ministar finansija imam pravo na primer na 3 specijalna savetnika, ne 5, ne 10, nego 3. Premijer ima recimo pravo.. ne znam tačno, ali recimo 20 na primer, nijedno od nas nije iskoristilo potpuno to svoje pravo, ali sam broj specijalnih savetnika i veličina kabineta koji su definisani, tačno se zna, određuje koliko ćete novca nameniti odgovarajućem kabinetu ministra ili potpredsednika. B92: Dobro, da li vi imate bilo kakve ingerencije da recimo kažete gospodinu Krkobabiću da ne može 5 miliona za putovanja da koristi ili, ne znam, ne može ono što je predvideo za, nemam pojma, troškove po ugovoru, da iskoristi, jer nema novca? Imate li vi tu vrstu ingerencija ili prosto, kada vam ministarstva ili portfelji dostave ono što oni planiraju da potroše vi jednostavno morate da odvojite tu sumu novca? Diana Dragutinović: Da vam kažem iskreno, kako je izgledao prvi.. prva verzija budžeta, prva verzija budžeta se pravi na osnovu zahteva ministarstava i svih budžetskih korisnika. Zahtevi za izdacima su bili reda veličine 970 milijardi, a ja sam ih svela na 748, znači 200 milijardi praktično sam na ovaj ili na onaj način umanjila svima. B92: Dobro, ali zašto je recimo poljoprivredi umanjeno, a Krkobabiću povećano, eto, to me zanima? Diana Dragutinović: Ali to nije uporediv red veličina, Krkobabić... B92: Koji su kriterijumi? Diana Dragutinović: Kriterijumi su bili da se zaustavi tendencija rasta zaposlenih u javnom sektoru, zaposlenih koji se finansiraju iz budžeta. Zatim, da plate, ali vi tačno znate, postoji broj zaposlenih po svakom ministarstvu, je li tako, broj zaposlenih i vi morate da odredite plate svakog zaposlenog. Ako na primer Krkobabićev kabinet ima veći broj zaposlenih nego što ima recimo Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, onda on mora da ima veći iznos za plate, ako ima veći iznos za plate, prirodno je da mora da ima veće troškove za telefon, za struju, za vodu, za papir itd. Znači, mislim da je vođena, bez obzira što vam se čini kad pogledate cifru da je izdatak na nečiji kabinet veći, to je pre svega rezultat većeg broja zaposlenih koji pripada datom kabinetu. B92: Ono što nam se čini je da je podatak o 28.000 zaposlenih u administraciji ogroman, e, to nam se čini, da mi finansiramo građani ogromnu administraciju. Bilo je reči u javnosti da ima 150 državnih sekretara, posle je smanjena cifra na 65, a to sad treba ući na svaki sajt pa brojati državne... Ali svejedno, i 65 je mnogo i 150 još više, to je ono što se nama čini. Diana Dragutinović:Nije se činilo da je trenutak za veliki rez. B92: Zašto? Diana Dragutinović: Za veliki rez u smislu otpuštanja, a opet... B92: A zašto? Zašto ne? Diana Dragutinović: Zato što je pred nama usporavanje privredne aktivnosti, a kad je usporavanje privredne aktivnosti pravi lek jeste nešto ekspanzivnija, znači deficit fiskalne politike. To je... ono što ne smete da radite fiskalnom politikom kada imate ovakvu situaciju je još više da pojačavate recesiju. To je kao kad biste imali recimo čir na želucu, a onda koristili aspirin. Znači, kada imate usporavanje privredne aktivnosti treba da koristite neke fiskalne stimulanse. U tom smislu politika Vlade je bila nema novog zapošljavanja, ali zapošljavanje ostaje na ovom nivou na kome je bilo 2008. B92: Znači, mi ćemo i dalje finansirati ogromnu administraciju? Diana Dragutinović: Ja vam opet kažem, ona se naravno čini da je ogromna zato što je to trošak poreskih obveznika, ali ako uporedite sa brojem zaposlenih u državnom sektoru u bilo kojoj drugoj zemlji videćete da je to sličan broj meren učešćem u populaciji. B92: Na osnovu kojih parametara ste isplanirali stopu rasta od 3,5%? Ekonomisti su ovih dana zamerali da se ne znaju parametri, da se ne znaju takozvani inputi i autputi, da se ne zna na koje se prihode računa, na šta se konkretno računa, kako će kriza da se prelije. Na osnovu kojih parametara ste to planirali? Diana Dragutinović: Osnovno o čemu se vodilo računa prilikom projekcije stope rast jeste o strukturi ove privrede. Znači, postoji deo privrede koji nije toliko zavisan od svetske ekonomske krize, a on je igrom slučaja dosta velik, veliko je učešće takvih sektora recimo kao što je poljoprivreda, kao što je saobraćaj, kao što su različite vrste usluga. Znači, veliko je učešće takvih sektora koji nisu mnogo zavisni od efekata krize. B92: Nisu integrisani, hoćete da kažete? Diana Dragutinović: Prosto nisu zavisni, razumete, poljoprivreda zavisi više od vremena i agrarne politike nego što zavisi od svetske finansijske krize. Isto tako, recimo saobraćajne usluge, trgovina, ne zavisi previše, prerađivačka industrija.... B92: Doduše, kad je reč o poljoprivredi Srbija je jedna od retkih zemalja koja gleda u nebo, drugačije... Diana Dragutinović: Ne možete sada probleme rešiti preko noći itd. B92: E, sad, ono što hoću da vas pitam, koliko je realna ta stopa privrednog rasta, s obzirom na činjenicu da industrijska proizvodnja od jula do sada je već opala za 6 %? Diana Dragutinović: Industrijska proizvodnja ja sad ne znam da li je opala, ja moram da sad kažem da je usporavanje definitivno u četvrtom kvartalu, ali to je industrijska proizvodnja. Industrijska proizvodnja je... to je samo jedan deo, to je recimo, ja ne znam da li je 30% utrošenog proizvoda. B92: Ali svejedno utiče, zato... Diana Dragutinović: Utiče naravno, postoje oni sektori kao što je poljoprivreda, kao što je trgovina, kao što je saobraćaj, koji nisu.. koji su naprotiv veoma dinamično rasli. B92: Postoji jedan problem, a to je naplata PDV-a i ono što su mi slušaoci sugerisali je, po rebalansu budžeta da sada niste uspeli da, i do kraja decembra je pitanje da li ćete uspeti da naplatite ceo PDV koji je rebalansom predviđen. I tabela postoji na sajtu Ministarstva finansija. Za sledeću godinu je predviđeno 7,3% više naplate PDV-a. Na osnovu kojih parametara ste predvideli da će biti 7,3 odsto više kada je pitanje da li ćete do kraja godine čak iz rebalansa uspeti taj PDV da naplatite? Diana Dragutinović: Pa, recimo, deo povećanih prihoda će biti rezultat i povećanih akciza, znači, to su porezi na potrošnju, na povećane akcize se plaća i povećan PDV. To je jedna pretpostavka, a obično ti proizvodi koje ja volim da zovem grešnim dobrima su vrlo stabilni, nezavisno od toga da li je kriza... vrlo stabilna je njihova potrošnja. Dakle, kada povećate akcize, automatski se povećava iznos PDV-a i to može da bude jedan od faktora koji će da utiče na rast PDV-a za 7% u 2009. godini. Drugi faktor jeste da upravo u ovom trenutku istražujem šta su uzroci pada PDV-a. Definitivno ima utaje, kontrola je pojačana u decembru, to se već vidi po... B92: Koliko ima utaje, prema vašim procenama iz Ministarstva? Diana Dragutinović: Pa, praktično, 2004. i 2005. godine je to bio zaista porez i nije bilo mnogo utaja, ali ovde se sve brzo nauči, pronalaze se, neću da kažem, neke rupe u zakonu i negde od sredine 2006. godine primećuje se usporavanje rasta prihoda, PDV-a, iako raste potrošnja, iako raste društveni proizvod. Dakle, moja je procena da verovatno desetak-petnaest odsto bi se moglo, kako da kažem, više naplatiti pojačanom kontrolom. B92: Toliko će da nedostaje da naplatite do kraja decembra. Diana Dragutinović: Inače, krajem decembra, odnosno celog decembra je pojačana terenska kontrola koja značajno puni decembarski budžet. To znači, pojačanom kontrolom definitivno. Takođe, jedan od razloga jeste i možda da već delovi privrede počinju da osećaju nelikvidnost. U tom smislu postoji paket mera koji je pretpostavka ovog budžeta, koji će na neki način poboljšati likvidnost i na taj način omogućiti da se to... B92: Po kojim kriterijumima će privreda dobijati tu pomoć? Da li će samo preduzeća koja su pod državnom kontrolom dobijati novac? Diana Dragutinović: Ovako, prvo, svaki budžet ima svoje, to se kaže diskrecione rashode, to su rashodi koji se upravo na ovaj ili na onaj način upumpavaju u privredu. Koji su to rashodi? To su recimo subvencije, imate subvenciju u svakoj državi, imate u zemlji Srbiji, imaćete 18 milijardi subvencije za poljoprivredu i imaćete subvenciju preko Fonda za razvoj 12 milijardi iz budžeta, to je znači malim i srednjim preduzećima, početnicima i 6 milijardi iz vlastitih prihoda. To je jedan način, znači to su subvencije. Dakle, postoje neki krediti takođe koje daje država preko poslovnih banaka, i to je recimo takođe negde nekih 12 milijardi. B92: Kad kažete ta mala i srednja preduzeća, dajte nam primer, recimo - kako neko malo ili srednje preduzeće iz Leskovca može da dobije to? Diana Dragutinović: Ja mislim da to malo i srednje... B92: A da nema vezu, da ne ide preko partija? Diana Dragutinović: Mala i srednja preduzeća treba da pogledaju koje su sve mogućnosti koje pruža Fond za razvoj, postoji sajt Fonda za razvoj, neka ode na sajt Fonda za razvoj i videće da nije tako teško dobiti kredit ukoliko imate dobru ideju. B92: Dobro, kada se govori o prihodima od privatizacije, na koliko prihoda računate od privatizacije ove godine, odnosno sledeće? Diana Dragutinović: U budžetu se nalazi cifra od 50 milijardi. B92: Na koje sve privatizacije mislite? Diana Dragutinović: Tih 50 milijardi dinara, pošto ja volim da govorim u dinarima je, da kažem, neka donja granica zato što sam prihod od NIS-a... B92: Znači, vi računate na NIS? Diana Dragutinović: Da, računam na NIS... B92: Iako još nije potpisano... Diana Dragutinović: I na neke male privatizacije. Nije još potpisano, ali 2009. godina je pred nama. B92: Dakle, koliko računate tačno? Diana Dragutinović: Onoliko koliko se govori, to je 400 miliona evra. B92: Dobro. Ono što je poslednjih dana tema, da ne kažem i nedelja, jesu ta javna preduzeća, prvo su plate u javnim preduzećima medijska tema, tema broj 1, način trošenja novca i tako dalje. Kako je moguće da su plate u javnim preduzećima tajne, htedoh reći javne, tajne? Kako je to uopšte moguće? Diana Dragutinović: Pravo da vam kažem, na taj deo pitanja ne mogu da vam odgovorim, ne znam kako je moguće da plate u javnim sektorima su tajna. Ali ja sam uvek imala.... B92: Ali vi ste ministar finansija. Diana Dragutinović: Ja sam ministar finansija koji zaista ne može da zna svaki podatak. Znači, ja znam da plate zaposlenih u državnoj upravi nisu tajna i mogu to da vam kažem sve i o rasponu plata i o prosečnoj plati, o plati doktora, o plati čistačice, o plati sekretarice, to nije plata, to je definisano zakonom koji reguliše plate u državnoj upravi. Javna preduzeća su.. jer su preduzeća i činjenica da osim u jednom ili dva slučaja nijedno javno preduzeće u osnovi ne zavisi od subvencija budžeta, sem u slučaju Železnice i javnog preduzeća, to je Resavica, znači ugalj. Sva ostala preduzeća ne dobijaju subvencije iz budžeta, i u tom smislu sektor preduzeća, bez obzira da li je javni ili privatni u izvesnoj meri ima slobodu, ima slobodu da odredi. Ono što država radi jeste da kontroliše masu zarada i da ne dozvoli da masa zarada pređe neke granice. B92: Dobro, državu u suštini baš briga da li neko ima 14.000 evra platu, 10.000 ili 1.000? Diana Dragutinović: Naravno da nije, državu ne može da ne bude briga, ali iza mase zarada kriju se raznorazne priče o visinama zarada. Dakle, zaista za ministra finansija je najvažnije da masa zarada ne bude veća na primer od stope inflacije, da učešće zarada u javnim preduzećima u društvenom proizvodu opada, i to se zaista dešava. U okviru toga pretpostavljam da su regulativom samih preduzeća određeni rasponi, to će biti preispitano. B92: Ne, ne, vi imate sektor koji se bavi javnim preduzećima, gospodin Momčilović se bavi time, je li tako? Jesam li u pravu? Diana Dragutinović: Jeste. B92: Pa, čime se on u stvari bavi kada je reč o javnim preduzećima, zašto se mehanizmi kontrole ne pokrenu? Diana Dragutinović: To je prvo jedan jako mali sektor koji nema dugu istoriju, dakle, to je jedan sektor koji nema više od desetak-dvanaest ljudi, a recimo javnih preduzeća ima samo republičkih, na nivou Republike, koliko mnogo lokalnih itd. 28. Dakle, taj mali sektor upravo kontroliše ono što je sa aspekta makroekonomske stabilnosti najvažnije, a to je masa zarada, kontroliše kako se upotrebljavaju subvencije kod onih preduzeća koja primaju subvencije, gledaju kako da uzmu što više dobiti od javnih preduzeća pošto je dobit javnih preduzeća, odnosno 50% praktično prihoda države. Dakle, oni već imaju dovoljno posla, ali definitivno da će nakon svega ovoga biti preispitane plate ne samo... B92: A kakav je vaš stav o tim platama? Premijer je juče rekao da na primer gospođa Uzelac treba da bude kažnjena jer nije sprovela odluku Vlade da smanji svoju platu od novembra. Diana Dragutinović: Nije odluka, preporuka. Ja zaista ne znam propise, mislim da je... sve nezavisne institucije... B92: Iznesite mi utisak kao ministar finansija. Diana Dragutinović: Ja ću da vam kažem nešto što ja zaista mislim, da treba da podeli, ma koliko to bude kritikovano. Ja ne mislim da svi treba u državnoj upravi da imaju male plate zato što postoje neka specifična znanja koja treba da platite ukoliko želite da imate dobar javni sektor. To naravno ne znači da u zemlji Srbiji treba neko da ima 14.000 evra, ja ne znam koja se cifra u javnosti pominje, ali recimo, to naravno ne znači... Ali ako hoćete da imate zaposlenog koji zna da upravlja rizicima, koji zna da upravlja javnim dugom, koji zna u dušu kakav je trezor. Takvih ljudi na tržištu možete da nađete dva ili tri, ako im ne date, ne naravno astronomsku, ali pristojnu platu, on će da ode u privatni sektor i nikada nećete biti zadovoljni u državi. Znači, hoću da kažem da postoje neka zanimanja i neka znanja koja vredi platiti, ne kažem da ih vredi platiti astronomski, ali makar da konkurišu u privatnom sektoru. B92: Ali kada čitamo o tome kolike su plate u javnim preduzećima izgleda da su svi takvi stručnjaci koje treba platiti, uključujući i one koji sede u upravnim odborima. Diana Dragutinović: Postoji mali deo, mali broj ljudi koji ima specijalizovana znanja koja su potrebna državi da bi država... B92: Dobro, to je jasno. Diana Dragutinović: I za takve ljude ne treba da bude sramota da kažu da imaju 100.000-150.000 dinara platu. B92: Ali na koji način onda potrošnju treba kontrolisati, odnosno zašto se ne kontroliše potrošnja i poslovanje u javnim preduzećima na način na koji bi trebalo? Dragutinović: Zato što država ima mnogo problema i moj princip jeste da rešavamo jedan po jedan. Ako sve krenemo frontalno, nećemo ništa rešiti, nećemo nigde stići, a mnogo ćemo raditi. Znači, prvi problem koji smo imali, recimo od kako sam ja došla, moj vremenski horizont je kratak, jeste hajde da pokušamo da svedemo javnu potrošnju u nešto što je razumno. Šta je razumno - 42% društvenog proizvoda već tri godine..... B92: A zašto nije 40 ili 35%? Dragutinović: Zato što je jako teško da kad imate javnu potrošnju 45% da samo odjedanput za mesec dana svedete na 42. B92: Jer, to je samo 1 ili 2% manje, je li tako? Dragutinović: To je 3 procentna poena, ali hajde da vidimo od koga da oduzmemo, nećemo od penzionera, nećemo od zaposlenih, posebno ne u krizi. Znači, mi smo zaista učinili ove godine veliki napor ovim budžetom za 2009. godinu. Ukoliko sve bude kako smo projektovali, a nadam se da hoće, uz božju pomoć i uz nešto znanja i veština, sledeća stvar je da pokušamo da pooštrimo kontrolu ne samo u javnim preduzećima, nego u svim onim, da kažem, samostalnim institucijama čiji je država vlasnik. B92: Dobila sam podatak da javna preduzeća duguju privredi 350 miliona evra, po kursu od 85 dinara smo sračunali taj podatak. Ko će da vrati taj dug javnih preduzeća privredi? A inače otplate javnih preduzeća privredi kasne od 8 do 10 meseci, na to se privrednici žale. Dragutinović: Ja bih volela isto tako da proverim, jer često se kaže neki broj koji nema takvo značenje kao što ste vi sada mene... Znači, ne znam, mogu da proverim, ali definitivno sve to plaća potrošač preko cene. B92: To plaćamo mi, obični smrtnici. Dragutinović: I ja i vi. B92: I vi, ali vi ste ministarka, tako da ste odgovorni za sve to zajedno, je l', a mi nismo. Dragutinović: Ja mislim da smo svi zajedno odgovorni, i oni koji rade i oni koji upravljaju. B92: Dobro, već danas imate četiri sindikata koja su nezadovoljna, nezadovoljni su, s pravom ili ne, ali je država nešto potpisala, a to je aneks kolektivnog ugovora i oni traže da se to poštuje. Šta ćete da radite sa tim zahtevima? Dragutinović: Ja mogu kao ministar finansija samo da utvrdim da li za to ima prostora u budžetu ili nema. Prošireno dejstvo kolektivnog ugovora je uslovno, znači, ono jeste potpisano, a kad će se primenjivati zavisi od, kako je to napisano, od uslova, znači privrednog stanja. U 2009. godini prosto nema odakle da se isplati povišica koja podrazumeva prošireno dejstvo kolektivnog ugovora, značilo bi 20 do 25% rast zarada. To je kao kad biste preko noći zaposlili 30% novih ljudi... B92: Dobro, šta ćete sa tim zahtevima? Neće biti ispunjeni? Dragutinović: Oni u ovom budžetu nisu planirani. B92: Znači, aneksa kolektivnog ugovora koji je potpisan – nema? Dragutinović: Ali potpisan je uslovno, znači, njegova primena zavisi od procene Socio-ekonomskog saveta o ekonomsko-finansijskoj situaciji u zemlji. Znači, da li je logično da se on primeni, a da nema para da se isplati? B92: Znači, poruka je države - štrajkujte koliko hoćete novca nema? Je li to poruka u suštini? Dragutinović: Poruka države je da ako je ikada državi potreban socijalni dogovor to je ovaj trenutak. To znači dogovor, to znači da svi zajedno pokušamo da prebolimo, neću da kažem recesiju, ali definitivno usporavanje privredne aktivnosti, da se svako od nas pomalo odrekne nečega. B92: Da li slučajno znate, pošto u Ministarstvu imate sektor za javna preduzeća, da postoji javno preduzeće koje se zove Babin Zub, koje ima dva zaposlena i 6 članova upravnog odbora, odnosno 5 članova i predsednika, da ima 900.000 minusa godišnje? To je celo javno preduzeće. Na zvaničnom sajtu smo to pronašli. Dragutinović: Da, upoznata sam, nalazi se u budžetu, mislim da to javno preduzeće je moralo da se osnuje zbog da li prodaje zemlje, pošto se radi o Staroj planini... B92: Je li to logično, dva zaposlena i šest članova upravnog odbora? Dragutinović: Pa, bolje što manje zaposlenih. B92: Mislim, da ste vi vlasnik je l' biste imali toliko članova upravnog odbora i toliko zaposlenih? Dragutinović: Mislim da to javno preduzeće, kako da vam kažem, ono je otvoreno i na to pitanje će vam bolje odgovoriti ministar Dinkić, ali ono je formirano i praktično za jedno dve godine, tri i biće... B92: 2006. je formirano. Dragutinović: Jeste i neće dugo trajati kad se taj ceo proces završi oko prodaje i zamene zemljišta prestaće prosto motiv njegovog formiranja. B92: Da, a taj minus pokrivamo svi mi, je l', ponovo? Dragutinović: Jeste. B92: Od 900.000 godišnje i sve te zaposlene i članove upravnog odbora? Pa, kako objašnjavate to? Zar prodaju zemljišta nije mogla neka agencija da uzme pa da proda zemljište ili stručni ljudi, dva stručna čoveka koja umeju da se bave time? Dragutinović: Koliko god da štedite niste uštedeli dovoljno, kao i u vlastitom kućnom budžetu. Ne možete odjednom sve stvari da zakrpite, ne možete odjednom sve nepravde ispraviti, to je prosto nemoguće. Ja mislim da ovaj budžet, bez obzira što možete uvek da mu nađete manu, jer ne postoji rad koji ne možete kritikovati, koliko god čovek se trudio da on bude najbolji, da uvek možete da nađete prostora za dalje poboljšanje. Uostalom, zato služi parlament koji će amandmanima sigurno poboljšati ovaj budžet. B92: Pre nedelju dana je prvi put pomenut u javnosti memorandum o razumevanju između Narodne banke Srbije i Vlade Srbije. Memorandumi o razumevanju su poznati u politici, diplomatiji itd., ali je malo čudno da dve državne institucije potpišu memorandum o razumevanju kada jedna i druga imaju opis posla u Ustavu i u zakonu. Zašto? O čemu treba da se razumeju? Dragutinović: Nije čudno, možda je čudno kod nas, ali nije čudno zato što je Narodna banka nezavisna institucija i to je tako dobro i to je tekovina, tako da kažem, kraja 20. i početka 21. veka. B92: Vi ste tamo radili, jako dobro znate da Narodna banka funkcioniše u skladu sa Ustavom i zakonom, je li tako? Dragutinović: Funkcioniše kao nezavisna institucija. B92: U čemu treba ona da se razume s Vladom? Dragutinović: Ona i Vlada.. najbolje je da državne institucije, bile one nezavisne ili ne što bolje sarađuju. Da bi što bolje sarađivale tačno mora da se zna podela odgovornosti. Takođe, ovaj memorandum o razumevanju je u suštini prihvatanje i od Vlade nečega što je Narodna banka već počela da primenjuje, a to je monetarnu strategiju koja se zove ciljanje inflacije. Dakle, ovo je ulazak na velika vrata monetarne strategije o kojoj smo samo govorili kao o implicitnoj monetarnoj strategiji i znači ciljanje inflacije da smo rekli da je Narodna banka Srbije zadužena za inflaciju, ali da bi ona mogla da isporuči onu inflaciju koju je obećala i država mora da preuzme deo tereta. A to se pre svega odnosi na kontrolu onih cena koje su pod državnom ingerencijom. Znači, to je podela odgovornosti i rad na zajedničkom cilju. B92: Dobro, ali zašto je bio potreban memorandum? Podela odgovornosti sama po sebi se podrazumeva, vi ste državni službenici koji treba da snosite odgovornost za svoj posao. Dragutinović: Zato što postoje različite monetarne strategije i ukoliko prihvatite da je monetarna strategija ove zemlje ciljanje inflacije onda je to normalna stvar, jer mora da se zna za koji deo posla je odgovorna država, za cene, recimo, struje, komunalije itd, a za koje cene je odgovorna Narodna banka Srbije. Da imate neku drugu monetarnu strategiju, recimo strategiju fiksnog deviznog kursa, onda takav memorandum nije potreban. B92: Teško vas je dovesti u emisiju, iako su ministri finansija, znate, u svetu sada medijske zvezde, stalno gostuju po televizijama. Dragutinović: Ja, pravo da vam kažem, ne znam da li ministri finansija su popularni... B92: U ovom trenutku jesu, jer je problem svetska finansijska kriza. Dragutinović: Ja mislim da je recimo Laza Paču, koji je bio i verovatno i danas ima epitet najboljeg ministra finansija, bio poprilično nepopularan čovek i kažu da nije voleo da daje nikakve izjave itd. Tako da, možda ja jesam malo staromodna i to je normalno, s obzirom na godine koje imam, ali ja prosto mislim da ministar finansija najbolje na kraju govori rezultat. B92: Da, a zašto ste se odlučili na gradnju drumova, koridora 10, u ovoj krizi? Ima primedaba baš na tu stavku koja je zaista jako velika. Da li to odobravate da bi ministri sekli vrpce ili za to ima drugo opravdanje? Dragutinović: Zato što Srbija drumova nema, a nije normalno da budete zemlja u 21. veku i da nemate drumove. B92: Ali da li baš sada vreme za to kada u svetu vlada kriza? Dragutinović: Recimo, to bi bilo... moglo bi da se objasni teorijski, recimo, new deal u Ruzveltovo vreme, šta je to sve rađeno da bi zemlju, odnosno Ameriku izvukli iz velike depresije. Znači, postoji teorija koja kaže da ukoliko u periodu recesije obavljate neke javne radove to će uticati na sprečavanje, odnosno na ubrzanje privrednog rasta. Normalno je da jedna zemlja investira i što više investira u infrastrukturu to će biti... B92: Ali mi ćemo i da se zadužujemo zbog drumova, je li tako? Dragutinović: I to je uobičajeno, znači infrastruktura... B92: Ne, to je jasno u normalnoj situaciji, ali da li nam treba ta vrsta zaduživanja u 2009. godini? Dragutinović: Pa, ukoliko hoćete da posmatrate na ovaj način, da je dobro da je javna potrošnja što manja, onda nikada nije vreme da investirate. Ja vam kažem, bez investicija, posebno investicija u infrastrukturu mi ne možemo biti moderna evropska zemlja. B92: Na koji način će kriza 2009. da se prelije ovde? Juče smo čuli gospodina Štiglica i mnogi su se naježili. On kaže da će periferija biti pogođena, mnogo više nego centar, što je Amerika. Mislio je na Evropu, rekao je i na Srbiju. Gospodin Cvetković je juče rekao da se već prepoznaju mehanizmi toga na koji će se način kriza preliti, ali da se to ne može do kraja predvideti. Šta vi mislite, šta možete da nam kažete o tome, kako ćemo je osetiti? Dragutinović: Ja negde mislim da ako niste uzrok krize, ako niste svojim pogrešnim odlukama, finansijskim, kao što jesu u Americi i u nekim evropskim zemljama izazvali, znači generisali krizu, da onda ne možete da više trpite od onih koji su svojim pogrešnim finansijskim odlukama tu krizu doveli. Znači, ovde definitivno bankarski sektor nije uzrok krize, za razliku od velikog broja zemalja, ovde je bankarski sektor i finansijski dobro kapitalizovan, znači ima značajne rezerve. Ali kako se manifestuje kriza, definitivno će biti manji priliv kapitala iz inostranstva nego što je bio ranije. Dakle, mi moramo da pokušamo da ipak obezbedimo što veći priliv kapitala, definitivno zemlje koje se suočavaju sa krizom rešavaće probleme u svojim dvorištima i manje će biti motiva da se investira u Srbiju. B92: U kom procentu smo mi u krizi zbog sebe, a u kom procentu ćemo biti zbog svetske krize? Dragutinović: Ja mislim da najveći deo ovog usporavanja privredne aktivnosti koji praktično počinje da se oseća, najviše negde od oktobra, jeste bio rezultat straha naših ljudi zato što imaju loše iskustvo i naravno, istorijsko pamćenje šta se desilo. To je bilo privremeno povlačenje deviznih depozita. Dakle, mi smo sami generisali krizu, ja vam kažem, da retko bi koji bankarski sektor izdržao toliko povlačenje depozita koliko je bilo recimo negde u oktobru i početkom novembra. To je srećom sada zaustavljeno, ali hoću da kažem da ono što su naši građani povukli plašeći se za svoju deviznu štednju, kao što se svi u svetu plaše, to su banke koje su u stranim rukama, znači banke koje funkcionišu na našem prostoru praktično dovukle od svojih majki da nadoknade taj iznos. Znači mi smo, odnosno stanovništvo u najvećoj meri iz straha povlačenje depozita je izazvalo, da tako kažem, usporavanje kreditne aktivnosti i preko usporavanja kreditne aktivnosti usporavanje rasta. Ali to je srećom zaustavljeno. B92: Čuli smo da je trgovinski sporazum sa Unijom tehničkom greškom bio izbačen iz budžeta. Je li to bila tehnička greška ili ste ga namerno izostavili? Dragutinović: Nije bila.. mislim, ja ću da vam kažem, znate kako, budžet se radi u velikom broju verzija, dakle, imate različite pretpostavke, pa ste imali pretpostavku sa SSP-om i bez njega, pa tako sa nekim porezima i bez njih itd. Znači, vi radite različite varijante budžeta i na kraju Vlada, a ne ministar finansija, ministar finansija samo kao deo Vlade, ali Vlada bira varijantu. Moja verzija je bila da odložimo primenu SSP-a, znači, to sam ja predložila Vladi, to nije u ovom trenutku prihvaćeno. B92: Dobro. Kada će da poskupi registracija automobila i da li je tačno da ste predložili da poskupi registracija za automobile do 2.000 kubika, koje najveći broj nas vozi te male, neki stare, neki nove, i zašto? Dragutinović: Zato što sam smatrala da je to isto jedna od... automobili, vožnja automobila ipak bi se mogla protumačiti kao neka vrsta luksuza. Dakle, to je delimično istina, ja sam htela da recimo... B92: Ali zašto niste onda poskupeli luksuzne automobile? Dragutinović: E, vidite, ja mislim... B92: Zašto štedite bogataše? Dragutinović: Ne štedimo bogataše, najiskrenije mislim, neko je rekao zašto niste oporezovali jahte, zato što ima tri jahte i koliko ja da ih oporezujem da budžet dobije para da bi neka, da kažem, druga potreba bila zadovoljena? Znači, zaista reći oporezujte jahte i avione... B92: A zašto da ne? Dragutinović: Ne, to nije sporno, oni jesu oporezovani, stopa jeste visoka, ali ja vas pitam kolika treba da bude ta stopa ako znam da imam na primer tri jahte i 10 aviona? Ekonomija je nauka velikih brojeva, razumete, i kad god imate... najviše ima, da tako kažem, malih automobila. Znači, ja sam odustala, ali privremeno, opet kažem, ne zato što mislim da sam pogrešila, nego zato što zaista želim da napravim dobar zakon koji podrazumeva detaljno analizu svakog pojedinačnog poreza u okviru poreza na upotrebu različitih vrsta dobara. Taksa za automobile će porasti samo u skladu sa stopom inflacije u 2009. godini, pri čemu će već početkom, znači nakon usvajanja budžeta početi detaljnije da radim na tom zakonu. B92: Koliko, recimo, tri puta, dva puta? Dragutinović: Znate šta, kod nas ima jedna velika anomalija koju sam ja želela da ispravim, a to je da je različita taksa na vozila koja pripadaju recimo pravnom licu i fizičkom licu, pa recimo pravnom licu taksa je ta 10-12 puta veća nego privatnom licu. Onda se svi tu, kako da kažem, čim napravite takvu stvar počinju da prelaze iz jedne kategorije u drugu. Dakle, to nigde u svetu ne postoji, ja sam želela da to izjednačim, da bude isto za fizička i pravna i u tom smislu je za pravna.... za fizička lica taksa porasla. B92: I sad, kao stručnjak, koliko u stvari može da se uštedi na tome što će Vlada u okviru svojih službi kontrolisati ko koliko koristi službene automobile? Premijer je pominjao sumu od 5 milijardi. Dragutinović: Ne, to je pominjao na nivou čitavog budžeta Republike Srbije. B92: Kolika je to ušteda? Dragutinović: Prvo, svaka ušteda je važna, jer puno malih na kraju daju veliki broj. To je relativno mala ušteda, ali treba da govori... B92: A koliko je demagogija? Dragutinović: A velika je demagogija, ali opet, morate da štedite i Vlada mora svojim primerom da pokaže da štedi. Prema tome, jeste demagogija na neki način, ali isto tako i neukusno je da tu budu veliki izdaci u vreme krize. |
09:30
09
DEC
2008
| 0 | 0 | 432 | 0 |
| Mladiću moj, problem je tvoj... |
| „... to je kao da... bućkate flašu, ništa se ne dešava u prvom trenutku, ali onda kada dođe do proboja, kada ta tečnost izađe iz flaše onda dođe do velikih pomaka. I ja zaista verujem da će se to i desiti... za nas je važno da se taj put nastavlja i to u ovom trenutku, da se nastavlja našim naporima, naravno u očekivanju da će to bućkanje flaše dovesti do buma....ja sam toliko ubeđena da je ostvarivanje interesa građana Srbije u evropskoj integraciji i da Srbija treba da se kreće tim putem, da nekako mislim da najbolji način da ubedimo sve članice jeste da nastavimo tim putem i da će ti rezultati onda morati da budu kapitalizovani...“ |
| Gošća: Milica Delević, direktorka Kancelarije Vlade Srbije za pridruživanje Evropskoj uniji Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Ministri Evropske unije sinoć su poslali poruku da saradnja sa Hagom mora da bude potpuna i u tom kontekstu nije odmrznut prelazni trgovinski sporazum. Nije rečeno ni šta znači konkretno potpuna saradnja, ali se očito potpunost ne definiše jednako ovde i tamo. Holandija to vidi kao Mladića u Hagu, ovde se ocenjuje da mi uveliko u potpunosti sarađujemo. Tužilac Bramerc sutra otvara svoj izveštaj pred Savetom bezbednosti. Koliko je u pitanju terminološko neslaganje u smislu potpune saradnje, koliko oštre reči upućene na račun Brisela dodatno otežavaju pridruživanje, koliko analiziramo i zašto ne analiziramo sebe, već samo druge, neka su od pitanja za gošću Kažiprsta - direktorku Kancelarije Vlade Srbije za pridruživanje Evropskoj uniji gospođu Milicu Delević. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Milica Delević: Dobro jutro, hvala vama na pozivu. B92: Evo, ministri Evropske unije su poslali poruku, odali su priznanje Srbiji, tako piše, za saradnju sa Tribunalom, ali su zatražili da ta saradnja bude potpuna. U suštini ova se poruka, koliko razumem, ako je dobro razumem, ne razlikuje od holandske poruke. Milica Delević: Ja mislim da niko ne spori da saradnja mora da bude potpuna time što će se Ratko Mladić i preostali optuženi naći u Hagu. To očekuje Holandija, to očekuju sve zemlje članice Evropske unije, to želi da učini Srbija. I meni se čini da to pitanje ne treba pretvarati u nešto što se tiče samo Evropske unije ili odmrzavanja privremenog sporazuma. B92: U šta treba pretvarati? Milica Delević: Zločini za koje je optužen Ratko Mladić toliko su teški da bih ja volela da se on što pre nađe u Hagu, žao mi je što ranije nije bio nađen u Hagu i mislim da je to nešto što je pitanje određenih vrednosti, što je pitanje suočavanja sa prošlošću i tek u krajnjoj liniji nešto što omogućava našu evropsku budućnost, time što će dovesti do reakcije odmrzavanja privremenog sporazuma sa Evropskom unijom. Kažem, znači, niko ne spori potrebu da se ova saradnja završi i da se Ratko Mladić nađe u Hagu. Razlike koje postoje i unutar Evropske unije i između Evropske unije i Srbije, da li je u ovom trenutku učinjeno dovoljno da se prelazni sporazum odmrzne ili taj pritisak treba nastaviti dok se saradnja u potpunosti ne završi, a onda nastaviti put ka Evropskoj uniji, i sad ja moram da kažem da taj put koji nas čeka je mnogo duži od ovoga koji smo prešli, te da u tom smislu dalji pritisak može da se izvrši na svim sledećim etapama. Isto tako, u okviru Evropske unije jeste da Holandija insistira da on bude izručen pre odmrzavanja sporazuma i sve druge članice ne spore potrebu da se on nađe u Hagu, samo misle da ovo što je do sada učinjeno zaslužuje odmrzavanje sporazuma. B92: Vratićemo se posle Holandiji i tim uslovima. Ministri juče nisu pomenuli datum koji je pomenut u nedavnom izveštaju Evropske komisije. Da li ta činjenica ima neku težinu? Milica Delević: Ovaj datum je pomenut u strategiji proširenja koji je dokument koji prati izveštaj o napretku za sve zemlje regiona i nekako u pravilu decembarski Savet ministara bavi se proširenjem u kontekstu analize izveštaja o napretku za svaku pojedinačnu zemlju i te strategije o proširenju. I u strategiji proširenja datum je pomenut za nas kao mogućnost sticanja statusa kandidata, ukoliko se ispune uslovi i ostvari napredak u ključnim reformskim oblastima i pomenut je za Hrvatsku. U ovim jučerašnjim zaključcima datum se ne pominje ni za nas, ni za Hrvatsku... B92: Koliko je to značajno? Milica Delević: Za mene je značajno i u jednom i u drugom što se pominje mogućnost brzog napretka ukoliko se ispune uslovi i u strategiji proširenja su se takođe pominjali uslovi i u jučerašnjim zaključcima se opet pominju uslovi, što znači da za ostvarivanje napretka ključno je da se ti uslovi ispune. To se pre svega odnosi na završavanje saradnje sa Haškim tribunalom, ali i na ostvarivanje zaista pomaka u tim ključnim reformskim oblastima. B92: Međutim, koliko mi u tehničkom smislu čak i da u ovom trenutku uhapsimo Mladića, dakle, da ispunimo taj uslov, možemo da očekujemo da 2009. uhvatimo taj red za status kandidata, jer postoji procedura koja traje godinu dana, da ako se ne varam, samit šefova odlučuje o tome? On zaseda u martu, junu, decembru, dakle, mi ne možemo da uhvatimo sledeći decembar kao nekakav red, čak i da u ovom trenutku uhapsimo Mladića. To smo mogli po proceduri da smo recimo polovinom novembra uhapsili Mladića eventualno. Milica Delević: Znate šta, ja mislim da taj prostor postoji, vi me zapravo sad pitate kada bi se Srbija prijavila, to je nekakva politička odluka koja verujem da će se doneti na najvišem nivou.... B92: Ne, ja vas pitam da li je 2009. uopšte realna za status kandidata i u tehničkom smislu. Milica Delević: Ja mislim da je to u tehničkom smislu izvodljivo, a da li će se desiti ne mogu da vam kažem, znači, zavisi od puno činilaca od kojih je najveći deo na našoj strani, pre svega se svodi na to ispunjavanje uslova, ali određeni deo je i na evropskoj strani, koja je sledeće godine u izbornoj godini i koja osim što se bavi nama suočava se i sa nekim drugim izazovima, finansijska kriza, ugovor iz Lisabona, drugi izazovi na drugim granicama, sa druge strane. Tako da najveći deo posla treba da se obavi kod nas, ta mogućnost tehnički još uvek postoji, ali kako da kažem, meni se nekako čini da je najvažnije održati neku dinamiku, kretati se u jednom pravcu i onda će rezultati dolaziti nekom određenom dinamikom. Da parafraziram, juče sam bila u Novom Sadu, Radio-kafe, razgovor sa studentima, bilo je dvoje ambasadora iz Evropske unije, ambasador Austrije, ambasador Švedske, Milan Pajević, direktor vojvođanske Kancelarije za evropske poslove i ja. I neko od studenata je pitao kako to da nije došlo do odmrzavanja privremenog sporazuma, eto, mi smo učinili dovoljno. I sad, ni ambasadorima Evropske unije nije uvek lako da suočeni sa tolikim pritiskom objasne tačno i uslove i odluku, i ambasador Švedske je rekao - to je kao.. znači, vi treba da nastavite da se krećete jednim putem i to je kao da, da tako kažem, bućkate flašu, ništa se ne dešava u prvom trenutku, ali onda kada dođe do proboja, kada ta tečnost izađe iz flaše onda dođe do velikih pomaka. I ja zaista verujem da će se to i desiti. B92: Taj bum, ta tečnost koja treba da izađe iz flaše, vi ste verovali da će se to dogoditi kada je uhapšen Karadžić, i tako ste, koliko sam razumela, i u intervjuima govorili, da je ovo prekretnica, da očigledno da postoji sada politička... da niko neće posumnjati u to, ali da li ste se prevarili ili mi nismo razumeli najbolje šta nam poručuju svih ovih godina? Milica Delević: Ja moram da kažem da isto ni tada ja nisam mislila da je dovoljno da se uhapsi Karadžić i da se kaže - Srbija je od sad pa nadalje na putu evropskih integracija, ne mora da učini ništa, ali sam zaista verovala da će hapšenje Karadžića biti dovoljno za taj jedan pozitivan signal, a to je odmrzavanje privremenog sporazuma. Ja sam onaj iz špice, ono mi bismo u Evropsku uniju, ali pod našim uslovima, i čini mi se da u ovom trenutku Srbija ima jednu Vladu koja je svesna šta su uslovi i ne spori te uslove. Jedina, kažem, razlika koja postoji je da li je ono što je učinjeno u ovom trenutku dovoljno za sledeći korak, a sledeći korak, a još ima mnogo, da bi se ovo ispunilo. B92: Ali kako je uopšte došlo do konfuzije u tome šta je potpuna saradnja sa Haškim tribunalom, kako je moguće da mi razumemo da smo učinili dovoljno, a da oni tamo ne razumeju da smo mi učinili dovoljno? Milica Delević: Mislim da... to je sad jedno stvaranje neke slike koja ne bih rekla... B92: Ko se to nije razumeo? Milica Delević:... da je potpuno tačna. Pa, mi smo juče imali dvojicu visokih predstavnika Evropske unije, pre svega komesara za proširenje Olija Rena, a onda i Bernara Kušnera, ministra spoljnih poslova Francuske, koji trenutno predsedava Evropskoj uniji. Najpre Oli Ren, koji se potpuno otvoreno založio za odmrzavanje privremenog sporazuma smatrajući da je Srbija učinila jako mnogo i da je pravi način da se podrži da dalje nastavi na tom putu i da tu saradnju završi, a on je u sledećoj rečenici, kao i svi drugi, istakao neophodnost da se saradnja završi, jeste upravo odmrzavanje prelaznog trgovinskog sporazuma. Isto je izjavio i Bernar Kušner, da nema sumnje da je Vlada u Srbiji demokratska i proevropska, da je učinila jako mnogo u svim drugim oblastima, pa i u saradnji sa Haškim tribunalom, ali da je potrebno dodatno ubediti neke članice da se odmrzne.. da se koraci u smislu evropske integracije, odmrzavanje privremenog sporazuma dese. Tako da ne bih rekla da je Srbija izolovana u stavu da je nešto uradila i izveštaj glavnog tužioca, na osnovu nekih indikacija koje smo imali, koje smo čak i u medijima, u Devedesetdvojci mogli da pročitamo, pokazuju da je došlo do suštinskog napretka. Znači, ne sporeći da ima još stvari koje treba da se urade, čini mi se da ono što je do sada urađeno bi moglo da nas dovede u sledeću fazu, a kažem, na tom još dugom putu koji nas čeka ima prilike da se insistira na završetku saradnje ukoliko Srbija sama ne bude, što ja verujem da će se desiti, došla do toga. B92: Nezvanično možemo čuti od dopisnika iz Brisela, da ukoliko Bramerc sutra pred Ujedinjenim nacijama promeni neke elemente, kako kažu, u svom izveštaju, da se ponovo pitanje Srbije može otvoriti na sad sledećem sastanku. Da li postoji neka šansa za to? Milica Delević: Pa, ukoliko bi zaista njegov izveštaj suštinski sadržao neke nove elemente... B92: U šta vi ne verujete? Milica Delević: Ja ne mogu da kažem, zaista, ja se time ne bavim, ali ako bi bilo nekakvih novih elemenata koji bi dali mogućnost da se kaže puna saradnja, mislim da jednostavno ne treba imati preterana očekivanja, a svesni smo situacije u kojoj se nalazimo, zna se koji je uslov, znamo i kako su raspoložene članice Evropske unije. Sa naše strane mi nastavljamo da se krećemo u pravcu ispunjavanja tog i svih drugih uslova. Sa evropske strane naravno da ćemo nastaviti da objašnjavamo koliko je to važno i koliko je važno kada učinite ijedan korak da vas neko partnerski isprati sa druge strane, ali to nikako ne znači da će unutar zemlje prestati veliki napor da se ispuni ovaj, ali kažem, i svi drugi uslovi. B92: Kao direktorka Kancelarije Vlade Srbije za evropske integracije, da li smatrate da su evropske integracije na neki način ovde stavljene na led, kao što smatra šef diplomatije Jeremić? Milica Delević: Pa, ja izjave ministra Jeremića razumem pre svega u kontekstu tog jednog očekivanja koje sam vam i ja rekla i koje sam nakon hapšenja Karadžića i artikulisala, a to je da svi ti koraci, a zaista su učinjeni neki važni i veliki koraci od strane Srbije, trebalo bi da dovedu do jednog pozitivnog signala Evropske unije. I kada do tih koraka nije došlo pojavljuje se jedno razočaranje. U tom smislu... B92: Da li ste vi kao šef Kancelarije za evropske integracije, kao i ministar Jeremić, razočarani činjenicom da nije došlo do pomaka? Milica Delević: Pa, meni je žao što privremeni sporazum nije odmrznut, žao mi je što nije odmrznut u septembru, ali ne dovodim u pitanje kako neophodnost nastavka ovih reformskih koraka, tako i neophodnost nastavka napora da se ispuni ovaj haški uslov, jer, kako da vam kažem, nije se ova Vlada opredelila ni sve one Vlade koje smo imali od 2000. godine, nije se opredelila za evropske integracije uverena da svi ministri EU u svakom trenutku kažu pravu stvar ili da je EU idealna organizacija. Opredelila se zbog jedne svesti o tome da je put ka Evropskoj uniji nešto što najbolje garantuje ostvarivanje interesa građana Srbije. Pa i kad pogledate istraživanja javnog mnjenja, građani većinski, velikom većinom podržavaju približavanje Srbije Evropskoj uniji, ali broj građana koji apsolutno pozitivno ocenjuje Evropsku uniju je manji. Tako da, za nas je važno da se taj put nastavlja i to u ovom trenutku, da se nastavlja našim naporima, naravno u očekivanju da će to bućkanje flaše dovesti do buma i da ćemo se mi zaista.... B92: Međutim, da li se slažete sa tim oštrim ocenama koje uglavnom teret toga što nama nije odmrznut prelazni sporazum ili što nismo načinili korak dalje stavljaju na Evropsku uniju, na tvrdoglavost Holandije, kako kaže gospodin Đelić na primer? Milica Delević: Ja ću se setiti u ovom trenutku, ja sam radila u Ministarstvu spoljnih poslova, doduše tada u delu koji se bavio obrazovanjem diplomata, u diplomatskoj akademiji, i kad je gospodin Goran Svilanović bio ministar. I ja se sećam koliko je on bio razočaran krajem 2002. godine kada se Srbija nije našla u članstvu Saveta Evrope. I sećam se prosto nekako nekog osećanja da ste činili neke važne korake svesni da ima još mnogo koraka i da još mnogo toga treba da učinite na tom putu, ali prosto, u očekivanju da to što ste učinili da će vas pomeriti u neku sledeću fazu. Mi nismo postali član Saveta Evrope tada, postali smo član Saveta Evrope tek nakon ubistva premijera Đinđića i ja sad razumem to jedno razočaranje i među građanima, jer ako pogledate od 2000. godine Srbija je zaista prošla teške izazove. Ona je imala jednu tešku tranziciju, znači pre svega mislim, to je ono što obično ide u tranziciji, potreba obezbeđivanja političke podrške za ekonomske i političke reforme. Zatim ubistvo premijera, raspad državne zajednice, saradnja sa Haškim tribunalom, jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova, i u svim tim.. u tom periodu Srbija je imala, neko reče nedavno čini mi se, 17 izbora na različitim nivoima. Na svim tim izborima građani su birali evropsku perspektivu i ako pogledate, 17 izbora i svi ti izbori.... B92: Da, ali štaželite da kažete? Milica Delević: Dosta je učinjeno... Hoću da kažem da za sve te izazove koje je Srbija imala i sve ono sa čim se suočavala u tom periodu mislim da jeste učinila značajan napredak i da taj napredak zaslužuje da bude podržan od Evropske unije. I u tom smislu razumem i izjave i razočaranja na različitim stranama... B92: Ali jeste li vi lično razočarani? Vi se bavite evropskim integracijama već godinama. Milica Delević: Ja mogu da kažem, i to sam već rekla, da mi je žao što ovaj prelazni sporazum nije odmrznut, što nije odmrznut još u septembru, ali ponovo, ja sam toliko ubeđena da je ostvarivanje interesa građana Srbije u evropskoj integraciji i da Srbija treba da se kreće tim putem, da nekako mislim da najbolji način da ubedimo sve članice jeste da nastavimo tim putem i da će ti rezultati onda morati da budu kapitalizovani. B92: Koliko su u vašem svakodnevnom poslu kao direktorke Kancelarije za evropske integracije, vaši svakodnevni, redovni, dnevni kontakti koje imate sa predstavnicima Brisela, Evropske unije, ovim u Beogradu i onim u Briselu, otežani ovakvim oštrim rečima koje su upućene Briselu poslednjih nedelja? Milica Delević: Pa, ono što Kancelarija radi je pre svega jedan tehnički posao i taj tehnički posao se nastavlja, on nikada nije bio ni prekinut. Ja sutra idem u Brisel na jedan sektorski sastanak posvećen pitanjima rada, socijalne politike i ono što je jako važno, Srbija od 1. januara počinje da primenjuje privremeni sporazum. To je ono što bi se, kako da kažem, i inače dešavalo, jer je privremeni sporazum i otvaranje tržišta Srbije za proizvode iz Evropske unije nešto što u stvari čini situaciju simetričnom, s obzirom da je Evropska unija još 2000. godine davanjem autonomnih trgovinskih mera jednostrano otvorila svoje tržište za nas. B92: Ali da li je naša zabluda, da kažem, da ono što mi zovemo jednostrana primena trgovinskog sporazuma, iako ona to suštinski nije, da nam, kako bih rekla, omogućava ubrzanje na putu ka statusu kandidata? Milica Delević: Ja ne bih rekla da je zabluda, prvo, zato što je unutar Evropske unije postignut dogovor o izdavanju sertifikata o poreklu robe koji će omogućiti toj robi iz Evropske unije da kad uđe u Srbiju ima preferencijalni tretman. I drugo, znači, ako primenjujete nešto, onda dajete Evropskoj komisiji osnovu da kaže kako to primenjujete, a upravo razgovor o tome kako primenjujete neku obavezu koju ste do sada imali jeste nešto na osnovu čega bi se komisija izjašnjavala kada bi odlučivala o eventualnom zahtevu Srbije da bude primljena u članstvo Evropske unije. Tako da, prvo što... primena prelaznog sporazuma je nešto što bi Srbija i inače trebalo da radi, osim toga, znači, govorimo o ispunjavanju obaveza koje proizlaze iz nacionalnog programa integracija, a to je nešto što smo sami preuzeli na sebe, svojom odlukom usvojili 9. oktobra na Vladi i obuhvata i obaveze iz sporazuma i one koje se tiču vizne liberalizacije. Ali, znači to je nešto što bi i inače trebalo da radimo i što daje organima Evropske unije uvid u to kako mi primenjujemo obaveze da bi mogla da kaže da li smo kadri da sledeće obaveze koje bi proizašle iz neke sledeće faze možemo isto tako da ispunjavamo. I to je dosadašnji način ispunjavanja obaveza na tom administrativno-tehničkom nivou i jeste bio takav da čak i u jučerašnjem zaključku Saveta ministara smo opet čuli da Srbija sa svojim snažnim administrativnim kapacitetom može brzo da se pomeri. B92: Ali ima i dosta primedaba. Nedavno je ambasador Ljoveras pomenuo organizovani kriminal, pranje novca i korupciju kao tri ključna problema. Milica Delević: Jeste, ali ako pogledate zaključke, ti zaključci koji su doneti oni se ne tiču samo Srbije, treba zaključke pročitati za sve druge zemlje, oni se primenjuju za Crnu Goru na primer, kaže se da jako dobro primenjuje Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ali se isto artikulišu neke oblasti gde ima problema. Znači, nije Srbija jedina zemlja koja se suočava sa tim problemima... B92: Da, ali mi živimo u njoj. Milica Delević: Naravno, ali u tom smislu to je, i zemlje koje su se kretale ka Evropskoj uniji, pa i neke koje su sada u članstvu imale su problema da iskorene korupciju i da se sa ovim suoče. I upravo zakoni koji su usvojeni u Skupštini krajem oktobra, ako se ne varam, 23. oktobra, predstavljaju deo tog napretka koji je Komisija primetila u oceni izveštaja o spremnosti Srbije da se ispune kriterijumi iz mape puta za viznu liberalizaciju... B92: Ali je Skupštinu apostrofirala kao problem, jer od 50 i ne znam koliko zakona 9 je usvojila, krajem godine jedan... Milica Delević:Jako je teško tu lopticu odgovornosti prebacivati na liniji Vlada-Skupština. Znači, u procesu evropske integracije Vlada mora da utvrđuje predloge zakona, da ih upućuje u Skupštinu, Skupština, pretpostavka nakon jedne debate koja nije usmerena na osporavanje procesa kao takvog, već na davanje boljih zakonskih rešenja, da odgovarajućim tempom usvaja zakone. Ja ne bih bila zagovornik toga da Skupština usvaja zakone pod parolom da su evropski samo da prolaze kroz Skupštinu, ali je važno da stvorite neko osećanje da ta rasprava služi poboljšanju rešenja, a ne usporavanju procesa. B92: Nekoliko puta smo čuli ocene političara ovde da nam Evropska unija ispostavlja dodatne zahteve. Primećujete li vi da mi imamo dodatnih zahteva u odnosu na ostale zemlje koje žele da uđu u Evropsku uniju? Milica Delević: Ti zahtevi.. uslovi, oni su definisani na samitu u Kopenhagenu '93. godine, dodatno, ne bih rekla dodatno, ali možda su u prvi plan dodati istureni regionalna saradnja i ispunjavanje obaveza koje proizlaze iz potpisanih međunarodnih sporazuma kada je osmišljen proces stabilizacije i pridruživanja '99. godine, kao, da tako kažem, jedan pokušaj... B92: A šta je tu konkretno dodatno za Srbiju? Milica Delević: To nije dodatno za Srbiju, to su uslovi koji važe za čitav region, ali ako vi kažete uslov je vladavina prava, poštovanje ljudskih i manjinskih prava, taj uslov, iz njega proizlazi mnogo malih uslova, mnogo specifičnih uslova koji se tiču medija, pa se tiču pravosuđa. I svaki od njih nije novi, to je uslov koji proizlazi iz tog opšteg uslova koji je definisan. Jedino što bih ja rekla... B92: A gde političari vide, gde gospodin Jeremić vidi dodatne uslove koji ni fer i koji se ispostavljaju Srbiji? Da li ih vi vidite kao šef Kancelarije za evropske integracije? Milica Delević: Ja... ono što je ministar Jeremić rekao jeste.... i uporedio Srbiju sa Hrvatskom, jer je Hrvatska... Hrvatskoj se saradnja sa Haškim tribunalom isto isprečavala na putu evropskih integracija kao i nama. Hrvatska je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, počela da primenjuje privremeni sporazum, pa je proces ratifikacije u nekim članicama, Holandija ponovo, Velika Britanija, bio usporavan zbog onoga što se percipiralo kao nedovoljna saradnja. Podsećam da je Evropska unija članica, sada ima 27, pa se to pitanje generala Gotovine, odnosno potpune saradnje sa Haškim tribunalom postavljalo pre sticanja statusa kandidata, pre otpočinjanja pregovora o pristupanju i konačno, Hrvatska je otpočela pregovore o pristupanju i onda je čini mi se mesec-dva nakon toga general Gotovina bio izručen. I čini mi se da je to o čemu ministar Jeremić govori u stvari poređenje te dve situacije u kojoj je neka težina tog tereta možda bila pravednije raspoređena na različite faze u slučaju Hrvatske. B92: A da li vi osećate težinu tereta kao čelnik Kancelarije koja se bavi evropskim integracijama? Milica Delević: Ja sam i do sada radila u državnoj administraciji, radila sam u Ministarstvu spoljnih poslova, ali moram da kažem da od kako sam došla u Kancelariju osećam mnogo veću odgovornost, mnogo veći neki pritisak odgovornosti u smislu ostvarivanja rezultata, jer ako vi pogledate debatu o Evropskoj uniji i uopšte evropskoj integraciji Srbije posle 2000. godine, to je bila jedna neupitna stvar, znalo se da Srbija nema alternativu, da tim putem ide i ko god je govorio o Evropskoj uniji bio je na neki način, da tako kažem, miljenik javnosti. Pa smo došli u fazu da nas je to politički delilo... B92: Ne, samo je pitanje odakle sad ta ideja da mi imamo dodatne uslove, odakle se ona stvorila sad, 2008. godine? Milica Delević: Ako me pitate da li ja u Kancelariji osećam te dodatne uslove, znači, osećam u smislu... to je ono što sam vam rekla, znači, ako nema političkog sporazuma u okviru Saveta ministara da se primenjuje privremeni sporazum, to je nešto što se oseća i na ovom tehničkom nivou. Inače, u smislu tehničkih uslova ono što ja osećam i što često kažem jeste da kroz iskustva procesa proširenja, znači i 10 novih članica 2004. i Bugarska i Rumunija 2007, Evropska unija je, da tako kažem, neću reći naučila lekcije, ali recimo, stekla je iskustva koja sada primenjuje na zemlje zapadnog Balkana koje dolaze i koje po meni, ne čini mi se novi uslovi, ali znači jednu rigorozniju proveru postojećih uslova da bi se neke stvari koje su im se možda učinile da su mogle da idu bolje u prethodnim proširenjima primenile. I to je opet nešto što imate u tim zaključcima od juče, na samom onom uvodnom delu, uslovi koji su jednaki za sve, ali koji su rigorozni, odnosno ta provera uslova očekujem da će biti rigorozna. I u jednom trenutku kad sam razgovarala sa hrvatskim glavnim pregovaračem, gospodinom Drobnjakom, on je rekao - znate, kaže, mi smo razgovarali sa Slovacima, ali, kaže, to iskustvo koje Slovaci imaju više nije to, čini mi se da je sada provera uslova mnogo rigoroznija. I to ne oseća samo Srbija, to osećaju sve druge zemlje, čini mi se da je to delimično rezultat i prethodnih proširenja, a delimično je i rezultat promene okolnosti u vezi sa čitavim procesom proširenja sa kojim se suočava Evropska unija. I najbolji način da to proširenje branite jeste da kažete građanima - ali mi smo veoma rigorozno proverili da li oni ispunjavaju uslove. B92: Dobro, a da li je to razlog da se mi ljutimo dodatno na njih? Milica Delević: Cena promene okolnosti jeste na neki način i cena našeg kašnjenja. Ako bih parafrazirala izjavu pokojnog premijera Đinđića, to je upravo ono što bih rekla, ona njegova izjava koja se odnosi na period devedesetih - mi smo 10 godina stariji, propaliji i to je cena naše gluposti, čini mi se da je on rekao. U našem slučaju, znači, mi smo 10 godina stariji, čak iako nam je bolje nego što nam je bilo, znači neke okolnosti od tih 10 godina su se promenile u okviru Evropske unije i Evropska unija sada, reagujući na neka svoja iskustva, ali, kažem, ne čini mi se da tu ima novih uslova. To je jednostavno najbolji način da se brani proces proširenja i s obzirom da ja suštinski mislim da ispunjavanje uslova, znate, ako nekom kažete - treba da se borite intenzivnije protiv korupcije i treba da vam pravosuđe bude bolje, to jeste bolje za investirore koji dolaze iz Evropske unije, ali je bolje i za naše građane. Mislim, ne mogu da kažem u tom smislu rigoroznija provera ispunjenosti uslova garantuje i našim građanima da ono zbog čega oni većinom ne teže, znači, tu imate i određene vrednosti koje treba poštovati, ali većina građana Srbije.... B92: ... čujemo te vrednosti, mi retko u objašnjenju zašto treba nešto da ispunimo, ispalo je da smo Karadžića džaba izručili.... Milica Delević: Ja sam na početku rekla da saradnja sa Haškim tribunalom i hapšenje Ratka Mladića je nešto što po meni jeste uslov za nastavak procesa integracija, ali je pre svega potreba da se neko ko je optužen za zločine takve težine nađe u situaciji da za te zločine može da odgovara. B92: A zašto politička elita nije spremna da otvoreno kaže zašto neko treba da bude izručen, zašto nam se uvek objašnjava da je reč o međunarodnim obavezama na prvom mestu Srbije, zašto se stav Holandije tumači kao drakonski, a Holandija na kraju krajeva ima pravo da ima taj stav, je li tako? To je njen stav i to je u redu. Zašto... Milica Delević: Pa, mi smo... nakon hapšenja Karadžića... B92:... se sad odjednom otvorila ta priča? Milica Delević:... nakon hapšenja Karadžića i mi smo imali jednu... ja sam bila u Briselu, zapravo, sećam se da u tom trenutku kada je informacija da je Karadžić uhapšen postala javna, ja sam se našla u Briselu uoči sastanka Saveta ministara, to je bio 21. jul, sastanak Saveta ministara je bio 22. jula. I ja se sećam jednog jako pozitivnog osećanja u tom trenutku i uverenja zaista da jedan veliki korak, ponovo, mislim, ističući da svaku svest da to nije poslednji korak koji treba učiniti, ali, mislim, jedan jako značajan da je učinjen. I sećam se izjava nakon toga, kažem, od tog Saveta ministara 22. jula pa do 15. septembra kad je bio sledeći, jer je bila u pitanju letnja pauza, ja se sećam jako mnogo izjava o tome da hapšenje Karadžića nije odgovor na pritisak Evropske unije, već je pre svega neophodnost da se odgovori na neko pitanje vrednosti i da se suoči sa prošlošću. Tako da, ja zaista saradnju sa Haškim tribunalom, i to jeste bilo pitanje koje je u različitim fazama bilo problematizovano i dovođeno u pitanje, da li je ono prioritet, da li treba da se sarađuje sa Haškim tribunalom. Znači, potpuno je jasno, saradnja sa Haškim tribunalom je nešto što je suštinski pitanje potvrđivanja privrženosti određenim vrednostima, a onda i... B92: A koliko stav Holandije smatrate drakonskim, završen citat? Milica Delević: Čini mi se da je najbolji način da se stav.. da se Srbija na tom putu evropskih integracija podrži upravo da se prizna da je određena količina napora učinjena, a da se ne odustane od pritiska da se uslovi, dalji uslovi dodatno ispune. Pa, u krajnjoj liniji, samo potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Mislim, ja ću podsetiti, Srbija je sa tehničkim razgovorima sa Evropskom unijom počela ako se ne varam 23. jula 2001. godine, Studija o izvodljivosti došla je tek u aprilu 2005. godine. Od zemalja u regionu Srbija je jedna od najbržih koja je ispregovarala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Znači, čini mi se da je najbolji način da ono što je do sada učinjeno da se podrži prelaskom u sledeću fazu, a da se insistiranje, naravno, nastavi, da se uslovi u potpunosti ispune. I ono što sam počela, što sam htela da kažem, videli smo koliki je veliki efekat imalo potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 29. aprila ove godine, da je to bio nekakav katalizator i za izbore i za formiranje Vlade. I ono što bih ja stvarno htela da kažem, što mi se čini jako važnim, da se težište debate u vezi sa evropskom integracijom Srbije prebacilo na pitanje koje nas je delilo, da li je to u redu da Srbija ide putem evropske integracije ili nije, na pitanje kada će se pojaviti rezultati. Zato ja kao direktor Kancelarije jako teškim osećam to breme odgovornosti da se ti rezultati zaista i pojave, ali u tom smislu mi smo se jako mnogo pomerili, i taj potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bio je katalizator za izbore, bio je katalizator za formiranje Vlade, doveo je do ratifikacije u parlamentu... B92: Jeste, ali ono što mi obični građani razumemo je da smo mi sve učinili, a da ta grozna, nepravedna Evropska unija sada neće da nam izađe u susret. To je ono što se nama poručuje iz političke elite, jer nas ne voli učiteljica... Milica Delević: Ponovo, znači, to što nije došlo do odmrzavanja privremenog trgovinskog sporazuma smatram da u Srbiji nije učinjeno sve u smislu da su svi uslovi, pa onda bismo mogli odmah i da postanemo član da su svi uslovi ispunjeni, ali mislim da je učinjeno toliko da možemo da pređemo u sledeću fazu primene. Ali upravo zbog suštinske ubeđenosti da interes Srbije jeste u približavanju ka Evropskoj uniji i da ne idealizujemo ni nas, ni Evropsku uniju, već da pogledamo, znači, to je ono što građani Srbije žele, to je ono što mi želimo i da krenemo da ispunjavamo te uslove punom parom. Ja obično kažem kad me neko pita za rok, vi ste me danas pitali da li je 2009. realna, jedini rok koji je za mene važan je kraj januara 2009. godine kada dolazi prvi kvartalni izveštaj koji Kancelarija u vezi sa nacionalnim programom integracija treba da podnese Vladi. Znači, to je neko prvo prolazno vreme koje pokazuje kojom brzinom mi ispunjavamo obaveze koje smo sami preuzeli da ispunimo. I to vreme će pokazati, to prolazno vreme će pokazati kojom brzinom možemo da ispunimo i sve druge obaveze. B92: U vašoj redovnoj komunikaciji sa predstavnicima Unije, da li na bilo koji način oni izražavaju bilo kakav stav povodom tih oštrih reči koje su im bile upućene poslednjih nedelja odavde? Da li bilo šta kažu na tu temu? Gospodin Teral je dao je izjavu o tome, Ljoveras je dao izjavu, to su ovi u Beogradu, ali šta kažu u komunikaciji sa vama, da li oni osećaju tu oštrinu na način na koji...? Milica Delević: Razgovori koje ja obično vodim su na tehničkom nivou i ti razgovori na tehničkom nivou umeju mnogo više da se koncentrišu na to šta se dešava sa zakonom o zaštiti konkurencije, šta se dešava sa zakonom o kontroli državne pomoći... B92: On je tek na javnoj raspravi, ovaj je tek Vlada usvojila... Milica Delević: Vlada ga je usvojila i time je odgovorila na obaveze koje je preuzela usvajanjem odluke o početku primene privremenog sporazuma 1. januara. Znači, Vlada se obavezala da će utvrditi te predloge do kraja.. čini mi se... početka decembra, ne sećam se tačno koji je rok bio. Predlozi su utvrđeni, ali opet, da izbegnemo tu situaciju da bez javne rasprave, bez mogućnosti da se u okviru određenog broja stepeni slobode koju Evropska unija predviđa kad je u pitanju konkurencija, da nađemo pravu meru, da ispunimo zamerke Komisije, koje se pre svega odnose na jačanje antimonopolske komisije i njeno činjenje nezavisnije, davanje zuba, u smislu da ona može da izriče kazne, i da ne mora da se prag tolerancije poveća, a da opet nađemo neku meru koja omogućava razvoj srpske privrede i istovremeno štiti srpskog potrošača. Tako da moj nivo razgovora je obično tehnički, godina iza nas je bila teška, razmenili smo mnoge izjave koje se nama sa ove strane i njima sa one strane možda nisu svidele, ali pravac, a to je ono što je najvažnije ostaje evropski, i ako se na tom putu čine koraci oni pre ili kasnije moraju dovesti do rezultata, a i sami svi ti koraci koje čine jako su važni za građane Srbije i zbog toga smo mi ušli u taj proces. |
09:30
08
DEC
2008
| 3 | 0 | 1656 | 0 |
| Od Atlantika do Kavkaza... |
| „...što se potrošnje za zdravlje tiče, Srbija nije rasipnik... 2009. godinu dočekujemo sa Fondom zdravstvenog osiguranja i zdravstvenim sistemom koji je održiv u finansijskom smislu. To znači, niti daje lažna obećanja, niti kaže - ovo će platiti, pa onda ne može da plati, ono što kaže to i plati. To nije spektakularno i bog zna šta, ali je mnogo više nego što je bivalo pre nekoliko godina...termin katastrofalno i termin loše i još gore, to su potpuno naopake reči koje ne stoje kao odrednice za sistem u ovom trenutku... zdravstveni sistem nije ostrvo u državi Srbiji, kao što država Srbija nije neko izolovano ostrvo od evropskog i svetskog okruženja. Dakle, vrlo je jednostavno, ako imate određeni prihod kao porodica i vi želite u tom mesecu da sebi omogućite nešto posebno, da nešto kupite, stavite to na papir i vidite da nemate, kako ćete onda kupiti? Možete na kredit, možete na lizing, ako proračunate da taj rizik možete da podnesete, ako ne možete onda ne možete. Dakle, nije realno u 2009. godini očekivati da bude primenjeno ovo prošireno dejstvo kolektivnog ugovora zbog toga što jednostavno novca neće biti za to...“ |
| Tomica Milosavljević, ministar zdravlja Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Danima iz Vlade i Skupštine slušamo da je vreme da sa državom i mi zajedno, ruku pod ruku, stegnemo kaiš, došla je kriza. Iskreno, mi sa tim možemo da se saglasimo i ne moramo, možemo za to da pokažemo razumevanje i ne moramo, ali u svakom slučaju kada se ta teorija primeni u praksi u jednom trenutku ćemo morati da priznamo da zaista sada stežemo kaiš. Predlog budžeta je usvojen, ministarka finansija, koju smo uspeli da vidimo za vikend, rekla je da je zadovoljna. Mislim da je rekla da je ponosna na predloženi budžet. Kako će taj ponos u najkonkretnijem mogućem obliku da utiče na naše živote kad se recimo primeni na Ministarstvo zdravlja, je jedna od tema kojom ovog jutra počinjem razgovor sa mojim gostom, to je gospodin Tomica Milosavljević, dobro jutro i dobro došli. Milosavljević: Dobro jutro, bolje vas našao. B92: Dok je budžet bio u izradi vi ste apelovali na državu da sredstvima koje planira da izdvoji za sektor koji vodite pokaže socijalnu odgovornost, pokaže spremnost da zaštiti najugroženije slojeve stanovništva. Tražili ste, čini mi se pet i po milijardi dinara, to je bila suma na koju ste računali, pa koliko ste dobili? Milosavljević: Da, najjednostavnije je da vam odgovorim ciframa, onda bi to bio odgovor na ono što pitate, ali u stvari zbog čega sam ja toliko isticao, zbog toga što čini mi se poslednjih nekoliko godina je trebalo da prođe vreme i da se dosta napora uloži da članovi Vlade razumeju da ulaganje u zdravlje nije samo deo javne potrošnje. Jeste sigurno deo javne potrošnje i sigurno je da mi u Srbiji trošimo više nego što bi trebalo, obzirom na snagu naše ekonomije, mi smo mala i siromašna zemlja. Ali, sa druge strane se zaboravljalo ili nedovoljno se razumevalo da posle 2005. godine, od donošenja sistemskih zakona u oblasti zdravstva, odnosno zakona o zdravstvenom osiguranju država ima zakonsku obavezu da plati doprinos, zdravstveni doprinos, znači doprinos za zdravstveno osiguranje za one svoje građane koji nemaju svoj prihod. Takvih nažalost u Srbiji ima preko 700.000, i ako biste vi pomnožili to sa 12,3% od prosečne plate u Srbiji onda bi suma za plaćanje zdravstvenih doprinosa samo za tih 700.000 ljudi bila preko 20 milijardi. Država to nema i pošto nema onda se zakonom predlaže da ta minimalna osnovica koja je 35% od prosečne plate po zakonu, da ona čak bude smanjena u ovoj godini, ona će 2009. ukoliko se usvoje ovakvi zakoni u Skupštini, što siguran sam da hoće, onda to kad sve pomnožite dolazite do sume od nekih 5 milijardi, koji je minimum minimuma. Minimum minimuma za državu koja pokazuje svoju socijalnu odgovornost, jer mi sada imamo preciznu bazu podataka, mi više ne govorimo o nekim procenama i nije ovo plaćanje deficita Fonda zdravstvenog osiguranja, kao što je slučaj u penzionom fondu. Penzioni fond ima deficit i on, ako budžet u njega ne uplati nekih četrdesetak posto, on ne bi mogao da isplati polovinu penzija. Zdravstveni fond na drugi način dobija sredstva iz budžeta, to nije, dakle, pokriće deficita kako je bilo do 2005, nego je to plaćanje doprinosa za lica bez prihoda. Na tome sam ja insistirao, jer ako govorimo o socijalnoj odgovornosti onda ta socijalna odgovornost u oblasti zdravstvene zaštite mora da postoji. E, sad, zašto ja mislim da ovakav budžet kakav je, u kome je nešto preko 12,3 milijarde dinara za zdravlje i 3,6 za ovu svrhu uplate, ali uz planiranje drugačije potrošnje u Fondu, tako da će tih 5,5, koliko je, biti na način kako je planirano finansijskim planom Fonda i ovim uštedama. Hoću da kažem da je taj budžet od preko 12 milijardi za zdravstvo rezultat nečega što mi nekoliko godina unapred radimo. Dakle, u njemu imate i razvojne projekte, u tom budžetu je kredit za završetak kliničkih centara. Taj budžet je prethodnih godina, ako analiziramo 2001. do 2008. i ovu 2009, on ima jednu ushodnu putanju i to je dobro. Naravno da je to, to će svako primetiti kad pogleda cifre, to je mnogo manji novac nego što se nalazi novac u našem zdravstvenom osiguranju koje mi plaćamo iz doprinosa. Ako ćemo već da govorimo o finansijama, jer tako počinjemo današnji razgovor, onda moram da podvučem crtu i da zaokružim time da bez obzira na to što mi odvajamo znači preko 2 milijarde evra iz zdravstvenog osiguranja, da mi u odnosu na bruto nacionalni dohodak nismo rasipnici, mi trošimo sve skupa oko 8-8,2% kao država, 6 i nešto posto putem obaveznog zdravstvenog osiguranja iz budžeta i još otprilike na sve to dodajte tridesetak do 40% plaćanja našeg iz džepa, što kupovine raznih vitamina, što lekova, što plaćanja participacije. Znači, što se potrošnje za zdravlje tiče, Srbija nije rasipnik, nego po procentu troši slično kao druge centralnoevropske i južnoevropske zemlje, ali je naša osnovica mala i zbog toga mi imamo najmanje od Atlantika do Kavkaza, izuzimajući Albaniju. U tim uslovima građani mogu biti sigurni da ovakav budžet i ovakav finansijski plan Fonda napravljen je tako da oni 2009. godine ne trpe i da čak zaštitimo još značajnije one koji su najugroženiji ukidanjem participacija od početka 2009. godine, ne samo za najugroženije, od nivoa socijalnog minimuma pa nadole, nego i za nešto veću sumu, mislim negde oko prosečne penzije pa naniže. B92: Da li će se onaj deo participacije koji plaćaju zaposleni povećavati? Da li ste to planirali od sledeće godine? Milosavljević: Mi sad radimo finalne računice, može eventualno da se desi da ono što se plaća 20 dinara bude povećano, ali mislim da to povećanje praktično će podrazumevati upravo, ako ga bude, znači ne mogu da govorim sada do kraja, može da se desi da umesto 20 bude na primer 50 za recept i za pregled. Ali to će takođe značiti socijalnu odgovornost, jer će se taj deo participacije prikupljati od onih koji imaju, a zbog toga će biti oslobođen jedan veliki broj onih koji nemaju. B92: A u koje svrhe odlazi novac iz participacije? Milosavljević: On ide u kasu zajedničkog obaveznog zdravstvenog osiguranja. B92: I dalje se koristi? Milosavljević: Kao deo, on je deo prihoda Fonda zdravstvenog osiguranja i on se koristi po strukturi po kojoj se koriste svi drugi prihodi. Znači, koristi se za recimo 15-20% za lekove, najveći broj.. najveći procenat za, oko 50 i nešto posto, za plate zaposlenih 104.000 u zdravstvu, onaj drugi deo za tekući posao kliničkih centara, bolnica. Dakle, tekuće funkcionisanje na primer jednog Kliničkog centra Srbije u Beogradu, to košta 140 miliona evra na godišnjem nivou. B92: To vas pitam zato što je jedno od pitanja koje smo dobili na mejl kada je najavljeno vaše gostovanje bilo kuda odlazi novac od participacija. Građane to zanima jer, kako kažu, ne dobijaju fiskalne račune za novac koji ostavljaju kada se prijavljuju... Milosavljević: Moramo razumeti šta znači fiskalni račun, fiskalni račun je onaj račun koji direktno naplaćuje PDV. PDV se u zdravstvu ne naplaćuje i zbog toga nema tog fiskalnog računa. Mi sada.. ali se dobija račun za plaćenu participaciju, nije tačno da se ne dobija, taj račun se dobija i to se knjiži kao prihod zdravstvene ustanove koji se kalkuliše kod ugovaranja Fonda sa tom zdravstvenom ustanovom. Međutim, taj procenat participacije, to treba građani da znaju, to nije više od 1-1,5% ukupnog prihoda Fonda zdravstvenog osiguranja. B92: Vaše Ministarstvo će biti jedno od onih pred čijim vratima su već najavljeni neki dolasci, naime, zdravstveni radnici su kada su čuli kakav će biti budžet ostali pri ranijim zahtevima za isplatu toplog obroka i regresa. To je nešto oko 7.000 dinara. Ministarka finanasija je rekla da budžetom nije predviđeno prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora. Najavljuju se protesti ukoliko im se ne izađe u susret. Kako ćete to rešiti? Milosavljević: 7.000 dinara puta 100.000 zaposlenih je 700 miliona puta 12 meseci je 8 milijardi 400 miliona, to toliko košta, tog novca nema. B92: I to ćete da im kažete i mislite da će oni reći - dobro, nema problema, ministre, do viđenja? Milosavljević: Mislim da je najbolje da razgovaraju sa Socijalno-ekonomskim savetom i sa Ministarstvom za rad i socijalna pitanja koje je potpisalo prošireno dejstvo kolektivnog ugovora. Međutim, to prošireno dejstvo dolazi u obzir onda ukoliko postoje realne mogućnosti. Ako te realne mogućnosti ne postoje, onda je nemoguće to primeniti. Evo vam prosta računica, 7.000 puta 100..... B92: Razumem ja računicu, ali protest obično tako krene, dolazi se pred zgradu Vlade, posle se smanjuje broj sati koliko se radi, pa na kraju krajeva, svi bivamo žrtve tih protesta. Milosavljević: Ne bih ja pravio unapred hipotetične katastrofične scenarije, kako vi sad pokušavate, meni je mnogo značajnije činjenica da 2009. godinu dočekujemo sa Fondom zdravstvenog osiguranja i zdravstvenim sistemom koji je održiv u finansijskom smislu. To znači, niti daje lažna obećanja, niti kaže - ovo će platiti, pa onda ne može da plati, ono što kaže to i plati. To nije spektakularno i bog zna šta, ali je mnogo više nego što je bivalo pre nekoliko godina, nekoliko puta više lekova, sa mnogo boljim uslovima generalno gledano, bez obzira što se povremeno kroz medije stiče utisak da se ne događa bog zna šta i vrlo često se koriste termini koji nikako ne stoje. Dakle, termin katastrofalno i termin loše i još gore, to su potpuno naopake reči koje ne stoje kao odrednice za sistem u ovom trenutku. Zaposleni moraju takođe da razumeju da zdravstveni sistem nije ostrvo u državi Srbiji, kao što država Srbija nije neko izolovano ostrvo od evropskog i svetskog okruženja. Dakle, vrlo je jednostavno, ako imate određeni prihod kao porodica i vi želite u tom mesecu da sebi omogućite nešto posebno, da nešto kupite, stavite to na papir i vidite da nemate, kako ćete onda kupiti? Možete na kredit, možete na lizing, ako proračunate da taj rizik možete da podnesete, ako ne možete onda ne možete. Dakle, nije realno u 2009. godini očekivati da bude primenjeno ovo prošireno dejstvo kolektivnog ugovora zbog toga što jednostavno novca neće biti za to. Moram da kažem da Vlada Srbije počiva na jednom koalicionom dogovoru, taj koalicioni dogovor podrazumeva učešće više stranaka u dve izborne liste, deo tog dogovora bio je socijalna odgovornost u odnosu na penzionere. Povećanje penzija ima svoju cenu, to se vidi iz budžeta koliko je. Mi smo se trudili da deo socijalne odgovornosti... B92: Jeste, i onda će oni da vas pitaju ako je mogao SPS da se izbori da se njihovo predizborno obećanje ostvari zašto onda zdravstveni radnici ne mogu da dobiju po 7.000 dinara.... Milosavljević: Ja nisam nikom nigde nikad obećao da ću se zalagati za vraćanje toplog obroka i regresa, inače mislim da je to jedna mera koja lepo zvuči, ali je mnogo važnije da budu dostojanstveno plaćeni za svoj rad, što mislim da sada jesu mnogo više nego ranije. Ne treba zaboraviti kolike plate su bile tamo negde polovinom 2002. i koliki je bio raspon, dakle, onaj ko operiše mozak primao je dva i po puta više od onoga ko recimo čisti pod u toj sali, danas je taj odnos od 1 do 5. Dakle, mislim, 1.000 evra nije spektakularno, ali nije baš najskromnije moguće za jednu specijalističku platu doktora sa iskustvom, 40% je samo povećana u jednoj godini 2006, pri tom je tada smanjen broj otprilike zaposlenih za 11%, 14.000 je otišlo sa jednom pristojnom otpremninom. Smanjili smo nezaposlenost za 13,9% u jednoj godini i pravo da vam kažem, očekujem da kolege razumeju da na primer izraz solidarnosti prema nezaposlenim mladim doktorima je i taj novi način regulisanja dopunskog rada. Ako neko odabere da ode jedan dan podelom radnog vremena u privatnu praksu, onda je to na pet takvih koji su odabrali jedan dan jedno novo radno mesto u srpskom zdravstvu. 2009. neće biti više para iz nekih drugih izvora za otvaranje novih radnih mesta, nego upravo na ovaj način naše preraspodele unutar sistema, dakle, vrlo bih bio srećan da mogu sada da vam kažem - kakav regres od 7, biće 14. To je nerealno. E sad, konstruktivnost podrazumeva da iznesete svoje argumente, da se o tim argumentima ozbiljno razgovara i da se onda dođe do neke saglasnosti. Mi kao zemlja ulazimo u jedan period u kome mora da postoji ta saglasnost i da zajednički radimo na tome da održimo stabilnost svih zaposlenih, svakog radnog mesta, da se izborimo da nam ne pada standard ove godine, da više proizvodimo, da otvorimo nove perspektive. Zbog toga je važno da u ovoj godini bude realizovan ili da počne da se realizuje veliki ekonomski razvojni projekat Fijat - Zastava, da počne konačno da se zida intenzivno autoput, a da onda zdravstveni sistem sve vreme bude tu ne samo tek da bude deo javne potrošnje, nego da svoju drugu fazu razvoja koja podrazumeva kvalitet, licencu, poštovanje prava pacijenata, poštovanje dostojanstva zaposlenih, veći red, veći kvalitet usluga. To su teme o kojima ćemo pričati. B92: Upravo su to teme o kojima ćemo pričati, ali pomenuli ste dopunski rad. Narednih dana stupa na snagu taj pravilnik o dopunskom radu, mi smo o tome dosta razgovarali, i sami ste bili gost ovde u ovoj istoj emisiji i detaljno smo prošli kroz to kakva su očekivanja, šta se nudi. Ali evo, sad pre nego što krene primena može da se čuje neko, pa ja bih zaista rekla dramatično upozorenje vaših kolega i iz privatne prakse, iz Lekarske komore, da će oko 12.000 lekara koji trenutno rade na dva posla, a poslušaju, sad citiram - ministra Tomicu Milosavljevića već u sredu će se naći u opasnosti da ostanu bez posla, traži ocenu ustavnosti te odluke o dopunskom radu. Milosavljević: Mi smo ovde razgovarali pre četiri meseca o različitim stvarima iz ove oblasti, ja ne bih naravno sad sve to ponavljao. Imam utisak da se ovde radi o jednoj planiranoj kampanji protiv jedne mere sa pokušajem da se ona prikaže iz ne znam kakvih uglova. Čiji je interes? Pre svega je interes privatnih ordinacija i privatnih ustanova kod kojih rade državni konsultanti. Ako bi od tih 12.000, kako ste vi sada rekli, zamislimo da od tih 12.000 ima bar jedno 3-4.000 nastavnika fakulteta koji imaju pravo da nastave da rade na isti način kao i do sada, trećinu radnog vremena kod jednog privatnika. Znači, dolazimo do cifre već od 8-9.000 drugih doktora koji rade, kažete, na taj način. Ako bi od tih 8-9.000 na primer polovina prihvatila, 5.000 prihvatilo da samo jedan dan u nedelji radi potpuno kod privatnika i da nastavi da radi svakog dana dopunski posle podne, to bi stvorilo prostor za 1.000 novih radnih mesta odjedanput. Kome onda ovo ne ide u prilog? Pa, ne ide u prilog vlasniku privatne ordinacije koji sada mora da sklopi ugovor o radu na primer bar delimično, na jedan radni dan i da na to plaća doprinose, a onome ko je zaposlen takođe, on ima ugovor na 80% u državnoj ustanovi, na 4 dana nedeljno, a jedan dan ugovora sa privatnikom. I i dalje na jednom od ta dva mesta može da radi trećinu radnog vremena ceo dan. Znači, praktično, jedino vlasnici privatnih ordinacija imaju direktno nešto manji profit nego što ga dosad imaju. Doktori uglavnom svoj rad mogu da organizuju na jedan prilično pristojan način. Komora, u redu je, direktorka Komore i čelnici Komore naravno imaju slobodu da iznose svoje stavove, smatraju da treba da se pokrene i pokrenuli su postupak kod Ustavnog suda za ocenu ustavnosti, ali, molim vas, nedopustivo je i zaista je potpuno nerazumno govoriti o zakonu - nećemo da ga poštujemo, čekamo da Ustavni sud kaže treba li ili ne treba. Konstruktivan pristup bio bi - u redu, hajde da primenjujemo tu meru, moramo da se dogovorimo kako ćemo to najbolje da uradimo da najmanje poremeti život u zdravstvenim ustanovama i rad pojedinaca, a mislimo, ministre, da postoji jedno spektakularno, čarobno, fantastično rešenje i mi vam ga nudimo. I da pokrenu proceduru da usvojimo bolje rešenje. Dakle, ja bih tada rekao - to je konstruktivno, međutim, ovo kako se sada događa, kampanja u medijima zaista miriše na jednu orkestriranu kampanju koja ide pre svega iz kruga onih koji ne smeju jasno i glasno i javno to da kažu, nego plasiraju kroz novine. Što ne izađu sa argumentima? Onda bi lepo bilo pošteno reći - mi imamo 55 konsultanata, vlasnici smo tih i tih ustanova i nama se uopšte ne isplati da vi to menjate, moramo da plaćamo već porez, moraćemo da platimo doprinose, da prijavimo sve na tih 20% radnog vremena na primer, to se nama ne dopada. Razumeo bih, imate svoje argumente, a ja kažem - 2.000 mladih doktora čeka posao, ovo je način da se otvore radna mesta za bar jedan broj njih. Elementarni red je učestvovati u donošenju zakona onda kada se on donosi, a to je bila 2004. i 2005. godina, a ne sačekati da se sve desi, da neko drugi uradi umesto vas sav posao, da ne budete čak dovoljno ni zainteresovani o čemu se radi. da onda dođete i kažete - meni se to ne dopada, ja neću da poštujem, u pravnoj državi... B92: Ali ne možete vi sami svojom željom da primenjujete odluku o dopunskom radu, vi morate da imate i razumevanja i spremnost kolega. Milosavljević: Izvinite, gospođo Trninić, nemojte, molim vas, da pominjete želju u nečemu gde želja ne postoji, ja ovaj posao ministra zdravlja... B92: Ali se sve vreme govori o tome da vi želite nešto da ostvarite, mesecima se govori o vašem planu da se sprovede pravilnik o dopunskom radu i mesecima se isto tako uporedo sa tim čuju oštre kritike... Milosavljević: Vi ste deo orkestrirane kampanje.... B92: Deo orkestrirane kampanje? Ne, ja vas pitam... Milosavljević: Koristite argumentaciju... to se zove u logici zamena teza, dakle, o zakonu o zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti i komorama zaposlenih u zdravstvu diskutovalo se čitavu godinu 2005. u finalu pre toga sve od 2002. pa na ovamo. U fazi pripreme tog zakona učestvovala su stručna udruženja, pojedinačno različiti doktori, nastavnici, fakulteti, sindikati, famozna Unija poslodavaca, koja sad ima novog lidera koji je odjedanput sad protiv, a tad je podržavao neka rešenja koja su tad bila pominjana. I dakle, mi smo se zajedno dogovorili o nečemu što se zove zakon, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, kakva želja? Pa, ja kad bih govorio o željama, moja želja je da ljudi budu zadovoljni u sistemu, da moje kolege budu zadovoljne svojim poslom. Ja pokušavam da radim najbolje što mogu ovaj posao, da uslovi za lečenje budu što bolji u ustanovama, da se sprovede što doslednija decentralizacija i depolitizacija zdravstva i u Beogradu i u svim gradovima Srbije i u pokrajinama. Pokušavam da materijalni status zaposlenih bude bolji. Morao sam da vratim stare dugove ja lično i mi u Ministarstvu zdravlja da... Možete misliti koliki je napor bio da vratite na primer dugovanja od 100 miliona evra, znate koliko je potrošeno samo na primer na Dedinju u ono famozno doba koje se sada pominje? 40 miliona maraka je ostavljen dug koji je država morala da plati, da vrati. Fond zdravstvenog osiguranja, ne zna se ko je kome bio dužan, 100 miliona evra su bili međusobni dugovi. Dakle, ja pokušavam da radim najbolje ovaj posao koji radim, pri tom nekoliko puta izlazim kao član jedne političke stranke, u poslednje vreme i koalicija, na izbore, ljudima objašnjavam šta smo to radili, šta planiramo da radimo, kolegama takođe. Ja sam lekar i nastavnik fakulteta koji će to biti i posle ove funkcije, neću večito biti na mestu ministra zdravlja. Prema tome, ako govorimo o nekim rešenjima, onda moramo biti pre svega korektni i govoriti činjenice. Činjenice su, nastavnici fakulteta, pošto su podelili radno vreme između klinike i fakulteta i dalje rade trećinu dopunski kod jednog privatnika. Oni koji nisu nastavnici mogu da rade trećinu dopunski kod privatnika i dalje pod uslovom da jedan dan u nedelji minimum podele radno vreme sa klinikom i time učine minimalni napor da se zavede veći red u sistemu i da se otvore nova radna mesta. B92: Dobro, hajde kad smo kod teme vaših kolega da otvorimo još jednu temu, ja se iskreno nadam da i to nećete oceniti kao orkestriranu kampanju... Milosavljević: Dobro, izvinjavam se na izrazu, ali mi se čini zaista da ponavljate argumente jedne strane, a da ovo što ja pričam pominjete kao želju... B92: Nemamo tu stranu ovde, vi ste druga strana, ja moram da vas pitam ono što govore vaše kolege. Dakle, sad se sve češće govori o slučajevima lekarskog nemara ili profesionalne greške, sve zavisi kako se termin koristi. Poslednji primer, ja sam sigurna da vi sve to znate, jedan od njih ste osudili, rekli ste da su lekari Urgentnog centra prekršili profesionalnu etiku kad su vratili u požarevačku bolnicu porodilju u komi, koja je povređena u saobraćajnoj nesreći. Nedavno se dogodilo da je žena u devetom mesecu trudnoće vraćena isto tako sa konstatacijom upale bešike, porodila se u kupatilu kada je stigla kući. Isto tako se dogodilo da se žena javila u hitnu pomoć sa bolovima u grudima i povraćanjem, dobila je Bensedin, poslata kući, došlo je do smrtnog ishoda. Kažite mi do kada ćemo slušati takve priče... jeste, takve primere, oni su zaista strašni i recite mi da li ste bilo šta u svim ovim konkretnim slučajevima preduzimali. Milosavljević: Prvo, ajmo da razmotrimo sva tri, ovaj prvi o kome govorite definitivno je prekršena lekarska etika, mada stručno gledano, crno na belo, nije napravljena proceduralna greška, ali je prekršena etika i zbog toga je neophodno da snose odgovornost i to je već pokrenut proces unutar same zdravstvene ustanove i nadam se i u Komori da bude razmotren nivo prekršaja lekarske etike. Drugi primer koji ste pomenuli je porođaj koji se desio van bolnice, u Srbiji se porodi godišnje oko 70.000 žena, u 99% slučajeva taj porođaj se obavi u prisustvu zdravstvenog osoblja, unutar zdravstvene ustanove. Dakle, 99% je obuhvat svih porođaja u Srbiji i taj procenat poslednjih 20 godina stalno raste. U 1% se desi da se nekad žena porodi u taksiju, nekad u autobusu, na različitim mestima... B92: Ali ova žena je vraćena iz... Milosavljević: Dozvolite, samo da završim. Znači, postoje različite okolnosti u kojima se to dešava. U ovom slučaju porodilja je bila na pregledu u porodilištu i vraćena je kući i porodila se u kući, prema tome, radi se o jednom pojedinačnom slučaju koji mora da bude vrlo precizno razmotren. U prvim komentarima uprave ginekologije bilo je da prilikom pregleda u ambulanti u porodilištu porođaj nije bio počeo po kriterijumima ginekološke struke, pa zbog toga nije primljena, time su se oni pravdali. Dakle, ovaj slučaj stvarno mora prvo da se ispita činjenično da bi se donosili zaključci. Treći slučaj, gospođa je imala bolove u kući, hitna pomoć je intervenisala na način koji je doveo do toga da se stanje pogoršavalo i da je prilikom druge intervencije posle protoka vremena, to se desilo u Kragujevcu, došlo do smrti. Tu takođe morate prvo znati precizno sve činjenice da bi mogli da iznosite.. da izvodite zaključke. Ako se sve strpa u jedan koš i kaže se - to je znak da zdravstveni sistem u Srbiji ne valja, to ne bi bio tačan zaključak, to je znak da u zdravstvenom sistemu Srbije koja ima 7,5 miliona stanovnika svakoga dana se događaju i pozitivne stvari i manje pozitivne i događaće se nažalost i ovakve stvari dok je sveta i veka. Stvar je u tome da se to mora da svede na najmanju moguću meru, da se potpuno izbegne verovatno nikad neće moći. U ovom trećem slučaju, ako je žena imala zaista bol u grudima i sliku koja je bila dramatična, a nije bila kako treba sprovedena terapija posle ispitivanja svih detalja biće pokrenuta stvarno, kao u svakom dosad slučaju, odgovornost, ali ne ona koja se sviđa nekome na forumu ili na blogu ili u nekoj redakciji, nego ona koja je zacrtana zakonom. Ljudi moraju razumeti da ako od 70.000 porođaja 99% bude u porodilištima, ima ih 58, i ako je poslednjih 20 godina kontinuirano smanjena smrtnost odojčadi i poboljšani parametri porođaja, onda je neodgovorno reći - sistem ne radi i ne valja, nego treba reći - svaki od ovih pojedinačnih treba isterati do svih tančina, do kraja. Šta smo mi preduzeli? Pa, Komora postoji zato što smo mečku rodili, da tako kažem, dok je nismo formirali kao jednu nacionalnu. Ona mora da ima zadatak da svaki od ovih slučajeva etički razmotri, pre svega u interesu lekarske struke i građana, građana na prvom mestu i lekarske struke, da se tačno zna da ako čovek ode u intervenciju hitne pomoći, ima bolesnika sa bolom u grudima koji se pogoršava, da se zna ako je ispoštovao stručnu proceduru - jeste, ali ako nije i biće odgovoran. Za porođaj da se tačno ustanovi pod kojim uslovima je žena vraćena tog dana iz ambulante porodilišta. Znači, ne bih bio sklon da sve strpam na jednu istu gomilu i da jednom jedinom rečenicom okarakterišem svaki od ovih slučajeva. B92: Mi ćemo nastaviti da razgovaramo o tome na koji način će ta odgovornost da se snosi. Dakle, Lekarska komora kaže - nemamo sud časti. Zašto nije formiran sud časti i da li je zaista sud časti jedino što nama sada nedostaje da bi oni koji su odgovorni za tako velike propuste, u pitanju su ipak ljudski životi, za to da bili adekvatno kažnjeni? Milosavljević: Sud časti neće kažnjavati na taj način kako vi očekujete. Evo, možemo da analiziramo neki od slučajeva koji se desio unazad godinu dana, smrt male devojčice na operacionom stolu na operaciji katarakte. Ako analizirate postupanje, onda ćete sada naći mere koje je preduzimalo Ministarstvo zdravlja, mere koje su bile po zakonu predviđene, aktivnost pravosuđa i jedan proces koji je doveo do toga da je suđenje u toku. Nestrpljenje javnosti postoji, ali neefikasno sudstvo, tužilaštvo je nešto što zaista podrazumeva deo druge odgovornosti, a ne odgovornosti ministra zdravlja. Zašto je važna Komora i sud časti? Zbog toga što je to instrument struke, znači, struka zakonom je dobila privilegiju i obavezu da se bavi odnosima unutar struke, pre svih Komora. Sudovi časti, bilo bi dobro da su formirani ranije, iz Komore stalno dolaze objašnjenja i ja ih donekle razumem, da nema dovoljno ni edukacije ljudi, međutim, posredovanje bi moglo na primer da bude primenjeno kada je bio verbalni sukob preko novina dvojice lekara koji su se neprimereno napadali, to je bilo ispod nivoa lekarske časti. To se zove posredovanje koje je predviđeno i zakonom, a to znači, imenujete posrednika koji će sesti sa njima i vansudski pokušati da iznađe rešenje... B92: Da, medijacija. Milosavljević: Sudovi časti su važna kategorija, to je pre svega samoregulacija struke, odgovornost je velika na nama lekarima da unutar svoje Komore prvo vodimo računa sutra kad budemo ponovo imali izbore, da ne izađe samo 5% na te izbore i da ne doživimo izbore za Komoru kao formalne, nego da konačno shvatimo, Komora je onoliko snažna i moćna koliko smo mi sami. B92: Kažite mi koliko ste uopšte upućeni u to koliko se tokom meseca, pola godine, na godišnjem nivou dešava tih slučajeva lekarskog nemara? Sigurna sam da o tome ne saznajete tako što pročitate u novinama. Milosavljević: Lekarski nemar ne postoji kao pravni termin, niti kao stručno medicinski, dakle, vi ste karakterisali nešto što... B92: Kako biste vi to nazvali? Milosavljević: Evo kako, to je neželjeni ishod lečenja, koji može sa jedne strane da ima uzrok nesavesno lečenje, to je krivično delo, dakle, nesavesno lečenje je krivično delo i za to postoji sudska procedura u ovoj zemlji kao u svakoj demokratiji parlamentarnoj. Vlada je izvršni organ vlasti, sprovodi zakone, Skupština donosi zakone, a sudska vlast je nezavisna. Prema tome, to da li je neko krivično delo ili nije, za to postoji tužilac koji sluša sada na primer ovu emisiju, prati javnost i može da reaguje bez obzira da li mu neko pošalje neki papir ili ne, ako smatra da postoji sumnja na nesavesno lečenje. B92: Da li je vaše Ministarstvo slalo, prijavljivalo? Dobijali ste informacije.... Milosavljević: Naravno da jeste... B92: Jeste? Koliko je to slučajeva? Milosavljević: Ne znam da li pamtite na primer '92, '93, '94, '95, '96, '97, '98.... B92: Pričam o vašem mandatu... Milosavljević: Dozvolite, molim vas, pre 2002. pamtite li vi uopšte neki slučaj javne rasprave o tome? Ja ne pamtim, zašto? Zato što je mnogo veća otvorenost, zato što se mnogo više u ovoj oblasti radi i zato što ne postoji nijedan jedini slučaj koji je stavljen pod tepih ili sakriven, nijedan jedini. Sudsko-medicinski odbor, na primer, na Medicinskom fakultetu ima svake godine unazad 50 godina otprilike taj broj onih slučajeva kod kojih se zaista utvrđuje nesavesno lečenje, kad postoje elementi sumnje i taj broj je otprilike uvek jedva dvocifren, znači desetak slučajeva godišnje. Sumnje na grešku mogu da se jave i na, kako vi kažete, nemar, koji je ta druga oblast, druga oblast neželjenog ishoda lečenja. Ako vi na primer imate čoveka koji odlazi na laparaskopsku operaciju žučne kesice i ako vi kažete nekom unapred, ne obaveštavajući ga do detalja da je to jednostavna intervencija koja je za pola sata gotova, a ne kažete mu da u 6% slučajeva mora da se ta operacija pretvori u klasičnu, jer se nešto komplikuje. Onda da mu kažete tačno koliki procenat nosi rizika od teških komplikacija, uključujući i smrtne, jer svaka operacija koja ima anesteziju na primer ima jedan rizik koji je definisan, rizik velikog broja. U mojoj struci, gastroskopija na primer nosi rizik 1 na 10.000, znači ako uradite 10.000 pregleda možete biti najbolji gastroenterolog na svetu jedan pacijent će umreti. E, to je rizik velikog broja. Ako vi sve strpate u nemar, onda ste se teško ogrešili o lekarsku profesiju i bilo bi bolje da razmišljamo o medicinskom pravu... B92: Hajde da probamo ovako, da li vas broj prijavljenih slučajeva zabrinjava? Milosavljević: Zabrinjava me jedan jedini slučaj, jedan jedini slučaj komplikacije neželjenog ishoda lečenja, pogotovo kad se konstatuje da nije ispoštovana procedura, za mene je ogromna briga zato što najčešće kad se desi tako nešto onda se svi sklanjaju. Onda Komora kaže - još nema suda časti, onda se direktor krije tog dana i ne daje nikakva saopštenja, onda svako izbegava da kaže jednu jedinu reč. Ja sam se trudio pre svega da i u javnosti bude potpuno jasno da nisam ministar pacijenata i ministar doktora, nego ministar zdravlja. Ministar zdravlja u ovoj zemlji mora da vodi računa o zdravlju građana Srbije i mora da objašnjava i stvari koje su teške za objasniti. Kako da objasnite porodici čiji je najbliži umro u bolnici? Bolnica mora da bude čista i bezbedna. Nažalost, medicina je komplikovana, teška, jednom prilikom je jedna moja izjava naopako interpretirana u medijima. Ja sam rekao - ako budemo ovako nastavili da nekritički napadamo lekarsku profesiju doći ćemo do toga da će ljudi početi unutar medicinske profesije da se libe da uopšte rade nešto što je teško i komplikovano, zašto bi rizikovali. Zbog toga je institucija osiguranja... B92: Jeste, i rekli ste isto tako da su mediji odgovorni za to što stvaraju sliku o tome da su lekari loši momci u srpskom društvu. Milosavljević: Jeste, stojim iza toga, mislim da je slika u medijima... B92: Samo zato što su objavili ono što i vi sami znate da se dešava, je li tako? Milosavljević: Ne, ne samo zato, sad već iskrivljavate, nego zbog toga što se insistira na tamnoj strani kao da je ona dominantna, a to je netačno. Dakle, vi kažete porođaj se desio u kupatilu, ali ne pitate se koliko se porođaja u Srbiji desi ukupno u bolnicama. I sad sam vam ja objasnio, na 70.000.... B92: Porođaj u bolnici nije sporan, gospodine Milosavljeviću, sporno je kada se trudnica u devetom mesecu vrati kući, a ona se nekoliko sati posle toga porodi u kupatilu, u nehigijenskim uslovima... Milosavljević: Tako je, i to samo po sebi deluje toliko dramatično da ne vredi da ja bilo šta objašnjavam. Ja samo kažem - a zašto ne bismo prvo videli koje su činjenice, hajde da vidimo šta će inspekcijski nadzori naći, da li je žena imala otvoren grlić materice, započet porođaj, da li su oni stručno morali da je prime tog trenutka ili ne i da li su bili dovoljno odgovorni ili ne. Ja ih ne branim, ja samo kažem, uvek imajte jednu malu zadršku pre nego što nas ošamarite, zapitajte se da li je baš tako, da li su ta tri slučaja potpuno isto, da li je doktor u hitnoj pomoći, ako je napravio stručnu grešku na ovaj način, to će morati da kaže i obdukcija, od čega je žena umrla u Kragujevcu, koja je imala manje od 50 godina, koja je imala bol u grudima i u trbuhu i povraćala. Ta slika može da bude posledica različitih medicinskih razloga i problema. Znači, nažalost, došlo je do takvog ishoda. Da li odmah po definiciji znači nesavesno lečenje - ne mogu da tvrdim, ako jeste neka snosi odgovornost. U tome i jeste problem našeg posla, lična odgovornost, a ne propao je zdravstveni sistem zbog toga što se desila jedna takva dramatična, strašna stvar. U SAD na osmom mestu su na primer po smrtnosti uzroci koji su povezani sa medicinskim procedurama. Jeste čuli za termin jatrogeno? To je ono što nastaje našim delovanjem, od jatros, grčka reč za lekar. Znači, medicinska struka nije baš tako jednostavna, svodiva na dve-tri rečenice... B92: Nije jednostavna, zato i moram da vas pitam. Milosavljević: Naravno, izvolite. B92: Pošto smo na samom kraju, moram još jednu stvar da pomenem. Prošle godine je bivši direktor hitne pomoći Borko Josifovski, posle celog onog slučaja protiv vas podizao i tužbu zbog, kako je tvrdio tad, nezakonitog razrešenja sa dužnosti. Je l' ima ta tužba neki epilog? A to vas sve pitam... Milosavljević: Nisam obavešten od suda da je podneo čovek tužbu, stvarno, to prvi put čujem od vas. B92: Evo, znači, prošle godine je doktor Josifovski rekao da je protiv vas podneo tužbu, a pozivajući se na rešenje koje je dostavljeno posle celog tog slučaja. Samo moram da podsetim, znači, to je slučaj u Hitnoj pomoći, sprovedena je istraga posle tvrdnji doktora Josifovskog da su neki od lekara dobijali novac od privatnih pogrebnih preduzeća. Formirana je komisija koja je trebalo da utvrdi sve te okolnosti koje su pratile slučaj, i u zaključcima te komisije prosto se navode svi oni detalji koji na neki način potvrđuju da su se slične stvari dešavale. Znači, navodi se Pravilnik koji treba da se primenjuje, dakle, da se uvode kolone koje objašnjavaju razloge nepočinjanja ili odustajanja od reanimacije, da se nakon konstatacije smrti... Milosavljević: Ne razumem zbog čega sad to pričate. B92: Zato što je rečeno da je doktor Josifovski iznosio netačne tvrdnje i da se sve to nije dešavalo u Hitnoj pomoći, te je samo on ostao... bio neko ko je kažnjen u celom tom slučaju. Milosavljević: I vi sad mislite da bi bilo dobro da otvorimo ponovo taj slučaj, decembra 2008. i da ga analiziramo? 1. januara 2007. grad Beograd je postao osnivač Hitne pomoći Beograda i ukupno čini mi se 47 zdravstvenih ustanova u zdravstvenom sistemu Srbije. Osnivač znači veliku odgovornost za organizaciju rada, budžet grada Beograda za zdravstvo isto je za investicije i za opremu koliki je i Republike Srbije... B92: Ovo je vaše rešenje.. zato vas pitam. Milosavljević: Ovo o čemu sada govorite uopšte ne razumem zbog čega pokrećete ponovo taj slučaj, mislite da nije zaključen, da nije obaveštena javnost ili šta? Ili sumnjate da se i dalje događa da u Hitnoj pomoći reanimacije ili već šta...? B92: Ne, pitam vas na osnovu ovog rešenja, da li se time dokazuje da je sve ono što je tvrdio doktor koji je posle toga smenjen sa te dužnosti u stvari istina... Milosavljević: Ja se stvarno trudim da držim u glavi maksimum činjenica, imam i ovu činjenicu u glavi, ali to što ste rekli za tužbu ne znam, obično sud obavesti onoga protiv koga je valjda podneta tužba, ako je podneta. Mene niko nije koliko ja znam tužio osim US Medical School onom krivičnom prijavom koja je posle povučena, a ja sam tužio različite novine, Tabloid, Telegraf, Nacional, Kurir svojevremeno, zbog toga što su objavili tekstove koji su kleveta i ti sudski procesi takođe čekaju godnama. B92: Znači, ostaje li vaša odluka da US Medical School ne može da ostvari praksu? Milosavljević: Ne postoji nikakva moja odluka, to nije moja nadležnost, ja sam ministar zdravlja. Postoji nešto drugo, što je takođe zamena teza, dakle, postoji 2005. godine data dozvola tom fakultetu koji verovatno kaže Ministarstvo prosvete da ispunjavaju uslove prostorne, kadrovske i materijalne da sprovode redovnu nastavu. Dakle, ako imate uslove šta će vam onda neke druge kliničke ustanove? Međutim, problem je taj koji se javno ne vidi, da 2009. godina je godina akreditacije, da onaj ko hoće da ima medicinski fakultet mora da ima ugovor sa klinikom. Nije klinika specijalistička privatna ordinacija ili opšta bolnica, klinika se bavi naukom, strukom i prosvetom i pošto klinika ne može da ima ugovor sa dve fakultetske ustanove nego samo sa jednom, onda znači po zakonu i po podzakonskim aktima Zakona o visokom obrazovanju, tu nastaje problem, što 2009. godine fakulteti, uključujući i državne, beogradski, kragujevački, niški, novosadski, prištinski, u Mitrovici i taj privatni koji vi pominjete moraju imati dokaz o ispunjenosti uslova, odnosno ugovor sa nekom klinikom. Dakle, ja sam samo otvoreno i direktno iznosio svoja mišljenja onda kada su me direktori ustanova pitali šta da rade pozivajući se na zakone. Nikom ništa nisam zabranjivao, niti imam išta protiv privatnih fakulteta, mislim da je takmičenje u kvalitetu dobro, ali nemojte obmanjivati građane. Ako ispunjavate uslove, ispunjavate, ako ne ispunjavate, ne ispunjavate, onda imate problem. |
09:30
04
DEC
2008
| 1 | 0 | 510 | 0 |
| Porođajne muke |
| „...mi definitivno moramo da dođemo i prelomimo to kod nas da dobar ministar ili uspešan ministar ne znači samo onaj koji daje, nego je dobar i uspešan ministar onaj koji povlači bolne reformske poteze, a to znači ne samo davanje. I u tom smislu mislim da je jako bitno ovo što sada radimo i da je jako bitno da donesemo ovakav jedan restriktivan budžet...Takav budžet nije nimalo lako doneti...Ministarstvo finansija svakako ne može da izmisli neke dodatne pare... ...Međutim, bez obzira na sve to...moje mišljenje je da je najbitnije da poreski obveznici budu zadovoljni ovim budžetom i da Srbija bude, u onoj meri koliko je to u ovom trenutku moguće,zaštićena, da sledeće godinu što spremnije dočeka posledice globalne finansijske krize.“ |
| Gost: Slobodan Ilić,.državni sekretar u Ministarstvu finansija Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Iako još nije dospeo u javnost, zvaničan nacrt budžeta već se uveliko komentariše. Nova vest je da će ipak biti ukinute carine na robu iz Unije, što je deo sporazuma o trgovini, a dogovoreno je na sastanku premijera, predsednika i ministra ekonomije sinoć. Ta vest ima političku, ali i ekonomsku stranu, kao uostalom i sam budžet. Politička je da je to dobar signal prema Evropi, a ekonomska da imamo manjak od 300 miliona dinara prihoda od carina, tako su bar sračunali ekonomisti. Još ne znamo koje mere Vlada konkretno preduzima, sem štednje u budžetu, kao deo odgovora na krizu, da bi se ublažili efekti, šta radna grupa koja je formirana radi kada prati efekte krize, zašto svi treba da štedimo, a administracija ne. Ovo su pitanja za današnjeg gosta „Kažiprsta“, državnog sekretara u Ministarstvu finansija, koje je u ovom trenutku jako važno ministarstvo, za gospodina Slobodana Ilića. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Iliću, sinoć nismo saznali da li će budžet biti pred članovima Vlade danas, sutra ili sledeće nedelje. Da li znate kada bi budžet mogao da bude završen? Ilić: Ja verujem da bi trebao da bude danas imajući u vidu da i neke dileme koje su se, po mom mišljenju, bez ikakvih razloga pojavile, imajući u vidu da je ova Vlada Srbije potpuno orijentisana prema Evropi i bez ikakvih dilema je bilo rečeno i od premijera i od ministarke finansija da ćemo ići prema Evropi, u smislu da ćemo primenjivati privremeni trgovinski sporazum i ako u predlogu samom, dakle, radne verzije zakona o budžetu je bila činjenica da su carine ostale na istom nivou kao i prošle godine. B92: Što znači da nije bilo planirano? Ilić: Ne da nije bilo planirano nego je.. ja mislim da je to pre bio jedan tehnički propust nego što nije bilo planirano, ali ako me pitate... B92: A kako tehnički, u kom smislu? Ilić: Tehnički u tom smislu da verovatno poslednja redakcija... veliki je pritisak bio da se preda budžet, ta radna verzija članovima Vlade da mogu da i analiziraju na sednici odbora koja je trebalo da bude juče, da mogu da daju i svoje, da tako kažem, definitivne primedbe. Međutim, ono što je činjenica, znači, premijer je pre podne razgovarao i sa gospodinom Dinkićem i dao je jasna uveravanja da mi ćemo primenjivati od 1. januara privremeni trgovinski sporazum. Malo sam bio začuđen tim izjavama, ali ono što je najbitnije to je da je uveče potpuno potvrđeno da oko toga nema dileme. B92: A šta vas je začudilo u tim izjavama? Ilić: Pa, začudilo me je zato što u toku dana i premijer Cvetković i ministarka finansija je vrlo jasno rekla da oko toga ne sme da bude problema i da će privremeni trgovinski sporazum biti primenjivan od 1. januara 2009. godine. B92: E, sad, carine su resor Ministarstva finansija, sračunato je da je to 300 miliona dinara manje, ako nema prihoda... Ilić: 150 miliona evra, od čega se 130 odnosi na carine koje potiču od industrijskih proizvoda, a nekih 20 miliona od proizvoda poljoprivrede. B92: O tome je i gospodin Crnobrnja govorio, što je objavljeno u Danasu pre neki dan, baš o toj sumi od 150 miliona. Ilić: To je ono što je meni poznato i pretpostavljam da vaše pitanje treba da ide u pravcu - a odakle će, da li to znači novi deficit... B92: Tačno, to je moje pitanje. Ilić: Ono što ja mogu da kažem, to je isto ono što je i premijer Cvetković rekao, da mi samo možemo da vršimo preraspodele između određenih pozicija... B92: Šta to znači? Ilić: To znači da budžetski deficit neće biti veći od 1,5%, da prihodi i rashodi neće biti veći od onoga što je već javnost upoznata, to znači nekih 716.. između 715 i 716 milijardi prihoda i nekih 756 milijardi rashoda, tako da, hoću da kažem da u tom smislu će biti izvršena preraspodela kako bi se nadoknadila ta sredstva sa neke druge pozicije u okviru.... B92: Da li će tu preraspodelu novca da vrši vaše Ministarstvo, jer su carine faktički vaš resor? Ilić: To ne znači da će to biti preraspodela u okviru Ministarstva finansija, nego to znači da će biti generalna preraspodela između svih ministarstava, s obzirom da toliko moramo samo prvo obezbediti sredstava da bismo mogli da pokrijemo tu vrstu troškova. B92: Gde vi vidite mogućnost preraspodele? Ilić: Iskreno rečeno, ja nisam direktno radio na izradi budžeta i mislim da na ovo pitanje daleko bolje mogu da odgovore moje kolege koje na tome rade, ali svakako, ono što je najbitnije to je da može da se izvrši samo preraspodela, da neće biti uvećanja budžetskog deficita. B92: Ekonomista ste po profesiji. Kakav je vaš stav o odluci da mi počnemo jednostrano da primenjujemo ovaj sporazum i da u ovom trenutku računamo na deficit od 150 miliona, kako kažete? Da li je to dobro ili loše? Ilić: Pripadam grupi onih koji misle da to treba da bude od izuzetnog interesa za Srbiju, na kraju, težili smo da što ranije počnemo da primenjujemo sporazum upravo zbog toga što smo bili svesni činjenice i da to ima određenih negativnih elemenata, ali pre svega zato što smo bili svesni činjenice da to treba da bude od interesa i za Srbiju i za njenu buduću proizvodnju imajući u vidu da će se smanjiti carina i na one elemente koji čine inpute za našu proizvodnju. B92: Dobro, načelno to je tako, ali koliko je ta suma od 150 miliona značajna u ovom trenutku za Srbiju? Ilić: U trenutku u kome se mi nalazimo svaka suma je izuzetno značajna zato što smo prvi put od 2000. godine u situaciji da moramo da pravimo restriktivan budžet. Takav budžet nije nimalo lako doneti, na kraju, svi ovi razgovori koji su tekli između predstavnika Vlade, dakle, različitih ministara ukazuju na to koliko smo imali porođajnih muka prilikom izrade ovog budžeta. Međutim, bez obzira na sve to, iako je u javnosti bilo puno napisa tipa - skandalozan predlog budžeta, ili svi su nezadovoljni... B92: Pa, svi ministri su javno izlazili i rekli da su nezadovoljni. Ilić: Tako je, moje mišljenje je da je najbitnije da poreski obveznici budu zadovoljni ovim budžetom i da Srbija bude u onoj meri koliko je to u ovom trenutku moguće zaštićena, da sledeću godinu što spremnije dočeka posledice globalne finansijske krize. B92: E, sada, premijer je u jednom trenutku rekao da ne postoji saglasnost u kontekstu budžeta među koalicionim partnerima, a u drugom trenutku je rekao - svi su nezadovoljni. U „Kažiprstu“ je prekjuče gostovao gospodin Ponoš koji je rekao da je ugrožena profesionalizacija vojske, gospodin Šabić je rekao da je ugrožena borba protiv korupcije, čuli smo ministra Milosavljevića koji pominje 700.000 siromašnih ljudi koji neće moći da dobiju zdravstvenu zaštitu.. Ministarka za NIP je nezadovoljna jer je dobila 12 umesto 20 itd., itd. Dakle, postoji očigledno nezadovoljstvo, to javno govore ljudi. Na osnovu kojih kriterijuma se onda nekome zakidalo, a neko je dobio više? Ilić: Pa, rekao bih da ništa manje nezadovoljstvo nije bilo ni u uslovima kada smo znatno povećavali bili, u ekspanzivnoj fazi našeg budžeta. Vi znate da je bilo problema i sa ranijim budžetima, koliko je trajalo njihovo donošenje, tako da je meni to razumljivo. Kada pravite plan i program za sledeću godinu, svako ministarstvo kada to radi ono zaista ima neku viziju šta želi da sprovede. Međutim, ovo je takav trenutak da smo bili prinuđeni svi da štedimo, onog trenutka kada je Ministarstvo finansija izašlo prema tim ministrima je reklo šta je neki okvir u kome se oni mogu kretati. Svakako da oni time nisu mogli biti zadovoljni, ali ono što želim posebno da naglasim to je da mi definitivno moramo da dođemo i prelomimo to kod nas da dobar ministar ili uspešan ministar ne znači samo onaj koji daje, nego je dobar i uspešan ministar onaj koji povlači bolne reformske poteze, a to znači ne samo davanje. I u tom smislu mislim da je jako bitno ovo što sada radimo i da je jako bitno da donesemo ovakav jedan restriktivan budžet. B92: A kako kao ekonomista objašnjavate to da su recimo potpredsednički resori, to je ono što je izašlo u javnost, na kraju, ceo nacrt budžeta već uveliko se komentariše u javnosti, od detalja do detalja, na primer da je 2,6 miliona evra predviđeno za potpredsednike u koje spadaju i Krkobabić i gospodin Dačić i Đelić, koji je dobio više, i ministar Dinkić, sve ukupno 237,4 miliona dinara samo za njihove portfelje. Ilić: Ja mislim da ovim usaglašavanjima i ovo što ste me pitali o preraspodelama će biti tu određenih poteza u pravcu smanjenja, ali ono što je za mene najbitnije u ovom trenutku, kad pričamo i o nekim lošim stvarima koje se dešavaju kod nas u privredi, to je da oni antikorupcijski organi, kao što je recimo državna revizorska institucija koja je dobila 4 puta više sredstava nego prošle godine... B92: Ali još ne radi. Ilić: Upravo zbog toga je dobila da bi što pre počela da funkcioniše u nekom punom kapacitetu, da poverenik od javnih informacija dobije daleko više sredstava nego što je to bilo prošle godine... B92: Ali ne može da otvori drugu kancelariju da bi sproveo drugi zakon koji je u međuvremenu usvojen. Ilić: Možda možemo o tome da pričamo na način da prošle godine kada se radio rebalans budžeta, kada smo počeli da analiziramo koliko je bilo izvršenje budžeta skoro krajem godine u odnosu na ono što je planirano, došli smo do nekih frapantnih podataka, da su mnogi bili vrlo komotni u planiranju i da je to izvršenje negde bilo jako malo, tako da bismo imali i to u vidu. Čini mi se da i poverenik za javne informacije isto tako se nalazi u toj grupi gde izvršenje budžeta nije bilo tako veliko. B92: Da, ali se postavlja pitanje, kada pogledate sumu koju je dobio gospodin Krkobabić, ona je ista kao suma poverenika za informacije koji sa tom istom sumom treba da otvori i novu kancelariju da bi sproveo novi zakon koji od 1. januara počinje da se primenjuje, to je Zakon o zaštiti podataka ličnosti. Užasno važan zakon, pre neki dan smo videli na očiglednom primeru kako može da se prekrši kada su objavljeni podaci. Ilić: U uslovima kada je kod većine ministarstava dolazilo do značajnijih smanjenja mislim da je jako bitno da kod ovih organa dolazi do povećanja. Da li je to povećanje moglo biti veće, vi i ja možemo sada o tome da pričamo, da li je ono realno sprovodivo, Ministarstvo finansija svakako ne može da izmisli neke dodatne pare, ali ono što je bitno, to je i da u preraspodeli o kojoj smo pričali i koja će očigledno da bi neke stvari koje su evidentno uočene kao problematične, da će u tom usaglašavanju definitivno napraviti se taj pomak. B92: Jasno mi je, samo mi nije jasno zašto je na primer gospodin Krkobabić važniji od jedne institucije koja je pre svega u interesu građana, to je poverenik za informacije. Zašto oni dobijaju slične sume i koji su kriterijumi kada se to deli Ilić: Svaki član Vlade za sebe smatra da je najvažniji, upravo mi ako želimo da delujemo kao jedna jedinstvena Vlada moramo da pravimo ta usaglašavanja. U tom smislu, ponavljam da ja verujem da u okviru... B92: Znači da su politički kriterijumi predominantni u suštini. Ilić: Pa, pazite, Vlada je politički organ i svakako da svaki političar koji čini Vladu, a kod nas zaista jako puno političara čini Vladu, vi dobro znate da nema tu nekih, da tako kažem, ljudi koji ne pripadaju političkim strankama sem u nekoliko ministarstava. Ima jedan dodatni problem, dodatni je problem što od 2000. godine svi misle da izbori mogu da budu sutra i svi se rukovode time da ako budu išli u neki restriktivan budžet za svoje ministarstvo i ne budu mogli odmah da sprovedu sve ono što su tokom predizborne kampanje obećali, a dođe do izbora, da će ih onda neko pitati i da će napraviti loš rezultat. Tako da je to još jedna otežavajuća okolnost sa kojom članovi Vlade i ukupna Vlada operišu. B92: Ali kako onda taj budžet predstavlja jednu od mera za ublažavanje efekata krize, ako je on pre svega rukovođen političkim kriterijumima, koje mere? Ilić: On nije svakako rukovođen političkim kriterijumima, samo onako kako ste vi rekli, on je rukovođen i ekonomskim kriterijumima. Samim tim što je on restriktivan i samim tim što je posle izuzetno dugih pregovora sa MMF-om to dogovoreno, da on bude 1,5% budžetski deficit za razliku od 2,7 koliko je ove godine bio, da se počne sa ozbiljnom štednjom i najavom racionalizacije i u državnoj upravi i lokalnoj administraciji, da se smanjuju plate i menadžmentu u javnim preduzećima i upravnim odborima. Dakle, čitav set mera će pratiti samo donošenje budžeta. Sam budžet nije i jedino sredstvo, budžet je jedan od najbitnijih elemenata, ali kao što dobro znate, ja mislim da će premijer Cvetković vrlo brzo izaći sa paketom mera koje će biti komplementarne i koje će biti fokusirane prema privredi u narednoj godini, kako bi ona što spremnija dočekala efekte globalne finansijske krize. B92: Već danas, na dan kada bi eventualno budžet mogao da bude pred Vladom, imate proteste tri sindikata. Svi oni imaju različite zahteve, jedan je zajednički, a to je sprovođenje kolektivnog ugovora, odnosno aneksa kolektivnog ugovora o regresu i o toplom obroku, što je dogovoreno i potpisano. To je 40 evra po čoveku, ako sam dobro razumela predsednika sindikata. Ilić: Ono što je dogovoreno i što su sva tri partnera potpisala sadrži jednu odredbu koja kaže da će se socio-ekonomski savet u toku decembra sastati i razmotriti da li ono što je dogovoreno može biti primenjeno. To su sva tri potpisnika prihvatila kao uslov, dakle, priča se o uslovnom prihvatanju takvog jednog sporazuma. Socio-ekonomski savet je trebalo da zaseda pre dva dana, to je odloženo, ali ako me pitate da li se takva sredstva nalaze u budžetu za 2009. godinu, to je nekih četrdesetak milijardi i procenjuje se da su to neki dodatni iznosi od nekih 7.000 dinara, ona u ovom trenutku nisu predviđena. B92: Po ovom nacrtu budžeta? Ilić: Tako je. B92: I kako ćete to objasniti ljudima kada izađu da štrajkuju, kako ćete im objasniti da ima para za potpredsednike, a nema za njih? Ilić: Ja ne znam kako je to sindikatima predočeno, ali ono što vam kažem, to je sa sigurnošću tačno, da je taj aneks potpisan uz ovaj uslov koji sam vam rekao. Pretpostavljam tako trebalo i predstavnici sindikata koji su bili potpisnici da to predstave svom članstvu, da li je time manipulisano ja zaista ne znam. B92: Kada govorimo o štednji i stalno dobijamo poruke da treba da štedimo i da ćemo morati da stegnemo kaiš i da će sledeća godina biti problematična iz perspektive standarda, plata itd., onda prvo što svima nama običnim smrtnicima padne u oči je 26 portfelja u Vladi, ogromna administracija, više od 100 državnih sekretara. Zašto Vlada ne štedi? Ilić: Ja mislim da premijer Cvetković radi na tome i da će između ostalog predložiti i koje su to sve mere koje će biti preduzete kada je u pitanju sama štednja u državnoj upravi. Vaše je pitanje potpuno na mestu i često ljudi kažu - pa, dobro, hajde vi tražite od nekog drugog da štedi, šta Vlada i šta državna uprava radi. Mislim da se sprema taj jedan paket koji će sadržavati i šta državna uprava mora da uradi, ne samo po pitanju redukcije ljudi, nego i po pitanju vrlo bitnih stvari koje uzimaju jako puno troškova. Vi ste videli da na sednicama Vlade nalaze se čitave hrpe papira, znači, bez uvođenja elektronske uprave i sa uvođenjem elektronske uprave recimo napraviće se značajna ušteda. Ali, vidim da je vaše pitanje više fokusirano na broj ljudi i na... B92: Negde sam videla 150 državnih sekretara, šta, pobogu, ti ljudi svi rade u 26 ministarstava? To mu dođe više od 5 sekretara za jednog ministra. Ilić: Pa, mogu da shvatim ozbiljnost vašeg pitanja, kažem, pretpostavljam da premijer priprema taj paket mera koji će podrazumevati i centralni nivo vlasti, tako i lokalni nivo vlasti. Moram da još ukažem na jednu stvar, a to je jedno prisustvo licemerja ili dvoličnosti kod nas. Kada pričamo i sedimo na nekim okruglim stolovima ili u javnosti, svi kažu - javna potrošnja je ogromna, mora da se vrši racionalizacija itd. Kada počnete da pričate - moramo da vršimo redukciju broja ljudi, onda oni kažu - pa, stanite, to su neki ljudi, to su porodice, to su životi. Tako da, mi zapravo moramo... B92: Na koga mislite kad to kažete? Ilić: Generalno mislim, jer svi mi kad sedimo negde na nekim javnim skupovima kažemo - javna potrošnja je ogromna, veliki broj ljudi, imate opština gde recimo opština ima 30.000 ljudi a ima 350 zaposlenih itd. Ali onda oni kažu upravo ovo što ste vi malopre rekli - vi tražite od nas na lokalnom nivou da vršimo određena usklađivanja i racionalizaciju, hajde, zašto vi imate toliko državnih sekretara, toliko pomoćnika, toliko ministarstava itd. Tako da, mislim da ovaj paket koji se bude prezentovao, i to neće biti samo jedan paket, jer mi moramo pratiti krizu u punom kapacitetu. I to sam isto želeo da napomenem... B92: A šta znači to pratiti krizu u punom kapacitetu? Ilić: To znači da... pitanje bi moglo da glasi da li je ovaj budžet koji će biti usvojen konačan. Moje mišljenje je da mi posle već prvog kvartala i u prvom kvartalu moramo pratiti sve projektovane veličine, da li nam prihodi dolaze u onoj dinamici, u onom iznosu koji su predviđeni, da li naš izvoz ide u toj meri u kojoj je predviđen, da li inflacija se kreće u tim okvirima koji su predviđeni. I ako se vidi da recimo privreda ulazi u ozbiljnu recesiju, da nema likvidnosti, znači moramo preduzimati vrlo brzo... B92: Govorite o rebalansu, je li tako? Ilić: Govorim o nečemu što se mora primeniti u tom trenutku, da li će i rebalans biti jedan od elemenata svega toga, ja u ovom trenutku ne znam, ali svakako se to mora raditi odmah posle prvog kvartala iz jednog prostog razloga, što ne možemo čekati kraj godine da bismo neke stvari povlačili, jer ih treba korigovati u onom trenutku kada se stvari mogu ispravljati. I to nije samo situacija kod nas, to je situacija svuda u svetu. Kada pitate čak i velike zemlje, zemlje koje su generisale ovu krizu šta očekuju u narednoj godini, oni svi kažu - mi očekujemo dva perioda, dva neka polugodišta. U prvom očekujemo da vidimo da li će mere koje sada preduzimamo dati efekte, ako ne onda ćemo morati da idemo u neke druge korekcije. B92: Jeste, ali svuda u svetu, pa i u regionu, se već vlade, ministri finansija javno stalno obraćaju na televizijama građanima sa rečima - brinemo o porodicama. Bez obzira na to da li je to načelno ili nije, makar dobro zvuči, a mi u tome kasnimo, jer mi ne znamo još... Ilić: Mnogo vam hvala na tom pitanju u smislu da zaista treba demistifikovati pitanje da li se u nečemu kasni i da li Vlada u nečemu kasni. Ja čvrsto stojim na stanovištu da to nije tako, setićete se da su svi... B92: A kako nije? Ilić: Pa, evo, sad ću vam dati argument. B92: Evo, radnici se žale na otpuštanja, svaki dan kad uđemo u prodavnicu ne treba nam Vlada da nam objasni koliko nam je standard niži od prošlog meseca, evro skače non-stop.... Ilić: Pogledajte vaš sajt, ne možete da nađete a da ne piše - otpušta se 100.000 ljudi, otpušta se 50.000 ljudi. Znači, to se dešava i pored onoga što su neke zemlje, pogotovo one koje su generisale krizu, preduzele neke mere. Vratiću se samo na primer osiguranja depozita, velika je povika bila zašto niste odmah podigli depozite na iznos koji ste želeli, i da onda kada je to doneto je bilo kasno. Ja ću vam reći, Slovenija je rekla odmah da će podići i garantovati sve depozite, usvojila je zakon kojim to radi pre 10 dana. Rumunija, koja je.. neko može da kaže ne možete da se poredite sa Slovenijom, Rumunija... B92: Nikako... Ilić: Rumunija, ona je pre 10 dana donela predlog mera gde kaže da će ministarstva raditi na zakonima koji će početi da važe od 1. januara 2009. godine... B92: Dobro, hoćete da nas tešite? Ilić: Ne, hoću da vam dam argumente da nije tako baš kako se želi predstaviti. Sada imamo situaciju sa Nikolom Sarkozijem, koji je pričao o pomoći automobilskoj industriji, rekao je da će to biti za 10 dana. Gordon Braun je rekao da će u okviru godišnjeg govora u parlamentu sa kraljicom reći koji je to paket mera za mala i srednja preduzeća i tako dalje. Znači, više se ono sa čime mogu da se složim, to je da je Vlada ili da su pojedini ministri u tim zemljama mnogo više prisutni u javnosti i o tome pričaju... B92: Tako je, ministarka finansija uopšte ne priča u javnosti... Ilić: Pa, čini mi se da je ministarka finansija u ovom trenutku izuzetno pod velikim pritiskom u smislu pripreme jednog ovakvog restriktivnog budžeta i zaista to bi pitanje više bilo za nju. Ali ono što sa sigurnošću, znači, mogu da se složim sa vama, to je da ipak u javnosti treba mnogo više da se priča o tome i da bi ljudi čini mi se, bili sigurniji. Kad se priča o povlačenju štednih uloga, pa kažu: da ste to ranije doneli ne bi bilo toliko povučeno. B92: Kažu da je povučena milijarda. Ilić: Povučena je milijarda, ali ću vam ja isto reći, Nemačka, jedna moćna, velika Nemačka, čija je premijerka rekla da odmah garantuje sa svim iznosima, strašno puno novca je povučeno iako nisu imali loše iskustvo iz devedesetih godina, znači iako nisu. Prema tome, neke stvari bi zaista trebalo... B92: Dobro, ali ta kriza je pre svega pogodila velike, nas će pogoditi posredno, koliko sam razumela, tako da... Ilić: Ali pričamo o meri kao i poruci koja se šalje, znači, ovo je bilo nešto kod nas što nije bilo u drugim zemljama u smislu lošeg bekgraunda iz devedesetih godina... B92: Ali ne možete vi da demantujete da se građani osećaju nesigurno. Ilić: Ne, apsolutno, ja ne demantujem, ja samo kažem da i ranije da je nešto od toga bilo doneto u nekom smislu kako neki govore isto bi se dešavalo, zato što se to dešavalo i tamo gde tog lošeg kažem bekgraunda iz devedesetih godina nije bilo. Uz to, jedan od najbitnijih argumenata, vi se dobro sećate da su bile emisije gde su se pojavljivali analitičari koji su slali poruke, i to je bio opšti utisak, šta, niste još podigli novac, pa sutra će banka propasti, trk u banku, podignite novac. Ja vas sada pitam i pitam isto njih da li je ijedan građanin ove zemlje do danas izgubio štedni ulog - nije i to se neće desiti. B92: Ovih dana su tema javna preduzeća, naročito plate u javnim preduzećima, mehanizmi kontrole, upravljanje i tako dalje. Vi ste rekli o tome - ko je kada video završni račun nekog javnog preduzeća, i to su novine prenele. Ja ne znam da li ste to zaista tako rekli, to sam pročitala, ali kako je moguće da niko nikada to nije video do detalja? Ilić: Nisam to rekao, ono što je bilo priče u Ministarstvu finansija to je da kod nas postoji sektor koji se bavi javnim preduzećima i između ostalog mi insistiramo na dobijanju redovnih izveštaja o poslovanju svih javnih preduzeća u kojima je država osnivač. Međutim, kod određenih preduzeća smo nailazili na određenu vrstu problema u dostavljanju izveštaja i to je objektivno ono što je bilo. Tako da verujem... B92: A šta je bilo problematično u dostavljanju izveštaja? Ilić: Pazite, problematično u dostavljanju izveštaja je bilo to što vi izveštajima pokazujete na koji način ste trošili sredstva i na koji način, da li ste u skladu sa finansijskim planom to uradili ili ne. B92: I kako je moguće da vi nemate ingerencije ili ne pokrenete mehanizam da to kontrolišete? Ilić: Pokrenut je mehanizam, budžetska inspekcija je bila u nekim preduzećima i ja sam izneo podatke do kakvih rezultata je na osnovu zvaničnog izveštaja... B92: Za tih nekoliko, to smo videli, da. Ilić: Ono što je sve rađeno u toku 2008. i 2007. godine je prezentovano javnosti. Moram da kažem da u skladu sa zakonom budžetska inspekcija radi po programu i planu koji se pravi u ovoj godini za sledeću godinu. 12 inspektora ima koji treba da, da tako kažem, nadgledaju 90.000 budžetskih korisnika, 9.000 budžetskih korisnika, izvinjavam, i tu je bitno da u slučaju ovakvih situacija kao što su se sada pojavile jedini koji ima pravo da naloži budžetskoj inspekciji da pravi vanredne kontrole u skladu sa zakonom je ministarka finansija. B92: Dobro, kako objašnjavate ovu odluku... Ilić: Odnosno ministar finansija, u ovom slučaju ministarka... B92: Dobro. Posle ove afere o tome da je neko zaradio 700.000 na ime članstva u upravnom odboru mesečno, da je neko uzimao 5.000 evra mesečno kao direktor i tako dalje, sada Vlada donosi odluku da se te plate smanje. Kako objašnjavate sad ovu odluku da treba da se smanje direktorske plate u javnim preduzećima, i plate članova upravnih odbora? Ono što se može pročitati u javnosti je da će članstvo u upravnom odboru koštati ili ništa, ili će to koštati neto poreske obveznike 30.000 dinara. Koliko je ta mera zapravo demagoška, jer ko treba da bude na čelu upravnog odbora i da odluči da potpiše, da odobri neki važan ugovor za 30.000 dinara? Ko će to da radi? Jer se sada ide iz krajnosti u krajnost. Ilić: ... nije dobro nikada ići iz krajnosti u krajnost, ali je činjenica jedna da mi imamo, odnosno da smo imali jedan poremećen sistem nagrađivanja i da je neprirodno da predsednik države ima manju platu od jednog direktora lokalnog komunalnog preduzeća. B92: A da li vi znate da mi u stvari ne znamo kolike su konkretno plate članova Vlade, jer to znamo samo na osnovu onoga što se javno tvrdi, jer na sajtu nigde ne postoji ko koliko zarađuje? Ilić: Da li je to predlog da se na sajtu objave primanja i plate članova Vlade i establišmenta, da tako kažem? B92: Mislite sad u 2008. pošto smo stigli do toga... Ilić: Ne, one koje su bile u poslednjih godinu dana. B92: Mi svima verujemo na reč da imaju tolike plate, u redu, ali zapravo ne postoji nigde podatak ko koliko zarađuje, osim Narodne banke, oni su jedini objavili. Ilić: Vrlo brzo ću preneti vašu sugestiju premijeru Cvetkoviću i mislim da to ne treba da bude problem. B92: Da, počeli ste o javnim preduzećima, da završimo, imamo još minut do kraja... Ilić: Počeo sam sa javnim preduzećima, dakle, neprirodna je takva postavka stvari. S druge strane, ovo su velika preduzeća i svako ko se uhvati u koštac da bude član upravnog odbora ima ozbiljne poslove. Nažalost, kod svih preduzeća nije ista situacija, kod nekih preduzeća su jako izloženi konkurenciji, ne funkcionišu kao monopolisti za razliku od drugih, i sve to mora biti uzeto i stavljeno na tas da bi se u onom pravilniku koji će biti donet faktički našla prava mera u onom smislu u kom ste vi rekli, da se ne ide iz krajnosti u krajnost. |
10:15
03
DEC
2008
| 0 | 0 | 589 | 0 |
| Gospodarska mehana |
| „To je ta stara inercija..to je ta inercija gospodara koji nemaju šta da komuniciraju s građanima i s vama novinarima. Kad hoće da pričaju s vama pričaju, kad hoće nešto građanima da kažu oni im kažu, ali da oni nekom polažu račun, pobogu. To je ta svest, taj mentalitet, to je ta priča o tranziciji, to je stvar koja mora da se promeni. Oni moraju da shvate, dakle, da odnos sa javnošću, dakle, da priča o obavezama da se javnosti polaže račun nije stvar dobre volje. To je obaveza, to je vaše pravo, kad kažem vaše, mislim na vas iz medija kao posrednika, to je pravo građana Srbije, a njihova je obaveza. I to ne može da zavisi ni od čije dobre volje. Pa šta to znači, ja sa ekipom sednem na neki državni resurs, sam sebi odredim platu, odnosno sami sebi odredimo platu i sami to proglasimo poslovnom tajnom i nećemo nikom da pokažemo? Suvišno je komentarisati, slažete se.“ |
| Gost: Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: U haosu koji je nastao zbog činjenica da su plate u javnim preduzećima neprimerene, da ta preduzeća posluju bez nezavisne kontrole, da ne znamo šta se troši namenski, a šta ne, da se politički lideri iščuđavaju nad podacima o novcu, iako imaju svoje ljude u svim preduzećima koja su predmet dogovora kada se formira Vlada, u tom haosu stiže i novi budžet. Štednja je osnova novog budžeta, ne potpuna već relativna, ali ciframa koje su dospele u javnost nisu zadovoljna neka ministarstva, ali ni institucije koje treba da kontrolišu rad Vlade i drugih državnih institucija. Tako je povereniku za informacije od javnog značaja smanjena suma za 60%. To znači da će 7 zaposlenih u toj kancelariji dobiti 49 miliona, međutim, ta suma treba da se raspodeli na dodatni posao od Nove godine, jer je u međuvremenu usvojen i Zakon o zaštiti podataka ličnosti, koji je takođe u resoru poverenika, te i za to treba i novi prostor i novi ljudi. Ako je borba protiv korupcije prioritet, ako je dosadašnji rad na njoj ocenjen od evropskih institucija kao loš, kako je moguće unaprediti je i na njoj štedeti? To je jedno od pitanja za Rodoljuba Šabića, poverenika za informacije od javnog značaja, koji je u „Kažiprstu“. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Šabiću, pre nego što popričamo o budžetu za vašu kancelariju i za ostale institucije koje bi trebalo da kontrolišu rad vlasti, htela bih da vas pitam za detalj o spisku ljudi koji nisu stekli pravo na besplatnu podelu akcija, čija su imena sa matičnim brojem objavljena u novinama. Vi ste juče reagovali i rekli da je time prekršen zakon. Zašto? Šabić: Pa, da, iako još nemam ni formalne, a veliko je pitanje kad ću i da li ću uopšte imati praktički mogućnosti da štitim taj novi Zakon, jer ću za to biti ovlašćen... B92: Ali on stupa na snagu 1. januara. Šabić: Smatrao sam svojom moralnom obavezom da reagujem na nešto što je, kako bi se reklo, po dimenzijama onako zaista isto robusno, reč je o spisku od nekoliko desetina hiljada ljudi, gde se pored imena, prezimena, imena roditelja nalazi, kao što vi rekoste, jedinstveni matični broj. To je sa stanovišta standarda koji važe u tom demokratskom svetu čiji deo želimo da budemo, i naravno, sa stanovišta standarda koji su inkorporirani u taj naš Zakon koji koliko sutra treba da stupi na snagu, flagrantno kršenje ljudskih prava. B92: Zašto? Šabić: Zato, jednostavno, ne može biti vaša stvar, ne može biti ničija stvar da slobodno odlučuje o tome kako će se baviti obradom podataka o ličnosti, odnosno u koju svrhu i na koji način će koristiti podatke o nekoj ličnosti. Dakle, to se može raditi ili uz nečiju saglasnost ili u skladu sa zakonom, dakle, na osnovu zakonom stvorenog osnova, i samo u svrhe koje su određene zakonom. Ovde uopšte nismo imali tu situaciju i dakle, zato sam reagovao i moram vam reći, vrlo sam onako, pa neću reći iznenađen činjenicom, mislim da je reakcija agencije na moj stav, u kojem pokušava da objasni da je to što oni rade u skladu sa zakonom, da je zapravo dobra ilustracija moje ocene da ćemo raditi... B92: Ali koji su zakon prekršili ako ovaj nije stupio na snagu? Šabić: Na kraju krajeva, imamo... prekršili su sve moguće principe, sve moguće standarde koji u svetu važe, ako hoćete, prekršili su čak i zakon koji važi iz Miloševićevog vremena. I sad, kad me već vučete za jezik, ovaj zakon je stupio na snagu, imamo jedan tipično srpski specifikum i u ovom trenutku imamo na snazi dva zakona o zaštiti podataka o ličnosti, ali nemamo nijedan koji se primenjuje. Hoćete... Nije šala, dakle, ovaj novi važi, tako piše u zakonu, stupio je na snagu osmog dana od dana objavljivanja, a primenjivaće se od 1. januara. Važi i onaj stari iz Miloševićevog doba, jer je važio, a kaže da će prestati da važi tek početkom primene novog. Znači, oba su na snazi, ali ne primenjuju se. B92: Ko treba da sprovede sankcije? Šabić: Ostavite ta pitanja, dakle, sankcije bi mogle biti, dakle, ako se već šalimo, hipotetički stroge, tu je nekoliko desetina hiljada prekršaja. Ako bi pošli od pretpostavke da je za svaki moguće, naravno samo hipotetički, gotovo se šalim, izreći kaznu od milion dinara, onda sve to saberite pa ćete videti o čemu se radi. Nisam govorio zbog toga, ja sam čak rekao da ne verujem da je agencija uopšte to učinila u lošoj nameri, i nije, ona je tumačila jedan zakon koji je imala i smatrala je, dakle, da ovlašćenje da objavi nekakav spisak podrazumeva i njena ovlašćenja da sama ceni sme li ili ne sme da objavi vaš matičan broj. Dakle, šta hoću da kažem, podaci o ličnosti se koriste, čak i kad je samo u svrhe predviđene zakonom i samo u meri koja je neophodna da bi se svrha ostvarila. Dakle, u konkretnom slučaju agencija je imala primarni način da obavesti te ljude koji su ostali bez prava da bi im omogućila da se štite pravom, i lepo je što je izabrala taj način, dakle, da ih pismeno direktno obavesti. Drugi način je bio i to objavljivanje spiska, ali svakako bez matičnog broja, on je i ne samo nepotreban, nego bez ikakvog razloga, bez ikakve zakonom utvrđene svrhe da pruža javnosti strahovito mnogo podataka o svakoj toj ličnosti. B92: Da, ali ishod ovoga ne postoji u suštini, to je objavljeno, šteta je načinjena. Šabić: Pa, dobro, da, za ovaj put ne, ja sam samo upozorio da se to ne ponavlja, nije to jedini primer. Dakle, meni je agencija samo dala povod, ja sam potpuno siguran, postoje vrlo ozbiljne indicije, građani mi se svakodnevno obraćaju da u Srbiji imamo robusno kršenje tog prava na zaštitu podataka o ličnosti. Mi zapravo nismo ni svesni dimenzija tog kršenja, mislim da je to glavni problem, i to je bio razlog mog protestovanja, što i dalje izgleda nećemo graditi taj mehanizam koji bi, ako ništa drugo, bar stvorio predstave u kojoj meri se ta prava ugrožavaju i krše ili zloupotrebljavaju. B92: Gospodine Šabiću, nezadovoljni ste budžetom koji je izdvojen ove godine, to je zapravo još nezvanična suma, sutra će taj budžet biti pred Vladom Srbije, potom tek u Skupštini i tako dalje. Vlada predviđa 60% manje novca za vašu kancelariju nego što ste vi tražili, znači 49 miliona. Zašto je nedovoljna ta suma? Šabić: Sad ću vam reći, ne što sam ja tražio, to je takođe još jedan od naših paradoksa, Vlada je, dakle, pre mesec dana progurala kroz Skupštinu Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Taj zakon predviđa da će ovaj isti poverenik za informacije da dobije jednu novu ogromnu nadležnost, kompleksnu, daleko složeniju i daleko odgovorniju od ove koju ima. I Vlada je sama u obrazloženju tog Zakona napisala, dakle, ne ja nego Vlada je napisala da je potrebno povećanje službe za najmanje 60 ljudi i budžeta za ne manje od 70 miliona. I budući da ja verujem u zakone svoje zemlje i trudim se da verujem i svojoj Vladi, ja sam budžet projektovao, dakle, kao ozbiljan čovek u skladu s tim što je Vlada napisala. Dakle, ništa posebno nisam tražio, bio sam potpuno svestan potrebe da se štedi u granicama objektivnog i predložio taj budžet. Oni su mi sada predvideli 60%, da se razumemo, meni nikad dosad novac nije bio problem, pod navodnicima nije bio problem. Dakle, poverenik već godinama radi u nemogućim uslovima, radi sa 7 ljudi umesto sa 21 čovekom, dakle, radim sa duplo manje ljudi nego što sam imao u privatnoj advokatskoj kancelariji. I naravno da štedim budžet, ja nikada nisam potrošio... B92: Vi ste vratili 18,6 miliona od ove godine... Šabić: Svake godine smo vraćali od 50% budžeta do nešto manje, ove godine ćemo vratiti isto bar 40% budžeta, ali radi se o nenormalnim uslovima. Ako neko sad očekuje od mene da aktiviram jedan novi daleko složeniji posao bez ljudi, novca i elementarnih uslova, jer me još uvek drže u prostoru gde ne mogu zaposliti nijednog čoveka, pa će mi novac i dalje biti irelevantan, onda je to nešto što je... B92: Što znači šta, da je ugrožena ta druga kancelarija? Šabić: Ma, ne da je ugrožena, neće ni početi da radi, zbog toga sam ja juče povodom reakcije na istup agencije rekao - mi smo u ozbiljnoj opasnosti da napravimo još jedno mrtvorođenče. Imali smo Miloševićev zakon o zaštiti podataka o ličnosti, pardon, ne Miloševićev nego iz Miloševićevih vremena, dakle, zakon koji je 10 godina na snazi, koji se nikada nije primenjivao. Je li normalno da napravimo još jedan koji se takođe neće primenjivati? A ponavljam, ne postoji šansa da jedna mala služba, tri puta manja od onog što je do sada morala da ima, služba koja u ovom trenutku ima toliko predmeta da bi mogla da radi pola godine... B92: Koliko sam razumela, treba da obradite700 predmeta? Šabić: Gotovo 800 u ovom trenutku imam nerešenih predmeta i sad neko predviđa da primim nadležnost koja je 3-4 puta veća, bez ikakvog popravljanja u fizičkim ili drugim resursima. B92: Vlada to obrazlaže štednjom. Šabić: Ma, ne znam ja čime obrazlaže, ja ću vam reći otvoreno, ja sam gledao budžet, naravno obratio pažnju na taj deo koji se tiče institucije koju ja predvodim. On je napravljen diletantski, on je neodgovorno napravljen, dakle, u tom budžetu, u obrazloženju budžeta uopšte se ne spominje da poverenik štiti dva zakona, spominje se samo zakon o zaštiti podataka o ličnosti, uopšte se ne spominje zakon i potrebe finansiranja zakona o slobodnom pristupu informacijama. A onda u finansijskom delu rezervišu se sredstva otprilike upravo obrnuto, za ovaj prvi, a ne za drugi. Mislim, ne bih hteo da karikiram, ali to je jedan takav koncept izrade budžeta koji je pokazivao potpuno formalan pristup predlogu predlagača, to je odsečeno sekirom u skladu sa nekakvim birokratskim kriterijumima. Otprilike po onoj logici da najviše plate oni koji najviše štede. B92: Kako to objašnjavate? Šabić: To nije pitanje za mene, nemam komentar, to je, dakle, nešto što, ponavljam, ugrožava... B92: Dobro, ali vi očigledno vidite nekakvu poruku u tom budžetu. Šabić: Ja sam rekao, ja imam puno razloga da mislim, dakle, da me Vlada kažnjava. Dakle, da me kažnjava, ako neko ko vidi, ko svake godine i kroz izveštaj koji ja podnosim parlamentu vidi ozbiljne probleme s kojima se suočava institucija, dakle, ja nisam subjektivan, svako to zna, moje kolege iz inostranstva kad čuju sa koliko ljudi radim ne mogu da veruju, smeju se. Dakle, u jednoj maloj Sloveniji koja je super sređena zemlja, sa strašnom inercijom, bez ikakvih problema, sa četiri puta manje stanovnika, ovaj posao radi 4-5 puta više ljudi. Da li je potrebno da komentarišem zbog čega sam se pobunio? Dakle, ono što će biti konsekvenca, realna konsekvenca ovakvog budžeta biće neprimenjivanje zakona o zaštiti podataka o ličnosti, to je prvo i najvažnije, dakle, nefunkcionisanje jednog bitnog segmenta za zaštitu ljudskih prava. Drugo, sa stanovišta jedne teme koja je mnogo manje bitna, ali je vrlo atraktivna za građane, dakle, taj zakon, ja apostrofiram, sama Vlada ga je predstavila kao apsolutni prioritet u vezi sa plasiranjem na belu šengensku listu, bez toga neka odgovore kako misle to da ostvare. B92: Nije to Vladina odluka, to je... Šabić: Naravno. B92: Postoji li način da se to promeni? Koliko sam razumela premijera, on je rekao da okviri budžeta ne mogu da se menjaju. Šabić: Naravno da postoji način i naravno da su aspiracije poverenika u odnosu na ukupnu porciju budžeta tragikomične, to je buva na slonu. Dakle, ta vrsta promene može da se realizuje, ponavljam, potpuno sam svestan potrebe da svi treba da štedimo i to sam i radio. B92: Šta je minimum novca na koji biste vi mogli da pristanete, koji bi omogućio i rad te druge kancelarije? Šabić: Ja neću da licitiram s tim, da li me razumete, budžet nije projekcija želja funkcionera, budžet je nešto što racionalna Vlada planira da bi obezbedila ostvarivanje funkcija koje je sama zacrtala donošenjem zakona. Nisam ja rekao da hoću taj zakon, nisam ja tražio nova ovlašćenja, Vlada je donela novi zakon i dala mi nova ovlašćenja, odnosno, bolje rečeno nove obaveze, i sama rekla koliko to vredi. Dakle, zašto mene to pitate, oni su sami rekli da mi treba dodatnih 70 miliona, ako dodatne milione saberete s budžetom koji sam imao, to je 150. B92. Ali ako je tom sumom novca obesmišljen vaš rad, odnosno rad te buduće kancelarije, pa čak i ove prethodne, jer ne znamo, kažete da u jednom delu budžeta piše za ovo, u drugom delu budžeta piše za ovaj drugi zakon, šta je posledica? Da vi nećete raditi, da ćete... Šabić: Da, apsolutno... B92: Šta je konačna posledica? Šabić: Ja ću sa tom šakom ljudi koje imam nastaviti da štedim novac kako Vlada hoće, na štetu građana Srbije, jer će broj predmeta koje ne možemo da završimo rasti, on stalno raste, jednostavno to je takav priliv. Mi smo ustanovu afirmisali, građani je cene i traže zaštitu prava, a predmeta je sve više, a to je... četiri pravnika, dve tehničke sekretarice i jedan vozač rade, to je smešno. Ja sam vam rekao, dva puta jaču kancelariju sam imao advokatsku. Dakle, ako Vlada to ignoriše i ostavlja me u toj poziciji, ja ću 1. januara odgovorno reći građanima da nema ništa od primene Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, ne mojom krivicom. Ja ću predložiti akt o sistematizaciji, takođe u skladu.......... preduzeću sve što se mene tiče za stvarne faktičke pretpostavke. Ali niko nije toliko naivan da misli da je izvodljivo raditi taj ogromni posao iz ove pozicije. Ja reći ću da ne mogu, ne samo zato što je to faktički nemoguće, nego zato što moram reći građanima, ne treba lagati građane. Dakle, ta ideja da bilo kome stvarate privid da ćemo mi dobiti nešto novo u zaštiti podataka o ličnosti 1. januara, to je opasno samozavaravanje. Ono što se može uraditi ja ću uraditi, ja već imam pregovore, dakle, sa nekim da bi opet štedeli novac, kada već o tome govorimo, sa nekim stranim partnerima da kroz sredstva donacije obezbedimo recimo kvalitetni sajt na kome će se moći nalaziti informacije vezane za ostvarivanje tog novog prava, da pripremimo jedan dobar vodič kroz zakon. Dakle, neki pitak komentar koji bi ljudima pojasnio tu materiju koja je u Srbiji potpuna magla, to je skroz zapuštena materija, kod nas je jako malo ljudi koji su se tim uopšte bavili. Dakle, te stvari ćemo pokušati da uradimo, ali aktivno pravu zaštitu ljudskih prava, nadzor, to je potpuno nemoguće. B92: Imate li slučajno informaciju o tome koliko je novca izdvojeno za vaše kolege iz ostalih antikorupcijskih tela? Šabić: Da vam kažem, nisam obraćao... B92: Ono što smo mogli da vidimo je da je izdvojena neka veća suma novca, kako je gospođa Barać rekla, za Savet, ali on je savetodavno telo. Šabić: Jeste, pa, reći ću vam, ne bih ja da se poredim s kolegama. Imao sam utisak da je to kako mene tretiraju na neki način, verovatno sam subjektivan, pokušaj da se unese i razdor u taj blok nezavisnih tela koji je u poslednje vreme nastupao zajedno. B92: Otkud vam taj utisak? Šabić: Pa evo, recimo, ako je za mog kolegu Sašu Jankovića, ombudsmana s kojim ja odlično sarađujem i za koga mislim da stvarno svoj posao dobro radi, dakle, ako bi on 1. januara trebalo da radi sa službom koja je po broju vrlo slična mojoj, ako kalkulišemo one projekcije Vlade, dakle, i da radi sličan posao zaštite prava, ne vidim apsolutno nikakvu logiku da njegov budžet iznosi 110 miliona a moj 47. I dakle, uopšte ne mislim da je to problem Saše Jankovića, znam da bi bio jako radostan što sam ja dobio veći budžet, govorim vam, dakle, vrlo su, vrlo su čudne i neobjašnjive projekcije. Ali ne treba da pitate mene, to treba da pitate predlagača budžeta, baš me zanima kako bi on to objasnio. B92: Možete li to da nam tumačite? Šabić: Kako neko očekuje da... Iz perspektive u kojoj sam posle konstantnih upozorenja, pri čemu, ponavljam, ta ekipa koja radi za mene, taj mali tim je uradio sve što je mogao da ova zemlja u ocenama tih evropskih monitora, koje vi spominjete, dobije dobre ocene. Taj organ takav kakav je, dakle, u tim nemogućim uslovima dobijao je dobre ili odlične ocene, što je valjda takođe od značaja za to naše približavanje Evropi. I čini mi se čak, bar po impresijama koje mi dajete vi novinari i građani ili novinarska udruženja i neke nagrade koje smo dobili, da smo dali pristojan doprinos borbi protiv korupcije. Dakle, mi smo uradili najviše što smo mogli. Ako neko i pored toga ne želi da nam omogući da radimo bolje, to je pitanje za tog nekog. B92: Hajde ovako da pojasnimo sada do kraja rad antikorupcijskih tela. Imamo novu priču koja je haos na javnoj sceni oko javnih preduzeća, plata, tokova novca, završnih računa, u šta, koliko razumem, niko izgleda nema uvid iako postoje nadležnosti. Znači li to da bi taj haos mogao da se nastavi i nadalje, ukoliko ta tela, Agencija za borbu protiv korupcije, koja vidim da nije još ni kandidature dobila...? Šabić: Da se razumemo, stići će kandidature i u redu, i šta će biti sa tim kandidaturama? Sad ću vam reći, i tu imamo jedno čudno rešenje, tamo piše da se taj zakon primenjuje od 1. januara one tamo godine, je li tako? Pa vas pitam šta će raditi do tada, dakle, i kakvu ćemo ocenu o borbi protiv korupcije zaraditi krajem ove. Dakle, to je jedna konfuzija u kojoj ja ne prepoznajem previše koncepta, ali šta hoću da vam kažem? Dakle, ja godinama kao poverenik za informacije tretiram to pitanje, informacije o kojima ste vi govorili, kao nešto što bi trebalo da bude dostupno javnosti od početka... B92: Govorite o javnim preduzećima? Šabić: Govorim o platama, rashodima u javnim preduzećima, ne samo platama koje su, eto, izazvale sticajem okolnosti najviše reakcija, nego jednostavno o svim finansijskim pokazateljima, počev od plata, troškova reprezentacije, donacija, sponzorstava, pa do opštih finansijskih pokazatelja o poslovanju. To je savršeno normalno, to su državna preduzeća, to nisu subjekti privatnog prava. A drugo, to je i obaveza, dakle, većina tih preduzeća ima javna ovlašćenja, u zakonu o slobodnom pristupu informacijama piše da su dužni da objavljuju informatore o radu na svojim elektronskim prezentacijama. I normalan deo tih informatora bi trebalo da budu dokumenti, pa vas ja pitam, da su bili, a ja četiri godine insistiram i Vlada nije bila u stanju da me podrži u tome, gde je mogla lako... Da su bili, da li bi ovaj skandal bio ovakav? B92: Šta vi mislite? Šabić: Ja znam šta mislim, ali mene zanima šta vi mislite. Naravno da ne bi, pa čim je probilo u javnost, počeo je da se rešava problem, da nije probio u javnost ne bi ni bilo... B92: Mislite da je rešenje problema ova odluka Vlade o smanjenju plata? Šabić: Apsolutno uopšte ne mislim da je centralno pitanje, mada je mnogim građanima bitna, naravno, ja ne kažem da je nebitno, dakle, da li su plate enormne ili ne. Naravno da moraju postojati neke racionalne proporcije, ali ja uopšte ne mislim da je glavno pitanje velike ili male plate, glavno je pitanje da se zna koji su kriterijumi za utvrđivanje plata, koji rezultati moraju da se ostvare da se oni dobiju i naravno da kriterijume ne utvrđuju sami oni koji treba da ih ostvare, da ih utvrđuje neko drugi i da ih kontroliše neko drugi. I da ih stalno utvrđuje javnost. Znate šta je zapravo glavna stvar koju smo mi saznali? Ono što smo saznali to je da mi imamo haos u politici naknada u javnim preduzećima, nema nikakvog sistema. Evo, ja ću vam reći, pazite, pre godinu dana ta priča je počela tako što je predsednik administrativnog odbora gospodin Todorović izjavio žalbu jer je prethodno tražio od Vlade i Ministarstva finansija te iste podatke. I znate kakav odgovor je dobio? Nemamo te podatke. Onda je tražio od preduzeća, ona nisu dala, onda se žalio povereniku i tek nakon intervencije poverenika dobili smo te podatke... B92: Ali ne sve... Šabić: Praktično sve, ne znam, samo NIS, koga možemo prokomentarisati kao drastičan primer onako kabadahijskog ponašanja, ali koliko ja znam, sve, čak i BIA sa izvesnim zakašnjenjem, ali je to pored... koliko ja znam, sve, ali nebitno. Dakle, stigli su ti podaci i onda je to eskaliralo u skandal, povodom skandala sada ta Vlada koja pre godinu dana, ne ista u personalnom smislu, ali Vlada je Vlada, Srbija ima Vladu. Dakle, pre godinu dana smo imali izgovor - mi nemamo te podatke, a sada imamo energičnu akciju na sređivanju. Pa, pobogu, zar je trebalo čekati skandal umesto graditi sistem? B92: E, sad, vi ste rekli da Aerodrom, koji je bio paradigma cele te priče, od koga je počela ta priča, da bi on mogao poslužiti kao dobar primer da Vlada konačno uspostavi kontrolne mehanizme koje do sada nije koristila. Koji su konkretno ti mehanizmi? Šabić: Mene pre svega zanima javnost, ja kategorički tvrdim da su podaci o pokazateljima i iznosima plata u javnim preduzećima bili poznati, da je postojala obaveza da se javno objavljuju i proveravaju na Internet prezentacijama, koji su bili dostupni najširoj javnosti, ja sam potpuno siguran da ni ovaj skandal ne bismo imali. I da bismo imali plate koje su daleko primerenije shvatanjima građana ove zemlje... B92: Koliko sam razumela neke predstavnike Vlade, završne račune javnih preduzeća niko nikad nije video. Kako možemo to objasniti? Šabić: Ja neću iz ove pozicije da budem savest Srbije, to je pitanje za ministra finansija, to je pitanje za ministre Vlade, dakle, kako možete voditi ukupnu ekonomsku politiku ove zemlje ako recimo nemate.... B92: A da li je završni račun javnih preduzeća treba da bude javni podatak? Šabić: Zašto ne bi bio? Da li imate ijedan razlog da mi kažete zbog čega ne bi bio? B92: Šta vama to kao povereniku za javne informacije govori, da niko živ ne zna koji su inputi i autputi preduzeća? Šabić: Pa, to ne mora da znači da se iza svakog uskraćivanja informacija krije zla namera, kriminal, korupcija, isplate itd., itd. To je ta stara inercija, da li me razumete, to je ta inercija gospodara koji nemaju šta da komuniciraju s građanima i s vama novinarima. Kad hoće da pričaju s vama pričaju, kad hoće nešto građanima da kažu oni im kažu, ali da oni nekom polažu račun, pobogu. To je ta svest, taj mentalitet, to je ta priča o tranziciji, to je stvar koja mora da se promeni. Oni moraju da shvate, dakle, da odnos sa javnošću, dakle, da priča o obavezama da se javnosti polaže račun nije stvar dobre volje. To je obaveza, to je vaše pravo, kad kažem vaše, mislim na vas iz medija kao posrednika, to je pravo građana Srbije, a njihova je obaveza. I to ne može da zavisi ni od čije dobre volje. Pa šta to znači, ja sa ekipom sednem na neki državni resurs, sam sebi odredim platu, odnosno sami sebi odredimo platu i sami to proglasimo poslovnom tajnom i nećemo nikom da pokažemo? Suvišno je komentarisati, slažete se. B92: Ne, samo je pitanje koju ulogu u tome mogu sada da igraju institucije poput vaše, poput agencije, poput revizije, koja nema prostor.... Šabić: To je vrlo različito, ja ću reći, što se tiče uloge poverenika za informacije, dakle, moj je posao da vama obezbedim pristup, ja nisam neko ko je kontrolor, vi ste kontrolori. Ja samo treba da štitim vašu mogućnost da kontrolišete, vi i svaki građanin Srbije pojedinačno, ako zaželi. Ja ću vam reći, to pravo ne treba potcenjivati, ima zemalja koje su ostvarile spektakularne rezultate u borbi protiv korupcije upravo kroz..... Dakle, jedan vodeći borac protiv korupcije Danijel Haufman, jedan od vodećih eksperata Svetske banke, on i grupa eksperata oko njega tvrde čak da je to najbrži, najjednostavnije primenljiv i najefikasniji sistem u smislu da daje najbrže rezultate. Dakle, kategorički tvrdim, na bazi empirijskih istraživanja da ta priča pojačavanje ovih represivnih mera, policije, pravosuđa, pooštravanje kazni, formiranje specijalnih tela za borbu protiv korupcije, naravno daje rezultate, ali da je jako teško videti neku upadljivu korelaciju. Međutim, gotovo je izvesno da naglo, ozbiljno, radikalno dizanje javnosti, posebno kad je u pitanju raspolaganje materijalnim resursima i finansijama, pokazuje jasnu korelaciju, pada korupcija, to je nesporno. Prema tome, pravimo od toga pravilo. Zašto je problem reći da sva javna preduzeća, i ne samo javna preduzeća nego i svi državni organi, sve podatke o raspolaganju javnim novcem moraju da imaju objavljene na svojim elektronskim prezentacijama? B92: Koliko sam razumela, od 28 javnih preduzeća, to je vaš podatak... Šabić: Ne, to nije moj podatak, to je novinarski podatak, ali je manje-više tačan, da, video sam taj tekst... B92: ...Tri imaju, čini mi se da sam pročitala u Danasu... Šabić: Da, Danas je radio, posle su tražili moju izjavu i dao sam im, samo nemojte da... B92: Tri imaju informatore o radu, a i ta tri koja imaju informator o radu u njima nemaju podatke o platama. Koje su sankcije za to? Šabić: Sankcije su prekrašajne. B92: Šta to znači? Šabić: Finansijske, dakle, nadležno Ministarstvo Vlade Srbije trebalo bi da izvrši nadzor, pokrene prekršajni postupak i kazni odgovorna lica, obezbedi kažnjavanje određenih lica, ono to ne radi iz razloga za koje opet treba pisati Vladi. Ja godinama upozoravam da taj mehanizam ne funkcioniše, kao što ne funkcioniše ni onaj drugi mehanizam, dakle, da... B92: Da li je to zato što svaka vlada želi nešto da sakrije? Šabić: Vidite, ja neću da se bavim spekulacijama, hoću da vi to zaključite, šta vi mislite, šta vi zaključujete na osnovu činjenice da Vlada neće da obezbedi izvršenje rešenja poverenika, iako piše u zakonu da je to dužna i neće da obezbedi nadzor nad primenom zakona i odgovornost prekršilaca zakona, iako piše da je to dužna? Je li teško zaključiti šta to znači? B92: Ne znam, ali ja bih volela od vas da čujem šta to znači, jer ste vi institucija koja treba da kontroliše... Šabić: Da, ja sam više puta rekao i u izveštajima napisao, ja to doživljavam kao makar indirektni poziv na kršenje zakona, jer to samo to može da znači. Da li iza toga stoji namera, ja to ne mogu da tvrdim kategorički, ali to jeste opstrukcija zakona. B92: Zakon je stupio pre 4 godine na snagu, baš u novembru, tako da je sada pune 4 godine. Vi ste počeli da radite posle početnih... Šabić: 22. decembra biće 4 godine kako sam prvi put izabran... B92: Kako ste izabrani, ali prvih godinu i po niste imali... Šabić: Ne, pola godine otprilike, do leta 2005. nisam imao ni kancelariju... B92: Niste imali uslove za rad. Prošlo je tu dve ili tri vlade, ovo je treća, ako se ne varam. Koja je vlada bila najtransparentnija, najspremnija da sarađuje sa vama kao institucijom poverenika od javnog značaja? Šabić: Teško je to reći, ja nisam naivan čovek, ja sam dugo u javnom životu, bavio sam se politikom na različite načine, posle na nekim drugim javnim funkcijama, dakle, znam, ja sam probleme očekivao, međutim, bilo je dramatično mnogo više nego što sam očekivao. Dakle, do jednog baš onako opasno frustrirajućeg nivoa, ja teško mogu biti kategoričan u odgovoru na vaše pitanje. Dakle, te prve tri godine i one dve vlade pre ove su bile jedan težak period, Vlada je ignorisala sve moje zahteve, držala me u tim uslovima potpuno neadekvatnim, da aktiviram taj mehanizam. Bilo je tih prvih tragičnih šest meseci kad mi nisu dali ništa, ni olovku, ni dinar, ništa, kad sam ja mislim baš iz ovog studija zapretio ostavkom i onda nakon toga dobijem inicijalne uslove za rad. Dakle, bilo je baš onako... odnos koji je izazivao osećaj frustracije, gotovo da sam imao osećaj da me Vlada opstruira. Bilo je grubih napada na mene, ako se sećate, ministar pravde me nazvao državnim neprijateljem čak... B92: Gospodin Stojković. Šabić: Ovaj bivši direktor Puteva Srbije, koji sad ima ozbiljne probleme i koji je sa mnom ušao u sukob zbog jedne afere za koju se kasnije pokazalo da sam ja u pravu, dakle, afere drumske mafije, sećate se, koji me je takođe vređao pred kamerama vaše televizije. Da ne nabrajamo sad ko sve od javnih funkcionera, nikad niko iz Vlade nije ustao u zaštitu poverenika. Da se razumemo, meni lično ne treba zaštita, ja sam profesionalno advokat, ja znam da se branim, ja pričam o zaštiti institucije. Dakle, kad jedna vlada gleda kako pojedini funkcioneri vređaju i to bez ikakvog osnova nosioca jedne državne funkcije, onda je to samo po sebi... Nekad je bilo vrlo, vrlo loše. Sa svim tim problemima mi smo nekako ipak napravili instituciju. B92: A sada? Šabić: E, sad, vidite, ja sam ovu Vladu, budući da je njen program, dakle, da je njen pobednički program bio snažno akcentiran upravo na stvarima za koje je funkcija poverenika bitna, dakle, taj proevropski koncept i borba protiv korupcije. Ja sam nju očekivao kao nešto što će mi omogućiti relaksaciju i neke mnogo bolje uslove za rad, međutim, nažalost nije se desilo tako. Vi ste videli, ova Vlada je krenula... nije rešila nijedan od logističkih problema, ja i dalje sedim u prostoru koji je potpuno neadekvatan. Čak i vrlo zanimljivo, odlazeća Vlada Vojislava Koštunice je dodelila jedan prostor za poverenika, jedan prostor koji bi bitno popravio situaciju, međutim, nova Vlada nikad nije sprovela to rešenje. I konačno, ova Vlada je predložila zakon koji upetostručuje moje obaveze, a ničim ne popravlja uslove za rad i takođe ne aktivira one mehanizme o kojima smo govorili. Neće da kažnjava prekršioce zakona, neće da obezbeđuje odluke poverenika. Zaključak se sam po sebi nameće. B92: Postavlja se pitanje i volje i želje i takozvane političke volje o kojoj stalno govorimo za borbu protiv korupcije. Da li je ova priča koja se sada dešava oko plata u javnim preduzećima i pre svega se sve bazira na platama, dobra za to da se zaista sada reši problem? Šabić: Priča oko plata može da bude samo neposredan povod, ona je potpuno efemerna u odnosu na kompleksnost problema. Ako mi taj povod iskoristimo za to da uvedemo red i uvedemo sistem... B92: Da li je na primer konkurs - red? Šabić: Pored ostalog i konkurs, ali ja vam ponovo kažem... B92: I šta on garantuje? Šabić: Konkurs je takođe jedna javna institucija i vraća me na onu temu na kojoj uporno jašem, dakle, sve što se dešava u javnim preduzećima, budući da ona posluju s javnim kapitalom, s državnim kapitalom, s kapitalom koji je u krajnjoj liniji imovina građana ove zemlje, mora da bude javno. Dakle, plate, sve druge naknade, troškovi reprezentacije, sponzorstva i donacije, javne nabavke, završni računi, dakle, svi pokazatelji moraju da budu javni, a i kad već spominjete konkurs, a naravno i dolazak na čelne funkcije u tim preduzećima. Ako od toga uspemo da napravimo princip, a pazite, ne verujem da iko tome hoće da oponira, pitajte bilo koju našu političku stranku svi će reći - da, da, mi se s tim slažemo. B92: Naravno, svi se zalažu za transparentnost. Šabić: Ako to stvarno i napravimo, ja sam potpuno siguran da ćemo imati rezultate, a ako ne napravimo ja vas upozoravam, i to sam javno rekao i bio sam prvi, pa su mi rekli da sam pesimista, koji je prognozirao da ove godine nećemo popraviti rezultat u borbi protiv korupcije. Dakle, mi smo godinama, krenuli s onih katastrofalnih Miloševićevih 1,3 popravljali ocenu na 2,4; 2,7; 2,8.... B92: A sad stagniramo... Šabić: Prvi put je, to je jedino što je bilo pozitivno, jer su to sve jako loše ocene i najbolja je bila jako loša, prvi put smo stali, prvi put nismo napravili nijedan pomak. Ove godine, ako se to težište borbe protiv korupcije ne prebaci iz sfere apstraktnog, iz sfere normativnog, iz sfere pisanja propisa i akcionih planova i sličnog u sferu realnog, dakle, u realno, objektivno delovanje institucija, u stvaranje uslova za njihov rad, ja se bojim da bi ocena mogla biti gora. B92: Percepcije korupcije? Od 3,4? Šabić: Ja se bojim, odgovorna vlast mora da uradi sve da se to ne desi, dakle, to nije nikakva apstraktna utakmica, to nije nikakva onako samo slabija ocena, to ima realne konsekvence po ugled zemlje, to ima jako ozbiljne konsekvence po priliv stranog kapitala. Dakle, neće, naročito neće čist, pravi, ozbiljan kapital da dolazi u zemlju gde korupcija cvate itd. Dakle, odgovorna vlast mora da uradi sve što može da ta ocena bude bolja. Bojim se da ne radimo sve što možemo. B92: Videla sam vašu ocenu da se međunarodno poverenje ogleda pre svega u odnosu naše vlasti prema nezavisnim, odnosno regulatornim telima. Šabić: Da, to je potpuno evidentno, naša vlast to nije predstavila na pravi način, jer je poslednji izveštaj Evropske komisije u tom pogledu jasan, ozbiljne su zamerke na stvaranje realnih uslova za nezavisna delovanja tih institucija. Ne možete biti član tog evropskog društva ako te institucije nisu stvarno nezavisne. Meni se ponekad čini da ovde neko ima ambicije da i napravi papir, da su lepe za pokazivanje, ali da su bezopasne. To je opasna zabluda, niti možemo prevariti te evropske monitore, pa i sve i da možemo da ih prevarimo sebe ne bismo smeli ni po koju cenul. B92: Je l' se vi osećate bespomoćno? Šabić: Ne, ne bih radio ovaj posao. Pa, vi ste videli, ja one instrumente koje mi Vlada duguje, a ne obezbeđuje, dakle, prinudno izvršenje i kažnjavanje nadomeštavam čestim prisustvom u javnosti i hvala bogu, podrškom koju imam od vas medija. Ako ste primetili, ipak daje efekte, ti efekti nisu toliko vidljivi samo zato što su normalni. Znate, kad se desi nešto normalno, kad saznate na primer koliko je para potrošeno za neku javnu nabavku ili kad se... B92: Ili da neko ima platu 700.000. Šabić: Kad saznate bilo šta što se dešava to je toliko normalno da to i ne primećujete, slažete se? B92:Da, ali onda imate poruku iz Demokratske stranke da ako se objave plate u NIS-u, to je juče bila poruka, da će se ugroziti privatizacija NIS-a. Danas gospođa Trivan izjavljuje da bi bilo dobro objaviti. Znači, potpuno kontradiktorne poruke. Šabić: Ja bih baš voleo da.. Ja takvu poruku ne razumem iskreno, ne vidim kako bi objavljivanje podataka o bilo čijim platama ugrozilo proces privatizacije, ko to kaže mogao bi i da objasni. B92: A zašto niste sada u tom prostoru koji vam je Koštunica dodelio? Šabić: Nije mi dala Vlada, unutra je Ministarstvo pravde, ono isto ministarstvo koje je predložilo zakon koji je upetostručio moje obaveze. B92: To nije bila odluka? Šabić: To jeste bila odluka. B92: A jeste? Šabić: Ja imam papir, to je isto kao da se neko uselio u moj stan. B92: I sad vi treba da iselite faktički Ministarstvo pravde.... Šabić: Da li me razumete? To je jedna tragikomična situacija, i to isto Ministarstvo je predložilo, ponavljam, Zakon koji je moje obaveze povećao višestruko. |
10:10
02
DEC
2008
| 2 | 1 | 1117 | 0 |
| Da partnerstvo bude i prijateljstvo |
| „...u ovih prethodnih 10 godina, mnogo toga se promenilo. Promenila se percepcija Srbije na Zapadu, promenila se verovatno i percepcija Zapada u Srbiji. Mi se suočavamo sa kontrolom emocija, a oni se suočavaju sa potrebom da kontrolišu inerciju politike koja je bila prisutna svih tih godina. Politički deo cele priče je činjenica da je Srbija u međuvremenu ušla u Partnerstvo za mir. Partneri ne bi trebalo da imaju vojne tampon zone jedni između drugih...ne mogu da promovišem partnerski odnos sa komandantom Kfora u situaciji kad Kfor izvršava zadatak koji po našem viđenju nije u skladu sa Rezolucijom 1244...U ovom momentu imamo problem koji je politički za Srbiju neprihvatljiv, jer nije u saglasju Srbije, za razliku od misije Euleksa, koja dolazi u saglasju sa Srbijom. U stvari imamo dva procesa, ovaj proces rekonfiguracije Unmika i dolaska Euleksa je rađen tako da je Srbija participirala u tom procesu, dala je svoje mišljenje, ono je uvaženo, ono je na liniji Rezolucije 1244, ali formiranje takozvanih kosovskih bezbednosnih snaga nije rađeno uz konsultacije sa Srbijom, nego je rađeno na bazi Ahtisarijevog plana. Za Srbiju to nije prihvatljivo i mi non-stop ukazujemo da se tako ne gradi partnerstvo.“ |
| Gost: Zdravko Ponoš, načelnik Generalštaba Vojske Srbije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: U naredna dva dana šefovi diplomatija NATO-a razgovaraće o Kosovu. Kako je rekao portparol NATO-a, o inicijativi Srbije da se izmeni Kumanovski sporazum, potpisan '99. godine, za sada nije bilo razgovora, ali su šefovi NATO-a sa tim upoznati. Ideju za reviziju Kumanovskog sporazuma koji se tumači kao kapitulacija posle NATO bombardovanja smo čuli prvi put pre nekoliko dana, prvo od načelnika Generalštaba, a potom i od predsednika Tadića. Kako je objašnjeno, reč je o ukidanju kopnene i vazdušne zone bezbednosti. Zašto i koji bi efekat bio ukidanja tampon zone ključno je pitanje za gosta Kažiprsta gospodina Zdravka Ponoša. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Ponoš, Džejms Apaturaj nije direktno rekao da će šefovi diplomatija razgovarati o reviziji Kumanovskog sporazuma, to jest o inicijativi Srbije da se taj sporazum izmeni u nekim delovima. Očekujete li vi da će ipak o tome biti reči u naredna dva dana? Ponoš: Ja sam pitanje revizije Kumanovskog sporazuma pokrenuo pre desetak dana u Briselu i detaljnije ga razrađivao prošle nedelje na sastanku sa admiralom Ficdžeraldom u Napulju. Sve skupa desetak dana nije vreme gde može da se očekuje reakcija na ministarskom nivou i izmena dnevnog reda njihovih sastanaka, tako da ne bih bio optimista po tom pitanju da će to već biti jedna od tema na sastanku tog nivoa. Ali u svakom slučaju važno je da je inicijativa registrovana, da je ušla u sistem i sad je naravno potrebno da se obave i političke konsultacije. Moj zadatak i moja ideja je bila da pokrenem to pitanje na vojničkom nivou, odnosno sa ljudima s kojima ja imam komunikaciju, a to su bili komandant NATO snaga u Evropi general Kredok i komandant južnog kraja NATO-a general Ficdžerald. B92: Mogli smo pročitati da ste rekli da postoji indicija da eksperti već sednu i razgovaraju u naredne dve nedelje. Koji eksperti? Ponoš: Ja sam to predložio generalu Kredoku, da je najbolji način da krenemo u taj proces tako da će da sednu eksperti sa obe strane i porazgovaraju o tome šta bi imalo smisla da se menja i što bi bilo vojnički utemeljeno i prihvatljivo za obe strane. Znači, ja računam na vojne strukture NATO-a i Šejpa iz Monsa i na oficire iz Generalštaba Vojske Srbije. B92: Čija ideja je u stvari t bila a revizija sporazuma, ko je inicijator te ideje ovde? Ponoš: To je tema koja je prisutna u Generalštabu, u stručnim krugovima kao problem koji treba da se otvori, jer jednostavno je stanje bilo neodrživo. Pitanje je bilo podesnog političkog momenta, naravno, vojska ne može da lansira neku temu samostalno nego da predlaže onome ko ima ovlašćenja i političku moć da kaže - sad je vreme. B92: A ko je procenio kada je taj politički momenat? Ponoš: Predsednik Srbije, naravno. B92: I onda ste vi tu ideju izneli zvanično? Ponoš: Tako je, zato što ja imam ovlašćenja da razgovaram sa vojnim strukturama NATO-a i to sam učinio. Moj put u Brisel nije bio na tu temu, ja sam tamo prisustvovao sednici vojnog komiteta evroatlantskog partnerstva i tamo sam imao i prezentaciju na temu saradnje vojske Srbije i Kfora. To je bila prilika da ukažem šta je bilo dobro svih ovih godina, od '99., a šta je i loše i da ukažem da u nekim stvarima se srećemo sa kontrolom štete. Kad to kažem mislim na činjenicu da je Kfor ušao u jedan proces izgradnje ili asistencije u građenju takozvanih kosovskih bezbednosnih snaga i ukazao sam na potrebu da se neke stvari menjaju na terenu, u ovom slučaju uz administrativnu liniju sa naše strane. B92: Mi nismo čuli šta u NATO-u misle o toj ideji, ali kada ste im vi tu ideju iznosili, pretpostavljam na sastancima, jesu li klimali glavama, jesu li se saglasili? Ponoš: Generali su imali razumevanja zato što sam ja koristio vojničku argumentaciju, tako da kažem. Argumentacija je da se stanje na terenu dosta promenilo, hajde da kažem... B92: Šta? Ponoš:... administrativne linije Kosova i Metohije. Imamo činjenicu da je prihvaćen izveštaj Ban Ki-Muna i da imamo sad rekonfiguraciju Unmika, da imamo dolazak Euleksa, da imamo novu bezbednosnu konstelaciju u tom smislu. Imamo činjenicu da se formiraju takozvane bezbednosne snage Kosova uz učešće NATO-a. Pojavljuje se jedan novi bezbednosni entitet koji nije bio predviđen u momentu kada je pisan Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244. Imamo situaciju da svih ovih prethodnih godina smo mi, odnosno Vojska Srbije, pre toga Vojska Srbije i Crne Gore i Vojska Jugoslavije, uspela da izgradi jedan odnos poverenja sa snagama NATO-a na Kosovu i Metohiji, odnosno sa snagama Kfora. Od momenta '99. kad su to bile dve suprotstavljene, zaraćene strane, došli smo do pre par godina u situaciju da smo imali sportske susrete, da smo izvodili zajedničke patrole. To je sve ukazivalo na visok nivo poverenja i razumevanja, to je taj deo priče šta se dešavalo na terenu. Ako je to tako, zar stvarno treba da postoji nekakva tampon zona između takvih snaga? B92: Dobro, ali kakve veze ima tampon zona, na primer, konkretno, sa formiranjem Euleksa? Ponoš: Pa, Euleks nije bio predviđen, niti se o njemu govorilo ni u momentu kada je potpisivan Kumanovski sporazum, ni kad je potpisana Rezolucija 1244, u stvari kad je prihvaćena. Govorim o promeni bezbednosne konstalacije u ovih prethodnih 10 godina, mnogo toga se promenilo. Promenila se percepcija Srbije na Zapadu, promenila se verovatno i percepcija Zapada u Srbiji. Mi se suočavamo sa kontrolom emocija, a oni se suočavaju sa potrebom da kontrolišu inerciju politike koja je bila prisutna svih tih godina. Politički deo cele priče je činjenica da je Srbija u međuvremenu ušla u Partnerstvo za mir. Partneri ne bi trebalo da imaju vojne tampon zone jedni između drugih. B92: Ali vi ste rekli da mi više nemamo partnerski odnos sa NATO-om kakav smo imali. Ponoš: Ja sam rekao da ne mogu da promovišem partnerski odnos sa komandantom Kfora u situaciji kad Kfor izvršava zadatak koji po našem viđenju nije u skladu sa Rezolucijom 1244. I zato sam i prekinuo sastanke na tom nivou sa komandom Kfora, ali s druge strane, mnogo je važno da shvatimo da se situacija na terenu menja, da se tamo ipak nešto dešava, da se formiraju te bezbednosne snage Kosova. Mi se ljutimo, ali ta ljutnja ne sme da bude na našu štetu. B92: Da li vi te bezbednosne snage Kosova shvatate kao opasnost po Srbiju? Ponoš: Ne, u ovom momentu sve što podrazumeva, koliko je nama poznato, formiranje tih bezbednosnih snaga, 2.500 lako naoružanih, moglo bi se više reći snaga tipa žandarmerije nego vojske, ali sa mogućnošću ako se to bude radilo u skladu sa Ahtisarijevim planom u dogledno vreme to naraste i na 5.000 i da evolvira u nešto što svakako ne bi bilo prihvatljivo. Nije naravno ni ovo... B92: Šta nije prihvatljivo? Ponoš: Pa, nije prihvatljivo da se formiraju neke nove bezbednosne snage u regionu kakve ne predviđa nikakav regionalni sporazum o kontroli naoružanja ili nekakav širi kontekst kontrole naoružanja u regionu, bez obzira da li je to kalibar 5,56, 7,62 ili neki veći, ali pojavljuje se neka formacija koja nosi uniforme... B92: Dobro, to znači da vi praktično ne verujete da bi NATO, odnosno Kfor, odnosno međunarodne snage sprečile formiranje armije Kosova? Ponoš: Mi ne možemo da se bavimo nagađanjem šta će biti kad bude. U ovom momentu imamo problem koji je politički za Srbiju neprihvatljiv, jer nije u saglasju Srbije, za razliku od misije Euleksa, koja dolazi u saglasju sa Srbijom. U stvari imamo dva procesa, ovaj proces rekonfiguracije Unmika i dolaska Euleksa je rađen tako da je Srbija participirala u tom procesu, dala je svoje mišljenje, ono je uvaženo, ono je na liniji Rezolucije 1244, ali formiranje takozvanih kosovskih bezbednosnih snaga nije rađeno uz konsultacije sa Srbijom, nego je rađeno na bazi Ahtisarijevog plana. Za Srbiju to nije prihvatljivo i mi non-stop ukazujemo da se tako ne gradi partnerstvo. B92: U redu, i sada vi tražite ukidanje tampon zone. Koji je efekat toga, šta to znači? Ponoš: Želimo da imamo aktivnu ulogu u celom tom procesu, ovo je deo te aktivne uloge. B92: Šta znači aktivna uloga? Ponoš: Aktivna uloga je da, kao što rekoh, priča u kojoj se mi protivimo tome, ljutimo se, situacija se ipak razvija u tom smeru, a mi samo i dalje statiramo i ljutimo se, nije jednostavno politički mudra, zato idemo sa aktivnim pristupom i kažemo - tamo se nešto dešava 10 godina posle rata, mi mislimo da su se stvorili uslovi da se menjaju odredbe sporazuma koji je regulisao režim ponašanja sa druge strane administrativne linije. Ja ne znam da li su naši građani svesni činjenice da mi u stvari ne da nemamo pun suverenitet nad južnom pokrajinom, nad Kosovom i Metohijom koja nosi izvestan procenat teritorije Srbije, mi u punom smislu nemamo čak ni suverenitet nad još toliko teritorije kad se pogleda koliko obuhvata vazdušna zona bezbednosti, jer u toj zoni bezbednosti naši borbeni avioni ne mogu da lete. Nakon svih relaksacija i dalje je taj režim ostao, mi možemo samo da uvedemo helikopter do 5 km, a i tada to može da bude samo lako naoružan, 7,62 i čak i kad ide sanitetski helikopter komandant Kfora mora da da saglasnost. To jednostavno posle 10 godina, 10 godina posle rata je neodrživ režim, ne može politički da se opravda i partnerski ne može da se tumači. B92: U vojnom smislu šta je efekat ukidanja tampon zone? Šta praktično to znači? Ponoš: U vojnom smislu za nas to znači punu slobodu kretanja i suvereniteta nad tim delom teritorije Srbije. B92: Znači do granice, do administrativnog prelaza? Ponoš: To nije... do administrativne linije, tako je, da. B92: Što znači šta, vi ćete...? Ponoš: To znači da mi možemo da raspoređujemo vojne snage, da se krećemo, da letimo našim vazduhoplovima do te linije bez traženja bilo kakve saglasnosti komandanta Kfora, jer, složićete se, nije normalno da 10 godina posle rata komandant Kfora ima ingerencije ne samo unutar administrativne linije, odnosno na teritoriji Kosova i Metohije, nego i van te linije do dubine od 25 km. B92: Dobro, to smo potpisali '99, je li tako? Ponoš: To je bilo u momentu završetka rata i neprijateljstava, 10 godina posle toga sve se promenilo. Zamislite Evropu '55. godine da su se primenjivale i dalje neke odredbe nekih sporazuma kad je rat završavao ili činjenicu da uporedite ovlašćenja komandanta Kfora danas, 10 godina posle rata sa ovlašćenjima, ne znam, generala Mekartura u Japanu par godina posle rata, to jednostavno nema smisla. B92: Zašto je u bezbednosnom smislu važno da vi imate kontrolu u toj tampon zoni? Ponoš: Pa, zato što je to rovito područje, opšte je poznato da ne postoje bezbednosni problemi na Kosovu i Metohiji ili sa naše strane administrativne linije, koji ostanu začaureni sa te strane. Uvek kad imamo neku bezbednosnu turbulenciju ona se preliva, na kraju krajeva, priroda tih bezbednosnih problema je takva, to nisu klasične vojne pretnje, to je organizovani kriminal, verski i druge vrste ekstremizma. A uz granice, pa i uz administrativne linije uvek se razvijaju i legalni i nelegalni biznisi. Važno je da su institucije Srbije u stranju da kontrolišu... B92: A da li je to posao vojske da kontroliše organizovani kriminal i to? Ponoš: Posredno, kao druga linija odbrane, da, kao što je i posao Kfora na Kosovu da se suprotstavlja svim rizicima onda kada, do sada Unmik, a od sada dalje i Euleks, nisu u stanju da izađu na kraj sa tim. Mi smo imali, na kraju krajeva, tu situaciju 2000. godine kad smo imali pobunu u kopnenoj zoni bezbednosti, kad je na kraju krajeva tadašnja naša vojska dobila ovlašćenje da uđe u kopnenu zonu bezbednosti, jer je drugoj strani, odnosno NATO-u bilo jasno da je varijanta u kojoj postoji jedan pojas koji ne kontrolišu vojne snage nego samo lako naoružane policijske snage veliki rizik za bezbednost i sa druge strane administrativne linije. Ja mislim da mi imamo dobru ponudu i za drugu stranu, mi nudimo saradnju, na kraju krajeva... B92: Ko je druga strana u ovom slučaju, Kfor? Ponoš: Kfor, naravno. B92: Koja je ponuda za njih? Ponoš: Ponuda za njih je da podignemo nivo saradnje, a to ćemo uraditi tako da se ne gledamo sa distance od 5 ili 10 ili 25 km, da tražimo saglasnost da možemo da vršimo pokrete naših snaga u toj zoni. To naravno ne implicira direktno našu nameru da dovedemo tamo pet bataljona, nemamo potrebe za tim, ali jednostavno, nije normalno 10 godina posle rata da imamo ograničenje u toj zoni. B92: Da, ali kažete da je bezbednost rovita, ali je relativno mirna, je li tako, da Srbiju drugačije percipiraju sa Zapada nego što je to bilo '99. godine. Koje su vaše projekcije, ako je vama važno da izađete na tu administrativnu granicu? Kakve su prognoze ili projekcije vojske, ako vam je važno da izađete sa vojskom na administrativnu granicu? Ponoš: Nama je naravno jako važno da Vojska Srbije može da kontroliše teritoriju Srbije, u ovom slučaju politička mudrost, razum, odmerenost ukazuju da je to do administrativne linije. To je pitanje i suvereniteta. B92: Ali zašto to nije 2007. traženo? Ponoš: Verovatno politički nije moguće u tom momentu, nismo imali takav politički zamah. Mi verujemo da smo svih ovih godina strpljivo gradili svoju poziciju, kvalitetno i pouzdano partnerima u odnosu sa evropskim i evroatlantskim institucijama, u oba slučaja sa Briselom naravno. I svuda smo pokazali u praksi da mi poštujemo preuzete međunarodne obaveze. Ove četiri godine sa naše strane administrativne linije nije bila nijedna čak ni nenamerna povreda te linije, sa strane Kfora bilo je, ali mi imamo čak i razumevanja za to, oni menjaju snage svakih 6 meseci, dolaze neki novi kontigenti. B92: Dobro, ali kakva je vaša bezbednosna procena? Ponoš: Moguće je kontrolisati bezbednosno stanje na Kosovu i Metohiji, ja sam ukazao upravo koji su to bezbednosni izazovi koje ja vidim tamo. Verovatno ste uočili da nisam video nijedan direktno vojni ni potrebu da ga vojska rešava, bilo koja, čak ni Kfor unutar Kosova i Metohije, jer stvari mogu da se drže pod kontrolom politički i angažovanjem bezbednosnih agencija i policijskih snaga, jer je to takva vrsta problema. Tako može da bude i sa ove strane, međutim, ako politički nekome bude unosno da izazove problem, onda taj problem može da eskalira u nešto mnogo veće. Imamo na kraju krajeva takvo iskustvo. Ako u dogledno vreme dođe do svesti da samoproglašena nezavisnost posle 10 meseci ili 12 meseci običnom čoveku nije donela nikakvu promenu u kvalitetu života, nezavisnost se ne jede. Da institucije nisu profunkcionisale, da je i dalje visok stepen nezaposlenosti, nije isključeno na kraju krajeva, imamo takva iskustva ne samo u tom regionu, nego u mnogim regionima u svetu, da politička vlast preusmeri pažnju običnog sveta na nekakav bezbednosni problem izazivajući ga, da bi odvukla... B92: Jesu li to vaše vojne procene? Ponoš: To je jedna od mogućnosti i mi ukazujemo na to i mnogo je važno da se međunarodnim snagama i civilnim i vojnim faktorima na Kosovu i Metohiji sarađujemo potpuno i otvoreno i da kontrolišemo te stvari. B92: Kako, na koji način bi vojska kontrolisala taj teren, da li bi ulazila na sever Kosova ili ne bi? Ponoš: U ovom momentu naravno to nije predmet razgovora, mi treba, kao što rekoh, da budemo odmereni u ovom momentu i da budemo politički realni. Šta možemo u ovom momentu da uradimo? Ako vratimo, mada je to možda velika i krupna reč, suverenitet, pun suverenitet nad tim delom naše teritorije od 25 km u dubinu južnog dela centralne Srbije do same admnistrativne linije, i to je već veliki korak, 10 godina ni tu nismo imali pun suverenitet. B92: Dobro, sada je na 5 km, koliko razumem. Ponoš: Pa, da, ali komandant Kfora i dalje ima ovlašćenja da kaže da nešto neće dozvoliti ili da sve vrati na početne pozicije. Kao što rekoh, čak ni u tih 25 km naše vazduhoplovne snage ne mogu da lete. B92: Kakvu vi komunikaciju sada imate sa komandantima Kfora, odnosno, sa čelnicima NATO-a, s obzirom na to da je nivo komunikacije smanjen posle odluke...? Ponoš: Mislim da je došlo do nerazumevanja, ja sam obustavio sastanke na visokom nivou sa komandantom Kfora, to je bila direktna poruka zbog angažovanja Kfora. Naši odnosi su kompleksni, to nije samo odnos sa Kforom, nego je i naše članstvo u Partnerstvu za mir. Zbog toga sam ja i dalje........ na sastanku u Briselu, zbog toga sam držao komunikaciju sa šefom Vojnog komiteta NATO-aadmiralom Di Paulom, sa komandantom NATO snaga generalom Kredokom, sa komandantom južnog krila generalom Ficdžeraldom, ali sa komandantom Kfora ne. Ipak, mi imamo i dalje tehničke mogućnosti za komunikaciju, imamo uspostavljene zaštićene veze iz mog kabineta do njegovog i svaki put ako se desi neki problem mi možemo da podignemo telefon i razgovaramo. B92: Znači, vaš odlazak u Brisel je deo redovnih aktivnosti, ali to nije vraćanje komunikacije na raniji nivo? Ponoš: Ali moj odlazak u Napulj nije bio deo redovnih aktivnosti i zato sam ja pihvatio sastnak sa šefom komandanta Kfora, admiralom Ficdžeraldom, a tom sastanku je prisustvovao komandant Kfora. B92: Dobro, ali kako mislite da razgovarate o ovoj ideji o kopnenoj zoni bezbednosti ako nemate komunikaciju? Ponoš: Pa, naravno da imam, kao što rekoh, pozvao sam ekspertski tim iz komande NATO-a za Evropu da dođu, dva nivoa iznad Kfora. B92: Rekli ste da vojska pravi bezbednosne procene o tome šta se može desiti, i da vi sada imate takvo predviđanje do 2015. godine. Da li u tom predviđanju do 2015. godine postoji projekcija o tome da bi bezbednosne snage Kosova mogle da prerastu u armiju? Ponoš: Postoje bezbednosne procene koje govore o tome da će stanje na Kosovu i Metohiji i oko Kosova i Metohije ostati rovito dug naredni period, da je neophodno prisustvo vojnih međunarodnih snaga da to drže pod kontrolom, da je nama značajno da sa tim vojnim snagama imamo partnerski odnos i dobar odnos kako ne bi došlo do toga da lokalne snage se izrode u nešto što bi bilo teško kontrolisati i što bi bilo nešto što bi narušilo bezbednost u celom regionu. Ništa što bi se desilo tu ne bi moglo da ostane začaureno samo unutar administrativne linije. O čemu se radi? Jednostavno, bezbednosni problemi uglavnom se izrode iz nekih socijalnih problema. Nije realno očekivati da će nivo standarda, stabilizacija bilo kakvih lokalnih institucija, nivo obrazovanja, međuetnička tolerancija na Kosovu i Metohiji tako brzo da se promeni. B92: Šta je zapravo strategija, u vojno-političkom smislu, inicijative da se ukine ta tampon zona? Šta je konačni cilj? Ponoš: Mi ne treba da govorimo o konačnim ciljevima, na kraju krajeva, ništa nije konačno. Govorimo o smeru, ja mislim da mi imamo dobar smer. B92. A u kom smeru to ide? Ponoš: Smer je građenje naših dobrih odnosa sa Evropom, sa Briselom, u ovom slučaju i sa NATO-om, ne samo sa Evropskom unijom, kroz to partnerstvo za koje smo stekli reference dosadašnjim ponašanjem u toku 10 godina i deljenjem odgovornosti za bezbednosnu situaciju na terenu. Želimo da igramo aktivnu ulogu u tome imamo pravo na to, radi se o našim životima, o našim sudbinama, radi se o našem pravu... B92: Ali kako mislite da stičete poverenje kada vi sami nemate poverenja u NATO, jer on pomaže stvaranju bezbednosnih snaga na Kosovu? Ponoš: Ovde se radi o tome da oni rade nešto što mi mislimo da nije u skladu sa Rezolucijom 1244 i mi na to ukazujemo... B92: U čemu je razlika između...? Ponoš: Pa, mi smo insistirali, insistiramo i dalje na transparentnosti toga što se radi, čak i ako je to u suprotnosti sa našim stavovima, da to uopšte ima smisla da se radi i da ima legalnog osnova da to bude rađeno. Nije rešenje u tome da mi stojimo po strani, kao što rekoh, i da kažemo - samo to nije u redu, mi želimo da znamo šta se radi da bi mogli da se ponašamo u skladu sa tim. Očekujemo tu transparentnost od NATO-a jer se mi ponašamo transparentno. B92: Da li je jedino što tražite da se izmeni u Kumanovskom sporazumu -ukidanje kopnene zone ili mislite da predložite da se izmene još neki delovi sporazuma? Ponoš: Imamo dve zone, imamo i kopnenu i vazdušnu zonu i vrlo široka ovlašćenja komandanta Kfora da može da vrati stvari na početnu poziciju '99. godine, to je ozbiljan problem. Naravno, postoje stvari koje se tiču i bezbednosti civilnih letova, pitanje kontrole civilnih letova nad teritorijom i južnog dela centralne Srbije i nad teritorijom Kosova i Metohije. Mi smo pre rata imali radar na Kopaoniku koji je uništen u toku borbenih dejstava, i dalje taj radar nije vraćen tu, nije bilo dosad razumevanja iz NATO-a i ukazujemo da je to.... To nije vojničko pitanje, to je pitanje političke dobre volje. B92: A da li su ovlašćenja komandanta NATO-a političko ili vojničko pitanje? Ponoš: I jedno i drugo, NATO je više od vojne organizacije. B92: Vi tražite u tome faktički da se ukinu ta ovlašćenja koja smo mi potpisali? Ponoš: Ne radi se o ukidanju ovlašćenja nego o reviziji delova sporazuma koji 10 godina posle rata više nemaju smisla. B92: Znači, nema smisla više da komandant Kfora... Ponoš: Da uređuje, ima ikakva ovlašćenja sa ove strane administrativne linije. Naravno, to je naša početna pozicija, videćemo dokle ćemo doći kroz razgovore, ja ne mogu da prejudiciram kakvi će biti rezultati tih razgovora, ali mislim da postoji, bar u vojnom delu NATO-a svest da su naši zahtevi utemeljeni, razumni, opravdani. Videćemo da li će u političkim strukturama NATO-a postojati dobra volja i svest o tome. B92: Ako Vojska Srbije želi da se ukinu vazdušna i kopnena zona bezbednosti i da izađe do administrativne linije i da sama uređuje svoje ponašanje i snage na tom delu, znači li to da vi imate procenu ili nekakvu projekciju ili ideju o tome da nama preti po bezbednost zemlje odande nekakva opasnost? Ponoš: To bi bilo kao kad bi me pitali šta će nam suverenost i slobodno ponašanje u skladu sa međunarodnim standardima Vojske Srbije uz Drinu ili uz granicu sa Rumunijom ili sa Bugarskom, da li to znači da nam preti opasnost odatle. Ne znači to, to direktno ne implicira to, ali to je pitanje suvereniteta bilo koje zemlje. B92: Ali zašto je to važno za vas kao vojnika? Ponoš: Zato što tamo to nemamo, posao vojnika je da na vojnom planu obezbedi suverenitet svoje zemlje u delu gde ga trenutno nema. U ovom momentu razumno je da to tražimo uz administrativnu liniju. B92: Dobro. Šta je sa povećanjem broja vojnika, koje je bilo najavljeno, da li to koincidira sa snagama bezbednosti Kosova koje se stvaraju ili je to ideja koja nema veze ni sa kakvim okolnostima? Ponoš: Ima veze i s tim naravno. B92: Kakve veze ima sa tim? Ponoš: Pa, kao što sam već ukazao, formiranje bilo kakve vojne strukture, mada kao što rekoh, nije to ozbiljna vojna struktura, je remećenje nekog regionalnog balansa snaga i to je stvar koju je trebalo svakako raditi ili konsultovati Srbiju, pitati je za mišljenje da li je to u redu. Na kraju krajeva, za nas je potpuno neprihvatljivo da se to radi na bazi Ahtisarijevog plana, to je jednostavno politički i pravno neprihvatljiv okvir za nas da se tako nešto radi. B92: U redu, ali Kosovo je priznato od nekoliko zemalja i ono pravi svoju unutrašnju organizaciju. Zašto je...? Ponoš: To što je priznato od nekoliko zemalja još uvek ne znači da... B92: 52. Ponoš: Da, nije dobilo stolicu u Ujedinjenim nacijama, ali to sad ostavimo po strani. Formiranje takvih snaga nema tako veliki vojni značaj koliko nosi političku poruku... B92: Kakvu? Ponoš: Pa, da je to država, da ima institucije, jedno od obeležja države je i to da ima monopol nad upotrebom sile. Koliko je to paradoksalna situacija biće jasno iz toga da će se ta sila nekakva formirati, a ta takozvana država neće imati monopol nad upotrebom te sile, nego će ključ nad upotrebom ipak držati neko van Prištine. B92: Dobro, ali kakva je to poruka za vas kao vojnika? Ponoš: Govorim i o političkim... na kraju krajeva, nije moja odluka da povećavamo vojsku nego je stvar političke procene predsednika Republike. Kao što je ovo bila politička poruka da se tamo formiraju nekakve bezbednosne snage, i ovo je politička poruka da Srbija može da reaguje, da će igrati aktivnu ulogu i u situaciji kada bude pitana i kad participira u nečemu, ali i onda kada ne participira. Kao što rekoh, u slučaju rekonfiguracije Unmika Srbija je bila aktivna u tom procesu, a ovde je Srbija ostavljena po strani. B92: Dobro. Kakvu mi političku poruku šaljemo kada povećavamo broj vojnika? Videla sam u jednoj od vaših ocena da mi šaljemo između ostalog i poruku. Ponoš: Šaljemo poruku da će Srbija u svakoj varijanti, i kad je učesnik u političkom procesu, procesu razgovora i onda kad je isključena igrati aktivnu ulogu, da će brinuti o svojoj sudbini. B92: A šta znači aktivna uloga u vojnom smislu? Ponoš: Aktivna uloga znači, na kraju krajeva, i kontekst neutralnosti koji je sada na neki način politička platforma Srbije na spoljnopolitičkom planu ili na vojnom planu, podrazumeva da ne možete da se oslonite na saveznike, to znači da morate da imate svoje resurse sami. Ne možete da gradite takozvane NIŠ sposobnosti gde imate nešto, a za nešto drugo ćete se osloniti za saveznike. Mi nemamo u ovom momentu saveznika, to jednostavno nije zvanična politika. Ako to nemate, morate sve da imate sami, to nosi cenu, cena toga je i povećanje broja vojnika. B92: Da li u toj projekciji toga šta bi moglo da se dešava u bezbednosnom smislu do 2015. godine, tretirate podelu Kosova i mogućnost podele Kosova ili učešće vojske u tome? Ponoš: Dok to nije zvanična državna politika ni vojska ne može da radi planove u skladu sa nečim što nije zvanična državna politika. Svi naši planovi su bazirani na zvaničnoj državnoj politici, kao što znate, podela Kosova nije zvanična politika. B92: Ali ja pitam o projekciji a ne o zvaničnoj politici, da li postoji ta mogućnost? Ponoš: Vojska je van spoljne politike i mi se bavimo predviđanjem šta će da rade drugi, a ne šta će da radi vlast u Srbiji. B92: Dobro. Ponoš: To što radi vlast u Srbiji to treba da znamo. B92: Je l' znate? Ponoš: Podrazumeva se. B92: Da, gospodine Ponoš, u političkim krugovima se poslednjih nedelja jako mnogo pominje podela Kosova koja se dovodi u vezu sa Euleksom, čak i ova revizija Kumanovskog sporazuma se na Kosovu smešta u taj kontekst. Međutim, pročitali smo u novinama ocene nekoliko političara iz regiona da bi podela Kosova mogla da znači rat. Kao vojnika vas pitam, da li mislite da bi to moglo između ostalog i to da znači? Ponoš: Pa, svaka varijanta u kojoj ja treba da se bavim nagađanjem šta bi moglo da znači jednostavno je neprihvatljiva za moju poziciju u ovom momentu. Da sam profesor na akademiji, onda bih mogao da prihvatim takvu vrstu razgovora. B92: Gospodine Ponoš, rebalans budžeta je smanjio sredstva za vojsku za 3 milijarde. Kakve informacije imate, koliki će budžet biti za vojsku, jer se predviđa opšta štednja? Ponoš: Prognoze nisu optimistične, ima najave i pojavilo se već u nekim medijima da će to biti negde oko 71 milijarda, odnosno kad se to prevede u nekakav iznos u evrima to je oko 806 miliona evra, to je za 60 i nešto miliona evra manje nego što smo imali u budžetu za 2008. godinu i to nije dobro svakako. B92: A kako mislite da povećate vojsku sa budžetom koji je umanjen? Ponoš: Pa, ja bih voleo to da znam kako možemo to da uradimo sa manjim budžetom. B92: A šta vam to kao vojniku, kao načelniku Generalštaba govori, kako ćete se ponašati u narednom periodu, koje će biti vaše mogućnosti? Ponoš: To je zadatak koji verovatno neće moći da se izvrši, mi ćemo morati da se snađemo sa ovim što imamo. To je na kraju krajeva stvar i političkih procena i odluke. Vojska ne pravi budžet vojska se ne bavi prioritetima gde pare treba da idu. Mi smo u prethodnih par godina uradili mnogo da izvučemo maksimum iz onoga što dobijemo i kao što sam već negde rekao, mi smo praktično i povećanje plata koje je vojska imala posle duže suše bazirali na unutrašnjim uštedama, na domaćinskom poslovanju. Budžet nije bio toliko veći da bi se plate toliko povećale. Mnogo toga je urađeno, tu su se mogućnosti gotovo iscrpile. Sa manjim budžetom verovatno će nivo personalnih troškova ostati dosta veliki u tom kolaču. Na kraju krajeva, rast vojnih penzija koji je deo vojnog budžeta, odnosno budžeta odbrane i nije više pod kontrolom Ministarstva odbrane, nego je vezan za rast penzija u građanstvu. Nivo operativnih troškova mora da raste zato što jednostavno nema smisla da držimo vojsku po kasarnama, da dolazi na posao i odlazi po podne kući, govorim o oficirima ili vojnicima gde ništa ne rade. To jednostavno je neprihvatljivo, na kraju krajeva, investicije će opet najviše da pretrpe štetu. Nećemo moći da investiramo, da kupujemo novu opremu koja nam je neophodna posle toliko godina neulaganja i neobnavljanja opreme. B92: Koliko sam razumela, vojni rok neće biti ukinut 2010. kako je bilo predviđeno. Ponoš: Ja sam samo ukazao da to nije realno, da ne možemo da idemo na povećanje broja profesionalnih vojnika, zapošljavanje, a mogli bismo u narednih par godina da zaposlimo nekoliko hiljada ljudi sa pristojnom platom, prosečnom platom da smo radili profesionalizaciju. Znači, budžet koji sistem odbrane dobije i vraća se privredi, jer upošljava ljude. Moraćemo da ostanemo, verovatno, sa tako smanjenim budžetom, na regrutnoj obavezi. Varijanta je to u kojoj mi trošimo pare, obučavamo vojnike šest meseci, a onda ih šaljemo kući, praktično nemamo vraćanje tog uloženog kao što bismo imali u slučaju potpune profesionalizacije. Jednostavno, kao što sam isto tako već negde rekao, politička vlast treba da se opredeli šta hoće, vojska može da se snađe i u jednoj i u drugoj varijanti, teže ili lakše. Na kraju krajeva, mi nemamo mnogo mogućnosti izbora da budemo pitani, ali je važno konačno da znamo šta se to u stvari hoće, jer ne može i jedno i drugo, ne može sa manjim budžetom i kvalitetnija i veća vojska. B92: Je l' vama jasno šta oni hoće od vojske? Ponoš: Da li je vama? B92: Da, ali bitno je da li je vama, ja sam novinar. Ponoš: Pa, mislim da postoji pomalo konfuzije i na kraju krajeva, jasno je da u jednom tranzicionom društvu postoji niz prioriteta, postoji u koalicionoj Vladi, postoji vučenje na razne strane šta je kome važno, svesni smo mi toga. Mi samo želimo da ukažemo da imamo ozbiljnu društvenu ulogu, da vojska nije više neka začaurena institucija gde se dešavaju neke stvari za koje niko ne zna. Mislim da smo jedna od najotvorenijih, najtransparentnijih institucija u Srbiji u ovom momentu, da može lako da se vidi gde trošimo pare, na šta trošimo, šta to radimo, bar u ovom delu što Generalštab kontroliše, to mogu potpuno da garantujem. Verujem da je tako i u Ministarstvu, i onda da jednostavno kažemo, ako imamo te pare možemo da uradimo to i to, ako nemamo onda ne možemo. Kao što sam non-stop naglašavao, nije na vojsci da kaže šta treba da radi nego kako, to je pitanje struke. Ako dobijemo manje para, onda i mi treba da kažemo politici - taj deo ne možemo da uradimo sa toliko para. B92: A šta vi ne možete da uradite sad sa ovim novcem? Ponoš: Ne možemo da uradimo profesionalizaciju. B92: Što znači - do koje godine će regruti ići u vojsku? Ponoš: Čekajte da vidimo kakav će na kraju biti budžet za ovu godinu, na kraju krajeva, biće i 2010. i 2011, videćemo kako će to prolaziti, to je jednostavno nekakav okvir u kome se mi krećemo. B92: Videla sam da ste raspisali konkurs za dve hiljade i nešto radnih mesta u vojsci. Da li će se taj manji budžet odraziti i na to? Ponoš: To su vojnici po ugovoru. B92: Da li će se odražavati na njihove prihode, na to koliko ljudi koji ćete moći da primite? Ponoš: Svakako, to je proces koji je lepo krenuo, ova kampanja je lepo krenula. Mi sad imamo oko 1.700 kandidata koji su se prijavili, par stotina žena je konkurisalo za prijem u vojnu službu, da nosi uniformu i da radi taj posao. Mislim da je to lepo krenulo zato što smo bili na putu da menjamo imidž vojske, da vojnu profesiju opet učinimo atraktivnijom. Biće jasno ako su plate manje da će to ići teško. B92: Poslednjih nedelja se ponovo aktualizovalo pitanje ubistva vojnika u Topčideru, imali smo i novi izveštaj i koliko sam razumela gospodina Zorića pokrenuće se ponovo istraga. Koliko vojska, koliko vi kao načelnik Generalštaba insistirate na tome da se taj slučaj reši, jer je taj slučaj zaista je nešto što opterećuje vojsku? Na kraju krajeva, videla sam dosta objašnjenja da mnogo ljudi i zbog tog slučaja ne želi da ide da služi vojni rok nego ide na civilnu službu, jer roditelji brinu. Ponoš: Načelnik Generalštaba nije u poziciji da insistira u takvim stvarima na bilo čemu, jer je to stvar koja je u nadležnosti pravosuđa, nikakvi interni vojni organi više tu ne mogu da se bave tim, nemaju jednostavno nadležnosti. Ali budite uvereni da posle roditelja tih stradalih mladića verujem da nema niko ko je više zainteresovan da se tu konačno dođe do istine od vojske, zato što mi nosimo taj teret, mi koji smo sad u vojsci. To je jednostavno nešto, ako se ne razreši, ako se ne sazna puna istina, to će nas opterećivati uvek i u javnosti, i u pravu ste kad kažete da to opterećuje i ljude koji treba da dođu da služe vojni rok. To im je negde prisutno kao problem koji je ostao nerazrešen. Mnogo nam je važno da se to reši, voleo bih da se to desi što pre. B92: Da. Ponoš: Samo istina je nešto što je rešenje, a ovo što sada imamo, razna tumačenja, igre advokata, bivših sudija, to ništa ne rešava. Imamo temu koja se pojavljuje s vremena na vreme u javnosti, a nemamo istinu. B92: Na završetku emisije da se vratimo ptanju s početka. Kada očekujete da bi eksperti mogli da sednu i razgovaraju o inicijativi da se Kumanovski sporazum eventualno revidira? Ponoš: Ja sam predložio generalu Kredoku da bi bilo dobro da za par nedelja on uputi ekipu u Beograd. U međuvremenu smo imali i neke tehničke komunikacije u kojima sam ja obnovio taj predlog, nadam se da će to biti moguće za par nedelja, da dođe ekipa ovde. Naravno, verovatno će i general Kredok morati da dobije politički mandat za nešto takvo. Ja politički mandat već imam da krenem u tu vrstu razgovora. Znači, mi smo se dogovorili da treba da počnemo da razgovaramo, dokle ćemo stići videćemo, ne mogu ni vremenski da kažem kad ćemo postići rezultate, koliko će to trajati, koji je domet tih razgovora. Ali postoji volja, spremnost NATO-a i razumevanje da su naši zahtevi vojnički razumljivi i prihvatljivi. B92: Koliko je na tu ideju o reviziji Kumanovskog sporazuma, o ukidanju tampon zona uticala i bezbednost na samom jugu Srbije? Ponoš: Pa, sve je to kompleksno pitanje, to je samo jedan deo te scenografije. Ja sam na početku našeg razgovora ukazao da se mnogo toga promenilo, promenili su se... neki novi igrači su se pojavili sa druge strane administrativne linije. Naši odnosi sa NATO-om su evoluirali svih ovih godina. Bezbednosna situacija nije lošija sad nego što je bila 2000, rekao bih da je mnogo bolja, tada smo imali pobunu, imali smo podozrenje između nas i NATO snaga, više to nemamo. Prisutni smo u Briselu, uskoro ćemo otvoriti misiju, potpisali smo sporazum o bezbednosti informacija, idemo na NATO vežbe. Iduće godine biće velika NATO vežba i u Srbiji, doduše medicinskog tipa. Sve to ukazuje na jedan novi kvalitet odnosa, ne možemo da budemo okrenuti samo ka prošlosti, mnogo toga se promenilo. |
10:41
01
DEC
2008
| 0 | 0 | 459 | 0 |
| Mostarska petlja |
| „ovo me podseća na jednu priču iz jednog istorijskog romana u kome se izgradi most između jednog palestinskog i izraelskog sela, i onda nakon nekoliko godina, pošto preko tog mosta ljudi krenu da prelaze, pa krenu da trguju, da se međusobno žene, udaju, da se druže, da se prosto mešaju. Onda nakon nekoliko godina ti verski i nacionalni fanatici kažu - pa, to nije dobro, zašto smo dopustili da dođe do mešanja ljudi i do mešovitih brakova. Onda kaže - pa, nije sad problem, problem je bio kad se most gradio...Kada smo napravili koaliciju sa SPS-om...to je tada podrazumevalo takođe da će SPS imati pravo da predlaže svoje kadrove...Dakle, ako smo svi digli ruku da Ivica Dačić danas bude ministar policije, ako smo digli ruku da Milutin Mrkonjić bude to, ako su socijalisti digli ruku da ja budem ministar za zaštitu životne sredine, dakle, ako smo prešli preko toga da sve ono što su bili naši stari sukobi sada stavimo po strani i da gledamo zajedno u budućnost, ....Dakle, moramo da verujemo jedni drugima kada smo jednom izgradili most između nas i kada je preko toga mosta krenula da se odvija saradnja koja predstavlja preduslove za normalan život...“ |
| Gost: Oliver Dulić, ministar za životnu sredinu, prostorno planiranje, šef kadrovske komisije u Vladi Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Protekle nedelje se najviše pričalo o parama, pričalo se da plate stoje, da cene rastu, da dinar pada, da para u budžetu nema, a tamo gde ima para tamo se i presipalo, kao u javnim preduzećima. Jedan od direktora jednog javnog preduzeća tako je osetio neobjašnjivu potrebu da medijima saopšti neku svoju ličnu dramu kako je njegova plata bezobrazno visoka. E, sad, šta je tu bilo bezobrazno, to što je odbio da kaže kolika je ta bezobrazna cifra, koliko je to bezobrazno mnogo para ili to što se o tome govori, a da pri tom nezavisne institucije nemaju nikakvog načina da dođu do takvih podataka, a to im je posao. Ili je, na kraju krajeva, bezobrazno to što na kraju čujemo da je u stvari Vlada nadležna za te sume koje se isplaćuju, te da tu sada treba tražiti odgovore na sva pitanja. Kako bilo, verujem da ste čuli za onu staru izreku 'pare na vrata, ljubav kroz prozor', e pa sad, kako to izgleda kad se primeni na Vladu Srbije, u narednih pola sata razgovaramo sa ministrom za životnu sredinu, prostorno planiranje, šefom kadrovske komisije u Vladi - Oliverom Dulićem. Dobro jutro i dobro došli. Hajde na samom početku da se dotaknemo kratko budžeta i to u onom delu u kojem se to direktno odnosi na vaše Ministarstvo. Da li ste zadovoljni time koliko novca je vaše ministarstvo dobilo iz budžeta, jer većina vaših kolega govori da je dobila manje nego što je očekivala? Dulić: Pa, dobro, ja bih isto mogao da kažem da smo u odnosu na ono što smo mi predlagali da bude budžet Ministarstva za životnu sredinu i prostorno planiranje jesmo dobili manje nego što smo očekivali. Mi smo dobili sasvim dovoljno po meni u skladu sa prilikama u kakvim živimo i sa našom ekonomskom situacijom, da sprovedemo sve ono što jesu planirani poslovi u zaštiti životne sredine, unapređenju životne sredine i u svim onim ambicioznim projektima koje želimo da ostvarimo. Dakle, ako gledamo ovako celu strukturu budžeta mi ćemo nastaviti da finansiramo i zaštićena prirodna dobra, nastavićemo da finansiramo sve one akcije koje treba da unaprede životnu sredinu i po različitim lokacijama, dakle, različite insititucije koje štite životnu sredinu. Imaćemo dovoljno novca za projekte koje smo započeli, jako je važno da ćemo nastaviti da finansiramo izradu prostornih planova različitih vrsta, planskih dokumenata po opštinama. Ove godine ćemo potrošiti 200 miliona za to, prošle smo potrošili 110. Nastavićemo da finansiramo obnovu različitih, hajde da kažem, područja u Srbiji koja su stradala i od zemljotresa i od poplava i tako dalje. Ono što mi je žao jeste da će zbog pre svega finansijske krize, zbog situacije u kakvoj se zemlja nalazi će se malo skromnije krenuti u projekat izgradnje socijalnih stanova. Mi smo tražili od Vlade 8 milijardi za projekat izgradnje socijalnih stanova, da to krene kako smo i mi planirali sa velikim brojem gradova u kojima bi se gradili socijalni stanovi. Nažalost, na toj poziciji nismo dobili gotovo ništa, tako da ćemo sledeće godine krenuti da radimo iz donacija, odnosno iz kredita jedne od banaka koje finansiraju inače socijalno stanovanje. Ali sve u svemu, hajde da budem pošten, dakle, situacija je teška, štednja je na sve strane, ako tražimo naravno svi da stežu kaiš moramo i mi sami da se prilagodimo tome, tako da ja mogu da kažem, zadovoljni smo, samo da izguramo tu godinu. Nadam se da će ovaj budžet ovakav kako je struktuiran doprineti da, dakle, padne javna potrošnja, da poraste ekonomska efikasnost u zemlji i da onda sledeće godine počnemo da razmišljamo malo drugačije kako se struktuira budžet. Jednu od tema koju je inače ova rasprava o budžetu unutar Vlade otvorila jeste koje su to oblasti života koje treba unapređivati. Ja mislim da je životna sredina jedna od oblasti koje treba unapređivati. Mi nažalost i ove godine smo daleko ispod evropskog proseka što se tiče izdvajanja za životnu sredinu, ali mislim da će, kao što je Svetska banka preporučila da se više finansira obrazovanje i nauka, ja bih priključio i životnu sredinu kao jednu od ipak indikatora društvene svesti, indikatora razvoja jednoga društva. B92: Kakvu ste komunikaciju imali sa ministarkom finansija u tom procesu dok ste se dogovarali o tome koliko ćete novca dobiti za budžet? To vas pitam zato što se javnost pita gde je ministarska finansija, nema je, ne viđa se. U svakom drugom društvu u ovakvim situacijama daleko bi je bilo više i daleko bi se više čulo o tome šta možemo da očekujemo u narednom periodu. Dulić: Pa, mislim, dopustite mi da ja razumem gospođu Dijanu Dragutinović zato što je njoj najteže. B92: Najteže u smislu...? Dulić: Najteže, dakle, verovatno od svih ministara njoj je sada najteže. Dakle, mi imamo jednu ozbiljnu finansijsku i ekonomsku krizu u celom svetu, imamo procene da će Evropa i Amerika ući u ozbiljnu recesiju, imamo procene da će srpska privreda imati neki projektovani rast, ali on neće biti 7% kako su očekivali, nego će biti 3-4%. Dakle, pričamo o rastu društvenog dohotka, imamo jedan restriktivan budžet, imamo aranžman sa MMF-om, imamo rastuće pritiske od društva, dakle, neke očekivane socijalne tenzije... B92: Da, da, imamo i dinar koji tako stoji kako stoji, imamo i cene... Dulić: Imamo sve ono... i sad imamo nekog ko stoji da brani sve to i još naravno unutar toga jedna rasprava o budžetu koja je uvek naravno prilično tenzična i koja se uvek prelama preko Ministarstva finansija koje treba da na jedan pošten način preraspodeli sva ta sredstva. Dakle, njoj nije lako u ovom trenutku, svi smo mi imali razgovore sa njom, svako ministarstvo je imalo argumente zašto treba da se poveća upravo razdeo u budžetu za različite stvari. Tako da, eto, ja mogu da je opravdam, mislim da je uradila dobar posao i mislim da ćemo sa ovakvim budžetom ipak uspeti da ostvarimo sve ovo što je ova Vlada projektovala za sledeću godinu. B92: Vi ste sami najavljivali različita ulaganja, bili ste u Boru krajem nedelje i tamo ste najavljivali da će Bor dobiti prilično velika sredstva kako bi se tamo sprečila akutna zagađenja. Šta je sa Pančevom, šta je sa Smederevom, šta planirate u narednom periodu u zaštiti životne sredine? Dulić: Dakle, što se tiče crnih ekoloških tačaka, mi ćemo insistirati na tome da se one i dalje... da se vrši opsežan monitoring i da se prati sprovođenje tih akcionih planova. Što se tiče finansiranja životne sredine u Boru, dakle, milion i 100.000 evra će se izdvojiti, deo iz NIP-a, deo iz Fonda za zaštitu životne sredine, i to je nešto što je gotovo. Što se tiče Pančeva, i za Pančevo i za Bor i za sve druge, evo, kao za Smederevo, Smederevo je pre nekoliko godina bilo crna ekološka tačka, zatim je privatizovan od jedne ozbiljne kompanije koja je uložila ozbiljne sume novca u ekologiju, naravno na insistiranje države, i u ovom trenutku Smederevo više nije ekološki problem. Dakle, to je ono što treba da se desi i Boru i Pančevu. Dakle, mi ćemo insistirati na tome da se u Boru investira 180 miliona dolara u životnu sredinu, u Pančevu da se sprovede program investicije 500 miliona evra u modernizaciju tehnologije koji će dovesti do toga da i Pančevo prestane da bude crna ekološka tačka. Jedino tako država može da štiti svoje građane, dakle, mi ne možemo.. jasno je da u ovom trenutku i Pančevo i Bor rade po starim tehnologijama, po tehnologijama koje i te kako zagađuju životnu sredinu. Mi pratimo sada stanje, a evo, dajte mi sada jednu priliku, kada već pričamo o budžetu. Ono što mi je najdraže u svemu tome, mi smo predvideli jednu ozbiljnu akciju sledeće godine, koja se zove 'Očistimo Srbiju'. Hoćemo da podignemo svest svih naših građana o jednoj važnoj temi, a to je koliko je naša zemlja lepa i nažalost prljava, prljava u smislu otpada koji je na sve strane. Kada pogledamo naše puteve, utrine pored puteva, parkirališta, slivove reka, korita reka, gomile divljih deponija koje imamo, sve to smo mi sami zagadili i sada prolazimo pored i držimo se za nos i kažemo - sram nas bilo, vidi na šta nam liči zemlja. Dakle, Ministarstvo za životnu sredinu će sledeće godine pokrenuti akciju 'Očistimo Srbiju' koju će finansirati delom iz budžeta, delom će se finansirati iz lokalnih budžeta, delom će se finansirati iz donacija, ali hoćemo da ohrabrimo sve, i opštine i škole i različita udruženja građana i privredu, da svako izađe da počisti u svom dvorištu, u svom stanu, ne znam, u svom okruženju, u svom kolektivu i tako dalje. Ukoliko uspemo da prikupimo sav taj otpad koji danas leži oko nas i ukoliko budemo očistili našu sredinu, to je sjajan pomak i u našem životu i u buđenju same svesti. I ono što je najvažnije, ukoliko budemo učili našu decu da ako se jedna flaša izbaci kroz prozor, na primer staklena flaša, ona nikad u prirodi neće nestati. Dakle, ona prosto se ne degradira, ako izbacimo platičnu flašu potrebno je 100.000 godina da se ona uništi. Dakle, to je ono što moramo prosto da počnemo da učimo našu decu: da moraju da čuvaju svoju životnu sredinu. Sledeće godine upravo ovom akcijom mi hoćemo da na neki način ohrabrimo naše ljude da učestvuju aktivno u zaštiti životne sredine. B92: E, kad ste već pomenuli čišćenje, sigurno pratite šta se dešava poslednjih dana, čini se da je i u javnim preduzećima počelo to da se radi. Juče je na primer lider G17 plus izneo neki svoj lični utisak da je pravda o kojoj se sad govori da se sprovodi, da se čiste javna preduzeća, da će se direktorima smanjivati plate, pa pominjali su se i upravni odbori, da je ta pravda doduše selektivna zato što se krenulo od preduzeća koje vodi G17 plus. Utisak gospodina Dinkića je, gospodine Duliću, i da neko u Demokratskoj stranci, čiji ste vi funkcioner, radi o glavi stranci Mlađana Dinkića. Da li u celoj toj priči ima bilo kakvih nagoveštaja istine? Dulić: Pa, ja mislim da je Mlađan Dinkić u velikom broju stvari koje je izrekao u jučerašnjoj emisiji bio u pravu, mislim da ovo naravno ne stoji. Mislim da je otvorena jedna ozbiljna tema i hajde da kažem, možda je otvorena Pandorina kutija. To ja gledam sa nekoliko aspekata, dakle, zaista se postavlja jedno moralno pitanje, da li neko ko je dobio na upravljanje državnu firmu, dakle, državno vlasništvo, ko je monopolist i koji nema konkurenciju i ko naravno ostvari određenu dobit, da li ima pravo da sebi daje toliko ogromnu platu i toliko ogroman bonus... B92: Pa, Vlada mu je dala to pravo, je li tako? To smo na kraju zaključili, zakon postoji i oni se sada svi pozivaju na zakon. Dulić: Ali hajde da budemo pošteni, dakle, u Srbiji je bilo nekoliko Vlada unazad nekoliko godina. Ova Vlada tek 150 dana obavlja svoju funkciju i za tih 150 dana je upravo otvorila ovo pitanje, dakle, mi smo, nekoliko nas ministara je otvorilo pitanje, na primer plata u upravnim odborima javnih preduzeća, i kao što znate, mi smo pokrenuli temu pitanja tih plata, nije nas javnost na to naterala. Onda je javnost otvorila pitanje direktorskih plata i onda se stiglo sada i do Bojana Krišta, verovatno i do drugih direktora. Dakle, da budemo pošteni, mi smo problematizovali to, dakle, nije javnost to uradila. Ono što se meni sviđa jako jeste što sada na primer DSS koji je zadnjih 7 godina bio na neki način u vlasti, koji je upravo postavljao i Bojana Krišta i sve ove upravne odbore i sve ove direktore koji sada primaju te plate, dakle, to je bilo za vreme Vlada Vojislava Koštunice, sada pere ruke od toga i kaže - mi ne znamo ništa o tome, sram ih bilo, imaju ogromne plate. Dakle, Miloš Aligrudić koji je bio predsednik Upravnog odbora Aerodroma i koji je vrlo dobro znao i kolika je plata direktora i kolike su plate članova Upravnih odbora i predsednika Upravnog odbora, on sad napada nešto u čemu je i sam učestvovao do pre nekoliko meseci. Dakle, to je ono što je po meni politički nemoralno. Dakle, ako je to jedan loš trend koji se dešavao i koji je doveo do toga da zaista cela ta stvar ode izvan kontrole. Evo, ja se sećam u parlamentu dok sam vodio Skupštinu, neprestano je tema bila poslaničke plate, koliko poslanici primaju, jako puno u odnosu na to koliko rade itd. B92: Dobro, slažete se da to jeste tema i treba da bude tema... Dulić: Naravno, i treba da bude tema, ali sve vreme se tada pričalo, ja se sećam, ali čekajte, ljudi, dakle, mi smo transparentna institucija, 24 sata smo dnevno u televizijskom prenosu, a šta je sa platama ovih drugih državnih preduzeća u kojima su plate ogromne o kojima niko ne priča? Dakle, sad je to došlo na dnevni red i treba da se ta tema otvori, treba da se zatvori. I mislim da niko ne bi smeo da traži protivnike u drugim strankama, jer je to prosto postala društvena tema. Mislim da je možda malo previše emotivno gospodin Dinkić nastupio, samo kada je možda optužio neke druge stranke za to. Ovde se, siguran sam, ne radi o tome i mislim da ova tema ne treba da ugrozi naše odnose, mislim da smo mi ovde na jednom zajedničkom zadatku, mislim da treba zajednički da radimo da u Srbiji prestane da se stvara ta atmosfera jednog hroničnog nepoverenja, skandalizovanja svakog mogućeg posla, nameštanje preko novina različitih afera, pa čak i dovođenja do toga da se demokratija izvrgne ruglu i da prosto ona potreba da mediji pišu slobodno, da se pretvori u jednu potpunu anarhiju. Ja se potpuno slažem sa napadima na neke medije potpuno objektivno zbog toga što se stvarno preteralo u tome. Dakle, sve su to teme o kojima treba da pričamo, ali mislim da sad to ne bi trebalo da ugrozi postojeći sistem i da ugrozi odnose koji su teškom mukom uspostavljeni i koji su ipak doveli do toga da danas Vlada funkcioniše na jedan kvalitetan način i da mi bez obzira na dnevne probleme ipak jesmo jedan tim koji pokušava da u ovoj teškoj krizi, u ovom teškom vremenu napravi neki rezultat. B92: Ali evo kako funkcioniše taj tim. Sad ste pominjali i dok je bila Koštuničina Vlada isto su tako postojale velike plate u javnim preduzećima, o tome niko nije govorio. Pa, izgleda da su oni funkcionisali kao tim i da se sada pojavljuju neke teme koje nameću pitanje u kakvom su odnosu Demokratska stranka i G17 plus, ako G17 plus ne bude u skupštinskoj sali kada se rapsravlja o tome, kada radikali pokreću priču o tome šta se dešava na Aerodromu Nikola Tesla, a Demokratska stranka istog trenutka zdušno podržava tu inicijativu. Dulić: Pa, dobro, ja znam da u parlamentu svakog dana se desi da neko nije u sali, mislim, to je prosto deo našeg parlamentarnog života i to je nešto što je prosto definisano dnevnom politikom. Ovde se radi o tome, hajde sad da kažemo ovako, mi smo sad kao Vlada, plaćamo cenu nekoliko loših poteza koji su još 2004. postavljeni. Jedno je bilo feudalizacija preduzeća, ministarstava, javnih funkcija koje je faktički instalirala prva Vlada Vojislava Koštunice... B92: I vi ste to preuzeli... Dulić: Mi smo to preuzeli u drugoj vladi Vojislava Koštunice, pa smo sada rekli da toga više neće biti i toga sad zaista više nema. U mom Ministarstvu ne sede samo kadrovi DS-a, čak naprotiv, njih ima mnogo manje u odnosu na broj svih ljudi koji uglavnom ne pripadaju nijednoj političkoj stranci ili su došli, bogami, iz stranaka koalicionih partnera. Moram da kažem, to su sve veoma stručni ljudi i doprinosimo zajednički da se i životna sredina i prostorno planiranje unapredi. Tako je i u drugim ministarstvima, tako će, nadam se, biti i u javnim preduzećima. Dakle, mi sada rešavamo probleme koji su instalirani pre 4 ili 5 godina. Vi naravno možete nama sad da kažete - vi ste za to krivi, mi kažemo - jesmo krivi, ali evo, radimo na tome da se to ispravi. Dakle, govorim i o takozvanoj feudalizaciji javnih preduzeća i o feudalizaciji ministarstava, govorim i o platama u upravnim odborima javnih preduzeća, direktorskim platama... B92: Govorite, ali stalno o nekoj budućnosti, mi ćemo, mi ćemo kroz šest meseci, četiri godine... Dulić: Mi ćemo smanjiti plate članova upravnih odbora, mi smo to uradili, dakle, evo, pišemo sada plus, mi ćemo definisati, redefinisati plate direktora javnih preduzeća, pogotovo onih koji rade sa minusom, uradili, zato što će one biti smanjene, mi ćemo prekinuti feudalizaciju javnih preduzeća, ministarstava, mi uradili to. Dakle, hajde da shvatite da se prosto neke stvari rade, naravno, da neki mediji vole da od toga prave ili veliki skandal ili da potenciraju da su upravo oni zaslužni zbog toga što se desio veliki društveni pomak. Nije, desio se zbog toga što smo mi shvatili da je jedna od najgorih stvari koja može da se desi u jednom društvu da u jednom ministarstvu od portira do ministra svi budu članovi jedne partije, jer tu onda prestaje kontrola međusobna, tu prestaje međusobna koordinacija i timski rad, tu prestaje potreba da bilo ko onda svojim kvalitetom ili strukom se nametne da postane lider. Ne, to samo zavisi kako se pozicionira u svojoj partiji i to je loše i mi to polako menjamo. Da li će to ići lako - neće, jer mnoge stvari u ovom društvu su previše zagađene i mnoge stvari nažalost u ovom društvu su otišle previše na krivi kolosek da bi se sada brzo vratile, ali se radi na tome i svedoci ste toga. Na kraju krajeva, hajde da verujemo da smo zajednički postigli jedan veliki pomak, meni je žao što se to otvara na ovakav način i što danas to opozicija eksploatiše, pogotovo mi je krivo što to eksploatiše onaj deo opozicije koji je direktni krivac i odgovoran za to što danas imamo situaciju u javnim preduzećima kakvu imamo, ali dobro, mi ćemo taj problem rešiti i rešićemo zajedno sa vama, medijima. I sad vas ja molim nešto, ako ste nas napadali zato što je nešto bilo loše, zajednički smo otvorili ovu temu, hajde kad se desi nešto pozitivno da stegnemo ruke jedni drugima i da kažemo - Okej, uradili smo jedan veliki posao. B92: Bilo je pozitivno to što ste najavljivali da ćete smanjivati primanja članovima i predsednicima upravnih odbora. Sada se vidi da plate u javnim preduzećima pravdaju poštovanjem zakona. Šta sada možete tu da uradite, osim da taj zakon menjate? Da li je na sednici Vlade uopšte razmatrana ta mogućnost, da li se u tom pravcu razmišlja, da li je o tome bilo bilo kakvih razgovora prošlog četvrtka? Dulić: Bilo je, naravno, mi smo sad otvorili temu... B92: I šta ste se dogovorili? Dulić:... pitanje plata u javnim preduzećima i sada se naravno radi najbolji mogući model. Mislim da je veoma korektno reći, dakle, postoje različita javna preduzeća, ona koja su u plusu, ona koja su u minusu, postoje ona koja žive od subvencija države, postoje ona koja posluju na tržištu uz konkurenciju i rade to veoma efikasno i uspešno. Mi generalno imamo jedan problem, i to je ono što ja osećam i u mom ministarstvu, mi imamo dosta stručnih ljudi, ali ti stručni ljudi, ukoliko ne budu radili za plate koje su stimulativne, oni će prosto otići u privatni sektor i nama će se isprazniti državna uprava, otići će kvalitetni ljudi u privatni sektor. Ja verujem da je slična situacija i u tim velikim javnim preduzećima koji su sistemi koji pre svega podrazumevaju struku. Dakle, pričam i o Telekomu, pričam o EPS-u, pričam o mnogim stvarima gde sede prosto ljudi koji su inženjeri, koji moraju da budu stručni, pogotovo pričam o onim preduzećima koja imaju svoju direktnu konkurenciju, evo, Telekom ima direktnu konkurenciju i u Telenoru i u VIP-u. Naravno, pitanje je sada da li ti inženjeri moraju da imaju plate koje su uravnilovka i da budu prosečne plate i da kažemo to je državno preduzeće, vi morate da delite sudbinu svih ostalih koji rade u državnoj upravi, ili moraju da imaju plate koje su konkurentne. Ali zbog toga je potrebno izraditi jedan fer model, dakle, fer model kaže - nemoguće je da direktor Železnice, jednog gubitaškog preduzeća koje živi od subvencija države, sebi dodeli toliku platu zbog toga što prikazuje to što je dobio subvenciju od države kao dobit preduzeća, odnosno kao redovan prihod. Dakle, to je ono što nije fer. Pitanje, dakle, Krišta mislim da je sada zatvoreno, ali je ostalo pitanje do koje mere neko može sebi da dodeljuje bonuse za uspešno vođenje preduzeća. Svaka čast, ostvario si dobit, ali do koje mere ti to možeš da uradiš da to ne bode oči javnosti? Dakle, to je ono što je sada nešto što ćemo verovatno naći kao jedan postojeći model. Mi u svakome slučaju ćemo veoma pažljivo od sada davati saglanosti na različite finansijske planove preduzeća za sledeću godinu i već sada je zaustavljeno davanje saglasnosti, na ovoj zadnjoj sednici Vlade, za jedno od preduzeća koje je predlagalo neki finansijski plan koji je, eto, predlagao i određene bonuse za direktora jer je uspešno vodio preduzeće. Mislim da to neće moći da ide bez ili Odbora za finansije ili Ministarstva finansija i mislim da ćemo na taj način ipak uvesti neki red. Dakle, radi se na tome, nije lako, jer verujte mi, pritisci su ogromni, samo je pitanje kada će se pojaviti sindikati i reći - čekajte, mi smo ostvarili dobit, hoćemo da se ta dobit podeli ravnopravno... B92: Gospodine Duliću, sindikat da se beskrajno potrese ako se direktoru smanji plata sa 450.000 na 200.000... Dulić: Ja upravo ne pričam o direktoru, ja pričam o na primer radnicima koji su pošteno svoj posao uradili u nekom javnom preduzeću i koji hoće, jer vide da je iskazana jedna dobit, koji hoće deo te dobiti da dobiju kao 13. platu, ja o njima pričam. I onda sada kada neko otvori pitanje i kaže - zašto su radnici tog i tog preduzeća dobili enormno velike plate u odnosu na republički prosek, pa zato što su ipak uradili nešto što je doprinelo da može da ostvari dobit za državu i za budžet. Dakle, zato je samo važno da se napravi jedan pravedan model, i to je ono što.... Dakle, ja jedino protiv čega jesam, mislim da je većina nas protiv toga, protiv uravnilovke da smo svi zajedno solidarni u ovoj nesreći i da sada svima smanjimo, skrešemo plate na neki prosek. Ako si uspešan i ako si pokazao rezultat, moraš da imaš veću platu, to je prosto princip koji treba uvažiti, ali to naravno ne važi za direktore i za ove ogromne bonuse. I mislim da smo se razumeli, mislim da je sada ovo jedan put u kome hladne glave i mirno treba naći model koji će biti pre svega društveno pravedan. B92: Koliko vaša stranka drži tih preduzeća o kojima sada govorimo? Dulić: Pa ne znam tačan broj, znam koliko smo... pa, recimo da ima... B92: Više od polovine? Dulić: Možda polovinu, da. Ali kad kažete stranka drži, mislim, šta to znači? B92: Pa, to znači da ste se tako dogovorili, je li, ovo preduzeće pripada ovoj partiji, ovo pripada onoj, prosto ste vi nametnuli takvu vrstu razmišljanja. Ja ne mogu drugačije to da vas pitam. Dulić: Da, dobro, tačno. Znači, hajde da kažemo da u polovini preduzeća jesu direktori koji su birani na konkursima ili su izabrani direktno u Vladi, radom Vlade, a da su pripadnici ili su na predlog Demokratske stranke. B92: Dakle, pogrešan je utisak lidera G17 da je ovo sad upereno upravo protiv te stranke? Dulić: Ja sam siguran da nije, mislim da se... pre toga je bilo otvoreno pitanje direktora Železnice, pa je sad otvoreno pitanje direktora Aerodroma. Mislim da je taj bonus koji je on sebi dodelio zaista bezobrazno visok, mislim da je sve počelo sa tim što se otvorila tema upravnih odbora. Dakle, i članstva u upravnim odborima i ono što je tačno, što je mislim potpredsednik Dinkić juče rekao, evo, ja sam svedok toga, onoga trenutka kada su se plate smanjile smanjila se i želja za ulaskom u upravni odbor, što znači da je ta želja za ulaskom u stvari bila motivisana tim velikim platama. Mislim da su one svedene na jednu realnu meru i ja podržavam lično predlog Sonje Liht da ljudi koji ulaze u upravni odbor javnih preduzeća, pošto već rade neki posao, neka rade taj posao volonterski. B92: Hoćete li raspisivati konkurse za upravne odbore? Dulić: Svi mi radimo još nekoliko poslova volonterski i pored toga, jer smo po funkcijama na različitim pozicijama, to mora tako da bude. Ako hoćeš da daš nešto ovome društvu i ako hoćeš da budeš deo jednog sistema koji se reformiše, koji se nalazi u teškoj situaciji moraš da budeš solidaran sa tim, nemoj da se žališ zbog toga, nego pomozi društvu kada mu je to potrebno, a sada je potrebno. B92: Priča o Aerodromu pokrenula je i jednu potpuno političku priču koja se odnosi na sudbinu Vlade, jer se govorilo da je ovo samo priprema terena za to da se G17 izbaci iz vladajuće koalicije, te da se ta većina u parlamentu nadomesti nekim drugim strankama. Pominjani su naprednjaci, pominjala se Nova Srbija Velimira Ilića. Ima li tu istine? Jeste spremni da menjate koalicione partnere? Dulić: Ne, naravno. Ja se sećam u zadnjih nekoliko godina to gotovo da nije bilo nedelje da neko nije pravio neku kombinatoriku, matematiku. Kada svi mi imamo takvo iskustvo, meni je žao što to neko i poveruje. Dakle, ovoga puta zaista se ne radi o tome, nema nikakve matematike, kombinatorike, mislim da ova Vlada ima perspektivu da opstane i da uradi veliki, veliki rezultat. Mislim da u ovom trenutku, hajde da budemo sad analitičari, kome odgovaraju izbori u ovom trenutku? Dakle, ne odgovaraju ni strankama koje se nalaze u poziciji zbog toga što su započeti određeni procesi i potrebno je neko vreme da se rezultati vide, siguran sam da ne odgovaraju strankama u opoziciji, zato što se opozicija u ovom trenutku nalazi u nekom poluraspadu i treba zaista da prođe neko vreme da oni stabilizuju svoje odnose. Tako da je priča o novim izborima verovatno samo nešto što je dnevnopolitička retorika koja se onako odvija tamo u parlamentu pred kamerama, u pauzama sednica, i to je nešto što onako zabavlja narod, ali nije u ovom trenutku realno. Mislim da u ovom trenutku ni samoj državi, ni građanima nije u interesu da se ponovo ide na neke izbore, izbori su bili nedavno. Mislim da je volja građana bila izražena na veoma jasan način, mislim da je Vlada formirana takođe na veoma jasan način i mislim da u ovom trenutku treba dati jedno određeno vreme barem dok traje ova kriza, da se iz toga izađe. B92: Pričaćemo mi i o tome. Da se ne bavimo analitikom, kažite mi ko prema koalicionom sporazumu raspolaže mandatima stranaka koje su kao Zajedno za evropsku Srbiju izlazile na izbore? Ko raspolaže mandatima u Skupštini, Tadić ili raspolažu svi lideri stranaka koje su bile članice ZES-a, ili i Tadić i Dinkić? Dulić: Sa svakom od partija koje su činle ZES je potpisan poseban koalicioni sporazum, mislim da su mandati G17 mandati G17. Što se tiče ostalih koalicionih partnera mislim da je i to precizirano, definisano ko u slučaju da dođe do nesporazuma raspolaže mandatima, ali mislim da većina ostalih mandata jesu u rukama stranaka koje su danas u koaliciji. Tako da to nije nešto što bi možda bilo... ako mi sad krenete sa nekom matematikom, odmah da vam unapred kažem da ne vredi... B92: Ne, nego prosto se pominjala i takva vrsta mogućnosti, pa da razjasnimo to, dakle, mandatima stranke G17 raspolaže njihov lider. Dulić: A šta, kakva vrsta matematike? Da mi sad uzmemo da oduzmemo G17 mandate i da učinimo nešto što bi bilo onako nečuveno? Pa, to nije realno i nije moguće i to nikada ne bi uradila Demokratska stranka, koja je konstituisana na ovaj način kako je konstituisana, a to je pre svega da se bori i da insistira na nekim principima. Naravno da se to neće desiti. B92: Dobro, uporedo sa ovom pričom o javnim preduzećima pokrenuto je i pitanje finansiranja stranaka, te se sad sve glasnije govori da kada stranka postavi svog čoveka u javno preduzeće, ona to čini iz potpuno praktičnih razloga, jer deo nekih sredstava se usmerava na račune tih stranaka, te da je to na neki način finansiranje političkih partija u Srbiji. Govori se o nekih 20%. Da li vi znate bilo šta o tome? Pošto ste mi pomenuli da oko polovinu preduzeća vode ljudi iz DS-a, pa je l' se i vi tako finansirate? Dulić: Pa, evo, ovo je sjajna tema za istraživačko novinarstvo, ja tvrdim da to nije tačno, a vi sada možete to da proverite. Mislim da je to jedna od stvari koje takođe služe za popunjavanje onih takozvanih praznih dana kada nema ništa pametnije da se izvesti, onda se prosto otvaraju teme. To je kao priča o skupštinskom restoranu, dakle, kada god novinari nemaju šta da pišu, oni otvore temu koliko košta šnicla.... B92: A da nije to kao priča recimo Marije Rašeta-Vukosavljević, koja je na primer držače za salvete sa tog istog Aerodroma trebovala sa 12.342 dinara, pa četvorosed od 35.000 plaćala navodno 982.000 dinara, i da li zaista mislite da je nesuvislo postaviti pitanje je li deo tog novca odlazio u stranku? Dulić: Evo, neka se proveri da li je deo tog novca odlazio u stranku, iako mi je drago kada izvučete primer iz 2003. godine. Pri tom je ta žena završila na sudu, ona je.. ne znam.. ne znam kako se završio taj proces... dobro, to je sada pitanje koje se nalazi kod pravosudnih organa. Dakle, da ne bi bilo da ja branim bilo koga, pošto nemam nikakve veze, nisam ni u kakvom... niti hoću da budem, niti me bilo šta od toga zanima. Dakle, jednu stvar da znate, dakle, u ovoj državi postoje zaista modeli kako da se sa tim izađe na kraj, mi smo sada otvorili jednu ozbiljnu društvenu temu koja se tiče pitanja kako da uvedemo red u ovoj državi, kako da smanjimo korupciju, kako da smanjimo sve ono što su bile negativne posledice poteza koji su možda prethodne vlade donosile. I sada naravno, vi ovo imate sve pravo da pitate, sve to su te posledice i sve ovo se radi zbog toga da toga više ne bi bilo barem u ovolikoj meri koliko je bilo do sada. Dakle, to je naš doprinos ovome, hajde da radimo zajednički na tome, a ne da nas podsećate na nešto što mi i sami znamo da se desilo. Dakle, znamo i za slučaj Marije Rašete-Vukosavljević, znamo i za slučaj kupovine, ne znam, železničkih kompozicija preko firme koja je do tada bila.... Sve mi to znamo... B92: Pitam vas za Mariju Rašeta-Vukosavljević jer znamo i da nema sudskog epiloga. Mi ćemo nastaviti na ovu temu da razgovaramo, dozvoliću vam da kažete, dakle, hajde da objasnimo. Da li je vas lično na primer ikada zanimalo kako se završio slučaj Marije Rašeta-Vukosavljević? Da li je taj slučaj koji je 2003. bio izuzetno ozbiljan dobio bilo kakav sudski epilog ili je to sada recimo neki od načina na koji može danas da se gleda, da, eto, o tome se toliko pričalo 2003., evo, Marija Rašeta-Vukosavljević, ništa sa tim nije bilo, te se sada daje prostor i drugim ljudima da prosto misle da ako bilo šta slično urade za to neće odgovarati. Dulić: Dobro, znači to je sada pitanje funkcionisanja našeg pravosuđa koje je jedno ozbiljno pitanje, je li tako? Ne možemo mi sada... šta ja treba, svaki dan da zovem sudiju, da vršim pritisak da se neki slučaj završi? To nije realno prosto. Dobro, evo, to je tema za vas, eto, to je tema za medije, pa onda otvorite tu temu da vidimo da li postoji... B92: Da istražimo? Dulić: Pa, i to i druge stvari, ne sad Marija Rašeta-Vukosavljević, ona je samo jedna od afera koje su otvarane u to vreme, imamo mi još mnogo drugih afera koje su otvarane, pa nisu zatvarane ili su zatvarane da to javnost ne zna. I to je nešto što je pitanje vas kao novinara, a ne nas kao ljudi koji se bave dnevnim životom. Dakle, u ovom trenutku, verujte mi da u Srbiji, barem u oblastima kojima sam ja zadužen ima toliko problema da ne mogu da se bavim nečim što je pitanje prošlosti i zato postojite vi, zato postoji pravosuđe. Tako da me... eto, zanimaće me kada objavite vest o tome, ja ću se veoma rado informisati o tome, ali ono što je suština, hajde da sad zaključimo da se više ne vrtimo oko tih stvari koje se tiču prošlosti. Otvorena je ozbiljna tema, namera je bila da se upravo otvoreno razgovara o problemima, da se prizna da problemi postoje, rešenje je veoma blizu, kao što vidite, te bezobrazno visoke plate su krenule da budu skresane. I mi smo, kao što i sami znate, ja sam bio možda jedan od prvih ljudi koji je tada pričao o tome, mislim da je Milan Marković pričao o tome na sednici vlade. Ako tražimo od svih da stegnu kaiš i da kažemo da dolazi jedan ekonomski cunami, u celom svetu se dešava, moramo da štedimo, moramo da imamo restriktivan budžet, moramo od svih da tražimo da budu štedljiviji. To naravno mora prvo da krene od institucija koje su vladine institucije, ne možemo da tražimo od svih drugih da štede, a da se na nekim institucijama za koje je direktno Vlada odgovorna da se tu rasipa. I kada je ta tema otvorena, mi smo svesno prihvatili rizik da danas dobijemo ovakva pitanja, ali vam ja opet kažem, dakle, velika stvar je urađena zbog toga što se taklo tamo gde niko nikada nije mislio da će smeti da se takne, a to je bilo pitanje tih ogromnih interesa koji tamo vladaju, koji vrlo često nadvladaju interese same Vlade. I to je ono što je sada po meni jedna važna stvar i ja bih voleo kad biste vi ponekada rekli - pa, bravo, vi ste otvorili tu temu, nismo mi. Hajde da čujemo neku pohvalu na račun ove Vlade koja je u problemima sa kojima se nalazi uspela da se, eto, bori sa tim problemom, a to je upravo pitanje velikih plata. Javnost je to sa pravom očekivala od nas i mi smo to uradili. B92: Evo, sad ću da vam kažem - bravo, otvorili ste slučaj Gorana Kneževića, da li taj slučaj pratite, šta se sa tim dešava? I evo, pa, bravo, najavljivali ste belu knjigu o građevinskoj mafiji, dokle se sa tim stiglo? Dulić: Čekamo da se završi Zakon o planiranju i gradnji koji će predvideti sve ono što će biti uvođenje reda u oblasti građevine i urbanizma. To, da vam kažem, to opet neće biti lako, mi se sada suočavamo sa enormnom neefikasnošću kako određenih zavoda za urbanizam i građevinskih direkcija u nekim opštinama, tako, evo, i sa ovim javnim preduzećem. Jedna od tema koje sam ja otvorio i otvaraću u budućnosti će biti zbog čega se na građevinske dozvole recimo čeka toliko dugo i zbog čega je potrebno da se mesecima čeka na odobrenja ili saglasnosti koje treba da izda na primer Elektrodistribucija za podizanje nekog objekta. Dakle, očigledno da taj sistem bez obzira koliko novca trošio je neefikasan i da je potrebno neko unutrašnje restruktuiranje koje bi dovelo do toga da bude efikasniji. Što se tiče slučajeva koji su do sada otvoreni, koji će biti i u budućnosti otvarani, gde god se utvrdi da su bile određene nepravilnosti mi ćemo da delujemo efikasno. Kao što smo recimo efikasno delovali u zaštićenim prirodnim dobrima. Evo, da vam kažem, mi završavamo sada upravo akciju na Zavojskom jezeru, uskoro ćemo početi akciju na Uvcu. Dakle, mi smo rekli, zakon mora da se poštuje i ne može da bude obrazloženje nekome da je podigao bespravni objekat u zaštićenom prirodnom dobru, znao je da to ne sme da radi, a da sad pokušava da se odbrani tim - pa, ja sam, znate, uložio određeni novac, dajte mi da to legalizujem, a to nije moguće. Dakle, mi se trudimo da primenimo striktno zakon i zaista bih da zaštitimo interes ove države, zaista bismo voleli kada bi i javnost imala više razumevanja za napore koje ulažemo. B92:. Ono što prati socijaliste nisu za sada afere, već je to jedno drugo pitanje u javnosti, to je što se nekako vraćaju neki ljudi iz prošlosti. I vi vodite kadrovsku komisiju u Vladi, te ste jednom objasnili da je zadatak te komisije da se trudite da svi ljudi koji se imenuju u Vladi zaista odgovaraju za ta mesta i po stručnosti i po svojim moralnim i drugim kvalitetima. Pa mi recite, molim vas, da li je kroz vašu komisiju prošao Zoran Lilić, da li je prošao Dragutin Brčin, da li je prošao Slavoljub Veselinović koji je imenovan u Studentski kulturni centar? Koja je to njihova stručnost, koji su njihovi moralni i drugi kvaliteti? Ko ne zna ko su ovi ljudi, a verujem da znate ko je gospodin Lilić, ali evo, na primer Slavoljub Veselinović je čovek koji je sada dobio Studentski kulturni centar, koji je takođe vodio tokom devedesetih. Glavni programi su tada bili modne revije, tribine partija, JUL-a i SPS-a, a što se gospodina Brčina tiče, na njega je upozoravalo i Nezavisno udruženje novinara Srbije podsećanjem da je Brčin ostao upamćen kao Miloševićev ministar za informisanje i kao direktor koji je čuvenu „Borbu“, tada jedini opozicioni dnevnik, deformisao u najcrnju propagandnu polugu režima. I sada su se svi ti ljudi vratili sa SPS-om ponovo i gledamo, čujemo, oni ponovo nešto odlučuju... Dulić: I šta sad vi od mene očekujete da kažem? B92: Pa, da mi objasnite šta znači to, znači imenovaćemo samo one koji zaista odgovaraju po stručnosti, po svojim moralnim i drugim kvalitetima. Oni su svoju stručnost, dozvolite, i moralne kvalitete dokazali u devedesetim godinama, verujem da na to ne moram da vas podsećam. Dulić: Dakle, ovo me podseća na jednu priču iz jednog istorijskog romana u kome se izgradi most između jednog palestinskog i izraelskog sela, i onda nakon nekoliko godina, pošto preko tog mosta ljudi krenu da prelaze, pa krenu da trguju, da se međusobno žene, udaju, da se druže, da se prosto mešaju. Onda nakon nekoliko godina ti verski i nacionalni fanatici kažu - pa, to nije dobro, zašto smo dopustili da dođe do mešanja ljudi i do mešovitih brakova. Onda kaže - pa, nije sad problem, problem je bio kad se most gradio. Dakle, ja se sećam.. ja pratim i učestvujem na blogovima i dajem komentare na vašem sajtu, ja se sećam pre šest meseci da je 99% komentara ljudi koji danas komentarišu ovo što je apsolutno vest, a to je da je Zoran Lilić postao predsednik upravnog odbora Puteva Srbije, da su molili i kumili kako znamo i umemo da sprečimo da radikali i DSS dođe na vlast, da Koštunica ostane premijer. Dakle, tada se znalo da je jedino moguće to uraditi sa SPS-om. Kada smo napravili koaliciju sa SPS-om svi ti ljudi su bili srećni, jer se pokazalo da Koštunica više neće biti premijer, da radikali neće doći na vlast i da ćemo trasirati jedan put koji ovu zemlju treba da vodi u Evropsku uniju. Čekajte, ali je to tada podrazumevalo takođe da će SPS imati pravo da predlaže svoje kadrove... B92: A je l' vi možete da otvoreno sugerišete da neki ljudi nisu prihvatljivi, da prosto povučete granicu, da kažete - dobro, potpisali smo pomirenje sa SPS-om, ali neka granica mora da se postavi? Dulić: I postavlja se granica, verujte mi da se postavlja, i mi razgovaramo. Dakle, ako smo svi digli ruku da Ivica Dačić danas bude ministar policije, ako smo digli ruku da Milutin Mrkonjić bude to, ako su socijalisti digli ruku da ja budem ministar za zaštitu životne sredine, dakle, ako smo prešli preko toga da sve ono što su bili naši stari sukobi sada stavimo po strani i da gledamo zajedno u budućnost, onda moramo da verujemo jedni drugima, da ljudi iza kojih stoji partija i za koje će sutra partija biti odgovorna će biti u stanju da sprovode program ove Vlade koji podrazumeva nove vrednosti u odnosu na vrednosti koje su nekada bile kada je taj Brčin na primer vodio „Borbu“. Dakle, i za Brčina će odgovarati SPS, nećemo odgovarati mi, jer ćemo mi sutra izaći i reći - rezultati našeg rada su to, to i to, a SPS će sutra sabrati svoje rezultate i reći - rezultati toga što je Zoran Lilić predsedavao Putevima Srbije su ti, ti i ti, i svako će to sabrati. Dakle, moramo da verujemo jedni drugima kada smo jednom izgradili most između nas i kada je preko toga mosta krenula da se odvija saradnja koja predstavlja preduslove za normalan život, i ako smo potpisali jednu deklaraciju koja je podrazumevala da ćemo se zajednički boriti da se naše društvo menja, da se instaliraju nove vrednosti, da sve ono što je bilo prošlost ostavimo istoričarima, a ono što je naša zajednička budućnost jeste nešto što bi trebalo da predstavlja i ulazak Srbije u Evropsku uniju. Mi moramo da verujemo da ćemo zajednički to da sprovedemo. Da vam kažem nešto, lično ponekad nisam srećan što tu dolaze neki ljudi, možda i ja lično imam nešto protiv, ali ne mogu u ovom trenutku da kažem zbog toga što ja ne odgovaram, za to odgovara partija koja ih je predložila. U svakom slučaju, hajde da damo vremena tim ljudima i da vidimo da li je moguće da će se postići određeni rezultat, a na vama opet ostaje, dakle, sad smo pričali danas i o ulozi medija, da nas podsećate povremeno, da pratite rad tih ljudi i da nam ukažete ukoliko je neko od tih ljudi na primer kršio ljudska prava ili je kršio zakon, pa ćemo naravno mi da reagujemo. B92: Nažalost, nemamo više vremena, samo mi kažite još na kraju, da li će taj most da nam donese i Dušana Matkovića i Milorada Jakšića, pošto se i o tome govori, da se i oni vraćaju? Dulić: Dobro, da se neko šali i kaže taj most će da vrati i Miru Marković i taj most će da dovede i Marka Miloševića... Da vam kažem nešto, nije se o tome govorilo, vi ćete svakako pratiti, siguran sam da ćete biti veoma revnosni u izveštavanju šta je most doneo Srbiji. Ja se nadam da će most Srbiji doneti stabilnost, da će most Srbiji doneti Evropsku uniju, da će most Srbiji doneti da svako sa svakim u budućnosti može da pravi koalicije i da prestanemo da se gledamo preko nišana i da počnemo da sarađujemo. To je ono što je bila ideja od samog početka i to je ono što je donelo jednu novu vrednost u Srbiji, a to je da najzad možemo da oblikujemo politiku prema želji naših građana i birača. Za SPS su glasali neki ljudi, ti ljudi su sigurno hteli da se Zoran Lilić vrati u politiku, mi moramo da poštujemo njihovu volju, kao što oni poštuju našu volju da mi danas budemo ovde i da spovodimo naš program i da nas oni podržavaju za to. |
10:28
27
NOV
2008
| 0 | 0 | 1422 | 0 |
| NIVO II |
| „Ne treba imati iluzije da je to odmah dobijena bitka, nije, ali jeste vrlo ozbiljan pomak...mi smo ponovo na Savetu bezbednosti raspravljali o Kosovu, a zašto raspravljamo ako je Kosovo nezavisno za nekoga? Zašto nas uopšte zovu da mi govorimo o tome, zašto uopšte neko prihvata naših šest tačaka, ako mi nismo važni u toj igri...sad treba sledeći korak.... sledeća adresa na koju mi moramo da se fokusiramo je Brisel...Sada Brisel mora shvatiti da smo mi faktor. Mislim da oni shvataju, samo je sad to važno da materijalizujemo time što će odmrznuti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, time što će nam dati nekakav ubrzani put za pridruživanje Evropskoj uniji, time što će stabilizovati Srbiju kao takvu i omogućiti da ovaj narod malo bolje živi i da kao takav budemo konstruktivan partner Evropske unije i isto, sad mrzim tu frazu, ali faktor stabilnosti na Balkanu. Nema stabilnosti na Balkanu ne bude li Srbija stabilna, jednostavno, to je sad svima jasno“. |
| Gost: Oliver Ivanović, državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Posle više od pola godine rasprave o Euleksu ova misija će početi da se raspoređuje tokom decembra, jer je noćas po našem vremenu Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija glasao za to da misija bude pod ingerencijom Ujedinjenih nacija, da bude statusno neutralna, da ne primenjuje Ahtisarijev plan. Međutim, debata na temu šta je sakriveno iza prihvatanja Euleksa, posredno odricanje od Rezolucije 1244, tj. suvereniteta ili je ovo uvod u podelu, tek je dobila na zamahu. Na drugoj strani, prištinske vlasti kažu da će sarađivati sa Euleksom, ali na osnovu Ustava i plana Martija Ahtisarija. Kakav će u stvari efekat imati raspoređivanje Euleksa, kako se u stvari zove to što će se u albanskim sredinama tretirati Euleks na jedan, u srpskim na drugi način, neka su od pitanja za gosta Kažiprsta. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Gospodine Ivanoviću, evo, na samom početku, juče je prihvaćen ovaj predlog od šest tačaka, Savet bezbednosti je glasao jednoglasno za to. Euleks bi trebalo da počne, kako je najavljeno, od decembra da radi. Kakav će konkretan efekat na terenu imati raspoređivanje te misije? Ivanović: Prvo, ne znamo kojom će se dinamikom raspoređivati, jer svako postavljanje datuma u ovakvoj situaciji je veštačko, znači, 2.decembar, 9. decembar, to sigurno nisu datumi za koje sa sigurnošću možemo tvrditi da će početi raspoređivanje Euleksa. Druga stvar je gde će se on raspoređivati, znači, on neće u srpskim sredinama, više nego očigledno, čak i da je odluka Saveta bezbednosti drugojačija, srpska zajednica doživljava Euleks prilično, kako da kažem, neprijateljski. Euleks je u prošlosti satanizovan kao takav, mada smo mi kao predstavnici... B92: Oprostite što vas prekidam, šta znači da se neće raspoređivati u srpskim sredinama? Ivanović: Pa, neće odmah, razume se, jer odluka Saveta bezbednosti ostavlja mogućnost da se Euleks rasporedi, ali je potrebno vreme da narod shvati da Euleks dolazi kao čisto tehnička misija, ono što smo govorili od samog početka, tj. da je moguće da se pojavi ukoliko prihvati naša tri uslova. Evo, na ovaj način je Savet bezbednosti u ime Euleksa prihvatio naše zahteve da to bude po Rezoluciji, da to bude statusno neutralno, znači da ne primenjuje Ahtisarijev plan. To je ono što smo tražili, dobili smo to. Znači, Euleks kao takav može bitno da pomogne da se stabilizuje srpska zajednica. B92: Kako? Ivanović: Pa, Unmik nije uspeo recimo, stub jedan ili sektor jedan koji se bavio pravosuđem i policijom nije baš uspešan. Ja kažem, do sada nisu uspeli da razreše nijedan od velikih zločina koji su etnički motivisani, a učinjeni su protiv Srba. I uvek u ovakvoj situaciji pomenem najmanje četiri zločina, to je Staro Gacko, 14 ubijenih, Podujevo, 12 ubijenih, ne znam, porodica Stolević u Obiliću i Goraždevac, dvoje dece ubijeno i nekoliko ranjenih. To su veliki zločini koji jednostavno nemaju... nikakav rezultat u tom smislu nisu postigli, da ne govorim o nizu drugih zločina kao i 17. martu 2004. godine, Unmik u tome nije uspeo. Ova misija dolazi kao prilično robusna misija, dolazi sa... B92: Šta znači robusna misija? Ivanović: Mnogo oštrija nego što je Unmik, Unmik dolazi u jednom konfuznom trenutku kada se još nije znalo ko, šta, gde, i oni dolaze da bukvalno donesu mir, tako da im prevashodni zadatak nije bio vladavina prava, nego donošenje mira i stabilnosti, zaustavljanje sukoba među etničkim zajednicama. I normalno, u tome su na početku imali mnogo problema po tom pitanju i oni su.. nisu obraćali pažnju na pravosuđe i policiju. Kad su postali svesni da tu postoje etnički motivi za zločin kao takav i da je on permanentan, znači, postali su svesni oni od prvog dana, kad su shvatili da će to nastaviti, oni jednostavno nisu mogli da prilagode svoju ulogu tome i izgubili su vreme. Kad jednom izgubite dizgine iz ruke, onda je teško to vratiti natrag i ja mislim da je Unmik jednostavno bio zastrašen svim pretnjama koje su kosovski Albanci suptilno, ali na vrlo osmišljen način upućivali prema predstavnicima međunarodne zajednice, kad god su oni pokušali da rešavaju etničke motive za zločine oni su govorili o mogućoj reakciji i o tome kako su patili. Znači, apsolutno su imali jedan jedini cilj da potpuno amortizuju svaku ideju o sprovođenju ozbiljne istrage po pitanju tih zločina o kojima sam govorio. B92: Šta praktično znači, kako će praktično na terenu po našoj zamisli da se ogleda ta statusna neutralnost, to što se Euleks neće ponašati u skladu sa Ahtisarijevim planom? Šta to praktično znači za nekog Srbina koji živi na Kosovu? Ivanović:To praktično znači da on ni na koji način neće pokušavati da Kosovo, Prištinu nametne kao centar odlučivanja, nego je više nego jasno da Euleks dolazi, raspoređuje se uz saglasnost Republike Srbije i Srbija se politički u tom smislu uvlači u igru. Šta to znači za običnog čoveka? On sad zna da ukoliko iz bilo kog razloga ne bude zadovoljan time kako se ta bezbednost sprovodi, pravna bezbednost, pravna sigurnost ili fizička bezbednost, on se može obratiti i Beogradu i Beograd može uticati, tako da kažem, na ponašanje Euleksa dole. Euleks će morati da uskladi svoje ponašanje i sa zahtevima Prištine, ali i sa zahtevima Beograda. B92: Kritičari odluke da se Euleks prihvati kažu da smo se mi posredno odrekli suvereniteta, odnosno Rezolucije 1244. Ivanović: To su po meni malo naivni zahtevi, pravo da vam kažem, jer ako neko očekuje da će sad Velika Britanija recimo ili SAD glasati za Rezoluciju Saveta bezbednosti, novu rezoluciju Saveta bezbednosti u kojoj će reafirmisati teritorijalni integritet Srbije, to se neće dogoditi, razume se, ali diplomatija je umetnost mogućeg. Znači, ne možete naterati ove zemlje koje su priznale nezavisnost Kosova da se oni odreknu tog priznanja, ali im možete na ovaj način zapravo kroz Euleks, kroz dogovor u Savetu bezbednosti jednostavno, oni su reafirmisali Rezoluciju 1244, a ona nedvosmisleno govori o teritorijalnom integritetu Srbije. Prema tome, mi nismo mogli više dobiti od ovoga. Ovo govore ljudi koji su opozicija, ovo govore ljudi koji žele po svaku cenu da vlast, vladajuću koaliciju diskredituju i sasvim sigurno da ne mogu misliti tako. B92: Ali šta smo mi praktično dobili time što je usvojeno tih šest tačaka u pogledu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, šta je praktično posledica toga?Jer Kosovo je i dalje to što je bilo, i dalje ostaju priznanja, kao što kažete. Ivanović: Praktičan pomak je u tome što do ovih šest tačaka Srbija je bila potpuno van igre, mi smo imali period od 17. februara do današnjeg dana gde nas niko ni za šta nije pitao po pitanju Kosova. I onda sada odjedanput nas vraćaju u igru, odnosno vraćamo se mi sami u igru, jednom vrlo konstruktivnom, rekao bih dobro promišljenom političkom, mi dobijamo nekoliko pluseva, odluku Generalne skupštine o prihvatanju naše inicijative. Ne treba imati iluzije da je to odmah dobijena bitka, nije, ali jeste vrlo ozbiljan pomak. Sad je ovo drugi, mi smo ponovo na Savetu bezbednosti raspravljali o Kosovu, a zašto raspravljamo ako je Kosovo nezavisno za nekoga? Zašto nas uopšte zovu da mi govorimo o tome, zašto uopšte neko prihvata naših šest tačaka, ako mi nismo važni u toj igri? Znači, potpuno je pogrešna percepcija, to misle kosovski Albanci, misle oni koji su priznali nezavisnost. B92: Dobro, a kako Srbija treba da iskoristi tu važnost u igri, ako kažete da smo važni? Ivanović: Sigurno je da smo važni i ja sam siguran da sad treba sledeći korak. Ono što... sledeća adresa na koju mi moramo da se fokusiramo je Brisel sada. Sada Brisel mora shvatiti da smo mi faktor. Mislim da oni shvataju, samo je sad to važno da materijalizujemo time što će odmrznuti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, time što će nam dati nekakav ubrzani put za pridruživanje Evropskoj uniji, time što će stabilizovati Srbiju kao takvu i omogućiti da ovaj narod malo bolje živi i da kao takav budemo konstruktivan partner Evropske unije i isto, sad mrzim tu frazu, ali faktor stabilnosti na Balkanu. Nema stabilnosti na Balkanu ne bude li Srbija stabilna, jednostavno, to je sad svima jasno. B92: Sad hoćete da kažete da je Euleks bio jedan od uslova za ovo što kažete? Ivanović: Ne, ni slučajno, naprotiv, Euleks smo mi namerno odvojili od toga, to je deo koji se tiče jednog dela... deo rekao bih međunarodne aktivnosti na Kosovu i Metohiji koji mi smatramo... B92: Da, ali zašto bi Brisel onda na osnovu toga popustio? Ivanović: Ne treba Brisel da popušta, Brisel treba da shvati da je to interes, zajednički interes, ako je Brisel ozbiljno zainteresovan za stabilnost na Balkanu, on mora da zna da mora stabilizovati prvo Srbiju, to je osnovna stvar, odnosno, omogućiti da se mi sami stabilizujemo. Ne treba niko da nam u tom smislu ne znam kako pomaže, samo ne treba ni da nam odmaže postavljanjem novih uslova, jer bilo je i tih intencija, da se Euleks uslovi upravo tako kako ste vi danas postavili. Međutim, to je odbijeno automatski, to niko nije podržao. B92: S obzirom na činjenicu da će taj Euleks u albanskim sredinama funkcionisati na jedan način, u srpskim na drugi način, da li su onda u pravu oni koji kažu da u tome ima osnove za podelu Kosova? Ivanović: Ne, apsolutno ne, jer sudovi i policija, to su dva osnovna, dva bitna elementa Euleksove misije, i carina. Mi nastojimo da se mreža sudova proširi, mi nastojimo da se sudovi formiraju u onim sredinama koje će možda biti buduće opštine po reorganizaciji lokalne samouprave. Znači, imamo opštinski sud ili bar taj osnovni sud i u Ranilogu, Pasjanu i u Ranilogu i Patrešu, Vrbovcu, i nastojimo znači ispod, južno od reke Ibra da imamo pozitivne efekte ovoga što smo postigli danas. B92: Da, ali ako funkcioniše čak i sama misija na različite načine to znači da na neki način neguje paralelne svetove. Ivanović: To je tačno, to su dva pitanja, ova misija Euleks kao takva neće moći da deluje jednako na severu i jednako u srpskim sredinama u Pomoravlju, namerno to moram da ponovim, jer se ne radi samo o severu, nego se radi o svim srspkim sredinama, na isti način kao što deluje u Prištini. Prosto, mi ćemo uzeti Unmik, imaćemo Unmik kao posrednika za jedno izvesno vreme. Onoga trenutka kada Unmik, to je uostalom i Zanijer upravo tako objasnio, onoga trenutka kada srpska sredina bude prihvatila Euleks, odnosno budemo videli da oni deluju u skladu sa onim što su obećali, onda će spasti otpor prema njima i splasnuće potreba za Unmikom kao posrednikom. Onda će doći do rekonfiguracije Unmika. Za sada ja ne mogu da kažem da je smanjivanje broja zaposlenih u Unmiku rekonfiguracija. Ne, to je jedan jednostrani potez kojim se samo smanjuje broj zaposlenih, samim tim smanjuje se broj Unmikovih ljudi na terenu, ali to još uvek ne znači rekonfiguraciju. B92: Ali šta je onda strategija, ako ćemo mi u jednom trenutku prihvatiti Euleks kao i Albanci, da li mi prihvatamo onda na neki način integraciju, šta mi prihvatamo, šta je zapravo strategija? Ivanović: Strategija je, ako uopšte to možemo tako nazvati, prosto, situacija nam nameće određene poteze i to je ovo, da mi nećemo prihvatiti da mi budemo delovi institucija dokle god kosovski Albanci tvrde za sebe da imaju nezavisnu državu, mi ne možemo biti delovi tih institucija. Zato nam i u tom smislu Unmik pomaže, jer Unmik nam je jedan jedini posrednik, Unmik je jedini sagovornik, ako baš hoćete, i kao što ste čuli u izveštaju Ban Ki-Muna i stoji taj predlog šest tačaka, zapravo definišu tako naš odnos. Znači, imaćemo predstavnike Unmika po vertikali koji će jednostavno biti naš supervizor umesto Ministarstva za unutrašnje poslove Kosova ili Ministarstva pravosuđa Kosova. B92: Ali ako dobro razumem, znači, Srbi, srpska zajednica na Kosovu i sever i zajednica u enklavama, dakle, Srbi će i dalje živeti u svom paralelnom svetu, je li tako? Ivanović: To jeste ozbiljan problem, ja moram da kažem da... B92: Bez obzira na Euleks? Ivanović: Bez obzira... Ja samo kažem, postoji jedno nerazumevanje, znači Unmik zapravo nam pomaže da mi možemo biti deo nekakvog velikog sistema, a da istovremeno ne budemo integrisani u kosovske institucije koje predstavljaju institucije nezavisne države. B92: Što znači šta? Ivanović: Što znači samo da ćemo imati tu taj svoj poseban lanac komande, a da Euleks će vršiti superviziju, nadzor, on će samo vršiti nadzor svih infrastruktura, i onih koji su preko Unmika vezani, znači naših, i onih delova tih institucija koje su... među kojim, znači gde su kosovski Albanci, gde su direktno vezani za njihova ministarstva. S druge strane, moram da se vratim na tu temu, ja mislim da je to ozbiljna tema, to pitanje podeljenosti, to pitanje nedostatka komunikacije. To niko sad u ovom trenutku ne doživljava kao poseban problem, ali meni se čini da će za godinu ili dve to biti ozbiljan problem. B92: Čak je i Zanijer rekao u jednom trenutku sinoć - Hoću lični utisak da kažem, da je kosovsko društvo duboko podeljeno i da se živi u dva paralelna sveta . Ivanović: Čovek tog nivoa nema pravo na lično mišljenje i to mišljenje je službeno mišljenje, da vam odmah kažem da mi živimo u dva odvojena sveta to je tačno, i to je ono što će biti ozbiljan problem jer nedostatak komunikacije među dve etničke zajednice je doveo do konflikta, to je početak svega, to je početak kraja, tako da kažem i ovde može biti ozbiljan uzrok za sukobe, jer čim nemate komunikaciju nemate razumevanje. Nema razumevanja, to je blizu konflikta. Manji konflikti mogu prerasti u veći, ja i naslućujem da bismo, ukoliko ne uspostavimo bilo kakav kontakt sa kosovskim Albancima u naredne dve godine ili tri godine, mogli imati ozbiljne probleme ili će Srbi zbog nedostatka bilo kakve perspektive i zbog stalne opasnosti od takvog konflikta verovatno početi da odlaze u malo većem broju. B92: Ko će da uspostavi kontakt, da li je to Unmik, da li on treba da posreduje? Ivanović:Unmik i međunarodna zajednica moraju shvatiti kolika je opasnost od toga, jer ako to oni ne shvate onda mi imamo alternativu samo u nekakvim našim poslovnim ljudima koji su zadržali tu komunikaciju. Ja mislim da je taj svet biznis ljudi, ljudi iz biznisa mogao puno pomoći u tome i oni imaju jasan motiv, to je posao koji stvara određeni profit, ali to je isto komunikacija. Ja sem međunarodnih predstavnika dole, Unmik pre svega, ali i druge međunarodne organizacije koje će se naći na Kosovu i koje će imati ozbiljnije zadatke tamo ubuduće, kao što je OEBS, ja vidim još ovu poslovnu zajednicu, tako da kažem, i nevladin sektor. Moraju se očuvati ti kontakti, to je opasno, ljudi ne shvataju kolika je ta opasnost i to je samo pitanje momenta kad će dovesti do nižih, do čarki na nižem nivou, ali kad se jednom počne to događati onda svakako nije dobro ni za jednu zajednicu. B92. Kako vi zamišljate taj kontakt praktično? Ivanović: Pa, ja kažem, mi ga nemamo uopšte. B92: Ne biznis, ne govorim o biznisu. Ivanović: Vidite, Unmik... evo, sad da pomenem pitanje decentralizacije koju Albanci žele da sprovedu po Ahtisarijevom planu, a nas to ne interesuje, mislim, Ahtisarijev plan kao takav je generalno odbačen, iako normalno postoje elementi Ahtisarijevog plana koje bismo rado prihvatili ako bi ih Unmik prezentirao na jedan neutralni način. Ja sam pokušao u razgovoru na jednoj međunarodnoj konferenciji u Berlinu da razgovaram sa Piterom Fejtom i objasnio sam mu da ovo što on radi, što pokušava da sprovede decentralizaciju i Ahtisarijev plan zapravo može da uništi jednu strašnu ideju. Srbi neće učestvovati u toj decentralizaciji, do ovoga trenutka Vlada Srbije nije eksplicitno izašla sa jakim, snažnim stavom, ali ako Vlada Srbije bude rekla, uputila poruku kosovskim Srbima - to što radite to je sprovođenje Ahtisarijevog plana protiv čega smo mi, videli bi, sutradan više ne biste imali nijednog Srbina koji bi u tome učestvovao. Upozorio sam ga da greši zarad sitnih poena, da je uspešan u sprovođenju nečega što je on sebi zacrtao kao zadatak, može da uništi jednu dobru ideju. A ako Unmik preuzme da radi tu decentralizaciju i ako to bude potpuno statusno neutralno, ako se u tom smislu ne pojavljuje ministar za lokalnu samoupravu Kosova, onda mislim da Srbi će u većoj meri učestvovati i Vrbovac kao opština ili Klokot kao opština, to govorim o istom mestu, ili Parteš ili Ranilug, su jednostavno nešto što je nasušna potreba tih Srba. Kad se formiraju kao opštinske jedinice ili opštine, onda će one imati i policijsku stanicu, imaće verovatno i svoj sud, i to je ono što zaokružuje, tako da kažem, one osnovne potrebe, ali komunikacija mora da postoji. B92: Upravo to i pitam. Mogu oni da imaju sve svoje, ali moraju da komuniciraju. Ko treba da komunicira? Ivanović: Ja mislim da na lokalnom nivou Srbi moraju biti oslobođeni tog strašnog bremena odgovornosti, da ako kontaktiraju sa Albancima su onda izdajnici. Ne, ne, to na lokalnom nivou apsolutno ne stoji tako, ja mislim da oni moraju imati tu slobodu, a tu slobodu će prvo morati sami da izbore, a drugo, mislim da u tome moraju biti podržani na lokalnom nivou nešto što ni u kom smislu ne sme biti zloupotrebljeno da bi se situacija na Kosovu prikazala lepšom nego što stvarno jeste ili stvarala neka idilična slika o tome kako sve funkcioniše. Kosovski Albanci u međunarodnim institucijama pokušavaju stalno i na međunarodnim nastupima svojim, stalno pokušavaju da sliku prikažu boljom nego što jeste. To ste videli i sinoć, mislim, to ste videli.. odgovor našeg ministra je otprilike bio pravi, nemojte nam pričati o tome, jer to nije tako, dovoljno je da uključite televizor, pa ćete videti da je situacija dole mislim malo drugačija nego što to oni predstavljaju. Ali ja opet bih morao da se vratim na taj lokalni nivo, na tom lokalnom nivou postoji komunikacija i to je između komšija, između prvih suseda i tako dalje, ali ne u institucionalnom smislu. Znači, komunikacija sa centrom, sa Prištinom, sa Vladom koja ima svoju zastavu, himnu, šta ja znam šta sve nema i koja nastoji da sebe promoviše kao demokratsku vladu nezavisne države, ta komunikacija neće postojati i tu je Unmik onaj koji može da nam posluži kao posrednik. B92: Što znači šta praktično, mi kažemo Unmiku, Unmik kaže Tačiju? Ivanović: To je tako sada, šest tačaka su tako išle, mi smo imali kontakt sa Unmikom samo, ni sa kim drugim, Unmik je bio zadužen da komunicira i sa Tačijem, Unmik je bio zadužen da komunicira i sa Ivom de Kamarbonom, i sa Briselom i sa Vašingtonom, Njujorkom. Prema tome, Unmik je neophodan dole, Unmik jednostavno ne može da ode sa Kosova, prosto je neophodan svima, neophodan je Srbima jer mi nemamo drugu mogućnost da komuniciramo sa ovim drugim, da kažem, hajde, političkim predstavnicima, znači, ni Albancima ni ove dve misije za sada. Unmik je neophodan i Albancima, jer oni koji tvrde da stvarno žele da pomognu Srbima nemaju drugu mogućnost da komuniciraju direktno sa Srbima, kao što je Vlada Kosova, ona može da komunicira sa Srbima samo u tom smislu ako bude imala nekoga kao posrednika koji će biti prihvatljiv za kosovske Srbe. B92: Znači, Unmik će imati faktički sada, kako je Zanijer rekao, političku ulogu? Ivanović: Jeste, to je politička uloga i to otvara novo pitanje šta će onda raditi ICO, odnosno međunarodna civilna kancelarija, jer oni zapravo preklapaju svoje uloge. Ja mislim da se smanji manevarski prostor za međunarodnu civilnu kancelariju i mislim da Evropska unija i Njujork, znači Ujedinjenen nacije moraju razmisliti o tome da li nam takva misija uopšte treba. B92: Da, koliko je vama u Ministarstvu za Kosovo bitno kome će Euleks da podnosi izveštaj? Pošto Brisel tvrdi da će podnositi izveštaj njima, a Ban Ki-Mun kaže Ujedinjenim nacijama. Ivanović: Tu više nema dileme, to je možda bila dilema do juče, ali juče je Ban Ki-Mun zapravo svojim izlaganjem, svojom odlukom i jednoglasnim glasanjem u Savetu bezbednosti zapravo stvoren uslov da Euleks neizostavno podnosi izveštaj Njujorku. To je bila i naša ideja od samog početka, da se stvar vrati Njujorku, jer Evropska unija je jedna interesna zajednica koja donosi odluke uglavnom konsenzusom, ali spremaju se normalno da promenama Ustava stvore mogućnost da se glasa i većinom glasova. Mi tu imamo veoma nepovoljnu atmosferu, da imamo 27 zemalja. 22 su priznale nezavisnost Kosova, što znači da sa njima teško možemo naći zajednički jezik po pitanju Kosova. Savet bezbednosti je nešto drugo, to je najviša međunarodna organizacija i mi ćemo nastojati da sve ozbiljne stvari vezane za Kosovo rešavamo tamo, jer tamo, ne treba kriti, mi imamo dve zemlje koje imaju puno razumevanja za naše stavove i uopšte za međunarodno pravo, to je Rusija i Kina u ovom trenutku, i zašto bismo izgubili taj instrument koji nam omogućava da zadržimo aktivno i otvoreno zadržimo to pitanje za koje mislimo da je egzistencijalno važno za Srbiju uopšte. B92: Kada govorite o statusu Kosova često koristite reč tranzicioni status, a šta znači tranzicioni status? Ivanović: Pa, znate, ovo su predstavili.. Ahtisari je zapravo ovo predstavio kao konačni status Kosova, kosovski Albanci su to doživeli tako i oni su doskora mislili da je to stvarno konačni status. Sad postaje jasno da to ništa nije konačno, da je jasno da dokle god.... B92: Koliko razumem, oni i dalje misle da je konačno, ne vidim da.... Ivanović: Druga je stvar šta pričaju, a druga je stvar šta misle... B92: ... da drugačije kaže Nemačka. Ivanović: Samo, molim vas, recite, zašto neko ko je konačno nezavisan mora u Ujedinjenim nacijama, da bi od zemlje od koje se otcepio traži saglasnost za nešto kao što je misija Evropske unije, zašto bi to neko... Zašto Evropska unija jednostavno ne pošalje svoje ljude dole, zašto traži saglasnost od Srbije.... B92: Dobro. Šta je sledeći korak Srbije posle raspoređivanja Euleksa koji će biti statusno neutralan i neće sprovoditi plan Martija Ahtisarija? Ivanović: Srbija je uspela u tom smislu i sada Srbija mora da se koncentriše na domaće zadatke. Sada mi moramo rešiti pitanje našeg Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, što pre doći do statusa kandidata, Srbija mora da se koncentriše na svoju ekonomiju. B92: Šta je u pogledu Kosova naša sledeća ideja‚ šta je posle toga? Ivanović: Ovo je kao u šahu, sad možemo vući poteze, znači potez levo-desno, jer se ne može stvar pomeriti, niti mogu kosovski Albanci pomeriti stvar, niti možemo mi. Prosto, mi ne možemo ubediti ove 52 zemlje da se povuku, a kosovski Albanci ne mogu za sebe tvrditi da su nezavisni, jer u Ujedinjenim nacijama neće moći da se predstave kao takvi i dokle god je tako Srbija ima aktivnu ulogu. Što se Kosova tiče Srbija sad mora da se.... B92: Odnosno, status kvo? Ivanović: Jeste, to je status kvo, to je to, to nam je to za sada. Srbija sada.. mislim da se mi moramo koncentrisati sada na Srbe, na građane, jer očito je da kočnica u vratima su ovoga puta bili Srbi, oni su ti koji su stavili nogu i nisu dozvolili da se vrata u potpunosti zatvore. Mi smo sa 110, 120.000 ljudi koji dole žive zapravo poslali problem, ali i deo rešenja. Neizostavno je da se sada rešenje mora tražiti i to uključujući i kosovske Srbe, sve političke opcije koje dole žive i iz Srbije. To je ono što je sada fakat, ali ja ponavljam sada, sada moramo raditi nešto da se ta zajednica stabilizuje, srpska zajednica dole stabilizuje. Mi sad moramo uraditi nešto i međunarodna zajednica mora nešto uraditi... |
11:57
26
NOV
2008
| 1 | 0 | 610 | 0 |
| Zlatna koka i pilići |
| „...kad bi počelo da se češlja po upravnim odborima svih javnih preduzeća pitanje je šta bi isplivalo na površinu. A onog momenta kada nešto eskalira do te mere da postane slučaj... onda se prosto ta osoba pusti niz vodu... ljudi po partijskoj liniji odlaze u upravne odbore zato što su obavezni da deo prihoda koji tamo stiču daju partiji... govori se o cifri od 20%, sad je pitanje kojih 20%, na šta, da li su to bonusi, da li je to od svake plate ili je to opet neka donacija koja pod nekim drugim oblikom ide partiji. Ali je izvesno da partijski čovek kada je došao na funkciju javnog preduzeća ne raspolaže u potpunosti prihodima koje ostvaruje...kad dođe do ovoga, ja mislim da bi se spustila prašina, čovek se pusti da ode niz vodu i tako se završi...pazite, onaj ko uzme javno preduzeće kao plen, kao zlatnu koku...,koja mu donosi prihode...javna preduzeća su povezana sa partijama...te kase ne treba razdvajati, zašto bi se oni borili, šta mislite, da se njima baš upravlja Aerodromom, baš žele da unaprede menadžment... Ja u to sumnjam, kao što sumnjam u napredovanje bilo kog javnog preduzeća od telekomunikacija do NIS-a, ja mislim da su to dobre pozicije za zapošljavanje svojih kadrova, jer pored toga što ljudi uđu u Upravni odbor, imate tamo mogućnosti da još dosta ljudi zaposlite. Tako su se partije nažalost pretvorile u jednu netransparentnu fabriku koja svaka za sebe gleda gde da se snađe, gde da uzme više i koliko da udomi svojih pristalica, odnosno članova.“ |
| Gošća: Radojka Nikolić, glavna i odgovorna urednica časopisa „Ekonometar“ i magazina „Biznis“ Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Dobro jutro, samo da vas obavestim da danas „Kažiprst“ kasni iz potpuno nepredviđenih razloga, a glavna tema bi trebalo da bude koliko se kriza politički zloupotrebljava, jesmo li u zakašnjenju, jer Vlada još ne predlaže konkretne mere u smislu rešavanja ekonomske krize. Posle bivšeg direktora Železnica Šarančića, sada je i direktor Aerodroma, koji je sebi dao bonus od 11.500 evra postao tema u Skupštini, tako su se svi, pa i predsednik zgrozili nad platom i bonusom direktora javnog preduzeća koga je imenovala vlast ili Vlada, koji ima Upravni odbor u kome sede predstavnici partija na vlasti i koji je nadređen tom preduzeću. U međuvremenu dok svi načelno brinu o krizi koja dolazi nikako da se usvoje ni prethodne odluke o garanciji i mere štednje i mere koje treba da predloži Vlada još ne znamo. Ministar finansija Velike Britanije je rekao obrazlažući paket mera za ublažavanje posledica krize u toj zemlji da postoji izbor, dozvoliti da recesija ide svojim tokom i da porodice i kompanije propadnu ili pomoći porodicama i kompanijama da ne propadnu. Koliko se kriza ovde politički zloupotrebljava, jesmo li u zakašnjenju, jer Vlada još ne predlaže konkretne mere u smislu odluke, su pitanja koja će biti postavljena u današnjem Kažiprstu koji će trajati nešto kraće, a gošća je Radojka Nikolić, glavna i odgovorna urednica časopisa „Ekonometar“ i magazina „Biznis“. Dobro jutro, Radojka, hvala što ste ovde. Stigla je pre minut-dva vest da je direktor Aerodroma Nikola Tesla Bojan Krišto uputio otvoreno pismo u kome obaveštava javnost da podnosi ostavku na mesto direktora javnog preduzeća. On kaže - Želim da ukažem da je moj najveći greh što sam vredno i odgovorno radio i sa svojim timom ostvario rezultate koje Aerodrom nije zabeležio u poslednjih 20 godina, itd., itd. Ovo će biti naravno tema u našim narednim informativnim emisijama, ali on jeste bio juče ceo dan tema. Koliko god da je vredno radio, verujemo da jeste, to preduzeće je pod 1 - monopolista, a pod 2 - to preduzeće kontroliše Vlada koja ima i Upravni odbor. Kako je moguće da se o Bojanu Krištu raspravlja kao o izolovanom slučaju, a zapravo je reč o pojavi koja postoji u svim javnim preduzećima? Nikolić: Jeste, potpuno ste u pravu, to je kao što smo maločas u uvodnom delu razgovarale, ono što ste rekli zaista je paradigma ovoga što nam se dešava. Zašto? Zato što su javna preduzeća najbolji partijski plen, to se uverimo posle svih izbora. Oko čega najviše traju rasprave? Oko toga ko će se smestiti u koje javno preduzeće. I onda, od tog momenta počinju i velike plate i veliki bonusi i sve ostalo što se dešava. Da ne zaboravimo kad je reč o gospodinu Krištu, sećate se pre 7-8 meseci, možda ima i godinu dana da su naglo porasle aerodromske takse, imamo u regionu najskuplje takse. Objašnjenje tada je bilo da će povećanje taksi doprineti unapređenju, dogradnji aerodroma, promeni neke infrastrukture, nameštaja i svega ostalog, opreme za bolje funkcionisanje. Od toga ništa se nije videlo, čak ni nešto što bi moglo da zakamuflira recimo da postoje neka ulaganja, a kao što vidimo, evo gde su otišle pare. B92: Kako da razumemo to da se svi i partijski lideri, čak i šef države i gospodin Dinkić, svi su se zgrozili nad tim bonusom od 11.500 evra? Pre toga su se zgražali nad Šarančićem, čak gospodin Ilić juče, čuli smo kad kaže da Krišto treba da bude u zatvoru, bez obzira na to što je i njegov čovek delio bonuse. Svi se nad tim zgražavaju, ali i svi znamo da su ti ljudi odgovorni, makar kao članovi Vlade, za poslovanje tih istih preduzeća. Nikolić: Ja lično mislim da oni njih puste niz vodu, znate... B92: U kom smislu? Nikolić: U tom smislu što kada izađe afera, ja mislim da toga ima još mnogo, samo što se ne zna, saznamo za aferu koja se otkrije, koja izbije u prvi plan, gde neko pokaže spiskove pa kaže - vidite kakav je. To kad bi počelo da se češlja po upravnim odborima svih javnih preduzeća pitanje je šta bi isplivalo na površinu. A onog momenta kada nešto eskalira do te mere da postane slučaj kao što je slučaj Šarančić ili slučaj Krišto, onda se prosto ta osoba pusti niz vodu, jer s druge strane, imate i kombinaciju koja nikada nije dokazana, to je kombinacija o kojoj se priča, da ljudi po partijskoj liniji odlaze u upravne odbore zato što su obavezni da deo prihoda koji tamo stiču daju partiji. Pa je sad pitanje koliko je to, ja znam da Rekord, u nekim zatvorenim razgovorima govori se o cifri od 20%, sad je pitanje kojih 20%, na šta, da li su to bonusi, da li je to od svake plate ili je to opet neka donacija koja pod nekim drugim oblikom ide partiji. Ali je izvesno da partijski čovek kada je došao na funkciju javnog preduzeća ne raspolaže u potpunosti prihodima koje ostvaruje. Na kraju, pogledajte koliko nama koštaju kampanje, mi imamo izbore na svakih godinu i po-dve dana. Netransparentni su potpuno izvori finansiranja partijskih stranaka, partijskih prihoda, odnosno izdataka za izbore. Vi nikad niste videli strukturu partije koja kaže - potrošio sam na ovu kampanju milion evra tako što sam 20% dobio od ovoga, 10 od onoga, ovo od članarine... da tačno vidite odakle pare za sve to, a imate u kampanji preplavljene oglasne stranice u štampi, televizijska oglašavanja. Pri tom se pozivaju čuvene agencije da rade, one takođe koštaju, i to pravljenje spotova košta i ostalo, tako da mislim da je tu sve upleteno, ali kad dođe do ovoga, ja mislim da bi se spustila prašina, čovek se pusti da ode niz vodu i tako se završi. B92: U međuvremenu državni revizor tumara jer nema sobu u kojoj će da radi. Kako da objasnimo činjenicu da niko nema uvid u završni račun javnih preduzeća koji treba da pokaže ulaganja i dobitke poslovanja? Nikolić: Pa evo, upravo ovim spletom okolnosti, pazite, onaj ko uzme javno preduzeće kao plen, kao zlatnu koku, hiljadu puta je upotrebljen taj izraz, koja mu donosi prihode. Pazite, javna preduzeća su povezana sa partijama, to uopšte, te kase ne treba razdvajati, zašto bi se oni borili, šta mislite, da se njima baš upravlja Aerodromom, baš žele da unaprede menadžment i da se tu nađe... Ja u to sumnjam, kao što sumnjam u napredovanje bilo kog javnog preduzeća od telekomunikacija do NIS-a, ja mislim da su to dobre pozicije za zapošljavanje svojih kadrova, jer pored toga što ljudi uđu u Upravni odbor, imate tamo mogućnosti da još dosta ljudi zaposlite. Tako su se partije nažalost pretvorile u jednu netransparentnu fabriku koja svaka za sebe gleda gde da se snađe, gde da uzme više i koliko da udomi svojih pristalica, odnosno članova. B92: Pronašla sam jednu analizu u kojoj je dat jedan ilustrativan primer jednog preduzeća iz Beograda koje je menjalo direktora posle izbora 2000, 2004. i 2008. i kada je novi direktor došao 2000. zatekao je 100 novozaposlenih u izbornoj kampanji, kada je njegov naslednik došao 2004. sačekalo ga je pored tih 100 još 90 novozaposlenih. Ovaj koji je došao 2008. je imao 42 novozaposlena. Od ukupno 1.100 radnika 200 je zaposleno posle svake promene direktora. Nikolić: To je upravo ovo o čemu pričamo. B92: Ali to je ono što je gospođa Dana Popović rekla, nekakva prećutna saglasnost postoji između stranaka. Nikolić: Da, pa zato što, pazite, oni se, u ovom žargonu se kaže svako je nekog džepirao, oni sebe drže, samo je pitanje kad će ko izaći sa kojom argumentacijom. Ja znam kod tebe za ovo, ti znaš kod mene za ono, ti ćuti o mojem, ja ću ćutati o tvom, i to je takav sistem, to je prosto instalirano kao mehanizam koji nažalost funkcioniše nekoliko godina. Vi osim toga imate u državnoj upravi broj zaposlenih je 2001. godine bio negde oko 8.000, danas radi gotovo 30.000 ljudi u državnoj upravi. Znači, po definiciji su se umnožavali ovako kako su se partije menjale. I imate u opštinama, evo, pogledajte bilo koju opštinu u Srbiji, tamo imate tri puta više zaposlenih od optimalnog broja kakav je potreban za funkcionisanje. U nizu opština u Srbiji znamo primere, ljudi se bore za stolicu. Znate kako izgleda jutro? Tako što nemaju svi dovoljno stolica i onda trče svi u pola 7, 7, ko prvi sedne na stolicu - njegova je. Mislim, karikaturalno izgleda, ali je istina, jer koja god je partija dolazila dovlačila je i zapošljavala svoje... B92: Postoji jedan podatak iz opštine Leskovac, koji sam pronašla na Internetu, koja ima 600 zaposlenih, a najveća fabrika u tom gradu ima 500. Nikolić: Da, evo, to je... B92: Međutim, da li su predlozi za smanjenje direktorskih plata i plata ljudi u upravnim odborima u javnim preduzećima, ili smanjenje plata u upravi zaista štednja ili je štednja nešto drugo? Nikolić: Pazite... B92: Koliko može da se uštedi na platama? Nikolić: Malo može sigurno, bilo koja štednja da i ona nešto malo doprinese, ali ono što jeste problem to je što je instaliran jedan sistem koji proizvodi partijsku birokratiju. Državna birokratija je postala partijska, vi ste dobili posao preko partije. Za mene je to nešto najstrašnije što može da se dogodi, možete vi lično da pripadate nekoj partiji, ali vaša profesija ne mora da ima veze uvek sa partijom. Ona može u nekim ključnim momentima gde je reč o političkoj nekoj organizaciji i tako dalje, ali, zaboga, primati ljude u članstvo da bi dobili posao i na taj način omasovljavati partiju, na taj način držati, povezati partiju, privredu, funkcionisanje države, birokratiju, ja mislim da to samo vodi u propast. Inače, o uštedama ni govora, pa pogledajte, zamislite sad te sitne male uštede na tim platama koje nisu baš enormno velike i ove uštede, neka samo ovi vrate bonuse, pa uporedite te dve stvari i videćete da je 10 bonusa u Aerodromu Beograd veće nego 100 ušteda na sitnim platama u opštinskoj administraciji. B92: Unija poslodavaca je već predložila neke mere, pročitala sam i analize nekih ekonomista da je to trebalo da predloži Vlada, a ne Unija poslodavaca. No, svejedno, predložene su neke mere za štednju, pomoć i poslodavcima i radnicima, razgovara se o socijalnom paktu, radnici neće štrajkovati, poslodavci neće otpuštati i tako dalje. Međutim, koliko mi objektivno kasnimo sa merama? Ni one prethodne dve-tri koje su predložene, od garancija štednje do ukidanja poreza na profit od trgovine akcijama, odnosno papirima od vrednosti, još nisu stupile na snagu, jer Skupština ih nije usvojila. Koliko mi objektivno kasnimo, jer za nekoliko nedelja počinje 2009. godina? Nikolić: Tačno, potpuno ste u pravu, ja mislim, što se krize tiče i uopšte cele ove situacije koja je pokrenula talas otpuštanja, da ima nekoliko veoma pogrešnih poteza koji su povlačeni i koji su nas doveli za vrlo kratak period, u roku od mesec i po do dva dana do ove situacije u kojoj se nalazimo. Prvo, Vlada je tvrdila ima krize - nema krize, jeste recesija - nije recesija, imamo sporazume sa sindikatima, nemamo sporazume. Onda su počeli talasi otpuštanja koji uopšte nemaju veze sa svetskom krizom. Kako je mogla kriza sa Vol strita da udari u Kikindu za samo 15 dana i po ostalim mestima? Tu je iskorišćena jedna dimna zavesa koju... Svi koji su mislili nešto da urade u krizi kojoj su možda objektivno, a možda neobjektivno imali višak radnika sada su kao dobar razlog imali svetsku krizu. Tako da mislim da od početka se Vlada nije dobro postavila prema problemu, ne možete vi da jednog dana izađe premijer i kaže da Srbija ulazi u recesiju sledeće godine, a da tri dana posle toga kaže - pa, možda i neće biti recesije. Pa, mislim... a da onda kaže - imaćemo rast od 4% u 2009. umesto 6 predviđenih, pa to je recesija. Pa, nije recesija, to je manji rast, recesija je minus, ako idete 2-3 kvartala u minus, ako imate rast od 4% to je impresivno. Onda se nekako sticajem okolnosti dogodilo da se u prošlih mesec i po dana drži nekoliko vrlo značajnih međunarodnih sastanaka koji su svi bili posvećeni krizi. Euromanik konferencija u Solunu, posle toga ovde Osmi investicioni samit, pa je onda bio izveštaj... ponovo su pitali Roberta Petersona iz konsultantske kuće koja je u junu ove godine dodelila izuzetno pozitivnu ocenu Srbiji. Od 34 zemlje Srbija je bila na trećem mestu rangirana po dobrim uslovima za proizvodnju. I onda su ga pitali, pazite, to je rečeno u junu, sada je počela svetska kriza, da li se nešto promenilo na tom planu u Srbiji. To je sada bilo pre 15 dana, i čovek izjavljuje da Srbija uopšte nema razloga da paniči i da diže tenziju oko toga da li je u krizi ili ne. Mi ćemo naše ocene ponovo pogledati zato što su to ipak ocene koje zemlji određuju nekakav rejting i uvažavaju se, ali Srbija kao prvo nije prezadužena zemlja, stanovništvo je dužno 400 evra po glavi dok je u Hrvatskoj na primer 3.000 evra. Hrvatska je mnogo ugroženija, Rumunija je ugroženija, Bugarska je ugroženija. U Rumuniji je zaduženost po stanovniku 1.200 evra, u Bugarskoj je oko 700 evra, kad uporedite to sa... Dakle, Srbija nije prezadužena zemlja. Drugo, Srbija nije izvozno zavisna zemlja, to što mi imamo onaj naš večiti problem koji pokazuje da smo nekonkurentna privreda, što malo izvozimo, verovali ili ne, ovoga puta to se javlja kao dobar efekat, pod znacima navoda, mislim, onaj je loš, pa ni ovo neće... neće biti mnogo gori, pošto je već dovoljno loš. To je poenta, tako da, kaže, ona i dalje ima perspektivu rasta. Šta se dogodilo? Dogodilo se da mi imamo.. mi smo bili u krizi i bez krize, jer mi smo zemlja sa mnoštvom problema koji se samo gomilaju u prošlih 5-6 godina. Čega god da se dotaknete, od nedovoljno konkurentne privrede, nedovoljno razvijene proizvodnje, nedovršenih reformi, nedovršene tranzicije, nedovršene privatizacije, visokog spoljnog deficita, slabog izvoza, ma šta god... obrazovanje, formiranje male privrede, malih i srednjih preduzeća. Znači, šta god od toga da pipnete mi svuda imamo problem. Dakle, takve zemlje, kriza jeste, može da pogodi, ali ona ih okrzne. Ovo je kriza koja pogađa razvijene zemlje i prvenstveno je na njih udarila, najviše oni i kukaju, što je normalno. Nama treba još mnogo da se razvijamo da bismo došli do faze kada možemo da budemo nekom jačom krizom... Dakle, mi moramo mnogo naših stvari da uradimo da poboljšamo, nezavisno od toga ima li krize ili nema krize. I samo još ovaj detalj, ono što... stalno su sada pozivali na štednju, ljudi koji nemaju dovoljno novca za preživljavanje, to je zaista velika većina stanovništva pitaju se šta da štedim, kad ja iovako sve što imam potrošim na hranu i komunalije. Pogrešno se postavlja problem, reč je o štednji onih koji novac imaju i koji treba da vrate novac u bankarske kanale. Iz bankarskog kružnog toka novca u prošlih mesec dana zbog panike koja je prilično nepotrebno stvorena ljudi su povukli milijardu evra štednje. Ta milijarda više ne služi bankama kao podloga na osnovu koje mogu da daju kredite. To je jedna mera kojom su banke pogođene, druga je što zbog svetske krize, sad je to drugi tok krize, na međunarodnom tržištu oni ne mogu iz svojih centrala da povlače dovoljno novca da kreditiraju ovde privredu i stanovništvo. I sada su se banke našle u sendviču, ovde su građani izvukli depozite i oni nemaju milijardu, sad zamislite koja je milijarda, pa mi kad dobijemo milijardu evra investicija mi smo presrećni, smatramo da smo među najuspešnijim zemljama, je li tako? S jedne strane, nemaju tu milijardu, s druge strane, ne mogu da povlače iz svojih centrala novac i to je sada... za nas je tako, sami sebe u stvari blokiramo tom nejasnom situacijom i nejasnim predstavljanjem krize. B92: Da li se razmišlja o tome da se ide na privremeno finansiranje, jer ne može da se dogovori oko budžeta. Trebalo bi da sutra bude to predloženo na sednici Vlade. MMF je otišao, oni su nam dali neke generalne smernice, ali postoji nekakav problem. Šta bi to značilo u ovom trenutku? Nikolić: Kad god se pomene budžet i usvajanje budžeta, ja se nikada ne brinem, zato što je novac potreban državi, odnosno potreban je partijama, odnosno ljudima koji predstavljaju partije u Vladi i u telima koja o tome odlučuju. Prema tome, oni će se dogovoriti, u pitanju je sigurno neka nagodba ko će šta, gde da se poslednje doterivanje mehanizma uradi i sve će biti u roku, nikada budžet nije kasnio, a i kada je kasnio postojale su one klauzule za privremeno finansiranje, ti instrumenti su korišćeni, tako da se oko toga ne treba uopšte da brinemo. Onima kojima je potreban novac, oni će usvojiti mere... B92: Da li i u kojoj meri sve nas treba da brine kurs evra, koji je sada ponovo skočio i šta to odražava? Nikolić: Kurs odražava oscilacije koje su se dogodile na tržištu, prvo ovo o čemu govorimo, da više nema dovoljno novca u bankarskom sistemu. Kada nema deviza dovoljno na našem međubankarskom tržištu uvek kurs oscilira, ali, setite se da su priče o kursu išle do toga da dinar treba da vredi, odnosno evro treba da vredi 120 dinara, a sada se brinemo oko margine u kojoj kurs ide do 90 dinara. Mislim, očigledno je da nema mnogo logike u ekonomskoj teoriji, pod znacima navoda, ili pričama koje prate sva ova događanja oko toga koliko zapravo dinar treba da vredi. Kurs će sigurno oscilirati, prema nekim, hajde da kažem, nezvaničnim informacijama koje ja imam, da je u ovim dogovorima sa MMF-om, da se išlo do neke procene da bi oscilacija mogla, margina u oscilaciji mogla da se kreće do 90 dinara, tako da znači te oscilacije možemo očekivati, ali u suštini je reč o tome kolika je ponuda deviza na međubankarskom tržištu, koliko se istrguje toga dana i ono što je najvažnije, mislim da Narodna banka Srbije interveniše s pravom zato što jeste da to ima implikacija druge vrste, da ne ulazimo sad u elaboraciju, ali svi ljudi koji vraćaju kredite u dinarima veoma dobro znaju šta znači kada sledećeg meseca treba da da 12 ili 13% za ratu više, a zamislite da je kurs stvarno 100 ili 120 koji bi to izdaci bili i koliko bi to bio udar na budžet svakog stanovnika. |
12:19
25
NOV
2008
| 5 | 0 | 1851 | 0 |
| Stupica |
| „...Ja mislim da je Milorad Pupovac koji je jedan vrlo inteligentan čovek, ne samo što je inteligentan u glavi, nego je tako da kažem, inteligentan iz glave, ume sve da kaže što misli. On tako nešto predlaže da bi se smirile te nepotrebne strasti oko same ove stvari... Ovo je komisija koja bi trebalo da, koliko ja razumem Pupovca, da radi na tome da se vaspostavi poverenje između Srbije i Hrvatske i da se zapravo ta jedna predstava o nekom hiljadugodišnjem neprijateljstvu, jazu između ta dva naroda prebrodi zato što do Drugog svetskog rata Srbi i Hrvati nikad nisu ratovali kao Srbi i Hrvati, a što se tiče vojski u kojima su bili Srbi i Hrvati, nažalost, mobilisani vojnici Austro-Ugarske, kako Hrvati, ali i Srbi su morali da ratuju protiv Srbije u Prvom svetskom ratu. I ako razgrnemo tu, kako bih rekao, to opterećenje, onda ćemo se usmeriti na poboljšanje odnosa bez utvrđivanja onoga šta je bilo... mi možemo da se složimo da tu, kako on kaže, prošlost ostavimo iza sebe, da sad ne ulazimo u to gnusno prebrojavanje žrtava.... Profesor Puhovski je rekao nedavno, svejedno je što se tiče genocida i drugih krivičnih dela da li je 20 žrtava, 20.000 žrtava, 50.000 žrtava, 100.000 žrtava, genocid je genocid već sa jednim čovekom. Tako da bi bilo dobro da izbegnemo to licitiranje...“ |
| Gost: Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava. Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: TijanaTomanić |
| B92: Ideja Milorada Pupovca da se osnuje Savet poverenja između Hrvatske i Srbije za sada je tema komentara istoričara, predstavnika nevladinih organizacija, analitičara i crkvenih krugova. O tome još ništa nisu rekli čelnici ni Srbije, ni Hrvatske, čija komunikacija je svedena poslednjih nedelja isključivo na optuživanje u smislu krivice za rat i zahlađenje trenutnih odnosa. Mi smo imali Komisiju za istinu i pomirenje koja nikada nije počela da radi, te tako ništa nije ni utvrdila. Zato postoji delimično skepsa u pogledu ovog predloga pogotovo ako za utvrđivanje činjenica iz prošlosti nema volje ljudi na vlasti. Da li je moguće formirati Savet za saradnju i poverenje koji treba da u nazivu ima i tu reč, kada smo sada sa Hrvatskom u sporu pred Međunarodnim sudom, jedno je od pitanja za mog gosta gospodina Vojina Dimitrijevića, direktora Beogradskog centra za ljudska prava. Dobro jutro, hvala što ste ovde, profesore. Koliko je ostvarljiva ova ideja Milorada Pupovca da se formira Savet poverenja između Hrvatske i Srbije u ovom trenutku, kada je poverenje na veoma niskom nivou? Dimitrijević: To je nužna inicijativa zato što po mom mišljenju je stvorena nepotrebna zategnutost povodom ovog spora pravnog koji se vodi pred sudom. Mnogi ljudi vode sporove pred sudom, ako pogledate privreda se ne sastoji ni u čemu drugome već povremeno preduzeća ulaze u sporove, pa čak oko toga ne prestaju svi odnosi, ne zagađuje se atmosfera do kraja. Ja mislim da je Milorad Pupovac koji je jedan vrlo inteligentan čovek, ne samo što je inteligentan u glavi, nego je tako da kažem, inteligentan iz glave, ume sve da kaže što misli. On tako nešto predlaže da bi se smirile te nepotrebne strasti oko same ove stvari. jer, videćemo kasnije da je genocid jedna jako specifična stvar i da je to prenaduvano zato što je to jedini način da jedna država tuži drugu državu za neko krivično delo, inače države ne mogu da izvrše genocid. Ali, vi ste sami naveli razloge za skepsu, jer prosto kod nas postoji i strah da se ne može jednostavno napraviti jedno takvo telo, jer smo mi zalihe uglednih ljudi potrošili, ako mogu to tako da kažem. B92: Na šta konkretno mislite kad to kažete? Dimitrijević: Probajte da sastavite nešto kao što je bila i ona Komisija za istinu i pomirenje, nađite ljude za koje će svi da kažu - e, ovo je čovek od integriteta, ovo je...nije samo da je inteligentan, nego da ima poštovanje u svim sredinama, da mu se ne može staviti na teret ništa nečasno. Pojaviće se tabloidi, niko drugi, pa će da ga rasture, tako da ljudi zaziru prosto da uđu u takve stvari, zašto? Jer to bi se moglo nadoknaditi nekim velikim novcem... B92: Hoćete da kažete da je ovo zapravo neostvarivo? Dimitrijević: Vrlo je teško, ne, ne, ideja je dobra, samo moram da priznam da i vi ste na putu kad vidite da su to neke teškoće, da će ljudima padati na pamet razne stvari. Pa, šta je bilo sa Savetom za lustraciju, kome nije dopušteno da proradi, pa šta je bilo sa autoritetom ne samo međunarodnog tela, nego naših nacionalnih tela, šta je sa Radio-difuznim savetom, šta je sa svim tim mestima gde neki ljudi treba da budu totalno nezavisni, totalno nepristrasni, i to obično naiđe ne neki otpor, jer se velikom broju njih može prišiti nešto neprijatno? A drugo, veliki broj ljudi smatra da više ne treba da se izlaže takvim napadima. B92: Pupovac kaže da bi ta eventualna komisija trebalo da pomogne političarima i jedne i druge zemlje da izađu iz stupice u kojoj su se našli trenutno. Dimitrijević: Da, on zna bolje srpski... B92: Koliko je zapravo moguće da takva komisija pomogne političarima da izađu iz stupice, ako ne postoji politička volja da se ona formira sa vrha, kod tih ljudi koji su u stupici, kako on kaže? Dimitrijević: Dobro, znate, ako stvorite jedno telo od autoriteta koje će biti autoritet za političare mora se reći da političari nisu svi isti, niti je to neka kakana profesija, kako to hoće da se napravi, to je profesija kao svaka druga, neka oblast delatnosti. I neki ljudi među njima su podložni ne uticajima, nego poštovanju, respektovanju nečijeg mišljenja i nečijeg stava, ako taj neko se opaža kao častan i nepristrasan. Sad naravno to neće biti lako, nije ta ideja ni razrađena, ali trebalo bi verovatno u takvu komisiju da uđu i neki parlamentarci. Samo pogledajte koliko je teško naći parlamentarce koji bi se tu ponašali, kako bih rekao, nepristrasno i nereklamerski. Pa, tu treba da uđu takozvani intelektualci, pa treba da uđu Srbi iz Hrvatske, pa treba da uđu Srbi koji su izbeglice iz Hrvatske. Sve to preko nekih imena koja su neporočna, koja se ne mogu napasti i to kod nas nije verovatno neizvodljivo, ali je teško izvodljivo, i to iz dva razloga, što će se pristupiti uništenju ugleda tih ljudi u medijima, a drugo, što ima ljudi kojima je već dosadilo da izigravaju neke autoritete moralne i da budu odmah podvrgnuti pljuvanju. Imate recimo, neki ljudi neće da idu u neke emisije gde se glasa i tu svaka šuša može da se javi pa da te ocrni, zašto bi se izlagao tome. B92: Ovakva jedna komisija ili kako god da se zove, uvek me na Čerčila podseti izraz komisija. Da li bi ona trebalo da se bavi utvrđivanjem krivice za ono što se desilo u prošlosti ili isključivo utvrđivanjem činjenica? Dimitrijević: To nije komisija za istinu, za utvrđivanje činjenica, jer se s tim pokazalo da to baš ne ide tako lako. Ovo je komisija koja bi trebalo da, koliko ja razumem Pupovca, da radi na tome da se vaspostavi poverenje između Srbije i Hrvatske i da se zapravo ta jedna predstava o nekom hiljadugodišnjem neprijateljstvu, jazu između ta dva naroda prebrodi zato što do Drugog svetskog rata Srbi i Hrvati nikad nisu ratovali kao Srbi i Hrvati, a što se tiče vojski u kojima su bili Srbi i Hrvati, nažalost, mobilisani vojnici Austro-Ugarske, kako Hrvati, ali i Srbi su morali da ratuju protiv Srbije u Prvom svetskom ratu. I ako razgrnemo tu, kako bih rekao, to opterećenje, onda ćemo se usmeriti na poboljšanje odnosa bez utvrđivanja onoga šta je bilo. B92: A da li je to moguće, ako nismo saglasni o tome šta se dogodilo? Dimitrijević: Ne, mi možemo da se složimo da tu, kako on kaže, prošlost ostavimo iza sebe, da sad ne ulazimo u to gnusno prebrojavanje žrtava, neću reći ništa novo. Profesor Puhovski je rekao nedavno, svejedno je što se tiče genocida i drugih krivičnih dela da li je 20 žrtava, 20.000 žrtava, 50.000 žrtava, 100.000 žrtava, genocid je genocid već sa jednim čovekom. Tako da, da izbegnemo to licitiranje bilo bi dobro kad bi Pupovac to stavio na papir i kad bi mu se neko pridružio iz tog civilnog društva i vrlo je važno što je on oslovio crkve. B92: Mislite da je važno da one učestvuju? Dimitrijević: Važno je, vrlo važno... B92: Zašto je važno? Dimitrijević: Nažalost, pa nismo pripadnici jedne iste hrišćanske monoteističke crkve, dakle, mi verujemo u jednog Boga, doduše verujemo u jednog Boga i sa muslimanima, ali to i jednima i drugima nekako ne ide lako u glavu. Ali ovde je zajedničko Sveto pismo, sve je zajedničko, sem nekih razlika. Prema tome, imate dve crkve, Srpsku pravoslavnu crkvu i Katoličku crkvu u Hrvatskoj koje imaju opasne sklonosti ka jeresi da budu crkve jednog naroda. to ne bi smele da budu hrišćanske crkve. Prema tome, da ovaj sukob između Srba i Hrvata, Srbije i Hrvatske u 20. stoleću nije komplikovan razlikom religije, on bi verovatno bio blaži, jer nažalost, često se kad pogledate mešovita područja, recimo u Hercegovini, često ćete videti da je jedna porodica do prekjuče bila isto, pa su katolici postali Hrvati, a pravoslavni Srbi. Znači, crkva može da odigra vrlo veliku ulogu kakvu je recimo igrala u Latinskoj Americi, jer nelogično je da crkva hrišćanska bude ravna paganskim crkvama, pa da svaki narod ima svog Boga, pa kad idu u rat ovaj Bog je na mojoj strani, njegov Bog je na njegovoj. Isti je Bog. B92: Rekli ste na početku da ta tužba, odnosno proces pred Međunarodnim sudom pravde nije ništa posebno i ne bi trebalo da bude, međutim, on je ipak izazvao... Dimitrijević: Znate, vi možete ako to postoji, ta sklonost, a naročito sklonost i mogućnost da se u politici profitira ako se krene na nekoga... B92: Govorite o unutrašnjem političkom.... Dimitrijević: I jedno i drugo, ove tužbe i protivtužbe se podnose iz unutrašnjopolitičkih razloga, zato što se uvek može, nažalost, kod nas profitirati i ako se oštro podvikne nekom narodu koji se smatra niže vrednim, kod nas su Albanci ili se smatra tradicionalno neprijateljskim kod nas Hrvati. Isto je u Hrvatskoj u odnosu na Srbe, tako da se stiče popularnost, na taj način se stiče i neka predstava odlučnosti tih ljudi, stiču se i glasovi. A onda, pošto, ono što sam napomenuo, pošto vi drugu državu ne možete da tužite za krivično delo, jer države nemaju, što je rekao Slobodan Jovanović, sposobnost hotenja, one ne mogu da budu krive za krivično delo, jedino je genocid kopča gde možete da pokrenete postupak protiv države zato što je omogućila, olakšala, što su njeni organi sproveli genocid, ali taj postupak nije krivični, nego je građanski postupak i može da se završi samo time što će nekome da sud kaže nešto niste lepo uradili, kao što je nama rekao u slučaju Bosne, ili da osudi neke pare odštete itd. Ali ne može u ovom sporu Međunarodni sud pravde koji nije krivični sud, on ne može da proglasi nikoga krivim za izvršenje genocida, nego samo da konstatuje da je genocid postojao i da je neka država tu u tom pogledu se nije odnosila prema tome kako treba ili ga je sama pomogla da se izvrši ili kao što je u našem slučaju, nije preduzela sve mere da se spreči ili nije kaznila one koji su izvršili. B92: Kolike su šanse da u ovom slučaju to dobijemo? Dimitrijević: Ja mislim da šanse nisu nikakve, pre svega bih hteo da kažem da je ovo likovanje u Hrvatskoj što je sud prihvatio nadležnost i ovo tugovanje ovde što se to desilo, ja ne znam.... Znate, hrvatska pobeda je Pirova pobeda, da li postoji izraz Pirov poraz ne znam, ali ovo je Pirov poraz. Niti je ovo pobeda neka, niti je ovo nešto, neki veliki poraz, to je samo jedna strategija odbrane da se još u procesnoj fazi, znači, utvrđivanju nadležnosti to pitanje skine s dnevnog reda. Ta strategija nije uspela i sad se tek ide na to da li je izvršen genocid, u kojoj meri je Srbija kriva za taj genocid, a ako bude protivtužbe, a verovatno će biti, onda da li je u Hrvatskoj izvršen genocid i u kojoj meri je država kriva za to. Šanse da tu neko dobije su vrlo male, jer u Bosni su postojale presude jednog krivičnog suda, to je ovaj Haški tribunal, da je u Srebrenici izvršen genocid i jedan čovek je osuđen za to, drugi se optužuju. U Hrvatskoj ne postoji nijedna presuda protiv nekog Srbina da je izvršio genocid, niti od Hrvatske niti od međunarodnih sudova. Isto tako, znači, ne postoji presuda ni za Srbina, ne postoji presuda za Hrvata, na čemu će sada ove strane da grade svoj slučaj, kad nema krivične odluke. B92: A kakva im je mogućnost? Dimitrijević: Pa, ne znam, mogućnosti imaju da potroše puno para na, što je rekao gospodin Todorić, moj kolega, da potroše puno para na pravnike i na advokate, to su sporovi na neki način neću da umanjujem, kako bih rekao, dostojanstvo svega toga, ali to je ono, imate u literaturi, a imate i kod nas na selu ljudi koji dovrše život sporeći se, trošeći ogromne pare samo da pobede, da bi pobedili, na kraju ne znaju oko čega su počeli. Svi se ljudi koji se razumeju u ovim uslovima gde se kod nas diskusija vodi tri minuta na televiziji, pošto nemamo ni naučne časopise, niti u štampanim medijima se mnogo o tome piše, svi se slažu da niti je Srbija, recimo, najugledniji od njih je advokat Nobilo, niti Srbija može da dobije taj spor meritorno, niti Hrvatska može da dobije. B92: Gde vi vidite onda smisao toga? Dimitrijević: A smisao je unutrašnjepolitički, ja mislim da je vrlo dobro opet profesor Pupovac ukazao da ni Tuđman nije hteo da tuži dok njegovi ovako žestoki sledbenici nisu smuvali sledeću Vladu da to pokrene. A ja mislim da Tuđman i Milošević su se odlično razumeli i zato ja ne bih na našoj strani otvarao pitanje Knina i preseljenja, nešto mi vrlo čudno liči na to, na neki aranžman. Pogledajte samo ono što se zna otprilike o tome, zašto je poslat general Mrkšić, zašto tamo nije bilo protivljenja itd. A boga mi, ni Milošević nije odobravao nikakvu tužbu protiv Hrvatske, jer to se sve desilo... '95. godine se desila 'Oluja', pa moglo se tužiti već '96. Tužen je NATO '99, ali Milošević nije dozvoljavao da se podnese tužba, kao što ni Tuđman nije dozvoljavao. B92: Znači, da kažemo da kontratužba nije smislena? Dimitrijević: Da budem precizan, pravnički mora da se podnese, jer ne može se dopustiti sada kad je jedna strana dokazala nadležnost i vodi postupak, da ona vodi postupak, a da Srbija bude stalno u gardu i da se brani. B92: Pa dobro, ali mi smo osporavali tu nadležnost, je l' tako? Dimitrijević: Dobro, ne znači to, osporavali smo, mislili smo to je normalno, sud je rekao da je nadležan. E sad, kad je nadležan, vi ne možete reći... možete sto puta da kažete 'osporavali smo', ali sada je nama prilika da vidimo šta se tamo desilo, tim pre što i sam Nobilo kaže da ima više genocidnih radnji verovatno u 'Oluji' nego što ima genocidnih radnji u Vukovaru. Jer, u Vukovaru kad je vojska rasturala i bombardovala sve to živo nije pitala ko je Srbin, ko je Hrvat, a boga mi, kod 'Oluje' se išlo na iseljenje Srba. Iseljenje, etničko čišćenje, sve to nije još genocid. I to je ono što javnost vrlo teško razume da je genocid jedno specifično krivično delo, gde se traži posebna namera. Da je sad razlika između genocida i teškog ratnog zločina ili zločina protiv čovečnosti, koji su se dešavali počev od Vukovara u svim mestima, praktično je mala, jer nema više smrtne kazne. Prema tome, ti težu kaznu od doživotne robije ne možeš da dobiješ, dobićeš je i za genocid i za ovo. Ali, to nas vraća na to, na ono što najpametniji ljudi govore, te stvari moraju da se rešavaju kroz individualnu odgovornost, onda nećemo govoriti o kolektivnoj krivici ni srpske ni hrvatske nacije, nego ćemo naći onoga koji je to izvršio. Još bolje, i to je počelo, da se nađu ti ljudi i da im sude njihovi sopstveni sudovi, što se već dešava i u Hrvatskoj i u Srbiji. B92: Da, zato se i postavlja pitanje svega ovoga sada. Dimitrijević: To je sad jedno trošenje para i energije, ali niko se ne može iz njega izvući. B92: Da, ali kako objasniti da se 2008. troši iz političkih razloga, hajde da kažemo, kako kažete, unutrašnje-političkih razloga, novac i energija na ove stvari? Dimitrijević: Pa nije to jedina stvar na koju se troši, tako je počelo. Znate, tu stručnjaci ne mogu... Ja skoro pouzdano znam da su najozbiljniji hrvatski stručnjaci predlagali da se odustane od toga. Međutim, ko sluša stručnjaka? To je politička odluka. I onda se to pokrenulo i gonilo dalje itd, to bi se shvatilo tamo kao znak slabosti. E sad, kod nas verovatno ima stručnjaka, među koje spadam i ja, ako se zovem stručnjakom, koji smatraju da ne treba se upuštati u sve te dalje poteze jer to nigde ne vodi, ali i razumem da politička elita ne može da odustane od protivtužbe, koja je legitiman način vođenja postupka i prosto u jednom trenutku nužan odgovor na ovo što se naišlo, zato što se to njima politički ne isplati. I videćete da u tom pogledu, nažalost i u zaoštravanju retorike prema Hrvatskoj, se stiču poeni politički ovde. B92: Vidite li Vi neku strategiju u u zaoštravanju.odnosa, kada govorimo o politici, ne o pravu? Šta je posledica? Dimitrijević: Znate, ja sam video strategiju vrlo jasnu i zato sam smatrao da je to iz unutrašnjepolitičkih razloga dobro, podnošenje onog zahteva za savetodavno mišljenje. Jer, bez obzira šta će biti rezultat, to je bilo pametno od sadašnje Vlade da pitanje Kosova izmesti pred međunarodne organe, da to traje neko vreme dok se ne nađe neko rešenje, jer je Kosovo, nažalost, argument naše krajnje desnice, koji uvek može da bude vrlo opasan. B92: Ali, ovde je situacija obrnuta. Dimitrijević: E, ovde će sada da se protumači kao slabost prema Hrvatskoj, to biste morali njih da pitate. Ali, mora se reagovati nekako na mogućnost koja se otvara time što je nadležnost priznata i što je neosporno da je genocidni događaj ili radnji teških ratnih zločina bilo i u Hrvatskoj, i sada to ne može da se ostavi bez odgovora zato što bi ovde politička elita zbog toga trpela. To ne znači da stručno treba skakati sebi u usta. Znate, u međunarodnom pravu ima izraz 'estopelo', da ne možeš da koristiš jedan argument čas za sebe, čas protiv sebe. Srpski se to zove - skočiti sebi u usta. I mi smo insistirali na jednom prigovoru sada za nadležnost da sud, sasvim opravdanom prigovoru, da sud ne može da sudi za krivična dela koja su se desila pre 1992. godine, kada još nije Savezna republika Jugoslavija postojala, i u tome nam je i Puhovski dao pravo, govoreći samo da u tadašnjoj JNA je bilo više od polovine nesrba u vojsci. I kad smo to izneli, taj prigovor nije odbijen nego je samo odložen za kasnije, a mi posle toga hoćemo da tužimo za Drugi svetski rat. To ja zovem skakanjem sebi u usta. B92: Koliko je ono smisleno u pravnom smislu? Dimitrijević: Upravo ste uspeli da pokažete da konvencija o genocidu nije važila za ovu zemlju pre '92. godine, a sad hoćete da pokažete da je važila za Hrvatsku i pre nego što je postojala od 1941. godine. I onda vam se javlja ono staro, to je karakteristika nacionalizma, samoproglašavanja za žrtve, da ćemo da tužimo i za ko zna šta, šta je bilo sto godina... B92: Ako bismo mogli da definišemo naše trenutne odnose sa Hrvatskom, jesu li oni mnogo hladni? Jesu li oni na malo boljem nivou nego tokom rata? Jesu li nepopravljivi? I da li vidite našu strategiju u tim odnosima, ne samo prema Hrvatskoj nego i prema regionu? Govorim o spoljnoj politici. Dimitrijević: Znate, tu život pobeđuje kroz običan narod. Prema tome, očigledno su odnosi bolji na nivou društvenom, na nivou međuljudskom, na nivou poznavanja ljudi, na nivou trgovine. B92: Čak i tužilaštava. Dimitrijević: Što je rekao Puhovski, tek se kriminalci razumeju jako dobro. Na nivou kulture, vidite koliko je to opet... Ipak je to jedan jezički prostor, gde i pozorišta rade isto, izdaju se slične knjige itd. Tako da, to ide ka jednom mirnodopskom pomirenju i razumevanju, ali i naravno uvek ima snaga koje to hoće da pale i te snage su obično politički jače, one spadaju u političku sferu, a društvena sfera ide okolo. B92: A da li razumete da recimo ministar Jeremić pali tu situaciju, ili je to strategija koju mi ne shvatamo? Dimitrijević: Nije mogao da uradi ništa sam, da s jedne strane ne izražava neki stav Vlade, a s druge strane, ne vidi da on posle takvih izjava koje mnogi osuđuju kao neumerene dobije ogromnu popularnost prema merenjima. Prema tome, i on spada u politiku i radi ono što se narodu sviđa. B92: Da li je u opisu posla jednog šefa diplomatije da to radi? Dimitrijević: A on je popularan upravo zbog ovih izjava za koje... B92: Zapadni mediji kažu da je Srbija u ratu sa ostatkom sveta, ponovo, uništila regionalne odnose, ministar Jeremić je najugroženiji Srbin, ako se dobro sećam jednog nemačkog medija... Dimitrijević: Pa, dobro, mada sve je uzeto prema onome, on ima jedan rečnik koji nije uobičajen za ministra spoljnih poslova, ali verovatno ga je neko ovlastio da taj rečnik koristi. E, sad ja ne mogu da uđem u to, jer to ne znam, ali ne bih verovao da smo mi takva država gde svaki ministar može da govori šta mu padne na pamet. Mada neki put posumnjam da tako i jeste, jer vidim da razgovore, sad slušam vesti, razgovore sa Rusijom vodi samo SPS. Tri delegata je SPS... B92: Umesto DSS. Dimitrijević: Da, prema tome znači da mi imamo čak i sektore saradnje sa pojedinim zemljama vezane za stranke. B92: Kako razumete kao neko ko je stručan, kako ste i sami rekli, koja je strategija u ovom trenutku naše spoljne politike u kojoj u jednom trenutku povlačimo ambasadore ili strane ambasadore proglašavamo nepoželjnim osobama, a onda ih vratimo, onda radimo suprotno? Onda zaoštravamo odnose sa Hrvatskom, čitav region je u nekakvom polusukobu, što može da se odrazi čak i na naše strateško opredeljenje, ako je to i dalje EU, mada Oli Ren kaže da neće. Kako to razumete, koja je naša strategija, šta mi želimo? Dimitrijević: Za to nisam stručnjak, to su međunarodni odnosi, ja tu nisam dovoljno obavešten, ali u svakom slučaju ima i dosta neznanja. Znate, ako imate... ako trezveno gledate na mere koje preduzimate protiv nekoga ko je priznao Kosovo, onda imate najoštriju meru da prekinete diplomatske odnose. Pošto to nećete onda povlačite ambasadore na konsultacije... pa ih vratite. Onda sledeće što možete da uradite proterate, proglasite za personu non grata... B92: Onda za dve nedelje pozovete.... Dimitrijević: Onda proterate samo slabijim državama i kažete vratite se ponovo. Sad ispada da je Anka Vojvodić kriva, da je učinila nešto. Rekoše mi ljudi da su je videli na Kalenićevoj pijaci ovih dana, znači ona ima potpuno pravo kao privatno lice da ponovo dođe. Znači da ona ništa nije doprinela toj lošoj politici, tako da je to... prosto imam pred sobom, ako sam pogrešio izvinjavam se. Pred sobom grupu ljudi koji savetuju ministre i kažu - pa, evo, ovo smo uradili, ovo smo uradili, nećemo da prekinemo odnose, pa jes', možemo još da ih proteramo, a oni su mala zemlja pa ćemo nekako to da sredimo. To vam ne deluje ozbiljno, državnički i ja to teško mogu da razumem ali s obzirom na toliko mnogo neznanja kod nas, koliko je mnogo nekog skupa znanja koje je zapravo skup predrasuda, ja se ničemu ne čudim. Ne čudim se ni tome što recimo ovaj... sad dok se razvila ova kuknjava u odnosu na presudu o nadležnosti, nisam video nikoga da je pažljivo pročitao i rekao u javnosti koje su njene... Ona je delimično vrlo slaba presuda, to što se nama ne sviđa i našim političarima ne sviđa nije razlog da i ja ne kažem da je ona u jednom delu slaba. Slaba je oslanjajući se na neku prastaru presudu........ 1924. godine. Ne sećam se da je iko to čitao i da je rekao šta je u toj presudi slabo i da tu ima izdvojenih mišljenja u korist Srbije od onih sudija koji nisu iz zemalja koje su tradicionalni prijatelji, znači nije ruski, kineski sudija nego i francuski sudija i čuveni, najsrećniji verovatno sudija Međunarodnog suda pravde koji potiče sa Madagaskara, pa niko ne može da kaže da je pristrasan, a važi za jednog od najboljih sudija. B92: Da, i samo poslednje pitanje koje nema veze sa ovom temom, ono što će narednih dana biti sigurno tema jeste Savet bezbednosti i pitanje Euleksa. Ban Ki-Mun je, tako kažu nezvanični diplomatski izvori iz Ujedinjenih nacija, po pravilu su oni tačni, je tokom noći poslao izveštaj članicama Saveta bezbednosti i u tom izveštaju je i dalje naših šest tačaka. Konstatuju se četiri tačke Prištine, koje su suprotne od ovoga što mi predlažemo. Kako vi razumete to da sada posle svega, posle proglašenja nezavisnosti i posle ideje da Euleks uđe na Kosovo, da posle svega ovo sada deluje kao nekakvo popuštanje Srbiji? Dimitrijević: Ima tu... sad konačno u tom Ministarstvu za Kosovo upravljanje Kosovom stoje ljudi koji žive tamo i koji to malo bolje znaju, za razliku od patriotskih Beograđana koji su vodili kosovske probleme, vidite koliko je tu bilo korupcije i tako dalje. Prema tome, oni će birati ono što je za srpski živalj tamo povoljnije, a druga stvar je da ako se oko nečeg u Savetu bezbednosti slože Rusija i SAD onda zbog ove prve Srbi ne smeju da pisnu, a zbog ove druge Albanci ne smeju da pisnu. Prema tome, biće ono šta odluči Savet bezbednosti, ako nema veta. |
12:19
24
NOV
2008
| 0 | 0 | 593 | 0 |
| SET zakona,GEM amandmana |
| „...da li poslanici time što podnose amandmane iz želje da poprave ili promene zakone utiču na neefikasnost rada parlamenta...Da li o tim zakonima treba da se raspravlja i gde je mesto da se o tim zakonima raspravlja ako ne parlament? Za klimu u parlamentu uvek mora da bude odgovoran onaj ko ima najviše poslanika i onaj ko organizuje rad, opozicioni poslanici ne znaju kada će sednica biti zakazana, ni šta će biti na dnevnom redu. Dnevni red najčešće sa temama i sa zakonima koji će biti na dnevnom redu prvo čujemo iz sredstava javnog informisanja.... Sve to i te kako utiče na efikasnost rada parlamenta i na broj podnetih amandmana. Što se tiče poslanika Demokratske stranke Srbije...svi naši amandmani su uvek u smislu samo da poprave te zakone. Naši amandmani imaju za cilj da ti zakoni budu bolji, da rešenja budu bolja......negde polovinom jula meseca...su nas obavestili da su onii...napravili vrlo jasan i precizan plan, da će do kraja jula biti doneto 13 ili 14 zakona, do 1. septembra još desetak, a do kraja ili do 1. oktobra svi preostali zakoni. Da vas podsetim da u ovom trenutku od tih četrdesetak zakona samo je 13 u skupštinskoj proceduri, neki su usvojeni, od tih 40 samo je 13 došlo do skupštinske procedure, svi ostali još uvek nisu usvojeni ni na Vladi, i gde je onda tu crna rupa...“ |
| Gost: Rade Obradović, potpredsednik Skupštine i zamenik šefa poslanika Demokratske stranke Srbije Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Skupština Srbije nastavlja raspravu o amandmanima na set pravosudnih zakona, trebalo bi da se završi rasprava o amandmanima i na putne isprave, na zakon o osiguranju depozita. Oko 500 amandmana podneto je na tako obiman dnevni red, u Poslovniku piše da je predviđeno 15 minuta po svakom amandmanu. Ne moram da vam računam koliko je to vremena, ali zato se time ozbiljno dovodi u pitanje niz nekih drugih stvari. Jedna od njih je šta je sa inicijativom za izglasavanje nepoverenja Vladi, a ona je na dnevnom redu u petak, šta je sa budžetom, kažu da samo što nije, verovaćemo im na reč da će biti završen do četvrtka i usvojen na sednici Vlade, potom će takođe biti dostavljen republičkom parlamentu. Vlast optužuje opoziciju za, kako kažu, spori rad i neefikasnost Skupštine, opozicija, pak, takve optužbe odbacuje i kaže da je vlast ta koja bi trebalo sa tim problemom da se nosi. O tome ko je za šta ovde odgovoran u narednih pola sata razgovaramo sa potpredsednikom Skupštine i zamenikom šefa poslanika Demokratske stranke Srbije. Gost „Kažiprsta“ je gospodin Rade Obradović. Dobro jutro i dobro došli. Gospodine Obradoviću, podneto je oko 500 amandmana na dnevni red, bar oko 100 je podnela vaša stranka. Da li se osećate prozvanim kad je reč o kritikama da opozicija onemogućava efikasni rad Skupštine? Obradović: Često se ponavlja to pitanje da li Skupština radi sporo, da li poslanici time što podnose amandmane iz želje da poprave ili promene zakone utiču na neefikasnost rada parlamenta. Ja bih samo podsetio da i često se pita koji je to recept. Kada pričamo o tome kako parlament treba da radi treba da se setimo recimo 2004. godine kada je većina, vladajuća većina sa mnogo komplikovanijom opozicijom, tada su u opoziciji bili Srpska radikalna stranka, dve velike partije i Demokratska stranka. Te godine je doneto 88 zakona, 2005. stotinak zakona sa istim ovim Poslovnikom, sa zakonima koji su bili isto izuzetno važni. U ovom slučaju, na početku ste rekli, otvorili ste nekoliko važnih pitanja, budžet, budžet je trebalo da bude gotov 1. novembra po Zakonu o budžetskom sistemu i Zakonu o Vladi, pre mesec dana je trebalo budžet da stigne u Skupštinu. Zašto su ti rokovi predviđeni? Pa, da bi imalo vremena da se izanaliziraju zakoni, da se dobro pripreme rešenja, da se napravi kontakt sa ministrima, da se neke stvari rasprave u dogovoru ministra sa poslaničkim klubovima, da se sve nejasnoće razjasne i onda bi verovatno i broj amandmana bio nešto manji. Treba podsetiti da je u ovom paketu set pravosudnih zakona, ti zakoni potpuno menjaju čitavu jednu granu vlasti. Ide se na potpuni reizbor novih sudija, biraju se znači svi sudije iz početka, postavljaju se drugačiji organi u okviru sudstva, ukida se ogroman broj sudova u velikom broju gradova u Srbiji. Da li o tim zakonima treba da se raspravlja i gde je mesto da se o tim zakonima raspravlja ako ne parlament? Za klimu u parlamentu uvek mora da bude odgovoran onaj ko ima najviše poslanika i onaj ko organizuje rad, opozicioni poslanici ne znaju kada će sednica biti zakazana, ni šta će biti na dnevnom redu. Dnevni red najčešće sa temama i sa zakonima koji će biti na dnevnom redu prvo čujemo iz sredstava javnog informisanja, pa tek onda čujemo... vidimo da je sednica zakazana. Sve to i te kako utiče na efikasnost rada parlamenta i na broj podnetih amandmana. Što se tiče poslanika Demokratske stranke Srbije, ja ću naravno govoriti samo o našem radu u parlamentu, svi naši amandmani su uvek u smislu samo da poprave te zakone. Naši amandmani imaju za cilj da ti zakoni budu bolji, da rešenja budu bolja... B92: Koliko je vaša stranka podnela amandmana na ovaj dnevni red? Obradović: Teško mi je sad reći... B92: Više od 100, manje od 100? Obradović: Bilo je nekih zakona u čijim su pripremama učestvovali naši ministri ili je bilo nekih izmena, recimo, jedan ministar je došao na sednicu poslaničkog kluba, neke stvari koje su bile... B92: Koji ministar? Obradović: Ministar Marković je došao na sastanak poslaničkog kluba, neke stvari koje nisu bile jasne smo raspravili, mislim da na taj zakon onda nismo podneli nijedan amandman, jer sve što je bilo eventualno nejasno raspravljeno je sa ministrom u neposrednom kontaktu i nije bilo potrebe da mi tu intervenišemo amandmanima. Treba istaći to kao dobar primer i to smo mi uvodili kao praksu dok smo bili vladajuća većina te tri godine... B92: Znači, Demokratska stranka i DSS ipak mogu da se dogovore? Obradović: Pričamo o konkretnim stvarima i o konkretnim problemima. Ministar Marković je pozvao poslanički klub i izrazio želju da dođe, naravno da smo organizovali takav sastanak i u razgovoru s njim to radili. Ministri iz Demokratske stranke Srbije one četiri godine su to imali kao praksu i imali su sastanke sa većinom poslaničkih klubova i vlasti i opozicije, tako su rešavali veliki broj problema. Tako, da završim, za klimu u parlamentu, za efikasnost parlamenta i za količinu donetih zakona uvek je najodgovorniji onaj ko ima vladajuću većinu. B92: Poslanik Demokratske stranke gospodin Vlatko Ratković, koji je predsednik zakonodavnog odbora, rekao je, sad ja to moram da citiram - da je politički nekorektno da poslanici opozicije govore o svim amandmanima ukoliko je to usmereno na odugovlačenje i opstruiranje rada parlamenta. Da li pozicije DSS-a prepoznajete u takvim ocenama? Obradović: Naši poslanici govore o amandmanima, postoji potreba i Poslovnik daje mogućnosti da poslanik bude informisan. Recimo, sad je u jeku svetska ekonomska kriza i više nije nikakva tajna, poznata je stvar, u Srbiji se dugo skrivalo i čak je bilo ideja da u stvari Srbija i Kina će jedine imati koristi od ekonomske krize. Sada se, posle mesec ili dva, vidi da to baš i nije tako, recimo da je velika ekonomska kriza, građani su suočeni da je evro na 88,5-89-90. Ako poslanik ima potrebu da nešto zna o toj temi i ako je to pitanje na mestu, kada on treba da ga otvori, za jedno šest meseci, kada bude potpuno irelevantno šta se sa tim dešava? Recimo, ja sam izašao da pitam kada će stići budžet, prekršen je Zakon o budžetskom sistemu i Zakon o Vladi, o tome sam već govorio. Kada ćete vi da to pitanje postavite i kome, ako ste vi narodni poslanik koga su građani izabrali i čiji je zadatak da osim što donose zakone imaju i kontrolnu funkciju u parlamentu? Vaš zadatak je da kontrolišete rad izvršne vlasti. Da li vi treba da iskoristite svoje pravo i da ukažete na to da je zakon povređen? Ili je to zloupotreba? Naši poslanici govore isključivo o problemima koji se tiču građana, koji se tiču dnevnog reda i koji se tiču podnetih amandmana i koriste svoje pravo isključivo u skladu sa poslovnikom. B92: Jedan deo ove emisije mi ćemo upravo posvetiti onome o čemu ste vi sada govorili, ali ja bih pre toga samo da se zadržimo na problemu efikasnosti rada parlamenta. Smatra se da će, kad bude usvojen novi poslovnik, neka pravila igre biti znatno drugačija. Da li su za vašu stranku nove odredbe poslovnika koje se najavljuju prihvatljive? Pre svega mislim na to da se skraćuje vreme za raspravu, skraćuje se vreme za usvajanje pojedinih zakona. Obradović: Ideja o promeni poslovnika bilo je i ranije, sećate se i prethodne godine da je bilo isto takvih ideja, gde je u stvari jedini recept za efikasnost parlamenta bio to da verovatno poslanici uopšte ne učestvuju u raspravi po zakonima i amandmanima. Ne znam, pošto ima svakakvih ideja o kojima se može pročitati u novinama. Radne grupe koje rade na zakonu i na poslovniku su praktično tek počele sa radom. Naš stav je pre godinu dana bio da prava poslanika ne treba da se smanjuju, nego da postoje drugi mehanizmi, drugi instrumenti da se sve to uradi, da parlament radi mnogo efikasnije nego što to radi danas. B92: Činjenica je da vaša inicijativa za izglasavanje poverenja ili nepoverenja, već kako kome odgovara... Obradović:Naša je nepoverenje, ima i mogućnosti da se traži poverenje... B92: Ta sednica je zakazana za petak i sad je sva prilika da se i vi suočite sa činjenicom da insistiranje na učešću u raspravi vas praktično udaljava od tog trenutka kada ćete Vladu suočiti sa vašim argumentima, za to zbog čega bi njoj trebalo da bude izglasano nepoverenje ili zbog čega bi eventualno trebalo da budu raspisivani izbori. I vama je, kad se tako gleda, od koristi da se ta rasprava što pre završi. Obradović: Nama je od koristi da zakoni koji se tiču pravosuđa i koji se tiču uređenja potpuno nezavisne grane vlasti budu dobri, da se u raspravi ukaže na sve nedostatke koje smo mi uočili i da se prilikom glasanja svi oni amandmani koji mogu te zakone da poprave da se usvoje. Nakon toga važno je da se otvore sve važne teme za koje smatramo da Vlada nije uradila u ovom periodu i zbog kojih je ta rasprava i pokrenuta. Teško mi je da se setim kada je, pošto predsednik parlamenta ima pravo po poslovniku da zakazuje sednice parlamenta, teško mi je da se setim kada je poslednji put sednica, kada su ovako zakazane sednice u nizu, sednica koja treba da počne nakon završetka sednice koja je u toku bila održana na vreme i prethodna i ona pre nje. Svaki put je predsednik parlamenta imao pogrešnu procenu što se tiče vremena, verovatno pokušavajući da stvori pritisak kod poslanika da skrate vreme za raspravu koju im definiše poslovnik. Što se nas tiče, apsolutno ćemo raditi i radimo i duže nego što to predviđa poslovnik, govorićemo sve ono što mislimo da je važno, a nakon toga biće vremena da se govori i o Vladi. B92: Ali nije zastoj samo u tome, gospodine Obradoviću, tu je i niz evropskih zakona koje bi parlament trebalo da donese. Zato često mogu da se čuju svakakve ocene, jedna od njih je i da je Skupština crna rupa, kad je o tome reč. Obradović: Vi ste citirali sve ono što smo čuli iz novina, ali ako dobro mogu da se setim negde polovinom jula meseca je bila zajednička konferencija predsednika Skupštine i potpredsednika Vlade, zaduženih za evropske integracije, gde su nas obavestili da su oni dogovorili, napravili vrlo jasan i precizan plan, da će do kraja jula biti doneto 13 ili 14 zakona, do 1. septembra još desetak, a do kraja ili do 1. oktobra svi preostali zakoni. Da vas podsetim da u ovom trenutku od tih četrdesetak zakona samo je 13 u skupštinskoj proceduri, neki su usvojeni, od tih 40 samo je 13 došlo do skupštinske procedure, svi ostali još uvek nisu usvojeni ni na Vladi, a gde je onda tu crna rupa najbolje govore ti numerički podaci. B92: Znate li koliko to još zakona parlament očekuje da dostavi Vlada? Obradović: Pa, prvo, što se tiče tog seta zakona, preko 20, ja mislim 29, tako je bar rekao predsednik odbora za evropske integracije koji vodi jasnu evidenciju. Pri tom ako pogledate i u okviru vladajuće koalicije, recimo Suzana Grubješić je protestovala zašto predsednik Odbora ne zakazuje sednice tog Odbora... B92. Ona je šefica poslaničkog kluba G17 plus. Obradović: Ranije, u prošlom sazivu je ona bila predsednik tog Odbora. Taj Odbor nije zasedao nekoliko meseci, i to su sve problemi koji postoje u okviru vladajuće većine, vladajuće koalicije i koji sad pokušavaju da se prebace i prevale na nekog drugog. Postoji puno problema, recimo, vi znate da.. pričali smo o kršenju određenih zakona, izabran je Savet Narodne banke, telo koje više ne postoji, a niko nema ideju da treba da se usvoji zakon o Narodnoj banci koji će to telo da uskladi sa Ustavom Republike Srbije. Nas čeka veliki broj zakona koji moraju da budu usklađeni sa Ustavom Republike Srbije do 31.12. Koliko ja znam, nijedan od tih zakona nije u skupštinskoj proceduri. Te zakone može da predloži ili vladajuća većina ili će da ih predloži... B92: Koji su to zakoni? Obradović: Pa, na primer zakon o Narodnoj banci. Na primer zakon o Narodnoj banci koji mora da se usvoji i da se sve ono što je urađeno protiv sadašnjeg Ustava i protiv važećeg zakona da se uskladi. Taj zakon je predložiloDSS, pa da vidimo da li će se naći u proceduri. B92: Ideja vodilja vaše stranke, dakle, DSS-a kad je o toj inicijativi o nepoverenju Vladi reč je pre svega Euleks i to neko kosovsko pitanje, međutim, u raspravi o rebalansu budžeta upravo ste vi iznosili za skupštinskom govornicom najoštrije kritike na račun ekonomske politike Vlade. Da li ćemo mi u toj raspravi o nepoverenju slušati priču o ekonomskoj politici ili će to, kada je o DSS-u reč, ipak biti Kosovo? Obradović: Više puta kada je govoreno o toj inicijativi rečeno je da nas interesuju sve važne teme za koje je odgovorna Vlada i koje po našem mišljenju nisu urađene u skladu sa interesima građana i države Srbije. I rekli smo da ćemo govoriti o problemu vezanom za Kosovo, odnosno Euleks, i vezano za sve ekonomske probleme koje Vlada ne rešava. Što se tiče misije Euleks i stanja na Kosovu naši stavovi su tu više nego jasni i poznati, više puta smo istakli koje su to sve važne stvari koje Vlada ne radi na način na koji je potrebno, a što se tiče ekonomskih pitanja, o tome smo dosta govorili, o rebalansu budžeta. I rebalans budžeta, tu smo govorili pre svega i o ekonomskoj politici Vlade i o odgovoru Vlade na ekonomsku krizu. Rebalans budžeta je odličan primer da se govori o efikasnosti ili neefikasnosti parlamenta. Mi smo imali tridesetak amandmana, govorili smo o svim važnim problemima, ukazivali smo na krizu koja nadolazi, ukazivali smo na probleme sa kojima će biti suočeni građani, privreda i svi segmenti društva, finansijski sistem. Tada je rečeno da je to što mi govorimo širenje panike, da ništa od toga ne stoji, a onda posle 7 ili 10 dana je praktično 90% onoga što smo mi govorili ušlo u aranžman sa MMF-om. Kada je to rekao MMF, onda to nije bila ni opstrukcija, ni trošenje vremena, ni kritika kritike radi. B92: Ali ste isto tako za skupštinskom govornicom, gospodine Obradoviću, optužili Vladu premijera Cvetkovića da vodi populističku politiku. To su ozbiljne optužbe. Koji su vaši argumenti da tako nešto izgovarate? Obradović: Nisam ja to nikad rekao, ja sam samo pročitao... B92: Jeste, na konferenciji za novinare koju ste... Obradović: Ne, ja sam to izgovorio, ali ja sam pročitao memorandum... Znači, sastavni deo budžeta je memorandum o ekonomskoj politici i taj memorandum u stvari predstavlja ekonomsku politiku Vlade, budžet predstavlja cifre, a memorandum daje ukupnu sliku ekonomske politike, Vlada daje projekciju još dve godine unapred. Ja sam samo pročitao ono što je Vlada sama za sebe rekla, ovo je dokument koji je usvojen u oktobru... B92: Vlada je za sebe rekla da vodi populističku politiku? Obradović: Republika Srbija, Ministarstvo finansija, memorandum koji je usvojen i objavljen u Službenom glasniku, oktobar 2008. godine, na strani 56, o rizicima sa kojima može Republika Srbija da bude suočena, naslov glasi 'Populistička ekonomska politika', ozbiljan fiskalni rizik predstavlja mogući nastavak sprovođenja populističke ekonomske politike. Znači, ne vođenje, ne, nego nastavak populističke politike koja se već vodi, strana 56 memoranduma o ekonomskoj politici. Ja sam samo pročitao ono što je sama Vlada za svoju politiku rekla, jer oni najbolje znaju šta rade i kakvu politiku vode. B92: A je li sad vreme za vođenje populističke politike? Obradović: Nikada nije vreme za vođenje populističke politike, a naročito ne u ovom trenutku, jer Srbija nije izolovano ostrvo i sve ono što se dešava, ekonomija Srbije je vrlo zavisna od spoljnotrgovinske razmene, od drugih zemalja sveta. Ekonomija Srbije i Srbija troši godišnje 500 milijardi više nego što zaradi, tih 500 milijardi se prethodnih, odnosno prethodne godine se popunilo tako što smo uzimali strane kredite, tako što smo prodavali preduzeća i tako što su naši radnici koji su radili u inostranstvu iz inostranstva slali određena sredstva ovde. Mi smo upozoravali u raspravama u parlamentu da će, pošto je ceo svet suočen sa finansijskim krizama, da će količina tih kredita prvo biti mnogo manja, jer će mnogo manje slobodnih sredstava u svetu biti. Drugo, ta sredstva će biti plasirana po mnogo većim kamatama, biće mnogo skuplja nego što su sada. Što se tiče privatizacije, praktično sva velika preduzeća su privatizovana, a u vreme krize i ono što možete da prodate možete da prodate po mnogo nižoj ceni nego što to realno vredi. A pošto su svi zaposleni, ogroman broj, videli ste samo da Siti banka, to je ona banka koja će u Srbiji da otvori grinfild investiciju, je suočena sa stravičnim padom vrednosti na berzi, otpustila je 70.000 ljudi. I naši radnici koji rade u inostranstvu su pod udarom te krize, tako da i ta količina tih doznaka iz inostranstva će biti mnogo manja nego što je bila do sada. I biće jako teško popuniti budžet, a budžet se... ovaj budžet i rebalans budžeta su pravljeni prema predizbornim obećanjima i nemaju veze ni sa ekonomijom ni sa... B92: A na osnovu čega to tvrdite? Obradović: Na osnovu toga što opet to kažu ljudi iz Vlade, da kažu da se male stranke u Vladi, to je izgovorio na vašoj jednoj emisiji, u Utisku nedelje je izgovorio državni sekretar ministra finansija, i rekao je da treba obratiti pažnju da se male stranke u Vladi plaše izbora i da hoće da u prvoj izbornoj godini ispune sva predizborna obećanja. To je rekao guverner Jelašić, i on je rekao - pa, treba voditi računa da mandat Vlade traje četiri godine i da moraju sva predizborna obećanja da se ispune u prvoj godini. Jer, ono što ukazuje na neodgovornost i na neozbiljno ponašanje, prvo, u maju mesecu kada su završeni izbori ili u junu ili julu kada je ta Vlada napravljena i kada se izašlo sa programom te Vlade, bilo je više nego jasno da u svetu počinje recesija i da ta recesija mora da se prelije na Srbiju. I tada je moralo da se ozbiljno vodi računa o ekonomiji, sve da do tada to i nije bilo jasno. Prošireno dejstvo opšteg kolektivnog ugovora, ono je potpisano pre 10 dana, ko će te pare da obezbedi? Mi se zalažemo za to, naravno, treba građanima dati, penzioneri imaju male penzije, zaposleni imaju male plate, treba dati regres, treba dati topli obrok, samo je pitanje, i to može svako da obeća, pitanje je gde naći 100 milijardi dinara ili nešto više, milijardu evra, da bi se isplatio regres i topli obrok. A to je bilo pre sedam dana, to nije bilo pre 10 godina, i onda se kaže građanima - nemojte da kupujete frižider, televizor i šporet, jer tako ćete da štedite, a mi ćemo... nema veze, mi ćemo potpisivati dokumente za koje svi znamo da nikada neće biti realizovani, kao da pričamo o 1930., jer televizor i frižider su ogroman luksuz, a ne potreba građana koji to kupuju, ne da bi imali tri televizora kod kuće, nego da bi zadovoljili neke elementarne potrebe. B92: Sad bi to sve imalo mnogo veću težinu da vi niste predstavnik ovde opozicione stranke, a je li, uloga opozicije je da kritikuje Vladu. Vi to sad otvoreno i govorite, ali dok vi optužujete Vladu da je ležerna u vođenju ekonomske politike, s druge strane, morate priznati da opozicija ima tu neku ležerniju ulogu, da vi sada možete da iznosite niz kritika, jer prosto niste uključeni u sam taj proces rešavanja problema. Obradović: Nije tačno, prvo, naravno da opozicija ne može da kreira te osnovne elemente politike, zato je opozicija. I u parlamentu ima jedino priliku da ukazuje na nedostatke. Pričali smo kad smo govorili o rizicima sa kojima je Srbija suočena, jedno su rizici bankarskog sistema, drugo su rizici koje ima građanstvo, treće su rizici koje ima privreda. I mi smo govorili sa ciljem da ukažemo na sve probleme sa cijem da se ti problemi reše. Navešću kao primer, bankarski sistem je prvi bio na udaru, mi smo još 8. oktobra, poslanička grupa DSS-a je predložila da se poveća depozit, da bi se time garantovali ulozi... B92: Gde ste predložili, kome? Obradović: Predložili smo zakon, zvanično zakon u skupštinsku proceduru, tada smo bili optuženi za neznanje, populizam, neodgovorno ponašanje, da bi Vlada 10 dana kasnije predložila ne 20 nego 50.000 evra. Predložili smo da, pošto je ovo kriza koja očigledno ima nesagledive razmere, ja sam prošle nedelje bio u okviru Svetske banke postoji parlamentarna mreža Svetske banke, imali smo dosta sastanaka u Parizu, niko se ne usuđuje, bio je Dominik Stroskan, niko se ne usuđuje da kaže koliko će kriza trajati i koliko će ona biti ozbiljna i duboka. DSS je predložio da se u okviru parlamenta formira parlamentarna komisija koja bi analizirala sve elemente krize i koja bi predlagala mere. U sastavu te komisije kao najvišeg tela, predsedavao bi predsednik parlamenta, a sedeli bi predstavnici svih nezavisnih organa koje jedino parlament može da okupi, i Komisija za hartije od vrednosti, Narodne banke, predsednik Vlade, ministar finansija i bili bi predstavnici svih poslaničkih klubova. Naravno da je to skinuto sa dnevnog reda prvi put kad je bilo glasanje, pošto smo predložili da se to uradi po hitnom postupku, a pre nekoliko dana sam pročitao izjavu predsednika Vlade da će u neka od ovih pitanja koja su važna uključiti i razgovarati sa predstavnicima opozicije. Razmere ove krize su nesagledive... B92: I je li vas neko pozvao? Obradović: Ne, niko nas nije kontaktirao, pri tom se sa merama kasni. Naš zakon o depozitu još uvek nije usvojen, mi smo ga predložili, naš zakon, DSS je predložio zakon 8. oktobra, danas je 24. novembar, taj zakon je u proceduri, tek se čeka na raspravi glasanje, predlog Vlade. Najavljeno je da će se predvideti određene mere koje se tiču građana, nijedan od tih zakona nije u proceduri. Ako vi hoćete da reagujete morate da reagujete sa zakonima i da ih Skupština usvoji, i to ne mogu da budu ni uredbe, ne mogu da budu ni neke druge mere. Sa budžetom se kasni više od mesec dana, druga stvar, ukazivali smo na to da će ozbiljan problem biti devizni kurs, ako dinar bude nastavio ovako da raste. Mi smo to govorili kad je bilo vreme, pre više od mesec dana, i tada smo ukazivali na potrebu da se ide na pozajmicu od MMF-a. Pri tom je naša procena bila da bi to trebalo da bude između 500 miliona i milijardu, bliže milijardi evra, i da to bude pozajmica koja nije kredit, to je pozajmica koja se samo povlači u slučaju potrebe da se odbrani kurs. Tada je prvo rečeno da ne treba, predsednik Vlade je rekao da aranžman sa MMF-om nije kreditnog i nije finansijskog karaktera nego je samo dogovor oko budžeta, da bi 10 dana kasnije bio usvojen taj aranžman. Ušlo se u pozajmicu od 300 i nešto miliona evra, samo u toku ovog meseca je više od 400 miliona evra otišlo na odbranu kursa. Do kad će guverner uspevati da brani taj kurs, pitajte građane koji imaju kredite na stan, nameštaj, automobil ili bilo šta drugo, a tih, recimo samo stambenih kredita je oko milijardu i 300-400 miliona u Srbiji. B92: Čuli ste sada za ovu poslednju intervenciju, četiri najveće banke na predlog Centralne banke omogućavaju neku vrstu rešenja pomoći građanima kad je reč o tim kreditima i da se proširi taj period otplate i da... Obradović:U svakoj ozbiljnoj državi ako hoćete da imate efikasne mere onda morate da zahvatite sve segmente koje kriza može da pogodi. Jedno su bile devizne štediše i one su zaštićene, devizne štediše su zaštićene osiguranjem depozita. Jedno su štediše druge koje i oni svi mali akcionari koji imaju akcije na berzi, berza je krahirala jer je pala za 70 i nešto % i to defakto znači krah, bez obzira što predsednik Komisije za hartije od vrednosti, koji je odgovoran za to, kaže da su to mali poremećaji, ako nešto izgubi 75% svoje vrednosti to je krah berze. Ono što će se desiti sledeće godine to je da će privreda biti u ozbiljnim problemima, prvo neće biti slobodnih sredstava, a kamate su drastično porasle. Videli ste da je Narodna banka potpuno suprotno, i to je ta priča da li smo mi isti kao čitava Evropa i svet. U Evropi i svetu i SAD drastično smanjuju kamatne stope, a u Srbiji se referentna kamatna stopa podiže na 17,75%. Po koliko procenata će privreda moći da uzme kredit od banke ako je referentna kamatna stopa 17,75%? Pa to je bar 25%. Ako je privreda uzima i ako preduzeća uzimaju kredite po 25% kamate, koliko će onda biti cena koju će građani da plate? B82: Nastavićemo razgovor, ja sam dužna da odjavim televizijski deo „Kažiprsta“. Dakle, čuli ste stavove DSS-a koje je ovde izneo potpredsednik Skupštine iz te stranke i zamenik šefa poslanika DSS-a u Skupštini, gospodin Rade Obradović. A mi nastavljamo „Kažiprst“ na radiju. Obradović: Sledeće godine privreda je zadužena skoro 11 milijardi evra u inostranstvu i unutrašnji dug je 600 i nešto milijardi dinara. Samo inostranstvu dospeva tri i po milijarde za otplatu, šta ako privreda u ovoj situaciji kada je tražnja manja, kada su sredstva značajno skuplja, šta ako privreda ne bude mogla da vraća te pare? To će onda biti ista situacija kao sa svim ovim vestima koje čitamo i slušamo na televiziji o hiljadama radnika i desetinama i stotinama koji ostaju bez posla. Šta će se onda desiti? Da li će onda privreda da utiče na ukupnu ekomnimiju čitave zemlje? - Pa, naravno da hoće. Još uvek ne postoje nikakve mere koje rešavaju probleme privrede. B92: Je l' biste bili isto tako kritični da ste sada, na primer, ministar finansija? Obradović: Da. B92: Sadašnje Ministarstvo finansija i premijer najavljuju budžet od 729 milijardi dinara, deficit nešto više od 40 milijardi, odnosno 1,5% brurto društvenog proizvoda, to je okvirno, kažu da se čeka preciznija podela novca. Stav je premijera, dakle, budžet će biti restriktivan i Vlada će pokazati svoju spremnost da štedi. Je l' imate vi poverenja? Obradović: Ja nisam ranije čuo te cifre, ali sadašnji budžet je bio 695 milijardi, vi ste sada rekli 729, to je 30 milijardi povećanja, tek kada budemo videli kompletan budžet moći ćemo da govorimo o svim elementima, ali meni to ne ukazuje baš na štednju. Tim pre, kada... pričao sam o proširenom dejstvu kolektivnog ugovora, kada slušamo ministre šta izjavljuju, recimo Mrkonjić je najavio, ministar Mrkonjić je najavio da će za 7 ili 8 godina biti završen metro u Beogradu. Metro koji je potreba Beograđana, svi koji žive u Beogradu saobraćajne gužve i probleme Beograd ima, ali s jedne strane, kad pogledate vesti stranih agencija vidite da se brojne investicije u inostranstvu bar odlažu na neko vreme. Kod nas se najavljuju nove i nove, i s jedne strane slušate brojne priče potpuno nekoordinirane, više je nego jasno da ne postoji koordinacija između pojedinih ministarstava po pitanju trošenja para. S druge strane, imate priču o štednji, onda pročitate u Službenom glasniku da se raspisuje konkurs, da se traži firma koja će da izvrši brendiranje Srbije u jeku ekonomske krize i tu se potroši milion i po evra. I sad o kakvoj se tu štednji zapravo radi? B92: Dobro, to je pokušaj da se brendira... Brendirali ste i vi Srbiju u vreme mandata Vojislava Koštunice, išao je i spot na CNN-u i tu su bili.... Obradović: U vreme kada je rast društvenog proizvoda bio 8% godišnje, kada je bilo investicija, kada je sve to... bilo je i pogrešnih kadrova, greške se dešavaju, to je ispravljeno, i jedan od rezultata toga bio je značajan rast prihoda u turizmu, dolazak stranih investitora i sve ono što se dešavalo. Da li se to radi u jeku ekonomske krize kada ne znate ni kako će se puniti budžet i kada više nema stranih investitora? B92: Nemamo puno vremena, ostalo je još nekoliko stvari da vas pitam, pa bih vas molila samo ako biste mogli toliko da... da sarađujemo tako da odgovori budu što kraći... Obradović: Odgovaraću sa da i ne. B92: Kakav je vaš stav, hoće li biti usvojen budžet do kraja godine? Hoće li opozicija tako nešto da omogući? Obradović: To ne zavisi od opozicije, prvo zavisi od kvaliteta budžeta, zavisi od... B92: Pa od dužine rasprave, od svega... Obradović: Kad dođe u Skupštinu, kad će biti stavljen na dnevni red, ali bilo bi izuzetno važno zbog svih signala koji se šalju i građanima, a i svim tim ljudima u inostranstvu od kojih očekujemo pomoć da to bude urađeno do kraja godine. B92: U Vladi postavljaju pitanje čemu vaša inicijativa za izglasavanje nepoverenja Vladi ako iza toga stoji 86 poslanika, što je daleko od potrebne većine da se sve to izglasa u parlamentu. U Vladi kažu da je to gubljenje vremena. Obradović: Jedna od ideja može da bude na početku sednice da se zakaže sednica sa sto tačaka dnevnog reda, a onda se utvrdi da vladajuća većina ima 126 poslanika, onda kaže nećemo raspravljati, ajmo da pređemo na glasanje, pošto ionako vas ima manje nego što je potrebno za srušite neki zakon, onda ćemo sve to da glasamo u istom danu i da to završimo i onda budemo efikasni. Smisao tih inicijativa je da otvorimo sve važne teme, da o njima raspravljamo u parlamentu, jer je parlament mesto gde se raspravlja o radu Vlade. To je naša ustavna mogućnost, a s druge strane, ko kaže da ako naši argumenti ne budu dovoljno jaki neki od poslanika koji sada podržavaju Vladu ne promene stranu? B92. Na primer LDP? Još samo jedno pitanje, ali vezano je direktno za stranku kojoj pripadate. Dvojica vaših stranačkih funkcionera pominju se u optužbama, jedan da je utajio porez, gospodin Zoran Lončar, i pominje se gospodin Todorović, koji se optužuje za finansijske zloupotrebe u Ministarstvu za Kosovo. Da li ste iznenađeni, da li ste upoznati sa tim problemima i kako ćete to da rešite? Obradović: U subotu sam došao sa ovog skupa koji se dešavao u Parizu i jednu i drugu vest sam pročitao u novinama. Tiče se rada dva različita organa, u jednom slučaju poreske uprave, a u drugom slučaju se radi o Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno tužilaštvu. Naš stav je i u ovom i u svakom slučaju sličnom da organi moraju da rade svoj posao, da moraju da utvrde sve činjenice i sve dokaze i da apsolutno u skladu sa zakonima mora da se postupa. Svako ko je na bilo koji način prekršio zakon mora da dođe pod udar zakonskih odredbi. B92: Pa, i ako je iz DSS-a? Obradović: Bez obzira na stranku. |
10:39
20
NOV
2008
| 2 | 1 | 1622 | 0 |
| Genetske predispozicije |
| „... postoji mnogo ožiljaka na sve strane...postoji taj uštogljeni, ustaljeni, žilavi, okoravljeni balkanski atavizam koji nas stalno drži u jednoj revanšističkoj napetosti. Dakle, to je nešto što nas stalno dovodi na ocenu da li smo mi s jedne strane oštećeni, da li smo mi žrtve neke planetarne zavere u kojoj su svi osim nas, i da li smo mi učinili dovoljno da se te zavere oslobodimo ili da je možda na neki način pobedimo. I u tom smislu, dakle, najbolji reper za to su one godine koje predstavljaju inače možda najgori deo naše istorije u kojoj smo vodili ratove, čak u kojima nismo učestvovali i u kojima su na neki način zapisani... zapisana i ta vrsta mirnodopske ili ratne genetike, kako kad i kako za koga, koja je najčešće vezana za Hrvatsku. I u toj situaciji mi imamo mnogo stvari koje i na emotivnom i na političkom i na istorijskom nivou sa Hrvatskom nisu raščišćene i to nas uvek na neki način ponovo vraća na početak. Ponovo nas vraća na početak posebno ono što predstavlja jednu vrstu istorijskog podsećanja na ono šta se događalo i na ono što će se tek događati u vezi s tim.“ |
| Gost: Ljubodrag Stojadinović,vojno-politički komentator Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Pravni sukob između Hrvatske i Srbije pretvorio se u politički i sa neizvesnim posledicama po građane i Srbije i Hrvatske. Taj sukob mesecima tinja na verbalno-političkom nivou, a nekako se počeo zaoštravati posle ubistva Pukanića, a potom je kulminirao odlukom Međunarodnog suda pravde da se proglasi nadležnim u tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid. Podaci o žrtvama su i sa jedne i sa druge strane izvađeni su iz arhiva i više se na nivou statistike koriste za razmenu argumenata. U toj licitaciji niko ne kaže koliko je strašno da izbeglice na obe strane i dalje žive kao građani drugog reda, kako nismo pronašli sve nestale i sve grobove i kako sem načelnih izvinjenja suštinski ni u Srbiji ni u Hrvatskoj još nismo spremni za postupak Vilija Branta. Kakve su moguće posledice ove priče, hoće li one biti novo zataškavanje međusobne netrpeljivosti ili ovo može da se iskoristi kao povod da se suštinski razjasne neke stvari, neka su od pitanja za mog današnjeg gosta, novinara „Politike“ koji je nekada davno radio i kao čelnik Službe za informisanje JNA, odakle je oteran s posla. Dobro jutro, Ljubo, hvala što ste ovde. Pre svega ovoga, vi ste dobili otkaz i u „Politici“ nedavno, pa ste ponovo vraćeni na posao. Da li je to učinilo novo rukovodstvo? Stojadinović: Ne, to je učinio inspektor rada, a ja se nadam da će to da se ubrzo prevaziđe pošto nisam od onih koji vole da rade pod sporom, niti želim da budem u sporu sa bilo kim. Pretpostavljam da će novo uredništvo na čelu sa Draganom Bujoševićem taj problem koji je nastao na osnovu onoga što sam ja govorio javno. Dakle, problem je u stvari u tome što sam ja o nekim stvarima govorio javno i to je ocenjeno kao napad na interese kompanije. Moje je uverenje da sam ja na taj način u stvari branio kompaniju, ali dobro, to je sad već pitanje spora koji je u toku i koji će, nadam se, biti rešen na način koji će omogućiti i meni da radim i kompaniji da u skladu sa mojim sposobnostima opstane na onom nivou na kome želi da opstane nezavisno od mene. B92: Poslednjih nekoliko dana je to novo rukovodstvo počelo da radi, bilo je dosta napisa o tome šta se dešavalo u „Politici“ poslednjih meseci i nedelja. Da li se primećuje neka promena iznutra, da li osećate nešto? Stojadinović: Pa, ja se nadam... mislim da Dragan Bujošević, moj kolega koga inače znam godinama, da ima potencijala da u tom smislu nešto promeni, dakle, da promeni u „Politici“onaj njen impuls koji je poslednjih nekoliko godina držao uz jednu političku opciju koja je bila inače takva kakva je bila. Dakle, mislim pre svega na garnituru gospodina Koštunice i na njegov neposredni uticaj ili uticaj njegovih ljudi na uređivačku politiku „Politike“ preko svojih izaslanika koji su tamo radili. Naravno, to će ići prilično teško, ali ja mislim da je ideja novinara „Politike“ da oni budu odvojeni od uticaja bilo kakve političke grupacije, klike ili interesne grupe i da to budu novine koje će imati u svom... u demokratskom okviru u kome će raditi, koji će na svoj način na osnovu svog uticaja stvarati, da budu zaista nezavisne novine i da će one biti otprilike poligon za slobodna mišljenja o tome šta je u ovoj državi najbolje da se uradi, da slobodno kritikuju vlast i da je popravljaju, jer to je pored ostalog uloga novina, i da je to otprilike po meni jedan od parametara koji će određivati uspon „Politike“, koja je inače neophodna za društvo u Srbiji, koja ima ugled i u Srbiji i na Balkanu i koja ima imperativ da taj ugled očuva i da ga podigne na nivo koji je u skladu sa mogućnostima „Politike“. B92: Dobro, sada bih se vratila na temu zbog koje ste ovde u „Kažiprstu“. Napisali ste u današnjem komentaru, u uvodniku, da smo simbolički ovaj politički sukob Hrvatske i Srbije, pa i pravni, jer je tu i tužba, a najavljena je i kontratužba, da smo simbolički tek počeli da izlazimo iz devedesetih, da to dokazuje ova situacija u kojoj smo sada. Ili, da kažem, je moj utisak, ako mogu da kažem, imam utisak kao da tek ulazimo u njih na osnovu ovoga što se dešava. Stojadinović: Ne, ta rečenica glasi da smo tek bili počeli simbolički da izlazimo iz devedesetih, ali nas ovo što se sada događa, pre svega na emotivnom planu, a svakako i na političkom, jer ovde politika ne može biti odvojena od emocija, da nas ponovo na neki način silovito vraća u te devedesete. B92: A kako to objašnjavate? Stojadinović: Pa, mislim da postoji mnogo ožiljaka na sve strane, da postoji taj uštogljeni, ustaljeni, žilavi, okoravljeni balkanski atavizam koji nas stalno drži u jednoj revanšističkoj napetosti. Dakle, to je nešto što nas stalno dovodi na ocenu da li smo mi s jedne strane oštećeni, da li smo mi žrtve neke planetarne zavere u kojoj su svi osim nas, i da li smo mi učinili dovoljno da se te zavere oslobodimo ili da je možda na neki način pobedimo. I u tom smislu, dakle, najbolji reper za to su one godine koje predstavljaju inače možda najgori deo naše istorije u kojoj smo vodili ratove, čak u kojima nismo učestvovali i u kojima su na neki način zapisani... zapisana i ta vrsta mirnodopske ili ratne genetike, kako kad i kako za koga, koja je najčešće vezana za Hrvatsku. I u toj situaciji mi imamo mnogo stvari koje i na emotivnom i na političkom i na istorijskom nivou sa Hrvatskom nisu raščišćene i to nas uvek na neki način ponovo vraća na početak. Ponovo nas vraća na početak posebno ono što predstavlja jednu vrstu istorijskog podsećanja na ono šta se događalo i na ono što će se tek događati u vezi s tim. B92: Da, kada kažete da ideja o zaveri nije prevaziđena, ona se možda menja od trenutka do trenutka ili od situacije do situacije, ali generalno ona postoji. Da li se razlikuje ta matrica danas u odnosu recimo na vreme kada ste vi bili na čelu Službe za informisanje Vojske, kada je takođe postojala ta ideja o zaveri i kada smo svakodnevno bili obasipani informacijama o tome da svi rade protiv nas? Da li se i u čemu razlikuje to? Stojadinović: Ne, kada sam ja bio na čelu Službe za informisanje tadašnje Vojske mi nismo imali taj problem, mi smo imali problem jedinstvene države. Tada je bila jedinstvena država Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija i onda je postojala ideja o tome da ta država bude sačuvana. Ja sam naravno bio protiv one hipoteze koja je potencirala ulogu vojske u očuvanju države, postojala je čak jedna ideja da sve može da propadne, pa čak i država čija je to vojska, ali vojska može da opstane. Dakle, ta vrsta fiktivne pozicije Vojske nije bila održiva i zbog toga sam ja kasnije, zbog otpora prema jednoj takvoj ideji, koja je inače bila utopistička, verovatno izgubio tamo tu službu. I ja ne znam ni što sam izgubio službu tamo, jer je moj opstanak u toj situaciji tamo bio nemoguć. Ali nije... tada nije bilo takve vrste utopije samo u Vojsci, ta utopija je pre svega bila politička, a Vojska je imala onu, rekao bih pre svega ideološku ulogu u očuvanju onoga što se objektivno nije moglo sačuvati. Dakle, čitav taj sistem, mehanizam SFRJ u poslednjim godinama, posebno posle Titove smrti, on je bio projektivan da se raspadne, a onda je Vojska neovlašćeno, sama na sebe uzela ulogu da sve to sačuva, što je bila iluzija. I konačno, Jugoslovenska narodna armija je u konačnom tom epilogu postala generator građanskog rata, jer je ona dala i kadrove i oružje i jedinice za sve buduće države koje su nastale iz te zbratimljene jedinice naroda i narodnosti u SFRJ. B92: Koliko je predsednik Mesić u pravu kada kaže da nije vojska Hrvatske ušla u Srbiju, nego je bilo obrnuto? Stojadinović: Ne, Mesić je propustio da zapazi jednu stvar, ako Mesić govori kao čovek koji je objavio da je rasturio Jugoslaviju, onda ta njegova teza može da bude tačna, ali on je to rekao pre nego što je Jugoslavija prestala da postoji. Dakle, vojska je imala problem sa svojom samodefinicijom u to vreme, dakle, ona je... u vojsci je postojalo ideološko uverenje da je to jugoslovenska vojska. Međutim, mnogi oficiri su bili projektovani kao oficiri budućih nacionalnih država. Nije mogla srpska vojska da upadne u Hrvatsku onda kada je to bila teritorija JNA gde su bili i Srbi i svi drugi, a onda su kasnije pred raspad mnogi počeli da napuštaju tu vojsku. I u tom smislu, dakle, Stjepan Mesić nije u pravu, on govori pre svega sa pozicije na kojoj se sada nalazi, pozicija koju je projektovao u situaciji kada je bio predsednik Predsedništva one države koju je imao zadatak da sruši. Naravno, on to nije uradio sam, ali on je bio simbol nestanka te države, a samim tim i nestanka JNA koja se pretvorila u ono o čemu sam već govorio u odgovoru na prethodno pitanje. B92: Međunarodni sud pravde će naknadno odlučiti da li će i taj period da uđe u ovu priču, jer Hrvatska traži da se sudi za period od '91. do '95, i da li će se i za Vukovar suditi po toj tužbi. Da se podsetimo na trenutak samo toga i onda bih se vratila na ove aktuelne odnose. Kakva je uopšte bila ideja, zašto je razoren Vukovar, po vašem mišljenju? Stojadinović: Ja zaista ne znam, mislim da je ta ideja inače u mnogim nelogičnostima koje su se pokazale u tom ratu, u mnogim, kako bih rekao, manifestacijama velike nesposobnosti, vojničke nesposobnosti i nesposobnosti da se procene razlozi za bilo kakve vojničke postupke i korake. Da je razaranje Vukovara bio jedan iracionalan eksperiment koji zaista nije imao nikakvog smisla osim dokazivanja prestiža koji više čak nije ni postojao. Dakle, razaranje Vukovara je jedan spomenik gluposti tadašnjeg rukovodstva JNA i on se ničim... on se ne može opravdati ni politički, ni vojnički, ne može se opravdati ni taktički, ne može se opravdati ni operativno, jer ništa od toga nije doneo. On čak ne može biti opravdan ni kao proizvod emocija tadašnjeg ljutitog vojnog rukovodstva koje je počelo da trpi poraze pre svega zbog svoje nesposobnosti, pre svega zbog nesposobnosti da sazna o čemu se tu zapravo radi i šta u toj situaciji koja je bila tako dramatična valja uraditi, ali u izboru tih najgorih i najglupljih mogućih poteza izbor da se sruši Vukovar je bio ubedljivo šampion i gluposti i nesposobnosti. I ja zasad nisam u stanju bez podrobnog proučavanja tog dela istorije i misaonog sklopa ljudi koji su o tome odlučivali da dam dovoljno dobar odgovor na to zašto je neko odlučio da ruši Vukovar na taj način i zašto je mislio da je posle toga postignuto nešto kad je tek posle toga počelo da se ruši sve ono zbog čega je navodno Vukovar i napadnut. I to je ta sumanuta ideja koja je kasnije potencirala mnoge stvari koje su i dovele do razaranja te države čija je JNA bila. Posle toga je nastala ona deviza da će JNA biti samo na onim teritorijama kod naroda koji je žele kao svoju, pa se ispostavilo da je više niko ne želi kao svoju i onda se ona postepeno povlačila sve dublje i dublje na granice Srbije i čak je jedva prihvaćena kao svoja na mestima gde se to očekivalo kao sasvim pouzdano. I to je jedan od indikatora, jedan od razloga, jedna od slika koja je mogla da na neki način objasni taj veliki sunovrat koji je u mnogim domenima, a posebno u Vukovaru, o kome smo već govorili, potpuno neobjašnjiv. B92: Čak i vojnički? Stojadinović: Posebno vojnički, znači, to je nešto što nema nikakvu, apsolutno nikakvu vojničku logiku, čak kad bi se tražila logika apsurda, ona čak ni tamo, ni u tom domenu ne postoji. Kad se kadnije videlo koje su to jedinice pružale otpor onda je bilo sasvim sumanuto upotrebiti takve snage za takvu jednu vrstu navodne pobede. U vojničkom smislu, dakle, ako je već o tome reč, mada je i to besmisleno, Vukovar je daleko lakše bilo neutralisati njegovim blokiranjem, zaobilaženjem, a ne rušenjem. No, to je već sad pitanje za one ljude koji su u penziji, koji se nalaze u drugim zemljama i koji sad post festum pišu svoje memoare o tome šta se tada događalo. Nažalost, ni posle svega oni nisu razumeli kakva je njihova uloga u tome i šta znače te odluke. B92: Da, i simbolika je u tome da Međunarodni sud pravde odluči na dan kada je Vukovar vraćen. U tome je pronađeno mnogo simbolike, pre svega u Hrvatskoj. Stojadinović: Kada je Vukovar vraćen, ali sigurno da tu postoji veliki problem u tom, rekao bih u tom pravnom nasleđu, šta je bilo šta, šta je bilo čije, da li je tad postojala Hrvatska ili je to bila JNA, da li je to srpska agresija, kako tvrde pravnici u Hrvatskoj ili se radi o pokušaju države SFRJ koja je i tada bila pod raspadom, da očuva deo svoje teritorije, što je formalno-pravno tačno. Ali praktično se radilo o mnogim drugim dramatičnim problemima koji su iz ove pozicije još uvek nesagledivi i oni se moraju još uvek istorijski tumačiti. B92: Da, nekako u emotivnim nastupima koje smo mogli poslednjih dana i čitati i videti, ne samo političara u Skupštini, dakle, onih koji su u politici, već i običnog sveta, kaže se da kontratužba vraća dignitet Srbiji. Slažete li se vi sa tom ocenom, mislite li da kontratužba koju smo najavili može da nam vrati dignitet u ovom smislu? Stojadinović: Kontratužba ne može da vrati dignitet, ona može da vrati ideju, neku vrstu ideje o samopoštovanju, jer je očigledno da smo mi u svim ovim procesima koji su vođeni poslednjih godina, u svim prethodnim vojničkim i političkim porazima, uključujući tu i poraz garniture koja je pregovarala o Kosovu, izgubili to nacionalno samopoštovanje. I mi ga gubimo i dalje pred međunarodnim institucijama koje vrlo često donose one odluke za koje verujemo da su neočekivane i nelogične. Jedna protivtužba ne može da vrati dignitet, niti onu vrstu integriteta koji država koja je normalna, dobro uređena, može da ima. To može da bude samo jedan korak koji će... da se u razumevanju zločina sa jedne i sa druge strane nađe neka vrsta, rekao bih, poravnanja u razumevanju odgovornosti. Dakle, ovde je to podeljeno na političke interese i na političke grupacije koje se time bave, ali u sukobu pojmova kao što je genocid, etničko čišćenje, razni zločini koji su i iz ovih pozicija i onda bili nepojmljivi, da sve to može da bude razlog i povod za jednu katarzu. Pa, ako nije bilo moguće vansudsko poravnanje, onda je moguće sudsko poravnanje, dakle, neka vrsta ravnoteže, neka vrsta ravnoteže u tužbama. Ta vrsta ravnoteže u tužbama bi mogla da bude znak i Srbiji i Hrvatskoj da njihove svađe, njihove tuče, ti balkanski atavizmi, toljage na sve strane i kame i licitiranje sa žrtvama više neće biti tolerisane i da bi to moglo da bude, ta vrsta ravnoteže bi mogla da bude bar prividno lekovita za sadašnji stadijum odnosa, koji već prelazi u neku fazu simboličko hladnog rata između Beograda i Zagreba. Ali to, ta tužba konkretno Srbiji neće doneti ništa mnogo bolje od situacije u kojoj se našla pre nego što je kontratužba uopšte najavljena. B92: Međutim, kada ste jednom pisali o Srebrenici, tada ste pominjali katarzu i rekli ste da je ona moguća jedino ako prevrednujemo svoje patriotske zablude. Koliko smo mi ovde, koliko su političari, koliko je politički vrh u Srbiji spreman da prevrednuje naše patriotske zablude? Sada govorimo o hrvatskim žrtvama, koje smo im mi naneli, je l'? Stojadinović: Pa, ne, ja mislim da može, ali s druge strane postoji mnogo tog negovanog ekstremizma. Taj se negovani ekstremizam i potencirani ekstremizam ponekad razume kao patriotizam. Ta vrsta nadripatriotizma nam strašno smeta u prevrednovanju našeg odnosa, pre svega prema zločinima koji su počinjeni u ime Srbije i Srba. Dakle, rekao bih da zločin nema svoju nacionalnost i da u odnosu Srbije i Hrvatske vrlo često postoji licitiranje sa kvalitetom zločinaca. B92: U kom smislu? Stojadinović: U tom smislu da se negde kaže - jeste, naši su počinili zločine, ali su njihovi zločinci bili još gori. Dakle, nema osude zločina, ako je već reč o razumevanju uloge sopstvene strane ili zločina u ime sopstvene nacije, nego se govori da su zločini, znači, oni se ne negiraju i ne osuđuju, nego se kaže, oni se opravdavaju time da kad se govori da su zločini druge strane bili mnogo gori nego na primer, pod znacima navoda, naši zločini. I to se radi sa obe strane. Dakle, iz Hrvatske se govori da su svi zločini, sve ono što je urađeno devedesetih godina, da je to maltene bilo u sklopu tog domovinskog rata i da tu zločina i nema, odnosno, da je svaki postupak u ratu koji je u principu haotičan i gde je teško odrediti granicu između ratne etike i zločina, da je sve to opravdano. S druge strane, nama se čini da svaki pokušaj da se vrednuju ili prevrednuju ta etička svojstva takozvanih boraca u ime srpstva koji su postali zločinci, da se to ponekad razume kao deo međunarodne, planetarne zavere protiv nas. Znači, ta vrsta paranoje nas ne odvodi dalje od tih zločina, nego nas čak približava onom nivou vrednosti koji je možda vladao devedesetih godina i gde je carovao ekstremizam. I sada zbog toga postoje pokušaji da se ekstremizam, onaj koji je vezan za srpsku verziju šovinizma, vrednuje kao nešto što predstavlja inače objektivnu vrednost u odnosu sa Hrvatskom u ovom trenutku, a i inače. Dakle, za njih je ovo što se sada dešava dokaz da sa Hrvatskom i nije trebalo menjati odnose i da nije potrebno nkakvo komšijsko približavanje, nego neprekidni konflikt, neprekidni ekscesi i da je to jedina prava mera odnosa između dve države. B92: U toj licitaciji žrtvama koja je poslednjih dana ponovo aktuelna mi se pozivamo na 250.000 ljudi koji su u operaciji 'Oluja' proterani iz Hrvatske, a nekako zaboravljamo kako smo ih primili ovde ili kako ih je tadašnji režim primio. Ja se sećam da su bili zaustavljeni na granici i da je nekoliko hiljada tih izbeglica bilo vraćeno na front i hapšeno po Beogradu. Kako zaboravljamo u toj celoj priči na naš odnos prema sopstvenim ljudima? Stojadinović: Ne, ti ljudi su bili žrtve i jedne i druge strane, dakle, ja se dobro sećam, to je bio 4. na 5. avgust '95. godine. U Beogradu je stanje bilo redovno, kako bi se to reklo, državna televizija je tada tu vest saopštila kao sedamnaestu po redu, a to je bila jedna... jedan strašan egzodus, jedna velika tragedija. 250.000 ljudi je krenulo prema matici verujući da je matica ona koja će ih raširenih ruku primiti. S one strane su oni bili proganjani kao element koji je inače odgovoran za izazivanje sukoba u Hrvatskoj. I sada se događa da su ti ljudi na neki način, iako su tada praktično prećutani u političkom establišmentu koji je onda bio na vlasti, ali u ovoj situaciji nije u pitanju politička garnitura koja je vladala Srbijom, nego Srbija kao država koja se odnosi prema svojim građanima ili prema onima koje je smatrala svojim građanima i prema onima koje je, dakle, stimulisala da rade nešto, možda da se dignu na oružje, da proizvedu takozvanu 'balvan revoluciju' ili nešto slično. I u toj situaciji ti su ljudi žrtve istorijskog konteksta i jedne i druge strane. Normalno da je Hrvatska najodgovornija za pokušaj etničkog čišćenja, ali Srbija je pokušala da to u tom trenutku, dakle, imajući u vidu sopstvenu odgovornost za sudbinu onog dela naroda koji je inače u matici video sve ono što je predstavljalo njihovu ideju o nacionalnom korpusu. Dakle, to je ta vrsta zloupotrebe egzodusa koja ni danas ne prestaje i ja mislim da neće ni prestati, mislim da tužba u tom smislu može da bude opravdana, ali ta vrsta zloupotrebe se već u Hrvatskoj vidi kao jedna vrsta, rekao bih, pokušaja da se proizvede jedna verzija zvaničnog hrvatskog cinizma, da je čak Srbija optužena za tu vrstu progona. I to je jedno pravno, političko, etičko i vrednosno nadgornjavanje koje i pored svega, i pored svih argumenata, Srbiji ne može doneti mnogo dobra. B92: Nekoliko puta su se političari odavde izvinjavali, pa i Hrvatskoj, Marović se izvinio nekoliko puta, pa je prosto bilo već devalvirano koliko se izvinjavao. Predsednik Tadić je u jednoj emisiji hrvatske televizije rekao Hrvatima 'izvinite'. To se sada izvlači kao argument sa ove strane da smo mi pružili ruku pomirenja. Da li je ta vrsta izvinjenja, po vašem sudu, zaista ruka pružena ka pomirenju? Stojadinović: Pa, dobro, ja mislim da ta vrsta izvinjenja predstavlja u stvari onaj pristup koji ima smisla u traganju za nekom verzijom pomirenja, ali se to svodi, to se naravno svodi na one ljude, na one pojave i na one slučajeve koji su poznati, gde je bilo zločina u ime jedne strane. Naravno, niko od njih ne može biti Vili Brant, jer niko nema takve kapacitete, niti je situacija takva da se može praviti analogija za postupkom Vilija Branta. Ovde je reč naprosto o vrlo mutnim odnosima i vrlo, rekao bih, teškoj jednoj političkoj pristrasnosti koja može svako izvinjenje da devalvira na bilo kojoj strani. Dakle, strana kojoj je upućeno izvinjenje može da kaže da ono nije dovoljno i da ne sadrži sve elemente koji su neophodni, a strana odakle je izvinjenje došlo u svojim ekstremističkim krugovima uvek traži elemente izdaje i reciprocitet druge strane odakle, na primer do izvinjenja nije došlo. Ili je to izvinjenje selektivno ili je ono svedeno samo na neke otprilike fragmente koji nemaju značaj ili se smatra da nemaju značaja za stranu kojoj je upućeno. B92: Rekli ste da se ova priča između Srbije i Hrvatske može definisati kao simbolički hladni rat. Po vašem mišljenju, koju posledicu može da ima ovaj simbolički hladni rat, s obzirom na činjenicu da svi međunarodni pravni stručnjaci procenjuju da će se presuda čekati naredne četiri godine. Dakle, koje neposredne posledice može da ima ovaj simbolički hladni rat? Stojadinović: Pa, dobro, ja se iskreno nadam da faktičkog povratka u devedesete ne može biti, dakle, ratni bubnjevi i trube ne mogu ponovo da sviraju, jer su uslovi za to prestali, mada verujem da ima takvih ljudi koji bi vrlo rado posegnuli za tim i probali bar još jednom i na jednoj i na drugoj strani. Ali sigurno da će to zahlađenje dovesti do jedne napetosti na Balkanu, posebno u srpsko-hrvatskim odnosima, koje može da košta na neki način pre svega građane Srbije u Hrvatskoj. Ono može da utiče uopšte na odnose u regionu, na zahlađivanje tih odnosa, na neke vrste međusobnih, hajde da kažem, diplomatko-političkih kazni ili onih vrsta restrikcija koje se inače u takvim slučajevima primenjuju. Ne verujem da će Hrvatska da menja svoj vizni režim, jer su srpski turisti ponovo počeli da dolaze na Jadransko more, ali je sigurno da će nivo ekstremizma da bude i na jednoj i na drugoj strani potenciran ovim što se događalo. Dakle, imaćemo ponovo još ekstremnije grupe takozvanih navijača, grupe koje će praviti incidente na sportskim susretima, a to nije beznačajno, mi znamo da je praktično građanski rat započeo, ako ne direktno, ali onda u simboličkom smislu posle utakmice Zvezda - Dinamo i posle tuče koja je izbila između fudbalera i policije na stadionu u Maksimiru. Dakle, sportski susreti, sportska publika nije nimalo zanemarljiva kad je u pitanju odnos između dve države, mada ona nema takvu moć, niti u političkom, niti u faktičkom smislu. Ali je sigurno da će sukob koji će biti očigledno dugotrajan i koji će se vrlo sporo rešavati, koji će se vrlo sporo odmrzavati, da će imati negativne posledice i po Srbiju i po Hrvatsku u pogledu tih potencijala integrisanja u Evropsku uniju, a i to posebno za nas. Posebno za nas zbog toga što je Hrvatska na neki način ipak bliža Evropskoj uniji i ako budu te okolnost da ona bude primljena pre Srbije tu onda nastaje veliki problem povodom onog prava jednoglasja, odnosno prava veta. I niz drugih problema koji nadam se neće biti tako dramatični da bi potpuno zaustavili onaj nivo odnosa i približavanja, tog evolutivnog približavanja koje je inače vrlo oprezno i koje se možda može razumeti i kao, pre nego što se ovo dogodilo, nekom vrstom otopljavanja. Ali to otopljavanje će ići sve više i mislim da će narednih godina između Srbije i Hrvatske ipak da vlada relativni led, hladnoća i nešto što će štetiti i jednoj i drugoj državi. |
10:40
19
NOV
2008
| 4 | 3 | 2749 | 0 |
| Vlast je vlast,al čast je čast |
| „...jedno je koalicija sa SPS-om, a drugo je deklaracija o pomirenju sa SPS-om... zato što je besmisleno praviti pomirenje sa strankom koja je kriminalne prošlosti, a dokaz je tome da imate Miloševića kao predsednika te stranke u nekoliko sudskih presuda za ubistva, za atentate kao inspiratora... vladajuća koalicija je napravljena nekoliko meseci pre te deklaracije i SPS uopšte ne interesuje deklaracija nego ih interesuje koferče, posao za brata, sestrića, plate od 600.000 dinara...Šta se promenilo u SPS-u? Jesu se oni ogradili od onog vremena kad ih je vodio Milošević? Ne, svaki dan govore - pa, eto, to je ista politika, samo sad sa drugim izvođačima. Znači, ovom deklaracijom se SPS ne ograđuje od Miloševića, a samim potpisivanjem te deklaracije DS beži od Zorana Đinđića...To mora da se sredi.... recite mi da li bi ljudi koji su glasali za Demokratsku stranku glasali za nju kad bi znali da će ona ući u koaliciju i pisati deklaraciju ovog tipa sa SPS-om. Da Krkobabić bude šef vlade, koji postrojava MMF, Vladu i Narodnu banku, da vam kroz Vladu trči ovaj, kako se zove, Mrkonjić... Molim vas, pa, da li bi?... Ja sam glasao za DS, ne bih glasao za DS da sam znao da će da napiše ovu deklaraciju sa SPS-om... Ja ovde spašavam čast i pozivam druge da spase obraz i čast DS-a, jer je ona jedina koja može da pomeri Srbiju napred, samo kad bi počela da ponovo radi po svom programu i svom statutu.“ |
| Gost: Zoran Živković, bivši premijer Srbije Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Pružanje ruke pomirenja fraza je koja u regionalnim političkim krugovima ima jako mnogo korisnika, svi političari regije koja je donedavno bila u ratovima danas načelno govore o pomirenju koje se istopi na prvoj prepreci koja vreba iz prošlosti. Tako tužba i kontratužba Hrvatske, odnosno Srbije u naknadnim političkim tumačenjima nemaju suštinsko objašnjenje ili saosećanje za nekoliko hiljada mrtvih civila u Vukovaru ili 200.000 proteranih na drugoj strani. Čak i u ovoj priči čujemo da ministar Jeremić, obrazlažući kontratužbu, govori da u stvari pružamo ruku pomirenja. Pomirenje je gradivo koje se jako teško uči i još teže polaže, to se odnosi na Srbiju i na pomirenje političkih partija. Bivši premijer Srbije Zoran Živković traži da se najviši organi njegove partije, Demokratske stranke, čiji je član, izjasne, odnosno odbace deklaraciju o nedavnom pomirenju sa Socijalističkom partijom Srbije. Gospodin Živković je danas u „Kažiprstu“. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Pre nego što popričamo o vašoj inicijativi, želela bih da vas pitam kakav je vaš utisak o ovom sporu sa Hrvatskom. Odnosi su prilično zahladneli, naša kontratužba, kako se to kaže u medijima, je zapravo politička odluka. Kakav je vaš utisak o tome, koliko je ona dobra, po vašem sudu? Živković: Mislim da je i tužba Hrvatske i ova pretnja kontratužbom poraz politike, znači, da je bilo politike i da je bilo želje da se prevaziđu ti problemi iz prošlosti, a sve sa ciljem da nam budućnost bude lakša, bolja i zajednička i posebna, u svakoj državi, ne bi došlo do ovoga. 2001, 2002, 2003. su vođeni razgovori sa Hrvatskom o tome da se tužba povuče, mi smo imali napredak u našim odnosima, ukinute su vize, počela je... Vize su ukinute pre svega zbog Srba iz Hrvatske, pošto je njima bilo najpotrebnije da imaju slobodan prolaz preko te granice. Trudili smo se da dođemo do spiska Srba koji su optuženi pred hrvatskim sudovima da ne bi upadali u pritvor čim pređu granicu, da se ispitaju te tužbe... Bilo je puno napretka i onda od 2004. na ovamo mi imamo potpuno zahlađenje odnosa sa Hrvatskom. B92: A šta se u međuvremenu promenilo, po vašem mišljenju? Živković: Pa, promenila se politika koju je vodila tadašnja Vlada, znači ove dve Koštuničine vlade i ova Vlada premijera Cvetkovića u stotinak dana koliko je prošlo očigledno da nije stigla ili nije htela da menja tu politiku. I posebno je poražavajuće to što se nama dešava u Ministarstvu inostranih poslova. Znači, mi svakodnevno imamo... B92: A šta je poražavajuće? Živković: Pa, svakodnevno imamo pobede, znači, uvek kad vidim ministra inostranih poslova na televiziji, on kaže da smo mi pobedili negde nešto, a onda nam se dešavaju stvari koje su sve gore i gore po nas, bilo da dolaze iz Brisela, Vašingtona ili iz Zagreba. Znači, moglo je u protekle četiri godine da se sa Hrvatskom pođe napred u tom pregovaranju oko te tužbe, da se nađe nešto što bi se nazvalo vansudsko poravnanje, namirenje, da se nekim izjavama, nekim deklaracijama to prevaziđe i da mi u cilju dobrosusedske saradnje i interesa građana i jedne i druge zemlje prevaziđemo taj problem. Danas kontratužba... ne znam, znači, ja mislim da to... to mi deluje kao preemotivna reakcija. Šta se time dobija? Neko će postaviti pitanje kontratužba za Oluju iz '95. godine, a zašto sada, zašto su Srbi čekali 12 godina da podignu tužbu za nešto što se desilo pre 12 godina, zašto nije podneta tužba '96. ili '97. ili '99. ili 2001., nego danas. Ovo je.. liči mi na parničenje, a parničenje nikad ne može da zameni politiku. B92: Kakav je vaš utisak kada gledate hrvatski politički vrh, da li oni žele da poboljšaju odnose? Živković: Isto važi i za hrvatski vrh politike, znači, oni zbog svojih unutardržavnih interesa, zbog interesa unutrašnje politike, evo, sad će ovo predstaviti kao veliku pobedu i na tome će veslati narednih nekoliko meseci ili možda i više, bez stvarne želje da učine ono što je obaveza političara, posebno političara u vlasti i u Hrvatskoj i u Srbiji, a to je da pokrenu život napred, da ljudima bude bolje. Ovo je jedna igra političara koja se obija o glavu građanima. B92: Čime može da se objasni činjenica da je poslednjih meseci u regionu nastala dosta zategnuta atmosfera, ne samo između Srbije i Hrvatske, nego tu je i Kosovo, tu je i Makedonija i Crna Gora i tako dalje? Da li postoji jedan faktor koji je uticao na to, a sve vreme pričamo o dobrosusedskoj saradnji? Svi u regionu imamo obavezu da sarađujemo da bismo ušli u Evropsku uniju i svi se pozivaju na to. Živković: Naravno, nije svuda isto i nisu svuda isti razlozi za pogoršanje te regionalne saradnje, ali je u najvećem broju slučajeva, a to je slučaj u Hrvatskoj i u Srbiji posebno, to je nesposobnost vlasti da rešava unutrašnje probleme od kojih narod živi. I onda se uvek traži emotivni ventil u tome da ćete da nekoga preko granice napadnete oko nečega. B92: Je l' to mehanizam svake vlasti? Jeste vi imali tu vrstu mehanizma da zataškavate jedan problem izmišljajući drugi ili stavljajući u prvi medijski plan drugi? Je li to mehanizam po kom funkcionišu sve vlasti? Živković: To nije univerzalni mehanizam i mislim da je svima jasna razlika između onoga što je radila Vlada koju sam ja vodio, odnosno Vlada Zorana Đinđića koju sam ja vodio zadnju godinu dana i onoga što se dešava posle. Mi se nismo trudili da budemo popularni, mi nismo imali hokus-pokus rešenja, mi nismo obećavali da ćemo rešiti problem nezaposlenosti za dve-tri godine, mi nismo obećali da ćemo da sačuvamo teritoriju, da ćemo da budemo dobri sa svima na svetu, da smo najbolji na Balkanu. Ne, mi smo pričali ljudima objektivne probleme, znači, o tome da nam je loša državna uprava, da su javna preduzeća neefikasna, da je privreda upropašćena i da će biti puno, puno posla da se sve to popravi. Naravno da je ta vlada i Zoran Đinđić lično i moja Vlada imala nizak rejting zbog toga, ali to je posao reformske vlade, prve tranzicione vlade, da ljudima kaže istinu. Od 2004. godine na ovamo se pričaju bajke, bajke da će da nas spasi Rusija, da će da nas spasi Evropska unija, da ćemo da spasimo sve, da ćemo biti sa svima dobri, da naš rejting u svetu rapidno skače, da naši vodeći rukovodioci imaju lične prijatelje među političarima u svetu, da će sve biti u redu. B92: Ali je činjenica da su pomaci ipak napravljeni i da smo u boljoj poziciji nego tada. Živković: Protok vremena... U odnosu na 2003. ne, apsolutno, znači, u odnosu na 2003. protokom vremena se standard povećao zato što su one privatizacije koje su urađene do tada počele da donose rezultate i zato što je u međuvremenu... B92: Saradnja sa Hagom je poboljšana. Živković: To nije tačno da je saradnja sa Hagom popravljena, bila je odlična u 2003.... B92: Kako nije? Imamo još dva haška optuženika. Živković: Bila je odlična u 2003. godini i mi smo u 2003. bili isto daleko od kandidature za Evropsku uniju kao danas. B92: Ali ja ne bih da sada to upoređujemo, zato što... Živković: Vi ste počeli... B92: Ne, nisam, samo sam pitala za mehanizam, a vi ste onda počeli da analizirate svoju vladu. Živković: Nisu isti, znači, možete da vodite politiku tako što ćete da pričate istinu ili da vodite politiku tako što ćete pričati bajke. B92: Ali smo počeli o tome zašto su regionalni odnosi tako strašno poremećeni i da li postoji jedan faktor koji je na to uticao, da li se može jednim faktorom promeniti sve? Živković: Nesposobnost političkih elita da rešavaju životne probleme građana i onda prebacivanje na drugu temu. B92: Kako objašnjavate činjenicu da svi političari danas, ali i ovde u Srbiji pričaju o tom pomirenju? Evo, i ministar Jeremić je juče rekao - Uprkos svemu mi pružamo ruku pomirenja Hrvatskoj, što lepo zvuči. Živković: Pa, lepo zvuči ako deluje iskreno, ako ne deluje iskreno, bilo ko to da kaže, onda je to smešno. B92: Kako vi razumete pomirenje u političkom smislu? Živković: Pomirenje nije samo... i u životu i u politici, nije politika neko vanživotno stanje, to je deo života bilo kog od nas... Ne morate sa svima da se pomirite, ja sam protiv pomirenja sa svima, ne mogu da se pomirim sa kriminalcima, ne mogu da se pomirim sa lopovima, ne mogu da se pomirim sa onima koji su radili meni o glavi, mojim prijateljima, mojoj državi, mom narodu, i koji se nisu promenili nego samo rekli - nećemo više. Nema potrebe da budete sa svima dobri, ali ako hoćete da napredujete onda gledate pragmatično ko vam je potreban u tom napretku. B92: Ako su potrebni i ti o kojima govorite? Živković: Ako su vam potrebni dobri odnosi sa susedima, naravno da ćete da se pomirite sa njima, jer vam trebaju da biste zajedno pošli put Evrope. Ako su vam potrebni dobri odnosi sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama kao „decision makerima“ na ovom svetu onda ćete biti dobri i sa njima, ako vam treba Rusija zbog gasa, i tu ćete se pomiriti, ali to ne znači da treba da pređete granicu crvene čuvene linije, pa da onda kad vam trebaju Rusi za Kosovo da im poklonite NIS za nekakav potok koji je, evo, ni Putin više ne zna da li će da bude iskopano, odnosno da li će taj gasovod uopšte da se pravi. Tako da ne morate da se pomirite sa svima nego se, posebno to važi za političare koji nisu u ličnoj svađi sa nekim nego oni predstavljaju birače, deo građana, većinu građana, manji deo građana, i oni moraju da se, štiteći interese tih građana nekad sagnu, nekad kleknu, nekad pokažu snagu, ali sve u cilju da ta država i taj narod živi bolje. I to nije nikakva demagogija, zbog toga postoji politika. B92: Zašto se onda jedna velika politička partija kao što je DS iz pragmatizma ne bi pomirila sa drugom političkom partijom koja se zove SPS? Živković: Pa, evo, to se desilo pre mesec dana, potpisivanje te deklaracije. Šta je bolje ili šta mislite da će biti bolje? Čak je predsednik Demokratske stranke rekao da kad on potpiše nešto i kad se nešto dogovori sa SPS-om, skoči kurs, skoči dinar. E, pa da vas obavestim, u tih mesec dana kurs je, desilo se obrnuto ovog puta. Dve stvari tu treba razlikovati, jedno je koalicija sa SPS-om, a drugo je deklaracija o pomirenju sa SPS-om. B92: Zašto ste sada, posle mesec dana, pokrenuli zvaničnu inicijativu, ili ste je možda ranije pokrenuli, pa je sad dospela do medija? Ja ne znam, ali vidim da je sada to aktuelno. Živković:Nisam, odmah sam, sutradan sam rekao da je to... ono što sam napisao... B92: Tako je, zvanična inicijativa za organe stranke. Živković: Sutradan sam rekao da je nerazumna, nemoralna i nestatutarna. Trebalo mi je 15 dana da dođem do adresa članova Glavnog odbora, pozvao sam stranku da mi daju adrese članova Glavnog odbora da ostvarim svoje pravo po jednom članu statuta gde član Demokratske stranke može da pokrene inicijativu. Hteo sam da napišem pismo svim članovima, dobio sam odgovor da ne mogu to da dobijem. Onda sam morao da tražim polako adrese tih 360 i nešto članova, kad sam skupio sve te adrese, onda sam poslao u prošli ponedeljak pismo. Znači, nisam se dosetio kasno nego je to bila tehnika, znači, i to je, nisam lobirao, nisam zvao nikoga pre toga, da kažem - ja pokrećem nešto, pa mi ti odgovori pozitivno. Ne, to je moja obaveza kao nekoga ko je u toj stranci više od 15 godina i nekoga ko je prošao to vreme devedesetih i koji smatra da to vreme devedesetih nisu bili međustrančki sukobi nego su oni pucali u nas, u narod, pa i u nas. B92: Dobro, šta želite da postignete? Vi ste već rekli šta mislite o svemu u javnosti. Šta želite sad ovim? Živković: Naravno, hoću pored ta dva argumenta nerazumnosti i nemoralnosti da se pozovem i na treći argument, a to je nestatutarnost. Znači, ne može Demokratska stranka koja drži vlast u celoj državi, što je dobro, da ne poštuje svoje akte. Znači, deklaraciju po statutu DS-a može da donese samo Skupština stranke. B92: Koliko sam razumela gospođu Kolundžiju, Glavni odbor je ovlastio predsednika da to uradi. Živković: Moguće, ali Glavni odbor i dalje nije Skupština stranke, Skupština stranke je telo od 1.500-1.600 ljudi, možda sad i više i zove se Skupština i nikakav Glavni odbor ne može da bude surogat za Skupštinu, niti predsednik treba da bude surogat za Skupštinu. Prema tome, neka se izjasne, neka kažu da ja grešim, statutarno ne grešim sigurno. B92: Ali zašto vam je stalo do toga da se izjasne i da kažu makar i da vi grešite? Zašto vam je stalo do toga? Živković: Zato što znam da sam u pravu, zato što je besmisleno praviti pomirenje sa strankom koja je kriminalne prošlosti, a dokaz je tome da imate Miloševića kao predsednika te stranke u nekoliko sudskih presuda za ubistva, za atentate kao inspiratora. Samo nije bio živ i nije bio u zemlji pre toga, pa nije moglo da mu se sudi, inače bio bi osuđen. Ta ista stranka sada ima zajedno sa Palmom i penzionerima stotinak-dve stotine hiljada glasova, koga oni predstavljaju? B92: Dobro, dovoljno da se napravi koalicija, dovoljno za DS da napravi vladu. Živković: Ne, ne, ali dovoljno da se napravi koalicija... ne, mogla je da se napravi koalicija i sa radikalima. Pre šest meseci je Toma Nikolić bio najveći đavo u Srbiji za Demokratsku stranku i za demokratske snage i onda je Demokratska stranka spašavala Srbiju od Tome Nikolića, a sad se najavljuje koalicija sa Tomom Nikolićem. Pa, šta se tu dešava? Je l' se neko promenio nekim magičnim štapićem za šest meseci, postao bolji? B92: Dobro, ali šta treba da radi Demokratska stranka ukoliko osvoji veliki broj glasova i ne može da napravi vladu, i izbor joj je to? Živković: Da uđe u koaliciju sa SPS-om, ali da SPS bude zakrpa u toj koaliciji, jer je njena vrednost - vrednost zakrpe i da DS sprovodi svoju politiku u toj koaliciji. Ja sam bio u saveznoj Vladi gde je DOS bio u koaliciji sa SNP-om Crne Gore. Znači, to je za nijansu gore nego SPS, nećete verovati, znači, ako su ovi kripto kriminalni komunisti, ovi su bili trockisti, ali su oni... mi smo morali da budemo sa njima u koaliciji zbog izbornih rezultata, ovi su u toj koaliciji bili zaduženi da se voze automobilima i da popiju flašu viskija dnevno, a mi smo vodili našu politiku. Znači, to je bila politika DOS-a, sve odluke su bile odluke DOS-a. U koaliciji SPS-a, Palme, penzionera i DS-a prvo se ostvaruju programski ciljevi penzionera. Koji? To je stranka za koju je glasalo 0,1% penzionera. B92: Dobro. Živković: Ne, ne, nije dobro, nije dobro, znači, u koaliciji jedne minorne stranke danas i velike stranke DS, ta minorna stranka zagađuje DS svojom politikom. To mora da se sredi. B92: Zašto ste vi i dalje u Demokratskoj stranci ako je ona zagađena? Živković: Zato što je DS... najlepše godine sam proveo u njoj, neozbiljno, ali ozbiljno, to je moja stranka, niko ne može da me isključi iz moje stranke, ja mislim da je ta stranka jedina sposobna da Srbiju značajno pomeri napred prema Evropi, samo da radi ono što joj piše u programu i statutu. B92: Ali vi jako ružno pričate o toj partiji. Živković: Nije tačno. Šta sam ružno rekao? B92: Pa, evo, sve ovo što ste dosad rekli, o pomirenju, o... Živković: Šta sam rekao što nije tačno? Znači, nekoliko dana u novinama postoje komentari te moje inicijative, tu se spremilo, i istoričari i CESID i razni kandidati za ambasadore koji se trenutno predstavljaju kao komentatori i analitičari... B92: Dobro, ljudi imaju pravo da kažu šta misle, kao i vi. Živković: Slažem se, ali niko nije rekao nijednu ozbiljnu zamerku na moj tekst. Odgovori su - pa, eto, doneta je, pa što da je kvarimo. Ja kažem Skupština može da donese deklaraciju, oni kažu - pa, Glavni odbor je doneo... Kakve to veze ima? Pa, onda u Živkovićevoj vladi su bili ratni zločinci, to je jedna glupost koju je rekao jedan mlad istoričar iz neukosti, pa sam ga juče zvao telefonom da mu kažem da to nije tačno. On je rekao Perišić je bio u vašoj Vladi. E, dok je on bio u Vladi on nije bio optužen za ratne zločine, ni u Vladi Zorana Đinđića i u mojoj Vladi ne bi bio niko ko je ostao dužan za parking, a kamoli da je optužen za nekakve ratne zločine. To su važne stvari, znači, ja sam poneo deklaraciju, pošto niko to nije čitao, verovatno. B92: Pa, ne verujem da nije. Živković: Pa, mislim, ono... možda je neko trčao preko tog teksta, ali... Znači, ja nisam ulazio u inicijativi u detalje koji su arhigluposti. Znači, evo, imate, sad ću vam reći par detalja. Kaže deklaracija - 'Mi oduvek pripadamo Evropi i delimo evropske vrednosti.' Je l' to važi i za vreme kad je Milošević bio vlast ovde? Jesmo i tada delili evropske vrednosti? Ja mislim da nismo, a kad ovo piše u deklaraciji to znači da je to pranje SPS-a. Imate još.. pominje se duhovni prostor, javni mediji, kao da postoje tajni mediji, pa sad će da.. ovde se jačaju javni mediji, zaboga, naravno da postoje samo javni, ali... Imate recimo i jednu ordinarnu glupost koja kaže - 'Privreda mora da se obnovi svim raspoloživim sredstvima, zarez, deviznim rezervama i tako dalje.' Privreda da se obnavlja deviznim rezervama? Pa, to je.. o tome je razmišljao Gadafi jedno vreme i Čaušesku, ali su odustali. Znači, imate... ovo je pisao neko ko je loše kopirao Miru Marković i to je tekst koji je onako sramota za bilo koga, a kamoli za Demokratsku stranku. B92: Dobro, i sad mene zanima koji vi efekat želite da postignete sada ovom inicijativom. Šta očekujete da će da se dogodi kada ta inicijativa stigne na sto pred članove organa vaše stranke? Živković: To je kao da pitate nekoga u ludnici, a da nije štićenik, šta pokušava da uradi... B92: Pa, šta želite? Živković: Hoću da kažem ono što misli većina članova Demokratske stranke i funkcionera DS-a. B92: A kako to znate? Živković:... ali ne sme... Pa, zato što imam kontakte sa njima, a ne smeju to da kažu. I sigurno ogromna većina članova, odnosno birača DS-a. Znači, recite mi da li bi ljudi koji su glasali za Demokratsku stranku glasali za nju kad bi znali da će ona ući u koaliciju i pisati deklaraciju ovog tipa sa SPS-om. Da Krkobabić bude šef vlade, koji postrojava MMF, Vladu i Narodnu banku, da vam kroz Vladu trči ovaj, kako se zove, Mrkonjić... Molim vas, pa, da li bi?... Ja sam glasao za DS, ne bih glasao za DS da sam znao da će da napiše ovu deklaraciju sa SPS-om. Znači, hoću da... B92: Ali smatrate da je dobro praviti koaliciju? Živković: Koalicija kao nužnost u kojoj SPS treba da bude zakrpa. B92: Da li vi sve te članove i funkcionere stranke za koje tvrdite da su protiv ove deklaracije želite da animirate na jedan poseban način ovom inicijativom? Živković: Ja im dajem priliku da spasu čast DS-a. B92: U kom smislu? Živković: U tom smislu da na Glavnom odboru glasaju da se poništi ta deklaracija. To ne znači da se razvrgne koalicija, to ne znači da se preda vlast radikalima i crnom đavolu, nego samo tražim da se ovaj sramni tekst... B92: Da li to znači cepanje stranke? Živković: Naravno ne, naravno ne. Drugo, i pre toga, ovaj tekst je ništavan jer je potpisan od neovlašćenog lica, ne može deklaraciju da potpisuje bilo ko osim ako Skupština ne donese takvu odluku i zato taj tekst treba odlukom Glavnog odbora... B92: Mislite da šef stranke nije ovlašćeno lice? Živković: Nije ovlašćen, osim ako Skupština stranke ne donese... ne glasa za takvu deklaraciju, što se nije desilo. Ne cepam stranku naravno, to je, znači, verovatno i malo dete u Srbiji zna kako se cepaju stranke, pošto je to onako čest slučaj, čest običaj, pa sigurno da ovo što ja radim je potpuno suprotno od toga. DS je jedina stranka... B92: Kako suprotno? Živković: Pa, tako lepo što da sam hteo da je cepam onda bih izašao sa svojim programom. Ja ovde spašavam čast i pozivam druge da spase obraz i čast DS-a, jer je ona jedina koja može da pomeri Srbiju napred, samo kad bi počela da ponovo radi po svom programu i svom statutu. Znači, ja pokušavam, kako bi se to reklo u vreme komunizma, da zaštitim DS od revizionizma. Evo, recimo, to bi bio izraz '65. godine, a danas ja pokušavam da stranku vratim u onaj posao koji je.. u onu misiju, na one ciljeve zbog kojih je ona osnovana, koji su definisani u njenom programu. Ja bih voleo da ljudi koji vode DS danas, većina njih pročita program stranke. On je malo neobičan, nije kao kod drugih stranaka, malo je dug, zahteva volju za čitanjem i razumevanje političke teorije i političke prakse, ali neka učine napor, neka pročitaju to i onda će videti da rade antistatutarno. Znači, ja ne radim ništa protiv statuta, da radim bilo šta protiv statuta bio bih kažnjen nekom disciplinskom merom. B92: Ako je ta deklaracija koja je potpisana nešto što je pragmatična stvar, u smislu stabilnosti vladajuće koalicije, protiv koje vi, kako razumem, nemate ništa protiv, ako je pragmatizam u pitanju, zašto bi je onda poništavali? Živković: Pa, to je naivno, znači, vladajuća koalicija je napravljena nekoliko meseci pre te deklaracije i SPS uopšte ne interesuje deklaracija nego ih interesuje koferče, posao za brata, sestrića, plate od 600.000 dinara... B92: To interesuje samo SPS? Živković: Da, u ovoj situaciji, ja se nadam da to nisu motivi ljudi iz DS-a zašto ulaze u vlast, nego da imaju druge motive, a za SPS tvrdim da su to motivi. Šta se promenilo u SPS-u? Jesu se oni ogradili od onog vremena kad ih je vodio Milošević? Ne, svaki dan govore - pa, eto, to je ista politika, samo sad sa drugim izvođačima. Znači, ovom deklaracijom se SPS ne ograđuje od Miloševića, a samim potpisivanjem te deklaracije DS beži od Zorana Đinđića. B92: A zašto vi ne osnujete svoju stranku i ne sprovodite program? Živković: A zašto vi mene morate da... moje pravo je da radim u politici... B92: Ne, ovo je samo pitanje. Živković: Naravno da me ne interesuje da osnujem stranku, zato što osećam DS mojom, više mojom nego bilo čijom drugom. Prema tome, postoje istraživanja koja su rađena, naravno, ovde se rade svakakva istraživanja i ubeđivali su me da to 5% i nije tako nedostižan cilj za stranku koju bih ja osnovao. Ja sam rekao - dobro, čak i da je to tačno šta ja od toga imam i šta Srbija ima od toga, da budem još jedna strančica koja će da se bori sa SPS-om za naklonost DS-a? Ne, DS је snaga, DS je mehanizam, mašina koja može da promeni Srbiju nabolje. Ne treba je slabiti tako što ćete da osnivate pet malih Demokratskih stranaka sa ciljem da se i vi ugurate u neki auto i u neki kabinet. Ja sam to završio odavno, ja sam imao kabinet kad sam bio privatnik i auto i sekretaricu i nije cilj politike da se bahatite, nego cilj je da nešto menjate. Uvek kad vidim da DS stoji na parkingu i ne menja ništa nego onako brmće u mestu ja moram da reagujem zato što je to moje ljudsko pravo, građansko pravo, zato što je to moje pravo kao člana DS-a. B92: Ali DS ima jako veliku podršku, prema poslednjem istraživanju koje je urađeno, 40% onih koji bi u ovom trenutku glasali, to je najveća podrška ikada. Živković: Slažem se da je to velika podrška, ali bez želje da direktno poredim, velika podrška se vrlo često viđa, recimo, Milošević je imao veliku podršku, radikali imaju veliku podršku, mnoge nazadne stranke u našem okruženju imaju veliku podršku. Velika podrška ne znači apsolutno direktno i mudrost i reformski kurs, nego ljudi su glasali za Demokratsku stranku iz raznih razloga, neki kao ja zato što su uvereni da je ona snaga koja može da promeni Srbiju, drugi zato što su se plašili radikala, treći zato što im je simpatičan neko, ali to da neko ima 40% rejtinga ne znači samim tim da je politika koju on vodi dobra. B92: Tako je, ali ne znači ni da su birači neumne supstance. Živković: Naravno, nisam ja to rekao, ali isto tako znači da birači, građani uopšte nemaju obavezu da duboko ulaze u politiku, jer to nije njihov posao. One postoje, političke stranke, da bi rešavale neke stvari da se građani ne bi bavili time. B92: Da li imate problem sa tim što će možda DS na lokalu ući u koaliciju sa naprednjacima? Živković: Hajde da pustimo da se to desi. B92: Dobro, a kako vam se čini ta ideja koja je zaista, koliko vidim, sve realnija? Živković: Pa, ako postoje pragmatični razlozi za to, to znači da u toj stranci, u naprednjacima postoje ljudi koji mogu zajedno sa ljudima iz DS-a da pokrenu neku sredinu, ja nemam ništa protiv toga, ali to ne znači da odmah treba da se bratimimo sa njima i da zaboravimo sve što je bilo pre. Znači, to znači.... B92: A kako treba da se ta vaša Demokratska stranka ophodi prema naprednjacima, prema socijalistima i tako dalje, ako ne da pruži ruku pomirenja, da spusti tonus na političkoj sceni? Kakva je vaša ideja? Živković: Tonus je spušten odavno, DS danas vodi politiku koja bi mogla da se definiše kao Dorijan Grej politika. Znači, politika samozaljubljenosti u svoj glas, u svoje reči, ali ne i u dela, jer dela nema. Vlada se... nije DS prva stranka koja ima dominantnu vlast u jednoj državi. Evo, pogledajte okolo, s kim se pomirio HDZ u Hrvatskoj ili socijalisti u Bugarskoj ili liberali u Rumuniji ili ne znam... s kim su se pomirili? Ko je pisao deklaracije? Ko je prao nečiju zločinačku prošlost time da bi ušao u koaliciju sa njim? Niko. Zašto se to ovde desilo, ne razumem. Moj prvi argument protiv ove deklaracije je da je ona nerazumna. B92: A niste mogli da popričate sa predsednikom Tadićem o tome? Živković: Pa, verovatno da nisam mogao da popričam, zašto bih ja... ja nisam u klubu obožavatelja, niti... B92: To razumem. Živković:.. niti sam u delu ljudi sa kojima se konsultuje predsednik Tadić. To je njegovo pravo, naravno, ne zameram, niti mislim da bilo ko iz DS-a sa mnom treba da... Možda bi bilo smisleno da sa nekim ko vam je 15 godina u stranci, pa je bio i na nekim funkcijama, pa prošao malo politike, možda bi bilo interesantno da ga nekad pitate nešto, ali ne mora. Ali ja isto imam pravo da reagujem na to što se dešava u Srbiji, pa i u Demokratskoj stranci kao građanin, i to treba tako shvatiti. Znači, ne osnivam stranku, nemam nameru da rušim Tadića, želim samo da DS radi posao koji je definisan programom i statutom. Odmah. |
09:32
18
NOV
2008
| 1 | 1 | 2841 | 0 |
| Tači,tačke,nema više vraćke |
| „...Beograd definitivno treba da shvati da je Kosovo jedna nezavisna i demokratska država, nema ingerencije na Kosovu. Takve tendencije Beograda treba da se zaborave jednom zauvek... san Beograda o Kosovu jednom zauvek treba da umre. Oko suvereniteta i integriteta Kosova nikada neće biti nikakvog kompromisa sa Beogradom... Ja sam veoma ponosan što sam rukovodio OVK, veoma sam ponosan misijom koju je ona završila i oslobađanjem celog Kosova i time što je oterana sva vojska i policija i činovnici s teritorije Kosova. I kad bih imao još sto drugih života ne bih ništa izmenio od onog što sam uradio u prošlosti. OVK nije činila zločine, Beograd je počinio genocid na Kosovu i to je zatvoreno poglavlje.“ |
| Gost: Hašim Tači, premijer Kosova Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Gost Radio-televizije B92 ovog jutra je gospodin Hašim Tači. Gospodine Tači, hvala što ste pristali da budete gost naše televizije. Gospodin Danijel Frid je danas ovde na Kosovu i čuli smo da postoji šansa da se problem Euleksa reši. Koje to mehanizme gospodin Frid ima na raspolaganju, a koje nemaju ljudi iz Brisela, da biste vi pristali na njegove uslove? Hašim Tači: Poseta gospodina Frida bila je planirana. Poseta je veoma dobro primljena na Kosovu, time se pozdravlja napredak i uspeh koji smo postigli i naša dobra saradnja sa svim susednim zemljama, kao i uspostavljanje dobre vlasti. Naravno da Euleks treba da se uspostavi na celoj teritoriji Kosova u saglasnosti sa dokumentima i odlukama Evropske unije. Ovo je u skladu sa odlukom za nezavisnu i demokratsku državu Kosovo, sa Ustavom Kosova i dokumentom gospodina Ahtisarija. B92: Ali zašto vi ne prihvatate Euleks uz šest tačaka koje je ponudio Ban Ki Mun? Hašim Tači: Dokument od šest tačaka nije predlog Kosova nego predlog Beograda. B92: Ali, međunarodni predstavnici.... Hašim Tači: Ne može da se sprovodi na Kosovu u ovoj formi i u ovom sadržaju, on je neprihvatljiv za naše institucije i naš narod. B92: Šta je vama konkretan problem, koja je tačka najveći problem za vas? Hašim Tači: Problem je u Beogradu, jer Beograd definitivno treba da shvati da je Kosovo jedna nezavisna i demokratska država, nema ingerencije na Kosovu. Takve tendencije Beograda treba da se zaborave jednom zauvek. Na Kosovu neće biti ilegalnih ili nelegitimnih struktura, neće postojati paralelne strukture u pravosuđu, policiji, carini ili u drugim sektorima. Mi ćemo funkcionisati kao stabilna i jedinstvena država sa funkcionalnim sistemom za sve građane Kosova. B92: Međutim, taj predlog Beograda su prihvatile i neke zemlje Evropske unije i Ujedinjene nacije, organizacija u kojoj biste vi jako želeli da imate stolicu. Hašim Tači: Euleks koji ima pun mandat ima punu podršku svih međunarodnih mehanizama, bio bi dobro prihvaćen i od Prištine. Imamo tesnu saradnju, ali nećemo prihvatiti nove uslove za raspoređivanje te misije. Euleks ima pun mandat i taj mandat mi podržavamo u celini, mi smo partneri. B92: Kako razumete poruku gospodina Kušnera od pre neki dan, kad je rekao da savetuje svojim prijateljima iz Prištine da prihvate Euleks i da može da vas pogleda u oči i da vam kaže, kako je rekao, da vi vrlo dobro znate ko su vam prijatelji? Meni je to zazvučalo kao pretnja, a vama? Hašim Tači: Kušner je neko ko dobro poznaje Kosovo, poznaje region, on je prijatelj svih tih ljudi sa kojima je radio i naravno sa mnom. On je deo međunarodnog angažovanja i ne bih želeo da ga sada personalizujem. Kušner je poznat po izjavama koje daje, često su interesantne. B92: Mislite da su interesantne? A šta je interesantno u tim izjavama? Hašim Tači: Bile su interesantne, ali ne i sprovodljive za Kosovo, ali mi cenimo ulogu i doprinos Pariza. Gospodin Kušner je investirao na Kosovu, bio je lično prisutan ovde i ima zasluge za ceo progres. B92: Ukoliko se uvođenje Euleksa ne završi onako kako želi Priština, šta ćete preduzeti? Hoćete li ignorisati misiju? Hašim Tači: Mi ćemo ceniti i podržati Euleks, on je dobrodošao na celoj teritoriji Kosova, ali ne zbog Beograda, nego uz podršku Evropske unije i svih drugih međunarodno relevantnih faktora. Ali ovo je i poruka da san Beograda o Kosovu jednom zauvek treba da umre. Oko suvereniteta i integriteta Kosova nikada neće biti nikakvog kompromisa sa Beogradom. Za sva druga praktična pitanja spremni smo da razgovaramo. Aktuelne ideje Beograda identične su sa idejama Slobodana Miloševića. B92: Da su ideje Beograda u ovom trenutku san Slobodana Miloševića, Beograd ne bi diplomatskim sredstvima rešavao problem. Hašim Tači: Ovo nije rešavanje problema, ovo je početak stvaranja novih problema. B92: Kako razumete onda da tih šest tačaka koje su vama sporne, koje predlaže Ban Ki Mun...? Hašim Tači: Mi smo dali naše predloge i sugestije koji bi vodili ka približavanju i integrisanju zajednica, a ne podelama. Definitivno za Prištinu dokument od šest tačaka je neprihvatljiv. B92: Nećete valjda reći da Ban Ki Mun i međunarodna zajednica sanjaju Miloševićev san? Hašim Tači: Aktuelne ideje Beograda ne razlikuju se od nekadašnjih Miloševićevih ideja o Kosovu. Ja sam cenio i jako cenim ulogu međunarodne zajednice, a naročito tokom ovog devetogodišnjeg perioda njenog prisustva na Kosovu, ali niko ne može da pravi paralele između Beograda i uloge međunarodne zajednice na Kosovu. Uloga međunarodne zajednice na Kosovu bila je veoma cenjena, poštovana i ceo ovaj progres postignut je od međunarodne zajednice i institucija Kosova. B92: Razumem, ali ta međunarodna zajednica sada podržava ideje Beograda o šest tačaka, a ne ideje Prištine. Hašim Tači: Kada pričam o idejama Beograda, ne pričam samo o dokumentu od šest tačaka, mislim na ideje o podeli Kosova, o etničkim podelama. B92: A gde ste čuli tu ideju o podeli Kosova? Hašim Tači: Vlasti Beograda po celom svetu pričaju o tome, ali bile su neuspešne. Mi želimo dobre odnose sa Srbijom oko pitanja koja su u interesu za oba naroda, ali Beograd treba da zaboravi na Kosovo i više da razmišlja o Briselu. B92: Beograd u ovom slučaju razmišlja o Briselu, sa njima je i pregovarao o šest tačaka, ali neću sada to da vas pitam. Kada govorimo o podeli Kosova... Hašim Tači: Kosovo je nezavisna i suverena država i ima svoje vlasti i odlučuje sama o sebi uz pomoć međunarodne zajednice. B92: Kakav autoritet u ovom trenutku ima vaša Vlada da potpuno odbije Euleks i dokument u šest tačaka? Koje mehanizme imate na raspolaganju? Hašim Tači: Mi ne odbijamo Euleks, mi podržavamo Euleks. B92: Govorim o šest tačaka. Hašim Tači: Ako mislite na tih šest tačaka, njega odbijamo, to je samo ideja, projekat. B92: Hoćete li danas Danijelu Fridu reći - ne pristajemo ni na šta? Hašim Tači: Mi ćemo reći naše mišljenje, ali poseta Danijela Frida ne tiče se samo ovih šest tačaka. Uloga i podrška Sjedinjenih Država Kosovu je nezamenljiva, mi imamo specijalne odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, kako sa Bušovom administracijom, tako i sa novom administracijom koja se trenutno osniva, Obaminom administracijom. Mnogi ljudi koji su bili na vlasti tokom '98. i '99. biće ponovo uključeni i u ovoj novoj administraciji. B92: Gospodine Tači, kakav autoritet u ovom trenutku ima Vlada u Prištini, Vlada Kosova, vaša Vlada da kaže NE povodom Euleksa, povodom šest tačaka, povodom predloga međunarodne zajednice zemljama koje su priznale Kosovo? To su najveće zapadne zemlje, koje su pristale u tom priznanju da kažu da je to poštovanje međunarodnog prava. Hašim Tači: Ja prvo pozivam Srbiju da prizna Kosovo kao državu, to je u interesu i Srbije i Kosova, u interesu mira i stabilnosti i regionalne saradnje. Jedan takav mudar korak Srbije doprineo bi približavanju Briselu. Kosovo su priznale 52 zemlje članice Ujedinjenih nacija, većina članica NATO-a i Evropske unije, zatim Sjedinjene Države i sedam zemalja iz Grupe 8. Kosovo je država, mi funkcionišemo i donosimo državne odluke. Današnje Kosovo je drugačije od Kosova pre 10 meseci, ima državni subjektivitet i tesno sarađuje sa međunarodnom zajednicom. Ali dokument od šest tačaka nije smislila međunarodna zajednica, to je jedan loš dokument. B92: Kako nisu, kad oni predlažu? Hašim Tači: Oni su samo doprineli olakšavanju dijaloga. B92: Gospodine Tači, poslednjih nedelja se u Srbiji, ali ne samo u Srbiji, i u zapadnoj štampi, otvorila priča o navodnoj trgovini organima 300 Srba i Roma nestalih odavde posle dolaska međunarodnih snaga, a to je pokrenula Karla del Ponte. Hašim Tači: To su samo izmišljotine, intrige jedne neuspešne osobe kao što je Karla del Ponte. B92: Moja televizija je objavila izveštaj UNMIK-a iz 2004. godine pre nekoliko dana. Hašim Tači: Sve to može biti improvizacija. B92: Zašto onda, ako mislite da je improvizacija, ne otvorite istragu ovde o tom pitanju i dokažete da je to improvizacija? Hašim Tači:Istrage su vodile i međunarodne i kosovske institucije. B92: A kako objašnjavate da taj izveštaj niko nije video i da je došao anonimnim kanalima u javnost? Hašim Tači: Sve se to odvijalo na transparentan način. B92: A šta je bilo transparentno u tome? Hašim Tači: Pa, proces istrage koju su vodile međunarodne organizacije. Radi se o izmišljotinama Beograda da bi ugrozili ugled i imidž Kosova. Bilo je toga i pred proglašenje nezavisnosti, a ima toga i sada zbog procesa priznavanja nezavisnosti. Ali hteo sam da dodam još nešto, pozivam sve Srbe da se vrate na Kosovo, a one koji su zauzeli njihove stanove na severnom delu Mitrovice da ih oslobode da bi građani mogli tamo da se vrate. Za ekstremiste i radikale neće biti mesta na Kosovu bez obzira kojoj nacionalnosti budu pripadali. B92: Pitaću vas i o tom pozivu, znam da ste potpisali i dokument vredan sedam miliona evra za povratak i integraciju u tri opštine. Da se vratimo samo na ovaj slučaj, zar mislite da je Beograd bio u stanju da instruiše Karlu del Ponte da laže, i Hjuman rajts voč, koji su takođe objavili priču o 300 nestalih Srba? Hašim Tači: Da budem iskren, ne bih rekao da ne može. B92: Verujete u to da je Beograd instruisao gospođu Del Ponte i Hjuman rajts voč da lažu? Hašim Tači: Ja ne patim od paranoje, ali može se i to desiti. B92: Ali niste spremni da istražujete taj slučaj? Hašim Tači: Ovaj slučaj se istražuje. B92: Vaše sudstvo ga istražuje? Hašim Tači: Domaći i međunarodni organi na tome rade. B92: I dokle se stiglo, da li znate kao premijer? Hašim Tači: Ja nisam ni istražitelj, ni tužilac, nego sam predsednik Vlade Republike Kosovo. B92: Jasno mi je da vi niste adresa za to, pitam da li ste se možda interesovali. Hašim Tači: Jesam i vi možete dobiti informacije kod određenih međunarodnih i domaćih organa, ali sve je to čista izmišljotina. B92: U redu. U Beogradu je inače objavljena jedna vest, a to je da je gospodin Haradinaj posetio Tiranu u septembru, da je tamo tražio da se dokumentacija u slučaju žute kuće i severa Albanije ukloni, a posle toga je objavljena vest da ste između 15. i 25. septembra vi sa dvojicom kolega bili takođe u Tirani insistirajući na istoj stvari. Samo mi recite da li je to tačno ili nije? Hašim Tači: Ja nisam pozvan danas da komentarišem ono što piše po bulevarskim novinama u Beogradu, ali ponoviću, sve je to samo laž. B92: B92 je to objavio, mi nismo žuta štampa. Hašim Tači: Ne mora da znači da ste vi savršeni. B92: Zar vam nije stalo do toga da tom istragom koja će biti ozbiljna, u kojoj će se otvoriti pitanja ratnih zločina bivše OVK, ukoliko ih je bilo, istražite i dokažete ovo što vi tvrdite da ih nije bilo, i da time skinete zapravo taj teret koji OVK nosi? Hašim Tači: Ja sam veoma ponosan što sam rukovodio OVK, veoma sam ponosan misijom koju je ona završila i oslobađanjem celog Kosova i time što je oterana sva vojska i policija i činovnici s teritorije Kosova. I kad bih imao još sto drugih života ne bih ništa izmenio od onog što sam uradio u prošlosti. OVK nije činila zločine, Beograd je počinio genocid na Kosovu i to je zatvoreno poglavlje. B92: U redu, znači, vi mislite da ne treba da se istražuju ni pojedinačni zločini Oslobodilačke vojske Kosova, ukoliko postoje, a i haški procesi su tim povodom bili otvoreni. Hašim Tači: Vi znate da su zbog izmišljotina u Hagu bili i Limaj i Haradinaj i tamo su na kraju obojica oslobođeni kao nevini. Zbog izmišljotina da bi se napravio politički balans... B92: Pobedilo je to što nije bilo dokaza jer su neki svedoci nestali ili su umrli ili ubijeni, to je pobedilo, rekli su da nema dokaza. Hašim Tači: Ja verujem u pravdu, a ne u izmišljotine. B92: Gospodine Tači, ako zovete Srbe da se vrate, ako imate projekat za njih, ako mislite da oni treba da dođu i da se integrišu u društvo Kosova koje je sada nezavisna država, zašto bi vam verovali ti Srbi koji u bivšoj OVK vide zločinačku organizaciju, kada vide da vaša Vlada i pravosuđe na Kosovu ne žele da otvore priče koje njih već godinama bole? Znate, u Srbiji postoji udruženje otetih i nestalih. Hašim Tači: Ja se osećam veoma dobro zato što sam samo u ovom desetomesečnom periodu uložio više nego sve prethodne Vlade Kosova u proteklih osam godina za povratak izbeglica. I zna se takođe dobro da se posle proglašenja nezavisnosti nisu ljudi iseljavali, oni su deo Skupštine. Ja vladam multietničkom Vladom i posetio sam ih, razgovarao sam sa njima i konketno sam pomagao i zato ih pozivam da se vrate. Na Kosovu ima mesta i to sigurnog mesta, stabilna je zemlja, mesto progresa i integracija. Imanja i kuće nisu ugrožene, garantovane su, svako je dobrodošao. B92: A zašto onda u Prištini na primer nema Srba? Srbi iz Prištine su otišli. Hašim Tači: Dobrodošli su i slobodni da dođu i žive tu ili gde žele. B92: A jeste li vi spremni.... Hašim Tači: Danas u Prištini nijedan stan, nijedna kuća ili plac više nije uzurpiran, svi su slobodni. B92: Kako to da Srbi tvrde drugačije? Hašim Tači: Srbi mogu da kažu drugačije, ja ne mogu u njihovo ime da odlučujem da li će oni prodati ili ne, ali nasilno nijedna nije uzurpirana. B92: Prema podacima kojima mi raspolažemo u Beogradu, postoji 29.000 formalno rešenih slučajeva za povraćaj imovine na Kosovu u vašim sudovima. Hašim Tači: To je nešto drugo, organi pravosuđa neka funkcionišu, neka rade svoj posao, imaju moju punu podršku. B92: Jeste li vi spremni da, ukoliko neki Srbin dobije rešenje suda, pošaljete policiju da izbaci one koji su trenutno u njegovoj kući nasilno? Hašim Tači: Pravo svakog državljanina Kosova je da ima pravo da raspolaže svojom imovinom i biće mu garantovano. B92: Da li slučajno znate, znam da ste vi premijer i niste konkretna adresa za to pitanje, ali da li ste se slučajno interesovali koliko je.... Hašim Tači: Ja govorim za Kosovo, za Prištinu, za sva mesta na Kosovu, oni su dobrodošli, pozvani su i bezbedno mogu da se vrate svojim imovinama. B92: Kako onda objašnjavate istraživanje... Hašim Tači: Ali isti standardi moraju da važe i za severni deo Mitrovice. B92: Kako objašnjavate onda istraživanje UNDP-a? Znam da verujete toj organizaciji, da vaša Vlada sa njom ima jako dobru saradnju. Prema njihovom istraživanju koje je objavljeno u oktobru, 75% Srba koji su anketirani ovde na Kosovu se oseća nebezbedno. Od tih 75%, 50% njih se oseća nebezbedno na ulici. To je njihov osećaj. Hašim Tači: Ja ne pričam o utiscima i paranojama, nego vam pričam o realnosti koju smo mi izgradili na Kosovu. B92: To je njihov osećaj, osećaj nebezbednosti. Hašim Tači: Ja ih razumem, ali mi se trudimo da se menjamo i menjali smo stvari nabolje na Kosovu u svim oblastima. B92: Koje? Hašim Tači: U svim oblastima... Ja ih posećujem, drago mi je što me oni dočekuju i što pričamo i dobro se osećam. Posetio sam ih u Lipljanu, u Gračanici, u Čaglavici, počeo sam i sa konkretnim projektima u Lapljem Selu, u Orahovcu. Pozvao sam i one sa Brezovice da napuste te domove, da im sagradimo stanove i sve troškove će snositi Vlada... B92: Ali, da li Vlada Kosova tim povratnicima nudi posao? Hašim Tači: E, to je nešto drugo, socijalna kriza na Kosovu postoji kod svih, ja ne mogu da radim za nekog više, a za nekog manje, ja radim za sve isto. Socijalna kriza postoji za sve, ona utiče na sve građane, ali Srbi građani Kosova i manjine poštovani su na najafirmativniji način i to im je garantovano Ustavom. B92: Gospodine Tači, šta ste vi učinili kao premijer Kosova? Kažete, razgovarali biste sa Beogradom. Šta ste u tom pravcu učinili da privolite Beograd na razgovor? Hašim Tači: Ja bih želeo da razgovaram sa Beogradom, da imamo saradnju sa Beogradom. B92: Sa kim u Beogradu biste najradije razgovarali? Hašim Tači: Sa legitimnim vlastima. Problem postoji u Beogradu, ja cenim prozapadni duh predsednika države i predsednika Vlade, ali njihov stav o Kosovu ostao je isti. B92: Da je njihov stav ostao isti, sada bi Srbija bila u ratu sa Kosovom. Hašim Tači: Srbija je izgubila rat na Kosovu i izgubila je sve ratove koje je započela u bivšoj Jugoslaviji. B92: Publika B92 jako dobro zna sve o Miloševićevoj politici. Hašim Tači: Lice Srbije u odnosu na Kosovo je genocid, ali mi umesto rata nudimo mir, pružamo ruku pomirenja, mira i stabilnosti u regionu. B92: Ali šta ste učinili da ta ruka zaista bude pružena? To je načelno rečeno - pružam ruku, a šta je konkretan potez? Hašim Tači: Srbija je počinila genocid, a ne mi i oni treba da budu više svesni i ne treba da imaju mentalitet Slobodana Miloševića, a sve vreme puno govore o demokratiji. B92: U tužilaštvu za ratne zločine postoji optužba za genocid protiv vas i za dela terorizma. Hašim Tači: To je istorija stara 20 godina, od perioda Miloševića i Koštunice i svih. B92: Kad ste poslednji put bili u Beogradu? Hašim Tači: Poslednji put u Beogradu bio sam... samo sam u stvari prošao kroz Beograd na putu za Austriju i bio sam mali, bio sam sa porodicom. B92: Pre koliko godina je to bilo? Hašim Tači: '87. ili '89. godine. B92: Razumela sam da znate i dobro govorite srpski. Govorite li dobro srpski? Hašim Tači: Mnogo bolje razumem srpski nego što mogu da ga govorim. B92: Hvala vam što ste bili gost „Kažiprsta“ i Radio-televizije B92. |
09:50
17
NOV
2008
| 2 | 0 | 3792 | 0 |
| resTRIKcija |
| „...imate jedno političko...Šta se tamo prodaje? - Pa, prodaju se određene ideje, određeni programi. E, sad treba postaviti pitanje kako je nešto nekom prodao kao političku viziju, kao politički program, kao proceduru i tako dalje, a mogao je znati, morao je znati ili je trebao znati da je to neostvarivo...svi naši izbori se obavljaju po jednoj jednostavnoj primitivnoj srpskoj proceduri gde se okolo zvecka sa kasicom prasicom i obećava se ovo ili ono. To nije samo sada, to je u Srbiji, sećate se one priče o opanku, daću vam levi opanak pre izbora, pa kad dođem na vlast dobićete i desni, pa kad dođe onda nema desnog, pa nemaš ni levi. Prema tome...politička proizvodnja treba da se promeni, ona treba da bude objektivizirana, da bude pod kontrolom birača, mora da se smanji, moraju da ostanu referentni igrači. Pa, ako mi imamo 500 političkih preduzeća, što u mirovanju, što aktivnih, pa onda pustimo da se to 10 godina stabilizuje na 15, na 5, na 7 i tako dalje, mi znači nismo hteli da podignemo neki prag rentabilnosti, prag efikasnosti političke proizvodnje da ti imaš odgovornost i tako dalje...“ |
| Gost: Miodrag Zec, profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Novinarka: Suzana Trninić Tekst za sajt pripremila:Tijana Tomanić |
| B92: Sigurna sam da je u poslednjih nekoliko nedelja bar neko od vas kada je izlazio iz prodavnice bio neprijatno iznenađen onim što je iz nje izneo, a da je ostavio u toj istoj prodavnici onoliku količinu novca za koju je ranije moglo više robe da se kupi. Kurs dinara je danas negde na nivou na kom je bio 2005. godine, ali su zato za 30% veće cene. Ekonomisti upozoravaju da se tu neće stati, da nas očekuje novi talas poskupljenja, međutim, iz finansijskih krugova kažu da ekonomisti dižu paniku, a iz Vlade kažu da, eto, oni samo što se nisu uhvatili u koštac sa efektima svetske ekonomske krize. U narednih pola sata nama nije cilj da dižemo paniku, u narednih pola sata pokušaćemo da vidimo kako smo to došli do ovde dokle smo došli i ko je za to odgovoran i šta nas ubuduće očekuje. O svim tim pitanjima razgovaraćemo danas sa mojim gostom, to je profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, profesor Miodrag Zec. Dobro jutro i dobrodošli u „Kažiprst“. Opozicija, verovatno ste čuli, oštro kritikuje Vladu zbog toga što, kako kažu, nije te mere koje je odlučila da donese posle potpisivanja aranžmana sa MMF-om imala hrabrosti da sprovodi pre nego što je taj aranžman potpisan, te da je MMF iskoristila kao alibi za sve ono što je trebalo da se uradi. Da li se ti argumenti vama čine realnim, pre svega, da li nas sada skupo košta ispunjavanje predizbornih obećanja? Miodrag Zec: Pa, ono skupo košta i ono se ne može ispuniti, u suštini se ne može ispuniti. I kad raspravljamo tu genezu o krizi i tako dalje, vidimo, prvo su rekli - neće nas pogoditi, pa drugo, pogodiće nas malo, pa treće rešićemo sami, pa četvrto MMF će biti savetodavan, pa peto - stend baj sa 520 miliona, pa onda šesto - može biti 1.000, milijarda i tako dalje. Znači, prosto, mislim da vlast kod nas svaku dobronamernu kritiku posmatra sa one osione strane i tako eto, odjednom, prosto kad neko kaže pada kiša, dok ne kaže zvanično neko da ne pada kiša onda kao ne pada kiša. Prema tome, mi imamo problem koji je delimično izazvala druga ravan, koja je važna za našu javnost. Desila se svetska ekonomska kriza, to će se tek raspraviti kako i zašto se desila i zašto nije na vreme ni tamo neko u Americi... Nije to slučajno, nije to cunami, pa i cunami se predviđa, mali zemljotres, a nekoliko velikih zemljotresa je bilo pre ovoga na američkom tržištu, pa nije alarmirano da će biti cunami. Prema tome, nije se ništa desilo tek tako slučajno, neko je zatajio da obavesti, neki regulatori nisu radili svoj posao, nisu uradili ono što su morali i zašto su plaćeni da rade i tako dalje. I sada imamo tu finansijsku krizu koja je opšta ispričnica za sve. Imali smo 10-15 godina sankcije, one su nam krive, inače bi sve bilo krasno i lepo, i sad imamo svetsku ekonomsku krizu. Ona će pogoditi našu zemlju, pogodiće više nego što se na prvi pogled činilo i više verovatno nego što se sad procenjuje, međutim, taj problem nije osnovni, postoji naš problem unutra. Mi imamo problem i da je svetska privreda u ekspanziji, a mi imamo problem. Primera radi, jedan od prvih zadataka tranzicije koja je počela 2000. godine, da se obezbedi monetarna stabilizacija, to je prva faza. Druga faza, da se liberalizacijom cena isprave dispariteti, a treća faza je privatizacija, pa restruktuiranje, to je školski primer. E, sad, mi posle osam godina, je l' mi imamo monetarnu stabilnost? - Nemamo je. Je l' imamo visoku stopu inflacije? – Imamo. Je l' imamo da Narodna banka interveniše da očuva ovaj kurs? – Interveniše. Je l' imamo ravnotežne cene, jesmo ispravili disparitete? – Nismo. Je l' će poskupeti gas 60%, je l' će poskupeti grejanje, je l' će poskupeti stanarine? Mi smo držali standard jednim delom cena koje kontroliše država, e, sad ako hoćete da isterate deficite iz javnih preduzeća, koji su posledica dve stvari, jedna je što je neefikasnost, što imaju viška zaposlenih, što troše prekomerno, a s druge strane, što neke cene ne plaćamo. Znači, mi ovde jabuke plaćamo više nego u Nemačkoj, a struju manje, a poljoprivredna smo zemlja. Prema tome, sad će na scenu stupiti da će cene pojesti plate, pošto povećanja neće biti, biće za inflaciju, onda znači redukcija standarda. E, to je kod nas, dobro, političari su takvi kakvi su i u svetu oni vole da kažu... B92: Pa, je l' to treba da bude opravdanje, kako neko može da se iznenadi? Miodrag Zec: Oni vole da kažu... ne, ne, oni vole da kažu... Vidite kod nas obračun, čas je bruto društveni proizvod i nacionalni dohodak u dolarima zato što je više, što je više dolara jer dolar pada. Šta sad kad dolar raste prema evru, on će rasti, primera radi? Dobro, oni koriste ljudi da.... njihov proizvod je politika i oni pokušavaju da ga upakuju i da ga prodaju. Ono što ja zameram političarima što je ovo mala zemlja, što se ovde svi znaju i što sve stvari izađu na videlo i nije ovo velika zemlja, velikih resursa, našao si naftu pa ti možeš odlagati neke probleme... Ne, ovo je mala, mala zemlja, vrlo plitko tržište i tu će sve vrlo brzo postati očigledno. I u tom smislu mislim da političari treba da promene svoj kurs. B92: Da, ali ova mala zemlja ima poprilično veliki kabinet premijera, premijer ima veliki kabinet. Kada se priča o tome da sad svi mi treba da štedimo, uporedo sa tim se govori da bi država trebalo isto tako da stegne kaiš. Da li pretpostavljate neku iskrenost kada se govori o štednji i spremnosti svih da štede, a kad vidite na šta sve odlazi novac? Miodrag Zec: Pa, evo, taj jedan primer, Srbija nikad nije bila manja, mislim, bila je Jugoslavija, nikada Vlada nije bila veća. Pa, nepristojno je, nepristojno je pričati o nečemu a to sam ne raditi. Kod troškova državne uprave imamo dve stvari, imamo tu ogromnu obimnost, pa mi vidimo da sad, 2008. godine se iznajmljuju i dalje zgrade za ministarstva. Zamislite u Beogradu su bile dve države, dve države su bile, Savezna Republika, odnosno SFRJ i Srbija, država isto sa svojim organima. E, sad u sve te zgrade ne može da stane samo ovo što sad radi Srbija, i ako pogledamo tu jednu činjenicu koliko Vlada ima činovnika, odnosno ministara, vidimo mi imamo 26 plus premijer, plus sekretar. To je daleko najviše u regionu, čak i ove zemlje na koje mi želimo da se ugledamo i tako dalje, prvi posle nas su Makedonci, koji su još najmanji i u najtežem položaju, imaju 23, Rumuni imaju 19 kabinet, neki imaju 16, Hrvati. I kažu oni - mala je to ušteda. Nije to mala ušteda, to je znak, to je simbol. Kad pogledamo evropske vlade, kad pogledamo američku vladu, kad pogledamo rusku vladu, imaju manji broj ministara nego mi. O čemu se ovde radi? Radi se o prosto jednom političkom modelu, kad vi dođete na vlast vi dođete da rešite svoje personalne, stranačke, rođačke i sve druge probleme i svako zapošljava sad svoje, a zbog raznih razloga najavljuju otpuštanja neki drugi, pa se to ne desi. Svako javno preduzeće ima rast zaposlenih i tako dalje. I to je jedan problem, znači, naša administracija je preglomazna i najveća u regionu i na broj stanovnika i na GDP i na sve te stvari. Druga stvar, možda mnogo i važnija koja se uopšte i ne vidi, Vlada priča o restruktuiranju privrede, restruktuiranju javnog sektora, restruktuiranju čitavog društva, o smanjivanju potrošnje, a da li smo mi uopšte, i to je pitanje koje nije se često postavljalo u našoj javnosti, da li smo mi, da li je Vlada spremna da restruktuira samu sebe. Ne mislim tu samo na broj, mislim na način rada, mislim na sistem odlučivanja, mislim na transparentnost. Primera radi, ako vi imate danas elektronsku Vladu, pa imate svu tu modernu tehnologiju, pa što će na sednici Vlade po metar papira da neko čita? Prvo je nepristojno, zna se da ne može neko metar materijala pročitati, ne može. E, sad kad vi vidite na sednici Vlade da svi ministri imaju po metar, onda ovi manji neki u razgovoru će imati 75 cm, ovi uopšte bez pola metra papira na stolu, kad se neko slika za vlast, za javnost ispada da on ništa ne radi. I tako se cela procedura odlučivanja, ona je nasleđena iz samouprave, ona je prekomplikovana, ona nije transparentna. Umesto da kao što drugi kažu, posle sednice Vlade sve je za 15 minuta na sajtu, pa ti čitaš odluke i tako dalje. Imamo besmislene situacije, ogromni su troškovi. Evo, recimo u tim javnim nabavkama, objavili su svi, objavili sve javne pozive za tržište hartija od vrednosti, sve odluke i tako dalje, umesto da sad imate sajber društvo, na sajtu te i te kompanije objavljuje se to i to i tako dalje. Mnogo je tu troškova, mnogo je procedura, mnogo je zaposlenih i tako dalje. I ova administracija kao sve administracije u svetu kreira sebi posao, jer ona zna, ljudi lično i prirodno, čim ja nemam neko ovlašćenje, čim ja nemam ovo ili ono i tako dalje ja od sutra mogu postati višak, ja sam samo proširujem i proširujem svoju delatnost. I kod nas je trend proširivanja delatnosti kontrole i državnih organa i paradržavnih i regulatornih tela, do te mere prevazišao samu svrhu postojanja da oni to i ne mogu da urade. I zato, bilo šta vi tražite od ministarstva, bilo kakvo mišljenje čekaćete pet meseci, ne može to ni stići da se odgovori, ali kad se postavi pitanje da li Vlada treba da to odlučuje - treba, o svemu treba, i prosto se vrtimo u krug. Znači, reforma države kao takve, države kao političkog modela, države kao nekog proizvoda, jer kad vi ne možete napraviti cipele ili papuče ili slavinu, ne znate napraviti, neko zna bolje, pa i država je jedan složen proizvod kao ljudski organizam. Ima svoju anatomiju, organe, ima svoju fiziologiju, ima svoje razne procedure, i to je ogroman posao. Mi ne vidimo da se tom poslu prišlo. B92: Da, ali se s druge strane iz vladajuće koalicije na primer čuje da država ne sme da funkcioniše samo kao socijalna ustanova, a da je Vlada pod stalnim pritiskom.. ne može da funkcioniše pod stalnim pritiskom nerealnih obećanja koja su davana. Pa, kad se sve to sada pogleda, u kom pravcu može da funkcioniše? Miodrag Zec: Ko je to napravio? Znači, vi imate jedno političko tržište, znači, realno tržište i političko tržište. Šta se tamo prodaje? - Pa, prodaju se određene ideje, određeni programi. E, sad treba postaviti pitanje kako je nešto nekom prodao kao političku viziju, kao politički program, kao proceduru i tako dalje, a mogao je znati, morao je znati ili je trebao znati da je to neostvarivo. E, sad onda kad ljudi to traže, kad vi izađete u izbornoj kampanji pa obećate, obećate da ćete povećati ovo... pa, svako je... svi naši izbori se obavljaju po jednoj jednostavnoj primitivnoj srpskoj proceduri gde se okolo zvecka sa kasicom prasicom i obećava se ovo ili ono. To nije samo sada, to je u Srbiji, sećate se one priče o opanku, daću vam levi opanak pre izbora, pa kad dođem na vlast dobićete i desni, pa kad dođe onda nema desnog, pa nemaš ni levi. Prema tome, politički model političkog tržišta, politička proizvodnja treba da se promeni, ona treba da bude objektivizirana, da bude pod kontrolom birača, mora da se smanji, moraju da ostanu referentni igrači. Pa, ako mi imamo 500 političkih preduzeća, što u mirovanju, što aktivnih, pa onda pustimo da se to 10 godina stabilizuje na 15, na 5, na 7 i tako dalje, mi znači nismo hteli da podignemo neki prag rentabilnosti, prag efikasnosti političke proizvodnje da ti imaš odgovornost i tako dalje. Zašto u svetu tako, manje-više su sve to dve-tri partije, pa čak i u ovim zemljama u tranziciji, ali kod nas ko nema šta da radi ili osnuje političku partiju ili osnuje univerzitet. Ne, mislim, stvarno, to pitanje treba... ja dobronamerno to postavljam, ja sam relativno i u godinama kad sam indiferentan na to sve skupa, ali žao mi je jer znam da to ne može funkcionisati. B92: Osim što se otvoreno vidi ispunjavanje predizbornih obećanja, koliko god da su ona i bila nerealna, iz Vlade se uporedo sa tim se sve vreme govori da oni preduzimaju niz mera kako bi sprečili efekte svetske ekonomske krize. Profesore, da li vi vidite, možete li da mi navedete sada neke od mera koje ste vi uspeli da vidite koje se sada primenjuju u praksi, koje bi to dokazale? Miodrag Zec: Pa, ne, ne, oni su najavljivali da će nešto uraditi, ono što su uradili to je rebalans budžeta, to je kontra ovome svemu. Dobro, sada najavljuju taj stend baj aranžman koji sadrži te elemente, ali evo, uzmimo neke konkretne stvari. Premijer je najavio jednu stvar za koju sam ja smatrao da je vrlo važna, to je da se podigne garancija na depozite za štednju, jer štednja je u velikom problemu i psihološkom i tako dalje. I sad, posle izvesnog vremena, sećate se.... je ubeđivao - nema potrebe. Pazite, ne možete vi sa stanovništvom objašnjavati neke stvari koje stanovništvo ne razume, šta je to adekvatnost kapitala, šta je ovo, šta je ono. Ne tvrdim ja da su banke loše, ali nije prosto, šta onaj Pera Perić zna šta je adekvatnost kapitala i da li država garantuje ulog ili ne garantuje. Jednostavna stvar, svi okolo su garantovali i onda je premijer Cvetković, i to je dobro izašao i rekao - garantujemo. Međutim, gde je zakon? B92: U Skupštini. Miodrag Zec: Pa, u Skupštini. Drugo je rekao da će rasteretiti štednju poreskih davanja da bi na taj način... na primer te dve mere, drugih i nema u Skupštini. A ovo u Skupštini, kako naša Skupština radi to može biti za pet godina. Oni se ljudi nadgornjavaju, objašnjavaju ovo ili ono, i sad to će biti.... Primera radi, imate čitav niz praktičnih pitanja na koje niko ne zna da odgovori. Saopšteno je da će biti smanjen porez na štednju, biće ukinut 2009. godine, ja sad pitam kako se to provodi, vi sad oročite u banci, niko vam ne zna reći ima li poreza ili nema li poreza. To je jedna važna stvar, i tako dalje i tako dalje. Prema tome, on kad je rekao to, te dve, tri, pet stvari to treba da se desi za 15 dana da bi imalo... prosto da bi bilo ono što je čovek rekao, da bi se to i sprovelo, a ne ovako, kad je na dnevnom redu. Pa, mi smo sve jedan rok produžili, sve jedan, evo, pasoš. Pa, sve zemlje u okruženju izdale su te pasoše, sad mi smo problem, pa produžavamo... Šta smo mi to uradili na vreme da bismo mi bili sad sigurni da će se to desiti? B92: A zašto toliko oklevanje, čemu takva ležernost, je l' mi zaista sada imamo priliku da budemo tako ležerni, iz čega se stiče u stvari pravo na zaključak da smo mi na tu krizu otporni? Da li se takvi primeri mogu videti i u okruženju, na primer u Hrvatskoj? Miodrag Zec: Ma, ne, mi smo otporni na krize, mi smo svašta kao narod preživeli, ovakvog naroda teško ćeš naći, ovaj narod je prosto bogom dan da tako funkcioniše. I mi jesmo u tom smislu psihološki otporni, jer ako ste vi prošli cunami, uragane razne, zemljotrese, ovo je ništa. U tom smislu, ali nije država kao država, mi smo najranjiviji u regionu, to im je rekao i MMF. Zašto? Pa, rekao je ono što neki ljudi tvrde već 3-4 godine. Ljudi, izvoz je ključni indikator stabilnosti jedne države, sposobnost da mi drugima prodamo svoju robu. Da li smo mi sposobni da prodamo drugima svoju robu? - Pa, nismo. Kod nas stalno raste deficit platnog bilansa i širi se to i raste.. i samo se menja način na koji se to pokriva. I dok stvari idu tako da su doznake visoke, da su prihodi od privatizacije visoki, da su reprogrami kredita visoki, da je ulaz kapitala poslovnih banaka visok, stvar se može finansirati. Čim to stane, a staće, staće privatizacija, već je stala, da oni sad mogu da prodaju naftu za 2 milijarde druge bi pesme pevali, ali ne može. Da se može Bor da proda za 400-500 miliona druga bi to bila situacija. E, sad ti namakni... znači, ti svake godine pokriješ nečim što nije trajno i što nije tržišno, i normalno, imaš apresiran kurs, da se uopšte nikom ne isplati izvoziti. Sad vi meni recite situaciju jednu, ako ste pre tri godine, kako vi kažete, imali kurs sličan ovome, i ako je neko ušao u dugoročan izvozni aranžman, recimo da izvozi nameštaj, da izvozi bilo šta, i on je tamo postigao cenu toliko i toliko evra, 100 evra za stolicu, i to je sad 85 dinara. A sada su mu u međuvremenu, u zadnjih pet godina 70-80% otišle neke cene i materijala i zemljišta i taksi i struje i vode i ovoga i onoga, i on je tad verovatno bio na granici rentabilnosti da to izveze, kako će sada to? On ide direktno u gubitak, a istovremeno ta stolica ovde sad je otišla na 200 dinara. I normalno da niko neće da izvozi. Srce jedne privrede, mala zemlja, mala privreda, ona mora da izvozi najmanje 80, 70% i više društvenog proizvoda, mi to ne radimo, to je naš hendikep. Jedina zemlja koja ima potpuno drugu politiku to je Slovenija, ona je išla u ekspanziju, da kupuje preduzeća, da daje investicije i tako dalje i da ima izvoz. Oni su restruktuirali tu privredu, to Gorenje je uspelo znači da prodaje i u Nemačkoj, sad se pravi i u Valjevu. Pa ima eksterne investicije i tako dalje, mi imamo samo dve eksterne investicije, tu Republiku Srpsku i to je dobro, to je ovaj Telekom i tako dalje. I to je problem, šta sada kada to sve skupa prestane, ključno je izvoz. Ovo je tržište, znači, ta priča o kursu, mora se narodu objasniti odakle te devize, kako one dolaze. Najnormalnije je da dolaze zato što neko izveze robu, pa mu on plati u devizama, on vrati ovde, pretvori u dinare i nastavlja dalje. Sve ostalo je ranjivo, da li će rasti ili padati devizne doznake, verovatno će padati. Mi imamo potpunu promenu strukture migracije, sad se ide u Ameriku, ide se daleko, nema više one privremene migracije. Drugo, stari stanovništvo, gube se veze i tako dalje. Da li će privatizacioni prihodi padati? Pa, drastično će padati, prvo što je kriza i što sad je teško. Znači, mi umesto da dobijemo privatizacioni prihod, a dobili smo milijardu i po od Telekoma, pa 400 od ovoga, pa 350 od Robnih kuća, znači kao da smo izvezli 350 miliona. E, šta sad kad treba praviti Fijat? Sad ti treba da uložiš iz budžeta da bi napravio zajedničko preduzeće. Pa si objavio tender za Bor pa sad treba da opet uložiš nešto i tako dalje. Pa, imaš gasovod, pa treba da uložiš nešto. Znači, problem je što će nestati, što će ta diskrepanca poći drugom tokom i zakonito vući kurs nagore, zakonito vući. B92: Da, stalno se postavlja pitanje na šta je dosad odlazio novac iz svih investicija, iz privatizacija. Danas i Rusi dolaze, kako oni kažu, dolaze da završe razgovore sa nama o tom gasno-naftnom aranžmanu, ali premijer kaže da je to tek početak. Znate dobro kakva je istorija tog slučaja. Šta očekujete, šta će biti sa tim poslom? Miodrag Zec: To je teško, zaista teško reći pošto je dosta konfuzno sve to saopštavano, ja na krajju ne znam šta su se tu dogovorili, na bazi čega. Da je to politički obojeno, jeste politički obojeno, ja nisam siguran da će se iz toga izroditi neki veliki priliv novca. S Rusima, to je Šojgu rekao - gospodo, vi ste to tražili, vi ste to dobli i gotovo je. Ja mislim da se sa Rusima teško može pregovarati, oni su velika sila, kao što se teško može pregovarati sa bilo kakvom velikom silom. Ono što Rusi imaju to nema niko, mi kažemo - povećaćemo energetsku sigurnost. Gas je uvek ruski, bilo da dolazi kroz cevi iz Mađarske, bilo da dolazi kroz cev iz Bugarske. Drugo, mi smo najviše platili taj aranžman, i Bugari su napravili zajedničko preduzeće 50:50, nisu prodali naftu, naftno preduzeće, mi smo prodali. Okej, da li to ima nekog političkog drugog računa, ja to ne znam, ali ja mislim da će se to vrlo teško poboljšati bilo šta što nije primarno njima rečeno. Jer, prosto, velika sila, pa zašto bi platila ako ne mora, zašto bi platila. Mi imamo i druge, sve velike kompanije, bilo ruske, bilo američke. Pa, zašto Lukoil nije... kako on funkcioniše? Pa, stalno mu se odlaže renoviranje, mislim, to je... to mi nećemo da shvatimo, da su jedno interesi, a drugo je ovako jedna poetska predstava. B92: A kad kažete MI, mislite na...? Miodrag Zec: Mi, Srbi, mislim, znate, mi stalno sebi pridajemo... prvo, mi patimo od jednog strašnog problema da sami sebi pridajemo značaj veći nego što jeste, da sami sebe proglašavamo važnijim učesnikom u istoriji nego što jesmo. Pa, to Kosovo, po turskim izvorima uopšte se Kosovo ne pominje kao neka važna stvar. Nemamo sad vremena, niti je ovo prilika... znači, prosto, i koridor recimo, ja sam se sad skoro vratio tim putem, pa nema tu saobraćaja, nema tu teških kamiona, ne može on čekati pet dana na granici između nas i Hrvatske, nas i Makedonije i tako dalje, neće da čeka i ako neće u Evropsku uniju, čemu to. Drugo, imamo potpuno besmislenih, imamo hiljadu besmislenih... evo, recimo jednog primera, imamo najveće putarine u Evropi mi, ne drugi i onda imamo kao fol da je jeftinije domaćima nego strancima, a u stvari obrnuto je, evo, sad ako imam vremena da vam to ilustrujem. Znači, da biste otišli do Subotice i vratili se recimo automobilom to vas košta 10 evra i pretpostavimo da neko svaki dan ide tim putem kamionom da ga košta 15 evra i tako dalje. Nema vinjete, ono što se skupi te putarine to prvo dok se ogroman broj ljudi taj plati, pa te rampe, pa malo se pokrade, svako prosto ti je besmisleno. Zašto mi ne uvodimo vinjete? Vi kad dođete na granicu Švajcarske vi imate da platite putarinu 50 evra za godinu dana, u Austriji 10 evra 7 dana, i vi se vozate kao domaćin 7 dana sa istom, možete sedam puta otići u Suboticu znači za 10 evra, a ovde je 70 evra. Kad naiđe stranac on ne može kupiti manje od 7 dana, on kao dobije utisak da je kupio nešto jeftino, on je platio tranzit 10 evra, on je platio tranzit. Tako da, i sve su sad zemlje uvele te vinjete, znači smanjili su broj tih tamo, a kod nas svako drži neki štambilj, neku kasu i nešto naplaćuje, od parkinga do autoputa i tako dalje. Zašto su drugi uveli to, a mi to nećemo da uvedemo? Mi pričamo da je jeftinije za naše domaće, a u stvari je skuplje kad se uzme tarifa, kad on tamo plati za mesec dana. Evo, Slovenci su imali rampe, odmah ih skidaju, ostali smo mi i Hrvati, imaju u Francuskoj rampe. Primera, takvih primera ima na stotine, umesto da ti gradiš... ti imaš potpuno sulude stvari, evo, primera radi iz života, ja gledam pred jednim obdaništem na Vračaru policija kažnjava roditelje koji daju decu, nema nigde stati, a tu je napravljeno obdanište. Ona tu zakonito kažnjava ovu srednju klasu i tako dalje. Drugi slučaj istoga dana, ja ne mogu da uđem u garažu stao je džip i dođe policajac, ja hoću da skloni džip, on kaže - Za 32.000, gospodine, da ja sklanjam ovo nema govora. Ja kažem - a zašto tolika policija služi, a zašto služe ti toliki paukovi i tako dalje. Znači, prosto je, ozbiljna je stvar urbanizam, ozbiljna je stvar grad, ozbiljna je stvar država, njom neko mora sistematski da se bavi da bi ti napravio taj sistem. Pa, uzmimo Novi Beograd, ti si prodao postojeću kanalizacionu mrežu i tako dalje, pa smo po dva reda zgrada ovde napravili i gde su te pare? Je li napravljena magistrala, napravljen neki novi vodovod, je li napravljena fabrika vode? - Jeste, ali to je kredit. Je li most, i tako dalje. I ti si znači nasledio nešto, to si rasprodao, e, sad treba da praviš ovo, pa praviš ono i tako dalje. Mi kapitalne neke stvari koje smo trebali u privatizaciji da rešimo nismo rešili, mislim da će to biti problem i taj problem, ja ne kažem da se on mogao lako rešiti, ja ne tvrdim, međutim, Vlada je zato da rešava te teške probleme i da dovuče investitore. Mi imamo čitav niz kapitalnih preduzeća, nismo našli nikakve kupce i našli smo loše kupce. B92: Sad postoji mišljenje, može se čuti recimo iz Privredne komore Srbije, pojedini ekonomisti to isto tvrde, da Srbija sa ovim aranžmanom sa MMF-om šalje poruku da je ona sada takva zemlja da može da održi makroekonomsku stabilnost i da se sada očekuje veći priliv investicija. Je l' vi zaista sad očekujete da će strani kapital sad da pohrli u Srbiju? Miodrag Zec: Ne, sporazum sa MMF-om je neophodnost, to je sad više nego očigledno i drugog izlaza i nema. Znači, mi sada nemamo nikakav savet, imamo praktično stend baj aranžman, pa sad pričamo da nećemo povući novac ili hoćemo i tako, tu je taj aranžman. Da li taj aranžman diže kreditni rejting? - Pa, diže. Da li će doći do velikih investicija? - Pa, to je vrlo, vrlo diskutabilno, to zavisi od toga šta se dešava u centralama. Mi imamo dve nepovoljne stvari, vraćaće se novac tamo da se tamo saniraju stvari i tamo je recesija u Evropi, pa će izvoz biti još teži, još teže će biti prodati našu robu. Ja ne očekujem neki veliki skok investicija dok ga nije bilo ni do sada, i do sada smo mi imali dve vrste investicija i to je problem, to je problem. Znači, imali smo direktne investicije kroz privatizaciju, u redu, došao je neko i kupio preduzeće. Šta je bilo sa tim parama? Deo para je otišao u budžet i u budžetu se potrošilo za socijalna restruktuiranja, za subvencije, za plate, penzije i tako dalje. Znači, mi smo prodali imovinu, a potrošili smo novac. S druge strane, došao je veliki nivo investicija u takozvane portfolio investicije, to se događalo na berzi. Došao je neko i kupio je fabriku piva, dao je pristojnu cenu, kome? Pa, onim ljudima koji su besplatno dobili akcije, tih 100 miliona je takođe otišlo u frižidere, šporete, letovanja, zimovanja. Znači, ogroman deo investicija iz privatizacije je otišao u potrošnju. B92: Izvinite što sam vas prekinula, dakle, pričamo o investicijama, šta je sve potrebno da se ovde promeni, kakva klima bi morala da se stvori da bi se ovde zaista privlačile investicije? Kako će da bude nadoknađena ta razlika koju mi stvaramo? MMF tvrdi da mi godišnje trošimo oko 6 milijardi evra više nego što proizvedemo, da smo najranjiviji u regionu, da trošimo više nego što zaradimo. Pa, koja to investicija nama može da pomogne, ako je recesija dovela do toga da investicije praktično i nemamo? Dakle, recesija je pogodila one koji bi trebalo da dođu ovde da ulažu, samim tim i nas. Kod nas je privatizacija pri kraju, ni tu se nešto nismo proslavili, tenderi propadaju. Miodrag Zec: Pa, evo, odgovoriću na to pitanje samo da povežem ovo gde smo stali zbog odjavljivanja. Znači, mi imamo nekoliko blokova privatizacije, neke su transakcije dobre, a šta je prodato? Prodato je, znači, jedna industrija koja je mahom strašno interesantna svagde, Telekom svako bi kupio, fabriku duvana svako bi kupio, pivare i tako dalje, i taj novac je završio u potrošnji. Mi imamo čitav niz kapitalnih preduzeća koja bi trebalo da izvoze, primera radi taj... je l' postoji IMR Rakovica - skoro da ne postoji, je l' postoji IMT, tih 50.000 traktora - ne postoji. Znači, nama fali, nama ključno fale nove grinfild investicije u proizvodni eksportni sektor. Da li se može do toga doći? - Pa, možda može uz radikalnu redefiniciju uslova privređivanja, poreza, dozvola i tako dalje. Jeftin je ovde rad, ovo što se sad najavljuje da će doći neke investicije iz Slovenije ili iz Rumunije i tako dalje, objavile su vesti, to samo može doći zbog jeftinog rada, jeftin rad. E, sad, ako domaće cene odu toliko visoko pitanje je da li ćemo mi uopšte imati jeftin rad. Mi smo imali skoro prikaz na televiziji, ljudi rade u konfekciji za 6.000 dinara, pitanje je da li je to održivo. Drugi je problem da li mi imamo radnike za realnu proizvodnju, mi smo stanovništvo koje stari, promenjena je starosna struktura, kvalifikaciona struktura. Svi beže iz materijalne proizvodnje, nema ovde škole za zidare, bravare i tako dalje. Znači, mi možemo očekivati da ovde dođu investicije koje zahtevaju mnogo, mnogo jeftinog ljudskog rada, to je realnost, to je realnost i za Kinu. Znači, zašto je tamo otišao? Pa zato što je rad jeftin, što su ekološki troškovi mali, što su porezi mali... Prema tome, nema tu velike priče. E, sad, da li mi kao društvo možemo to uopšte da prelomimo, jer ovde su očekivanja da će svi biti na berzi, da će svi raditi u državnoj administraciji, u Skupštini i tako dalje. Ti šalješ jednu poruku da prosto... ja mislim da će se vrlo teško naći ovde radnici i može se vrlo lako desiti da ovo kao što imamo sada u Crnoj Gori, pogledajte ko tamo radi - pa, rade samo ljudi koji su došli da rade preko leta, kad idete na odmor. Neko je prodao tu zemlju, neko je prodao kuću, neko je prodao akcije, neko je u parlamentu, neko u vladi, neko u nekom regulatornom telu, neko ima plažu, e, sad, ko dolazi, dolaze radnici i tako dalje. Znači, ono kao što su Rumuni dolazili kod nas da rade, oni sad više neće doći, pitanje je u okruženju, on ima skoro punu zaposlenost. Mi moramo, taj udar će biti veliki, to otrežnjivanje će biti, znači, mora da dođe neka eksportna industrija, to je spas. B92: Znate i sami da je u poslednjih mesec i po dana oko 3.000 ljudi ostalo bez posla, najavljuje se da će se to dešavati i ubuduće. U javnom sektoru će plate biti zamrznute i priča se o tome da bi ti potezi vlade, u stvari, trebalo da vode socijalnoj sigurnosti i stabilnosti. Da li očekujete eventualne socijalne tenzije? Ipak je reč o sektoru koji je bio naviknut na povećanja plata i s druge strane, dužna sam da vas pitam, jer su to tražili naši slušaoci, ako neko zamrzne platu, zašto ne zamrzava i cene? Miodrag Zec: Pa, naši slušaoci, uopšte mi smo navikli, živeli smo u komunizmu i mi imamo sledeću paradigmu. Kaže - dajte nam plate pa da platimo cene, ako mi daš platu platiću grejanje, platiću... Ima ta logika sa stanovišta pojedinca opravdanje i u istorijskoj naslazi i u normalnoj percepciji pojedinca. Međutim, ono što se dešava u ekonomiji, prvo idu cene, a plata ako bude, znači, kako ekonomija..... uloži u ovu zemlju, u zgrade, u radnike pa napravi proizvod, pa ako uspeš da prodaš po ceni, pa ćeš tek imati dobit. Znači, prosto je nešto na kraju, mi smatramo da je nešto početak, zato što kod nas je prosto u ovoj krizi... nije se promenila paradigma ni političkog saobraćaja, ni vrednosna paradigma. Još uvek vi ovde možete prodavati razne opscene i tako dalje, a ljudi žele da... znate šta, kad bi neko hteo da kaže ovde ljudima šta je realno stanje, možda su tu politički u pravu, ne bi oni glasali za njih. Jer on kad kaže - ja ću vam dati platu, kaže - ti si naš, kad kaže - ljudi, jer ova zemlja, nije joj saopšteno ono što se desilo u velikim svetskim prevratima, ono što je Čerčil rekao - ja ću vam dati krv, znoj i suze, mi smo u takvoj... Ne, ovde sunce sija, vetar ćarlija i onda ti dođeš i onda polako, otežeš i ovo je došlo kao poslastica, svetska ekonomska kriza, jer sad je to opšte jedna koprena za sve. Prema tome, mora se slati poruka, mora se slati sasvim drugačija poruka. Srbija nema resurse, Srbija nema neobnovljive resurse, Srbija nema turističke prihode i tako dalje, Srbija mora kao i većina srednjoevropskih zemalja da živi od teškog industrijskog rada. E, da li to neko želi da čuje? - Pa, verovatno ne želi, ali će to tako biti, i samo će doći kapital koji će reći - mali porezi, male takse, mala ekološka zaštita i jeftin rad, i surovo je to sve skupa, i to će biti surovo. |
11:10
13
NOV
2008
| 1 | 0 | 687 | 0 |
| hipoKRIZijA |
| „Ako je finansijska kriza, zašto kod nas nije propala nijedna banka, nijedno osiguravajuće društvo? Kakva je to finansijska kriza, sve banke stoje, sva osiguravajuća društva stoje a propadaju recimo remontni zavodi, Vojno-remontni zavod? Mislim, to je malo čudno... Kod nas finansijski izvori živi i zdravi, hvala bogu, a propadaju preduzeća, a sve se kaže zbog finansijske krize. Da li to znači da su ova preduzeća, da Vojno-remontni zavod je recimo uzimao novac iz američkih banaka, pa kad su one pukle, pukao je i on? Mislim, nelogično je, hoću da kažem, evidentno je da se iza toga krije nešto drugo i da se ova kriza u svetu koristi za izgovor da se neki poslovi ovde urade na brzinu.“ |
| Gost: Branislav Čanak, predsednik sindikata Nezavisnost Novinarka: Danica Vučenić Tekst za sajt pripremila: Tijana Tomanić |
| B92: Svetska finansijska kriza je, kao nekad Kosovo, sada postala izgovor za sve što neko ne želi ili ne može da objasni. Tako se, pored vesti o patrijarhu i Euleksu, promaljaju informacije da privatizovana preduzeća prednjače u otpuštanju radnika. Nema pouzdanih podataka koliko je ljudi poslednjih sedmica u Srbiji ostalo bez posla, jer se tim brojevima manipuliše, tako da se kreću od nekoliko stotina do 5.000. U Britaniji je u utorak, to je bilo prekjuče, ostalo 4.000 ljudi na ulici. U Sjedinjenim Američkim Državama poslodavci su samo u oktobru otpustili oko 240.000 zaposlenih. U Sloveniji se barata brojem od 13.000, Hrvati predlažu new deal i nacionalno jedinstvo u štednji. Predviđa se da će sledeće godine u Srbiji biti 120.000 ljudi bez posla, o merama štednje ne znamo mnogo, jer Vlada još nije konačno odlučila. Ministar Ljajić obećava da će inspekcija kontrolisati otpuštanja, sindikati otpuštanja porede sa lovom u mutnom, a radnici nemaju adresu na koju bi se obratili. Šta konkretno sindikati mogu da učine u zaštiti radnika i njihovih prava, ključno je pitanje današnjeg „Kažiprsta“. Gost je Branislav Čanak, predsednik sindikata Nezavisnost. Dobro jutro, hvala što ste ovde. Pre nego što odgovorimo na ovo pitanje o tome šta sindikat može da učini u zaštiti prava, koje mehanizme ima na raspolaganju, želela bih da vas pitam o vesti koja će danas svakako biti, ukoliko se odluči konačno o tome, a vezano je za pregovore sa MMF-om, a MMF kaže - ili povećanje penzija ili zamrzavanje plata, pre svega u javnom sektoru. Ovu odluku sada donosi Vlada, ona je više politička nego ekonomska. Šta vi kažete, za šta biste se vi odlučili kao predsednik sindikata? Čanak: Pa, to je kao ona stara narodska - ako uzmeš kajaćeš se, ako ne uzmeš kajaćeš se. Opet, ne možete jednoj populaciji oduzeti da biste dali drugoj populaciji, a to se sve dešava u istom društvu, u istoj državi. Tako da je to vrlo nategnuto, najbolje je podeliti jednako teret, ali ga onda treba prvo definisati. B92: A kako biste vi to rešili? Čanak: Prvo, ja mislim da krenem od vaše prve rečenice, vi ste nazvali ovo, što je tačan naziv, svetska finansijska kriza. Ako je finansijska kriza, zašto kod nas nije propala nijedna banka, nijedno osiguravajuće društvo? Kakva je to finansijska kriza, sve banke stoje, sva osiguravajuća društva stoje, a propadaju recimo remontni zavodi, Vojno-remontni zavod? Mislim, to je malo čudno. B92: A šta hoćete da kažete? Čanak: Pa, u Americi je počelo, baš kako i jeste naziv, prvo su propale hipotekarne banke, odnosno finansijske organizacije, pa su počele druge banke, pa osiguravajuća društva, pa je to tako u Engleskoj, pa je to tako u Nemačkoj, pa u Švajcarskoj. I onda iza toga ide privreda koja se finansirala iz tih izvora, odnosno, onda se pokazalo da li su oni... da li imaju plasmana na tržištu, da li mogu sami da žive, da li trebaju.. koliko su zavisili od ovih finansijskih izvora. Kod nas finansijski izvori živi i zdravi, hvala bogu, a propadaju preduzeća, a sve se kaže zbog finansijske krize. Da li to znači da su ova preduzeća, da Vojno-remontni zavod je recimo uzimao novac iz američkih banaka, pa kad su one pukle, pukao je i on? Mislim, nelogično je, hoću da kažem, evidentno je da se iza toga krije nešto drugo i da se ova kriza u svetu koristi za izgovor da se neki poslovi ovde urade na brzinu. B92: A šta se krije i koji poslovi? Čanak: Pa, očigledno da je ova poslednja faza privatizacije više nego neuspešna i da ona nije mogla... da se završi posao, takođe nisu mogle da se raščiste neke stvari u našoj privredi, nije mogao da se raščisti monopol uvoznika, da se podstakne izvoz. Nije bilo, očigledno nije bilo spremnosti da se postigne politički dogovor, nije bilo političke volje i srećom po njih eto krize. Sad sve što nismo mi uspeli da uradimo sad ćemo to da utrapimo krizi i sve ćemo naći, sva izvinjenja ćemo naći u toj krizi. B92: Šta je bilo neuspešno u toj privatizaciji, iz perspektive radnika, iz perspektive sindikata, koji treba da štiti po svojoj osnovnoj funkciji radnička prava? Čanak: Pa, po meni, ono na čemu stalno insistiramo, ovo je najduža privatizacija u istoriji čovečanstva. Sve privatizacije su završene za četiri do pet godina, u Sovjetskom Savezu, dakle, u ogromnom Sovjetskom Savezu završena je za 2 godine i 4 meseca, sa svim otporima Komunističke partije koja je bila u Dumi, sedela i smetala, pa je ipak završena privatizacija. Kako je, to je druga stvar, ali je završeno, to nije na dnevnom redu u Rusiji, to nije na dnevnom redu ni u jednoj državi više, to je na dnevnom redu jedino u Srbiji. I to govori puno o prirodi privatizacije, da je i ona bila politički upotrebljavana i zloupotrebljavana. I sada, kad je došlo do kraja, kada treba poslovi da se završe, da se stavi pečat na to, da se to stavi u arhivu, očigledno da to ne može da se uradi, sada hajde, koga ćemo da okrivimo - krizu. B92: Da, to će biti tema drugog dela, vratimo se samo na ovo što je dnevnopolitički aktuelno, a to su, uslovno rečeno, mere štednje. Koliko je sindikat Nezavisnost, koliko ste vi kao lider sindikata, spremni da saopštite svom članstvu da će plate na primer morati da budu zamrznute, jer je to u interesu društva u celini, a ne samo 400 i nešto hiljada ljudi u javnom sektoru? Čanak: Pa, ja sam spreman, ja zbog toga i trpim, ja trpim i kod svog članstva i gunđanje i ljutnje i zašto nam kvariš, otprilike, ono... zašto si me probudio kad sam lepo sanjao. Ali ja ne mogu, ja sam to i govorio, ja sam komentarisao i ovaj opšti kolektivni ugovor i naročito sam govorio, imajući u vidu situaciju u kojoj se to dešava.... B92: To je dosta veliki namet na budžet. Čanak: Jeste i ja znam šta ima u kasi i znam da je to neostvarivo, ono što piše u opštem kolektivnom ugovoru, ali sam potpisao svestan da mnogi ljudi ne razumeju da... oni više žele da vide taj potpis tamo na papiru i papir da imaju u rukama, a da li će se ostvarivati taj papir oni ne znaju. Ili će tražiti na osnovu toga nemoguće stvari, ali je činjenica da smo mi ušli i ulazimo u duboku krizu, deo krize je proizveden u svetu, a deo je... otvara se kriza koja se zapletala stalno ispod tepiha i sad ona izlazi na površinu. B92: E, sad, mi imamo vest iz Hrvatske gde Mesić i Sanader predlažu hrvatski new deal, predlažu mere štednje, zamrzavanje plata, ali i zamrzavanje cena komunalnih usluga za sledeću godinu. Taj new deal još nije doveden do kraja, dakle, nije odlučeno šta će konačno biti, kako će izgledati taj projekat u Hrvatskoj, ali koji bi, recimo bio vaš predlog Vladi kako da štedi i kako da država uštedi, a da to nije vezano samo za mere koje se zovu smanjivanje plata u upravnim odborima? Dakle, kako suštinski da uštedimo, a da radnici i penzioneri prežive? Čanak: Pa, evo, prvo da krenemo od hrvatskog new deala, oni su to nazvali new deal iako to originalnom nazivu uopšte ne odgovara. Naime, Ruzveltov new deal je pokrivao neke sasvim druge stvari, prvo, kriza je bila slična ovoj, ali je imala druge razmere, u drugim okolnostima, i ono što je ta kriza podrazumevala jeste rešavanje. U Ruzveltovom new dealu su bili javni radovi da bi se zaposlilo što više Amerikanaca, prvi put su se otvarale socijalne ustanove, tj. ishrana nezaposlenih i prvi put je, ove dve hipotekarne firme koje su sada propale, one su osnovane baš tada u new dealu kako bi pomogle američkim radnicima da kupe jeftinije kuću. Dakle, to je tada, kod Hrvata je otprilike opis krize ovakav, kod nas je slično kao u Hrvatskoj, ali ima velike razlike, mada samo u nekim stvarima. U Hrvatskoj su recimo neke stvari gde oni imaju izlaznu varijantu, to je recimo turizam, mada i oni sad, gledao sam pre neko veče na hrvatskoj televiziji, oni imaju veoma ozbiljne rezerve kako će im izgledati iduća sezona, da li će moći da izguraju blizu ovog što su imali ove godine, što je i realno. Ali mi imamo neke pretpostavke koje bismo mogli, neki naš new deal da unesemo, koje nisu baš toliko... New dealovi ne podrazumevaju nikakav populizam ili demagogiju, to je ili deal ili nije deal. B92: Koja bi bila vaša ideja o tome za nas? Čanak: Prvo, nažalost, mi sada ne možemo da završimo privatizaciju onako kako je moglo da se završi, jer ko će sada kupovati ono što je preostalo kada svi beže u neke druge stvari, ko će vam kupiti Bor sada? Kako ćete privatizovati recimo ova velika javna preduzeća? Ko će vam sad kupiti železnicu ili EPS? Dakle, vi morate da izdržavate, i tu nema štednje, to morate da izdržavate, ali to onda morate racionalizovati konačno, da ako tamo radi 500.000 ljudi, a treba da radi 50.000, država mora da se pobrine da to tako i bude, s tim što onih 450.000, kažem, to je uslovan broj, čisto pesnički se izražavam, ne može da ide na ulicu, neko mora da ih izdržava. Opet, kolika je kasa? To znači da pogledamo koliko će iduće godine biti u zajedničkoj kasi i da vidimo kako ćemo pravedno i pravično da raspodelimo to što je u kasi. B92: A kako je moguće to pravedno i pravično raspodeliti u takvoj situaciji, u kojoj na primer, 120.000 ljudi ostane bez posla? Čanak: Pa, znate šta, ali mi imamo troškove, ali to svakako nisu uštede u tim troškovima tako što ćete skidati platu gradskoj skupštini za 10%, od toga nećete uštedeti ništa, ni za dve penzije, a kamoli nešto ozbiljnije. Niti ovo što inače lepo zvuči kad čujete, kako će skinuti plate ovim u upravnim odborima u javnim preduzećima. Da li će to spasiti srpsku privredu, ili će spasiti penzionere? - Sigurno neće. Dakle, moraju da se naprave ozbiljniji rezovi, mora pre svega fiskalna politika da se promeni, da se primeri ovoj situaciji. Monetarna politika mora da bude još restriktivnija nego što jeste, to znači da Jelašić mora da bude ono što jeste puta 10 i da se to poštuje, jer on to zna i to veoma dobro radi, ali očiti su pritisci, politički pritisci na njega da odstupi od pravila profesije. Dakle, moramo da poštujemo svi pravila igre i u tome nema odstupanja i nema lova u mutnom, u krizi nema lova u mutnom, a ja vidim prema ovim stvarima, prema ovim reagovanjima da i u ovoj situaciji neki političari pokušavaju da love u mutnom. B92: Postoji li nekakav dogovor ili ideja o dogovoru? Vidim da ministri izjavljuju svaki dan - svi smo u istom čamcu, i sindikati i radnici i privreda i Vlada, što može biti tačno, a i ne mora, ili kažu - sada moramo da napravimo nekakav dogovor svi zajedno šta nam je činiti. Postoji li ideja o tome da vi kao predsednik sindikata i vaš kolega iz samostalnog sindikata sednete, bez obzira na Socijalno-ekonomski savet, ne govorim o tome, govorim o jednom čvrstom dogovoru o tome šta treba da radi ova država, odnosno društvo da bi se zaštitili zaposleni? Čanak: Pa, mi smo još pre pet godina nudili onoj tadašnjoj Vladi da potpiše socijalni pakt koji upravo podrazumeva i ovakve situacije. Socijalni pakt je razvojni dokument, ali on u sebi sadrži elemente ventila za slučaj krize i to raznih stepena krize. Mi smo tu ideju ukrali od Iraca, koji su '87. godine to uradili i isplivali iz krize, čak i sad plivaju zahvaljujući tom paktu koji je četvrti put obnovljen, njegova važnost je 10 godina. Tad su nas odbili, pa smo ponovo pre tri godine, pa ponovo sad smo.. i sad je konačno prihvaćeno, premijer Cvetković je prihvatio i na tome će se raditi već početkom.. počećemo ovog meseca... B92: A šta je konkretno prihvatio? Čanak: Prihvatio je da se radi kao taj dokument, socijalni pakt u kome će se podeliti uloge i podeliti odgovornosti i podeliti ko koliko steže kaiš. I to, ja tačno znam koliko vi stežete kaiš i vi znate koliko ja stežem kaiš, ako vidim da niste stegli toliko ja imam mehanizam u socijalnom paktu da vas kaznim. B92: Koji mehanizam u tom socijalnom paktu bi imao sindikat? Čanak: Mi bismo imali mehanizam da se uzdržimo svih protesta svake prirode, od preduzeća do ulice, dakle, masovnih protesta, ako država ispunjava, pa onda ide spisak šta ispunjava. B92: A šta bi trebalo po sindikatu da ispuni? Čanak: U ovoj izvornoj varijanti mi smo tražili recimo da rast bude 7%, stabilan rast, da stopa zapošljavanja bude toliko i toliko, da penzije moraju da budu tolike i tolike, e, onda mi nećemo štrajkovati. E, sad, sad se to već menja u ovim okolnostima, to bi sad morali nove parametre da stavimo, ali se stvari u odnosima ne menjaju. Dakle, mi nećemo štrajkovati, nećemo izaći na ulicu ako vi uradite ovo, a pratićemo dnevno, to znači ne kad se završi važenje socijalnog pakta, pa da proverimo šta je ko uradio. Ne, dnevno se prati i dnevno se reaguje. B92: I šta vam je premijer rekao, kada biste vi mogli da sednete i da dogovorite taj socijalni pakt? Čanak: Već je određena grupa, takozvani... B92: Konačno? Čanak: Nije takozvani, kolegijum Socijalno-ekonomskog saveta koji čine ministar za rad i tri predstavnika socijalna partnera i sekretar Socijalno-ekonomskog saveta, treba da sednu i da naprave, kako smo to nazvali, kostur socijalnog pakta, a onda ćemo puniti, stavljati na taj kostur mišiće, meso, da vidimo iz svakog ugla, socijalno, ekonomski, politički, i to bi trebalo da bude gotovo već do februara. B92: To je februara 2009.? Stalno se pominje ta 2009. kao da će ona za 10 godina, ona će za mesec dana, to je prekosutra, zato pitam, da li je kasno do februara? Čanak: Ne, ali ne može, ako ćete ozbiljno da uradite, to nije dva lista papira, to je tridesetak, 50 stranica ko zna čega, ko zna šta sad moramo da obuhvatimo. Mi ćemo od Iraca uzeti njihov prvi i sada inovirani koji su nedavno, letos su potpisali... inovirani, IV dekadu. Pa da vidimo prvo kako je to išlo kod nas, kod njih je.. u momentu potpisivanja prvog socijalnog pakta oni su bili četvrti odozdo u Evropskoj uniji po svemu. Po ekonomskom rastu, po zaposlenosti, sad su pre početka ove krize bili četvrti gore. Znači, oni su napravili taj put i najveći protivnici i sindikata i socijalnog dijaloga u Irskoj će vam reći da je to zahvaljujući socijalnom paktu. B92: Koliko će u tom socijalnom paktu biti mehanizama zaštite ljudi od otpuštanja? Ja ne znam kakvo je predviđanje sindikata Nezavisnost, ali Unija poslodavaca kaže da bi 120.000 ljudi moglo ostati bez posla već u 2009. goidni, što je brzo. Čanak: Znate šta, dobar deo te cifre bi ostao bez posla, samo što to nisu smeli da kažu političari, kad bi oni zagrizli u ova javna preduzeća kako treba da se zagrize. Oni su očigledno to odlagali, nisu znali šta da rade sa tim brojem otpuštenih i sad im je ova kriza odlično došla da otpuste još duplo više. B92: Da, šta vaš sindikat predviđa, koliko će ljudi biti otpušteno? Čanak: Mi smo imali projekcije za slučaj da se stvarno krene u privatizaciju ili restrukturiranje javnih preduzeća, u jednoj verziji ovoliko, u drugoj verziji ovoliko, ali ni u jednom slučaju nije bilo ni blizu ove cifre. Tako da izgleda da će sada metla da počisti ono što nije trebalo, ono što nije ekonomski opravdano. Meni izgleda da se to priprema za kad prođe kriza za prodaju, da onda bude minimalno opterećeno brojem zaposlenih i da se lakše proda. Čini mi se da je to ideja, da sad u ovoj magli, da se to iskoristi, što je jako pogrešno. B92: A na osnovu čega zaključujete da se koristi prilika u magli? Čanak: Zato što ja nisam nigde video nijedno, a verovatno ni vi niste, ako jeste ja vas molim da mi kažete gde ste pročitali iole racionalno ekonomsko objašnjenje za otpuštanja, ova dosadašnja otpuštanja. B92: Ja nisam nijedno obrazloženje čula, u novinama ga nema... Čanak: Ni ja, znate šta, ja pažljivo pratim i stranu štampu, za svako otpuštanje koje ste vi pomenuli, u Velikoj Britaniji, u Americi ima ekonomsko racionalno objašnjenje, ne izvinjenje, ne - izvinite što smo vas otpustili, nego tačno se vidi... B92: Ali ako poslodavac kaže - to je višak? Čanak: Znate šta, ima viškova i viškova, zašto je višak recimo u Vitalu, to ne mogu da shvatim, kad imaju monopol na tržištu, mogu da prodaju šta god proizvedu, mogu da proizvedu u Srbiji.. da prodaju u Srbiji, mogu da izvezu u okolinu, jer hrana će biti... tražnja za hranom je stalno velika i biće sad sve veća i veća. B92: A kako vi objašnjavate recimo da su radnici u prehrambenoj industriji ugroženi, spadaju među četiri najugroženije privredne grane: metalci, prehrambena, građevinci i hemija? Kako objašnjavate otpuštanje u prehrambenoj industriji? Čanak: Prosto zato što nikada država nije imala nikakvu strategiju u prehrambenoj industriji od druga Tita naovamo, nikada nikakvu strategiju, da kažemo poljoprivreda nama ne treba, recimo to je jedna strategija. Ili, poljoprivreda nama treba, pa ćemo zato ulagati toliko... daćemo recimo seljacima da plaćaju 5% poreza koliko drugi plaćaju ili neće plaćati porez narednih pet godina, ili kad kupuju semensko žito neće plaćati koliko je na tržištu nego će ih subvencionisati država. Mi smo verovatno jedina država na svetu koja ne subvencioniše adekvatno u potrebama one koji proizvode hranu. Svuda se subvencionišu, od Amerike do Kine, samo se kod nas ne pomaže, to znači da mi nemamo strategiju. I tamo možete da imate otpuštenih 1, a možete da imate otpušenih 100.000, nema strategije, nemate definicije, da kažete - to je zato što je strategija ušla u tu i tu fazu, pa u toj i toj fazi ima viškova. Ja ne mogu da objasnim opet ni na jedan mogući realan način da jednog čoveka otpuste u poljoprivredi, jer ne mogu da nađem meru za to zašto je otpušten. B92: Da, da, a koje mehanizme sindikat ima na raspolaganju da zaštiti ljude koji su otpušteni s posla? Čanak: Pa, znate šta, mi pokušavamo da branimo ono što prema zakonu može da se odbrani, to znači ako ste otpušteni po zakonu, to je viša sila, za nas je to viša sila, to ne može da se brani, ali ako je kršen zakon, a u većini slučajeva je kršen zakon, što je opet, da se vratim na početak našeg razgovora, ako je ekonomska kriza, zašto morate da kršite zakon kad otpuštate? B92: A na koji konkretno slučaj mislite kad kažete kršenje zakona? Čanak: Pa, recimo, otpuštate predsednika sindikata, to sam sinoć video na televiziji, otpušten je predsednik ne našeg sindikata, nego da li Samostalnog sindikata, otpušten je, on ne može da bude otpušten kakva god da je kriza, da je potpuni slom svetske prirode on po zakonu ne može da bude otpušten, a on je otpušten. Prema tome, to je neka zloupotreba, to nije ekonomska kriza, nema, dakle, u zakonu ne piše - u slučaju ekonomske krize biće otpušteni i oni. Pa, onda će biti otpušten i predsednik Republike valjda. Mislim, jednostavno mora da se poštuje zakon, kriza je kriza, ali na krizu moramo da damo legitimne i legalne odgovore, a ne možemo da od krize pravimo neku domaću hajdučiju koja će samo pojačati krizu u svim njenim elementima. B92: A ministar Ljajić kaže da će inspekcija proveriti otpuštanja. Znate li da je negde inspekcija proverila? Čanak: Ja ne znam, ili ne izađu ili kad izađu nađu da je sve onako baš bajkovito, Diznilend jednostavno, ja ne znam, u nekim stvarima se čak oglase da su nenadležni iako jesu nadležni. B92: A da li vama, kao predsedniku sindikata, to nešto govori? Čanak: Govori mi, protestujemo stalno, ja sam protestovao, samo povodom jednog štrajka koji se dešava ovde u Beogradu u jednoj televiziji, ja sam protestovao više puta kod direktora Ristanovića, direktora Inspekcije rada Srbije, ali rezultat je nula i dalje. B92: A u kom smislu nula, šta ste mu rekli i šta je on vama rekao? Čanak: Nisam ništa rekao, mi smo predali žalbu na jedno rešenje službe koja je.. Inspekcije rada koja je nezakonito... i još nema rešenja po žalbi iako je u pitanju štrajk, znači mora munjevito da se reši. B92: Znači, sindikat nema načina da zaštiti radnike od otpuštanja? Čanak: Pa, ja mogu da štitim u okviru onih svojih nadležnosti i statuta, a zakon i nadležnost je zakona da štiti onog ko je doneo zakon, nisam ja doneo zakon, donela ga je država. Znači, država garantuje da će svojim monopolom sile da natera sve u Srbiji, sve građane u jednoj državi da poštuju zakon koji je ta država donela. Ja nisam doneo Zakon o štrajku, niti sam doneo Zakon o radu, ja ne mogu da nateram vas da ga poštujete, ali onaj koji je doneo taj zakon mora da vas natera, jer to je od kad postoji.. od stare grčke države to je pravilo države, zato države i postoje. B92: Da li u taj pakt koji smo pomenuli pre pet minuta mogu na bilo koji način da se unesu nekakve odredbe koje će posebno štititi u ovoj krizi? Čanak: Moraće da se unesu, zbog svih ovih iskustava moraćemo, to će biti sasvim drugačiji pakt od... u Evropi postoje četiri socijalna pakta, ovaj će biti peti i on će biti sigurno zbog ovih raznih hajdučija, biće u svom jednom poglavlju... imaće poglavlje koje ne postoji ni u jednom socijalnom paktu upravo zato da bi se suzbili ovi razni ekscesi van zakona, a da država nije u stanju ili ne želi da reaguje po zakonu. B92: Vaš kolega iz Samostalnog sindikata preti socijalnim buntom u slučaju masovnog otpuštanja radnika i štrajkovima, to je nekako u nesaglasju sa ovim što sada... Čanak: Pa, znate šta, nećemo mi čekati, ako do toga dođe sigurno nećemo mi da piskaramo, negde da pravimo socijalni pakt u momentu kad je ogroman talas otpuštanja, prekinućemo pisanje i izaći ćemo na ulicu, to nema druge, to je refleks sindikalni. To nije pitanje procene, ako vas neko toliko isprovocira onda ćete morati da adekvatno odgovorite. B92: A kakav je vaš utisak iz današnje perspektive, kakva je ta eventualna provokacija? Čanak: Pa, znate šta, bilo bi dobro da do nje ne dođe, jer ja ne znam u šta bi moglo da se izrodi posle taj naš socijalni bunt. On može da bude organizovan od nas, ali vrlo lako u Srbiji može da bude otet, kidnapovan od nekih političkih snaga i da preraste u nešto sasvim drugo. Prema tome, morali bi neki političari koji imaju mogućnost da odlučuju da imaju u vidu i tu varijantu, da sve može da počne kao socijalni bunt i da počne iskreno kao socijalni bunt, ali u jednom momentu da se pretvori u nešto sasvim drugo. B92: A u kom smislu da bude otkinut? Čanak: Pa, da bude otkinuto parče tog bunta ili čitav komad bunta, da se pretvori u političke revandikacije i da... a Srbija vri od toga, non stop vri godinama, od Miloševića, on je posadio to seme zla i čas posla možete, bilo koji bunt, za platu, za neisplaćeni topli obrok, i taj bunt može da se lako pretvori u političke revandikacije. B92: Da li je to iz perspektive krize koja će 2009. godine, za mesec dana, kako čujemo, doći u punom jeku i ovde u Srbiju, odgovorno ponašanje sindikata? Čanak: Očigledno da nam se u Srbiji ne bi sve ovo dešavalo da su ljudi koji odlučuju o Srbiji odgovorniji nego što jesu. Mnoge stvari... ovo se ne bi desilo, pazite, ova kriza dolazi pa dolazi, ali mi bismo je sačekali u zdravijem stanju. Ako vi ležite na infuziji već desetak godina i dođe još neko otvori prozor i stvori promaju, kao što je ova sada, pa postoji veća izvesnost da ćete se dodatno razboleti nego da ste bili na nogama kad je taj neko otvorio prozor. Mi ležimo na infuziji već od 2000. godine u krevetu i stalno nam neki lekari dolaze i nešto nam šapuću na uvo - biće bolje, biće bolje, ne brini, samo ti izdrži. I u tom momentu neka budala otvori prozor i dođe svetska finansijska ekonomska kriza, a mi smo još na infuziji od one naše miloševićevske krize. Prema tome, mi smo već u nokdaunu i u nokdaunu sačekujemo krizu. Dakle, veći stepen odgovornosti nego kod bilo koga u Evropi mora da postoji u Srbiji. B92: E, sad, s obzirom na činjenicu da su predstavnici Vlade pristali da napišu taj socijalni pakt... Čanak: Ne, ne pišu oni, pišemo zajedno, voleli bi oni da pišu sami, vrlo bi voleli... B92: ... da učestvuju u pisanju socijalnog pakta, šta to vama kao predsedniku sindikata govori, da li to znači da su oni spremni da zaista zagrizu u mere štednje, racionalnog ponašanja, odgovornog ponašanja prema radnicima ili je to prosto pristanak zbog pritiska? Čanak: Ja ću biti prvi put politički neumeren pa ću reći da su verovatno dvojica ljudi za to pozitivno odgovorni, pre svega to je premijer, koji je to oberučke prihvatio u prvom razgovoru, odmah, i to vrlo iskreno i počeo odmah da razrađuje to, da razrađuje, znači ne da kaže - pa, vidite vi to, nego odmah je počeo da daje ideje kako bi to moglo da izgleda. I u susretu koji smo imali sa Borisom Tadićem, predsednikom Republike Srbije, negde pred potpisivanje kolektivnog ugovora, i on je vrlo pažljivo slušao, ne mogu da kažem da je kao Cvetković reagovao, ali je vrlo, vrlo pažljivo slušao i govorio da je to veoma, veoma zanimljivo. To je bilo u aprilu, dakle, ni reči o krizi, dakle, ta dva čoveka su ideju socijalnog pakta oberučke prihvatili, za ostale ne znam. Eto, prvi put sam politički neumeren. B92: U kom smislu neumereni? Čanak: Pa, znate, ja uvek izbegavam da kažem - ova partija je bolja ili ona partija je lošija ili ovaj političar je divan, onaj ne valja. Jednostavno, nije mi to posao. B92: Dobro, ali počelo je pisano, oni su načelno prihvatili, zašto da ne. Čanak: Da, ali sad će vam svako prihvatiti, sad su pozvali MMF da dođe kao vatrogasac, što recimo u aprilu ne bi niko uradio. B92: Mislite da sami nisu mogli da smisle mere štednje bez MMF-a? Sede tamo ekonomisti... Čanak: Znate šta, jedno je ako ja smislim pa onda moram da polažem račune kad me prozivaju, drugo, uvek imam izgovor - nisam ja, majke mi, to je MMF, eto, baš sam pokušao da im kažem - jeste normalni, ali oni navalili pa hoće... Zato je MMF u Srbiji, da bi se vadili na MMF, to nije prvi put. Ja sam više puta ustanovio, baš u MMF-u u Vašingtonu sam i kad je njihov prošli predstavnik Kiršhofer bio ovde u Beogradu, više puta sam uhvatio u laži naše političare koji su tvrdili da im je MMF naredio i odem kod Kiršhofera, kaže - ja nemam pojma o tome. Vadili su se i tada na njih i MMF je zato pozvan ovde, zato što oni nemaju petlju da kažu narodu - takva je i takva situacija, ja vam kažem ima da štedite i odgovaram i položiću pred vama odgovornost zbog toga i moju fotelju. Nego će uvek imati u rezervi - nisam baš, ako bude mnogo vruće uvek mogu da kažem - ma, MMF, ne bih ja nikada, pa pogledajte kako sam lep i pametan. B92: Kada biste vi sada bili u poziciji da kažete - treba da štedimo, na čemu biste prvo uštedeli? Čanak: Pa, prvo bih.. ja bih prvo štedeo na.. iako je to, i s te strane razumem političare, i ja polažem račune i ja imam zaposlene koji su moji članovi, a ti zaposleni su višak. Recimo, ja tvrdim da nemoguće da u jednoj ovakvoj Srbiji, čak da joj sve ide kako treba, da država bude najveći poslodavac, to već nije u redu. To toliko miriše na socijalizam da ja reči nemam. Pazite, ako je jedini i najveći sa 430.000 zaposlenih, pa toliko Francuska, Nemačka nemaju, Engleska nema toliko zaposlenih u upravi. Samo po sebi ta cifra je, čak da primaju po 1 dinar platu, sama činjenica da su zaposleni toliki, koga oni opslužuju toliki, koga? To znači jedan na jedan nas ima, mislim, to je nerealno, iako mi imamo sindikat u upravi pravosuđa i neki moji članovi sede tamo, ali onda se moramo dogovoriti, ako je ta cifra ogromna, a jeste ogromna, moramo da se dogovorimo po kom kriterijumu, kada, u kom roku, u kojim sekvencama će ti brojevi biti smanjivani i šta će se desiti sa tim ljudima. Ono što je najbolnije i na šta ljudi reaguju negativno uslovnim refleksom kada čuju da su otpuštanja zato što, ili će biti uskoro, zato što niko im nije predstavio šta će se desiti posle otpuštanja, šta se dešava sa njima i njihovom porodicom. Znaju da po zakonu oni idu na biro, na Nacionalnu službu za zapošljavanje, to je ograničeno par meseci, ono što primaju tamo je nedovoljno za cigarete i šta posle. U privredi u kojoj recimo pre krize u Evropi je prosečno čekanje na posao, na bilo koji posao, dakle, prosečno čekanje bilo je 26 nedelja. I sad, ja mogu da izdržim, a u svim državama je bilo više od 26 nedelja pomoć države. I to znači, ja dobijem posao ako tražim za 26 nedelja, ako ne tražim bilo je 60 nedelja, to znači, doći će posao kod mene kući, ako ni onda neću onda će me izbaciti sa svih spiskova i onda do viđenja. Kod nas ta računica, niko nema takvu računicu na raspolaganju. Ja sad da izgubim posao ja nemam pojma da li ću ikada više dobiti posao, to je tragično, ali bukvalno tako, da li ću ikada, do kraja svog života dobiti bilo koji posao. Tako da je kod nas otpuštanje ravno smrtnoj kazni. B92: Ko po vašem sudu treba da ima tu ideju šta sa tim ljudima? Čanak: Znate šta, mi moramo da imamo sasvim drugačiji projekat od projekta opsluživanja nezaposlenih. Opsluživanje nezaposlenih postoji u razvijenim tržišnim ekonomijama i razvijenim tržištima rada, gde postoje te fluktuacije, tražnja, ponuda i gde ti ljudi prođu kroz taj filter koji se zove nacionalni biro za zapošljavanje, prođu privremeno, prekvalifikuju se ako je potrebno i dobiju novi posao. Ali ako je to poslednja instanca u kojoj neko boravi onoliko meseci koliko je to predviđeno zakonom, a posle toga do viđenja, pa mi moramo da mislimo sada ne o tome šta radi Nacionalna služba, mada i njoj treba velika pomoć, nego šta će se desiti posle toga kad protekne ono što je zakonom predviđeno za mene, izgubio sam posao i prođe tih nekoliko meseci koliko je predviđeno, šta sa mnom, ko brine onda o meni. Mi ćemo doći u situaciju da ovih 120.000 će biti servisirani recimo prema zakonu toliko i toliko nedelja na birou, odnosno u Nacionalnoj službi, šta posle? To je ogromna cifra. B92: A to je 120.000 porodica. Čanak: Da, to je 120.000 porodica, to je 120.000 učenika u raznim stepenima obrazovanja, ko će njima kupiti knjigu, doručak za školu, patike? A i taj koji se tako u tim uslovima školuje, kakav će on biti lekar sutra, kroz 20 godina, inženjer, kakve će mostove on praviti, kakav će biti profesor, o tome treba razmišljati. Mi razmišljamo... čak sam često uhvatio mnoge ljude ovde, od običnih do političara, misle tek ponekad o tome šta će sutra biti. Uglavnom im je mera šta će biti do kraja dana, ponekad sutra, to su oni slobodniji likovi koji misle šta će sutra biti. Šta će biti za 10 godina, pitajte nekoga, da li neko ikada razmišlja, a da je to stavio na papir i uzeo parametre koje je nauka odredila, pa onda kaže - aha, za 10 godina smo mi u još goroj situaciji nego sada, ako ne uradimo ovo, ovo i ovo. |
10:32
12
NOV
2008
| 0 | 0 | 783 | 0 |
10:19
11
NOV
2008
| 0 | 0 | 1772 | 0 |
12:12
10
NOV
2008
| 3 | 0 | 1948 | 0 |
09:30
06
NOV
2008
| 1 | 0 | 1190 | 0 |
09:30
05
NOV
2008
| 0 | 0 | 1768 | 0 |
09:30
04
NOV
2008
| 1 | 0 | 634 | 0 |
09:30
03
NOV
2008
| 1 | 0 | 429 | 0 |
„... ako se ovo troškarenje nastavi, ako budžet za 2009. godinu ne bude značio jednu promenu od 180 stepeni u obrnutom pravcu usporedivši sa rebalansom budžeta 2008. godine, onda će Narodna banka sigurno morati da bude još restriktivnija...svaki put kada dolazi do neosnovanog povećanja zarada, do neosnovanog povećanja penzija, ljudi se nadaju tome da kazna neće stići. Naravno, kazna stiže u obliku kao što je, evo, sada kurs koji je otišao na 85. Mi naravno pokušavamo da napravimo neke kontra mere, ali pitanje je dokle još može to tako i jedno je sigurno, sa tog stanovišta budžet 2009. treba da se drastično distancira od svega onoga što se radilo do sada... Ja bih zamrznuo i plate, zamrznuo bih i penzije, to znači ne bi bilo nikakvog indeksiranja ni penzija, ni plata... ovo povećanje sada koje smo imali znači da na godišnjem nivou plate 2009. će biti veće za 4% uporedivši sa platama 2008, samo ovo povećanje penzija znači da će penzije iduće godine već biti negde za 10-12% veće nego što su bile penzije ove godine. Dakle, još jedanputa, i zamrzavanjem će biti automatski povećanje od 4-5% na godišnjem nivou. Ja znam da je to nepopularno, ali sa druge strane Srbiji se loše piše.“
09:30
30
OKT
2008
| 0 | 0 | 323 | 0 |
„Ova sad cena koja je objavljena javnosti, koja je napadnuta, je mala, trebalo bi da bude veća ...Realnost je da ovo nije nikome palo na pamet da poskupi, nego jednostavno, cena gasa kao berzanske robe je narasla na 495 dolara, u proseku znači po toliko ga možete nabaviti od Gasproma, plus mi imamo dosta loš ugovor o transportu sa Mađarima... trenutno ova cena koju treba da plaćaju građani i industrija trenutno je 30% niža od onolike kolika bi morala da bude. To je loša vest za naše građane i za našu industriju...U ovom momentu mi jednostavno nemamo izbora, mi u ovom momentu... znači, mi ne možemo da kupimo... ne možemo mi kupiti gas od Katana, ne postoji mogućnost da kupite drugi gas u regionu osim ruskog gasa. To svi koji se bave tim pitanjem znaju. Rusi nisu više bratska prijateljska zemlja, oni su kapitalistička zemlja koja ima svoje posebne interese.“
09:30
29
OKT
2008
| 0 | 0 | 467 | 0 |
„... svaka čast da se pojavio neki političar kao gospodin Vojislav Koštunica koji nije veštački držao vladu i rekao - želim da budem na vlasti, nego je raspisao izbore, časno je i izgubiti ako ne možeš da vodiš politiku koju od tebe očekuje tvoj koalicioni partner... Nikad ne donosim odluke u politici brzo...Da vam kažem, do susreta je dolazilo jako dugo, a kad dođe do nekog razgovora znači da su mnogi ljudi već prelomili u sebi šta je dobro da učine za svoju političku opciju, jer mislim da brzina nije neka vrlina. Znači, duže vreme sam razgovarala o tome, pogotovo što sam nakon izbora u maju mesecu imala, dakle, ponude i od danas Srpske napredne stranke, od njihovih čelnika, odnosno konkretno od gospodina Aleksandra Vučića, da odem i na tu stranu. Nisam želela da se vraćam u budućnost, kako ja to kažem, i da se ponovo pridružim delu radikala, jer sam sa tom pričom raščistila još davno.“
09:30
28
OKT
2008
| 0 | 0 | 448 | 0 |
„Smanjenje privredne aktivnosti, manje poslova, manje zapošljavanja, manji bruto domaći proizvod, manje plate, manje penzije, manji životni standard, niži životni standard, to je recesija... Dakle, nema skrivanja, nema lažnih obećanja, nema maženja i paženja, država je ozbiljna stvar, recesija je takođe ozbiljna stvar. Zašto je važno da se to javno kaže? Da bi se i građani i država pripremili za takve okolnosti. Šta znači pripremanje za takve okolnosti? Za građane - čuvajte pare, ne razbacujte se...Za državu takođe - čuvajte novac, štedite na bilo koji način, ne razbacujte se parama.“
09:30
27
OKT
2008
| 0 | 0 | 333 | 0 |
„Važno je da mi vidimo kako nas vide Evropljani, šta je ono što oni vide kao najveći problem... ovo je... upiranje prstom Evropske komisije na....korupciju koja je svuda oko nas i u Srbiji i izvan Srbije... Korupciju treba shvatiti vrlo ozbiljno i ovu poruku Evropske unije treba shvatiti vrlo ozbiljno...to je - dajte da se ponašamo po pravilima igre, da definišemo ta pravila igre i da se zaista borimo protiv korupcije. Dakle, to je vrlo ozbiljna poruka i treba je krajnje ozbiljno shvatiti...šta god otvorite, koji god orman da otvorite ispadne neki kostur...“
09:30
23
OKT
2008
| 0 | 0 | 429 | 0 |
„... ovde se godinama vodila neodgovorna i sebična politika koja je žrtvovala interese ove zemlje pristajanjem da se na potpuno neverovatan način energetski povežemo sa ruskim partnerima, što sada dobija ove posledice. One nisu najlošije, biće onih koje su gore od ovoga, sad otkrivamo sa Jugorosgasom, sa ucenama. Kakvo je to partnerstvo ako neko nas ucenjuje kao što ovde sada predstavnici Vlade govore opisujući odnos između Srbije i Rusije, i vraćanje posrednika u taj posao... Ja mislim da taj gasni.. ne samo gasni, nego čitav energetski sporazum sa Ruskom Federacijom, da ovakav kakav je, je neprihvatljiv za našu zemlju. Nemam ništa protiv sporazuma sa Rusima, ali ...Potpuno je nerazumljivo, ako mi plaćamo tržišnu cenu gasa, pa neka plate oni tržišnu cenu NIS-a, ako oni kažu da će cena NIS-a biti plaćena magistralnim gasovodom, neka to stave u sporazum. Magistralni gasovod, toliki i toliki protok, u tom i tom vremenu će biti napravljen, tolika i tolika vrednost radova, ukoliko ne bude napravljen u tom i tom vremenu takve i takve reperkusije. To je onda ozbiljan sporazum.“
09:30
22
OKT
2008
| 0 | 0 | 362 | 0 |
„Ko god da je tada bio na tom mestu direktora Srbijagasa bi takav ugovor potpisao, naprosto ne bi imao izbora...Imamo bolju poziciju samim tim što smo prihvatili aranžman sa Ruskom Federacijom, energetski aranžman, samim tim je naša pozicija bolja i jača...Tada je to bio uslov da bismo dobili aranžman, jedno je vuklo drugo, što bi se reklo, nije moglo jedno bez drugog...to je jedino opravdanje koje mogu da kažem...to je bila čista ucena, ništa, ni manje ni više od toga, hoćete li gas, hoćete, dobili ste Jugorosgas, plaćaćete proviziju, to je to.“
09:30
21
OKT
2008
| 0 | 0 | 448 | 0 |
„... ono što je jako važno za većinu građana ove zemlje da znaju, da ono zbog čega su u problemu američke banke nema apsolutno nikakve veze sa Srbijom, zaista... Sreća u nesreći... banke koje postoje u Srbiji, one nemaju veze sa investicionim bankama. Bio je problem što u Srbiji nije razvijeno investiciono bankarstvo, ali evo, ispalo je da je to možda bilo čak i dobro... ovde je više stvar psihološke prirode... zapravo ta povećana garancija da se na neki način prekine ta panika, ta atmosfera straha. Ako imate odliv štednje, znači onda ćete imati i smanjenu ponudu kredita, rast kamatnih stopa, opet povećane troškove, opet više cene. Znači, tu je ključ, ja se samo plašim da te mere... ne budu mnogo veće nego što su sada...zato što će na kraju krajeva u tom slučaju platiti građani kroz veće cene, kroz manju ponudu roba i onda smo upali u veliki problem...Ovo su zaista istorijski izazovi pred kojima se ova Vlada nalazi, jeste zaista ključ, što je i predsednik Tadić juče rekao - ključ je u budžetu za narednu godinu.“
09:30
20
OKT
2008
| 1 | 0 | 436 | 0 |
„...ako je, dakle, on prihvatljiv za državne organe u Srbiji, on je još mnogo, mnogo prihvatljiviji za sve državne organe svih država u Evropi, uključujući naravno i sedište Evropske unije u Briselu. Prema tome, ako mi imamo neki problem ovde, znači ovde ga rešavamo, mi ne možemo da očekujemo od Evrope da nekog prihvata ili ne prihvata ili da ga ocenjuje, procenjuje, jednostavno, biznis ide svojim putem i političke strukture u Evropi prihvataju to kao datost...
...to jeste neka vrsta političko-diplomatske gimnastike... Euleks je pre svega potreban Srbiji... zato što time EU pokušava da kosovsko društvo dovede u red, zato što je do sada Srbija uglavnom trljala glavu... i zato što je sada idealna varijanta da neko drugi trlja glavu Kosovom u finansijskom smislu... njima treba užasno mnogo novca za razvoj, njima treba uvođenje svih mogućih elemenata koji znače uređenu državu. Vi znate da Evropska unija to u krajnjem slučaju i radi ...Dakle, jedan proces uređivanja kosovskog društva. Mi nemamo snage da to izvedemo, čak i kada bi to bilo moguće iz političkih razloga, a znamo svi da više nije moguće. Prema tome, Euleks je pre svega u interesu Srbije.“
09:30
16
OKT
2008
| 0 | 0 | 570 | 0 |
„...zašto je formirana ovakva Vlada, zašto smo morali da progutamo i koaliciju sa socijalistima u toj Vladi...LSV nema nijednog ministra u Vladi, jer nismo hteli da učestvujemo u Vladi, mi je podržavamo zato što nam je važno da Srbija krene evropskim putem. Međutim...ja ne vidim šta je sad tu proevropski dići cenu gasa Vojvođanima, to ja ne mogu da razumem... Ne mogu da razumem da na sto dana Vlade premijer nije došao u Skupštinu da se obrati poslanicima, to ne mogu da razumem i očekujem odgovor... zar se stvarno nikako drukčije nije mogao puniti budžet nego daljom pljačkom građana Vojvodine. Mi u tome nećemo da učestvujemo...mi da podržavamo Vladu koja pljačka Vojvođane nećemo...“
09:30
15
OKT
2008
| 3 | 0 | 2228 | 0 |
,,... da li graditi partnersko povijerenje sa Evropskom unijom i sa NATO ili podržavati Srbiju u iluziji da je moguća revizija kosovskog rešenja, nije teško odgovoriti na to pitanje...,,
09:30
14
OKT
2008
| 0 | 0 | 800 | 0 |
„...Srbija i Crna Gora jesu nezavisne države, ali postoje, ako hoćete, i rodbinske veze koje seku porodice na pola, imate braću, jedan je Srbin, drugi je Crnogorac po nacionalnoj opredeljenosti. Dakle, u kući žive dve nacije...posebno je problematično kada vi nekog malog šamarate, a mislite na nekog velikog kome ne smete ništa. Dakle, vi mislite na Sjedinjene Države, a Crna Gora dobija šamare...kada je neko frustriran, njemu ostaje nacionalni ponos, on ima to. Znate, ako vi nemate hleba da pojedete, a nažalost, ima ljudi koji teško i hleb u ovoj zemlji mogu sebi da priušte, ono što tom čoveku ostaje je nacionalni ponos. I onda kada mu neko moćan iz parlamenta kaže da su, eto, ti Crnogorci uzrok svih problema i zala na ovome svetu, onda se lako dospe u jednu specifičnu psihozu i nažalost, to isto može biti opasno“
09:30
13
OKT
2008
| 2 | 1 | 554 | 0 |
„...Znate, stari Rimljani su rekli jednu veliku stvar - najveća vlast je vlast nad sobom. Ovde toga nema, imate jednu neobuzdanost, sad sve što kažete na račun Crne Gore je legitimno, pa čak i to što radi naša vlast, što joj ja strašno zameram, ona stalno govori da mi nećemo da oštetimo crnogorske građane i crnogorski narod, nego samo rukovodstvo. To je smešno, jer to rukovodstvo je izabrao taj isti narod, odnosno ti isti građani. Crnogorsko rukovodstvo je onoliko legitimno koliko je i srpsko i bilo koje drugo koje je izabrano na demokratskim izborima, da li se ono nama sviđa to je jedna tema, ali su demokratski izabrali građani. I stalno se pravi ta razlika, znate, građani Crne Gore su jedno, a rukovodstvo... Pa, čekajte, to rukovodstvo predstavlja te građane... Znate, to je kao kad se posvađaju muž i žena, pa se izgovore neke reči, pa se onda oni pomire, hajde da kažem, kao psiholog sam to gledao, ali posle čovek dođe meni i kaže - Znaš šta? U redu, ja je sad volim i mi smo se pomirili, ali sad se pitam da li je ono što mi je ona izgovorila tada u afektu ono što stvarno misli. Znači, to će sad neko u Crnoj Gori da kaže, čekajte, u redu, sad su oni ljuti, ogorčeni, besni su, hajde, to možemo i da shvatimo, Crna Gora je dosta pomirljiva, ali čekaj, je l' ovo ono što oni stvarno misle o Crnoj Gori?"
09:30
09
OKT
2008
| 0 | 0 | 411 | 0 |
„...ja bih ovo nazvao jednom velikom etapnom pobedom, ova etapa je završena, kakvo će biti mišljenje, konačno mišljenje Međunarodnog suda pravde u Hagu, tek tada ćemo možda moći zaista da se radujemo. Ja lično očekujem, kada je ova stvar prošla u Ujedinjenim nacijama, da ona može da prođe i u Hagu, ali ne treba zaboraviti da će ovaj intermeco do donošenja odluke, da li će to trajati godinu ili dve dana, da će oni koji su izgubili, a to su pre svega velike sile, sigurno vršiti pritisak na taj Haški tribunal koji bude formiran... mi imamo od toga neke političke koristi, ako imamo koristi, pre svega da je jedna stvar prebačena sada u ravan prava i mi možemo da kažemo - Evo, pa godinu-dve dana dok se ne bude izglasala ta rezolucija, hajde dok čekamo da tamo sudije u togama donesu tu odluku da se mi bavimo ovde stvarima od kojih živimo, da se suočimo.. Prvo da vidimo kako ćemo da odgovorimo na ovu finansijsku krizu, šta ćemo da radimo sa svim drugim pitanjima približavanja ka Evropskoj uniji... da kažu - šta će nama zemlje koje prave probleme, koje nisu raščistile svoje stvari. To pitanje će se postaviti i oko Kosova i oko Srbije, bez obzira, i za jedne i za druge ukoliko takvo... I ja mislim da u tome ima mnogo istine i da će se to pitanje jednog trenutka izvući, neko će ga izvući i reći - gospodo, vi morate da raščistite te stvari pre nego što računate da ulazite, da li ćete ući zajedno, u paketu, da li ćete ulaziti odvojeno, ko će ući prvi, a ko drugi, to je manje važno...“
09:30
08
OKT
2008
| 0 | 0 | 496 | 0 |
„...postojeći investitori, a pre svega budući investitori će u nekom budućem periodu razmišljati hoće li zadržati svoje već postojeće investicije u Srbiji ili će ih.. hoće li uopšte ulagati u Srbiju. Znači, sada se tu pred svima nama, kao pred celim bankarskim sistemom, pred celim državnim aparatom postavlja jedan veoma odgovoran zadatak, da se što pre poboljša, da se omogući dobar investicioni ambijent kako bi se zadržali postojeći i privukli novi investitori... sada smo svi na istom zadatku, istom zadatku da obezbedimo stabilnost domaćeg finansijskog sistema, da uverimo građane da nema mesta panici. Ali mi svi moramo da budemo svesni, ovo je jedan proces koji je krenuo, on ne može da se završi preko noći, nije ni krenuo preko noći. Znači, ako je kriza krenula još pre dve godine i sad se prenela na Evropu, sigurno se neće završiti za mesec dana, znači ona ima neki svoj tok, ima neki svoj ciklus i svi moramo da budemo svesni toga, kako s jedne strane banke, državni organi, koji su na jednom koloseku zajedničkog smirivanja tržišta, tako i građani.“
09:30
07
OKT
2008
| 0 | 0 | 442 | 0 |
„...činjenica je da je došlo do određene rekao bih smetnje na vezama, i ja se trudim da to otklonim, ali... mi svakako nećemo priznavati diplome Republike Kosovo. Prosto, to je deo naše politike, mi ne odustajemo od naše politike koje se držimo svih ovih godina. I dakle, diplome s kojima se na bilo koji način dovodi u pitanje naš suverenitet, naš teritorijalni integritet, naša polika, mi takvu diplomu nećemo da priznamo...“
09:30
06
OKT
2008
| 0 | 0 | 417 | 0 |
09:30
02
OKT
2008
| 0 | 0 | 522 | 0 |
„...njima je potreban neki mig, neko sa vrha države treba da kaže tim ljudima - Ej, radite svoj posao, dosta je bilo zezanja... okej je da Tadić mora da ohrabri i ove da rade to, ali je opet jedan problem, mi uvek moramo da budemo svesni toga, da je to pokrenuo jedan političar, jer nama se to događalo... Mislim da će Tadić proći kao što je prošao... dakle, da će biračko telo Srbije reći - Okej, konačno evo ga jedan pošten političar i mislim da će to biti jako dobro za njegov rejting. Sad, to bi bilo jako dobro kada bi svi drugi krenuli tim putem, da svi drugi imaju to, ali ako sad vama krenu ostale stranke da kažu - da, da, mi smo uvek tvrdili da su demokrate korumpirane...prljavi su samo ovi žuti, vidi ovi demokrate, đubrad jedna pokvarena, nećemo dobiti ništa. Bilo bi sad dobro kad bi to išlo dalje po svim strankama, kad bi se svi malo uozbiljili oko toga.“
09:30
01
OKT
2008
| 1 | 0 | 493 | 0 |
„...to je ideja vrlo dugo prisutna ovde i upravo prisutna iz proverenih nacionalnih krugova, recimo iz Akademije nauka. Imate mnogo ljudi u Akademiji nauka, akademika višeg i nižeg ranga, onih koji misle da su akademici, oni nisu akademici, ima i takvih, i onih koji su to zagovarali. I s druge strane, imate cinike u svetu, stručnjake za međunarodne odnose i ovakva pitanja koji nisu bili ni na kojoj strani u jugoslovenskom sukobu, koji to gledaju kao čistu teoriju, kao što entomolozi gledaju koja će veća buba da pojede manje, i oni tu prosto dolaze do jednog zaključka, treba ih pažljivo čitati, da je sve u sukobu u Jugoslaviji, nažalost, bilo oko toga da se naprave nacionalne države u kojima će procenat manjina biti savladljiv. Otprilike ono što je Tuđman rekao, nažalost, da se svede manjina na toliko.. Tako da oni i dalje misle da ako se napravi rešenje za Kosovo gde bi manjine i s jedne i s druge strane ostale ispod izvesnog nivoa, a koji može da, kako bih rekao, da traumatizira ili ometa većinu, da bi to bilo ozbiljnije rešenje“
09:30
30
SEP
2008
| 0 | 0 | 439 | 0 |
09:30
29
SEP
2008
| 0 | 0 | 387 | 0 |
„...normalno da je BIA neko vreme pre nego što je uhapšen Karadžić znala i da ga je pratila, da je lociran ranije... postavlja se pitanje nekog perioda, možda kada su bili izbori, da li je neko znao, pa ga tada nije uhapsio, moguće je, ali apsolutno postoji opravdano, jednostavno obrazloženje zašto je to tako... za nas je priča Karadžić prošlost. Da li ćemo neke podatke u međuvremenu u potrazi za haškim beguncima dobiti, pa uključiti to u neki predmet, to ćemo videti, ali u svakom slučaju, ne vidim nikakvu potrebu da se o tome previše polemiše. Mislim da je najbolje da se u principu sada gledamo slučaj Karadžić kroz ono što se dešava u sudnici Haškog tribunala, a da razmišljamo o budućnosti, tj. nažalost, o hapšenju Mladića i Hadžića...“
09:30
25
SEP
2008
| 0 | 0 | 352 | 0 |
„...naši Migovi 29 su stariji, iz '86. godine, znači, praktično su stariji tri godine nego što je ovaj Super Galeb, i ta vrsta špekulacije da je ovaj avion bio u bilo kakvom problemu jednostavno ne stoji, jer taj avion je jedan od najboljih Super Galeba koji imamo... znate kako, avioni nisu automobili i jako je teško servisirati, remontovati, održavati ih u letnom stanju... ti avioni mogu da se koriste samo u Srbiji, odnosno mogu da se spreme za letenje samo u Srbiji... jer naprosto u avijaciji, koliko para, toliko muzike, ne možete imati razvijenu avijaciju ukoliko nemate velike novce.“
09:30
24
SEP
2008
| 0 | 0 | 529 | 0 |
09:30
23
SEP
2008
| 0 | 0 | 1358 | 0 |
„... Rusi isto učinili kao što su Amerikanci. I jedna i druga sila su rekle - međunarodno pravo je onako kako mi tumačimo. Znači, Amerikanci tvrde - Kosovo je jedinstven slučaj, da neće nigde drugo da ponove to, a Rusi sad isto tako daju garancije....
... sve je trgovina...Znači, oni moraju da naprave jednu kalkulaciju šta im je više u interesu, da podrže ovu inicijativu i na taj način pokažu da nisu zadovoljni kako stvari se odvijaju u međunarodnim odnosima i što se tiče poštovanja međunarodnog prava od velikih sila. Ili rešavaju neke vrlo specifična pitanja vezano za sopstveni interes. To nije lako zato što tu će da bude ucenjivanje, tu će da bude lobiranje naravno, ali će biti i neka vrsta nagrađivanja, znači biće ponude koje kažu - ako glasate ili uzdržite se u glasanju možete očekivati našu podršku za ovo što vas interesuje... I sad je pitanje naravno interesa, da li je za većinu zemalja članica Ujedinjenih nacija bitno da se pošalje jasna poruka Americi ili je bitno da rešavaju neka svoja sopstvena pitanja...“
09:30
22
SEP
2008
| 0 | 0 | 1517 | 0 |
09:30
18
SEP
2008
| 0 | 0 | 1418 | 0 |
„...zašto je UNMIK mrtav. Pre svega zato što oni u UNMIK-u, najjače evropske zemlje, jako utiču na UNMIK da prestane da postoji. Znači, nije UNMIK mrtav sam od sebe, biološki došao do svoga kraja, nego ga ubijaju, naprosto ga ubijaju...Mislim da to mi jednostavno moramo zaustaviti. Prosto, naprosto, ne toliko, pre svega zbog naših interesa... zbog interesa međunarodne zajednice. Ako počnu tako ubijati svoje misije po svetu,,,ako se na primeru Srbije...uspostavi takav, kako da kažem, princip rešavanja... to postaje princip, postaje pravilo, kako zemlje unilateralnim potezima, recimo rešavaju sopstvene probleme, ali ugrožavaju međunarodne misije, ugrožavaju međunarodni poredak...“
09:30
17
SEP
2008
| 1 | 0 | 2737 | 0 |
„... moram da Vam kažem da naravno jedna zemlja koja radi apsolutno sve što je u njenoj moći da zaokruži tu saradnju zaslužuje podršku evropskih partnera i zbog toga odluka, tj. protivljenje Holandije je teško shvatiti, jer biće i sledećih koraka u našim evropskim integracijama, drugim rečima, srešćemo se mi još, ćeraćemo se mi još i bilo je uputnije da mi u ovom momentu krenemo u implementaciju Sporazuma o stabilizaciji. Još je dug put naših evropskih integracija do punopravnog članstva... Jedina delegacija koja nije htela da se sretne sa mnom je holandska. To je veoma neevropski način, čak i kad se ne slažemo, pa valjda je red da razmenimo malo argumente... Mi ćemo u predstojećem periodu, naravno, očigledno, nastaviti predstavljanja činjenica, ne od toga da sad nas Holanđani zavole, jer oni ne mrze, nego imaju njihova unutrašnjopolitička pitanja, koja su veoma dobro poznata svima, da predstavimo ono sve što je uradila Srbija, tako da javno mnjenje, parlament, nije to da počinjemo sada. Bilo je puno sastanaka, puno ljudi i iz civilnog društva, puno ljudi koji su predstavljali i mlade, su išli tamo, ali ćemo nastaviti tako da i Holandija kaže „Da“ sledeći put.“
09:30
16
SEP
2008
| 2 | 0 | 2501 | 0 |
„...mi moramo mnogo da uradimo da bismo vratili poverenje u našu zemlju. Znači, mi puno moramo da radimo. Nemaju poverenja u nas. Mi nismo kredibilna zemlja, znate. prema tome, mi moramo mnogo da uradimo da bismo pokazali sopstveni kredibilitet. Pomagali su nam, ogromna sredstva su data Srbiji. Pomognuto nam je i kod ovih izbora, a potpisali smo taj Sporazum i potpisali su ga s nama. Mi smo ga sad ratifikovali, ali nismo ispunili uslove...još vidimo ovu ratničku grupu radikala, koja je preostala, koja je došla u Skupštinu u punoj ratničkoj opremi. Znači, još unismo raskrstili s tom politikom... Videli ste juče ostatak Srpske radikalne stranke, da kažem, u toj bojnoj opremi: „Stop Hagu!“, vikanje, dranje, to je osuđeno na propast. Znate, to više nema nikakvu šansu... mi moramo da postanemo evropski političari, da ako nam se dostavi zakon, da taj zakon bude zaista evropski zakon, a ne da vi sutra gledate tuču u Skupštini, tako što će Vlada da nam podnese zakon o strancima, a da bude stari, boljševički sistem, ako vam dođe drugarica iz inostranstva, stankinja, da morate da trčite da je prijavite policiji. Znate, ako ćemo da uvodimo takve zakone, znači o tome je reč...“
09:30
15
SEP
2008
| 1 | 0 | 2095 | 0 |
„...već odavno ovi najveći igrači u postojećoj Vladi treba da su seli i da su rekli - ja sam obećao ovo, delim s dva ili delim s tri za ovu godinu, pa ću onda videti šta ćemo uraditi realno iduće godine, pa posle toga 2010. Ja se samo bojim da ovaj jednostran potez će pokrenuti sada ceo niz, pa će onda neko drugi reći - ovom s ovoliko ljudi je uspelo da izboksuje za svoje, onda hajde da mi uradimo za naše. Pa onda, isto tako iz istorije se čuje da neki ljudi u Vladi su rekli - pa, znaš šta, ako ima para za te budalaštine zašto ne bi bilo za neke moje? I onda to kad odjedanput krene, tome kraja nema. Dakle, ja lično mislim da bi bilo mnogo bolje, a za to još nije kasno, da najveći igrači u ovoj Vladi bukvalno sednu i da kažu - hajde ipak da vidimo od čega će se živetii ove godine i sledeće godine. Svi smo mi ovde mnogo štošta obećali, što je legitimno pravo svih političara, to se radi od Amerike do Austrije... u...rebalansu budžeta će se tačno sve videti, dakle, i odakle će doći pare. ja sam siguran da svi u Vladi naravno da žele da održe makroekonomsku stabilnost, ali u kojoj meri se oni za to zalažu to će se sigurno, odnosno za mene lično mnogo više reflektovati u brojevima, a ne u nekim verbalnim obećanjima, mi ćemo održati ovo, mi ćemo održati ono. Hajde da vidimo te sume...“
09:30
11
SEP
2008
| 0 | 0 | 1870 | 0 |
„...ako neko hoće da spreči, zaustavi Srbiju na putu ka evropskim integracijama ... da dalje kažnjava Srbiju, on to može da učini... mi znamo da se Mladić i Hadžić još uvek kriju...saradnja za sve znači da se svi haški optuženici nađu u Hagu, ali pređen je jedan jako dug i težak put, jer je od 46 optuženika 44 izručeno Tribunalu, izručen je Radovan Karadžić, pre toga Župljanin i Tolimir za koje su i u Hagu tvrdili da će vrlo teško biti locirani, pronađeni, izručeni, a to se ipak dogodilo. Niko više ne može da postavlja pitanje, da li u Srbiji postoji politička volja i spremnost da se ove obaveze izvrše, ali u ovom trenutku mi nismo locirali nijednog od preostalih haških optuženika, činimo sve da se to što pre dogodi... mi smo naložili da se dođe do otisaka prstiju preostalih haških optuženika, s obzirom na ovaj cirkus i rašomonijadu koja je nastala sa ličnim dokumentima i za Karadžića, pre toga za Stojana Župljanina, znate da su imali lažni identitet. Kako su došli do tih dokumenata, da li su imali podršku, saradnju nadležnih državnih organa, struktura u policiji. I šta se ispostavilo, da Mladić ima naše državljanstvo od '93. godine, mislim 7.07.'93. godine, da je podneo zahtev, odnosno dokumentaciju za izdavanje lične karte '99. godine i da ta dokumentacija nedostaje, da imamo kopiju lične karte, ali nedostaje dokumentacija sa otiskom prstiju, što će biti predmet dalje istrage na koji način je on dobio ličnu kartu, a da verovatno se nije ni pojavio tamo u neku stanicu policije i dobio tu ličnu kartu. Ali o tome nema dokumentacije sa otiskom prstiju koju smo tražili...“
09:30
10
SEP
2008
| 5 | 0 | 2303 | 0 |
09:30
09
SEP
2008
| 2 | 1 | 2433 | 0 |
09:30
08
SEP
2008
| 0 | 1 | 2270 | 0 |